Bilo je potrebno manje od 3 minute da saborski Odbor za obranu jednoglasno amenuje izgradnju delaboračnice i građevina za skladištenje UbS-a u VSK „Debela Glava“ u Slunju. Na današnjoj sjednici Odbora MORH je zatražio mišljenje temeljem odredbe Zakona o obrani (čl. 6, stavak 2), koja propisuje da je za nabave veće od 5 milijuna eura potrebno pribaviti pozitivno mišljenje saborskog Odbora za obranu. Predstavnik Ministarstva obrane, državni tajnik Tomislav Ivić, na brzinu je pročitao par rečenica o ovoj nabavi, ustvrdivši pritom da će se „izgradnjom novih skladišnih kapaciteta racionalizirati ukupan broj vojnih nekretnina i ubrzati napuštanje i predaja neperspektivnih vojnih nekretnina novim korisnicima kako bi se smanjili troškovi osiguranja i održavanja“. Srećom, članove Odbora nije zanimalo na koji će to način izgradnja delaboračnice utjecati na smanjivanje neperspektivnih vojnih nekretnina, pa se ni u kakve detalje ovaj skup nije upuštao.

Od osnovnih informacija, državni tajnik Ivić spomenuo je tek da je riječ o izgradnji ukupno 7 građevina, u vrijednosti od nešto manje od 72 milijuna.

„Izgradnja kompleksa delaboračnice i skladišnog kompleksa s ukopanim građevinama tipa U20 – riječ je o 6 komada, i jednog U10 – 1 komad – sa suvremenom tehničkom zaštitom stvorit će uvjete za racionalizaciju korištenja vojnog osoblja na poslovima fizičkog osiguranja vojnih lokacija, pridonijet će podizanju standarda skladištenja ubojnih sredstava. Izgradnja je planirana kroz 3-godišnje razdoblje i u proračunu Ministarstva za 2018. godinu planiran je iznos od 8 milijuna kuna, u 2019. godini planiran je iznos od 32 milijuna kuna, a u 2020. godini planiran je iznos do 32 milijuna kuna. Vrijednost za 2020. godinu ovisi, naravno, o ukupnoj vrijednosti ugovorenih radova nakon provedenog javnog natječaja. Ukupna predviđena vrijednost radova je 71 milijun 875 tisuća kuna s PDV-om,“

rekao je Ivić, napomenuvši kako će se točna ukupna vrijednost radova znati nakon provedenog javnog natječaja.

Skladišni prostori kompleksa „Hrvatski Ždral“

Izgradnja objekata u VSK „Debela Glava“ na dnevnom je redu Ministarstva obrane već nekoliko godina – tako npr. u Strateškom planu MORH-a za razdoblje od 2013. do 2015. (izrađenom u svibnju 2012. godine) piše: „U sklopu vojno-skladišnog kompleksa ‘Debela Glava’, koji sadrži tipske građevine za smještaj i čuvanje tvarne pričuve ubojnih sredstava, potrebno je izgraditi dodatne skladišne kapacitete. U kompleksu je planirana izgradnja 14 novih skladišta ukupne površine 2.800 m² i izgradnja nove prateće infrastrukture“. Već u sljedećem Strateškom planu, od 2015. do 2017. godine, navodi se želja da u 2017. na području VSK „Debela Glava“ budu izrađena 4 nova skladišna objekta. Potom je spominjanje napretka ili zastoja u izgradnji i uređenju ovog VSK iščezlo iz daljnjih strateških planova.

Položaj Debela Glava – dobar za promatranje vježbi na VP “Eugen Kvaternik” (Photo: OS RH/S.Brigljević)

U aktualnom Strateškom planu MORH-a za razdoblje od 2018. do 2020., kao ni u Planu za period od 2019. do 2021. o konkretnim planovima za VSK „Debela Glava“ nema ni riječi, a u netom prihvaćenom Godišnjem izvješću o obrani u 2017. godine daje se naslutiti tek da je „izgradnja skladišta za UbS i nastavak izgradnje tipskih objekata u vojno-skladišnim kompleksima“ umjesto provedbe u 2017. prebačena na provođenje u već spomenutom razdoblju od 2018. do 2020. godine. Prema još uvijek važećem DPR OS RH od 2015. do 2024. godine, izgradnja objekata u VSK „Debela Glava“ planirana je u 2 faze – prva do kraja 2020. predviđa izgradnju novih skladišnih objekata za skladištenje UbS-a s pratećim građevinama (delaboračnica), infrastrukturom i tehničkom zaštitom, te druga – koja do kraja 2024. zakazuje nastavak i završetak izgradnje skladišnih objekata UbS-a, prateće infrastrukture i upravnog objekta.

Vojno-skladišni kompleks „Hrvatski ždral“ jedna je od rijetkih stavki koja nije osjetila kresanje obrambenog proračuna u netom izglasanome rebalansu. Samo dan prije negoli je rebalans prošao u Saboru, Vlada je na svojoj prošlotjednoj 147. sjednici usvojila „Prijedlog odluke o davanju suglasnosti Ministarstvu obrane za preuzimanje obveza na teret sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske u 2015. i 2016. godini, za potrebe izgradnje skladišnih objekata u vojno-skladišnom kompleksu ‘Hrvatski ždral’ u Doljanima“. Iza ovog kobasičastog naziva krije se odluka o daljnjem financiranju izgradnje objekata u spomenutom skladištu, što je kratko na sjednici obrazložio i ministar financija Slavko Linić:

„Ministarstvo obrane podnijelo je zahtjev da mu Vlada odobri preuzimanje obveza na teret sredstava državnog proračuna 2015. i 2016. – sve vezano za izgradnju skladišnih objekata u VSK „Hrvatski ždral“ u Doljanima. Investicija je procijenjena na oko 30 milijuna kuna. U ovoj godini će se utrošiti – i to je proračunska stavka – 11.500.000,00 kuna, pa se traži suglasnost Vlade da se za 2015. odobri dio od 10 milijuna, a 2016. 8.484.000,00 kuna.“

VSK „Hrvatski ždral“ spomenut je i na nedavnoj sjednici saborskog Odbora za obranu, na kojem je rebalans proračuna bio glavna i jedina točka dnevnog reda. Kao jedna od rijetkih, ili čak jedina dobra vijest među stavkama kojima se režu financijska sredstva, izdvojeno je upravo to skladište i vojarna u Petrinji kao primjeri na kojem se neće uštedjeti ni jedna lipa. Ili, kako je to rekla zamjenica ministra obrane Višnja Tafra:

„Uspjeli smo ostati – da Petrinja ide dalje… To vam nisam napomenula… Petrinja ide dalje, i izgradnja Petrinje ide dalje, sa ukupnim svojim iznosom od 22 milijuna kuna. Ostali smo i kod projekta, koji je višegodišnji – a to je izgradnja UbS skladišta… Znači, Doljani ostaju, s 11,5 milijuna kuna. To nismo ugrozili.“

