Aerodrom Šepurine po mnogočemu mi je simbol Hrvatske i načina kako se mi, građani Lijepe naše, odnosimo prema pojmu NAŠE. Jer, NAŠE jeste državna imovina. A mi živimo, kako nam političari vole tepati, u „ostvarenju tisućljetnog sna“.

Godinama sam, kao Zadranka, odlazila tamo. Lijep prostor, prostranstvo, mir. I čudesna pista po kojoj su ponekad jurili mladi lavovi u svojim nasviranim automobilima, fešta za oči. Čak su tu jednom vježbu održale Kiowe, friška akvizicija Hrvatske vojske. Navraćale su turističke ekskurzije na buggyjima, vođene ture kroz devastiranu divljinu, đir džunglom. Povremeno, stizale su TV ekipe za snimanje promotivnih spotova ili atraktivnih TV emisija, poput „Top Gear“, s kojim smo se ponosili jer je veliki svijet otkrivao čari našeg malog mista. Na Šepurine su, pod borove, navraćali turisti. Neki su kampirali mjesec dana uz plažu, ničim i nikim uznemiravani, ostavljajući iza sebe potpis u smeću, kao što su, uostalom, usrdno činili i domaći ljudi. Neki su se čudom čudili razmjerima devastacije. Pokušavala sam jednom Nizozemcima rastumačiti što se sa Šepurinama događalo, nisu me shvatili jer, za njih „to nije moguće“. A jeste.

Šepurine, svačije i ničije.

Negdašnja skladišta – izvor otpadnog metala za poduzetne

Gledala sam ih kako propadaju s godinama. Zadnjih pet godina, otkako sam tamo češće navraćala, mogla sam svjedočiti ubrzanoj devastaciji prostora i sadržaja. Prvo su pogulili kablove uokolo piste. Bakar je najvrijedniji. Onda su počeli piliti stupove čeličnih konstrukcija koje su svojevremeno bile hangari. Nedavno je sud u Zadru uvjetno (Da, uvjetno!) na dvije godine osudio par uhvaćen s plamenikom kako reže preostale stupove. Sudac nije imao smisla za pionire „kružne ekonomije“ u Hrvata, presudivši da je riječ o krađi. Pričajući jednom prilikom s policijskom patrolom, poslanom u Šepurine da nadzire divljanje mlađarije u autima, dobila sam zaprepašćujući odgovor na moje legalistički naivno pitanje kako se to moglo dogoditi, zašto represivni aparat nije spriječio krađu kao što kontrolira intenzitet  oktanske zabave. Policajac je bio brutalnom iskren: „nismo imali mandat, rečeno nam je s viših mjesta da zatvorimo oči“.

Da zatvorimo oči?????

Navoženjem građevinskog otpada protiv ilegalnih utrka!

Tko je i zašto , u moje i u naše ime, naredio „zatvaranje očiju“ nad devastacijom državne imovine? Zaintrigirana, iz principa, poslala sam prijavu DORH-u da se uništava državna imovina. Prema očekivanju, nisu reagirali. A i zašto bi? „Zatvaranje očiju“ kao način ponašanja ne vrijedi samo kao nalog policijskoj patroli. Ono je rasprostranjena praksa i u skrbi o sudbini objekata u koje smo ulagali naše pare. Da, naše pare. A Šepurine su propadale. Nanosili su tone smeća, otpadaka, starog namještaja, madraca, ambalaže. Stizali su teški kamioni krcati šutom. Danima. Mjesecima. Bez reakcije.

Kad su se Romi uselili na Šepurine…

Milijun kvadrata prekrasnog prostora… Svojevremeno, bila mu je namijenjena (predizborna?) uloga razvojnog projekta, recimo izgradnja dvaju Golf Royal klubova s vilama i bazenima i aquaparkom na 36 hektara, tzv. „Construction Project of Tourist Resorts Petrčane Zadar“. Predstavila ga je HKG na sajmu u Cannesu. Obećavao je sljedeće: „U prezentaciji se puno prostora posvećuje golf terenima, koje bi u pojasu uz more gradila renomirana svjetska tvrtka specijalizirana za taj posao. Zbog blage klime bilo bi otvoreno kroz cijelu godinu, a posjetitelji bi osim u golfu mogli uživati i u lokalnoj kuhinji, za koju bi namirnice pribavljalo više od 500 malih proizvođača hrane. Sedamdeset kamenih luksuznih vila sagradilo bi se s bazenima, po uzoru na slične sagrađene na Hvaru, s mediteranskom vegetacijom i voćem. Zona T2 s hotelskim kompleksom i R1 s golf terenima obuhvaća skoro milijun četvornih metara, s 1,5 kilometrom pješčane plaže“. Kraj priče: na popisu zainteresiranih „renomiranih svjetskih tvrtki“ bilo je nekoliko muljatora iz Turske koji su već operirali zadarskim prostorom, te nekoliko megafirmi s jednim zaposlenim. Njušili su laku lovu, a ne nudili razvoj!

