Na prošlotjednom svečanom otvorenju Središta za razvoj vođa “Marko Babić”, smještenom u vojarni “Josip Jović” u Udbini, malo tko je propustio usporediti novo Središte s nekadašnjim Gardijskim središtem za obuku desantnog pješaštva “Damir Tomljanović Gavran” u Šepurinama. I zaista, vrh OS RH, HKoV-a i Ministarstva obrane posebno naglašava ovih dana da je cilj u Udbini oživjeti Šepurine, te da je novo Središte organizirano na sličan način kao i nekada središte u Šepurinama. U vojarni u Udbini uređena je i posebna spomen soba koja se sastoji od dvije cjeline – jedna je u spomen na središte u Šepurinama, a druga u spomen na vukovarskog branitelja Marka Babića, čije ime nosi novo Središte za razvoj vođa. Kroz Šepurine je u razdoblju od ustrojavanja središta pa do njegovog gašenja, dakle od 1994. do 2000. godine, prošlo oko 1.700 ljudi, od kojih su gotovo svi sudjelovali u oslobodilačkim akcijama Domovinskoga rata.

——————

——————

Inicijator osnivanja Gardijskog središta u Šepurinama bio je general Ante Gotovina, koji je nakon operacije “Maslenica” zaključio da se Hrvatsku vojsku treba nadograditi, posebno na nižim taktičkim razinama u zapovjednom lancu. “Stvaranje visoko profesionalnog i autoritativnog dočasnika, zapovjednika desetine i voda, koji će biti primjer podređenima  i uzdanica nadređenima uz visoku nacionalnu svijest i s osobnošću hrvatskog vojnika“, opis je cilja nekadašnjeg središta u Šepurinama, a koji se pripisuje generalu Gotovini.

“General Gotovina zna zašto je to napravio. U tom Središtu obučavani su hrvatski ratnici koji su bili udarna snaga u pobjedonosnim operacijama Hrvatske vojske – u Bljesku i Oluji. Dio njih je i danas ovdje, i još jednom ih pozdravljam. I sam sam svjedok koliko je to Središte pomoglo da 4. gardijska brigada, Zborno područje Split, a i cijela Hrvatska vojska, budu još jači, bolji, jer sam i sam, zajedno s ostalim zapovjednicima, bio polaznik obuke koja nas je učinila nepobjedivima”.

rekao je u svome govoru u Udbini ministar obrane Damir Krstičević.

Uspomena na Šepurine u vojarni “Josip Jović” u Udbini

“Snaga vojske proizlazi iz kvalitetnog časnika”

Zato je umirovljeni general Ante Gotovina bio poseban gost na svečanosti u Udbini, te se ekskluzivno za portal Obris.org prisjetio osnivanja i djelovanja Gardijskog središta za obuku desantnog pješaštva iz Šepurina.

“To je bio centar… zapravo, središte za specijalističku obuku. Imali smo jednu široku lepezu specijalnosti, koje nam je bila potrebna tada, da bismo zapravo poentirali na ono što je najvažnije, i ono što nam je najviše falilo u onom vremenu – zapovjednici tipa zapovjednik borbene skupine, zapovjednik satnije, zapovjednik voda i zapovjednik desetine. I to je ono na što smo težište stavili u tim Šepurinama. Imali smo izvrsne instruktore. Sad je to već poznato… Tada smo imali vojno-vojnu suradnju sa Francuskom, i tu su nam došli izvrsni instruktori, koji su formirali naše instruktore. Kad smo dobili te naše instruktore, negdje oko njih 30, vrhunskih instruktora… onda je krenulo, 1994. godine, formiranje tog našeg kadra… Pogotovo, vidjevši poslije operacije Maslenica – kad smo učinili raščlambu te operacije, i vidjeli što nam je i gdje nam je zapravo problem… Problem nije bio u planiranju, problem nije bio čak ni do razine bojne… više – nego od bojne pa niže… A, zapravo, snaga vojske proizlazi iz kvalitetnog časnika i mladog časnika. To je taj kadar, koji je Hrvatska vojska trebala. Ona ga je trebala i u ratu. Rezultati toga su bile one finalne operacije, kroz koje smo vidjeli manevar u prostoru, koji je bio… daleko, daleko bolji, nego što je to moglo biti u početku rata. I sigurno da je time bilo i manje žrtava, i manje kolateralnih žrtava – jer je bila prisutna i disciplina, i vojnik na kojega se i pazilo”.

Usred ratnog vihora trebalo je postići da se takvo jedno obučno središte uspostavi bez curenja informacija i pod stalnim strahom od prisluškivanja. “Pa… i to rade i danas, isto“, smije se Gotovina i nastavlja: “Kako to izbjeći? Ideja je – strogom disciplinom… i voditi računa o tome. Imati to uvijek u vidu. Tajna je početak ideje. Tajna u trenutku kada je izrečena i kad je podijeljena s nekim – ona prestaje biti tajna. I o tome se treba voditi računa“.

Zanimalo nas je i ponešto više o instruktorima koji su uvodili spomenutu disciplinu – kad se spominjalo francusku ulogu u začecima središta u Šepurinama, je li se mislilo na francusku redovnu vojsku, francusku Legiju?

“Ne. To su bili instruktori profesionalci, koji se bave tim poslom, i koji su nam u to vrijeme dobro poslužili. Zajedno, jednako, sa ovim našim ljudima, časnicima iz Jugoslavenske narodne armije, koji su prešli u Hrvatsku vojsku, i koji su bili sastavni dio toga”.

Obuka u Udbini, kako je najavljeno, trajat će od 3 tjedna za instruktore do 6 tjedana za polaznike. U Šepurinama, usred rata, obuka je ipak trajala nešto duže, prisjeća se general Gotovina:

“Trebalo nam je nekoliko mjeseci da formiramo instruktore – što je bio prvi korak, 1993. godine, poslije Maslenice. Tada smo krenuli u pripremu takvog centra… I, posebno, instruktora za taj centar. 1994. godine, krenuli smo u obučavanje. Obuka je trajala, ovisno o specijalnosti… Evo, od tri mjeseca, za formiranje vođa… ili specijalistička – sve druge specijalnosti, važne, trajale bi po nekoliko tjedana”.

No, obučni program u novom Središtu za razvoj vođa bit će kraći. Upitali smo generala Gotovinu znači li to da je ovih po novom planiranih 34 dana premalo?

“Pazite – tada mi nismo imali, ono što se kaže, vremena za školovanje časnika. Znači da je trebalo malo više vremena, da bi mogli dati im onu teoriju, potrebitu… I, onda, kroz obuku vještine na taktičkoj razini. Sada ti časnici… dočasnici i časnici, idu u škole… dočasničke škole i časničke škole… i dolaze tu, da zapravo se iskleše ono što je zapravo pravi vođa… Da psihofizički bude spreman, i da zapravo sve one vještine na taktičkoj razini budu vrhunske”.

Jednostavno rečeno, s papira u praksu, zaključujemo. “S papira u praksu. Evo, to je jako važno – da se prođe kroz to,” složio se i general Gotovina, kojem je u znak zahvale 13. rujna 2019. godine pukovnik Tomislav Kasumović, zapovjednik Središta za razvoj vođa “Marko Babić”, svečano uručio beretku s oznakama novog obučnog centra.

——————

——————

Odmah po svečanom otvorenju Središta za razvoj vođa „Marko Babić“, održanom u petak, 13. rujna u vojarni „Josip Jović“ u Udbini, za 60 dočasnika HKOV-a počela je 6-tjedna obuka. Središte je ustrojeno po modelu nekadašnjeg Gardijskog središta za specijalističku obuku dočasnika „Damir Tomljanović Gavran“ u Šepurinama, u kojem se svojedobno obučavao i aktualni ministar obrane Damir Krstičević, pa nije ni čudo da je upravo on i inicirao formiranje novog, sličnog središta u Udbini. Središte za razvoj vođa „Marko Babić“ zamišljeno je kao spoj starog i novog, mješavina najbolje prakse iz Šepurina i Domovinskog rata, te novosti koje donose NATO standardi.

Objekti za smještaj polaznika

Ustrojavanje Središta u vojarni u Udbini započelo je početkom ove godine, a izgradnja nekolicine objekata za smještaj i obuku trajala je od travnja do kolovoza. Prvih 60 polaznika selektirano je iz borbenih rodova Hrvatske kopnene vojske i oni će, po riječima pukovnika Tomislava Kasumovića, zapovjednika SzRV, proći kroz zahtjevnu i dinamičku obuku taktike malih postrojbi (koja se fokusira na 3 dijela: usvajanje borbenih vještina specifičnih za taktiku malih postrojbi, elemente vođenja i psihofizičku izdržljivost). Baš kao što je svojedobno u svom ratnom putu bilježio vukovarski ratnik Marko Babić, i ovih 60 polaznika bit će podijeljeno u dva voda – nasljednike tadašnjih „Žutih mrava“ i „Pustinjskih štakora“. Ukupno su planirane dvije pilot obuke – prva kojoj je obuka počela upravo nakon svečanog otvorenja Središta, te druga koja će se provesti u proljeće sljedeće godine. Tijekom ta dva pilota napravit će se potrebna kalibriranja programa obuke, kao i analiza ispunjenih očekivanja te postavljenih ciljeva. Nakon toga je planirano jačanje broja provedenih obuka, i to na godišnjoj razini na 3 tečaja za razvoj vođa, te po 2 tečaja obuke instruktora.

Kako je pred visokim gostima (predsjednicom RH Kolindom Grabar Kitarović, ministrom obrane Krstičevićem, prvim inicijatorom osnivanja središta u Šepurinama Antom Gotovinom, te obiteljima Babić i Tomljanović) naglasio načelnik GS OS RH, general zbora Mirko Šundov,

„Naglasak obuke u Središtu dat će se na razvijanje vještina i znanja koje moraju krasiti svakog vođu, a to su: kritično razmišljanje, rješavanje problema, prilagodljivost, kreativnost, otpornost, snalažljivost i timski rad. Tečaj je dizajniran da razvija karakter, i vođu kao zapovjednika i obučavatelja. Sav znoj koji će biti proliven u ovom središtu je neznatan u usporedbi s vrijednosti jedne kapi ljudske krvi. Stoga je prikladan slogan ovoga središta ‘Znoj štedi krv’, koji je i ratnih godina bio misao vodilja prilikom obučavanja hrvatskih branitelja“.

Uz već postojeće aktivnosti, kao i ustrojavanjem novog središta za obuku, Udbina postaje lokacija od strateškog značaja, rekao je ministar obrane Damir Krstičević:

„Udbina, nakon Vukovara, Sinja, Ploča, Varaždina i Pule, ključna šesta lokacija strateški važna za Hrvatsku vojsku. Danas s ponosom možemo reći da imamo snažnu, obnovljenu Hrvatsku vojsku koja je spremna izvršiti svaku zadaću, vojsku koja ne odustaje!“.

Na postrojavanju u Udbini zajedno su, rame uz rame, stajali polaznici i njihovi instruktori – među kojima je 90 posto djelatnih vojnih osoba koje su svojedobno i same prošle obuku u Šepurinama.

