U zadnjih je nekoliko tjedana postalo vrlo popularno propitkivati što jedu hrvatski vojnici, i otkud dolazi hrana kojudržavno poduzeće Pleter servira Oružanim snagama RH. Tako je početkom prošlog mjeseca, točnije 09. svibnja, Hrvatska poljoprivredna komora  u Osijeku organizirala okrugli stol „Domaća hrana za hrvatske ročnike – Tko hrani Hrvatsku vojsku?“, na kojem se raspravljalo kako poboljšati sustav nabave domaće hrane za Hrvatsku vojsku, posebice u svjetlu ogromnih tektonskih promjena u svijetu, te najave uvođenja vojnog roka, koji će značajno povećati godišnji broj ročnika. Iz Hrvatske poljoprivredne komore i ovaj su put jasno poručili kako bi razvoj prehrambene sigurnosti trebao bi biti sastavni dio Strategije obrane RH, ali i Dugoročnog plana razvoja OS RH, čiji je nacrt upravo u javnom savjetovanju.

Matija Brlošić (Photo: HPK)

„Hrvatska poljoprivredna komora ističe važnost domaće proizvodnje kao temelja sigurnosti hrane i potiče državne institucije da prioritet daju domaćim proizvođačima prilikom provođenja javne nabave. Vjerujemo da bi mnogi hrvatski OPG-ovi rado sudjelovali u ovim inicijativama te doprinijeli stabilnosti i razvoju lokalne proizvodnje. HPK je raspravljala i pokrenula brojne aktivnosti o prehrambenoj sigurnosti na EU razini. Smatramo da bi Republika Hrvatska kroz osnaživanje obrambene politike paralelno trebala poduzeti različite mjere u cilju osiguravanja prehrambene sigurnosti u vrijeme krize ili rata“,

izjavio je tom prilikom Matija Brlošić, član UO Hrvatske poljoprivredne komore.

Tribina u Osijeku (Photo: HPK)

Tijekom rasprave naglašeno je kako su u obrocima koji se pripremaju za dragovoljne ročnike u velikom postotku zastupljeni hrvatski proizvodi, no na razini cjelokupnih OS to jednostavno nije moguće. Naime, član uprave tvrtke Pleter i bivši ministar obrane Berislav Rončević istaknuo je da Pleter kuha na velikom broju lokacija, ali nema svojih nekretnina ni skladišta te da onaj tko želi biti Pleterov dobavljač zna da su za to potrebni posebni uvjeti i da se namirnice moraju dovoziti do kuhinje u kojoj se obrok priprema, što sužava krug potencijalnih dobavljača. Rončević je kazao i da postoje poteškoće sa zapošljavanjem potrebnog broja radnika, jer oni ne smiju biti stranci i moraju proći sigurnosnu provjeru, ali je istaknuo i da bi bilo dobro da obroci za ročnike budu potpuno od domaćih komponenti.

Ministar obrane u posjetu Podravki (Photo: MORH/J.Kopi)

Ovom se temom danas bavio i ministar obrane Ivan Anušić koji je zajedno s predsjednicom Uprave Podravke Martinom Dalić i Martinom Puljić, predsjednicom Uprave Pletera, posjetio renomiranu prehrambenu tvrtku Podravku. Nakon što su vodeći ljudi Podravke upoznali Anušića s proizvodnjom, potencijalima i planovima za daljnji razvoj te tvrtke, pritom naglašavajući upravo važnost hrvatske proizvodnje i suradnje s domaćim proizvođačima, ministar obrane istaknuo je da tvrtka Pleter – koja priprema obroke za pripadnike HV – u strukturi svoje cjelokupne nabave ima 70 posto hrvatskih proizvoda. Najvećim dijelom, Pleter proizvode za obroke hrvatskim vojnicima nabavlja od Podravke.

„Modernizacija, opremanje novim naoružanjem i podizanje standarda hrvatskih vojnika nisu jedina područja na kojima intenzivno radimo. Važnost prehrane Hrvatske vojske kao i budućih ročnika koji će služiti temeljno vojno osposobljavanje, a posebno vodimo računa da je riječ o hrvatskim prehrambenim proizvodima, od izuzetnog je značaja za Ministarstvo obrane. Na tom planu vidimo prostor za još snažniju suradnju s Podravkom, vodećom prehrambenom tvrtkom. Poslovni rezultati Podravke doista su impresivni“,

rekao je ministar obrane Anušić.

Predsjednica Uprave Podravke Martina Dalić ministru Anušiću predstavila je rezultate poslovanja Podravke kao i akvizicije te kompanije. Podravka je, naime, u 2024. godini imala prihode veće od 766 milijuna eura bez akviriranih kompanija. Martina Dalić izrazila je spremnost za još snažnijom suradnjom u isporuci proizvoda potrebnih za prehranu OS RH. Ta bi se spremnost mogla testirati vrlo brzo, možda već početkom sljedeće godine kada Ministarstvo obrane očekuje prve polaznike temeljnog vojnog osposobljavanja.

Prema kineskom horoskopu, nakon 2017. kao godine pijetla dolazi godina psa. A prema MORH-ovim planovima, nakon godine vojnika, dočasnika i časnika dolazi – godina spremnosti.

Sumirajući nedavno planove i provedbu u prvoj godini svog mandata, ministar obrane Damir Krstičević objasnio je kako je fokus rada Ministarstva obrane i njega osobno tijekom ovih godinu dana bio na „dostojanstvu vojne osobe“ zbog čega je neformalno ova 2017. proglašena „godinom vojnika, dočasnika i časnika“ s temeljnim ciljem podizanja standarda, odnosno uvjeta života i rada vojnicima, dočasnicima i časnicima. Osjeti li se to u proračunu i na koji način – vidjet ćemo u narednim danima, no pogledajmo što je ministar Krstičević izdvojio kao najvažnije mjere u „godini vojnika, dočasnika i časnika“.

Kao prvu mjeru, Krstičević je izdvojio povećanje naknada za dragovoljno služenje vojnog roka s 1.190 na 2.000 kuna. Kako smo o tome već ranije pisali, to je povećanje stupilo na snagu već s prvim danom ove godine, no ima naznaka da se u pozadini ove mjere uz jačanja njihovog životnog standarda uvelike krije i rad na sprečavanju neugode da manjak dragovoljnih ročnika ozbiljno našteti obrambenom sustavu.

Kao drugu mjeru, ministar obrane spomenuo je povećanje otpremnine za pripadnike OS RH koji su sudjelovali u Domovinskom ratu: „Povećali smo sa 300 na 525 kn za svaki puni mjesec proveden u ratu, čime smo pokazali kako nam je stalo do ljudi koji žele ući u sustav, ali i za one koji odlaze iz sustava“, rekao je Krstičević.