Kad je već o građevinskim radovima riječ, MORH ne misli odustati ni od izgradnje, odnosno rekonstrukcije niza objekata na Hrvatskom vojnome učilištu. Tu je, prije svega, Tafra izdvojila tzv. „vojni hotel“:

„Sve što na Hrvatskom vojnom učilištu planiramo, unutar smještajnih objekata, to će se isto realizirati. Krećemo u realizaciju, na Hrvatskom vojnom učilištu, i izgradnje nečega što mi pod navodnike zovemo – “vojni hotel”. On bi služio za smještaj djelatnih vojnih osoba, kad dolaze na premještaj u Zagreb, da imaju gdje biti. Odustali smo, znači, od kupnje službenih stanova. Budući da od prodaje stanova, koje dobijemo – to su nam namjenska sredstva koja smo onda uložili za taj objekt, gdje bi ljudi koji dolaze mogli biti, za vrijeme dok se nalaze na određenim… za period obnašanja službe, mogli biti smješteni. Dakle, od toga nismo odustali.“

Ministar obrane u posjetu “Hrvatskom ždralu”

Ako se sudi po raspravi o VSK „Hrvatski ždral“ , vođenoj početkom listopada prošle godine na saborskom Odboru za obranu, nekima ne bi bilo žao da je MORH odustao od izgradnje objekata u Doljanima. Tada je, naime, umirovljeni general Petar Stipetić upozorio na neadekvatnost terena na kojem je smješten „Hrvatski ždral“. Riječ je tu navodno o podvodnom terenu, preblizu grada Daruvara, i o objektu prilično nepristupačnom putem postojećih komunikacija – dakle, prema Stipetićevom uvjerenju, potpuno neadekvatnom mjestu za smještaj 1800 tona eksploziva, koliko MORH planira uskladištiti u Doljanima.

S obzirom na kronični nedostatak adekvatnog prostora za skladištenje UbS-a, Odbor za obranu Hrvatskog sabora potvrdio je izdatak od 36 milijuna kuna za izgradnju objekata nedaleko Daruvara, ali je i zadužio MORH i GS OS RH da „pripreme kratku informaciju o stvarnom stanju VSK ‘Hrvatski ždral’“. Koliko nam je poznato, ta „informacija“ do danas nije stigla na Markov trg.

Po prvi puta od stupanja na snagu novih obrambenih zakona, i prvi put nakon ljetne pauze, u petak, 4. listopada, sastao se saborski Odbor za obranu. Tema koja je okupila 7 zastupnika, članova Odbora – jedva dovoljno za kvorum – bila je nimalo zanimljivostima obećavajuća „Izgradnja interpoliranih skladišnih građevina s pratećom infrastrukturom, na vojno-skladišnom kompleksu Hrvatski ždral, Doljani“. Prema novom Zakonu o obrani, obveza je Ministarstva obrane da za nabave veće od 5 milijuna eura traži mišljenje saborskog Odbora za obranu. Što to zapravo znači, nije jasno ni samim članovima Odbora, pa su se neki od njih i sami pitali daju li mišljenje na vrijednost nabave ili procjenjuju potrebu za MORH ili OS RH, te prate li tijek cjelokupne nabave, koja u konačnici može imati čak i bitno veću cijenu od početne procijenjene vrijednosti. Zahvaljujući potpuno nepreciznoj formulaciji u Zakonu o obrani (čl. 6., st. 2.: „Odbor daje mišljenje Ministarstvu obrane o nabavi za potrebe obrane za vrijednosti veće od 5,000.000,00 eura prije pokretanja postupka javne nabave“), kao i strahu predsjednika Odbora HDZ-ovca Tomislava Ivića da mu se ne raspadne kvorum, suština parlamentarne kontrole obrambenih nabava skoro je ostala neraspravljena.

“Hrvatski ždral” ili “hrvatska patka”?

Do kraja ove godine Ministarstvo obrane RH planira raspisati natječaj za radove na izgradnji interpoliranih skladišnih građevina s pratećom infrastrukturom na vojno-skladišnom kompleksu Hrvatski ždral u Doljanima kod Daruvara. Kako je uvaženim članovima Odbora pojasnila zamjenica ministra obrane Višnja Tafra:

„Radi se o nužnoj izgradnji skladišnih građevina, kako bi se osiguralo adekvatno skladištenje minsko-eksplozivnih i ubojnih sredstava. Namjera nam je izgraditi deset skladišta, i jednu „delaboračnicu“. Jedno skladište, u prosjeku, vam je veličine 220 metara kvadratnih – u jednom skladištu skladištilo bi se oko 180 tona raketnog UbS-a, znači, protuzrakoplovne, zrakoplovne i protuoklopne mine, granate, klasični UbS i streljivo od 5,56 mm, do 155 milimetara“.

Ministarstvo obrane i Oružane snage trenutno imaju 12 vojno-skladišnih kompleksa UbS-a, u kojima se skladišti više od 35 tisuća tona raznih ubojnih sredstava. Od tih 35 tisuća tona, oko 17 tisuća je perspektivno, a ostatak od 18 tisuća – neperspektivan. Krajnji cilj MORH-a je povući se iz većine skladišta, i koncentrirati na samo 4 vojno-skladišna kompleksa, na perspektivnim lokacijama: u Doljanima, Slunju, Velikoj Buni i Trbounju, gdje je gradnja kompleksa završena prošle godine. Modernizacija skladišta UbS-a jedna je od najpotrebnijih modernizacija u Oružanim snagama uopće, složio se umirovljeni general Antun Tus, vanjski član saborskog Odbora za obranu, apelirajući na Odbor da svakako podrži ovu nabavu. Njegov kolega Petar Stipetić je, međutim, svima prisutnima priredio veliko iznenađenje i na muke stavio zamjenicu Tafru.

——————————–

——————————–

Davnih ’70. i ’80. godina Stipetić je, kao inženjerac JNA, sudjelovao u izgradnji skladišta u Doljanima, i osobno se uvjerio u nepovoljnost ove lokacije.

„Ja znam da je s tom lokacijom bilo velikih problema i tada, sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, i da ta lokacija nije baš povoljna. Prvo, komunikacijski nije pristupačna. dosta je ograničena veza, i zašto je baš ona odabrana… Teren je podvodan. Teren je teško sanirati… Pored četrdesetak povoljnijih lokacija, mi biramo Doljane! To je za mene jedan veliki upitnik!“

Doljani su, nastavio je Stipetić, jako blizu Daruvara, i upitno je da li je iz sigurnosnih razloga opravdano postavljanje tolike količine eksploziva koliko MORH planira (1800 tona, odnosno 1,8 kiloton, op.a.) tako blizu naselja. Upravo zbog mokrog, podvodnog terena, JNA je skladište u Doljanima svojedobno zamislila kao skladište za intendantsku opremu, pa zato ovaj objekt nedalek gradu Daruvaru nema ni grudobrane, kao ni masu drugih elemenata potrebnih za zaštitu od eventualne nesreće u skladištu eksploziva. Budući da se teško nositi s ovakvim argumentima, zamjenica Tafra pametno je odlučila tek spomenuti one koji su s lokacijom u Doljanima zadovoljni:

„Ja moram priznati da stvarno… vojska je bila ta koja je odlučila – znači, Oružane snage su od 12 sadašnjih lokacija napravile, pretpostavljam, elaborat – i meni ga dostavile… U nadležnosti je Zapovjedništva za potporu… oni su bili ti, koji su donosili odluku o tome gdje će se ubuduće skladištiti.“

Da li je vrijednost procijenjena na 33 ili 36 milijuna?

