Dvotjedna integracijska obuka pripadnika Ministarstva unutarnjih poslova i Oružanih snaga RH provedena je od 9. do 20. ožujka 2026. na vojnom poligonu “Eugen Kvaternik” kod Slunja. Na obuci su bili pripadnici Pukovnije Vojne policije zajedno s kolegama iz MUP-a (JSIP Alfa Zagreb, JSIP Orao Osijek i SJP BATT Split).

Tijekom ciklusa uvježbavani su složeni scenariji poput talačkih kriza, postupanja u uvjetima aktivnog i pasivnog otpora te zaštite štićenih osoba, s naglaskom na djelovanje u urbanom prostoru i u CQB uvjetima. Poseban fokus stavljen je na koordinaciju timova, donošenje odluka pod stresom te integraciju medicinskih i taktičkih procedura, priopćio je MORH.

Natporučnik Mateo Marinović naglasio je kako je temelj obuke upravo razmjena znanja i iskustava između vojnih i policijskih sastavnica:

“Ova obuka nosi naziv integracijska međuresorna suradnja s jasnim ciljem – unaprijediti suradnju vojnih i policijskih komponenti kroz razmjenu iskustava, taktika i procedura kojima se koristimo u svakodnevnom radu, ali i u najsloženijim sigurnosnim situacijama poput talačkih kriza“.

Iako ovo nije prvi puta da Vojna policija i interventna policija zajednički vježbaju, lijepo je vidjeti da se suradnja MUP-a i MORH-a uspješno nastavlja.

*Photo: MORH/F.Klen

U vojarni “Admiral flote Sveto Letica – Barba” u Splitu u srijedu, 15. svibnja, završen je višednevni ciklus zajedničkog uvježbavanja pripadnika Satnije antiterorističke Vojne policije Pukovnije vojne policije Oružanih snaga RH, Specijalne jedinice Vojne policije Slovenske vojske te Jedinice specijalne i interventne policije Policijske uprave splitsko-dalmatinske.

Tijekom vježbe, dio mješovitih timova pripadnika Oružanih snaga RH, Slovenske vojske i Ministarstva unutarnjih poslova ubačen je u područje intervencije helikopterom Mi-171Sh Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, tako da je vježba uz međudržavni i međuresorni imala i intergranski karakter, priopćilo je Ministarstvo obrane RH. Zapovjednik Antiterorističke vojne policije bojnik Tomislav Katalenić ističe da je sve što su pripadnici triju ustrojstvenih cjelina pokazali na vježbi plod dobrog uvježbavanja i kontinuiranog rada na razini postrojbi. “Mješoviti timovi funkcionirali su kao da su zajedno već mjesecima”, kazao je bojnik Katalenić.

Pomoćnik zapovjednika Jedinice specijalne i interventne policije Policijske uprave splitsko-dalmatinske Danijel Bradarić rekao je da je u suradnji između različitih postrojbi iz različitih zemalja ključan cilj – razmjena iskustava oko planiranja, djelovanja i korištenja opreme: “Ta razmjena omogućila nam je da zajednički nađemo najbolju taktiku za situaciju koja je riješena na vježbi”.

Pukovnija Vojne policije i Antiteroristička vojna policija imaju bogatu tradiciju suradnje s MUP-om i Slovenskom vojskom, zaključuje MORH, a sličan ciklus uvježbavanja s istim sudionicima bio je proveden u Splitu u ožujku 2023. godine.

*Photo: MORH/T.Brandt

Na prošlotjednom izvanrednom summitu NATO-a šefovi vlada i država i službeno su odobrili raspoređivanje novih borbenih skupina u zemlje istočne Europe kao jačanje istočnog krila NATO saveza. No čini se da jedna borbena skupina – ona u Mađarskoj – i nadalje nije do kraj definirana. To je skupina koju za sada, barem službeno, čine samo mađarske i hrvatske oružane snage, no više na papiru nego stvarno. Predsjednik Milanović, koji je na summitu NATO-a vodio hrvatsko izaslanstva, rekao je da je odluka o hrvatskom angažmanu potpisana, ali:

„Kada će otići vojnici, to ćemo vidjeti. Zasad nije predviđeno da odu u Mađarsku fizički. Tu su, u Hrvatskoj. (…) Tim stvarima na kraju upravljamo mi, i mi odlučujemo kada i koliko. Budite mirni, ovo nije napad na članicu NATO-a, ovo je napad na susjedstvo. Dok to nije članica NATO-a, neće nitko o tome osim Hrvatske odlučivati“.