Svečano otvorenje objekta za hrvatsku sastavnicu NCISG (Photo: MORH/M.Čobanović)

Nadalje, puno se poradilo na povećanju smještajnih i radnih kapaciteta u vojarnama diljem Hrvatske, pri čemu je ministar izdvojio otvaranje dugo očekivanog restorana u vojarni „Croatia“. Upravo jučer, nakon primopredaje nove opreme za OS RH, novouređeni restoran obišli su ministar Krstičević i veleposlanica SAD-a na odlasku Julieta Valls Noyes, zaključivši kako će on „uvelike pridonijeti podizanju standarda života i rada pripadnika OS RH“. Dva ipak značajnija objekta – novi hangar za dežurni borbeni dvojac HRZ-a i objekt za smještaj hrvatske sastavnice NATO grupe za komunikacijsko-informacijske sustave (NCISG – NATO Communication and Information Systems Group), oba otvorena tijekom posljednjih godinu dana, nisu izgrađena iz sredstava hrvatskog državnog proračuna, već stranim novcem. Izgradnju nove zgrade za dežurni borbeni dvojac financirala je Međunarodna zračna luka Zagreb, i to u zamjenu za oko 54 hektara zemljišta koje je u korist novog putničkog terminala Zračne luke „Franjo Tuđman“ izdvojeno iz vojarne „Pukovnik Marko Živković“ na Plesu. Danas svečano otvoren objekt za komunikacijsko-informacijske sustave gradio se nešto više od godinu i pol (radovi su započeli u veljači 2016., a okončani su krajem rujna 2017. godine), a ukupni financijski trošak od  3.729.513,00 eura podmiren je iz sredstava NATO-saveza.

Novouređeni restoran u vojarni “Croatia” (Photo: MORH/M.Čobanović)

Kad se već dotaknuo restorana, ministar obrane Damir Krstičević spomenuo je i treći potez koji je također na snazi od početka 2017. – izmjenu Pravilnika o subvencijama za prehranu. „Vi znate da je prehrana bila – ovaj ima pravo vojnik na jednu prehranu, dočasnik na drugu, časnik na treću, ovaj ima pravo na juhu, ovaj ima pravo na salatu, i sve ostalo da ne govorim. I sada, od 1.01., ljudi u sustavu OS imaju istu prehranu, i vojnik i dočasnik i časnik“, ustvrdio je Krstičević.

Vojnici, dočasnici i časnici od početka nove 2018. godine imat će i nove zapovjednike kao dio procesa tranzicije i pomlađivanja OS RH.

„Od 1.01. imamo novog zapovjednika Hrvatske kopnene vojske, novog zapovjednika Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, novog zapovjednika Hrvatske ratne mornarice, novog zapovjednika Hrvatskog vojnog učilišta, i po dubini ima jako puno novih zapovjednika koji upravo trebaju nastaviti razvoj hrvatske pobjedničke vojske“,

podsjetio je ministar obrane, dodavši da se pomlađivanje i privlačenje kadra radi i na onim najnižim instancama:

Ispraćaj 7. HRVCON-a u operaciju “Resolute Support”

„Također, ove godine u sustav OS primili smo ukupno 782 vojnika s tržišta rada, koji dolaskom u sustav prolaze specijalističku obuku, a zatim se raspoređuju u postrojbe sukladno vojno-stručnim specijalnostima. Sve ove poduzete mjere rezultirale su povećanim interesom za službu u Ministarstvu obrane i OS. U prilog tome svjedoči činjenica kako u 2017. godini po prvi put od uvođenja dragovoljnog vojnog osposobljavanja 2008. godine na ovamo imamo 3. ciklus ročnika“,

Motiviranje postojećih i privlačenje novih ljudi u obrambeni sustav olakšat će se s budućim izmjenama Zakona o službi u OS RH. Od dobrih vijesti za koje ne treba promjena zakona Krstičević je izdvojio vraćanje naknade za otežane uvjete života i rada zrakoplovnih tehničara, što je stupilo na snagu s 1. studenim. Što se ostalih pripadnika tiče, najavio je Krstičević:

„Korak po korak vodit ćemo računa o standardu pilota, vojnika, dočasnika i časnika, i dat ćemo i drugima sve ono što je potrebno da se osjećaju, da mogu biti motivirani, i da mogu časno i odgovorno raditi svoj posao“.

Na Jarunu 23. rujna 2017. povodom Europskog dana športa

Do kraja godine vojnika, dočasnika i časnika još su nepuna dva mjeseca, a nakon toga počinje novo doba.

„Sljedeća godina će biti godina spremnosti. Budi spreman. U fizičkom dijelu želimo zdrav način života, želimo kulturu športa u OS, tako da ove godine hrvatski vojnik, dočasnik i časnik će dobiti sportsku opremu tako da bi se sljedeće godine usmjerili upravo na tu sposobnost koja je vrlo, vrlo bitna za vojnika“,

rekao je ministar obrane RH, koji se i sam vodi onom mudrom – „u zdravom tijelu zdrav duh“.

S prvim danom nove 2017. godine na snagu stupaju izmjene postojećeg Pravilnika o prehrani pripadnika OS RH, potpisane od strane ministra obrane 22. prosinca, i objavljene u Narodnim novinama 121/2016 od 23. prosinca ove godine. Kako smo već ranije pisali, riječ je o izmjenama koje bi navodno trebale popraviti kvalitetu života i rada hrvatskih vojnika, te poraditi na ispravljanju nekih dosadašnjih navodnih nepravdi u prehrani Oružanih snaga RH.

Tako je dosadašnji članak 19. stavak 1. dobio i dodatak, pa sada glasi:

„Časnici, dočasnici, vojni specijalisti, državni službenici i namještenici koji obavljaju službu osam sati na dan imaju pravo na subvencionirani objed u iznosu od 22,00 kune.“

Dosadašnjim obrocima „doručak, objed i večera“ iz postojećeg Pravilnika dodan je još i „međuobrok“, pa se dosadašnji izričaj iz članka 19.a stavak 1. zamjenjuje riječima „doručak, međuobrok, objed i večera“, ili u punini:

„Djelatni vojnici/mornari koji ostaju na smještaju u vojnim lokacijama i građevinama izvan radnoga vremena, imaju pravo na subvencioniranu prehranu (doručak, međuobrok, objed i večera).“

“Pašticada” na Pleter-način

U stavku 2 istoga članka došlo je također do promjena, te po novome on glasi:

„Subvencija za obroke subvencionirane prehrane iz stavka 1. ovoga članka iznosi za: doručak – 17,00 kuna, međuobrok – 8,00 kuna, objed – 31,00 kunu (samo neradnim danima), te večeru – 28,00 kuna.“

Pri tome je primjetno da je najviše skočila – čak duplo – subvencija za objed i večeru (s 15 kn za objed na čak 31 kunu, te sa 14 kuna za večeru na duplo većih 28 kuna).

