Već se godinama iz Ukrajine redovito čuje da su bespilotne letjelice postale temelj novog ratovanja, a takve teze praktično na dnevnoj bazi potkrepljuju i brojni video-materijali koji neprekidno cure s tamošnjeg bojišta. Raznolikih dronova taktičkog dometa bilježi se s ruske strane sada već i preko 7.000 u prosjeku dnevno, dok je za pretpostaviti da su i ukrajinske brojke jednake ili veće. I nije tu pitanje samo ciljanog izviđanja ili konstantnog nadzora zone bojišta, zatim učestalog izvođenja zračnih napada (bilo bacanjem bombi ili usmjerenim udarima kamikaza-dronova), pa onda i održavanja logistike kada više ljudi i vozila ne mogu živi i neoštećeni proći kroz brisani prostor u neposrednoj pozadini vlastitih obrambenih linija ili položaja. Napomenimo da se donedavno govorilo o 10 km širokoj „sivoj zoni“ između linija, da bi se ta zona onda proširila na 20-30 km – uz tendenciju daljnjeg širenja uporabom bilo dronova s dugim namotajima optičkih vlakana, bilo repetitora koji nosačima FPV-dronova omogućavaju dubinsko korištenje bežično vođenih letjelica u pozadinskim zonama manjeg intenziteta elektroničkog ratovanja i protumjera (sve do 60 km iza borbenih linija).

Novi izazovi za stare standarde

No takvo stanje stvari – koje je svakodnevna muka za ukrajinske vojne snage – često se pokazuje teško pojmljivim izazovom za prijateljske snage zapadnih saveznika, u pravilu iz NATO okvira – gdje se mirnodopske snage s okoštalim sustavima obuke i opremanja teško nose s ratnim novinama iz Ukrajine. O tome se prvi puta javno čulo krajem prošle godine, kada su sredinom studenog u medije procurili problemi koje su Ukrajinci imali prilikom raznih ciklusa donirane savezničke vojne obuke u Poljskoj. Naime, ondje su domaćini organizirali većinu obuke u borbenoj taktici, topografiji, preživljavanju, borbenoj medicini, međunarodnom ratnom pravu i drugim temama, dok je dio posla bio prepušten i instruktorima iz drugih partnerskih država. Prvi manji problem je bio uočen već u obuci o prvoj pomoći – gdje se pretpostavljalo da se na bojištu Ukrajina može pridržavati pravila o evakuaciji ranjenika unutar tzv. „zlatnog sata“, baš kao u Iraku ili Afganistanu gdje su Sjedinjene Države kontrolirale zračni prostor. Naravno, to je sve bilo praktično pa nemoguće na ukrajinskoj bojišnici, gdje velik broj raznih protivničkih dronova u zraku sve češće zatvara prilaz ranjenicima pa se evakuacije izvode kad budu moguće (učestalo i stavljanjem ranjenika u blindirane kapsule na kopnenim robotima, koji se onda nastoje s takvim teretom vratiti u pozadinu). Dakle, u takvim prilikama nije trebalo vojnicima samo pokazati metode korištenja podveza za rane, već ih instruirati kada te podveze treba olabavljivati nakon dugih sati stegnutosti cirkulacije ranjenih dijelova tijela, tijekom evakuacija koje mogu trajati satima, a ponekad i danima.

Češka vojska i dalje daje prednost srednje velikim taktičkim dronovima

Još je veći problem bio zabilježen u provedbi borbene obuke za Ukrajince – gdje se spominjao primjer iz 2024. godine, kada je postrojba sastavljena od ukrajinskih veterana bila na naprednoj obuci – oko 400 ljudi, od toga njih oko polovica s konkretnim aktualnim ratnim iskustvima. Tu su Česi bili zaduženi za obuku strijelaca i inženjerije, a Poljaci za obuku posada borbenih vozila i timova za bespilotne letjelice, dok su sami Ukrajinci bili zaduženi za taktiku. U praksi se ubrzo pokazalo da veterani nisu mogli ostati tihi kada se njihove kolege krenulo obučavati na načine koji su na novom bojištu relativno smrtonosni. Tako se u dijelu obuke navodno slalo češke padobrance da jurišaju na ukrajinske obrambene položaje – dok je braniteljima na raspolaganju bilo i desetak bespilotnih letjelica tipa Mavic koje su sami donijeli kao dio svoje opreme iz Ukrajine. Upravo se taj resurs pokazao kritično važnim, budući da se Česi radi njih nisu mogli ni potajice približiti, a kamoli izvesti svoje vježbom planirane napada. Navodno se onda na marginama aktivnosti od Ukrajinaca tražilo da iz vježbe izuzmu svoje letjelice ne bi li se formalni plan aktivnosti mogao neometano ispuniti.

Slične su priče dolazile iz takvih obučnih centara i početkom 2025. godine, kada se spominjalo ukrajinske borce s ponešto ratnog iskustva koji su bili slani u Poljsku po dodatna vojna znanja. Kao prvo, obuka ih je tjerala da koriste papirnate karte, dok se u Ukrajini navodno masovno koriste karte u digitalnoj formi, bilo na tabletima ili telefonima. Jednako je takva bila i konkretna borbena obuka, jurišanje na rovove i urbane operacije po principima od prije 20 godina – prilaženje vozilima na prve crte, bez uzimanja u obzir bilo klasičnih bespilotnih sustava, a još manje onih opremljenih infracrvenim kamerama koje traže dodatne mjere kamuflaže. Zbog svih tih stvari, sada se pješaštvo u Ukrajini iz vozila iskrcava daleko u pozadini, da bi onda pojedinačno ili u malim grupama prelazilo „sivu zonu“ pod brojnim neprijateljskim dronovima, često se za prolazak oslanjajući ne samo na noć, već mnogo više i na pažljivo praćenje meteoroloških izvješća, čekajući što je moguće lošije vrijeme te posebno maglu. Dakle, obuka u Poljskoj je navodno bila dobra za stožerno osoblje, dok se borbenu obuku ljudstva često opisivalo temeljito zastarjelom – spominjući samo jedan poligon u Poljskoj kao dobar i koristan (vjerojatno „Jomsborg“, otvoren u listopadu 2025. temeljem norveških novaca i namijenjen baš obuci koja u obzir uzima i utjecaj besposadnih sustava na moderno iskustvo ratovanja).