Serija „Top Gear“ na pisti u Šepurinama 2017, godine

Daljnja priča veli da su, kako je vrijeme prolazilo a milijun atraktivnih kvadrata mamio potencijalne investitore, „Tankerska plovidba“, „Turisthotel“, „Tankerkomerc“, „Vrana“ i Grad Nin osnovali tvrtku „Aenona“ s, citiram, „namjerom izgradnje od 200 do 300 milijuna eura vrijednog turističkoga kompleksa visoke kategorije s igralištem za golf, a koji bi se komplementarno uklopio u niz: Ninsko blato, Turističko naselje Zaton, resort Punta Skala“. Međutim, gospodarska je  kriza anulirala plan „unatoč prešutnoj ili izravnoj podršci lokalne politike“. Ostala je zabilježena izjava gradonačelnika Nina, osobe koja će, kasnije i nakon zadarskog „nine/eleven“ (katastrofalne poplave 11. rujna 2017. godine), pistu bivšeg aerodroma koristiti za odlaganje škovaca nastalih raščišćavanjem posljedica velikog potopa. „Atraktivna lokacija“ – kaže gradonačelnik Nina Emil Ćurko, smatrajući da je riječ o prostoru jedinstvenom na cijelom Jadranu. Ninski gradonačelnik iskreno priznaje da se proteklih godina nije pojavio ni jedan ozbiljan investitor željan ulaganja u Šepurine.

Iz ureda zaduženog za skrb o tzv. „našoj“ ili državnoj imovini svojevremeno su izjavljivali sljedeće: „u pripremi za buduće raspolaganje, a na način usklađen sa Strategijom upravljanja i raspolaganja imovinom u vlasništvu RH za 2013.-2017. g. te Planom upravljanja imovinom DUUDI-a kao i Strategijom razvoja turizma Republike Hrvatske uključujući i akciju ‘Projekti 100’, pri čemu se surađuje s jedinicama lokalne samouprave. Sve u cilju stavljanja nekretnine u funkciju i privođenje svrsi. Kako je u sklopu ‘Projekta 100’ tijekom 2014. godine DUUDI proveo savjetovanje sa zainteresiranom javnošću, upravo za Šepurine je iskazan veliki interes potencijalnih ulagača, što ne čudi“.  2014. godine?? Veliki planovi???? A zašto onda sugestija viših instanci da policija zatvori oči nad devastacijom koja traje? Izostanak koordinacije na državnoj razini?

Nives Kozulić, svojedobna ravnateljica Zavoda za prostorno uređenje Zadarske županije

Za područje Šepurina zaprimljen je 11. travnja 2015. niz dosad neriješenih imovinsko-pravnih prigovora privatnih vlasnika, gdje je, kažu informacije iz toga razdoblja, „prostornim planom grada Nina predviđena izgradnja turističkih sadržaja“. Kada je riječ o Šepurinama, gradskim je planom tamo na 20 hektara ucrtana turistička zona, ali tadašnja ravnateljica Županijskog zavoda za prostorno uređenje Nives Kozulić kaže da će taj plan biti usklađen s Prostornim planom županije. „Nedavnim izmjenama i dopunama Županijskog prostornog plana Šepurine su dobile poseban tretman i za tu će specifičnu zonu biti potrebno izraditi studiju. Predviđeni su kapaciteti ograničeni na 2000 turističkih korisnika, a posebno se inzistiralo i na zadržavanju već postojeće piste, jer bi manji sportski aerodrom sigurno bio itekako vrijedna dodatna ponuda toj turističkoj destinaciji, ali i cijelom zapadnom dijelu Zadarske županije“. Privatni su vlasnici organizirano i masovno hodočastili na teren koji i jeste i nije njihov jer je državni, prema pričama, mnogo su očekivali o sređivanja vlasničkog pitanja. Nekima se vlasništvo protezalo do mitskih hrvatskih kraljeva – navodno, darovnica benediktinkama, što je dio zadarskih urbanih legendi. Milijun kvadrata na atraktivnoj, mada devastiranoj lokaciji, mirisao je na dobre pare. Zašto ne?