Ove izmjene na snagu stupaju, kako rekosmo, 01. siječnja 2017. godine. U roku od 15 dana nakon samog stupanja novog Pravilnika na snagu, Uprava za materijalne resurse treba uskladiti Uputu o prehrani pripadnika OS RH s izmijenjenim odredbama Pravilnika o prehrani. To je ujedno i prva opipljiva posljedica povećanja obrambenog proračuna u 2017. – godini koju su u MORH-u radno prozvali „godinom hrvatskih vojnika, službenika i namještenika.“

Nikada nisam vidio toliko mladih ljudi s mišićno-koštanim povredama dok nisam pristupio Kopnenoj vojsci SAD-a. Pritom ne mislim na osnovnu obuku kod koje se i očekuju neke ozljede; govorim o djelatnim vojnicima. Posebno se to odnosi na zračno-desantno pješaštvo, kao dio US Army u kojem imam najviše iskustva. Mnoge se od tih povreda mogu spriječiti. Za ponešto se mogu okriviti i pojedini vojnici iz te nove „sjedilačke“ generacije. Ipak, uglavnom se mora okriviti samu Kopnenu vojsku. Još me više iznenadila količina ozljeda tijekom osnovne obuke, s obzirom na umjereni (a mogli bi reći i zapravo niski) intenzitet treninga, ali to i nije bila samo greška Kopnene vojske SAD.

Pristupio sam OS s diplomom prvostupnika, certificiranog osobnog trenera i instruktora borilačkih vještina. Tijekom osnovne obuke prošao sam trening fizičke spremnosti („Physical Readiness Training“ – PRT), vojni program vježbi. Sastojao se od mnogih vježbi koje se obično vide samo kod profesionalaca (što i ne čudi – pa, oni su ga i sastavili). Većina vojnika nema visoko mišljenje o PRT programu jer vas neće dovesti do visokog nivoa spremnosti. Naime, on je sastavljen da stvori pravilne pokrete i mišićni balans u tijelu vojnika.

Mnogi ljudi, bilo da rade u uredu ili se bave profesionalnim sportom, imaju loše kretnje i mišićnu neuravnoteženost. Neki mišići postaju zategnuti i premoreni, dok su drugi slabi i istegnuti. Oni gube svoju međusobnu prirodnu ravnotežu. Ako neki mišić ne obavlja svoj posao pri izvođenju nekog pokreta, tada će tijelo to nadoknaditi korištenjem drugih mišića koji nisu predviđeni za vršenje toga pokreta. To dovodi do nepravilne mehanike tijela, što opet dovodi do ozljeda, jer je ljudsko tijelo konstruirano tako da se kreće na vrlo specifičan način. Te mišićne neuravnoteženosti mogu biti uzrokovane repetitivnim aktivnostima kao što je krivo držanje pri sjedenju za radnim stolom; također ih može uzrokovati i stalno krivo vježbanje, koje previše umara jedne a zanemaruje druge mišiće. Mogu se ispraviti pravilnim treningom snage i fleksibilnosti (poznato kao korektivno vježbanje), a to je obično prvi cilj svakog dobrog privatnog trenera za njegovog novog klijenta.

PRT priručnik je dobar. On sadrži izvrsne nizove vježbi za pripremu, fazu oporavka, za pokretljivost i izdržljivost, čak govori i o nepravilnostima pri držanju tijela. Ipak, taj priručnik ima nedostataka u nekim područjima. PRT vježbe se uglavnom sastoje od gimnastike i trčanja, što znači da se ne koristi vježbanje s otporom. Snaga je jedan od temelja spremnosti/dobre kondicije, a postiže se dizanjem teških utega. Tjelovježba će ojačati mišiće kod netreniranih osoba, ali kod uvježbanih osoba tjelovježba je uglavnom aktivnost koja utječe na mišićnu izdržljivost.

PRT sadrži dobar kružni trening girjama („Strength Training Circuit“), ali kružni trening nije najbolja metoda za stvaranje mišića, već je više pogodna aktivnost za stvaranje mišićne izdržljivost. Priručnik sadrži „Strenght Training Machine Drill“ koji koristi sprave s utezima. Nažalost, to je osnovna i vrlo limitirana rutina koja je kategorizirana pod nazivom „specijalni kondicijski programi“ i koristi se uglavnom pri rehabilitaciji ozljeda.

Izdržljivost mišića i mišićna snaga se razlikuju, pa se i različito treniraju. Mišićna snaga predstavlja maksimalnu silu koju mišić može postići (obično mjereno u jednome ponavljanju), dok se izdržljivost mišića odnosi na njegovu sposobnost da djeluje silom manjom od maksimalne tijekom vremena. Mišićna snaga se može zamisliti kao potisak s klupe pri dizanju teškog tereta u dva ili tri ponavljanja, a izdržljivost mišića se može zamisliti kao izvođenje stotinu sklekova bez prestanka. Mišićna snaga je potrebna i za aerobik i za mišićnu izdržljivost, ali mišićna izdržljivost ne pomaže postizanju mišićne snage. Obje su potrebne u atletici.

Vojska treba provoditi trening snage jer on održava tjelesnu ravnotežu i sprečava ozljede. Studije pokazuju da trening snage drastično povećava učinak pri aktivnostima mišćne izdržljivosti. Ja sam bio manje tjelesno spreman kad sam završio osnovnu obuku nego kad sam je započeo, jer njen intenzitet nije bio posebno naporan, a osobama uključenim u osnovnu obuku nije dozvoljeno vježbanje u sportskoj dvorani. PRT program se strogo provodi, tako da sam izgubio mnogo mišićne mase. Pred kraj sam čak dobio i bolove u kukovima i ramenima zbog stalnog neuravnoteženog fizičkog treninga, a to sam nakon završetka odmah ispravio ispravnim vježbanjem.

U redovnoj vojsci fizički se trening obavlja svako jutro u grupi unutar postrojbe u koju pojedinac spada. Obično se to provodi na razini voda ili odjeljenja. Zato se režim vježbanja najčešće prepušta narednicima ili desetnicima. Može se bez dvojbe reći da većina tih ljudi nisu profesionalni vježbači, a nemaju niti bilo kakvo znanstveno obrazovanje te vrste. Njihove su namjere dobre, ali sve što znaju o vježbanju je ono što su naučili u Kopnenoj vojsci (što nije mnogo). Mnogi od njih, posebno u pješaštvu, PRT program smatraju šalom. Mnogi ne poznaju cijeli program, neki uzimaju u provedbu samo neke dijelove PRT programa, kao što su pripremne vježbe i vježbe oporavka, dok drugi ne koriste ništa od PRT programa. U mojoj jedinici nije nam bilo dozvoljeno koristiti sportsku dvoranu pri jutarnjem treningu, kao da je ona tu na neki način manje važna.

Čak da su voditelji i koristili isključivo PRT program, to ne bi bilo dobro, jer on nije dovoljno fleksibilan za dinamično okruženje djelatne vojne postrojbe. PRT program je predviđen kao dio programa rastućeg intenziteta uvježbavanja. Međutim, u vojnoj postrojbi se dobrim dijelom nađu vojnici različitih razina tjelesne spremnost, jer novi vojnici stalno dolaze dok drugi odlaze. Bez obzira koji se intenzitet vježbanja odabere, on za mnoge neće biti odgovarajući. Osim toga, širina PRT programa nije velika, tako će se pojedine vježbe neizbježno učestalo ponavljati. Dobar program vježbanja mora biti individualiziran, raznolik i ciljan. PRT ne daje nikome kvalifikaciju da vodi program vježbanja; njegov priručnik sadrži samo djelić informacija potrebnih za bilo koje certificiranje civilnih trenera.