U trenutku kada je MORH Odboru za obranu slao dokumente za ovu temu, procijenjena vrijednost radova iznosila je 33,6 milijuna kuna. U međuvremenu je Vlada RH usvojila Smjernice ekonomske i fiskalne politike od 2014. do 2016. godine, kojima je došlo do određenih preraspodjela u financijskom planu Ministarstva obrane za 2013. godinu, pa je MORH povisio procjenu vrijednosti za izgradnju skladišta u Doljanima s 33,6 milijuna na 36 milijuna kuna. Prvi milijun, s PDV-om, za provedbu postupka ove nabave, već je predviđen u državnom proračunu za ovu godinu, i to na razdjelu Ministarstva obrane. Što se ostalih obveza plaćanja tiče, kaže Tafra:

„predviđena su sredstva prema projekciji državnog proračuna, u 2014. u iznosu od 11,5 milijuna kuna, u 2015. 11 milijuna kuna, kao i prijedlozi za 2016. i 2017. godinu, u iznosu od 11 milijuna kuna – za što je prije potpisivanja ugovora potrebna suglasnost Vlade, budući da se radi o višegodišnjem financiranju, u skladu s člankom 44. Zakona o proračunu“.

Financijski dio nije bio jasan SDP-ovcu Zdravku Ronku:

„Ja sam, naime, mislio da je ovo greška, kad ste poslali prvi materijal, 33 milijuna 600, a sad ste, u odgovoru – ako sam ga dobro shvatio, rekli – „Poslali smo vam jedan materijal, taj je 33 i 600, a nakon Smjernica Vlade, smo vam rekli da je to 36 milijuna!“. I, sad, ova 2 i 400 meni nije jasno – kakve to ima veze sa Smjernicama? Ako je procijenjena vrijednost predmeta nabave 33 i 600, ili ako je 36 – to nema veze sa Smjernicama. To mi nije jasno!“.

Iako se Tafra pozivala na preraspodjelu u skladu sa Smjernicama, Ronku to nije bilo dovoljno jer „predmet nabave vrijedi ili 36 ili 33. Bez obzira na preraspodjelu!“ Razlika od gotovo 2 i pol milijuna u dvije procijenjene vrijednosti Ronku je dala za pravo da pri glasanju ostane „suzdržan“, dok je ostalih 6 prisutnih zastupnika glasalo za „pozitivno“ mišljenje Odbora za obranu. S obzirom na Stipetićeve primjedbe, saborski Odbor za obranu zadužio je Ministarstvo obrane i Glavni stožer OS RH da pripreme kratku informaciju o stvarnom stanju skladišta Hrvatski ždral u Doljanima.

Pogibija dobrovoljnog ročnika na vojnom poligonu Gašinci druga je nesreća sa smrtnim ishodom koja je pogodila OS RH u nepunih mjesec i pol dana. U srpnju, točnije 10. srpnja, prilikom čišćenja terena bivšeg vojnog skladišta u Pađenima kod Knina smrtno je stradao skupnik Marko Odžak. Dok se okolnosti današnje nesreće tek ispituju, podsjetit ćemo na neke veće nesreće u protekla 2 desetljeća.

Od 1994. do 2000. – 19 poginulih

Eksplozija skladišta Duboki Jarak, travanj 1994. godine

Tijekom ’90-ih godina, ne računajući ratna stradanja, pri izvođenju vojnih vježbi ili u vojnim objektima OS RH, ili u civilnim postrojenjima vojne namjene, poginulo je čak 19 osoba, od toga 15 vojnika.

(1) Pritom se najviše pamti nesreća u skladištu streljiva u Dubokom Jarku kod Sesveta, 8. travnja 1994. godine, prilikom koje je poginulo 6 vojnika, dok je ranjeno 17 građana. Istraga povjerenstva MORH-a i RH ustanovila je da je do eksplozije došlo prilikom zavarivanja ograde otvorenim plamenom, zbog čega su s dužnosti suspendirana 4 časnika HV-a. U eksploziji brojnih ubojnih sredstava tada je bilo oštećeno oko 600 stambenih objekata, uglavnom u okolici sesvetskog skladišta, a šteta je procijenjena na pola milijuna tadašnjih njemačkih maraka.

Eksplozija u skladištu Kukuzovac, lipanj 1994.

(2) Mjesec dana nakon nesreće u Dubokom Jarku, 3. lipnja 1994. dogodila se eksplozija u skladištu Kukuzovac kod Sinja. Poginula su 2 pripadnika 4. gardijske brigade HV-a, a 1 je ranjen. Do nesreće je došlo ispred skladišta, kada je prilikom prenošenja ispala protuoklopna ručna kumulativna mina. Pritom je došlo do oštećenja i eksplozije 20-ak drugih mina.

(3) 21. travnja 1995. smrtno je stradao pilot HRZ-a Zlatko Mejaški, tijekom izvođenja vojne vježbe na nebu iznad Đakova, kada se srušio zrakoplov tipa MiG-21 BIS. Kao mogući razlog pada spominjalo se zapinjanje letjelice o drvo.

(4) 26. srpnja 1996. došlo je do požara i 9 eksplozija u slavonskobrodskoj tvornici Đuro Đaković, u kojoj su se u to vrijeme proizvodili tenkovi M-84. Poginuo je 1 radnik, a ranjeno je 18 radnika i pripadnika MUP-a.

(5) Prilikom rastavljanja granata u tvornici granata Rapid u Virovitici poginula su 2 radnika, dok je 1 teško ozlijeđen.

(6) Prilikom redovitog leta iznad Velike Gorica 14. kolovoza 1996. srušio se MiG-21, a pilot Ivan Bosnar je poginuo.

Skladište Banjščina 1997. godine

(7) U eksploziji u skladištu Banjščina na Varaždin Bregu, koja se dogodila 21. studenog 1997. godine, poginula su 4 vojnika, a jedan vojnik i zapovjednik skladišta, poručnik Emil Slunjski, su ranjeni. Do nesreće je došlo tijekom redovite kontrole ubojnih sredstava.

(8) 12. veljače 1998. godine, u selu Polača kod Zadra, tijekom školskog leta pao je helikopter Bell 206-B. Pilot instruktor neodobreno je spustio zrakoplov na njivu da bi se pozdravio s poznanikom, a prilikom ponovnog uzlijetanja počeo je nekontrolirano ponirati te je pao na zemlju. Poginuo je pilotov poznanik, a 2 člana posade lakše su ozlijeđena.