Nema kraja problemima

Dio dronova korištenih u vježbi Hedgehog 2025

Da svemu tome nije kraj moglo se ponovno čitati i u četvrtak 12. veljače 2026. godine, kada su američke novine Wall Street Journal objavile svoju ekskluzivnu priču o lanjskim događanjima na NATO vježbi „Hedgehog 2025“ održanoj tijekom svibnja 2025. u Estoniji. Ta vježba, nazvana „Jež 2025“ ili po estonski „Siil 2025“, bila je estonski segment veće međunarodne NATO-aktivnosti nazvane „Steadfast Deterrence 25“ – koju je JFCBC zapovjedništvo u njemačkom Brunssumu vodilo za uvježbavanje strateških i operativnih razina obrane Europe u slučaju potrebe. Napomenimo da u tom godišnjem velikom vježbovnom okviru redovito sudjeluje i Republika Hrvatska, iako se o rezultatima takvih uvježbavanja u javnosti ne čuje baš ništa. No, možda je to i bolje, ako vjerujemo otkrićima američkih novinara s terena u Estoniji.

Međunarodna vježba „Siil 2025“ trebala je s jedne strane poslužiti za uvježbavanje pristizanja snaga iz Velike Britanije i Francuske u Estoniju, da bi se ondje pridružili domaćim profesionalcima 1. pješačke brigade i rezervistima Regionalnog zapovjedništva sjever-istok u prvoj takvoj terenski simuliranoj koalicijskoj obrani Estonije od napada. Uz to je isproban i novi sustav uzbunjivanja čitave Estonije, gdje se nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine širom države instaliralo 120 sirena za uzbunu koje zvukom pokrivaju oko dvije trećine stanovništva, ali i veliki fortifikacijski radovi na istoku države (600 betonskih bunkera kao oslonac nove linije prepreka uz granicu). Ukupno se spominjalo sudjelovanje oko 16.000 raznih vojnika iz ukupno 11 pobrojanih država (Estonija, Njemačka, Poljska, Francuska, Portugal, Danska, Švedska, Finska, Velika Britanija, Sjedinjene Američke Države i Japan). Iako se kasnije moglo čuti da ondje nije bilo ljudstva iz SAD, ipak se posebno zanimljivim pokazalo prisustvo vojnika iz jedne države koje nije bilo na popisu – Ukrajine.

Hedgehog 2025

Dok je vježba počela 4. svibnja 2025. okupljanjem savezničkih snaga, od 8. svibnja su krenule aktivnosti koje su kulminirale od 13. do 16. svibnja nizom cjelodnevnih aktivnih događanja na sjeveroistoku i jugoistoku Estonije (uz neke dijelove i u ostalim krajevima te Baltičke države). Među ostalim, bilježilo se i sudjelovanje britanske brigade koja je zajedno s estonskom divizijom činila borbenu skupinu u napadu. Njima se nasuprot našla gotovo simbolična postrojba simuliranih „protivničkih snaga“ u kojoj se nalazilo i desetak iskusnih Ukrajinaca – s ciljem otežavanja provedbe aktivnosti, stvaranja borbenog „trenja“ te psihološkog pritiska na simuliranom bojištu „zasićenom bespilotnim sustavima“. Sve je to postalo i previše realno kada su Ukrajinci krenuli svoje bespilotne letjelice koordinirati putem digitalnog sustava za upravljanje „Delta“, kojeg oni redovito koriste na bojištu, a ovo mu je bila djelatna premijera u Estoniji. Riječ je o sustavu koji u stvarnom vremenu prikuplja borbene podatke iz raznih izvora, onda ih brzo analizira, identificira ciljeve te u samo nekoliko minuta već na njih koordinira napade svih raspoloživih obrambenih postrojbi i resursa.

Ukrajinski vojnici su trenutno bez premca u korištenju raznih dronova

Kako se čulo, tim sredstvima je ekipa od samo 10 Ukrajinaca obuhvatila situaciju, te onda prešla u protunapad – vježbovno izbacivši iz stroja 17 oklopnih vozila i 30 dodatnih NATO-meta u manje od pola dana. Kako se čulo od estonskih koordinatora bespilotnih aktivnosti na vježbi – time su eliminirali „dvije bojne u jednome danu“, i to tako da one „u vježbovnom smislu, suštinski, nakon toga više nisu bile sposobne sudjelovati u borbama“. Pojedini NATO-časnici su takav učinak opisivali kao „užasan“ – dok se od drugih sudionika moglo čuti da se NATO borbena skupina „samo kretala naokolo, ne koristeći bilo kakvo maskiranje, postavljajući na otvorenom svoje šatore i oklopna vozila“ – kao idealne mete za brzo i temeljito anihiliranje.

Sličan je učinak navodno imala i veća skupina „simuliranih protivnika“, njih oko 100, sastavljena od Estonaca i Ukrajinaca – koja je s oko 30 dronova za nadolazeće NATO-snage postavila tzv. „killbox“ veličine oko 10,36 kvadratnih kilometara (4 kvadratne milje). Iako je ondje gustoća bespilotnih sustava bila otprilike upola manja od one koju se svakodnevno bilježi na bojištima Ukrajine – NATO postrojbe se navodno uopće nisu uspijevale prikriti, „razna vozila i mehanizirane postrojbe bile su jednostavno pronalažene, a onda još i brže uništavane jurišnim dronovima“. Zujanje bespilotnih letjelica u zraku bilo je konstantnim pratiteljem brojnih aktivnosti, a iz zraka uočeni detalji iznimno su se brzo pretvarali u operativne borbene podatke za koordiniranje neprekidnog niza zračnih napada. Pri tome, NATO-snage navodno nisu uspjele identificirati ili onesposobiti baš ni jedan protivnički dron-tim.