Netko može tvrditi da stručno obrazovanje za fizičku kulturu nije potrebno za vođenje vojnog fizičkog osposobljavanja. Može se vjerovati da u vojsci postoje mnogi koji godinama sami vježbaju i koji su na taj način stekli mnogo znanja. I ja sam godinama vježbao sam i mislio sam da znam mnogo o fizičkoj spremnosti, budući da sam bio vrlo fit; i mislio sam također da je osobni trening više neka šala. Kada sam jednom dobio certifikat i postao trenerom shvatio sam da sam prije jedva išta znao. Treneri su obrazovani na području anatomije, fiziologije, biomehanike, bioenergetike, znaju sve o tehnikama i programiranju vježbanja, o prehrani i o još mnogo toga. A nakon što sam neko vrijeme trenirao klijente, uvidio sam da mi niti certifikat ne znači mnogo, budući da sam mnogo više naučio iz iskustva, trenirajući različite tipove ljudi. (Doista sam sreo i nešto osoba bez obrazovanja na području fizičke kulture koji su znali o čemu govore, ali oni su bili vrlo rijetki). Niti jedan gimnastički klub ili fitness centar neće zaposliti trenera bez certifikata, a mnogi će zaposliti samo certificiranog trenera s iskustvom. Oni znaju da je opasno pustiti da nekvalificirana osoba vodi druge u fizičkom treningu i ne žele biti sudski progonjeni. Zašto je onda prihvatljivo da naše vojnike tijekom prisilnog programa fizičkog osposobljavanja vode nekvalificirane osobe?

Vojska osigurava da su njezini vođe ljudi kvalificirani za svoje pojedine poslove kroz njihovo specifično školovanje, koje se shvaća vrlo ozbiljno. Kopnena vojska također tvrdi da jako ozbiljno shvaća i pitanje fizičke spreme, ali u to je teško vjerovati, jer se u provođenju fizičkog treninga toliko mnogo toga radi krivo. Fizički trening na nivou jedinice nije dobro zaokružen i on kod vojnika izaziva ozljede. Previše je treninga izdržljivost (aerobik i mišići), a premalo drugih tipova treninga: mišićne snage, spretnosti, fleksibilnosti, ravnoteže, koordinacije, korektivnih vježbi/sprječavanja povreda i rehabilitacije. Osim toga, pretežno se rade i pojedine vježbe, koje kod vojnika uzrokuju mišićnu neuravnoteženost i dovode do ozljeda. Te neke vježbe koje se previše rade, direktno su povezane s Vojnim testom fizičke spremnosti („Army Physical Fitness Test“ – APFT), koji se sastoji od sklekova, trbušnjaka i trčanja na 2 milje (3.219 m).

Prvo najčešće područje ozljeda koje sam uočio je područje donjih udova: kukovi, koljena, potkoljenice, skočni zglobovi i stopala. Vojnici dobivaju sindrom iliotibijalne tetive („Illiotibial band syndrome“ – ITBS), skakačevo koljeno („Patellar tendonitis“, bol u prednjem dijelu koljena, na vršku patele ili ivera), sindrom trkačke potkoljenice („Medial tibial stress syndrome“ – MTSS), upala ahilove tetive, te petni trn. Te ozljede predstavljaju upale raznih tetiva i najčešće su uzrokovane prenaprezanjem. U Kopnenoj vojsci do prenaprezanja dolazi zbog prekomjernog trčanja. Moja je jedinica jednom kao jutarnji trening trčala pet milja na pločniku i to pet dana za redom, što je kod mnogih momaka uzrokovalo ozljede prenaprezanja. Trčanje je teško za zglobove donjih udova, a još je i gore ako se trči na pločniku. Osoba koja nije napredni trkač ne bi trebala trčati svaki dan.

Drugo najčešće područje uočenih ozljeda su ramena. Vojnici dobivaju sindrom sraza ramena („Impingement syndrome“), ozljede rotatorne manšete ramena, dislokaciju, subluksaciju (djelomično iščašenje) i nestabilnost ramena. Te ozljede najčešće nastaju zbog disfunkcije mišića odgovornih za funkcioniranje i stabilizaciju ramenog zgloba. Ti mišići uključuju rotatornu manšetu (mali mišić duboko u ramenu koji rame drži skupa) i scapularne mišiće (shoulder blade/upper back). Vojska radi mnogo vježbi koje zahtijevaju okretanje ramenog zgloba kao što su sklekovi i trbušnjaci. Te vježbe stvaraju jake prsne mišiće (pectoralis) i leđne mišiće (latissimus dorsi), ali najvažniji dijelovi ramena ostaju netrenirani. To stvara neujednačenost koja može voditi prema ozljedi ramenog zgloba, budući da ovi netrenirani mišići služe za stabiliziranje (izjednačavanje zakretnog momenta) ramenog zgloba tijekom kretnje. Još nikad nisam vidio vod ljudi koji bi radili vježbe rotatora tijekom jutarnjeg treninga; ipak, one su uključene u rutinski trening skoro svakog profesionalnog sportskog tima, i to s razlogom.

Treće područje ozljeda je lumbalno područje (donji dio leđa). Bol u donjem dijelu leđa može imati mnogo uzroka. Kod mladih vojnika koje sam vidio, ja je pripisujem neuravnoteženosti glavnih mišića trupa i prenaprezanju. Glavni tjelesni mišići su mišići trupa (torza). Oni su ključ pravilnog kretanja tijela i odgovorni su za stabilnost kralježnice tijekom kretanja. Kako APFT provjera uključuje trbušnjake, u Kopnenoj vojsci se većina treninga tih glavnih mišića fokusira na dva glavna mišića potrebna za trbušnjake: ravni trbušni mišić (rectus abdominis) i mišić kuka (hip flexor). Oni važniji veliki tjelesni mišići, kao što je poprečni trbušni mišić (transvesus abdominis), ostaju netrenirani i uzrokuju neuravnoteženost. Ta neuravnoteženost može dovesti do snažnih napora mišića donjeg dijela leđa, kao što je dubinski leđni mišić erector spinae. To može doprinijeti i  stanju deformacije kralježnice nazvanog lordoza, pri čemu se radi o zakrivljenosti kralježnice u donjem dijelu leđa, a to stanje povećava rizik od povreda toga dijela leđa. Vidio sam mnoge vojnike s tom povredom jer ju je lako uočiti kada su u položaju za sklek. Trbušnjaci su jedna strašna vježba, jer vrše štetan pritisak na diskove kralježnice, a nije čak ni dobar pokazatelj prave snage glavnih tjelesnih mišića.