(9) Prilikom izvođenja taktičke vježbe na vojnom poligonu „Eugen Kvaternik“ u Slunju, 14. rujna 1998. godine, teško su ozlijeđena trojica, a lakše 6 vojnika.

(10) 23. listopada 2000. godine tijekom padobranske vježbe u pulskoj luci poginuo je pripadnik 350. obavještajne brigade HV-a. Nesreća se dogodila kod otoka Sveta Katarina i vojarne Monumenti, a nesretni padobranac nakon iskakanja iz helikoptera pao je u plićak i zadobio smrtonosne teške ozljede glave.

U Ogulinu je ranjen velik broj ročnika 2000. godine

(11) Niti mjesece dana kasnije, 16. studenog 2000., dogodila se eksplozija u ogulinskoj vojarni „Sveti Petar“, prilikom koje je teže ozlijeđeno 5 ročnika, a 16 lakše. Uzrok nesreće bilo je nestručno rukovanje eksplozivnom napravom. Načelnik GS-a OS RH general Petar Stipetić suspendirao je cijelu zapovjednu liniju od zapovjednika vojarne do neposrednog voditelja obuke, a ministar obrane Jozo Radoš ponudio je ostavku, koja potom nije prihvaćena. Optužnica je podignuta protiv jednog od ranjenih ročnika, te 5 časnika i dočasnika zbog „neosiguranja na vojnim vježbama i nepoduzimanju mjera za zaštitu vojne postrojbe“.

Nesreće od 2001. do 2013. godine: manje poginulih

(12) U Kandaharu na jugu Afganistana 24. studenog 2006. godine lakše je ranjen prvi vojnik iz hrvatskog kontingenta u misiji ISAF. Ranjen je krhotinama ručnog bacača (RPG-7) prilikom redovne ophodnje na području Kandahara.

Pad Mi-8 u krugu vojarne vukovarske 204. brigade. srpanj 2007.

(13) 09. srpnja 2007. godine u Vukovaru je prilikom polijetanja pao helikopter Mi-8 MTV-1. U helikopteru su se nalazili visoki dužnosnici MORH-a i OS RH, koji su se vraćali s pokopa vukovarskog branitelja Marka Babića. Poginula su 3 pripadnika OS RH, a ozlijeđeno je 8 osoba, što civilnih što vojnih. Općinsko državno odvjetništvu Vukovaru podignulo je optužnicu protiv 4 osobe, zaposlenika ZTC-a, za kazneno djelo protiv opće sigurnosti. Sudska trakavica traje još i danas.

(14) Nedaleko kampa „Shaheen“ u blizini grada Mazar-e-Sharif na sjeveru Afganistana 30. prosinca 2009. lakše je ranjen hrvatski vojnik Ivica Husar, pripadnik 2. MN CS OMLT-a (Operativno mentorski tim za vezu). Ranjen je u lijevu butinu, prilikom priprema za zadaću bojnog gađanja podvjesnim bacačima granata od 40 mm.

(15) Tijekom uništavanja minsko-eksplozivnih sredstava na vojnom pligonu „Eugen Kvaternik“ kod Slunja, 29. lipnja 2010. godine, smrtno je stradao dočasnik Zapovjedništva za potporu. Poginuo je uništavajući minsko-eksplozivna srdestva u Oštarijskim Dolovima, predjelu slunjskog poligona.

Detalj službenog izvješća o sudaru zrakoplova MiG-21, rujan 2010. kod Slunja

(16) 23. rujna 2010. tijekom izvođenja vježbe na nebu iznad Slunja došlo je do „bliskog kontakta“ dva vojna zrakoplova MiG-21. Oba su se srušila u selu Latin u općini Plaški, piloti su se uspješno katapultirali, a krhotinama stakla i ostacima aviona teže je ozlijeđena starica koja se u trenutku nesreće nalazila na polju.

(17) 16. lipnja 2011. 2 hrvatska vojnika, pripadnika misije ISAF, lakše su ranjena u prevrtanju afganistanskog vojnog helikoptera. U helikopteru koji je letio iz Kabula u Jalalabad nalazilo se 5 ISAF-ovih vojnika, 3 vojnika Afganistanske nacionalne vojske i prevoditelj.

(18) Samo 4 dana kasnije, 20. lipnja 2011., pripadnik 17. hrvatskog kontingenta u misiji ISAF (vojni liječnik stacioniran u kampu „Marmal“ u Mazar-e-Sharifu ) ranio se uslijed neopreznog rukovanja pištoljem tijekom njegovog čišćenja. Zadobio je prostrijelnu ranu lijeve potkoljenice.

(19) 07. ožujka 2012. dočasnik HV-a, pripadnik hrvatskog 18. kontingenta u misiji ISAF, u kampu „Mike Spann“ na sjeveru Afganistana propucao je metkom iz pištolja vlastitu potkoljenicu, a kolegi iz belgijske vojske – natkoljenicu. Navodno je Belgijancu pokazivao svoj pištolj.

(20) 16. listopada 2012. na Vojnom poligonu “Gašinci”, a tijekom provedbe bojevog gađanja iz strojnice 12,7 mm, lakše su ozlijeđena dvojica pripadnika Gardijske oklopno-mehanizirane brigade Hrvatske kopnene vojske. Kod jednog se sumnjalo na ozljedu slušnog bubnjića, dok je drugi zadobio blaže ozljede po nogama. Došlo je do prekida u provođenju bojevog gađanja.

(21) 21. listopada 2012. razvodnik HV-a iz hrvatskog 20. kontingenta u misiji ISAF, tijekom organiziranog čišćenja naoružanja u kampu Marmal, Mazar-e Sharif, nepažnjom je ubacio metak u cijev te nakon vađenja okvira izvršio probno opaljenje. Propucao si je dlan lijeve ruke. Ozlijeđeni pripadnik 9. pješačke satnije, 23. listopada otpušten je iz bolnice.

(22) Tijekom planiranih aktivnosti na strelištu kampa „Marmal“ u Mazar-e-Sharifu na sjeveru Afganistana, 01. svibnja 2013. godine teško je ozlijeđena pripadnica 21. hrvatskog kontingenta u misiji ISAF. Šaka lijeve ruke zapela joj je zupčanik kupola vozila Hummer, a zbog težine ozljede vojnikinja je vraćena u Hrvatsku.

(23) Prilikom čišćenja terena od zaostalih neeksplodiranih ubojnih sredstava u bivšem VSK „Stara straža“ u Pađenima kod Knina, 10. srpnja 2013. smrtno je stradao 1 vojni pirotehničar, dok su 2 lakše ranjena.

(24) Tijekom obuke dragovoljnih ročnika na vojnome poligonu Gašinci, 14. kolovoza 2013. godine smrtno je stradao ročnik Marko Zalović. Ovaj tragični događaj prvi je javno zabilježen incident zabilježen od uspostave sustava dobrovoljnog služenja vojne obveze, a prve informacije govore da ga je usmrtio tenk u nekontroliranom kretanju. Istraga o ovome još je u tijeku.