„Danas su ovdje, prenose svoje iskustvo, na mlade ljude, koji su također završili razne specijalističke obuke, kako u zemlji, tako i vani. I, u biti, imamo jedan savršen miks iskustva, znanja i motivacije… znanja koje bi mogli prenijeti novim polaznicima koji ovdje dolaze. Naravno, mi ćemo kroz ciklus obuke… ako imamo među polaznicima posebno motivirane, koji se posebno iskažu – pokušati ih animirati i dovesti ovdje u Središte, stvoriti od njih instruktore za sljedeći naraštaj“,

Pukovnik Tomislav Kasumović i vrhovna zapovjednica OS RH Kolinda Grabar Kitarović pred polaznicima i instruktorima SzRV

najavio je pukovnik Kasumović, koji je zajedno s Majom Čavlović, bivšim savjetnicom predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, svojevremeno prošao temeljnu padobransku obuku u Šepurinama. Pukovnik Kasumović još je donedavno radio s mladim kadetima na Hrvatskom vojnom učilištu (kao zapovjednik Kadetske bojne), a početkom ovoga ljeta završio je četvrtu razinu sljednorastuće izobrazbe za časnike – Školu nacionalne sigurnosti „Dwight D. Eisenhower School for National Security and Resource Strategy“ pri National Defense University, Washington, SAD. Nakon toga je imenovan zapovjednikom novog Središta za razvoj vođa u Udbini.

Osim samog svečanog otvorenja novog središta za obuku i postrojavanja prvih polaznika i instruktora, za visoke uzvanike organizirana je i pokazna vježba pripadnika Središta za razvoj vođa, Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, Zapovjedništva specijalnih snaga i Pukovnije vojne policije. Bila je to prilika vidjeti kako će izgledati barem dio obuke, čiji će se pojedini dijelovi, kako je najavio pukovnik Kasumović, provoditi po prvi puta u sustavu OS RH.

„Obučna infrastruktura koju ćete ovdje vidjeti jedinstvena je u Republici Hrvatskoj. Posebno, tijekom pokaznih vježbi vidjet ćete sam višenamjenski toranj, koji je za sad jedini u Republici Hrvatskoj, koji će osposobljavati vještinama savladavanja prepreka. Imat ćemo maketu helikoptera, raspored helikoptera, na kojoj će se uvježbavati procedure ulaska i izlaska s helikoptera, zatim procedure navođenja helikoptera, s minimalnim rizikom i bez trošenja resursa. Znači, ne moramo koristiti pravi helikopter, možemo koristiti za potrebe obuke maketu helikoptera, i poslije, znači na vrhuncu obuke, koristimo pravi helikopter. Obuka će se raditi u svim vremenskim uvjetima. Ovo je savršen prostor, lokacija gdje možemo ljude izolirati od svih ovih ometača, koji su do sad bili u njihovim postrojbama, dovesti ih ovdje, fokusirat se na najljepšu stvar u Hrvatskoj vojsci, a to je obuka od jutra do mraka“.

Obuka će dnevno trajati 15 sati, i provodit će se u sva tri elementa (zemlja, zrak i voda), te u svim mogućim uvjetima – danju i noću, s odmornim i premorenim te neispavanim vojnicima.

„Mi ćemo u svemu pokušati izvući maksimum, dati im nova znanja i vještine koja su im potrebna da preuzmu svoje dužnosti u postrojbama u borbenom sektoru. Znači, govorimo o klasičnom vođenju, govorimo o ljudima koji su sposobni ljude odvesti na zadaću visokog rizika, biti psihofizički izdržljivi, pod stresom funkcionirati, i donositi odluke u kratkom vremenu, izvršavati sve zadaće koje im se daju, i stvoriti mentalitet da se stvari mogu napraviti“,

najavio je zapovjednik Kasumović. Instruktor Branimir Rutković smatra da je ovakva obuka vrlo važna kako bi stvorio vođa kao temelj, onaj koji svojim primjerom daje smjernice i uvijek ide prvi.

Instruktor Branimir Rutković

„Vojnici, mladi, da bi imali pouzdanje u vođu, on mora im svojim primjerom to pokazivati. Znači, on mora raditi 150 posto više nego oni. Znači, ići zadnji u krevet, prvi se dizati, prvi ići naprijed pod paljbom, davati jasne smjernice, biti smiren i kad nije smiren, i ovo središte će pokušati te uvjete stresa, rata, dovesti pred njih tako da bi oni u budućnosti, ako ne daj Bog dođe do toga, bili spremni izvršiti zadaće i ostati smireni“.

Zato će i radni dan od 15 sati biti nabijen zadacima: „Recimo, dizanje oko 4-5 ujutro, motorika malo jača, i onda cijeli dan taktika, planiranje, gađanja razna, situacijska, i ostale stvari…“.

Sadržaj obuke za razvoj vođa

Kako je najavio zapovjednik HKoV-a, general Siniša jurković, u trenutnoj fazi razvoja u Središtu će se provoditi dvije obuke – (1) obuka za razvoj vođa u trajanju do 6 tjedana, te (2) obuka instruktora za razvoj vođa u trajanju od 3 tjedna. Vrhunac obuke, ujedno i njena završnica, bit će 48-satna taktička vježba, te odmah potom i završna 48-satna pješačka hodnja duga 84 kilometara, na potezu od vojarne „Josip Jović“ u Udbini do tvrđave u Kninu. Dolaskom u Knin svim polaznicima koji uspješno prođu obuku uručit će se diplome i prigodne značke. Prva pilot obuka počela je danas i trajat će, prema planu, do 26. listopada, dok će druga pilot obuka započeti u veljači iduće godine. Trenutno u prvoj grupi od 60 polaznika sudjeluju dočasnici na prvoj zapovjednoj dužnosti (zapovjednici skupine i desetine). Ubuduće, nakon svakog ljetnog kampa, na obuku u Središte „Marko Babić“ dolazit će i kadeti nakon završene 3. godine studija. Potom je cilj da se od 2022. godine u program uključe i strani polaznici, iz partnerskih te savezničkih oružanih snaga. Te bi se godine, očekuje general Jurković, Središte trebalo nadograditi kao središte za posebne oblike obučavanja. Krajnji cilj novog Središta za razvoj vođa je njegovo institucionalno i međunarodno pozicioniranje, te onda i certificiranje za međunarodni centar izvrsnosti.

Zapovjednik HKoV-a Siniša Jurković o planu razvoja Središta za razvoj vođa

Sudionici pokazne vježbe s visokim uzvanicima

Prije 10-ak dana u centru Zagreba prosvjedovalo se protiv Vladine mirovinske reforme kojom se, s jedne strane, prisiljavaju zaposlenici na rad do 67. godine života, a s druge strane – ne garantira ikakvo povećanje mirovina koje bi omogućilo umirovljenicima dostojan život. Na prosvjedu su u velikom broju bili i sindikalisti iz Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika (SDLSN), čiji jedan od odbora zastupa i državne službenike i namještenike u Ministarstvu obrane. No tu kategoriju zaposlenika manje muče posljedice mirovinske reforme, a puno više – posljedice novog Zakona o braniteljima, zbog kojeg bi se MORH i OS RH vrlo brzo mogli suočiti s manjkom kvalitetnog stručnog kadra. O tome se porazgovarali s Vjekoslavom Majnarićem, dopredsjednikom Odbora MORH-a u Sindikatu državnih i lokalnih službenika i namještenika.

Bilo je spomena da bi se negdje s Novom godinom mogao očekivati veliki val umirovljenja u obrani. O čemu se tu radi?

Da, da. Zakonski, djelatne vojne osobe odlaze po posebnim uvjetima – Zakon o umirovljenju djelatnih vojnih osoba – zbog posebnih dužnosti. S obzirom da civilni sektor, odnosno civilna sastavnica Oružanih snaga, čine ljudi uglavnom iz 1991. (znači, uglavnom s početka rata, i da su u prosječnoj dobi 55, 60 godina) – novi Zakon o braniteljima im sad omogućava odlazak u punu starosnu mirovinu prema broju dana u borbenom sektoru. Tako da s obzirom na niska primanja, jedan dio vidi sebe u ovom vidu mirovine. Osim toga, postoji i odluka Vlade da se ne primaju namještenici, odnosno službenici u Oružane snage, tj. u sva državna tijela, između ostalog i u Oružane snage. Ta odluka je na snazi već dosta dugo, desetak godina mislim. Tako da je i taj problem sad izražen jer, naprosto, nedostaje radne snage. Mi sada imamo problem – ne mi nego, naravno, Oružane snage – što se dosta i skriva… Predsjednica Republike je potpisala odluku o broju od 1.500 državnih službenika i namještenika, koji bi trebali egzistirati u Oružanim snagama. Međutim, s obzirom da sad jedan dio, 2019. i 2020. godine, će otići u mirovinu, dovodi se u pitanje uopće ukupan taj broj i, s obzirom na izvršenje zadaća…  Jer mi sad imamo, odlukom novog ministra o povratku u vojarne – izraženu potrebu za poslovima opskrbe, obnove. E sad se postavlja pitanje nedostatka radne snage. Znači, Ministarstvo obrane će morati uzimati podizvođače ili vanjske firme – što, naravno, puno košta. Osim toga, ima i pojava svjesnog odlaska ljudi, s obzirom na izuzetno niska primanja – da nam ljudi odlaze dijelom i u strane zemlje.

Kad kažete “radna snaga”, kakvi su to profili ljudi?

Mi sad što imamo – odnosno, što je ostalo u Oružanim snagama – onda govorimo o namještenicima. Namještenici su negdje 80 posto sastavnica. Prema Zakonu o državnim službenicima i namještenicima, to je pomoćno-tehničko osoblje. U to se podrazumijevaju sva obrtnička zanimanja – znači, od vodoinstalatera, elektroinstalatera, keramičara, zidara, tesara… E, sad – što se događa? Zadnjih godina sve više ljudi odlazi, mladi se ne javljaju – odnosno postoji zabrana prijma – tako da je kronični nedostatak. S druge strane, ovdje imamo i jedan tehnički dio kadra koji je radio na održavanju recimo radio-sustava, radio-veza, radio-uređaja, koji su još uvijek u Oružanim snagama – gdje smo, ako se sjećate, govorili o vojnim specijalistima i o načinu na koji se sad internim oglasom ljudi trebaju prevoditi… I ono što smo mi, kao Sindikat, uvijek isticali, to je bila tu – ta mentorska uloga. Znači, da ti ljudi budu kao mentori mladim nekakvim snagama koje će dolaziti s tržišta rada. Jer, jedan stručnjak za održavanje npr. raketne tehnike, elektronike na novim sredstvima – njih je jako malo i trebaju godine da se ti ljudi obuče u sustavu. Mislimo da u onom dijelu prijma u vojne specijaliste – da ih se još moglo prevesti, čak i bez internog oglasa… Postoji i ovlast ministra obrane – da se to, prema potrebama Oružanih snaga, riješi. Mi, kao Sindikat, smo nastojali uvijek konstruktivno sudjelovat u procesu, i davali smo svoje prijedloge. Nažalost, malo je toga prošlo.

S obzirom na profile, čini se da će posebno biti pogođeni remontni zavodi i slične takve cjeline?