Jedna od aktivnosti koju Kopnena vojska često koristi pridonosi ozljedama svih triju područja o kojima sam govorio. To je marširanje s rancem. Ranac/ruksak, koji se nosi na dugoj udaljenosti i kroz duže vrijeme, štetno opterećuje ramena, kralježnicu i kukove. Ljudsko tijelo nije građeno za to. Još je gore kada vojnici trče opterećeni rancem na leđima tijekom dužih hodnji. Ja ne zagovaram da Kopnena vojska treba napustiti marširanje s rancem jer znam da je to jedna od osnovnih vještina za lako pješaštvo. Ipak, to je preveliko opterećenje, naročito kada je povezano s prekomjernim trčanjem. Postoje manje štetni načini da se to uvježba.

Većina ozljeda koje sam uočio kod vojnika u normalnim bi okolnostima predstavljale samo privremena ograničenja, ali ih pogoršava činjenica da kultura u pješaštvu baš i ne cijeni važnost rehabilitacije ni prevencije ozljeda. Jednostavno rečeno – Kopnena vojska nije dobra u provođenju rehabilitacije. Ja sam svjedočio tome da mnogim ozlijeđenim vojnicima nije pruženo adekvatno vrijeme za oporavak. Ti vojnici dobivaju dokument od liječnika koji ih oslobađa od obavljanja određenih vježbi, ali to oslobođenje ne traje dovoljno dugo. Često im bude rečeno da vježbaju sami do kraja poštede. Jednom kad istekne pošteda njih se baca natrag u grupni trening, nerijetko s ozljedama koje zapravo nisu riješene. Mnogi vojnici tako ne dobiju novi dokument poštede – bilo jer im ga liječnik neće odobriti, ili jer se pak boje da će ih nadređeni i okolina smatrati „slabima“. Osim toga, dok su vojnici u poštedi, oni ne rješavaju pravi, suštinski uzrok ozljede. Mnogi trebaju fizioterapiju, ali je ne dobivaju. Vidio sam vojnike koji su neprestano bili u ciklusima pošteda, a za nešto što je počelo kao lako izlječiva povreda (kao što je upala tetiva, tendonitis).

Ukoliko vojnici nisu u poštedi, oni često moraju raditi sve ono što rade njihova odjeljenja ili vodovi,  makar i znali da će to pogoršati njihovu ozljedu. Nažalost, to se događa jer vođe ne vjeruju svojim vojnicima, budući da US Army ima veliki problem sa simulantima. Da stvar bude još gora, vojnici katkad čak niti nemaju izravan pristup liječniku. U mojem je vodu mladić iščašio rame i do liječnika je uspio doći tek čitav tjedan kasnije, zbog načina na koji je ustrojen zdravstveni sustav. Liječnik moje bojne je s ostatkom bojne bio na obuci u inozemstvu, dok je moja satnija ostala kod kuće. Iako postoji klinika s liječnicima u našem garnizonu, ovom je mladiću bilo rečeno da ne može doći do tih liječnika jer to prvo mora prijeći preko medicinskog osoblja naše bojne. Morao je sudjelovati u jutarnjem treningu sve dok nije konačno došao do liječnika i dobio poštedu. Čak i kad je došao do liječnika, dobio je termin za fizikalnu terapiju tek za mjesec dana. To je čista nemarnost i greška vojnog zdravstvenog sustava i rukovodstva. To je sramota! Kada sam kao civil iščašio rame, bio sam odmah zbrinut od strane ortopeda, specijalista za rame i već sam slijedećeg tjedna počeo fizikalnu terapiju. To je standard skrbi koji bi vojska trebala imati, budući da je pravilan tretman neposredno nakon iščašenja bitan za uspješnu rehabilitaciju.

Spremnosti ljudstva u US Army štete sve te mišićno-koštane povrede koje se mogu spriječiti. A Kopnena vojska to već zna! U PRT priručniku stoji:

„Samo u Kopnenoj vojsci mišićno-koštane povrede odgovorne su za preko polovice svih onesposobljenja, uzrokujući troškove naknada za tjelesna oštećenja od oko 125 milijuna dolara godišnje. Ozljede koljena i leđa čine znatan postotak onesposobljenja i smanjenja radne sposobnosti. Povrede pri treningu koje se tretiraju ambulantno i sportske povrede imaju najveći utjecaj na spremnost.“

Dakle, Kopnena vojska je propustila da pomoću PRT programa spriječi povrede koje se mogu prevenirati.

Ja imam nekoliko prijedloga.

Vojska bi trebala ukinuti PRT program i grupnu  tjelovježbu. Nema smisla koristiti pristup da jedna stvar odgovara svima. Tijelo svake osobe je jedinstveno; ono što odgovara jednoj osobi možda nije najbolje za drugu, naročito kod ljudi različitih nivoa fizičke spremnosti. Vojska provodi grupni trening jer se boji da vojnici neće sami vježbati. Sudeći po mnogim vojnicima bez kondicije koje sam vidio samo u pješašaštvu, očito je da grupni trening nije dobar. Vojnici u dobroj fizičkoj spremi vježbaju i sami, dodatno uz jutarnji grupni trening, i to je razlog što imaju kondiciju. Ukoliko vojnici ne mogu sami zadržati visoki stupanj fizičke spremnosti, tada ih se vojska mora osloboditi.

Kopnena vojska treba kod fizičke obuke preuzeti stil rada sportskih timova. Civilni profesionalci fizičke kulture trebali bi biti unajmljeni da rade u postrojbama. Ti bi profesionalci mogli stvoriti programe pogodne za pojedince i za misije pojedinih postrojbi. Oni bi mogli naučiti i motivirati vojnike da sami vježbaju uz odgovarajući program. Velika bi pažnja, naravno, morale biti usmjerena i na prevenciju povreda te na rehabilitaciju. Ti bi civili trebali imati potpunu ovlast nad svime što je vezano uz provedbu vježbanja u postrojbi. Kada vojnici vide rezultate, oni će zavoljeti vježbanje umjesto da ga se užasavaju. To sam i ja kao trener naučio mnoge. Znam da bi takav program bio skup, ali vjerujem da bi koristi postignute sprečavanjem ozljeda i povećanjem spremnosti nadmašile troškove.

Trebalo bi također koristiti i vojnike s iskustvom te obrazovanjem na području fizičke kulture. Postoji nekoliko mladića samo u mojoj satniji koji imaju fakultetske diplome iz područja bliskih fizičkoj kulturi. Uzme li se u obzir da samo šest posto vojnika u svim vojnim granama ima visokoškolsko obrazovanje (a na području fizičke kulture njih čak i manje), zašto vođe ne bi željeli iskoristiti to vrijedno znanje i iskustvo? Civili su dobro plaćali moje vrijeme kad sam bio trener, a ja sam ga mojoj postrojbi rado ponudio besplatno.