Zaključno, treba primijetiti kako je ovaj popis sastavljen na temelju javnih podataka, koje su registrirali te objavili mediji, ili ih je priopćio i sam MORH. Uz to, nedvojbeno je da je je incidenata bilo još (posebice nakon 2000. godine  u mirovnim misijama), a koji su za posljedice imali lakša ranjavanja ljudstva – te koje obrambeni sustav nije uredno objavio. Pa ipak, već i ovaj pregled jasno pokazuje barem dio opasnosti koje prate vojni poziv u njegovim svakodnevnim aktivnostima.

U sjeni tužne vijesti o tome da je vojni pirotehničar, skupnik Marko Odžak, podlegao ozljedama zadobivenima u jutrošnjoj eksploziji, Ministarstvo obrane objavilo je informacije o provedbi sanacije VSK “Pađene”, uključujući i današnje zadaće čišćenja. Priopćenje objavljujemo u cijelosti:

“Nakon eksplozije u Vojnom skladišnom kompleksu Pađene u rujnu 2011. godine izrađen je Plan pregleda i čišćenja područja skladišta od zaostalih UBS i ostalog otpada nastalog eksplozijom.

Plan sanacije se provodi u tri faze, od kojih je prva faza realizirana tijekom 2012. godine, u kojoj je očišćeno područje oko skladišta polumjera od 3,5 km, a u tijeku je realizacija druge faze. Drugu fazu čišćenja terena od neeksplodiranog UBS-a (ubojna bojna sredstva) u tehničkom dijelu VSK Pađene provodile su namjenski organizirane snage pirotehničara Zapovjedništva za potporu i Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane. 

Planom sanacije u drugoj fazi bilo je predviđeno čišćenje i pregled terena u ukupnoj površini od 156.200 m², te pregled, sanacije i čišćenje skladišnih objekata. Zaključno s 21. lipnjem 2013. ukupno je vizualno pregledano 116.617 m², detaljno pregledano, sanirano i očišćeno 27.000 m², te potpuno očišćena četiri skladišna objekata, a dva skladišna objekta su djelomično očišćena. Za pregled, sanaciju i čišćenje prestalo je 42 583 m², s tim da je s preostale površine za pregled (oko 80%) uklonjen vidljivi, neeksplodirani UBS.

Dubinski je pregledan teren, a uklanjanje UBS, metalnog otpada koji je zatrpan građevinskim materijalom i zemljom, te pregled preostala četiri skladišna objekta nastavlja se prema planu provedbe. Preostale količine vidljivog UBS-a s površine i drugi radovi izvodit će se do kraja studenog 2013. godine, sukladno vremenskim uvjetima.

Na poslovima sanacije i čišćenja terena VSK Pađene 10. srpnja 2013. radilo je 12 pripadnika OSRH – certificiranih pirotehničara, koje je osiguravao jedan sanitetski tim u sastavu liječnik, medicinski tehničar i vozač. Radovima su rukovodila dva iskusna časnika – pirotehničara”.

Pri tome, neizrečenim je ostalo nekoliko činjenica. Kao prvo, dalo se naslutiti da je posao čišćenja rađen smjenski – gdje je oko 10:40 zapravo završavala jutarnja smjena. Imajući u vidu vrućine i teške radne uvjete u kraju oko vojarne “Stara straža”, to i nije čudno. Bitno je čudnije pitanje jesu li preminuli pirotehničar i njegovi ranjeni kolege pri poslu imali potrebnu zaštitnu opremu. Dok su kompleti teže zaštitne opreme bili nabavljani za korištenje u misijama, a onda i izlagani na priredbama – bilo bi jako neugodno kad bi ispalo da su to ujedno i sve svrhe za koje se išlo u takvu specijalnu investiciju. Imajući u vidu da teži kompleti pancirne zaštite za pirotehničare dolaze s vlastitom klimatizacijom, dovoljnom da se normalno koriste usred ljeta u pustinjskim krajevima Iraka, vjerojatno je to oprema koja ni u Pađenima ne bi bila baš potpuni višak – kad je jednom već kupljena.

Lokacija bivšeg vojnog skladišta “Stara straža”, nedaleko Knina – u javnosti posljednjih godina poznatijeg jednostavno kao “skladište Pađene” – ponovo se pokazuje bolnom točkom hrvatskog baratanja streljivom, njegovim viškovima i razminiranjem uopće. Naime, danas oko 10 sati i 40 minuta ondje su ponovo odjeknule eksplozije, pri kojima su ozlijeđena barem tri vojna pirotehničara. MORH je tu situaciju popratio kratkim priopćenjem:

“Prigodom čišćenja – sanacije terena Vojnog skladišnog kompleksa Pađene, dana 10. srpnja u 10,40 sati, došlo je do nekontrolirane eksplozije zaostalog minsko eksplozivnog sredstva, koje se nalazilo u visokom raslinju u skladišnom kompleksu.

Uslijed eksplozije došlo je do ozljeđivanja trojice pirotehničara – pripadnika OS RH, od kojih je jedan, prema prvim informacijama, zadobio teže, a dvojica lakše tjelesne ozljede. Sva trojica pirotehničara zbrinuta su u kninskoj bolnici.

O zdravstvenom stanju pirotehničara, po završetku medicinske obrade i svim novim okolnostima, pravodobno ćemo izvijestiti javnost“.

O stanju ozlijeđenih pirotehničara MORH je potom obavijestio javnost oko 15 sati:

“Nakon ukazane hitne medicinske pomoći od strane medicinskog osoblja OS RH koje pružaju kontinuiranu zdravstvenu potporu razminiranju, trojica stradalih pirotehničara, nadnarednik Dalibor Batinić, skupnik Marko Odžak i vojnik Davor Perković su kolima hitne pomoći OS RH prebačeni u kninsku bolnicu.

Jedan od dvojice lakše ozlijeđenih, nadnarednik Dalibor Batinić otpušten je iz bolnice nakon obavljene medicinske obrade, a drugi lakše ozlijeđeni pirotehničar, vojnik Davor Perković zadržan je na liječničkom promatranju do daljnjega. Treći, teško stradali pirotehničar skupnik Marko Odžak i dalje je pod intenzivnim medicinskim nadzorom zbog zadobivenih teških ozlijeda. Liječnici kninske bolnice ulažu dodatne napore kako bi stabilizirali stanje skupnika Marka Odžaka i održali vitalne funkcije.

Nakon saznanja o izvanrednom događaju u Pađene je upućen zapovjednik Zapovjedništva za potporu general bojnik Mate Ostović sa suradnicima kako bi utvrdili okolnosti nastanka ovog izvanrednog događaja“.

Što to tamo gruva?