Kolega je sindikalac u Remontnom zavodu, i mi dobro surađujemo. Njima je sad trenutno upražnjeno, koliko je zadnji podatak, nekakvih 13 mjesta visoke stručne spreme. Znači, od diplomiranih inženjera elektrotehnike, strojarstva… Ali, to je onaj kronični problem. Tko će vam doći raditi u vojsku za 5 i pol tisuća kuna? I inače su ti ljudi deficitarni na tržištu rada, a poglavito ovdje, u državnoj upravi – gdje su plaće limitirane Zakonom o državnim službenicima i pripadajućim kolektivnim ugovorima. Tako da je taj problem izražen i on će trajati dokle god to netko ne presiječe, u smislu ili dodatne edukacije ili prijma. Ali je to sve vezano – vi ne možete u Oružane snage primiti nekoga s ulice, naročito ne za ove specifične stvari. Tako da se sada sve svodi na to da ide dok traje. Bojimo se da će taj generacijski jaz naprosto pregaziti ljude i da će u roku od par godina doći do definitivnog kolapsa.

Stalno se govori o godini ljudi, godini vojnika, službenika, namještenika… Da li se u zadnjih godinu ili dvije tu nešto zaista promijenilo na bolje?

Sad je zadnje – odluka ministra o povećanju plaća za nekakvih 10 posto. To je konačno prošlo. S tim što je odluka bila prvotno 10 posto povećanje osobne plaće u upravnom dijelu Ministarstva, i prijedlog je bio – 5 posto za službenike i namještenike u Oružanim snagama.  Međutim, na zadnjem sastanku sa sindikatima ipak je prevladalo mišljenje da bude 10 posto i za jedne i za druge – što je, recimo, koliko-toliko nekakvo povećanje. Makar, za niske koeficijente, recimo 0,62, to je nekakvih stotinjak, 120 kuna, a za ove malo veće – negdje u prosjeku 300 do 400 kuna. Pa ipak je to nekakvo povećanje.

To je povećanje nakon dugo vremena?

Da, da, da. Mi smo imali dodatak (svi zaposlenici u Ministarstvu obrane, odnosno u Oružanim snagama, od 1993. godine) od 20 posto na posebne uvjete rada. Taj dodatak je ukinut odlukom bivše ministrice, gospođe Antunović, i nestao je naprosto. Bilo je, kao, dat ćemo vam kroz topli obrok, kroz dopunsko osiguranje – pa će se to vratiti. Nažalost, nikad se nije vratilo tih 20 posto. Zakonom o državnim službenicima i odlukom Milanovićeve vlade ukidani su koeficijenti… pa zadnje, 3 posto. Prošle godine su nam vratili 6 posto – tako da oni uvijek ističu da nam nešto daju, jer mi ćemo sad, ako nam vrate razliku koeficijenta, do kraja godine i početkom iduće godine biti na razini plaća od prije 10 godina. To je ta istina. E sad, ovih 10 posto je relativno dobro u odnosu kako je bilo, ali to neće riješiti problem kroničnog nedostatka namještenika, prvenstveno u Oružanim snagama. S time da prelazak u vojne specijaliste, ili trajno rješenje pitanja civilne sastavnice Oružanih snaga, bi bilo nužno – da se u Zakonu o službi to pitanje riješi na taj način da oni budu polu-vojni u nekom smislu. Gdje osobe neće biti isključivo vezane za civilno zakonodavstvo, jer su ovdje i obaveze i sve ostalo kod civila iste kao i kod djelatnih osoba, a prava i primanja su im drastično manja. Ali to opet zahtijeva jednu raspravu. A, osim toga, trebaju konačno odlučiti što žele sa civilnom sastavnicom u Oružanim snagama. Postoje razni primjeri i u drugim sustavima oružanih snaga gdje je to pitanje bolje riješeno. Ali, kao što je poznato, kod nas zakonska procedura dugo traje – tako da ne vidimo nekog većeg pomaka.

O ovim svim problemima – da li sindikati kontinuirano upozoravaju Ministarstvo na ove probleme? Bi li tu pomogao namjenski vojni sindikat?

Mi imamo taj problem što se djelatne vojne osobe ne smiju sindikalno organizirati. U odnosu na okruženje – mogu se organizirati i u Srbiji, i u Bosni i Hercegovini, i u Sloveniji – kod nas ne. Problem sindikalnog organiziranja, kao i u cijeloj Republici Hrvatskoj, je taj da imate par jakih, reprezentativnih sindikata, i ove male sindikate koje se netko sjeti netko osnovati sa samo deset članova. Što možete očekivati od takvih, žutih ili režimskih sindikata?!  Obično poslodavac koristi takve male sindikate – to vam je poznato iz prakse, da razvodni, da razbije… Tako je i u ovom slučaju, kod nas u Ministarstvu obrane. Naravno, ako vam daje na sastancima s poslodavcem jednaku minutažu – onom sindikatu od 10 ljudi i ovom od 15.000 – onda znate kud to vodi. Mi smo upozoravali na odluke Europskog suda za ljudska prava, što se tiče organiziranja djelatnih vojnih osoba, da se te nepravde isprave – međutim, zadnji ministar je nešto obećavao, a ovaj sad ponovo ne… Tu je opet problem pristupa. Anglosaski modeli, američka vojska, britanska, oni nemaju takav način pristupa, oni to ne podržavaju… Bundeswehr, na primjer, ima…  To je već politička odluka. Jak sindikat bi stalnim upozoravanjem mogao generirati upravo te promjene – i inzistirati, jasno, s materijalnim dokazima, koliko je korisno da jedan vojnik bude u sindikatu, organiziran u sindikatu… To je čisto političko pitanje, na garnituri koja je trenutno ili koja će možda doći.

Odgovor na ovo pitanje je, nažalost, jednostavan: hoće, ali na sitno!

Sukladno Planu prijma u djelatnu vojnu službu u 2015. godini, MORH i OS RH tijekom ove godine planiraju primiti i 32 vojna specijalista – i to 8 časnika te 24 dočasnika. No plan je primiti ih u obrambeni sustav putem javnog natječaja, i to tempom koji je određen već spomenutim Planom prijma. Kao što smo već pisali, u 3. tromjesečju ove godine s tržišta rada trebalo bi biti primljeno 8 kandidata za popunu kritičnih VSSp-a časnika vojnih specijalista – pritom okvir potreba obuhvaća 4 stručnjaka za meteorologiju, 2 tehnologa i 2 glazbenika. Što se tiče preostala 24 kandidata za popunu kritičnih VSSp-a dočasnika vojnih specijalista, sustav vapi za stručnjacima za računalne sustave, održavanje, naoružanje, optičke instrumente i ciljničke sprave, te za agregate i izvore struje, kao i za defektantima, pirotehničarima, raketnim tehničarima i glazbenicima. Svi će se oni primati putem javnog natječaja. Naravno, sukladno zakonu, na natječaje se, sukladno svojim kvalifikacijama, mogu javljati i državni službenici te namještenici iz sustava, ali i djelatne vojne osobe koji ispunjavaju tražene uvjete.

U skladu s važećim knjigama ustroja, u OS RH postoje 582 ustrojbena mjesta vojnih specijalista. Od toga je na dan 1. siječnja 2014. godine, sukladno članku 230. Zakona o službi u OS RH, u vojne specijaliste prevedeno ukupno 538 osoba. Od toga je bilo 95 časnika, 256 dočasnika te 187 državnih službenika i namještenika. Tijekom 2014. nije bilo dodatnih prevođenja u vojne specijaliste, s obzirom da je spomenutim člankom Zakona o službi, pojašnjavaju u MORH-u, takva mogućnost predviđena samo jednokratno. Štoviše, tijekom 2014. iz sustava je očito otišlo nekoliko vojnih specijalista, jer prema podacima Ministarstva obrane – prvoga dana 2014. godine bilo je 538 vojnih specijalista, a posljednjeg dana godine, 31. prosinca, u OS RH bilo je raspoređeno 529 vojnih specijalista. No, budući da tijekom 2014. i s planom za 2015. neće biti dosegnut ukupan broj ustrojbenih mjesta za vojne specijaliste (582), već će se popunjenost kategorije vojnih specijalista svesti na ukupno 561 časnika i dočasnika, to bi valjda značilo da će preostali 21 novi vojni specijalist biti uveden u sustav naredne, 2016. godine. Kod vojnih specijalista prevladavaju osobe tehničkog i zdravstvenog obrazovnog profila (zrakoplovni tehničari, specijalisti za održavanje borbene tehnike, tehničari za održavanje sredstava veze, radarski tehničari, pirotehničari tehničke struke, raketni tehničari, liječnici, stomatolozi, medicinski tehničari, stomatološki tehničari, laboranti i sl.), dok su se od društvenih obrazovnih profila među vojnim specijalistima našli tek – glazbenici.

Iako je u prošlogodišnjem intervjuu portalu Obris.org dopredsjednik odbora MORH-a u Sindikatu državnih i lokalnih službenika i namještenika Vjekoslav Majnarić najavio da se razmišlja o izmjenama i dopunama Zakona o službi u OS RH kako bi se još jednom broju namještenika omogućilo prevođenje u kategoriju vojnog specijalista, od toga očito nema ništa. To potvrđuje i diplomatski odgovor MORH-ove Samostalne službe za odnose s javnošću, koja na pitanje: „Jesu li uvaženi zahtjevi sindikata za povećanjem broja vojnih specijalista?“ diplomatski odgovara:

„Smatramo kako je važno istaknuti stalnu komunikaciju sa sindikatima na redovitim sastancima. Zajednički se ulažu napori kako bi se u okviru zakonskih mogućnosti sagledali zahtjevi i optimizirali u skladu s potrebama. Kad god je to moguće uvažavaju se konstruktivni argumenti sindikata“.

Tko je sve vojni specijalista u RH?

Pri tome, s portala Obris.org smo već ranije problematizirali i zanimljivu činjenicu o općenitom svrstavanju glazbenika u okvir vojnih specijalista. Naime, to je kadrovsko rješenje gotovo jednako nakazno kao i svrstavanje sportaša koje MORH drži na svojevrsnoj socijalnoj skrbi – u kategoriju dragovoljne pričuve (o čemu smo također nedavno pisali). Na općenitu temu glazbenika kao sastavnog dijela OS RH (valjda zato jer, među ostalim, u zalihama orkestralnog pribora imaju i partiture nešto vojnih skladbi), te o statusu pjevača klape HRM-a „Sveti Juraj“ postavili smo pitanje i tijekom prošlogodišnje javne diskusije o novom Dugoročnom planu razvoja OS RH (službeno proknjiženo kao dio 137. pitanja):

„U sastavu Zapovjedništva za potporu se spominje i Vojni orkestar. Kakvu to podršku za OS RH pruža ova kulturno-umjetnička trupa? Je li to zaista kapacitet kojem je mjesto u OS RH, ili u obrambenome sustavu općenito? Osim toga, kad se već spominju muzičari na vojnoj plaći – zašto nigdje u ovom dokumentu nema spomena organizaciji poznatoj kao Klapa Hrvatske ratne mornarice ‘Sveti Juraj’ ? Na čijoj su oni plaći i hoće li uskoro čitavo to muzičko djelovanje, koje zasigurno ne predstavlja osnovni razlog postojanja OS RH, krenuti na slobodno tržište rada i usluga, a mimo obrambenoga proračuna?“

Na to smo dobili i službeni odgovor, u sklopu objave rezultata općenitog procesa diskusije oko DPR-a:

„Orkestar Oružanih snaga pruža potporu prigodom vojnih ceremonija i proslava obljetnica koje su utkane u vojni život i tradiciju i bez koje nijedna vojska ne postoji. Orkestar godišnje izvrši oko 300 glazbenih nastupa. Vojni orkestar imaju skoro sve oružane snage što potvrđuje da države u našem okruženju imaju po nekoliko vojnih orkestara (Slovenija 2, Mađarska 10, Austrija 8, Italija oko 15, Srbija 3, BiH ima 1 vojni orkestar, Njemačka ima glazbenu službu s orkestrima u svakoj pokrajini, mornaričkim i zrakoplovnima orkestrima… ). Klapa “Sveti Juraj”, nije posebno istaknuta jer je ustrojstvena jedinica Orkestra budući da su u Nacrtu DPR-a prikazane samo zadaće za prvopodređene postrojbe ZzP-a te se spominje samo njezin razmještaj. Klapa ”Sveti Juraj” godišnje ima oko 120 nastupa koji uključuju vojne ceremonije, državni protokol, koncerte u inozemstvu, zatim koncerte na poziv lokalne zajednice, braniteljskih udruga i slično“.