Vojska bi sve vođe trebala školovati po pitanju fizičke kulture. Sada su neki obrazovani na tečajevima obuke za fitness trenere („Master Fitness Trainer Course“). Iz mog iskustva mogu reći da se taj tečaj premalo koristi jer ja nisam ni sreo niti čuo za nekoga u mojoj postrojbi tko ga je pohađao. Ako takvi i postoje, tada oni svoj posao ili ne rade dobro ili ih vođe ne koriste. Ti bi tečaj trebalo proširiti (iz njega izbaciti PRT program) i postaviti za prioritet u svim postrojbama. Pa ipak, on sam po sebi teško da kvalificira osobu za vođenje programa fizičke obuke. Da bi netko postao uspješan trener potrebno je mnogo vremena, iskustva i stalnog obrazovanja. Osobe koje su završile taj tečaj trebale bi u svojoj postrojbi raditi pod vodstvom civilnih profesionalaca. Vojska bi čak trebala razmotriti i mogućnost da to postane zasebna vojnostručna specijalnost (VSSp), kao što je to sada u Mornaričkom pješaštvu („US Marine Corps“).

Potrebna je bolja ishrana vojnika. U Kopnenoj vojsci predstavlja izazov hraniti se zdravo. Vojne blagovaonice („Dining Facilities Administration Center“ – DFAC) baš nisu sjajan primjer prehrane. Neke su bolje od drugih. Jednom sam otišao u blagovaonicu oklopne postrojbe na ručak, gdje je jedini izbor bio cheeseburger, hot-dog, corn-dog i prženi krompirići. DFAC blagovaonica u mojoj postrojbi je najgora koju sam vidio; skoro je nemoguće dobiti hranjiv obrok. US Army prisiljava neoženjene mlade vojnike da jedu u DFAC blagovaonicama. Dodatni novac koji se svakog mjeseca vojnicima isplaćuje za hranu uzima se iz naših plaća, jer smo prisiljeni uzeti karticu za prehranu kako bi besplatno jeli u DFAC. Neki troše svoj vlastiti novac kako bi kupili hranu i kuhali u vojarnama umjesto da jedu u DFAC blagovaonicama. No, mnoge vojarne, kao i moja, nemaju kuhinju niti ikakvu mogućnost zasebnog kuhanja hrane. Restorani u bazi nisu ništa bolji. S izborom kao što je Burger King, Popeye’s, Taco Bell, Dunkin’ Donuts i Domino’s Pizza nije nikakvo čudo da ima toliko debelih vojnika. Kopnena vojska SAD jako griješi s prehranom; to je smiješno.

Dobar primjer kako bi vojska trebala provoditi kondicijski trening je THOR3 („Tactical Human Optimization Rapid Rehabilitation and Reconditioning“), program Specijalnih snaga. Taj program okuplja kondicijske trenere, fizioterapeute, nutricioniste i sportske psihologe da treniraju vojnike specijalnih snaga. DFAC blagovaonice u postrojbama specijalnih snaga su izuzetne jer na njihov sadržaj utječu nutricionisti. Kao i obično, Specijalne snage su vodeće kada treba raditi sa smislom. Redovna Kopnena vojska bi od njih mogla mnogo naučiti.

Moje (ograničeno) iskustvo s Kopnenom vojskom SAD nije nužno reprezentativno za čitavu US Army. Uvjeren sam da postoje i neke postrojbe koje imaju dobar program vježbanja. Pa ipak, iako sam u jednoj sjajnoj postrojbi s iznimno kvalitetnim vodstvom, mi imamo taj problem. Dosta mi je gledanja vojnika koji ne postižu svoj puni fizički potencijal zbog lošeg kondicijskog treninga. To je problem koji započinje na samome vrhu hijerarhije. Doista nema razloga zašto Kopnena vojska najmoćnije države na svijetu, sa svim svojim ogromnom resursima, to ne bi bila u stanju srediti. Tako bi se stvorilo snažnije i spremnije kopnene snage. Svi oni pravi ljudi na pravim mjestima, samo trebaju pravilno postaviti svoje prioritete.

Autor ovoga teksta je Kevin Withrow, trenutno djelatni vojnik, specijalista. Članak je napisan za američki specijalizirani portal Army Times (https://www.armytimes.com/), na kojem je objavljen 19. kolovoza 2016. godine pod originalnim naslovom „Army physical (un)fitness: A system that promotes injury and poor nutrition“. U originalu je tekst dostupan na internetskoj adresi: https://www.armytimes.com/articles/army-physical-un-fitness-a-system-that-promotes-injury-and-poor-nutrition

Nakon najavljenog povećanja proračuna za obranu, koji bi u 2017. trebao iznositi 4.385 milijardi kuna, Ministarstvo obrane namjerava tijekom sljedeće, pa onda i narednih godina, poraditi na radnim uvjetima pripadnika OS RH. Prilikom nedavnog posjeta vojarni „Croatia“ u Zagrebu, premijer Plenković zgrozio se ograničenjima u dijelu vojničkih obroka – točnije, izostankom juhe i salate uz glavno jelo. No taj je posjet očito višestruko urodio plodom – najprije je izboreno povećanje proračuna, a sada i izjednačavanje subvencije za prehranu za vojnike, dočasnike i časnike.

Tako će 01. siječnja 2017. na snagu stupiti novi Pravilnik o prehrani, prema kojem će svi, bez izuzetka, imati pravo na puni obrok. Ujedno će se time izjednačiti subvencija za prehranu, koja će za sve iznositi 22 kune. Pravilnik je zadnji put mijenjan 2015. godine, no sama izmjena tog dokumenta ne mijenja suštinski Pleterov problem – upitnu kvalitetu hrane i katastrofalno iskombinirane obroke. Jer tko bi normalan vojniku na straži dao večeru koja se sastoji od kruha, konzerve ribica, čoko-namaza, malog soka, naranče i glavice luka?!?

To, međutim, nije jedino što će se mijenjati – među ostalim, povećat će se i mjesečne naknade za dragovoljne ročnike. One će s postojećih 1.190 kuna skočiti na 2.000 kuna. Ovim povećanjem od nekih 100 eura trebalo bi animirati mlade ljude za dragovoljno služenje vojne obveze, ne bi li se spriječila katastrofa o kojoj smo već pisali – skori manjak kadra za profesionalnu vojsku.

U neposrednoj budućnosti MORH namjeravati pojačati ulaganje u teretane i sportsku opremu, kao i učestalost zdravstvenih pregleda za djelatne vojne osobe. Uz već najavljenu izgradnju smještajnog objekta na Hrvatskom vojnom učilištu, za što je izrađena projektna dokumentacija i osigurano višegodišnje financiranje, kao i uz novi kompleks dežurnog borbenog dvojca u 91. ZB (koji bi uskoro trebao biti otvoren), nešto novaca će se tijekom 2017. sliti i u adaptaciju određenih drugih aktivnih vojnih lokacija. Kojih točno – tek će se vidjeti. U predstojećem proračunu koji samo što nije ugledao svjetlo dana, trebalo bi se povećati i izdvajanje za pomoć Oružanih snaga civilnim institucijama. Naglasak bi, prije svega, bio na jačanju obuke i nabavi nove specijalizirane opreme.