Da podsjetimo. Radi se tu o poprištu niza velikih eksplozija 13. i 14. rujna 2011. godine, koje su u širem krugu razbacale ondje pohranjenih oko 1800 tona neperspektivnih ubojnih sredstava (UbS). Uzrok te, prve od dosadašnjih eksplozija, bio je požar koji se s obližnjih krajeva proširio na prostor vojarne i zahvatio skladišne objekte. Pri tome, u okolini je razasuta velika količina bivših ubojnih sredstava – prema tadašnjim navodima MORH-a eksplozivnim je sredstvima bio zagađen prostor od barem “35 milijuna četvornih metara područja, odnosno u polumjeru oko 3,5 kilometra oko bivšeg skladišta“. Taj se krug krenulo čistiti, sužavajući zagađenu zonu koncentrično prema središtu, u kojem se i odlagalo pri čišćenju prikupljen eksplozivni otpad – kojeg se odlagalo na otvorenome.

Takvo je odlagalište na otvorenom bilo izloženo vremenskim prilikama i neprilikama, što se sjajno vidjelo i prošloga ljeta, kada je 22. kolovoza 2012. godine, u popodnevnim satima, ponovo došlo do niza manjih eksplozija u Pađenima. No tada je kao razlog bila navedena velika vrućina – navodno čak 38 stupnjeva u hladu – dok to danas nije slučaj (oko 31 stupanj u Kninu). Dok 2012. nije bilo ni ranjenih – danas MORH spominje tri ozlijeđena, pri čemu vodeće dnevne novine spominju da se jedan pirotehničar bori za život. Iz istih se izvora također neslužbeno čuje i da je kod dijela ozlijeđenih riječ o težim ozljedama prstiju, šaka i lica – nekim od klasičnih ozljeda pirotehničara.

Pri tome, neslužbeno se saznaje i da su pirotehničari nastradali u dodiru s “zvončićima” iz kasetnog streljiva koje je HV nakon 5. kolovoza 1995. godine zatekla u skladištu. Radi se tu o sklopu koji je široko proizvodila vojna industrija negdašnje SFRJ, koji je široko korišten na ratištima bivše Jugoslavije, a čiju je proizvodnju svojedobno usvojila i ratna hrvatska vojna industrija.

UbS – uništavanje i skladištenje

Od jeseni 2011. godine, kada je po prvi put detoniralo skladište u Pađenima, pa do jeseni 2012. godine, malo se promijenilo na stanju koje je svojedobno ministar obrane Davor Božinović opisao govoreći da u vojnim skladištima ima oko 17.000 tona zastarjelih i u najvećem dijelu neispravnih ubojitih sredstava (UbS). Dok se hrvatska Vlada već godinama hrvala s tim problemom – 2011. je, prema Božinoviću, za uništavanje stare municije te gradnju i modernizaciju vojnih skladišta utrošeno gotovo 35 milijuna kuna. Od Višnje Tafre, aktualne zamjenice ministra obrane, čulo se i detalje o tom naporu iz 2011. godine, kada je 2012. izjavila “U prošloj godini smo uspjeli po tome uništiti samo 70 tona, a ove godine će po natječaju – znači, imamo novaca za uništavanje negdje oko 300 tona“.

Potpisivanje Memoranduma o suradnji RH i ITF 23. kolovoza 2012. godine

Ovaj se poduhvat krenulo ubrzavati i uz pomoć stranih partnera i donatora. Tako je 23. kolovoza prošle godine (samo dan nakon tadašnjih eksplozija u Pađenima) potpisan Memoranduma o suradnji Republike Hrvatske i ITF (International Trust Fund), o čijim je efektima Višnja Tafra tada izjavila “Prvi projekt za koji se nadamo i vjerujemo da će se temeljiti na ovom Memorandumu, bit će raspisivanje međunarodnog natječaja za odabir tvrtke koja će dobiti posao zbrinjavanja UBS-a i to na temelju donacije Vlade SAD, u iznosu od 1,5 milijuna USD. Predviđamo da ćemo za taj iznos uspjeti zbrinuti oko – možda, nešto manje od 4000 tona viška UBS-a“.

Svakog ljeta – vruće u Pađenima

Nažalost, upravo je to posao prilikom kojeg je izgleda došlo i do današnje eksplozije u Pađenima – prostoru koji je posljednjih godina obilježio razminiranje vojnih objekata. Ta se činjenica jasno vidjela i u svibnju ove godine, a pri saborskome podnošenju “Izvješća o razminiranju vojnih objekata” za 2011. i 2012. godinu, o čemu smo pisali na portalu Obris.org. Riječ je o dokumentima s kojima je MORH kratko upoznao Sabor sredinom ove godine, dok još očekujemo ozbiljniju raspravu o “Izvješće o provedbi Plana humanitarnog razminiravanja i utrošenim financijskim sredstvima za 2012. godinu“, koji je predstavljen na Vladi RH tijekom njene 98. sjednice (održane 20. lipnja ove godine).

Upravo se u ovome dokumentu, a u točci 2 (“Provedba zadaća iz Plana razminiravanja vojnih objekata za 2012. godinu”), među nerealiziranim poslovima spominje i “Zadaća saniranja posljedica požara u VSK ‘Pađane’ – Knin”. Kao razlog neizvršenja tog zadatka stoji da je do privremenog prekida radova, od 12. prosinca 2012. godine, došlo zbog loših vremenskih uvjeta (kiša, snijeg i niske temperature). Ti su radovi vrijedni oko 2.176.560 kuna, dok troškovi postrojbe koja ih obavlja iznose 409.504, 67 kuna, a nastavak ovoga posla bio je tu najavljen za 2013. godinu. I bi tako!

U moru nedostataka raznoraznih vojnih resursa, jedan je početkom mandata novog čelništva Ministarstva obrane istaknut kao vrlo hitan za rješavanje – adaptacija postojećih i izgradnja novih skladišta za UBS. Prošlogodišnja eksplozija streljiva u Pađenima pokazala je zašto se baš skladišta smatraju problemom koja je neophodno riješiti čim prije. U Strateškom planu MORH-a do 2015., kao i u državnom proračunu za 2013. godinu, predviđena je adaptacija dva kompleksa skladišta – Hrvatskog ždrala i Debele glave. No Ministarstvo obrane već mjesecima pregovara s Međimurskom županijom o obvezi preuzetoj još 2007. godine, kada su u vlasništvo Županije prešla 3 do tada vojna objekta, a Županija je zauzvrat trebala izgraditi skladišne prostore za potrebe Ministarstva obrane. No, do dana današnjeg to se nije dogodilo – štoviše, aktualni međimurski župan Ivan Perhoč smatra da bi se MORH trebao odreći svojih nesuđenih skladišta. MORH, naravno, smatra da ima pravo ili na skladišta ili na povrat nekretnina. I tako je to već mjesecima. A vrijeme ide!

Prema nekim procjenama, svega 5 posto bivših vojnih nekretnina poklonjenih lokalnoj upravi stavljeno je u funkciju. Da bi dobili dojam kako izgleda ostatak od 95 posto, dovoljno je samo prošetati uz nekadašnju vojarnu u Vlaškoj ulici. Ili ne daj bože, još i zaviriti u njenu unutrašnjost. No, Međimurska županija, mora se pošteno priznati, ne spada u ovu sramotnu većinu – oni su bar donekle znali što napraviti s poklonjenim nekretninama, odnosno, kako se kasnije pokazalo, barem s jednim njihovim dijelom.