Pri tome, a za kraj, zapravo nam nejasnim ostaje tek pitanje:

„Zašto bi Hrvatska bila lošija od jedne Njemačke, Mađarske ili Austrije?“

U svrhu dostizanja svijetlih tradicija ovih zemalja, možda bi i svo to preostalo 21 specijalističko mjesto trebalo popuniti glazbenicima. Da ne kažemo da bi, u kontekstu vojnog koncertiranja, paradiranja i šire društvene pomame za “povijesnim postrojbama“, možda imalo smisla i sve ostale suštinski nepotrebne specijalnosti iz lepeze vojnih specijalista jednostavno zamijeniti nezaposlenim glazbenicima – do kojih je i na tržištu rada u RH vjerojatno ipak lakše doći nego do stručnih tehničara ili medicinara.

Unatoč sve većoj potrebi za sindikalnim organiziranjem djelatnih vojnih osoba, zahtjev za osnivanje vojnog sindikata prilikom izrade novog Zakona o obrani i Zakona o službi u OS RH nije prihvaćen. Tako da su i nadalje pod sindikalnom zaštitom tek materijalna i socijalna prava civilnih osoba u Ministarstvu obrane, odnosno Oružanim snagama. Njihov je matični sindikat – Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika, s čijim smo dopredsjednikom odbora MORH-a Vjekoslavom Majnarićem porazgovarali o brojnim problemima s kojima se trenutno hrvaju. Suradnja Sindikata i MORH-a, odnosno OS RH relativno je dobra, kaže Majnarić, što je bilo posebno važno prilikom višegodišnjeg smanjivanja broja civilnog osoblja u obrambenom sektoru.

Unazad deset godina u Ministarstvu obrane i Oružanim snagama brojno stanje civilnog osoblja bilo je negdje oko 11 tisuća. Mi smo sada, 2014. godine, došli praktično na brojku od nekakvih 400 u Ministarstvu obrane i 1700 u Oružanim snagama. Proces izdvajanja trajao je postupno, s tim da konačne brojke još nisu dostignute i one će biti  prema sadašnjoj projekciji, odnosno prema Dugoročnom planu razvoja – koji nije usvojen – oko 700 državnih službenika i namještenika u Oružanim snagama, i negdje oko 300 u upravnom dijelu, znači u Ministarstvu obrane. Na taj upravni dio bi otpadali područni odjeli financija, i upravni dio samog Ministarstva… znači, većinom, 90% administrativno osoblje.

Mi smo 2006. i 2007. god. imali ustanovljeno povjerenstvo koje su predstavljali sindikati i personalne uprave pojedinih ustrojbenih cjelina Oružanih snaga, gdje smo zajedno sa predstavnicima OS sudjelovali u odabiru namještenika, odnosno službenika koji će biti izdvojeni, odnosno koji će ostati u sustavu. S tim da je poslodavac izradio i program zbrinjavanja. Isto tako i poticajne otpremnine koje su, prema stanju u proračunu 2008., bile relativno dobre i povoljne – bilo je čak ljudi koji su pojedinačno dobivali i do 200.000 kuna otpremnine, što je za to vrijeme bilo, naravno, dosta dobro. Imali smo ovaj dio koji se tiče doedukacije, preškolovavanja… Uvijek je sindikat imao prigovor da je jedan dio civilnog osoblja bio na neki način stigmatiziran u odnosu na djelatne vojne osobe jer, naravno, nama je pristup na doedukaciju, i što se tiče školovanja za pristup novoj tehnici, novim uređajima, novim tehnologijama – bio na neki način dosta i uskraćen. Tako da smo sad pred kraj ovog konačnog preustroja došli u jedan „zeitnot“, jer sad naprosto više nismo spremni za prihvat novih tehnologija… jer smo, naprosto, održavajući postojeće tehnike i procedure, kako se kaže – zaostali u sustavu… Drugi problem je taj što je, recimo, bilo dosta propusta i u samom principu odabira, gdje mi nismo mogli biti relevantni faktor…

Samo zadnjih godina?

Govorim o zadnjim godinama, o zadnje 3 ili 4 godine, kad je povjerenstvo ugašeno odlukom ministra (Branka Vukelića, op.a.). Tako da smo tu izgubili taj kontinuitet, i onda su Oružane snage, naravno, radile bez našeg sudjelovanja u tome. U tom smislu se izgubio kontinuitet poznavanja kvaliteta, stručnosti pojedinih ljudi, odnosno namještenika i službenika. Tako da je taj proces na neki način malo bio u zaostatku, odnosno, bio je zakinut što se tiče namještenika, odnosno službenika.

Sindikatu trenutno najveći problem predstavlja novouvedena kategorija – vojni specijalist?

90% su namještenici, a službenika – ako govorimo o OS – nešto malo ima u administrativnom dijelu. Jedan dio namještenika je ovom odlukom i prijelaznim odredbama novog Zakona o službi prešao u kategoriju „vojni specijalist“. Ukupan broj tih ljudi je 158 što je, s obzirom na naše mišljenje, malo… Ako je brojka po starom Dugoročnom planu, važećem, budući da nemamo novi, bila negdje između 1000 i 1500 ukupno, onda vidimo da je brojka od 158 civilnih osoba izuzetno malo, posebno ako govorimo o funkcioniranju sustava održavanja, remonta i podrške. Najdrastičniji primjer je u Remontnom zavodu, gdje imate slučajeva da u jednoj ustrojbenoj cjelini, radionici, rade ljudi koji su prešli u kategoriju „vojni specijalist“… ista struka, isti profil, isto znanje… i imate u istoj radionici, ali za drugim stolom, čovjeka koji je ostao namještenik. Trenutno je stanje vrlo eksplozivno, jer ovaj čovjek ima duplo veću plaću kao „vojni specijalist“. On ima plaću s koeficijentom 1.3, odnosno u činu skupnika, a ovaj je namještenik ostao bez toga, jer mu je prijelaznim odredbama Zakona o službi ukinuti dodatak od 20% kao specijaliziranom tehničaru i mehaničaru. On je ostao na plaći do 2 i pol tisuće manjoj. Prije ovog intervjua, bili smo na razgovoru da se ipak dijelu tih ljudi vrati dodatak od 20%, tako da ne bi bila toliko drastična razlika.

Vi ste svjesni da u isto vrijeme OS RH na svojim internetskim stranicama navode ukupan broj specijalista kao 537 ljudi, ili tako nešto – dakle, daleko više od ovoga?

Da, to je sad trenutno stanje… E, sad… brojke su nešto što je rastezljivo – možemo o tome… ali definitivno se pokazalo da je ovo – s obzirom na funkcioniranje Oružanih snaga – premali broj civila koji je trenutno preveden. Mi smo predviđali u onom prvotnom prijedlogu planske konferencije u Puli, koja je bila o vojnim specijalistima prije 6 ili 7 godina, kad se pokušalo ići na modele slovenskog principa uvođenja te kategorije – barem 600 civilnih osoba, većinom namještenika i nešto službenika… Međutim, sad ovdje imamo 150 – nažalost se pokazalo da ima slučajeva da nisu oni profili, kategorije i struke koje su predviđene… Tražili smo, naravno, sastanak i u OS RH, da se vidi sa strane sindikata što možemo, i evo, sad smo dobili kod generala Pađena, pomoćnika načelnika Stožera Lovrića – načelni pristanak da zajedno s njima pokušamo nekako izmiksati  tu situaciju. On je obećao da će i oni, kao Oružane snage, paralelno s nama, raditi na prijedlogu prema Ministarstvu obrane i dalje prema Saboru, izmjena i dopuna Zakona o službi, gdje bi se onda omogućilo još jednom broju namještenika prevođenje u kategoriju „vojni specijalist“. Mi smo zadovoljni, u smislu da ipak nismo odbijeni kategorički, nego smo dobili ipak nekakvu mogućnost da zajedno… jer su i oni uočili te nedostatke u samom sustavu. Kažem, glavnu težinu ima Remontni zavod, ali i bojna opće potpore, i ovo što spada pod Zapovjedništvo za potporu.…

Vjekoslav Majnarić, dopredsjednikom odbora MORH-a u Sindikatu državnih i lokalnih službenika i namještenika (SDLSN)

Sad laičko pitanje… Ako ljudi prijeđu u status vojnih specijalista – to je podskupina djelatnih vojnih osoba. Niste li vi time automatski izgubili članstvo, i izgubili mogućnost dalje voditi brigu o njihovim radnim pravima?

Hvala na tom pitanju! To je trenutno takva situacija. Naravno da ćemo tu izgubiti, već jesmo izgubili jedan broj najviše kolega, recimo, u Remontnom zavodu, gdje je njegova podružnica brojala 150 i nešto članova sindikata. Od tih 150 ljudi je 102 prešlo u kategoriju vojni specijalist – znači, podružnica sindikata praktički se ugasila. Ali ljudi su sretni, jer im se osigurava, na neki način, posao. Imaju ugovor na tri godine, većina njih… djelatni ugovor na tri godine, koji se obnavlja u ovom smislu… Ja mislim da će oni dobiti ugovor i na neodređeno vrijeme. Vi kažete “potkategorija”… Oni nisu potkategorija, nego su sad – po novom Zakonu o službi – djelatne vojne osobe. Znači, sva prava ostvaruju iz toga. Jedino su ostale dvojbene i problematične njihove mirovine. S obzirom da se kaže da mirovinu “6” može ostvariti djelatna vojna osoba koja ima 20 godina mirovinskog staža i 15 godina djelatne vojne službe. Tu je sad nastao jedan od mogućih problema, jer vidimo da taj čovjek praktično ne može nikako…

Ne može fizički zaraditi mirovinu?

Da! Na koji način će se to premostiti… I dalje imamo razgovore. Evo imamo i sporazum s Vladom, gdje se predviđa isto razgovor o mirovinama policijskih službenika, djelatnih vojnih osoba, pa ćemo vidjeti…

Kad bi se ti razgovori trebali povesti?