Već u svojim prvim javnim istupima u svojstvu ministra obrane, Damir Krstičević najavljivao je da će se tijekom svog mandata „maksimalno fokusirati na čovjeka, na uvjete života i rada naših ljudi u vojarnama, na standard vojnika, dočasnika i časnika“. Upravo u skladu s tim najavama, predstojeća 2017. trebala bi biti „godina hrvatskih vojnika, službenika i namještenika“, u kojoj je fokus stavljen na poboljšanje radnih uvjeta za sve pripadnike OS RH, s time da bi, kao i u ratno vrijeme, prvi na listi za poboljšanje bili vojnici, a tek na začelju časnici i konkretni zapovjednici postrojbi. No sigurno je da ne treba očekivati čuda, već će – s obzirom na povećanje proračuna od 300-tinjak milijuna kuna, od kojih se ne može sve sliti za radne uvjete hrvatskih vojnika – prije biti riječ o „sitnom vezu“ koji bi nakon četverogodišnjeg mandata aktualne postave u MORH-u trebao sumirano rezultirati barem jednim nedvojbenim korakom naprijed.

Nije šala! Danas, 01. travnja, na snagu stupa novi, izmijenjeni i dopunjeni Pravilnik o prehrani pripadnika OS RH, objavljen u Narodnim novinama 30. ožujka (NN 36/15). Riječ je o svojevrsnoj doradi istoimenog Pravilnika koji je na snagu stupio 1. siječnja prošle godine (NN 131/13, od 30. listopada 2013. godine), a koji je izazvao prilično nezadovoljstvo pripadnika OS RH.

Izmjene Pravilnika o prehrani vide se već u 1. članku Izmjena, kojim je bitno pojednostavljen 3. članak originalnog pravilnika, i kaže da: (1) „Prehrana pripadnika Oružanih snaga provodi se korištenjem usluga prehrane preko ugovorenih davatelja usluga prehrane ili vlastitim kapacitetima OS osiguranjem namirnica za samostalnu pripremu obroka“; izuzetak je kad (2) „pripadnicima Oružanih snaga koji obavljaju službene zadaće na lokacijama na kojima nije moguće osigurati prehranu u skladu s odredbama stavka 1. ovoga članka“ – njima se osigurava isplata novčane naknade za prehranu; dok (3) popis takvih lokacija „određuje odlukom ministar obrane na prijedlog načelnika GS OS“.

Kruha za vojsku!

U članku 5. originalnog Pravilnika o prehrani mijenjaju se vrste toplog obroke, koje su po novom proširene na još nekoliko kategorija: „Topli obroci su doručak, kadetski doručak, ručak, besplatan objed, kadetski ručak, večera, letački obrok i letački obrok nakon letenja te roniteljski obrok i roniteljski obrok nakon ronjenja“. Promijenjen je i sadržaj doručka, kojem je dodan kruh – te on po novom „… sastoji se od toplog napitka, glavne komponente i kruha“. Ujedno su dodane i dvije nove kategorije obroka za kadete, uz doručak je dodan (1) tzv. „kadetski doručak“ (u prosjeku 200 kcal više od redovitog doručka, koji je u rasponu od 800 kcal do 1000 kcal), te (2) tzv. „kadetski ručak“ (u prosjeku 100 kcal više od redovitog doručka, koji je u rasponu od 1100 kcal do 1400 kcal). Od danas je kruh i sastavni dio ručka kao glavnog dnevnog obroka, zajedno još s juhom, glavnom komponentom te salatom – što sačinjava tzv. „besplatan objed“ (2. članak, 6. stavak Izmjena pravilnika).

Kruh je sada postao i dodatna komponenta večere, te letačkog obroka i letačkog obroka nakon letenja, kao i roniteljskih obroka. Pri tome, u ovome članku novi Pravilnik na novi način prepoznaje i te roniteljske obroke, koje se krenulo tretirati donekle slično i do sada poznate letačke obroke. Dosadašnji “Roniteljski doručak” zamijenjen je “Roniteljskim obrokom”, koji može zamijeniti bilo koji od tri osnovna obroka, a prema svojoj energetskoj vrijednosti je u rangu standardnoga ručka. Novouvedeni tzv. „Roniteljski obrok nakon ronjenja“ (stavak 12. u članku 2. Izmjena), opet u energetskoj vrijednosti standardnog ručka, naveden je kao „obrok za vojne ronitelje nakon provedbe ronjenja i sastoji se od toplog napitka, glavne komponente, kruha i drugih namirnica, čija je ukupna energetska vrijednost u rasponu od 1200 kcal do 1400 kcal“. Kao i letačima, sada je i roniteljima priznato pravo na tzv. „Suhi roniteljski obrok“, pa tako članak 3. Izmjena pravilnika o prehrani dodaje novi stavak „(5) Suhi roniteljski obrok je zamjena za roniteljski obrok i roniteljski obrok nakon ronjenja i koristi se kada nije moguće ili nije financijski opravdano osigurati tople roniteljske obroke“.

Tko jede?

Vojni obrok za 5 eura u Postojni, Republika Slovenija

Po novome, praktično se povećava broj korisnika tople prehrane, pa dosadašnji prvi stavak 7. članak Starog Pravilnika o prehrani  glasi:

„(1) Minimalni broj vrsta glavnih komponenti toplog obroka određuje se u odnosu na broj korisnika prehrane i vrstu toplog obroka prema sljedećem:

1. do 100 planskih korisnika – jedna glavna komponenta doručka, ručka, večere i letačkog obroka,

2. više od 100 planskih korisnika – dvije glavne komponente doručka, večere i letačkog obroka, tri glavne komponente ručka“.

Dosadašnja minimalna kvota iznosila je 300 planskih korisnika.

Neznatno se mijenja i broj dodatnih obroka – uz dosadašnji međuobrok, dodatke u prehrani i prigodni objed dodan je i tzv. „kadetski međuobrok“, koji se „osigurava između ručka i večere i sastoji se od voća ili mliječnog proizvoda, čija je ukupna energetska vrijednost u rasponu od 50 kcal do 150 kcal“. Definirano je i da „kadetski međuobrok pripada kadetima kada su obvezni boraviti 24 sata u vojnoj lokaciji i građevini i ostvaruju pravo na besplatnu prehranu u skladu s odredbama ovoga Pravilnika“ (dodano u čl. 9 starog Pravilnika). Kod dodataka u prehrani „pojačan“ je dodatak IV (D IV) kojeg sada, uz glavnu komponentu i napitak, čini i kruh – koji je pridodan i dodatku V (D V), te prigodnome objedu. Dosadašnji tzv. “roniteljski dodatak prehrani” ukinut je među dodacima – odnosno, zamijenjen je već spomenutim punim roniteljskim obrokom.

No, ako vas je razveselio povratak besplatnog kruha, rastužit će vas mogućnost iz izmijenjenog članka 11. Pravilnika (provedeno 7. člankom novih Izmjena) da se za prehranu svih pripadnika OS RH (umjesto do sada – tek pripadnika na izdvojenim lokacijama) „umjesto pojedinih vrsta toplog obroka mogu se koristiti gotova zamrznuta jela, polugotova jela, instant juhe i kruh produljene svježine“. Dok ova odredba definitivno olakšava život i rad pripremateljima hrane, u praksi će vjerojatno njena posljedica biti direktno smanjivanje kvalitete namirnica korištenih u svakom pojedinačnome obroku.