Nekad bilo, pa prošlo…

Kako je vrijeme odmicalo i tragovi objekata postajali sve manji jer je odnesen i zadnji komadić metala (proces za koji su, kako ste vidjeli, od pravne države uvjetno kažnjena svega dva poduzetna čovjeka) planovi su se mijenjali. Paralelno s apartmanizacijom, u koju su naravno uključeni i lokalni čelnici, misteriozno je ishlapila opcija korištenja postojeće piste za potrebe malog aerodroma. Aviončići bi stvarali buku, a ona nije dobra za turiste… (Koliko ono košta gradnja avionske piste sa svim pripadajućim joj sadržajima?) Potom je došao bogomdani potop nakon kojega je jedino mjesto za odlaganje šuta iz pola Zadarske županije bila baš aerodromska pista u Šepurinama. Ni lijevo ni desno od nje na svih milijun kvadrata terena nego baš na pistu. Pravdali su da se zatvaranjem sprečava tragedija – djeca su na njoj divljala ali, koliko je i meni i njima poznato (vozači su organizirani!) nije bilo niti jednog ozbiljnijeg incidenta do li poneke spržene gume ili malo zgužvane limarije.

Šepurine – zgodan mega-deponij na otvorenom

Za kratko vrijeme nekoliko mjeseci, od 9. rujna 2017. pista je dobrim dijelom maskirana hrpetinama zemlje, cigle i betona. Za pojačanje, nastavilo se dovlačenjem svega i svačega te su Šepurine golemi deponij od milijun kvadrata. Kad sam se raspitivala o mogućim razlozima zatrpavanja piste dobro upućeni su mi kazivali da se, dok pista fizički postoji, ne mogu  provoditi nikakve pravne radnje za povrat ekspropriranog terena. I ovdje nitko pojma nema o pravoj (i pravnoj) pozadini cijelog zahvata pretvaranja Šepurina u odlagalište škovaca. Prema riječima policajaca, zatvaranje piste vratilo je opasnost na gradske ulice: na njima se ponovno divljalo. No, s druge strane, nije bilo buke noćnih vožnji koja bi remetila san gostiju. Za Šepurine se ponovno vezuju veliki planovi. Kompleks je potpuno devastiran, pista je naknadno, nakon prvog udara prekrivanja šutom, dijelom raščišćena (Valjda je netko financirao uklanjanje nanešenog otpada?) – ali do nje nema pristupa do li sporednim stazama. Svakim mojim dolaskom tamo svjedočim novim promjenama: objekti sve bliže zemlji, otpad se gomila prema nebesima. Vegetacija se razdivljala, bura je porušila borove, neki su izgorjeli. Staze su dijelom zakrčene palim stablima ili smećem kojega se čak ni ne trude istresti van propadajućeg asfalta. Ostaje samo mučnina. Ne svima, naravno i nažalost.

Autorica ovog teksta je Lada Niseteo, preko četvrt stoljeća dopisnica iz Bruxellesa (i okolice), dobitnica EU nagrade Schuman za svoj novinarski rad, s preko 20 tisuća članaka uskladištenih u računalu…

Zadarski poluotok rasprostire se na otprilike 37 hektara, a prostor koji je ostao nakon povlačenja JNA i nakon što ga je MORH otpisao kao neperspektivan iznosi 73,74 hektara. Time je grad Zadar praktički dobio na raspolaganje dva nova poluotoka koja su tijekom godina „rezervirana“ raznim urbanističkim planovima, dok njihova realizacija ide sporo ili čak nikako. Zato se koristi tek oko polovice nekadašnjih vojnih prostora. No vrijeme ne radi u korist trenutnih vlasnika i upravitelja postojećim prostorima, jer agencija AUDIO i njen nasljednik, Državni ured za upravljanjem državnom imovinom (DUUDI), kao procjenitelji vrijednosti državnih zemljišta, nastoje to što bolje komercijalizirati, pa im je i u interesu da bivše vojarne postanu komercijalni, a ne javni prostor. To se moglo čuti na tribini „Zadar poslije vojski: Što želimo u bivšim vojarnama?“, koja je u organizaciji udruge „Eko-Zadar“ prošloga tjedna održana u sklopu projekta „PINS: Public interest – not saleable“.