Za razliku od svog hrvatskog kolege koji je po drugi put za redom izbjegao NATO summit, mađarski ministar obrane Tibor Benko održao je odmah po povratku u Budimpšetu, već u četvrtak 24. ožujka navečer, press-konferenciju na kojoj je izvijestio o rezultatima ranijeg sastanka u Bruxellesu. Benko je tako rekao da Mađarska još od siječnja ove godine ima spremnu vlastitu borbenu skupinu veličine bojne koju je sada samo deklarirala kao pojačanje za NATO snage na istočnome krilu Saveza. To je bilo još u vrijeme dok je NATO razmišljao o raspoređivanju snaga ojačane Prednje prisutnosti, oslanjajući se na već postojeće snage koje zadnjih godina djeluju u baltičkim državama i Poljskoj. Mađarska je, kazao je Benko, signalizirala kako su mađarske Obrambene snage sposobne samostalno izvršiti ovu zadaću pa je 17. siječnja ove godine deklarirala svoju borbenu skupinu za NATO eFP. Spremnost mađarskih snaga potvrdio je u veljači i sam zapovjednik Savezničkog zapovjedništva kopnenih snaga NATO-a, general Roger L. Cloutier. U međuvremenu, s eskalacijom krize u Ukrajini u otvoreni rat, i NATO savez je odlučio uspostaviti prednju obranu Saveza kroz tzv. Ojačanu budnost (enhanced Vigilance Activity – eVA) na istočnom krilu, pa su postojeće operativne četiri međunarodne borbene skupine iz eFP-okvira nadopunjene s još četiri skupine u Bugarskoj, Rumunjskoj, Slovačkoj i Mađarskoj.

„Ovu sposobnost imamo od 17. siječnja, ali od sada ćemo našu borbenu skupinu otvoriti, što znači da joj se mogu pridružiti i druge države članice. Do sada je 5 zemalja naznačilo namjeru da pridonese svojim snagama u borbenu skupinu. To su Italija, Turska, SAD, Hrvatska i Crna Gora“,

rekao je mađarski ministar obrane Tibor Benko. To je potom potvrdio i mađarski ministar vanjskih poslova, Péter Szijjártó, napominjući da će mađarska borbena skupina djelovati pod mađarskim zapovjedništvom – dok su dosadašnje skupine ojačane Prednje prisutnosti (NATO eFP) bile pod zapovjedništvima pojedinih velikih NATO članica različitih od država domaćina. No, nije to jedina od razlika ili barem nejasnoća po pitanju ove vojne aktivnosti.

Kako NATO vidi ojačanje svog istočnog krila

Naime, treba napomenuti da Hrvatska nije samo izrazila namjeru sudjelovanja, nego je Hrvatski sabor 11. ožujka većinom od 118 glasova „za“ i 1 „protiv“ već izglasao sudjelovanje OS RH u aktivnosti Ojačane budnosti NATO-a u Mađarskoj. Kako je portal Obris.org već ranije izvijestio, radi se o angažmanu maksimalno 70 hrvatskih vojnika, i to pripadnika vojne policije, Zapovjedništva specijalnih snaga, tima za uklanjanje eksplozivnih naprava, medicinskog tima, taktičkog tima za civilno-vojnu suradnju, nacionalnog elementa potpore, kao i stožernog osoblja. Predsjednik Milanović u nekoliko je navrata zadnjih tjedana rekao kako je to maksimum hrvatskog angažmana, te da dalje od Mađarske Hrvatska vojska neće ići. Sve to, naravno, pod uvjetom da OS RH na kraju uopće i odu u misiju u Mađarsku.

Osim toga, u pitanju je izgleda i prostor djelovanja ove NATO kombinirane postrojbe. Što god da netko očekivao na prvi pogled, kako navode iz tamošnjeg Ministarstva obrane, mađarski ministar obrane Tibor Benkő već je na spomenutoj konferenciji za medije objasnio kako „samo mađarske snage i nadalje djeluju na istoku Mađarske, dok će međunarodni partneri započeti provedbu združenih vježbi s Mađarskim obrambenim snagama u Transdanubiji“ – dakle, umjesto kod granica s Ukrajinom, strani kontingenti će vježbati u zapadnom dijelu Mađarske, prema Slovačkoj, Austriji i Hrvatskoj. Mađarski mediji su to onda i dodatno objasnili napominjući da će mađarska borbena skupina „ostati zapadno od Dunava“, funkcionirat će slično kao već postojeće borbene skupine, samo u „manjem opsegu“, ali se jednako kao i do sada mogu očekivati zajedničke vojne vježbe i uspješna suradnja nekoliko NATO članica. Za to vrijeme, jučer je u Budimpešti organiziran i prvi prosvjed protiv NATO snaga u Mađarskoj – radikalno desna stranka Mi Hazánk prosvjedovala je protiv NATO-a i protiv COVID mjera.

U srijedu i četvrtak, 9. i 10. ožujka, u Hrvatskom je saboru provedena rasprava o dva Vladina prijedloga s područja obrane – (1) o sudjelovanju OS RH u novoj NATO aktivnosti „ojačane budnosti“, te (2) o specifičnim događanjima unutar jednog PESCO projekta, iz domene cyber-obrane. Najprije je u srijedu o tome raspravljao saborski Odbor za obranu, a potom su obje teme u četvrtak došle i na plenarnu sjednicu Sabora. U oba slučaja uvaženi saborski zastupnici pokazali su zavidnu dozu nonšalantnosti i neinformiranosti, pa se tako moglo čuti da je ministru obrane rođendan (što su mu onda i njegovi kolege iz HDZ-a srdačno i čestitali), ali ne i koje vojne specijalnosti će biti zastupljene u novo formiranoj NATO borbenoj skupini u Mađarskoj i hoće li, ne daj bože, vojni cyber-stručnjaci otići u Ukrajinu. Jer pod kriptičnim objašnjenjem o sudjelovanju u spomenutom PESCO-projektu (u kojem Hrvatska, usput budi rečeno, sudjeluje već dobre 2 godine) radi se upravo o tome.