Svi nazočni na svečanosti potpisivanja Ugovora danas su “bivši”

Sve je počelo u ljeto 2007. godine, kada je 5. lipnja vlasništvo nad cijelim prostorom bivše vojarne „Nikola Šubić Zrinski“ i Časničkog doma u Čakovcu, kao i vojnim poligonom „Gmajna“ na području grada Čakovca i općine Pribislavec, prešlo u ruke Međimurske županije. Ugovor o primopredaji potpisali su tadašnji premijer Ivo Sanader i međimurski župan Josip Posavec. Ugovor je potpisan temeljem Odluke Povjerenstva za imovinu Vlade RH od 2. ožujka 2007., a oba potpisnika izrazila su zadovoljstvo što je uspješno okončano 2 godine dugo rješavanje bivših vojnih nekretnina na području Međimurja. Vrijednost ovih nekretnina procijenjena je na 67 milijuna kuna. Zauzvrat, Međimurska županija trebala je za potrebe Ministarstva obrane do kraja 2011. godine izgraditi 10 skladišta tipa „iglu“, te osigurati 350 četvornih metara prikladnog uredskog prostora (također za potrebe MORH-a).

Poduzetnički duh na međimurskoj zemlji

Nepuna dva tjedna po predaji nekretnina u vlasništvo Međimurske županije, Poglavarstvo je na svojoj 37. sjednici, održanoj 18. lipnja 2007. godine, prihvatilo Prijedlog idejnog rješenja organizacije prostora u bivšim vojnim objektima. Prijedlog je osmislila REDEA – Regionalna razvojna agencija, a odnosio se na sve tri novostečene nekretnine. Tako je prostor bivšeg vojnog vježbališta „Gmajna“ i vojarne „Nikola Šubić Zrinski“ na ukupno 55 hektara zamišljen kroz dva segmenta, koja bi se međusobno upotpunjavala – Centar znanja i Poslovna zona. Prema tom prijedlogu, Centar znanja smjestio bi se u objekte bivše vojarne, za što je u prvoj fazi bila nužna adaptacija zgrade Zapovjedništva, dok bi se postupno ostali objekti prilagodili za Međimursko veleučilište, studentski dom i apartmane za gostujuće predavače. U trenutku potpisivanja Ugovora o primopredaji nekretnina Međimursko veleučilište još nije postojalo – osnovano je tek Uredbom Vlade RH od 2.studenog 2007., a s radom je počelo naredne, 2008. godine.

Prijedlog iz Plana organizacije prostora bivše vojarne

Prema prostornom planu, na 45 hektara bivšeg vježbališta „Gmajna“ trebala se rasprostrijeti poslovna zona. Da bi sve bilo transparentno, građanima Čakovca i Međimurske županije na uvid je dan „Prijedlog organizacije prostora bivše čakovečke Vojarne“ te su zamoljeni da se, nakon što ga prouče, aktivno uključe u razvojne procese u Županiji svojim prijedlozima i sugestijama za izradu konačnog rješenja. U tom trenutku već je tjedan dana bio na snazi „Javni poziv za iskazivanje interesa za prijenos prava vlasništva, odnosno kupnju nekretnina na području gospodarske zone ‘Poslovni park Međimurje’“. Na prodaju su stavljene dvije nekretnine na „Gmajni“ – zemljište, z.k.ul.br. 4004, k.o. Čakovec, kat.čest.br. 1134/53/1, te pašnjak, z.k.ul.br. 2467, k.o. Pribislavec, kat.čest.br. 805/A/1/1/1/5/1. Iako je Gmajna bila zamišljena  kao poslovna i kao stambena zona, prodaja parcela nije išla po planu.

Jučer vojarna, danas veleučilište

Danas, 5 godina kasnije, tek dio bivših vojnih objekata stavljen je u funkciju. Na upit portala Obris.org o svrsi i iskorištenosti prostora, David Vugrinec, pročelnik Upravnog odjela za poslove župana Međimurske županije odgovorio je prilično iscrpno. „U Čakovcu je u dijelu prostora Časničkog doma uređen Dječji odjel Knjižnice i čitaonice “Nikola Zrinski”, te Caffe bar i izložbeni prostor kojim upravlja gradska tvrtka “Ekom”. Veći dio prostora još je prazan, u njega treba uložiti još dosta novca, a cijeli je prostor inače prepušten Gradu Čakovcu. U jednoj zgradi u krugu bivše vojarne uređeni su prostori za potrebe Međimurskog veleučilišta, u druge dvije Tehnološko-inovacijski centar Međimurje, a u četvrtom prostori za Regionalnu razvojnu agenciju ‘REDEA-u’, Međimursku energetsku agenciju, Obiteljski centar, Međimurje investicije i nekretnine“, piše u odgovoru Davida Vugrinca.

U srpnju ove godine Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije dalo je 207 tisuća kuna Međimurskoj županiji, ne bi li se time izradila projektna dokumentacija potrebna za rekonstrukciju i prenamjenu dodatnog objekta Međimurskog veleučilišta. Tim će se novcem sufinancirati izrada projekta obnove još jedne zgrade u nekadašnjoj vojarni, u kojoj bi se trebale urediti dodatne predavaonice, kabineti, studentski restoran i kafić, te (kao i prije 5 godina) stambeni prostor za potrebe predavača. Problem je, međutim, nastao u ispunjavanju obveza Međimurske županije prema Ministarstvu obrane.

Međimurci k’o Eskimi

Prema Ugovoru, Međimurska županija trebala je Ministarstvu obrane do prošle, 2011. godine, izgraditi 10 skladišta tipa „iglu“, i osigurati 350 četvornih metara uredskog prostora. U protivnom, Republika Hrvatska svoje objekte preuzima natrag. I tu nema spora – to priznaje čak i Vugrinec. No, ništa se od toga nije ostvarilo. Kao razlog se, s jedne strane, navode troškovi obnove i uređenja bivših vojnih objekata, a s druge strane – nepreciznost Ugovora. David Vugrinec, naime, tvrdi kako su Međimurska županija i Grad Čakovec u uređenje prostora uložili vlastita sredstva u visini od oko 30 milijuna kuna. Osim toga,  prvobitni ugovor potpisala je prethodna županijska vlast s Posavcem na čelu, a ova nova, sa županom Ivanom Perhočem, od početka svog mandata 2009. godine pregovara s Vladom RH i Ministarstvom obrane o redefiniranju Ugovora, i to na način da se „Međimurska županija u cijelosti ili djelomično oslobodi plaćanja naknade za vojne objekte“. Međimurci, naime, smatraju da bi Županija

„plaćanjem izgradnje vojnih skladišta (dakle, obveze iz Ugovora) bila dovedena u neravnopravan položaj prema ostalim jedinicama lokalne i regionalne samouprave, od kojih je velika većina vojne objekte dobila bez naknade, a određeni broj njih je te prostore ili površine komercijalizirao“

(za razliku od Mađimurja, koje te prostore koriste za institucije od javnog značaja). Dodatni im je problem – nepreciznost Ugovora i šlampavost MORH-a.