Sad je situacija izuzetno kaotična, jer imamo masu zakona koji su u pripremi ili pred donošenjem, a njihova primjena i implementacija stvorit će ove godine, bojim se, kaos u cijelom sustavu. Tu je Zakon o radu, tu su masa propisa i odluka, tu je Dugoročni plan razvoja što se tiče Oružanih snaga… U svakom slučaju se mora riješiti ovo pitanje tijekom ove godine – što se tiče mirovina ove kategorije osiguranika, ili barem dijela ljudi koji su prešli u kategoriju “vojni specijalist” – naprosto zbog toga što su ti ljudi u godinama kada će, ove ili iduće godine, već prema ukupnom stažu steći mogućnost za mirovinu. Na koji način će se to riješiti, to sad ostaje upitno…

Mi kao sindikat ćemo pokušati… ili barem ja osobno, dok sam tu – pronaći nekakav modalitet i rješenje za zbrinjavanje namještenika, odnosno službenika, koji su još u sustavu OS RH (a neće imat uvjete za civilnu mirovinu), a koji će biti na neki način, u idućem periodu – znači, do 2017. – 2018. predviđeni za izdvajanje… da se nađe nekakav modalitet njihovog zbrinjavanja. Da se premosti nekakav sustav – ili u sklopu Ministarstva obrane, ili s Ministarstvom branitelja, da ti ljudi ne završe na ulici. Evo, to još preuzimam nekako, kao sindikat, preuzimamo to na sebe – da pokušamo tu naći nekakvo rješenje. Mi smo još 2005. kod ministra Rončevića – ja osobno sam inicirao peticiju, gdje smo tražili izjednačavanje braniteljskih prava s djelatnim vojnim osobama… Ministar Rončević je to preveo u poticajnu otpremninu. Nažalost se to kasnije izgubilo. Nije se napravilo trajno rješenje…

A što je s dijelovima Ministarstva koji su se, recimo, izdvojili na ovu, više tržišnu stranu?

Što se tiče Pleter-usluga… “Pleter-usluge d.o.o.” je osnovan kao trgovačko poduzeće u stopostotnom državnom vlasništvu, i takav je predviđen ostati. I u tom dijelu imamo sada slučaj da se kompletan uslužni sektor, što je bio u sklopu Ministarstva obrane, izdvaja u to. Taj proces još uvijek traje. “Pleter-usluge d.o.o.” sad trenutno zapošljava negdje oko 650 djelatnika, od toga jedan dio iz Ministarstva obrane – Centar za gospodarenje nekretninama, što je bio u sklopu Ministarstva obrane… Jedan dio djelatnika, što su radili u Ministarstvu obrane i Oružanim snagama, je prihvatio prelazak, i to je garantirano i sporazumom o prelasku… Mi čak imamo i kolektivni ugovor na razini trgovačkog društva Pleter, gdje su sva materijalna prava zagarantirana tim ljudima, i gdje je baza i osnovica bio kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike. S te strane, mi na Pleter nemamo prigovora. Makar je bio jedan veliki dosta otpor kod naših službenika, odnosno namještenika, od prelaska u nekakvu firmu – jer je, ono, bio osjećaj “Aha, izdaje nas Ministarstvo”!

Vratimo se na specijaliste. Što se događalo od donošenja novog Zakona o službi pa do kraja godine, odnosno do 01.01.2014.?

Poznato vam je – do 31. 12. je trebao biti preveden jedan broj… Kao što sam rekao, i ponavljam – sad u Oružanim snagama nisu zadovoljni ni dinamikom, ni brojem… Prijelazne odredbe su rekle – taj i taj broj ljudi, što se tiče zaposlenika… Sve dalje će određivati, znači, interni natječaji i prijem sa tržišta rada. Oni će morati udovoljavati Zakonu o službi, zakonu o prijemu u vojnu službu, koji je jasan. Znači, ne može se više preći. Tu je taj problem, koji ističem stalno, i gdje su nam dali podršku… sad i general Pađen… da se eventualno ide na izmjene, odnosno, dopune zakona – gdje bi se onda omogućio prelazak i jednom broju ovih još preostalih…

Ali, ako se ne varam, dio tih pitanja je trebao biti riješen i u Pravilniku o specijalistima?

Da… koji još nije potpisan. Još nije…

Da Vas Ministarstvo pozove – da li bi Vi osobno, i Vaš sindikat, bili spremni sudjelovati u doradi ovakvog pravilnika koji kasni?

Naravno! Naročito u onom dijelu koji obuhvaća državne službenike i namještenike. Bez daljnjega.

Ima li još nešto što Vaš sindikat u ovom sustavu posebno tišti?

U ovoj fazi su problem i dodaci… ovi dodaci koje su ljudi izgubili, ovi koji su u prijelaznim i završnim odredbama zakona … Kod glavnog tajnika Ministarstva je napravljen takav dogovor da mi, sa strane sindikata – napravimo popis, prema uredbi Vlade o štetnosti poslova i pravilniku – koji je na žalost iz ’84. godine… Pravilnik o štetnosti i uvjetima rada. Mi ćemo s naše strane napraviti popis radnih mjesta koja imamo po štetnosti poslova, i s druge strane to će napraviti i Ministarstvo kao poslodavac – pa ćemo ponovo imati sastanak, gdje ćemo onda izmiksati ta radna mjesta, na koja će se vratiti dodaci. Da li će Vlada to prihvatiti, da li će vratiti 20 posto – to mi sad ne znamo…  Mi nećemo inzistirati na nekakvoj retroaktivnosti… da im se vrati, od prvog… Mislim, bili bi sretni ako bi to bilo i s 01. travnjom. Kažem… najdrastičnija je situacija to, da ovaj čovjek, djelatnik, ima 6000, a ovaj drugi 3500 – a do prije ovog prvog mjeseca su imali istu plaću. Naravno, onda vi ne možete očekivati ni kvalitetu, ni njegov učinak na poslu – ni u onom smislu da on sad radi ne znam kako nadahnuto… Barem tako u Tajništvu ističu, da bi s 01. 04. trebalo zaživjeti ono o vraćanju tih dodataka.

Ima još problema – što se tiče preustroja grana i postrojbi…  Ukazao se problem jedne radione… recimo, u opslužništvu – bojna za opću potporu predviđa radionu, ali ta radiona nije provedena kroz knjige ustroja. I sad imamo slučaj u Požegi, radiona od 12-14 ljudi… Opslužništva su imala 380 ljudi viška, civila, znači namještenika i službenika… Oni u Požegi su u sklopu tog viška…Oružane snage su ih predviđale, ali ih nisu izdvojile u bojnu Opće potpore, nego je ta postrojba ostala visjeti…onda su ljudi dobili rješenja o otkazu. Tek sad na moje osobno, i insistiranje sindikata… neki dan je potpisao ministar, pa zapovjednik OS RH – da je sad je ta radiona konačno uvrsti… i da su ti ljudi spašeni.

To je dopuna preustroja?

Tako je! Tako je, ali se to vuklo… Oni su bili vođeni, formalno, u opslužništvima koja su određena “za odstrel”, da tako kažem. Ti ljudi su dobili otkazne rokove, otkazni rokovi im ističu… Tragično je to što je ta radiona potrebita Oružanim snagama… bar to sami tvrde, a onda se događaju takve stvari. I sad je potpisao ministar obrane i Vrhovni zapovjednik, tako da – evo, s te strane ipak i nešto dobro u svemu tome. Tako da će ti ljudi, eto, ostati – a ostat će, naravno, kao namještenici. Ako prođu izmjene i dopune Zakona o službi – onda ćemo ih pokušat nekako prebacit u vojne specijaliste.

Da li bi vaša sindikalna organizacija razmišljala o otvaranju nekakve podružnice za djelatne vojne osobe, kad bi to bilo moguće?

Naravno! To u svakom slučaju! Mi ćemo i lobirati – jer imamo otvorenu suradnju sa sindikatima u okruženju, s predsjednikom Sindikata vojaka Slovenije, koji ima pristup i Europskoj komisiji, gdje bi onda eventualno, pritiscima iz Europske komisije, nama Ministarstvo… Ne pritiscima, nego naprosto preporukama – jer postoje preporuke o sindikalnom organiziranju, da se na neki način izjednače prava… I sam Ustav u svojoj odredbi nije kategorički zabranio sindikalno organiziranje djelatnim vojnim osobama, pa ćemo s te strane pokušat lobirati. U ovom sadašnjem prijedlogu smo isto pokušali – pozivajući se na policijske službenike i druge vrste službenika, uniformirane, gdje je dozvoljeno sindikalno organiziranje, naravno, bez prava na štrajk – ali, uz sva ostala materijalna prava, koja ne mogu zadovoljiti druge forme udruga – nego isključivo sindikat. Pokušat ćemo, naravno… I u svakom slučaju, pokazat se kao relevantni – jer i jesmo reprezentativni sindikat… sad, na razini državnih službi…

Svima željnim uvida u iole svježe službene pregledne dokumente sektora obrane RH javno je dostupno tek posljednje Godišnje izvješće o spremnosti obrambenog sustava, s podacima sa samoga kraja 2012. godine. Riječ je tu o dokumentu koji je s 92. sjednice Vlade RH upućen u parlamentarnu proceduru 29. svibnja prošle godine – da bi, o sramote, u Saboru bio usvojen tek početkom studenoga 2013. godine (kada su podaci sadržani u njemu praktično već bili stari godinu dana). Spomenimo tu još i da je ta ista 2013. godina ostala obilježena činjenicom da je riječ o prvoj godini od daleke 2005. – da iz MORH-a u javnost nije pušten ni dokument “Godišnja razmjena informacija o obrambenom planiranju”, kojim su se više ili manje slični podaci onima iz Godišnjeg izvješća, ali u skraćenoj formi, mogli vidjeti sredinom svake tekuće godine.

Iz suše do svježih podataka

Upravo zbog ove suše iole svježih javnih, a službenih podataka za obrambeni sustav RH – posebnoga spomena je vrijedno današnje ažuriranje internetske stranice Oružanih snaga Republike Hrvatske. Ondje je, u odjeljku naslovljenome “O nama”, danas osvanuo čitav niz svježih numeričkih podataka o stanju kadrova u obrambenom sustavu RH. Kako izgleda, ovo je treća uzastopna verzija spomenutih tablica s kadrovskim podacima, gdje su do sada usporedivi podaci bili objavljeni i 8., te 20. siječnja ove godine. Iz ovog izvora tako saznajemo:

“Trenutačno se u OS RH nalazi ukupno 17.408 osoba, od toga 15.531 djelatne vojne osobe i 1.877 državnih službenika i namještenika. Od ukupnog broja djelatnih admirala i generala, na dužnostima u OS RH trenutačno je raspoređeno njih 20“.

Dok je broj raspoređenih djelatnih generala i admirala ostao isti, prošlog su mjeseca ovdje bile zabilježene 183 djelatne vojne osobe manje nego sada, dok je državnih službenika i namještenika bilo proknjiženo 199 više (15.348 djelatne vojne osobe i 2076 DSiN, odnosno, ukupno 17.424 osoba). Uz ove općenite podatke o brojevnom stanju, javnosti su predočena i dva detaljnija kadrovska popisa.