I na Odboru za obranu i na plenarnoj sjednici u ime obrazlagatelja govorio je državni tajnik u Ministarstvu obrane Zdravko Jakop. Po pitanju „Nacrta prijedloga odluke o sudjelovanju OS RH u sklopu aktivnosti ojačane budnosti NATO-a u Mađarskoj“ Jakop je doslovno ponovio izlaganje ministra obrane Marija Banožića na sjednici Vlade od 2. ožujka, dodatno tek napomenuvši da je i Predsjednik Republike dao prethodnu suglasnost. Dok je HSLS-ov Darko Klasić izrazio žaljenje da se ne može dati i veći broj vojnika, što je navodno posljedica zanemarivanja OS RH – iako bi mogao biti svjestan kako se prije samo mjesec i pol više od ovoga broja pripadnika OS RH vratilo iz uspješne NATO misije u Poljskoj, tako da je to njegovo zanemarivanje izgleda najnovijega vijeka – na njegovo pitanje hoće li ovo dodatno angažiranje hrvatskih vojnika imati utjecaja na spremnost OS RH, Jakop je odgovorio:

„To nam ne ugrožava djelovanje OS RH, dapače – to sam u uvodnom dijelu rekao – to će dodatno razviti naše sposobnosti, prije svega što se tiče interoperabilnosti i sudjelovanja… Mi imamo vrlo pozitivna iskustva u sudjelovanju u sličnim operacijama koje nisu bile vezane za budnost, nego za prednju prisutnost – zato sam spomenuo i Poljsku i Litvu – i vjerujemo da će nam sudjelovanje u toj operaciji isto tako povećati interoperabilnost onih sastavnica koje tu budu“.

Željka Sačića zanimalo je gdje je nestala pričuva i koliko bi Mađarska izdržala napad kakav je zadesio Ukrajinu 24. veljače, da bi tek na pitanje vanjskog člana Odbora Davora Špoljarića o sastavu hrvatskih snaga za mađarsku borbenu skupinu saznali i nešto korisno te konkretno.

„Kada bi govorili o pješaštvu, onda bi broj od 70 bio mali. Znači, to je skupina koja bi mogla funkcionirati kao takva, da mi imamo dobrog predstavnika, ali i da ispunimo vlastite ciljeve. Tako da govorimo o stožernom osoblju, vodu Vojne policije, timu specijalnih snaga, timu za uklanjanje eksplozivnih naprava, medicinskom timu, taktičkom timu za civilno-vojnu suradnju i nacionalnom elementu potpore. Znači, to je takva skupina koja u biti može narastati, ali u konačnici da mi imamo feedback što se događa“,

izložio je Jakop načelni sastav prvog hrvatskog kontingenta za NATO „ojačanu budnost“ u Mađarskoj. No ta borbena skupina još uvijek nije do kraja definirana pa se ni ne zna koje još zemlje – uz Hrvatsku i Mađarsku – u njoj sudjeluju, no ono što se zna je da je Ministarstvo obrane RH za tu aktivnost namijenilo čak 38 milijuna kuna.

A onda, cyber-ratovanje!

Druga točka odborskog dnevnog reda bila je još kompliciranija – „Prijedlog odluke o sudjelovanju OS RH u aktivnosti u sklopu projekta Stalne strukturirane suradnje EU ‘Kibernetički timovi za brzi odgovor i uzajamnu pomoć u kibernetičkoj sigurnosti‘“. Vlada je ovaj prijedlog prihvatila na sjednici prošloga tjedna, a osim što se u prijedlogu odluke masivno podsjeća što je to PESCO i otkad Hrvatska sudjeluje u ovom konkretnom projektu, jedina novost je da se mijenja broj pripadnika OS RH koji sudjeluju u EU kibernetičkom timu za brzi odgovor. Naime, do sada je Hrvatska ondje imala jednog predstavnika iz Zapovjedništva za kibernetički prostor, a prema novoj odluci – sudjelovat će sa do 5 pripadnika OS RH. To je najavio i državni tajnik Jakop, ponovno ponovivši objašnjenje s Vlade. Članovima Odbora za obranu nije bilo čudno što se prijedlog za sudjelovanje u PESCO projektu Europske unije pojavljuje na njihovom dnevnom redu, iako to do sada nikada nije bio slučaj. Nikoga nije zaintrigirala ni činjenica da ih se pita za projekt koji je već godinama aktivan. Nije im bilo čudno ni kada je državni tajnik Jakop rekao:

„Mi u tome sudjelujemo još od 2017., sporazum postoji, ali sada se pokazala potreba da treba prijeći i granice… ne biti samo na vježbama ili nekim aktivnostima… onda normalno, svaki taj čovjek – da ne kažem hrvatski vojnik – mora to raditi u skladu sa zakonom. Tako da vas molim da se ta odluka podrži kako bi ti ljudi imali legitimitet u obavljanju svojih zadaća“.