„U Ugovoru nije bila specificirana cijena izgradnje skladišta, a vezano uz lokaciju, namjenu, izgradnju i predaju u upotrebu MORH-u, pa su se procjene kretale od 10 do 25 milijuna kuna za svih 10 objekata. MORH je tek prošle godine, temeljem javnog natječaja, utvrdio jediničnu cijenu skladišta“,

tvrdi Vugrinec. Zato se Županija čvrsto drži svoga stava o prepuštanju bivšeg vojnog prostora bez ikakve naknade, temeljem Vladinog priznanja ulaganja Međimurske županije u javne sadržaje, i uz uvjet da se na tom prostoru i dalje razvijaju takvi i slični sadržaji. Tome je, prema pisanju međimurskih županijskih novina, uvelike doprinio i bivši ministar obrane Branko Vukelić, koji je još u ljeto 2010., prilikom posjete Međimurju, najavio kako će se „uskoro raspisati natječaj za skladišta“, nakon čega će se znati koliko su Međimurci zapravo dužni za poklonjene nekretnine. Županija je u nekoliko navrata Vukeliću slala i požurnice, no do kraja njegovog mandata i mandata njegovog nasljednika Božinovića ama baš ništa nije se dogodilo. Vukelić je, dapače, još i pogoršao situaciju priznajući MORH-ov dug na ime komunalne naknade za bivšu vojarnu u razdoblju od 2004. do 2007. godine. Dug je oko 700 tisuća kuna, nastao  nakon što je MORH prestao plaćati komunalnu naknadu, tvrdeći da neperspektivna vojarna nije u funkciji Ministarstva. U Županiji su očekivali da će MORH tih 700 tisuća uzeti u obzir kod konačnog obračuna.

Branko Vukelić (HDZ) i Ivan Perhoč (SDP) – obojica ne priznaju postupanja svojih prethodnika

Tafra: Ili izgradite skladišta ili vratite vojarnu

MORH, pak, neslužbeno poručuje da ovo „odustajanje od obveza neće ići“, iako je za to ministarstvo sam Ugovor službeno „poslovna tajna“. MORH-ova Služba za odnose s javnošću potvrdila nam je tek da je Ministarstvo zaprimilo dopis Međimurske županije, „te je u tijeku njegovo razmatranje s tijelima javne vlasti, a koje će biti osnova odluke MORH-a o daljnjem postupanju“. No činjenica je da je MORH Međimurcima u nekoliko navrata do sada nudio nagodbu, pokušavajući iskamčiti barem par nužno potrebnih skladišta. Zamjenica ministra obrane Višnja Tafra još je u rujnu izjavila da MORH nudi Međimurskoj županiji odustajanje od izgradnje ugovornih 10 i gradnju barem 6 skladišta. No, međimurski župan Perhoč insistira na tome da ih Vlada RH oslobodi cjelokupne obveze iz Ugovora, zbog čega Tafra smatra da je ponovno knjiženje Republike Hrvatske na bivše vojne nekretnine u Čakovcu – najizglednije rješenje.

U srijedu, 22. kolovoza 2012. godine, u popodnevnim satima, došlo je do niza manjih eksplozija u Pađenima, nedaleko Knina. Radi se o prostoru bivšeg vojnog skladišta “Stara straža” – poprištu niza velikih eksplozija 13. i 14. rujna 2011. godine, koje su u širem krugu razbacale ondje pohranjenih oko 1800 tona neperspektivnih ubojnih sredstava (UbS). Dok je prije godinu dana uzrok eksplozija bio požar koji se proširio na prostor vojarne i zahvatio skladišne objekte, ovih je dana stvar ponešto drugačija.

Prostor bivšeg skladišta krajem rujna prošle godine, tjedan dana nakon eksplozije 2011.

Naime, eksplozije koje su bivše skladište potresle u srijedu između 14:45 i 16 sati (prema navodima Policijske uprave Šibensko-kninske), prema vojnim izvorima – navodno su bile uzrokovane iznimno visokim temperaturama koje posljednjih dana prže Knin (oko 38 stupnjeva u hladu tijekom dana). Ta je vrućina pregrijala na otvorenome pohranjen oštećeni UbS, prikupljen tijekom sanacije područja prošlogodišnje velike eksplozije. Prema MORH-u, radi se o poslu tijekom kojeg je “od razasutog UbS-a očišćeno 35 milijuna četvornih metara područja, odnosno u polumjeru oko 3,5 kilometra oko bivšeg skladišta“. Budući je do prekjučerašnjih eksplozija došlo praktično u epicentru te zone, ne čude ni navodi iz priopćenja MORH-a: “do eksplozija razasutih ubojitih sredstava (UbS) došlo je na opožarenom području, tako da nema mogućnosti eventualnog proširenja vatre, niti opasnosti za civilno stanovništvo“.

No, detalje o ovoj posljednjoj epizodi prošlogodišnje nemile nesreće jučer se moglo čuti od Višnje Tafre, zamjenice ministra obrane RH.  Po njoj:

“…sa snagama koje imamo unutar Oružanih snaga, radili smo razminiravanje, nakon eksplozije u Pađenima, područja 3,5 kilometara izvan skladišnog kompleksa Pađeni, i nerazminiran nam je ostao dio u samom kompleksu – gdje je prekjučer, u tom tehničkom dijelu kompleksa, došlo do nekoliko eksplozija. I, također su nam se eksplozije dogodile u prostoru gdje se skupljaju pronađena neeksplodirana sredstva, od nakon te eksplozije“.

Dakle, prvenstveno se tu radi o donekle ukopanom skladišnom prostoru na otvorenom, na kojem su počele detonacije. U taj dio bivšeg vojnog kompleksa, jednako kao i širom donekle sanirane okolice još uvijek opasnog epicentra prošlogodišnjih eksplozija, u srijedu nakon eksplozije ponovo su izašli vojni pirotehničari. Privremeno je zaustavljen pružni te cestovni promet, tijekom trajanja pregleda. Tražilo se ima li išta od toga što je eksplodiralo blizu tamošnjih prometnih pravaca? Prema Tafri – nije pronađeno ništa. Jučer ujutro dodatno je pregledan prostor uz prometnice, u dužini od 3 kilometra. Danas još ostaje ponoviti pregled međuprostora između ceste i željezničke pruge. I naravno, nakon svih tih pregleda – ostaje još i temeljito čišćenje prostora bivše vojarne od svog zaostalog opasnog smeća. Sve to ukazuje na probleme u hrvatskom skladištenju viškova starog i neperspektivnog streljiva te eksplozivnih sredstava. Nije čudo da i Višnja Tafra o tome ima  za reći tek:

“A to što kažete ‘Da li je sigurno stanje?’ – ne možemo ga nazvati dobrim. Jednostavno da vam kažemo, u prostoru zbrinjavanja UbS-a ne možemo biti zadovoljni. Ali, jednostavno, mi se trudimo pronaći rješenja u okviru financijskih sredstava koja imamo“.