Kao prvo, to je pregled brojevnoga stanja po pojedinim kategorijama osoblja (ukupno 7 kategorija), koje su onda i sumirane. Ovdje treba posebno spomenuti i prvo zasebno pojavljivanje pregleda brojnog stanja osoblja u stavci “vojni specijalisti”. Riječ je o kategoriji osoblja koju se krenulo definirati tijekom prošle godine (novim Zakonom o službi u OS RH) – gdje je ministar obrane Ante Kotromanović još prije kojeg tjedna njihovo ustrojavanje spominjao kao svojevrstan budući događaj, predviđen za ostvarivanje tijekom 2014. godine. Dok se sredinom siječnja spominjalo tek 300 do 400 radnih mjesta u klasi “vojnih specijalista” za čitavu 2014. (koja nisu ni prikazana u spomenutim kadrovskim podacima s internetske stranice OS RH iz siječnja 2014. godine), samo koji tjedan kasnije – današnjom revizijom broja ljudi – Oružane snage RH u toj vrlo specifičnoj skupini vojnog osoblja spominju 537 osoba. Ova nagla inflacija “vojnih specijalista”, od kojih je izgleda većina stigla iz dosadašnjih kategorija dočasnika te državnih namještenika, lako bi mogla biti indikatorom novih te specifičnih kadrovskih problema.

Kao drugo – a što do sada također nije bilo uobičajeno – prikazano je brojevno stanje OS RH po pojedinim ustrojbenim cjelinama (GS OS RH zajedno s pristožernim postrojbama, tri grane OS RH, Zapovjedništvo za potporu, te Hrvatsko vojno učilište – uz dvije kategorije DVO koje se do sada uopće nisu vidjele odvojeno: naime, DVO na službi u međunarodnim organizacijama, te osoblje vojnih predstavništava u inozemstvu). Objavljivanje ovog tipa kadrovskih podataka još je nedavno bilo sve samo ne uobičajena praksa u OS RH. Osim toga, već iz dosad objavljenih podataka u ovoj razdiobi vide se određena kolebanja po brojnosti pojedinih kategorija osoblja, iz mjeseca u mjesec – zato su to pregledi koji u budućnosti obećavaju biti posebno zanimljivim predmetom odvojenih analiza.

Spomenuta internetska stranica Oružanih snaga Republike Hrvatske u posljednje je vrijeme prošla relativno radikalnu promjenu sučelja – prvu u dosta dugo vremena. Stara je stranica tako zamijenjena sasvim novom s prvim danom siječnja 2014. godine. Iako grafički dopadljivo i navodno prilagođeno mobilnim te općenito uređajima s ekranom osjetljivim na dodir, “pločasto” sučelje nove stranice OS RH prilično je nepregledno i teško za ozbiljno korištenje (posebice citiranje sadržaja i spremanje pojedinih njenih dijelova) – tako da je upitno koliko je ova promjena zapravo doprinijela uporabnoj vrijednosti čitave stranice. No, kako bilo da bilo, ovi danas osvježeni podaci o stanju kadrova u OS RH već i sami za sebe čine jednu zanimljivu te korisnu novinu.

Prije nekoliko dana iskoristili smo priliku, te upitali ministra obrane Antu Kotromanovića o njegovom viđenju pojedinih aspekata kadrovske problematike u sustavu obrane Republike Hrvatske. Kao prvo, kratko smo se osvrnuli na predstavljeni program vojnog školovanja, kojeg Hrvatsko vojno učilište u jesen ove godine po prvi put kreće provoditi integrirano s ostatkom obrazovnih institucija u državi. Po Kotromanoviću, tu treba istaknuti:

“Klinke ili dečki, koji su sada na četvrtoj godini srednje škole – to je primarno za njih. Znači, oni… moraju se odlučiti što će studirati, a mi nudimo ove stvari koje nudimo. I, nadam se da će najbolji izabrati… Mi ćemo obići više gimnazija – u Splitu, Zagrebu, Rijeci, Osijeku… i pozvat ćemo ljude, iz matematičkih gimnazija, iz ovih najboljih škola… da se pridruže, ako imaju interesa, u Oružanim snagama…“

No, iako za ponešto starije mlade ljude Kotromanović ističe – “Mi imamo, recimo, mogućnosti da današnji vojnici, koji su završili Visoku stručnu spremu, recimo, da se kroz karijeru svoju – i kroz sustav… vojni sustav… da se školuju za časnika. Mi imamo tu mogućnost, a ovo je isključivo za maturante sada…” – novi sustav školovanja ipak nije isključivo za “svježe” maturante.

Za one tek malo starije ministar obrane RH napominje: “Godine su kriterij“! Naime, granica je postavljena, kako ministar napominje, na “22 godine, po Zakonu. To je to! Znači, svatko tko je završio, eventualno, srednju školu prije godinu dana ili dvije godine, i nije se odlučio – sad se može odlučiti, ako je zainteresiran za upis ovog našeg studijskog odjela“. Kako do početka nove akademske godine još ima vremena – živi bili pa vidjeli!

Vojni specijalisti – ipak kreću

U kadrovsku tematiku spada i pitanje vojnih specijalista – tema na koju smo se već ponešto detaljnije osvrnuli na portalu Obris.org. Dok stoji činjenica da “Pravilnik o vojnim specijalistima” još nije osvanuo u Narodnim novinama, Kotromanović tvrdi da se niti tu nije u potpunosti stalo s radom:

“Mi smo donijeli odluku o tome. Ove godine, pretvorit ćemo negdje oko 300, 400 radnih mjesta u vojne specijaliste. I, mi idemo s tim Pravilnikom o vojnim specijalistima. Mi smo ga završili, sada to vojska provodi – provodi po dubini… Oni su izabrali, točno su odredili, koja to će bit radna mjesta – znači, struka, vojska. A, mi smo, naravno, to kasnije samo Pravilnikom o vojnim specijalistima – to smo potvrdili“.

Pomlađivanje u sustavu obrane

Starosna struktura DVO u OS RH 2002. – 2012.

No, dok uspostava sustava vojnih specijalista tek radi na zadržavanju postojećih kadrova – nedvojbeno starost čitavog obrambenog sustava postaje sve veći problem. Kako je to zorno prikazalo i sada već prastaro Godišnje izvješće za 2012. godinu – posljednji dostupni izvor javnih podataka o sektoru obrane u RH – prosječna starost ljudstva u OS RH, ali i obrani općenito, posljednjih je godina ustrajno rasla. Riječ je tu o dubinski alarmantnim podacima, koje neće biti lako okrenuti na bolje. Dok smo nedavno na portalu Obris.org pisali o planiranome izdvajanju osoblja u 2014. godini, sada smo ministra Kotromanovića upitali o pribavljanju osblja za potrebe obrane:

“Kad govorimo o pribavljanju… mi ćemo ove godine pozvati oko 800 dragovoljnih ročnika, koji će proći sustav obučavanja unutar Oružanih snaga. Zanovit ćemo strukturu. Mi ćemo do 800 mladih vojnika primiti – zato što će ove godine izaći dosta vojnika, koji su pod ugovorom, koji nemaju više mogućnost ostanka unutar Oružanih snaga. Znači… mi ćemo ove godine – također, zanovit tu strukturu“.

O utjecaju planiranih mjera na famozno neugodnu statistiku prosječne starosti ljudstva u sustavu obrane Kotromanović je kazao: “Morala bi pasti. Mi se nadamo, krajem godine, da će to za nekoliko godina pasti… Jer, ubacili bi do 800 ljudi novih – znači, novih i mladih vojnika – i to mora onda pasti. Mora pasti!” Osim toga, uz sam pozitivni efekt pomlađivanja kadrovske slike, radit će se na ispravljanju i još jedne od malih devijacija kadrovske politike u obrani RH – na ustaljivanju ciklusa primanja odabranih dragovoljnih ročnika u OS RH:

“Samo što želimo ove godine… svaki puta, nakon završenog ciklusa Dragovoljnih ročnika – odmah izabrati najbolje. Prije bi se dešavalo da bi oni završavali, pa bi se nakon godinu, dvije, tri primali. Ne! Mi želimo uhvatit taj ritam. Znači, završit dragovoljno služenje vojnog roka – da odmah najbolje poberemo! I, još – one koji su prije završavali ćemo također zvati…”

Naravno, ljude koji su dragovoljno služenje dovršili prije nekog vremena – prije mogućeg ulaska u obrambeni sustav trebat će ponovo podvrgnuti osnovnim testiranjima spremnosti, budući da je tu riječ o poslovima za koje se traži da budu “u najboljoj formi“.

Dok pažnju hrvatske javnosti privlači još jedno kašnjenje dolaska ikakvih borbenih zrakoplova s remonta u Ukrajini, ponešto je manje vidljivo prošla činjenica kako se tu radi tek o jednom od niza kašnjenja u sustavu obrane RH. Ispalo je, recimo, da još ni riječi nema o uvođenju “Koncepta vojnih specijalista u OS RH” – promjeni koja je u više navrata bila najavljena za period do kraja 2013. godine. Dok se još sredinom ljeta moglo ponešto o tome čitati na službenim internetskim stranicama Oružanih snaga RH, o ovoj su temi vođeni i pregovori s predstavnicima sindikata koji u obrambenome sustavu RH predstavljaju civile, državne službenike i namještenike. Najave su tada bile da bi prvi “vojni specijalisti” na poslu trebali osvanuti do kraja 2013. godine. Kraj godine došao, prošao – i ništa. No, o čemu je tu uopće bila riječ?

Pojam “vojnih specijalista”

Službeno gledano, “Temeljni razlog uvođenja vojnih specijalista je potreba Oružanih snaga RH za stručnjacima koji posjeduju posebna znanja, vještine i iskustvo od važnosti za održavanje sposobnosti i daljnji razvoj Oružanih snaga RH“. Pri tome, osobe koje sustav obrane plaća za zadovoljavanje ove potrebe definira se zakonski (NN 73/13, Zakon o službi u OS RH, članak 4, stavak 5) – “Vojni specijalist je osoba koja posjeduje specijalizirana znanja i vještine potrebne za obnašanje vojnih dužnosti u rodovima borbene potpore, službama i strukama i koja je raspoređena na poslove određene za vojnog specijalista“.

Prema gledanju OS RH, nužni preduvjet za službu tu ne bi bilo dovršenje slijedno rastućih vojnih izobrazbi, već status vojnih specijalista pretpostavlja (1) civilno znanje, (2) iskustvo u praktičnom izvršavanju zadaća, te (3) usavršavanje kroz funkcionalne tečajeve i seminare (gdje se kao primjere navodi tečajeve za poslužitelja centra ZMIN, mehaničara topničkog naoružanja, zrakoplovnog naoružanja i desantno-transportne opreme, motritelja zračnog prostora, sistem-administratora i drugo). To se prvenstveno odnosi na osoblje koje koristi i održava tehničke uređaje, opslužuje specifično oružje ili se bavi nekim drugim poslovima na pojedinim usko specijaliziranim područjima rada (gdje OS RH kao primjere opet posebice nabrajaju tehničare za raketno naoružanje, geoinformatičare, zrakoplovne tehničare, tehnologe, meteorologe i slično).