Prostori nekadašnjih vojarni u vrijeme njihove aktivne uporabe bili su gotovo pa tabu tema, nevidljivi na kartama i nedostupni javnosti. Njihovom predajom u ruke civilne vlasti otvorile su se neke nove mogućnosti, pojasnila je Nives Kozulić, ravnateljica županijskog Zavoda za prostorno uređenje:

Nives Kozulić, ravnateljica županijskog Zavoda za prostorno uređenje

Na temelju Generalnog urbanističkog plana i Prostornog plana uređenja grada Zadra detaljnije su utvrđene namjene pojedinih prostora, od kojih su neke krenule u realizaciju, a neke i nisu. U spomenutim je dokumentima, među ostalim, određeno da će na prostoru bivše “Predvojničke” biti nekakvi javni prostori, na prostorima nekadašnjih vojnih konjušnica niknuli su prvi zadarski trgovački centri “Mercator” i “Interspar”, na području “Smiljevca” – poticajna stanogradnja. Na prostoru bivše vojarne “Ante Banina” nalazi se Sportski centar Višnjik, za koji se tek trebaju definirati sportski programi potrebni gradu – da li će se zadržati atletska staza, da li je potrebnije nogometno ili neko drugo igralište, i sl. Na dijelu gdje su nekada bili vojni bunkeri već se 4-5 godina gradi “Centar Mocire”, škola za djecu s posebnim potrebama. Konačni završetak izgradnje Centra omogućio bi da se oslobodi škola u Vruljici. Prostor bivšeg vojnog kompleksa “Crvene kuće” također je rezerviran za usmjerenu stambenu izgradnju, uključujući i školu, što će biti velika promjena za prostor koji je sa svojom bespravnom gradnjom potpuno izmaknuo kontroli. Usmjerena stambena izgradnja bila je predviđena i u sklopu PUP-a “Bili brig”, no taj projekt nikada nije dovršen i to, kako je rekla Kozulić, “zbog toga što je došlo vrijeme kada je privatno vlasništvo postalo svetinja, i tad je bilo gotovo nemoguće osigurati javne prostore”.

Bivši vojni kompleksi u srcu Zadra

Nekadašnji JNA kompleks na Ravnicama trenutno je jedno od najznačajnijih područja u gradu Zadru, na kojem je nedavno gradonačelnik Božidar Kalmeta najavio izgradnju zadarskog “Monte Carla”. Radi se o 110 milijuna eura vrijednom projektu “Vrata Zadra”, koji zahtijeva i izmještanje postojeće trajektne luke. Još tijekom ’80-ih bio je raspisan natječaj za uređenje tzv. Centralne zone, no od svih planova realizirana je tek izgradnja trgoačkog centra i poliklinike, dok je kazalište ostalo tek na papiru. Zbog povratka imovine, nakon promjene vlasti početkom ’90-ih, nisu realizirani ni drugi projekti na tom području, ali je, zbog velikog interesa investitora, probujala stambena izgradnja. Čak je i MORH ne tako davno raspisao natječaj za izgradnju stambenih objekata (iako to urbanističkim planom nije predviđeno), no kako nije bilo zainteresiranih, ta je namjera pala u vodu. Sada su se stekli uvjeti da se ponovno krene s realizacijom nekih javnih, nekomercijalnih sadržaja u tom dijelu grada, koji će biti detaljno definirani u novom UPU Ravnica. U to područje se ubraja u Staro kazalište lutaka “Jazine”, u kojem djeluje Savez udruga “Centar nezavisne kulture”.  Zato su Savez i zagovaračka platforma „Okret potpora“, koja okuplja većinu zadarskih udruga s polja nezavisne kulture, otvorenim pismom apelirali na gradske vlasti rješavanje problema njihovog smještaja, odnosno uspostavu Centra nezavisne kulture u prostoru bivše vojne menze, netom ispod dvorane Višnjik.

„Po DPU Sportskog centra Višnjik na tom mjestu predviđen je hotel za sportaše, koji realno teško da će ići u realizaciju u dogledno vrijeme, s obzirom na otplate kredita, troškove i isplativost same dvorane Višnjik, a i dinamiku razvoja sportskog centra u cjelini. Koliko znamo, u ovom trenutku postoji nakana preseljenja uprave Dvorane u tu zgradu, što je po našem mišljenju također upitno. Pitanje je da li je taj prostor prevrijedan da bi se u njemu napravili uredi. Drugo, ako bi se išlo u taj zahvat – kad bi se to dogodilo!?“,

pročitao je iz otvorenog pisma Mladen Masar, voditelj Odnosa s javnošću Gradske knjižnice Zadar.