Bez rasprave, bez ijednog pitanja, članovi Odbora jednoglasno su dali zeleno svjetlo.

Ništa detaljnije objašnjenje nije dano ni na plenarnoj sjednici Sabora, gdje je zastupnike više zanimalo ima li kakva vojna školica za cyber-ratnike, nego o čemu se tu zapravo radi. A radi se o sljedećem…

Kako je portal Obris.org već pisao, ministri vanjskih poslova Europske unije na sastanku 21. veljače ove godine postigli su dogovor o pokretanju vojne savjetodavne i obučne misije u Ukrajini. Riječ je o pomoći EU za jačanje ukrajinske kibernetičke sigurnosti, koja će se provesti kroz PESCO projekt „Kibernetički timovi za brzi odgovor i uzajamnu pomoć u kibernetičkoj sigurnosti“ (Cyber Rapid Response Teams – CRRTs) u kojoj sudjeluje Litva kao nositeljica projekta, te Estonija, Nizozemska, Poljska, Rumunjska i – Hrvatska. Litavsko Ministarstvo obrane 23. veljače je objavilo da je upravno Vijeće CRRT-a potvrdilo aktiviranje sposobnosti za cyber brzi odgovor za podršku Ukrajini:

„Litva, Nizozemska, Poljska, Estonija, Rumunjska i Hrvatska odgovorile su na zahtjev Ukrajine i aktivirale Tim za brzi odgovor kako bi pomogle ukrajinskim institucijama“,

rekao je tada zamjenik ministra nacionalne obrane Litve Margiris Abukevičius, dodavši: „Razmatramo raspoređivanje CRRT u Ukrajinu“. Na dan ruskog napada na Ukrajinu, 24. veljače, Europska obrambena agencija objavila je da je po prvi puta sposobnost razvijana u okviru PESCO-projekta aktivirana u operativnom kontekstu:

„Na zahtjev Ukrajine, CRRTs su aktivirani kako bi pomogli suočavanju ukrajinskih institucija s izazovima cyber-sigurnosti“,

stoji u objavi Europske obrambene agencije od 24. veljače.

Ukrajina je, dakle, pomoć zatražila od Europske unije, a Europska unija onda od zemalja koje sudjeluju u PESCO-projektu razvoja sposobnosti u cyber-obrani i kibernetičkih timova za brzi odgovor, pa i od Hrvatske. Upravo o tome se radi u Vladinom prijedlogu koji je upravo pred Saborom i što nitko od predlagatelja uopće nije spomenuo, niti su standardno neinformirani saborski zastupnici išta o tome pitali. A ono što je trebalo pitati proizašlo je iz jedne rečenice MORH-ovog državnog tajnika – ako se sada u tom PESCO projektu pokazala potreba za prelaskom granice pripadnika OS RH, idu li oni u samu Ukrajinu obučavati ukrajinske vojnike u borbi protiv cyber-napada, ili će to raditi iz neke druge države EU?! Jakop je u Saboru citirao pravila postupanja CRRT-a, gdje se izričito navodi da CRRT-tim „može pružiti potporu uz svoju fizičku prisutnost AKO je osigurana sigurnost pripadnika tima“, ili može raditi i iz neke druge zemlje EU.

S obzirom na sve to, postoje šanse da glasanjem za ovu odluku Hrvatski sabor zapravo otvara put da i pripadnici hrvatskog Zapovjedništva za kibernetički prostor u okviru EU CRRT odu u Ukrajinu, iako nije nevjerojatno ni da spomenuti tim sa svojim hrvatskim članovima Ukrajincima krene pomogati i iz Litve kao zemlje-nositeljice projekta, ili iz Rumunjske kao trenutne koordinatorice, ili pak iz Bruxellesa.

Ministarstvo obrane duguje 39.000 kuna pripadnicima Oružanih snaga koji su proteklih mjeseci bili angažirani kao potpora Predsjedniku Republike, objavila je večeras Nova TV. Radi se o pripadnicima Počasne zaštitne bojne, Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i Vojne policije, koji su se od studenog prošle godine pa do danas ni krivi ni dužni našli pogođenima u sukobu ministra obrane Banožića i predsjednika RH Milanovića. Osim predsjednika, na neisplatu dnevnica upozorili su još krajem prošle godine i predsjednikov savjetnik za obranu i nacionalnu sigurnost Dragan Lozančić, te šef Ureda Orsat Miljanić, tvrdeći da se radi o zadaćama koje su unaprijed određene godišnjim planovima, dok ministar obrane Banožić tvrdi da ti vojnici nisu bili angažirani sukladno Zakonu o obrani, prema kojem je zahtjev za njihov angažman trebao doći službenim dopisom iz Ureda predsjednika u Kabinet ministra obrane.