I to bi bilo dobro da već u najavama kroz ove definicije ne proviruje i još ponešto – “Vojni sustav ima niz specifičnih poslova na ustrojbenim mjestima časnika, dočasnika, službenika i namještenika za čije je kvalitetno obavljanje neophodna adekvatna civilna izobrazba, dugogodišnje iskustvo na tim poslovima i cjeloživotno usavršavanje te je nužno na tim poslovima i zadaćama što duže zadržati postojeće osoblje zbog održavanja postojeće kvalitete rada” (portal Obris.org istaknuo dio definicije zadataka takvih vojnih specijalista iz dokumenta OS RH).

Svrha uvođenja vojnih specijalista u sustav

Njihovo uvođenje, barem prema gledanju OS RH, treba dugoročno: (1) osigurati nesmetano funkcioniranje pojedinih usko specijaliziranih poslova ključnih za rad vojne organizacije, (2) omogućiti ostanak u sustavu i drugačiji profesionalni razvoj časnicima i dočasnicima uskih specijalnosti rada i deficitarnih znanja, koji je do sada bio ograničen razinom činova ustrojbenih mjesta i potrebnim završavanjem slijedno rastućih vojnih izobrazbi, (3) smanjiti broj kandidata za slijedno rastuće vojne izobrazbe – časničke i dočasničke, (4) odrediti ustrojbena mjesta vojnih specijalista za poslove koje su do sada obnašali službenici i namještenici što izravno uvjetuje mogućnost prijelaza zatečenih službenika i namještenika na mjesta vojnih specijalista, (5) riješiti pitanja zbrinjavanja viška službenika i namještenika koji rade na specifičnim poslovima i zadaćama, te (6) smanjiti izdvajanje i izlaske iz sustava na osobni zahtjev osposobljenog i iskusnog osoblja u najboljim godinama za rad zbog nemogućnosti daljnjeg profesionalnog razvoja.

Ti bi ljudi, na ustrojbenim mjestima vojnih specijalista, trebali ispuniti nekoliko idealnih zahtjeva – (1) “ostat će raditi specijalizirani posao do kraja karijere“, (2) “vrlo rijetko će mijenjati ustrojbeno mjesto“, (3) “neće završavati slijedno rastuće vojne izobrazbe” – a uz to bi trebali biti kompenzirani nazovi povlasticama, koje se opet svode na nešto malo novca , budući će (4) “napredovati u činu do razine čina ustrojbenog mjesta, a nakon toga će za svakih pet godina provedenih u službi napredovati u platnim razredima“. Time dolazimo do opisa vojnog specijaliste kao stručnjaka, koji uz nekakvo civilno zvanje ima i posebna, specijalizirana znanja te vještine (a možda i iskustvo) na nekom uskom području vojne službe. Ta je znanja, vještine i iskustvo stekao tijekom svoje službe u Oružanim snagama – i dobra je vjerojatnost da ih nije mogao na neki normalan ili uobičajen način steći drugdje.

Problemi s vojnim specijalistima

Iako načelno nužna i neophodna, kategorija vojnih specijalista – barem ovakvih kakve se predstavilo sredinom ljeta 2013. godine – pokazuje brojne problematične točke, koje su možda pridonijele i kašnjenju stvarnog zaživljavanja čitavog ovog koncepta. Kao prvo, sustav vojnih specijalista kakav je predložen – ne gleda na budućnost, već se bavi tek površnim saniranjem kadrovske rupe koja se posljednjih godina sve vidljivije otvara u obrambenome sustavu RH. Naime, dok se u buduće osoblje ulaže tek minimalno – često putem slanja na razne kratke tečajeve – postupno iz sustava izlaze ljudi koji su za pojedine specijalnosti školovani ozbiljno te dugotrajnije, a koji su onda na pojedinom specijalnom poslu stekli i duže radno iskustvo. Sustav vojnih specijalista, umjesto da osigura (1) temeljito obrazovanje budućih vojnih specijalista, te (2) uredi prijenos radnog iskustva od kadra na odlasku na nove i mlade ljude – radi prvenstveno na zadržavanju tih starih ljudi, da bi tek grubo i okvirno pričao i o nekakvoj budućnosti.

Kao drugo, obrazovni pojmovi kojima se tu barata čudni su i nekonzistentni. Spomen famozne “slijedno rastuće vojne izobrazbe” zanimljivo zaobilazi sva aktualna nastojanja za uspostavom ikakvog sređenog vojnog školstva u RH – gdje je barem utješno da to nizanje kratkih tečajeva ipak neće imati doticaja s formiranjem vojnih specijalista. Oni bi zato u obrambeni sustav već trebali doći s “civilnim znanjem”, na temelju kojeg bi stekli iskustvo, te opet krpež od tečajeva – samo ne “slijedno rastućih”, već nekakvih “funkcionalnih” – valjda hoće reći barem donekle konkretno usmjerenih. Pri tome treba napomenuti da velik broj specijalističkih obrazovnih profila potrebnih obrani često i ne proizlazi iz civilnog sustava obrazovanja u RH – uopće ili barem ne na iole redovitoj bazi. Naime, niže razine specijalnosti potrebne sustavu obrane rijetko već postoje kao zasebna zvanja koja bi mladi mogli upisati, a kada postoje – često nisu popularne, budući im je raspon potencijalnih budućih poslodavaca prilično uzak. Jednako tako, i visokoškolske specijalizacije potrebne obrani često su neuobičajene, studijski zahtjevne, te za privatnu postdiplomsku naobrazbu skupe – i opet, na tržištu rada u RH ne baš popularne. Time je pouzdavanje u neka iole specifična, prethodna, “civilna znanja” budućih vojnih specijalista uvelike jedna nerealna “šarena laža”.

Kao treće, dok svrha uvođenja vojnih specijalista (definirana kroz 6 odvojenih točaka) barem dijelom predstavlja radikalan odmak od dosadašnjih koncepata upravljanja osobljem u OS RH, ta novina nije provedena konzistentno. Naime, praktična uspostava razlike između dočasnika i časnika koji imaju ili koji nemaju ovlasti za obavljanje zapovjednih dužnosti (usporedivo donekle s negdašnjom britanskom podjelom na “linijske” i “specijalističke” časnike ili američkom mornaričkom podjelom na “Unrestricted Line Officers” (URL Officers) i “Restricted Line Officers”) – tema je prve dvije od ukupno 6 odrednica uspostave vojnih specijalista. Svrha odrednice broj 3 – “smanjiti broj kandidata za slijedno rastuće vojne izobrazbe – časničke i dočasničke” na prvi pogled izgleda anti-intelektualno, budući da cilja odvojiti pojedine kategorije DVO od dosad u RH pretežitih oblika vojne izobrazbe. Ipak, to može biti i podnošljivo, ako spomenuto smanjivanje sudjelovanja vojnih specijalista u općem sustavu vojne izobrazbe zaista i bude provedeno tek po uspostavi nekakvih sustava navedene “funkcionalne izobrazbe”. Za razliku od toga – naredne 2 odrednice gotovo pa su promašile temu. Naime, upitno je koliko uspostava sustava vojnih specijalista, kao dijela kategorije DVO – može i treba biti korištena pri smanjivanju broja ili raspona državnih službenika te namještenika u obrambenome sustavu RH. Nedvojbeno je da u RH obrani djeluje jedan broj civila koji su stručnjaci u pojedinim specijalnostima važnim za vojni sustav. Njih se proteklih godina uklopilo u sustav državnih službenika i namještenika – strukturu prvenstveno ustrojenu za općenito razvrstavanje svekolikih kancelarijskih djelatnika širom državne uprave. Umjesto da se sada u sustavu vojnih specijalista, uz časnike i dočasnike specijaliste, ustroji i kategorija “civila-specijalista” – tu se krenulo prividno lakšim putem i takve se ljude naglavačke tjera u status DVO. To je nastojanje osuđeno na propast, budući je već godinama kadrovska protočnost između kategorija (1) DVO i (2) državnih službenika te namještenika gotovo pa nepostojeća (dok će civili-specijalisti vjerojatno preferirati penziju ulasku u restriktivni sustav DVO, ni djelatni vojnici u dugogodišnjoj službi na civilnim mjestima širom MORH-a nisu skloni prelasku u civilstvo). Osim toga, kako je višak civila (državnih službenika i namještenika) u obrani proizvod mnogih valova političkog zapošljavanja i nepotizma, tako većina ljudi iz takvoga viška zapravo ni nema posebnih znanja ili vještina potrebnih za kategoriju vojnih specijalista (čiji odlazak želi usporiti ili spriječiti 6 odrednica). Time zapravo ni nema “viška službenika i namještenika koji rade na specifičnim poslovima i zadaćama” iz spomenute 5. odrednice – osim ako se pod vojne specijaliste tu ne krene smatrati i “papirologe opće prakse, niže kategorije”, što onda ipak ruši i sve ostale naznake čitavog ovog koncepta.

Logična građevina Koncepta vojnih specijalista u OS RH

Kao četvrto, u dokumentima objavljenim vezano s uspostavom kategorije vojnih specijalista ponovo je naglasak stavljen na formu umjesto na sadržaj. Dok se detaljno definira izgled činova (zlatne oznake na plavoj podlozi – umjesto, recimo, ponešto manje upadljivih oznaka čina u srebrnoj boji kod negdašnje usporedive JNA kategorije “vojnih službenika”), otpozdravljanje nadređenima i mogući oblici formiranja VSSp oznake – ostalo je bitno nejasnije zašto bi netko sa stručnim i posebnim znanjem uopće želio iz ikakvog civilnog života preći u takvu “razvojno ograničenu” kategoriju djelatnih vojnih osoba. Dok je jasna motivacija koja bi potakla višak DVO (posebice ako ne udovoljavaju punim kadrovskim standardima), ili pak civile već zaposlene u MORH ili OS RH, da možda odaberu status “vojnog specijaliste” pred odlaskom iz državne službe, a na današnje tržište radne snage – bitno je nejasnije koji bi tu interes mogao pronaći netko mlad i iole perspektivan. Dolaskom u OS RH, ta osoba prolazi jedinstveni vojnički tretman pri ulasku, mora proći obuku za dočasnika ili časnika (i za status punog DVO, i za “specijalistu”) – da bi onda iz nekog razloga dopustila da temeljem nekog znanja ili sklonosti završi sa svim istim dužnostima, ali s manje prava i perspektiva za napredak (a da nekakvih mamaca ili beneficija nema ni na vidiku).

Četiri i pol mjeseca nakon prvog čitanja prijedloga novog Zakona o obrani i Zakona o službi u OS RH, Hrvatski sabor jutros je izglasao paket novih obrambenih zakona. Novi Zakon o obrani izglasan je s 99 glasova ZA i 4 suzdržana, a Zakon o službi u OS RH sa 100 ZA i 3 suzdržana glasa. Tako hrvatski obrambeni sustav, nakon punih 10 godina, dobiva nove zakonske okvire koji, osim što su usklađeni s Ustavom RH i aktualnim stanjem u odnosu prema hrvatskom članstvu u NATO-savezu te uskoro u EU, trebaju osigurati novi vjetar u leđa kako Ministarstvu obrane RH, tako i nacionalnim Oružanim snagama.