Članak 8. Izmjena pozabavio se člankom 12. originalnog Pravilnika o prehrani, koji određuje tko ima pravo na besplatnu prehranu i gdje je dodan novi, 2. stavak. On glasi: (2) „Uvjete obavljanja službe te popis vojnih vježbi, funkcionalnih tečajeva, školovanja, izobrazbe i obuke u vojnim lokacijama i građevinama, dežurstva, stražarske i unutarnje službe, radova na terenu i slučajeve obveznog smještaja u vojnim lokacijama i građevinama zbog potreba službe iz stavka 1. ovoga članka određuje uputom načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga“, zbog čega se u potpunosti briše dosadašnji članak 17. Pravilnika. Upravo je taj članak pravo na besplatnu prehranu davao onima koji rade na terenu (1. stavak) i izričito nije dopuštao besplatne obroke svima onima koji su zbog nemogućnosti svakodnevnog putovanja na posao imali organizirani smještaj na vojnim lokacijama (2. stavak). Brisanjem izričite zabrane prava na besplatni obrok iz njegova 2. stavka otvara se mogućnost novog reguliranja i ovog dosad iznimno spornoga elementa u sustavu vojne prehrane.

Tko plaća obrok i koliko?

Izmijenjen je i dosadašnji članak 19. starog Pravilnika, koji propisuje tko i u kojoj vrijednosti ima pravo na subvencionirani objed. Tako on od danas glasi:

„Časnici, dočasnici, vojni specijalisti, državni službenici i namještenici koji obavljaju službu osam sati na dan imaju pravo na subvencionirani objed. Subvencija za subvencionirani objed iz stavka 1. ovoga članka iznosi za:

– dočasnike, dočasnike vojne specijaliste i namještenike 20,00 kuna,

– časnike, časnike vojne specijaliste i državne službenike 15,00 kuna“.

Taj članak od sada ima i dodatak pod oznakom 19. a:

„Djelatni vojnici/mornari koji ostaju na smještaju u vojnim lokacijama i građevinama izvan radnoga vremena, imaju pravo na subvencioniranu prehranu (doručak, objed i večera). Subvencija za obroke subvencionirane prehrane iz stavka 1. ovoga članka iznosi za: – doručak 12,00 kuna, – objed 15,00 kuna, – večeru 14,00 kuna“.

“Pašticada” na Pleter-način

I time MORH dolazi u situaciju da za svakog čovjeka može prema njegovu radnom vremenu obračunati broj obroka, njihov tip, a onda i iznos konkretne mjesečne novčane subvencije za svakog pojedinca. No, ukidanje dosadašnje odredbe o subvencioniranju načelnih 80 posto cijene spomenutog objeda (kolika ona god bila) moglo bi postati problematično ako ujedno ne bude osigurana i barem načelna stabilnost cijena tog obroka u ponudi osiguravatelja prehrane. Naime, ako cijena objeda počne rasti (gdje je lako zamislivo da subvencije kaskaju za tim porastom) – lako bi se moglo zamisliti i situaciju gdje praktični postotak subvencije polagano padne i ispod donedavnih 80 posto, približavajući se tako možda čak i plaćanju glavnine istaknute cijene obroka. Sve bi to onda naravno bilo i razlogom za promjenu ugovornog pružatelja usluge prehrane, vjerojatno natječajem, i po bitno tržišnijim osnovama od dosadašnjih.

Početak kraja Pleter Usluga?

No, glavnina promjena odnosa u trokutu (1) MORH – (2) Pleter Usluge – (3) vojska, zapravo je došla bitnim izmjenama dosadašnjeg članka 20. Pravilnika o prehrani. Umjesto njegovih prijašnjih 5 stavaka – kojima se regulirao odnos u kojem MORH plaća obroke ugovornim davateljima usluga prehrane (prema prijavljenom brojnom stanju na izdvojenim lokacijama, i prema stvarno konzumiranim obrocima u objektima prehrane, a uz mogućnost da si ljudi sami nadoplate ono što nije obuhvaćeno osnovnim ugovorima) – sada je tek naznačeno da se u vojnim lokacijama može omogućiti ugovaranje usluga prehrane, prema važećim (općim) propisima. Pri tome, takve se ugovorne usluge prehrane mogu pružati „u vojnim kuhinjama, restoranima, kantinama i drugim odgovarajućim prostorima u skladu sa zahtjevima Oružanih snaga“ (stavak 2 članka 20 novog i izmijenjenog Pravilnika o prehrani).

Kad korisnici plaćaju, greške u pripremi ili serviranju brže dolaze na naplatu!

Dakle, platni dio odnosa prehrane se od dosadašnje osnovne relacije „MORH-pružatelj usluge“ ovime počinje prebacivati na relaciju „vojska-pružatelj usluge“, s Ministarstvom tek kao posrednim sudionikom tog odnosa. Naime, Ministarstvo je tu u odnosu s pružateljem usluge prehrane oko njegova izbora i kroz kontrolu, a s vojskom kao predstavnik države/poslodavca, a onda i isplatitelj konkretnih subvencija za prehranu. U tu će svrhu unutar 15 dana od stupanja na snagu ovoga Pravilnika pomoćnik ministra obrane nadležan za materijalne resurse uskladiti Uputu o prehrani pripadnika Oružanih snaga iz članka 23. stavka 1. starog Pravilnika s odredbama ovoga Pravilnika.

Važno je na kraju naglasiti da ni sve ove izmjene i dopune neće neposredno promijeniti osnovnu bit problema koje Pleter usluge d.o.o. generiraju već godinama, a što je dobro uočila i Državna revizija u prošlogodišnjem izvješću – da su Pleterove usluge sve lošije kvalitete za relativno visoku cijenu. Zato se čini neophodnim da se Ministarstvo obrane i Oružane snage, osim sadržajem i količinom subvencioniranog obroka, pozabave pitanjem kvalitete obroka i sanitarnih uvjeta u kojima se oni pripremaju i serviraju, jer već i sama subvencija od 15 ili 20 kuna za porciju uginulih kukaca ili raznih „kreativnih“ splačina je sramotno visoka, a da se tu uopće ni ne spomene još i dodatni dio cijene kojeg ionako snose korisnici. Naime, salate začinjene uginulim kukcima ili konzerve sardina s rajčicama kao prilogom (što je čak i kalorijski lošije od svojedobnih JNA kombinacija sardina i glavice luka) ne bi trebale biti primjeren obrok ni za koga, a kamoli za oružane snage jedne ozbiljne zemlje, ponosne na svoje članstvo u EU i NATO savezu. A ako se Pleter itekako može potruditi kada su u pitanju VIP-zakuske, trebao bi barem upola toliko truda uložiti i kada se radi o svakodnevnoj prehrani Hrvatske vojske – ako se ne želi uskoro i stvarno suočiti sa slobodnim tržištem pružanja prehrambenih usluga u Lijepoj našoj.