Kako smo već ranije pisali na portalu Obris.org, prelamanje sukoba preko leđa vojnika najobičnija je svinjarija. I to iz nekoliko razloga, a prvi i osnovni je taj da vojnici za svaki taj svoj profesionalni angažman dobiju zapovijed koju ne smiju odbiti. Ili smiju, svjesno se time izlažući stegovnom postupku, pa i mogućem izbacivanju iz službe. Što im preostaje? Ne tako davno, ministar Banožić lakonski je odvratio – pa neka tuže! I to za iznos koji je trenutno manji od 2 plaće ministra obrane – naime, prema podacima iz imovinske kartice, mjesečna plaća ministra Banožića iznosi 27.221,44 kn bruto, odnosno 20.571,18 kuna neto, prema navodu iz siječnja ove godine.

Samo za ovih 39.000 kuna duga, zajedno sa zateznim kamatama i sudskim troškovima, ukupan trošak za MORH lako bi se mogao popeti na 100.000 kuna, pa i više. Jer potraživanja na ime radničkih prava relativno lako prolaze na sudu, gdje je manje važeći Zakon o obrani i put raznih pismena, a više se pažnje polaže na niz drugih propisa o pravima iz radnog odnosa. Da je to tako, govore i enormni troškovi koje Ministarstvo obrane godišnje plaća na ime sudskih sporova – 151,66 milijuna kuna 2019. i 55,83 milijuna HRK u 2020. godini, dok se podaci za 2021. još čekaju. Iako se, naravno, ne odnose svi sudski sporovi samo na radnička potraživanja, ona ipak na godišnjoj razini MORH-u odnose milijune kuna. U travnju prošle godine tjednik Nacional pozabavio se upravo enormnim sudskim troškovima – prema tada dobivenom očitovanju Ministarstva obrane:

„Vezano za sudske presude koje se odnose na radne sporove, a koje su djelatne vojne osobe pokrenule protiv Ministarstva obrane naplaćeno je: u 2016. godini iznos od oko 18 milijuna kuna; u 2017. godini iznos od oko 10 milijuna kuna; u 2018. godini iznos od oko 8.5 milijuna kuna; u 2019. godini iznos od oko 14 milijuna kuna i u 2020. godini iznos od oko 10 milijuna kuna”.

Kad se sukob prelomi na leđima vojnika

Dakle, u samo 5 godina Ministarstvo obrane je pripadnicima Oružanih snaga pravosudnim putem isplatilo više od 60 milijuna kuna! I to zbog pametnjakovića koji su, poput Banožića danas, odmahivali rukom – „pa neka tuže”. Prošle godine je za sudske presude bilo rezervirano 68 milijuna kuna, a ove – gotovo upola manje. Kako je krajem studenog prošle godine, prilikom rasprave o prijedlogu proračuna za 2022. na saborskom Odboru za obranu rekao državni tajnik Branko Hrg,

„Ne može se točno predvidjeti koliko će biti sudski troškovi, nitko u Ministarstvu ne može predvidjeti koji će sve sudski procesi biti završeni jer oni traju niz godina… Mi smo ih planirali na bazi nekih uprosječenih projekcija, po onome koliko vidimo da ih ima, a da li će biti nekih novih sudskih postupaka ili procesa – pa bit će ih sigurno!”.

Desetljećima je tako u MORH-u potpuno normalna stvar da „sigurno bude novih sudskih postupaka”, i da se za to plaćaju državni milijuni kuna, bez ičije osobne odgovornosti.

Pravo na stan – da, pravo na dnevnicu – ne!

„Ministar brane Mario Banožić ima pravo na korištenje službenoga stana od 92 četvorna metra i naknade za odvojeni život, sukladno Vladinim uredbama. (…) Sukladno tome, dodaju, na određenje kvadrature stana koji se na korištenje dodjeljuje dužnosnicima iz I. skupine ne utječe podatak o tome hoće li s njima živjeti ili ih privremeno posjećivati članovi najuže obitelji”,

odgovorilo je u studenom Ministarstvo obrane na medijske napise o državnom stanu koji koristi Mario Banožić. Nažalost, bio je to prvi mjesec u kojem petorici pripadnika Počasno zaštitne bojne nije isplaćena dnevnica, jer kao nema jasnog propisa koji bi rekao da oni „imaju pravo na dnevnice”, te da na to pravo „ne utječe podatak je li dopis iz Ureda predsjednika propisno poslan baš u Kabinet ministra”. I dok nije bio problem što se ministarski stan riješilo prema „Uredbi o mjerilima i kriterijima dodjele na korištenje nekretnina za potrebe tijela državne uprave ili drugih tijela korisnika državnog proračuna te drugih osoba” iz listopada 2013. godine, koju se doduše službeno stavilo van snage u studenom 2018. bez da je ikad kasnije bila nadomještena valjanim novim propisom – zbog kaprica par dužnosnika su bez svojih nedvojbeno zarađenih dnevnica ostali vojnici čija su primanja daleko manja od ministarskih, i kojima tih nekoliko stotina kuna lako predstavlja neve tenisice za djecu, sjeme za proljetnu sjetvu, ili jednostavno priliku da se obitelj počasti nedjeljnim ručkom. Ali oni nemaju to pravo, jer ministar tvrdi kako nekim državnim kanalom nije primio odgovarajući dopis. Pa neka ljudi samo tuže!