Već je rasprava na glavnom sjednici Sabora, provedena tek dva i pol sata nakon sjednice Odbora za obranu, u utorak 11. lipnja, pokazala da će novi obrambeni zakoni biti izglasani prilično unisono. O njima se pohvalno izjasnila većina Klubova zastupnika, iako su neki izlagači djelovali kao da zakone nisu ni prelistali. No kako se o nužnosti obrane hrvatskog suvereniteta i cjelovitosti može govoriti jednako kao i u borbi protiv siromaštva ili boljoj zdravstvenoj usluzi – tako su i zastupnici, njih 6 od ukupno 15-ak prisutnih, u svega 50-ak minuta (loše) rasprave rekli sve što misle da se o obrani uopće ima za reći.

Ministar obrane Ante Kotromanović u ime predlagatelja konačnog prijedloga oba zakona u uvodnom je dijelu ponovio dosta onoga što je već rečeno na sjednicama Odbora za obranu. Pohvalio je sjajnu suradnju s matičnim saborskim Odborom i njegovim vanjskim članovima, kao i time da su u konačnici u oba zakonska prijedloga ugrađene brojne primjedbe i prijedlozi koji su se mogli čuti na tim sastancima. Pritom je posebno istaknuo novu zadaću Odbora za obranu – davanje mišljenja Ministarstvu obrane na postupke javne nabave veće od 5 milijuna eura. Od mogućnosti koje nudi novi Zakon o obrani, Kotromanović je istaknuo MORH-ovo poticanje ravnopravnosti spolova, kroz odredbu prema kojoj se dragovoljno i vojno osposobljavanje omogućuje i ženama, čime im se osigurava stjecanje temeljnih vojničkih znanja i vještina, odnosno, ravnopravno natjecanje za prijem u djelatni sastav OS. Kao pozitivan primjer naveo je nedavno natjecanje za najboljeg vojnika OS RH, na kojem je sudjelovala i jedna vojnikinja. Od 105 pripadnika OS RH, ona je završila na odličnom, 19. mjestu.

Od budućeg Zakona o službi u OS RH ministar obrane očekuje da pruži kvalitetniju potporu reformama i razvoju Oružanih snaga. Iz dosadašnjeg Zakona o službi, s obzirom na njegov 10-godišnji rok trajanja, proizašlo je, ponovio je Kotromanović saborskim zastupnicima, mnogo štete, pa i financijske, za Ministarstvo obrane. U tom je kontekstu ponovno posebno apostrofirao veliki broj tužbi, kao i veliki broj sudskih postupaka koje je MORH izgubilo:

„Imamo mnoštvo tužbi, temeljem Zakona o službi…starog Zakona o službi, i godišnje moramo izdvojiti oko 75 do 80 milijuna kuna, na ime tužbi koje nam svakodnevno dolaze, zato što smo primjenjivali zakon…jedan kolektivni zakon, u Zakonu o službi gdje je rekao da vojnik radi 8 sati. To je za profesionalnog vojnika naprosto nedozvoljeno. Mi smo imali prije nekoliko mjeseci jednu tužbu iz Afganistana, gdje je naš pripadnik OS tužio Ministarstvo obrane, zato što je… On smatra da je radno vrijeme do 4, a od 4:05 – prekovremeno mentoriranje afganistanskih snaga sigurnosti. I to je… do tud je to išlo!“

Dok bi novi Zakon o službi jednima zatvorio neka vrata, drugima bi ih otvorio. Njime se, naime, u Oružane snage uvodi jedna potpuno nova kategorija osoblja – „vojni specijalist“. Tijekom usuglašavanja prijedloga Zakona, to je predložio jedan od sindikata koji djeluju u Ministarstvu obrane, a stručna skupina koja je radila na zakonima prijedlog je doradila i prihvatila.

„Mi smo to uvažili, i na taj način omogućit ćemo sve one ljude, koji su nam bitni, koji rade na važnim poslovima, recimo kao što je puškar… mi ne možemo tu dobiti tu nekoga sa tržišta. Nama treba iskusan čovjek. Mi ćemo omogućiti da on, iz statusa namještenika ili službenika, postane Vojni specijalist – bez obzira koliko ima godina, kakva mu je stručna sprema, i zato što želimo da taj čovjek ostane što duže u sustavu. Vojni specijalista, osim posebnih specijalističkih znanja, potrebnih za obnašanje dužnosti vojnog specijalista, mora zadovoljavati i opće uvjete za prijem u djelatnu vojnu službu“,

pojasnio je Ante Kotromanović, dodajući kako sadašnji Zakon o službi propisuje da se ovakvim pitanjima, koja nisu uređena zakonom ili propisima donesenim na temelju tih zakona, primjenjuju propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori. Budući Zakon napušta to opredjeljenje, i podloga je za uređivanje prava iz radnih odnosa za djelatne vojne osobe.

Početkom lipnja počela je specijalistička obuka za prijem u djelatnu vojnu službu

Novi Zakon o službi u OS RH, rekao je Kotromanović u Saboru, preciznije uređuje vojno osposobljavanje i kadetsku službu, dva područja na kojima su MORH i OS RH krenule u mini-reformu:

„Nadamo se da ćemo od 2014. godine imati jedan potpuno novi sustav, koji će omogućiti puno boljeg i kvalitetnijeg časnika za OS. Ovim Zakonom propisuje se da se na dragovoljno vojno osposobljavanje upućuju punoljetni državljani Republike Hrvatske, koji se dragovoljno prijave, budu odabrani i upućeni na osposobljavanje do kraja kalendarske godine, a koji navršavaju 29 godina života.“

Velika novost tiče se i profesionalnih ugovornih vojnika, koji novim Zakonom o službi dobivaju mogućnost sklapanja novog, 3. vojničkog ugovora, u trajanju do 6 godina. Uz beneficirani staž, tvrdi ministar Kotromanović, ti će vojnici kroz ukupno tri ugovora moći skupiti do 20 godina aktivne službe u Ministarstvu obrane. Ostatak njihovog radnog i životnog vijeka MORH je prebacio na Ministarstvo rada i mirovinskog sustava:

„S Mirandom Mrsićem, ministrom, radimo na tome da omogućimo da ti ljudi nakon dvadesetak godina imaju neku minimalnu mirovinu, i mogućnost rada dalje u društvu i sustavu, kako za to bude potrebe i kako oni budu zainteresirani“.

Nakon usvajanja novog Zakona o obrani i Zakona o službi u OS RH, MORH-u predstoji veliki posao pripremana niza pravilnika i podzakonskih akata, od kojih je dio već u pripremi, kako neke bitne aktivnosti u obrambenom sektoru ne bi kasnile.

 Jalova rasprava i prazna sabornica

Tomislav Ivić, predstavnici MORH-a i gotovo nitko od saborskih zastupnika

U raspravi koja je uslijedila ponovno nije bilo izvjestitelja ispred Odbora za obranu, već je njegov predsjednik Tomislav Ivić govorio ispred Kluba zastupnika HDZ-a. U izlaganju je lupio packu najprije Vladi zbog nepoštivanja procedure u aferi zvanoj „prethodno mišljenje Predsjednika RH“, a potom i Ministarstvu obrane zbog predugog perioda između 1. i 2. čitanja oba zakonska prijedloga. To je rezultiralo, ponovio je Ivić izlaganje sa sjednice Odbora za obranu, time da nemali broj pripadnika OS RH, kojima je istekao profesionalni ugovor, bez ugovora čeka usvajanje Zakona kako bi eventualno mogli sklopiti novi, treći profesionalni ugovor o službi. I on je pohvalio jačanje uloge Sabora i resornog odbora, kao i to što je u odnosu na prvo čitanje u Konačnom prijedlogu Zakona o obrani bolje izbalansiran odnos između Ministarstva obrane i GS OS RH, što će pridonijeti uspješnijem funkcioniranju cjelokupnog sustava.

Predstavnici Kluba zastupnika SDP-a i Kluba zastupnika HNS-a, Sandra Petrović Jakovina i Dunja Špoljar, te Boris Blažeković, također su najavili da će njihovi klubovi podržati zakone. SDP zato što su zakoni dobro pripremljeni, usuglašeni u svim bitnim elementima od strane svih mogućih subjekata, te nisu samo izmjena nekih odredbi postojećih zakona, što je i HNS-u jedna od najbitnijih karakteristika. I zastupnik Zoran Vinković najavio je da će njegova stranka, HDSSB, podržati obrambene zakone, prvenstveno zato da se riješe nagomilani problemi u sustavu obrane:

„Nadam se da će ovi zakoni riješiti nagomilane probleme u sustavu obrane i da će riješiti određeni materijalni status pripadnika OS – tu prije svega mislim na pripadnike zrakoplovstva i na one potpisane ugovore nakon završetka svog obrazovanja, obećanim stanovima koje većina nije vidjela, a kamoli dobila.“

Zoran Vinković – jedan od rijetkih s konkretnim prijedlozima

Vinković je i jedini od zastupnika koji je imao 2 konkretna prijedloga: (1) da Vlada i saborski zastupnici deklarativnu podršku obrambenom sustavu pretvore u konkretnu prilikom donošenja proračuna za 2014. godinu, i (2) da se u Saboru napravi jedna šira, tematska rasprava o stanju u Oružanim snagama i njihovoj budućnosti.

Za pojedinačnu raspravu javio se tek HDZ-ov zastupnik Zvonko Milas, najavljujući da će njegova stranka podnijeti amandmane, koji su više tehničke nego suštinske prirode. Posebno je tu spomenuo članak 128 Konačnog prijedloga Zakona o službi u OS RH, koji propisuje odštetu/pomoć obitelji vojnika poginulog na dužnosti. Vlada je i sama podnijela amandman na taj članak, dok je prihvatila Milasov, odnosno HDZ-ov, o promjeni dijela teksta svečane prisege.

Osim vlastitih, Vlada je prihvatila i jedan HDZ-ov amandman

Da je odšteta za poginulog vojnika mala, a naročito u odnosu na poginulog policajca (što regulira Zakon o policiji) priznao je na kraju rasprave i sam ministar obrane Ante Kotromanović.

„Mislimo da ovo što je napravljeno s MUP-om baš i nije realno, ali mi imamo…. Kod nas je to drugačije…. Razmišljamo, na tragu smo, barem da povećamo za duplo, pa ćemo vidjeti što možemo učiniti i napraviti za sve“.

Tko traži, mogao bi i dobiti

Ministar je tom prilikom najavio i ispunjenje Vinkovićeve želje o posebnoj raspravi o stanju u OS RH – Kotromanović je to najavio u sklopu rasprave o Godišnjem izvješću o obrambenoj spremnosti, koja bi uskoro trebala doći na saborske klupe. Zahvalivši se svima koji su aktivno sudjelovali u poboljšanju prijedloga zakona o obrani i službi u OS RH, prvi čovjek obrane u Hrvata osvrnuo se i na podršku Klubova zastupnika:

„Podržavamo ovaj stav da to bude konsenzusom, to nisu politički zakoni, to su zakoni obrane, Oružanih snaga, i ja vam moram reći da mi tako i nastupamo – da nismo gledali interes ni jedne stranke ni druge stranke, ni Ureda Predsjednika, ni MO, ni načelnika GS, gledali smo isključivo interese RH i isključivo interes te pozicije koje ima Ministarstvo unutar toga“,

zaključio je Kotromanović ovu kratku raspravu o temeljnim obrambenim zakonima.