Prostor “Barutane” koji je, kako mu i ime kaže, vojska koristila kao skladište oružja, rezerviran je za sportsku zonu, iako se tek treba definirati koja je vrsta sportskih sadržaja tamo najprimjerenija. Područje uz Ulicu Hrvatskog sabora namijenjeno je za gradska poduzeća, ali će se ipak ugurati i jedna mala rekreacijska zona.

Mladen Masar, voditelj Odnosa s javnošću Gradske knjižnice Zadar

Gradska knjižnica na ruševinama vojarne

Prije punih 20 godina, 1994./’95., započelo je snimanje stanja u dvije do tada nedevastirane vojarne, “Stjepan Radić” i “Franko Lisica”, budući se taj prostor mogao odmah i koristiti. Uz odobrenje tadašnjeg ministra obrane Gojka Šuška, u jednu od zgrada preseljena je Gradska knjižnica Zadar, a preseljenje je planirano i za zadarski radio i televiziju, budući je vojska u tim prostorima imala opremljene kabinete, sa svom potrebnom infrastrukturom.

“Nažalost, došao je rat, dogodilo se što se dogodilo,i mi sami smo te prostore tako “fest” – kako bi to rekli Zagrepčanci – devastirali da, eto, meni je neugodno i pričati o tome. Dakle, tu je što je. Ne možemo plakati za prolivenim mlijekom”,

zaključila je Nives Kozulić. Umjesto medija, u jednu od zgrada bivše vojarne “Stjepan Radić” uselili su sud i MUP, kao i još neki državni uredi. Za jednu od još neiskorištenih zgrada bori se i Gradska knjižnica, koja bi tamo smjestila Centar za mlade.

“Imamo tu oko 1600 kvadrata pod krovom, oko 6 i pol tisuća okućnice i nemamo odjel za mlade, zbog čega smo mi cijelo vrijeme zagovaratelji toga Centra za mlade. Naši mladi sjede na dječjem, što je neprimjereno….“,

rekao je Mladen Masar, iz Gradske knjižnice Zadar. Godinama se već odvija borba za formiranje jednog takvog centra u jednoj od zgrada napuštene dvorane, dok se projekti u kojima se pojavljuju trgovački centri ili neke druge komercijalne djelatnosti rješavaju vrlo ekspresno. No nije to jedina razlika:

Gradska knjižnica (lijevo) i planirano proširenje na danas devastiran susjedni objekt

„Za razliku od onih slučajeva kad dolazi gospodarstvo i novac, kod ovih drugih nema tih krupnih izmjena, nego se zatečene zgrade poprave, urede i one ipak posluže svrsi, čemu smo mi izvrstan primjer, jer mi nismo u prostoru ništa naročito mijenjali u knjižnici, samo smo rušili pregradne zidove i dobro isplanirali knjižnicu za nekih 12-ak tisuća korisnika. Međutim, imamo ih puno više, pa je ona počela biti tijesna, i zato ćemo se proširiti na ovaj komad druge zgrade.“

Projekt uređenja Centra za mlade Gradska knjižnica pokušava progurati i financirati u suradnji s gradom Zadrom kod Ministarstva regionalnog razvitka, no cijela je procedura više nego spora. Nekadašnju kuhinju bivše vojarne posljednje 2 godine kao skate park koristi Udruga za promicanje urbane kulture “Zdanje“. Njeni su je članovi očistili, ofarbali zidove i uredili za svoje potrebe, no gradske vlasti i dalje okolišaju s odlukom o dodjeli (barem privremenoj) tog prostora na korištenje.

Novi kampus Sveučilišta u Zadru na mjestu vojarne “Franko Lisica”

Sveučilište, kampus i “Arhipelogos”

Područje bivše vojarne „Franko Lisica“ predviđeno je za izgradnju sveučilišnog kampusa. Radi se o dugogodišnjem projektu čije uređenje sufinancira nizozemska vlada iz projekta MATRA, uz uvjet „neupitnog vlasništva“. Rješenje o vlasništvu, odnosno o pravu gospodarenja, je dobiveno, i krenulo se u uređenje 4 objekta: Sveučilišne knjižnice, studentskog doma, zgrade Odjela tehničkih, prirodnih i biomedicinskih znanosti i Znanstveno-istraživačkog centra izvrsnosti za tehnologiju mora i pomorstva. Milijun i 200 tisuća eura dobiveno je za izradu projektne dokumentacije, na temelju kojih se iz strukturnih fondova EU povuklo još 60 milijuna eura. U Sveučilištu planiraju da bi četvrti kvartal 2017. ili 2018. godine imali završetak izgradnje i opremanje objekata.

Zadarsko Sveučilište želi na korištenje dobiti i bivše vojarne na otocima Molatu i Istu, za potrebe programa pod nazivom „Arhipelogos“. Tamara Glušić, voditeljica Ureda za strukturne fondove i razvoj Sveučilišta u Zadru, pojasnila je kako se u tom projektu radi o izmještanju nastave i znanstveno-istraživačkog rada iz matičnih kuća u zaobalje i na otoke.

Tamara Glušić, voditeljica Ureda za strukturne fondove i razvoj Sveučilišta u Zadru

„Zahtjev za objekte, odnosno elaborate, bio je predan  Ministarstvu obrane Republike Hrvatske u vrijeme kada je Ministarstvo otpisivalo objekte. U zadnji tren smo, u 9. mjesecu 2009. predali molbu. MORH je otpisivao prema tadašnjem Središnjem državnom uredu za gospodarenje, i očitovao se pozitivno… Nakon toga su uslijedile spore procedure… U međuvremenu se osnovao AUDIO – oni su zahtijevali da im dostavimo svu dokumentaciju – vezano za objekte koji nas interesiraju – to smo napravili… Nakon čega je uslijedio čak i jedan javni natječaj. U tom kontekstu smo dobili obavijest da ta dva objekta koja su bila u javnom natječaju, na Molatu, nisu prodana, i da se i dalje razmatra dodjela nama. Nakon toga je Ured tadašnje predsjednice Vlade zatražio mišljenje i očitovanje Ministarstva, našeg resornog (Ministarstvo znansti i obrazovanja, op.a.), a i AUDIO agencija se očitovala pozitivno, nakon silne procedure. I tu je sve stalo.”,

prisjetila se Tamara Glušić već 5 godina duge procedure. Prostorni plan grada Zadra dozvoljava prenamjenu ovih vojnih objekata – ukoliko je moguće zaklopiti financiranje takvog projekta. Sveučilište bi ih obnovilo, možda čak i na temelju energetske učinkovitosti, no s obzirom na sve veća rezanja troškova, vrlo je teško sastaviti bilo kakav dugoročni plan, dok apliciranje za EU-fondove zahtijeva postojanje čistog vlasništva.

Aktualna devastacija Šepurina

Osim nekadašnjih vojnih područja u samome Zadru, ravnateljica županijskog zavoda za prostorno uređenje Nives Kozulić dotakla se i objekta na području općine Nin, naširoko poznate baze za obuku u Šepurinama. Trenutno su u tijeku izmjene županijskog prostornog plana, koji u Šepurinama predviđa izgradnju turističkog naselja. No u sklopu nekadašnje vojne baze nalazi se i mali vojni aerodrom, čije bi očuvanje i stavljanje u ponovnu funkciju sportskog aerodroma itekako doprinijelo turističkoj ponudi toga kraja. No problem je u tome što je cijeli kompleks, uključujući i onaj aerodromski, prilično devastiran, iako je od odlaska Hrvatske vojske s tog prostora prošlo tek nekoliko godina. Za sprečavanje krađa i raznih vandalizama na području Šepurina nitko ne brine, štoviše – kada je komunalna služba grada Nina došla na intervenciju, otjerana je jer tim prostorom ne upravlja ninska općinska vlast, već DUUDI, odnosno ranije AUDIO. Zadarska županija, tvrdi Kozulić, pokušat će sačuvati pistu u Šepurinama od bagera, kako bi tamošnja turistička ponuda dobila jednu dodatnu atrakciju.

*This material has been produced with the assistance of the European Union. The contents of this material  are the sole responsibility of Center for Peace Studies and can in no way be taken to reflect the views of the European Union.

Ovaj materijal nastao je uz financijsku podršku Europske unije. Za sadržaj je isključivo odgovoran Centar za mirovne studije i ne može se smatrati službenim stavom Europske unije*