*Photo: UPRH (osim zadnje, Obris.org)

Kada je prvoga dana travnja u radnom posjetu Pukovniji vojne policije bio načelnik GS OS RH admiral Robert Hranj u pratnji čn Dražena Klanjca, prvog dočasnika OS RH, objavljena je redovna protokolarna vijest, uz jedno malo iznenađenje. Naime, pokazalo se da Pukovnija vojne policije ima novog zapovjednika – brigadira Tomislava Kasumovića, dotadašnjeg zapovjednika Središta za razvoj vođa „Marko Babić“ u Udbini. Iznenađenje je veliko jer je prije samo nekoliko mjeseci – točnije u rujnu 2020. – došlo do primopredaje dužnosti zapovjednika Pukovnije vojne policije, a dotadašnji zapovjednik brigadir Mate Radoš predao je dužnost novom zapovjedniku Pukovnije VP pukovniku Mili Skukanu. Pukovnik Skukan do tada je bio zapovjednik Središta vojne policije za obuku „Bojnik Alfred Hill“, no na čelu Pukovnije vojne policije, kako se ispostavilo, proveo je tek 3 i pol mjeseca. Ministarstvo obrane je na upit portala Obris.org odgovorilo da je brigadir Kasumović na čelu Pukovnije vojne policije od 1. siječnja ove godine, dok ga je na mjestu zapovjednika Središta za razvoj vođa zamijenio pukovnik Ivan Vukelić. „Do promjene na čelu Središta za razvoj vođa došlo je zbog prioritetne popune dužnosti zapovjednika Pukovnije vojne policije, a u skladu s potrebama službe”, stoji u MORH-ovom odgovoru.

Pukovnik Tomislav Kasumović 2019. na čelu Središta za razvoj vođa

Novi zapovjednik Središta za razvoj vođa, pukovnik Ivan Vukelić, došao je na čelnu poziciju središta koje je, moglo bi se lako reći, još u razvojnoj fazi. Središte za razvoj vođa svečano je otvoreno u rujnu 2019. godine, i do danas su u njemu provedene dvije pilot obuke i jedna „prava” obuka. Tako je bilo i zamišljeno od početka – da se tijekom dvije pilot obuke naprave potrebna kalibriranja programa obuke, kao i analiza ispunjenih očekivanja i postavljenih ciljeva, kako bi „prava” obuka bila bolja i svrsishodnija. MORH nam je potvrdio da se to i dogodilo: „Nakon obje pilot obuke, provedene su detaljne raščlambe te se koncept i program obuke mijenjao u skladu s određenim predznanjima koje su stečene kroz obuku u postrojbama”.

Tamošnju obuku je do sada završilo 126 polaznika, kojima bi ona trebala poslužiti za prikupljanje dodatnih znanja, poručuju iz MORH-a: „Temeljna zamisao obuka ne podrazumijeva novi raspored polaznika nakon uspješno završene obuke, već im daje dodatna znanja o vođenju na razinama na kojima su ustrojbeno raspoređeni”.

U Remontnom zavodu „Jedinstvo“ u Zagrebu, u ponedjeljak, 16. prosinca 2019. godine, pripadnicima 2. satnije Vojne policije Karlovac pod vodstvom bojnika Mije Halara, zapovjednika 2. satnije VP Karlovac, svečano je iz ruku Zapovjedništva za potporu OS RH predano 5 prilagođenih američkih vojnih vozila M-ATV (MRAP – All Terrain Vehicle).

Pripadnici 2. satnije VP Karlovac koristit će navedena motorna vozila  prilikom obučnih aktivnosti postrojbe. Ovo je bitno s obzirom na činjenicu kako je ista ta satnija deklarirana po ciljevima sposobnosti „L 1501-kopnene“, a njen 1. vod je nominiran i u NATO Inicijativu spremnosti (NATO Readiness Initiative – NRI). Već smo na portalu Obris.org pisali o tom konceptu usvojenom u Bruxellesu 7. i 8. lipnja 2018. godine, kojim se pokušava ojačati spremnost NATO saveza za brza djelovanja. Spomenuta  motorna vozila, čiju pojedinu posadu sačinjava 5 osoba (od toga 4 vojna policajca), uvelike će pomoći pripadnicima Vojne policije pri kvalitetnoj pripremi i provedbi obučnih događaja, ali i terenskih aktivnosti na kojima njihova satnija sudjeluje.

Radi se o motornim vozilima koje proizvodi američko poduzeće Oshkosh, ukupne duljine 6,27 m, širine 2,49 m, visine od 2,7 metara i težine 12,5 tona. Njih je Republika Hrvatska sredinom 2014. godine dobila ukupno 162 komada, u okviru šire donacije SAD-a. Isporuka ukupno 212 doniranih MRAP vozila (Mine-Resistant Ambush Protected) obavljena je u okviru sustava EDA (Excess Defense Articles), a dovršena je do kraja srpnja 2014. godine. Dok su tako pribavljena vozila u ožujku 2015. bila predstavljena hrvatskoj javnosti, kako vidimo, njihovo uvođenje u službu OS RH još itekako traje.