Hrvatski vojnici moraju još puno učiti za učinkovito upravljanje i korištenje dronova (Photo: MORH/t.Brandt)

Kako se čulo od časnika Oružanih snaga Estonije: „Stare manevarske taktike – napredovanje u velikim konvojima tijekom dana – više jednostavno nisu uporabive na bojištu. U najlošijem slučaju, tako bi mogli izgubiti čitavu brigadu, ili barem većinu njene borbene tehnike, i sve to do večeri“. Prema takvim iskustvima, jedna Estonija bi za uspješnu obranu trebala oko 200.000 dronova mjesečno tijekom trajanja neprijateljstava – temeljeno na kvotama potrošnje bilježenim u Ukrajini. Zato onda i ne čudi da je Ukrajina 2024. bilježilo oko 2,2 milijuna proizvedenih dronova, da bi se u 2025. ta brojka podigla na oko 4,5 milijuna bespilotnih letjelica iskorištenih na bojištima. Takve vježbe tek trebamo vidjeti i u Hrvatskoj, a o potrebnim proizvodnim kapacitetima još se i može razgovarati – iako su domaći obrambeni krugovi redovito spominjali izvozne mogućnosti i EU/NATO suradnje, barem naizgled tu postoje korisni resursi u okviru nacionalne ekonomije koji su time barem teorijski na raspolaganju.

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 14. veljače 2026. pod nazivom “Novi detalji neviđene blamaže NATO snaga. Razbila ih je skupina od tek desetak Ukrajinaca” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/ukrajinski-dronovi-razotkrili-slabosti-nato-taktike-na-vjezbi-siil-2025-15679577

Instruktori Bojne za temeljnu vojnu obuku, koji će obučavati buduće ročnike na temeljnom vojnom osposobljavanju, prošli su obuku iz područja bliske borbe – samoobrane Krav Maga, kao i radionicu upotrebe simulatora za FPV dron (First Person View). Obuka iz područja bliske borbe – samoobrane Krav Maga provedena je u vojarni “Josip Jović” u Udbini od 19. do 28. studenoga 2025., a na vojnom poligonu “Gašinci” u Gašincima održana je radionica upotrebe simulatora za FPV dron (First Person View) s instruktorima za temeljno vojno osposobljavanje i specijalističku vojnu obuku. Cilj obuke borilačkih vještina i upravljanja dronovima je pružiti što kvalitetniju i sadržajniju obuku ročnicima, priopćio je MORH.

Svrha obuke u vještini Krav Maga je edukacija provoditelja tjelovježbe i obuke iz samoobrane za buduće ročnike na temeljnom vojnom osposobljavanju. Obuku je provodio certificirani Krav Maga instruktor bojnik Miro Bogdan, pripadnik Operativne uprave Glavnog stožera Oružanih snaga RH. Bojnik Bogdan uručio je polaznicima međunarodne certifikate Krav Mage Hrvatske koji su dokaz osposobljenosti za provedbu obuke budućih ročnika, ali i polaznika raznih obuka unutar OS RH.

Potporu radionici upotrebe simulatora za FPV dron pružili su predstavnici tvrtke Orqa iz Osijeka čiji se dronovi odnedavno  nalaze u operativnoj uporabi u OS RH. Polaznici radionice upoznati su s taktičko-tehničkim značajkama različitih vrsta dronova te njihovom namjenom, ali je ipak veći dio radionice bio posvećen simulatoru upravljanja dronovima. Inače, simulatori su instalirani na lokacijama provedbe temeljnog vojnog osposobljavanja. U završnom dijelu radionice demonstrirano je letenje dronom, gdje su polaznici radionice mogli praktično primijeniti znanja stečena na simulatorima koja će od sljedeće godine prenositi ročnicima na temeljnom vojnom osposobljavanju.

Ovo su specijalizirane obuke instruktora zatemeljno vojno osposobljavanje, dok je osnovna obuka započela još u svibnju ove godine.

Photo: SRV Marko Babić/ZOD

Dok se čeka konačan zakonski prijedlog za uspostavljanje obveznog vojnog roka, dočasnici-instruktori iz postrojbi Hrvatske kopnene vojske OS RH u vojarni “123. brigade Hrvatske vojske” u Požegi trenutačno prolaze dvotjednu obuku za obučavatelje ročnika temeljnog vojnog osposobljavanja. Njihova obuka provodi se kroz obuku ročnika na dragovoljnom vojnom osposobljavanju, a cilj obuke je metodičko usavršavanje planiranih djelatnika koji će provoditi temeljnu vojnu obuku, priopćilo je Ministarstvo obrane RH. Polaznici obuke upoznaju se s ciljevima, zadaćama i odgovornostima u provedbi temeljnog vojnog osposobljavanja, odnosno s metodičkom organizacijskom uputom koja je dio važećeg programa ročnika odnosno koncepta temeljnog vojnog osposobljavanja.

Zapovjednik Bojne za temeljnu vojnu obuku je pukovnik Ivica Markanjević, koji je istaknuo:

“Naši djelatnici Bojne za temeljnu vojnu obuku su mentori koji godinama provode vojno osposobljavanje i ovom obukom želimo vidjeti spremnost polaznika, odnosno budućih obučavatelja, za provedbu temeljnog vojnog osposobljavanja. (…) Na obuci je trenutačno 121 polaznik, a za još desetak polaznika obuka je planirana tijekom idućeg naraštaja ročnika koji će biti na dragovoljnom vojnom osposobljavanju”.

Što se tiče planiranih lokacija temeljnog vojnog osposobljavanja, pukovnik Markanjević kaže:

“Budući instruktori ročnika na temeljnom vojnom osposobljavanju bit će raspoređeni u Požegi, Slunju i Kninu. Planirane su četiri satnije. U Požegi će biti dvije, a u Slunju i Kninu po jedna satnija koje bi odradile zadaću temeljnog vojnog osposobljavanja.”

Predviđeni instruktori prošli su dočasničke škole, tečaj za instruktore i metodičke pripreme, koje je organizirala Hrvatska kopnena vojska. Plan GS OS RH i MORH je da na svakih 10 polaznika TVO dođe po jedan instruktor. Jedaan od časnika za obuku ročnika na dragovoljnom vojnom osposobljavanju je bojnik Ivica Rašić koji pojašnjava:

“Imali smo do sada četiri ciklusa obuke, no provodit ćemo obuku dok za to bude bilo potrebe. Budući instruktori, odnosno obučavatelji, koji su završili dočasničke škole, već imaju vještine za obuku ročnika, no naglasak je na metodici, odnosno pristupu mladom vojniku, koji iz života civila počinje vojnički život. Svi instruktori, odnosno sve četiri satnije prisustvuju dvotjednoj obuci koju prolaze ročnici na temeljnom vojnom osposobljavanju te su upoznati i s infrastrukturom na lokaciji na kojoj će provoditi obuku temeljnog vojnog osposobljavanja”.

Ministarstvo obrane planira izmjene Zakona o obrani i Zakona o službi u OS RH koje propisuju i temeljno vojno osposobljavanje staviti u javnu raspravu već u lipnju, kako bi najkasnije do kraja godine bila završena sva zakonska procedura potrebna za početak TVO.

*Photo: MORH/T.Brandt

Tijekom travnja ove godine, instruktorski tim iz sastava Zapovjedništva specijalnih snaga organizirao je i proveo Obuku preciznog strijelca “MARKSMAN” za pripadnike Hrvatske ratne mornarice. Obuka je provedena u vojarni “Josip Jović” u Udbini, i prva je ovoga tipa koja je provedena za pripadnike HRM.

Kako je priopćio MORH, osnovni preduvjet za pristupanje ovoj razini obuke temeljna su znanja i vještine iz PONG-a (bojevo gađanja preciznim naoružanjem i gađanja na simulatoru). Cilj obuke je da polaznik nakon uspješnog završetka s velikom preciznošću neutralizira/onesposobi protivničke ciljeve, koji se nalaze u i izvan dometa lakog pješačkog naoružanja, koristeći se pritom opremom i svim vrstama preciznog naoružanja koja se trenutno koriste u sastavu Oružanih snaga RH.

Tijekom obuke instruktori svakog pojedinog polaznika ocjenjuju u teoretskom znanju iz područja zadaća preciznog strijelca i praktičnom dijelu iz područja PONG-a, a samo onaj koji zadovolji sve standarde obuke dobiva ocjenu “PROŠAO”.

*Photo: ZSS

Glavni stožer ukrajinskih Oružanih snaga objavio je 30. prosinca fotografiju ukrcavanja vojnika u helikopter uz popratni tekst:

„Osposobljavanje vojnih pripadnika za kretanje na i prema letjelicama uključuje teorijsku i praktičnu nastavu. Vojno osoblje uči sigurnosna pravila tijekom ukrcaja, iskrcaja i boravka u letjelici. Posebna pozornost posvećena je interakciji s posadom, korištenju opreme i postupanju u slučaju opasnosti. Praktična obuka uključuje simulacije različitih scenarija tijekom leta, brzog slijetanja i evakuacije. Time se osigurava učinkovitost borbenih misija i povećava stupanj spremnosti za djelovanje u teškim uvjetima.“

Kao autor fotografije naveden je 142. Obučno-vježbovni centar  Snaga za specijalne operacije sa sjedištem u Žitomirskoj regiji. Na stranicama ovog Centra objavljena je još jedna slična fotografija.

Ubrzo po objavi na ukrajinskim društvenim mrežama pojavili su se komentari da se tu zapravo radi o helikopteru Mi-8 kojeg je donirala upravo Republika Hrvatska. Helikopter praktički nije kamufliran, osim što su na njemu primjetne ukrajinske oznake i određene nadogradnje (tzv. anti-Mikola). Komentatori na ukrajinskim kanalima zahvaljuju Hrvatskoj na ovoj vojnoj pomoći uz napomene kako je Lijepa naša pravi prijatelj Ukrajine.

Kako smo pisali na portalu Obris.org, početkom svibnja prošle godine iz Hrvatske je put Ukrajine krenulo 14 helikoptera Mi-8MTV-1 i Mi-8T, što zračnim što kopnenim putem. Njima su ili već istekli ili su im bili pri kraju međuremontni resursi, pa je Vlada odlučila da je najpametnije donirati ih Ukrajini koja će ih znati iskoristiti u postojećim ratnim uvjetima. Od tada pa do danas gotovo da se nije ništa znalo o njihovoj sudbini, osim što je odmah po njihovom pristizanju u Ukrajinu jedan Telegram kanal objavio tu vijest. Zato je posebno zanimljivo vidjeti fotografije koje je objavio žitomirski Obučno-vježbovni centar Snaga za specijalne operacije na temelju kojih se može zaključiti da barem dio bivših hrvatskih „osmica“ ima novi život u ratnoj Ukrajini.

*Photo: Obučno-vježbovni centar SSO

Tko god dugoročno, strateški ili državnički razmišlja, ne bi trebao imati ništa protiv najavljenog osnivanja hrvatsko-francuskog središta za obuku pilota borbenih aviona. Jer ovim bi projektom trebali zapravo profitirati svi, pa i građani Pule. No treba imati razumijevanja za građane Pule. Jer, sjećam se kako je bilo nekad, kad sam na odsluženju vojnog roka u ondašnjoj SFRJ proveo šest mjeseci u vojarni „Karlo Rojc“, u sastavu Mornaričkog nastavnog centra tadašnje Jugoslavenske ratne mornarice, u samoj Puli. I vjerujem da znam na što misle kad neće (više) vojsku u svome gradu.

Još od vremena stare Austro-Ugarske, ljepotica Pula je i krajem tih 80-tih godina bila pravi vojni garnizon; važna pomorska, zrakoplovna i kopnena baza, prenapučena pripadnicima oružanih snaga, a ulice su svakodnevno bile „poplavljene“ uniformama valjda svih rodova i grana vojske. Sjećam se tada da bi od neke mlade Puljanke teško dobio barem kakav usputni pogled, a nije mi tu pomoglo ni što sam nosio, uvijek u svim vojskama lijepu, mornarsku odoru.

Razumijevanje za Puljane

Mornarička zračna baza Oceana NAS

Jednostavno, Pula je u svojoj povijesti predugo zbog svoje vojne važnosti bio svojevrsni grad „žrtva vojske“, kako u urbanističkom, arhitektonskom, tako i u društvenom smislu (srećom, ne u smislu ratnih ljudskih žrtava). I toga moraju biti svjesni oni građani ostalih dijelova Hrvatske, koji Istrijane i Puležane nepravedno i neprimjereno krste epitetima kako „nisu pravi Hrvati“ i ostalim sličnim glupostima. Razumijevanja za Puljane imam još i više nakon jednog mog američkog iskustva, kad sam kao novinar obilazio Pomorsku bazu Norfolk. Obližnja Mornarička zračna baza Oceana NAS, u koju nisam uspio ući, bila je tada dom (Master Jet Base) gotovo svake eskadrile palubnih mlažnjaka F-14 Tomcat i F/A-18A i C Hornet iz sastava Atlantske flote SAD. Moćni dvomotorni lovci uzlijetali su s neke od više pista baze Oceana i danju i noću kako bi njihovi mornarički avijatičari osigurali prosjek od fantastičnih 220 sati naleta godišnje… Kao posljedica toga, nadležno zapovjedništvo stalno je dobivalo pritužbe žitelja obližnjeg naselja Virginia Beach jer im je, kako su tvrdili, smetala stalna buka mlaznih motora. Da problem bude zanimljiviji, većina službeno podnesenih pritužbi bila je od strane nekadašnjih pripadnika oružanih snaga SAD-a!? Dakle, najčešće su se žalili baš oni koji su u tim istim oružanim snagama zaradili svoj kruh ili mirovinu!? Tu sam vidio jedan od paradoksa kapitalizma, demokracije, te privatne imovine i interesa. Bilo kako bio, Oceana NAS ondje je i danas, samo što njeno lijepo nebo nad Atlantikom paraju nešto suvremeniji i valjda jednako bučni lovci F/A-18E i F Super Hornet. Bit će da je iskusna Ratna mornarica SAD stvar riješila i rješava, pažljivom komunikacijom s javnošću. I zaštićen je interes nacionalne sigurnosti.

Kao Ferrari s krilima: Pilatus PC-21 (Snimak francuskih Zračnih i svemirskih snaga)

S takvim izazovom ovih se dana susreće i Ministarstvo obrane RH, koje se nakon početne tajnovitosti počelo s pitanjem povratka Hrvatskog ratnog zrakoplovstva u Pulu suočavati izgleda na pravi način. Činjenica da na vojnom dijelu Valturskog polja, gdje je smještena Zračna luka Pula, ipak neće biti stalno stacionirani borbeni mlažnjaci u mnogome pomaže MORH-u da kroz ovu situaciju s gradskom upravom prođe na obostrano zadovoljavajući način. Sad znamo da bi u vojarni „Hrvatski branitelji Istre“ trebali biti bazirani turbopropelerni školski avioni Pilatus PC-21, a ne mlazni borbeni avioni bilo kojeg tipa. To olakšava cijelu stvar, jer barem kad je buka u pitanju, ovi avioni u prosjeku i općenito jesu tiši od uobičajenih putničkih aviona nad Pulom. Teško je povjerovati da bi takav avion tjerao turiste. Nije to letjelica poput jugoslavenskog školsko-borbenog mlažnjaka Super Galeb G-4, a kamoli nadzvučnog Miga-21, koji je nad Pulom letio u to, ali i suvremeno doba samostalne Hrvatske (sve dok u Puli 10. siječnja 2012. nije bila ugašena 22. eskadrila lovačkih zrakoplova HRZ-a). Jer PC-21 ponajprije izgleda kao kakav sportski Ferrari s krilima, a ne sirovi borbeni stroj.

Najsuvremeniji školski avion

Prikaznici PC-21 mogu se prilagoditi budućem borbenom avionu. (Snimak Pilatus Aricraft Ltd)

Pilatus PC-21 je najsuvremeniji školski dvosjedni avion za naprednu obuku budućih pilota borbenih aviona. Njegove letne karakteristike omogućuju mu da imitira lake mlažnjake s kojima se pilot učenik, tijekom svoga školovanja, susreće na prijelazu s osnovnog školskog aviona na punokrvni borbeni mlažnjak. I to sve za značajnu uštedu u novcu, jer je njegov turboprop motor punu štedljiviji od mlaznog. Osim toga, njegova suvremena pilotska kabina s velikim prikaznicima omogućava mu da imitira kokpit baš onog aviona u kojeg će pilot učenik sjesti u svojoj operativnoj borbenoj eskadrili. Štoviše, njegov softver pruža mogućnost prikaza fiktivne radarske slike, čime imitira avion s radarom, u različitim borbenim situacijama. Povrh svega, podatkovnom vezom mogu se povezati do četiri aviona PC-21, čime se dijeli radarska slika između aviona u skupini, što je odlika najsuvremenijih lovačkih aviona. Učenik tako već ima dojam da je u pravom borbenom mlažnjaku, ali njegov prijelaz s aviona za osnovnu obuku, ili čak iz samog simulatora letenja na zemlji, nije tako nagao i drastičan da odmah sjeda u školsko-borbeni mlažnjak. Ovaj švicarski proizvod nastavak je linije uspješnih školskih aviona, čiji je dio i odlični PC-9M, koji se odavno kao glavni školski avion HRZ-a koristi pri Središtu za obuku HRZ-a na Zemuniku kod Zadra. Na njemu leti i akro-grupa HRZ-a „Krila Oluje“. Tamošnji nastavnici letenja učinili su pravo malo čudo u svijetu zrakoplovstva kada su za njega kreirali poseban program obuke za buduće pilote nadzvučnog lovačkog aviona MiG-21. No sad kada HRZ konačno ima pravu višenamjensku platformu na nebu, takvim improvizacijama ne bi trebalo biti mjesta. Otvaranjem središta za obuku pilota lovaca (u Francuskoj vole taj romantični tradicionalni termin za borbene avione koji mogu „loviti“ ostale zrakoplove) Hrvatska sada ne bi morala kupovati takve avione niti pilote slati u drugu zemlju, jer bi ih osigurala Francuska.

U fazama letačke obuke PC-21 zamjenjuje više tipova aviona (Snimak Pilatus Aricraft Ltd)

U svojoj Školi lovačkog zrakoplovstva (EAC) u Zrakoplovnoj bazi BA709 Cognac, Francuzi su odnedavno Pilatusom PC-21 zamijenili svoj školsko-borbeni Alpha Jet. Ondje je dio obuke prošla i ekipa hrvatskih pilota Rafalea. Puno bi se smanjili daljnji troškovi ukoliko novi piloti ne bi opet išli u Francusku, nego bi se i dalje školovali u svojoj zemlji. Pored ušteda, biti domaćin međunarodnog vojnog središta na svome tlu uvijek znači jačanje pozicije zemlje domaćina prema vani, ili u okvirima saveza kakvi su NATO i EU. Manjim zemljama kakva je Hrvatska to pomaže da dobiju na značaju i da lakše računaju na neke druge NATO-ove sposobnosti koje njena vojska nema. U zrakoplovnoj bazi na Zemuniku tako je već smješteno Međunarodno središte za obuku specijalnih zračnih snaga (MSAP). Uz postojeće tri eskadrile – aviona, helikoptera i protupožarnih aviona HRZ-a, kao također i spomenuto Središte za obuku „Rudolf Perešin“ pa i civilna zračna luka pored, na Zemuniku bi baš bila poprilična gužva kad bi se tu moralo instalirati još i hrvatsko-francusko središte za obuku pilota lovaca. A što se tiče postojeće zrakoplovne baze „Puk. Mirko Vukušić“ na Plesu kod Zagreba, gdje bazira 191. eskadrila lovačkih aviona HRZ-a s Rafaleima, u preinaci te baze pri gradnji novog terminala Zračne luke „Dr. Franjo Tuđman“ ondje je već napravljeno isuviše kompromisa na štetu vojnih zahtjeva da o eventualnom baziranju nekih novih letačkih ustanova tamo sada više ne vrijedi trošiti riječi.

Što se naše Pule tiče, u Vojarni „Hrvatski branitelji Istre“ još je od kraja 2019. godine smješteno gotovo neprimjetno malo Središte za besposadne zrakoplovne sustave OSRH, s nevelikim brojem bespilotnih letjelica. Vrijeme kad su vojnici masovno u vojnim odorama izlazili u grad je svakako prošlo, a do turističkih je profesionalaca i ugostitelja da procijene mogu li iz toga izvući kakav veći poslovni biznis i dobit za sebe i grad. Splićani se npr. ne žale kad ima uplovi američki supernosač aviona s 5.000 ljudi. No ovdje govorimo o puno manje njih.

Utjecaji Pariza

Na samome kraju (ali ne manje važno) bitno je kakve namjere s ovim središtem ima i politički Pariz, te kako će širiti svoj utjecaj u cijeloj regiji. U okvirima Europske unije, Francuska, kao i Hrvatska, ako to želi, ima alat za provedbu ovakve obrambene suradnje kroz projekte Stalne strukturirane suradnje (PESCO). Spominje se i francuska civilna tvrtka DCI, u mješovitom državno-privatnom vlasništvu, koja usluge obuke pilota radi u suradnji s francuskim oružanim snagama…

Za početak je za očekivati da bi se u ovom središtu, na školskim PC-21, prvo školovali budući piloti lovaca Rafale, kakve ima i Grčka. A pošto je nedavno ugovor o kupnji Rafalea sklopila i Srbija, može se razmišljati i u tome smjeru. Iako je to neka druga priča, koja danas izgleda miljama daleko, eventualna vojna suradnja zemalja regije takve vrste, osim što smanjuje vojne troškove, mogla bi pozitivno utjecati na kakvo-takvo stabiliziranje međunarodnih odnosa. Primjerice, zbog prekomjerne upotrebe oružane sile u populističko-propagandne svrhe od strane srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, veliki dio stanovništva u susjednoj Bosni i Hercegovini modernizaciju oružanih snaga regije percipira kao utrku u naoružavanju koja uznemirava javnost. Može zvučati naivno, ali eventualna suradnja u takvom obučnom središtu mogla bi dovesti i do smanjenja tenzija u cijeloj regiji. A tko god dugoročno, strateški ili državnički razmišlja, ne bi trebao imati ništa protiv formule: manje tenzija, više turizma, investicija i radnih mjesta. Samim time bile bi nešto bolje okolnosti za ostanak stručnih mladih kadrova u zemlji te očuvanje demografske slike Hrvatske… Treba li nabrajati dalje?

* gost autor: Antonio PRLENDA, vojni komentator

Nakon što je prošlog vikenda dio medija, uključujući i portal Obris.org, izvijestio o mogućnosti da na pulskom vojnom aerodromu nikne centar za obuku pilota Rafalea koji bi, osim Hrvatske, koristila i Francuska za potrebe svojih partnerskih zemalja, ministar obrane Ivan Anušić sastao se danas, 17. rujna, s gradonačelnikom Pule Filipom Zoričićem. Zoričić je proteklih dana ustvrdio da nema konkretnih saznanja, osim glasina kako se u Puli namjerava stvoriti francuska vojna baza. Zato je ministar Anušić pulskom gradonačelniku predstavio mogući plan osnivanja centra za obuku pilota borbenih zrakoplova na prijelaznim školskim avionima na vojnom dijelu aerodroma Pula. Riječ je o projektu obučnog centra u sklopu kojeg bi vojni piloti prolazili obuku na školskim, civilnim avionima Pilatus PC-21.

“Gradonačelnika Pule upoznao sam s projektom obuke pilota o kojem se pregovara s francuskom stranom i objasnio o kakvoj je obuci riječ. U Puli neće biti razmješteni Rafalei jer se obuka pilota radi na školskim avionima, u ovom slučaju to bi bio Pilatus PC-21. Da budem slikovit, Pilatus PC-21 tiši je od civilnog, putničkog aviona, njegova buka je zanemariva. U Puli se, bude li potpisan ugovor i dogovoren taj projekt, neće događati ništa invazivno, neće se osnivati nikakva francuska vojna baza, niti građani Pule, kao stanovnici turističkog grada, imaju razloga za ikakav strah od buke ili sličnog”,

poručio je ministar obrane putem priopćenja MORH-a. Anušić je dodao i da Pula – ako se osnuje centar za obuku – postaje središte gdje će piloti stjecati znanje i vještine kojima će čuvati sigurnost Hrvatske, ali i savezničkih zemalja odakle će, također, piloti dolaziti na obuku.

Gradonačelnik Zoričić izrazio je zadovoljstvo kako samim sastankom, tako i njegovim brzim sazivanjem, te je poručio:

“Danas sam u razgovoru s ministrom Anušićem i njegovim timom dobio čvrste garancije da se u Puli ne stvara vojna baza niti će avioni Rafale letjeti iznad grada i ovog dijela Istre kao dio vojne obuke pilota. Riječ je o školskim avionima i kada je o tom projektu riječ, sve je još na razini razgovora. Sa stajališta grada bilo bi korisnije da ostane sve na edukacijskoj razini vojarne pa ćemo čekati razvoj dogovora MORH-a i partnera.”

Uz ministra obrane na sastanku su bili državni tajnik Drago Matanović, brigadir Željko Ninić, zamjenik zapovjednika Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i brigadir Neven Brozović, voditelj Samostalne službe za vojni zračni i pomorski promet.

Do ovog je sastanka – ne samo s gradonačelnikom Pule nego i s predstavnicima Istarske županije – trebalo doći puno ranije, kako bi Ministarstvo obrane na vrijeme upoznalo lokalnu vlast sa svojim planovima, pa makar njihovo ostvarenje nije još 100% sigurno. Današnji je sastanak, nažalost, tek zakašnjelo gašenje razbuktale vatre.

*Photo: MORH/J.Kopi

Zadnji se dana po Puli naveliko priča o budućoj francuskoj bazi na području tamošnjeg vojnog aerodroma. Kako neslužbeno saznajemo, radi se o uspostavi budućeg obučnog centra za pilote borbenih aviona, prije svega za pilote iz država korisnica francuskih borbenih aviona Rafale. To je, navodno, jedna od obveza koja proizlazi iz nikad objavljenog francusko-hrvatskog ugovora o kupovini Rafalea, dodatno utvrđena Vladinom odlukom iz ožujka ove godine o uspostavi Središta za obuku pilota borbenih aviona (Fighter Pilot Training Center – FPTC). Tom se odlukom predviđa uspostava Središta tijekom 2026. godine, no prema trenutnim neslužbenim informacijama – moguće je da Središte zaživi već sljedeće godine, ovisno o tijeku radova na uređenju pulske vojne baze, koja se svojedobno ponosila svojim zrakoplovnim standardom. Jer za potrebe jednog takvog obučnog centra morat će se temeljito obnoviti postojeći kapaciteti, ali izgraditi i dodatni, uključujući i hangar za smještaj modernih aviona.

Kako piše portal Istra24, gradonačelnik Pule Filip Zoričić nije upoznat s detaljima uspostave francuske vojne baze na pulskom vojnom aerodromu, a o svemu je dobio tek naznaku:

„To mi je lani napomenuo francuski veleposlanik da bi moglo biti, ali nikakve detalje nije spominjao niti je spominjao borbene avione, već obuku pilota. (…) Nitko nakon toga ni slova nije rekao niti pisao o tome”.

Međutim, Nova TV je za večerašnji Dnevnik dobila potvrdu iz Ministarstva obrane.

„Povratkom zadnjih hrvatskih pilota s obuke u Francuskoj, francuska strana ispunit će svoju obvezu proizašlu iz ugovora o nabavi Rafalea o obuci hrvatskih vojnih pilota. Upravo zbog toga osnovano je međuresorno Povjerenstvo za provedbu uspostave Središta za obuku pilota borbenih aviona i izradu ugovora kojim bi se definirali međusobni odnosi vezani za uspostavu i funkcioniranje tog Središta na vojnom dijelu aerodroma Pula između RH i francuske strane (Defense conseil International – DCI). Primarni interes Hrvatske za uspostavu takvog središta je omogućavanje kontinuiteta hrvatskih vojnih pilota na prijelaznom tipu aviona (između Pilatusa PC-9 i sličnih školskih aviona na višenamjenske borbene avione, poput Rafalea, F-16, Eurofightera…), što bi bila temeljna aktivnost i vrsta obuke u takvom Središtu.

Avion na kojem bi se provodila obuka bio bi Pilatus PC-21, sličnih je značajki kao i PC-9, i ono što je posebno važno – taj avion nije bučan. Nema bojazni da bi ti avioni (Pilatus PC-21) stvarali buku nad Pulom, kao što se može čuti u pojedinim medijskim izjavama. Naime, razina buke Pilatusa PC-21  je zanemariva i ispod je razine buke civilnog putničkog aviona.

“Krila Oluje”na Danu otvorenih vrata Zračne luke Pula u ožujku 2024. (Photo: MORH/F.Klen)

DCI je tvrtka u mješovitom državnom (francuskom) i privatnom vlasništvu koja usluge obuke pilota helikoptera i borbenih aviona radi u suradnji s francuskim Oružanim snagama. Osnivanjem takvog Središta dodatno bi se osnažilo hrvatsko-francusko strateško partnerstvo, ali i osigurala sposobnost hrvatskih vojnih pilota Rafalea. Za provedbu uspostave Središta za obuku pilota borbenih zrakoplova, osim MORH-a, zadužena su i druga ministarstva (MVEP, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, i Ministarstvo financija. Za sada još nije definiran datum uspostave Središta, no obje strane pokazale su interes da se ugovor potpiše. O ugovoru se još pregovara i detalji ovog mogućeg projekta nisu u fazi u kojoj bi mogli biti prezentirani javnosti”,

odgovorilo je Ministarstvo obrane RH Novoj TV.

Pilatus PC-21 uskoro i u Puli? (Photo: Pilatus Aircraft Ltd.)

Ovoga je tjedna u 93. ZB u Zemuniku bila prezentacija upravo aviona Pilatus PC-21, na kojima su i naši piloti u Francuskoj letjeli prije prelaska na Rafale. Prema dosadašnjim planovima, potreban broj PC-21 kupila bi francuska strana, dok bi RH sudjelovala s ustupanjem dijela vojnog aerodroma u Puli. I da ponovimo – prema našim neslužbenim informacijama, Središte u Puli ne bi bilo za obuku isključivo hrvatskih pilota, nego i drugih korisnika aviona Rafale, što uostalom kao mogućnost predviđa i Vladina odluka iz ožujka ove godine. Postavlja se pitanje – uključuje li to i pilote srpskog Ratnog zrakoplovstva, budući da se od nedavno i Srbija računa (budućom) korisnicom Rafalea?

MORH-ova kupovina francuskih borbenih aviona, iako od strateškog interesa za državu, nije smjela biti sakrivena iza oznaka tajnosti. U svjetlu najnovijih informacija o pulskom projektu, Ugovor o kupovini Rafalea pogotovo nije smio biti tajan za parlamentarne zastupnike – svojedobno je, naime, Ministarstvo obrane RH odbilo dati Ugovor na uvid čak i tadašnjem predsjedniku saborskog Odbora za obranu Franku Vidoviću, pozivajući se da dozvolu treba tražiti od francuskog Ministarstva obrane!?!? Zato se sada na kapaljku otkrivaju pojedinosti ugovora, i sve se češće postavlja pitanje kakvu korist od hrvatsko-francuskog partnerstva ima Republika Hrvatska, i kada će to saznati hrvatski građani!?

Sinoć je počelo noćno letenje na hrvatskim Rafaleima! Prema izjavama nekolicine očevidaca, dva borbena aviona Rafale uzletjela su s Plesa oko 21 sat – prvi u 20:59, a drugi koju minutu kasnije. Nakon otprilike sat vremena u zraku, vratili su se u matičnu zračnu luku.

Ministarstvo obrane RH jučer je najavilo pojačanu buku uslijed redovitih letačkih aktivnosti:

“U sklopu planiranih zadaća Hrvatskog ratnog zrakoplovstva piloti 191. eskadrile lovačkih aviona 91. krila Hrvatskog ratnog zrakoplovstva provodit će 8. i 9. srpnja 2024. redovite letačke aktivnosti tijekom kojih se može očekivati pojačana buka, kao i probijanje zvučnog zida. Tako se u ponedjeljak i utorak u vremenu od 17:00 do 19:00 sati te od 21:00 do 23:00 sata očekuje pojačana buka tijekom provedbe planiranih letačkih aktivnosti, iznad područja Slavonije i Like. Također, tijekom današnjeg dana 8. srpnja 2024. u vremenu od 17:00 do 19:00 sati očekuje se probijanje zvučnog zida na području Zagrebačke, Karlovačke, Sisačko–moslavačke, Ličko–senjske, Zadarske i Primorsko-goranske županije”.

Dakle, večernje letove treba očekivati i večeras, a svime će se valjda na kraju pohvaliti i MORH.

Četiri mjeseca nakon što se digla buka zbog pozivanja dijela pričuve OS RH na obuku i osposobljavanje, prošloga je tjedna ono zaista i provedeno. Od ponedjeljka, 03. l ipnja, do petka, 07. lipnja, na vojnom poligonu “Eugen Kvaternik” u Slunju provedena je priprema ključnog osoblja razvrstane pričuve za provedbu predmobilizacijske obuke po modelu bojne grupe i predmobilizacijske obuke satnije pješaštva. Kako u svom priopćenju navodi Ministarstvoobrane RH, i ove godine nastavlja se proces obuke ključnog osoblja i postrojbi razvrstane pričuve Hrvatske kopnene vojske. U rujnu ove godine, kao primarna obučna skupina u predmobilizacijskoj obuci po modelu bojne grupe, sudjelovat će 1. pješačka bojna 1. pješačke pukovnije Zagreb ojačana postrojbama borbene potpore, a potom u listopadu slijedi i obuka pješačke satnije 4. pješačke pukovnije Pula. Aktivnosti koje će biti provedene u rujnu i listopadu predstavljaju oblik obuke koji zahtijeva i posebnu pripremu pričuvnika.

Nakon provedene prošlotjedne pripreme, zapovjednik 1. pješačke bojne 1. pješačke pukovnije pukovnik Robert Knežić izrazio je zadovoljstvo visokim odazivom pričuvnika, kao i pokazanom razinom zanimanja i motiviranosti za obuku.

Organizacija obučnih aktivnosti u nadležnosti je Zapovjedništva za obuku i doktrinu “Fran Krsto Frankopan”, a u provedbi sudjeluju djelatnici 1., 3., 4. i 5. pješačke pukovnije pričuvnih snaga Hrvatske vojske i 2. topničko-raketne pukovnije, kao i pripadnici djelatnih postrojbi: Središta za obuku pješaštva i oklopništva, Središta za borbenu obuku, Pukovnije protuzračne obrane, topničko-raketne pukovnije, Inženjerijske pukovnije i Bojne veze.

Ministarstv6 oobrane podsjeća da je u rujnu i listopadu 2023. godine uspješno provedena predmobilizacijska obuka višerodnog sastava postrojbi razvrstane pričuve po modelu bojne grupe u kojoj je sudjelovala 1. pješačka bojna 2. pješačke pukovnije Osijek ojačana postrojbama borbene potpore, a nakon nje, uslijedila je i obuka satnije pješaštva 3. pješačke pukovnije Karlovac. Tako je protekle godine zaživio Koncept predmobilizacijske obuke po modelu bojne grupe, a njegova implementacija uspješno se nastavlja i u ovoj godini.

*Photo: ZOD/OS RH