Vozila M-ATV, čijim su pribavljanjem OS RH nastojale riješiti barem dio ozbiljnih problema oko nedostatne mobilnosti postrojbi, zapravo su iznenađujuće velika – to su laki kamioni opremljeni terenskim podvozjem, kompozitnim oklopom i naoružanjem na krovu. Treba posebno napomenuti kako je taj njihov oklop na dnu vozila postavljen u „V“ oblik, što je ovim vozilima i dalo oznaku “Mine-Resistant”, odnosno poboljšanje zaštite od minsko-eksplozivnih sredstava. Riječ je o uratku izraelskog poduzeća „Plasan Sasa Ltd.“ u vlasništva kibuca Sasa s krajnjeg sjevera Izraela (smještenog na samo 3,5 kilometara od granice s Libanonom). Njihova je proizvodnja bazirana u Izraelu, SAD-u i u Francuskoj, a uz niz dijelova za američka osobna vozila, na glasu su i temeljem svoje proizvodnje zaštitnih sustava te čitavih segmenata za niz američkih vojnih vozila – jedna od kojih su i Oshkosh M-ATV.

Na jučerašnjoj, 74. sjednici po redu, osim po pitanju nabave oružnih stanica za Patrije, Vlada RH dala je Ministarstvu obrane suglasnost i za nabavu motornih vozila, pod točkom 12.b, nazvanom još i “Prijedlog odluke o davanju suglasnosti Središnjem državnom uredu za središnju javnu nabavu, za Ministarstvo obrane, za preuzimanje obveza na teret sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske za razdoblje od 2018. do 2022. godine, za sklapanje okvirnih sporazuma za nabavu motornih vozila putem operativnog leasinga za potrebe Oružanih snaga Republike Hrvatske“. Obrazlagatelj je bio Željko Tufekčić, državni tajnik u Ministarstvu financija, koji je i opet svoj posao izveo maksimalno kratko, bez navođenja makar i osnovnih detalja posla…

“Jednako tako, drugom odlukom se daje suglasnost Središnjem državnom uredu za središnju javnu nabavu, a za potrebe Ministarstva obrane, za preuzimanje obveza na teret sredstava državnog proračuna od 2018. do 2022. godine – za sklapanje okvirnih sporazuma za nabavu motornih vozila putem operativnog leasinga, a za potrebe Oružanih snaga. Predmet nabave predstavlja zanavljanje postojećeg leasinga vozila koja se koriste u Oružanim snagama RH, i koji istječe u travnju ove godine… Obuhvaća kombinirana i teretna vozila za prijevoz i obavljanje poslova za potrebe Oružanih snaga, terenska, pick-up vozila za potporu obavljanju poslova Oružanih snaga, i specijalna vozila za potrebe obavljanja poslova Vojne policije“.

O čemu se tu zapravo radi, vidljivo je tek donekle uvidom u prateće dokumente ove točke dnevnoga reda Vlade RH. Naime, riječ je o nabavi ukupno 166 motornih vozila, ukupne vrijednosti 23.751.376,44 kuna. Ti će novci biti potrošeni između 2018. i 2022. godine za ukupno 6 okvirnih sporazuma o nabavci motornih vozila putem operativnog leasinga. Svaki od tih ugovora ima svoju dinamiku potrošnje novčanih sredstava kroz navedenih 5 predstojećih godina, gdje u pravilu 2018. predstavlja početak trošenja, godine od 2019. do 2021. predstavljaju glavninu potrošnje u jednakim godišnjim ratama, te 2022. obuhvaća manje iznose na kraju posla.

Prvi okvirni sporazum (br. 4/2017-1), vrijedan 10.422.724,32 kuna, obuhvaća pribavljanje 78 teretnih automobila. Drugi okvirni sporazum (br. 4/2017-2) vrijedi 961.306,08 kuna i obuhvaća 4 vozila za prijevoz osoba. Treći okvirni sporazum (br. 4/2017-4) vrijedi 1.816.907,52 kuna i obuhvaća 4 terenska osobna automobila. Četvrti okvirni sporazum (br. 4/2017-5) vrijedi 5.767.608,00 kuna i obuhvaća nabavu 40 pick-up vozila. Peti okvirni sporazum (br. 4/2017-6) vrijedi 2.543.782,80 kuna i obuhvaća nabavu 25 osobnih automobila za potrebe Vojne policije. Konačno, šesti okvirni sporazum (br. 4/2017-7) vrijedi 2.239.047,72 kuna i obuhvaća pribavljanje još  15 teretnih automobila, također za potrebe Vojne policije.

Spomenuta odluka je, nakon samo minutu obrazlaganja, usvojena jednoglasno, a stupila je na snagu jučer, na dan donošenja.

Ovoga vikenda, točnije od petka 24. studenog do nedjelje 26. studenog, u Zagrebu je održana međunarodna izložba pasa pod nazivom „Zagreb Winter Classic 2017“, u sklopu koje je bila i natjecateljska izložba „CACIB Zagreb“. Već je postalo uobičajeno da u show-programu ovakvih priredbi sudjeluju i službeni psi MUP-a i OS RH, pa njihove pokazne vježbe nisu izostale ni ovoga puta. Osim standardne metodsko-pokazne vježbe, Vojna policija zagrebačkoj je publici pokazala i pasji pomladak iz svoga uzgoja. Sve je to fotoaparatom zabilježio naš suradnik Goran Zorja.

U travnju ove godine u vojarni „Pukovnik Milivoj Halar“ u Dugom Selu svečano je obilježena 25 godišnjica ustrojavanja Satnije za obuku vodiča i službenih pasa „Satnik Krešimir Ivošević“ iz sastava Pukovnije Vojne policije. Ti su psi (belgijski, njemački i nizozemski ovčari, te labradori) postali prepoznatljivi dio postrojbi Vojne policije OS RH i njeni su ravnopravni pripadnici, koji još od daleke 2003. godine sudjeluju i u međunarodnim mirovnim operacijama ISAF, te kasnije „Resolute Support“ u Afganistanu. Osim za potrebe OS RH, Satnija provodi obuku službenih pasa i za potrebe drugih državnih institucija, ministarstava i Carinske uprave. U dugoselskom obučnom centru provodi se licenciranje vodiča i službenih pasa za detekciju eksploziva, opojnih droga, te za zaštitno-tragačke namjene. S obzirom na specifičnost zadaća, službeni psi i njihovi vodiči obavezni su pristupiti takvom licenciranju jednom godišnje.

Obuku službenih pasa uspješno se provodilo i za potrebe stranih partnera OS RH – za potrebe Iračkih snaga sigurnosti. Sada već davne 2009. godine, tijekom posjeta izaslanstva MORH-a Iraku (izvedenog tada još aktivnim hrvatskim transportnim zrakoplovom An-32B), iračkom Ministarstvu unutarnjih poslova donirano je 6 službenih pasa s pripadajućom opremom, koji su u obučnom centru u Dugome Selu obučeni za detekciju eksploziva. Time je bio završen i projekt obuke sedmorica pripadnika Iračkih snaga sigurnosti za vodiče službenih pasa za detekciju eksploziva, koji su svoju 7-mjesečnu obuku završili u vojarni „Pukovnik Milivoj Halar“ u Dugom Selu. Obuka pripadnika Iračkih snaga sigurnosti provodila se u sklopu programa NATO obučne misije – Irak (NATO Training Mission-Iraq, NTM-I).

*Photo: Goran Zorja

Jučerašnjom finalnom vježbom održanom u bazi „Jug“ kod Bujanovca okončana je 10-dnevna međunarodna taktička vježba „Platinum Wolf 15“. Uz domaćine, pripadnike Vojske Srbije, i asistente iz Marinskog korpusa američke vojske, u vježbi je sudjelovalo ukupno 250 pripadnika oružanih snaga Bugarske, Makedonije, Rumunjske i Hrvatske, dok je Albanija iz političkih razloga otkazala najavljivano sudjelovanje. Po prvi puta su tom prilikom na jednoj vojnoj vježbi sudjelovali i pripadnici Žandarmerije Ministarstva unutarnjih poslova Srbije, čime se konačni broj sudionika vježbe popeo na ukupno 360.

U jučerašnjoj završnoj vježbi, koja je ujedno bila i otvorena za dužnosnike te medije, prezentirani su postupci i procedure za slučaj nailaska patrole na osobu od posebnog značaja, njenog privođenja, demonstracije nesmrtonosnog oružja te streljiva. Ujedno su isprobavane i procedure koje bi provodio međunarodni vod lociran u bazi na terenu, tijekom suočavanja s lokalnim stanovništvom i demonstrantima. Kako smo već pisali, dio priprema za ovu multinacionalnu vježbu proveo je s vojnicima na terenu Marinski korpus SAD-a, a obuka je obuhvaćala formacije i tehnike za kontrolu nereda. Baš za to su američki marinci u vojarni „Croatia“ obučavali 10 pripadnika Vojne policije, koji su ispred OS RH sudjelovali u vježbi „Platinum wolf 15“.

Bratislav Gašić, ministar obrane Srbije, zadovoljan je provedbom vježbe, a još je zadovoljniji što se ona odigrala u bazi „Jug“ kod Bujanovca – dugo građenoj vojno-policijskoj bazi za koju Vojska Srbije ima velike planove. Planira se, naime, da ta baza sljedeće godine preraste u regionalni centar za obučavanje jedinica u multinacionalnim operacijama. Spomenuti „Platinasti vuk 15“ druga je vježba ovog tipa koja se provela u bazi „Jug“ od početka ove godine – prva je bila njena prethodnica, „Platinasti vuk 14“, održana u srpnju ove godine, u kojoj su sudjelovali streljački vodovi iz sastava Četvrte brigade Kopnene vojske Srbije.

——————————-

Kako američka vojska vidi vježbu “Platinum Wolf 15”: