Odluka o povlačenju hrvatskih vojnika iz mirovne misije na Golanu, koju je predsjednik Republike Ivo Josipović donio 01. ožujka, protekla je dva dana razmatrana na dva saborska radna tijela – Odboru za zakonodavstvo (u utorak, 12. ožujka) i Odboru za obranu (u srijedu, 13. ožujka). Kako je ranije najavio, predsjednik Josipović Odluku o povlačenju donio je samostalno, temeljem ovlasti iz čl. 100. st. 1. Ustava RH i čl. 11. st. 3. Zakona sudjelovanju pripadnika OS RH, policije, civilne zaštite, te državnih službenika i namještenika u mirovnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu, te ju je samo proslijedio na potvrdu Hrvatskom Saboru.

Posljednji dogovor pred početak posla – ministar Kotromanović i voditelj sjednice, dopredsjednik Odbora Ronko

Na jučerašnjoj sjednici Odbora za obranu Odluku je ukratko obrazložio od Predsjednika za to zadužen ministar obrane Ante Kotromanović. Prisutne članove Odbora Kotromanović je obavijestio da su u tijeku pripreme za izvlačenje hrvatskih snaga s Golana, ali iz sigurnosnih razloga nije želio reći kada će se to zaista i dogoditi:

„Mi smo obavili razgovore sa svim našim partnerima – jučer (u utorak, 12. ožujka, op.a.) je bio načelnik Glavnog stožera u Austriji, prije smo obavili razgovore s ministrom obrane i načelnikom GS-a (ja osobno), i s kancelarom, austrijskim premijerom… Razgovarali smo u UN-u, informirali smo sve naše partnere – oni potpuno razumiju i podupiru našu odluku o samom izvlačenju, tako da je to napravljeno temeljito i dobro.“

O smislu hrvatskog sudjelovanja u UN-ovoj misiji na Golanu, kazao je Kotromanović, razgovaralo se već i ranije, u sklopu redefiniranja hrvatskog sudjelovanja u UN-ovim misijama uopće. Već je tada zaključeno da Hrvatska nema velike koristi od UNDOF-a, zbog čega je čak bilo dogovoreno da se hrvatsko sudjelovanje u UN-ovoj misiji na granici Sirije i Izraela prepolovi – sa saborskom odlukom dozvoljenih 110 vojnika u 2013. godini na vjerojatno maksimalno 55, no razbuktavanje krize u Siriji i širenje na Golan tu je odluku stavilo po strani. Razbuktavanje krize vjerojatno će utjecati i na trasu izvlačenja hrvatskih snaga s Golana. Dosadašnje redovite rotacije vršile su se preko međunarodnog aerodroma u Damasku, no kako je novinarima naknadno objasnio Kotromanović:

„S obzirom da se komplicira situacija u okruženju, s obzirom da, koliko je meni poznato, u Siriji one zrakoplovne luke koje su bile da sada nominirane i koje su se koristile za logistiku i za dolazak i odlazak snaga nisu više toliko sigurne, tako da će se vjerojatno to morati učiniti preko neke druge države, ili stvoriti situaciju – sigurnu situaciju – da se oni mogu bez ikakvih problema izvući. To nisu jednostavne operacije, pogotovo u sadašnjoj situaciji koja se dodatno komplicira.“

Vlatku Cvrtili je na Odboru za obranu prošao već drugi bitan proceduralni prijedlog

Članovi Odbora za obranu ovoj se odluci o povlačenju nisu usprotivili, štoviše – jednoglasno ju je prihvatila i pozicija i opozicija – ishodom glasovanja od 7 “za” , nitko “protiv” i nitko “suzdržan” od saborskih zastupnika kojih se okupilo taman za kvorum. Pri tome, nije bilo ni ozbiljne diskusije na temu, dok se u čitavoj toj tišini po pitanju i Golana i Sirije uopće istaknuo jedino vanjski član Odbora Vlatko Cvrtila. On je predložio da ubuduće Ministarstvo obrane češće obavještava saborski resorni Odbor o stanju i položaju hrvatskih snaga u mirovnim misijama – što je praksa koja je i u prošlome sazivu Sabora bila prisutna, doduše, tada na zahtjev pokojnog Borisa Šprema, ondašnjeg predsjednika Odbora.

„Ja bih predložio da u nekakvim razumnim vremenskim razmacima  Ministarstvo obrane i Glavni stožer informiraju ovaj Odbor o stanju u određenim mirovnim operacijama – da li će to biti jednom u dva mjeseca, jednom u tri mjeseca…ali da na neki način i mi budemo svjesni situacije i da znamo zapravo što se događa na terenu. Jer na kraju, odluku o odlasku i o povlačenju donosi Hrvatski sabor, kroz raspravu ovog Odbora, i to je konačna odluka. Mislim da bi onda bilo dobro i da ovo tijelo bude informirano o tim stvarima češće.“

Podsjećajući da je dosadašnja obveza Ministarstva obrane bila da dva puta godišnje Saboru podnosi izvješće o sudjelovanju u mirovnim operacijama, obrambeni ministar Kotromanović objeručke je prihvatio ovu Cvrtilinu ideju, predlažući čak i sazivanje posebne, tematske sjednice o mirovnim misijama.

 „Ja mogu doći bilo kada, u bilo koje vrijeme, mjesečno, kvartalno, po potrebi – to nije problem, i mi možemo pripremiti jedno kratko izvješće o stanju, o broju ljudi, o… Najviše se to, recimo, vjerojatno vas tiče ISAF-a – što nakon 2014., 2015. Mi možemo zakazati i tematsku sjednicu Odbora za obranu, gdje ćemo mi izvijestiti – to ćemo Lovrić i ja, izvijestit ćemo o našim planovima, i to je ono što mi nemamo što kriti od vas. Naravno, dobro je da ste upoznati sa svim stvarima i mi ćemo vas informirati o svemu onome što vi trebate znati i hoćete znati, i to je naša obveza.“

Članovi Odbora za obranu izglasali su da ih MORH ubuduće svaka dva mjeseca obavještava o stanju i sudjelovanje u međunarodnim mirovnim misijama. No pritom su zaboravili i da im je MORH obećao izvijestiti ih o stanju misije UNSMIS u Siriji. Misija je odavno okončana, dva hrvatska vojnika još su se krajem prošloga ljeta vratila iz Sirije, a izvješća do danas – nema na vidiku.

Ministarstvo obrane je u srijedu, 20. veljače 2013. godine, u prostorima Hrvatskog vojnog učilišta “Petar Zrinski” na Črnomercum održalo dva događanja – jedno iza drugoga. Kao prvo, u 13 sati  organizirano je predstavljanje Godišnjeg plana javne nabave MORH-a za 2013. godinu. Na njemu su, uz vrh Ministarstva, sudjelovali i članovi Odbora za obranu Hrvatskog sabora te Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije Hrvatskog sabora. Ovo je događanje bilo otvoreno za javnost, i popratio ga je priličan broj novinara – iako se kasnije, tog i idućih dana, zapravo gotovo ništa o ovoj dosad jedinstvenoj predstavi transparentnosti nije čulo u glavnini hrvatskih medija.

Nakon kraja ove prezentacije, proglašena je kraća pauza. Tijekom njenog trajanja, s HVU su krenuli predstavnici Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije Hrvatskog sabora, a nakon još ponešto izjava i novinari. Ono što je uslijedilo oko 15 sati bio je drugi dio programa koji je MORH namjerio obaviti te srijede popodne. Naime, zatvoren za javnost održan je radni sastanak predstavnika MORH-a i Odbora za obranu Hrvatskog sabora, navodno o predstojećim promjenama Zakona o obrani i Zakona o službi u Oružanim Snagama RH.

Neuobičajeni skup – predstavnici 2 saborska tijela u gostima kod Ministarstva obrane

Teme održanih skupova

S jedne strane, moglo bi se reći da su oba ova skupa plod rada Odbora za obranu tijekom posljednjih tjedana. O prijedlozima Zakona o obrani i Zakona o službi u OS RH raspravljalo se nedavno u Hrvatskome saboru – kada su ta dva zakonska teksta prošla svoje prvo čitanje. Već tada se moglo čuti da MORH, točnije ministar Kotromanović, izričito poziva saborski Odbor da podnese i svoje daljnje pisane prijedloge promjena – ne bi li se možda i njima poboljšalo tekstove zakona pred njihovo upućivanje pred Sabor, u drugo čitanje. Uz to, izrijekom je spomenuo i održavanje namjenskog radnog skupa na ovu temu – baš kakav je onda Ministarstvo i organiziralo 20. veljače.

“Sveto obrambeno trojstvo” – Sabor, Ured Predsjednika RH i Ministarstvo obrane: Tomislav Ivić, Zlatko Gareljić i Ante Kotromanović

S druge strane, prošlog se tjedna na Odboru za obranu – povodom rasprave o Izvješću Državne revizije o obavljenoj reviziji poslovanja MORH-a – moglo čuti i o održavanju posebnoga skupa o javnim nabavama u MORH-u. Točnije, radilo se tu o apelima Vlatka Cvrtile, vanjskoga člana odbora, da se i na temu javnih nabava održi posebna tematska sjednica Odbora za obranu, naravno – uz sudjelovanje odgovarajuće delegacije Ministarstva. Kako je izgledalo, i ovaj je prijedlog tu pao na plodno tlo.

U srijedu smo o tome upitali za komentar i profesora Vlatka Cvrtilu, na što je on za portal Obris.org izjavio:

“Mislim da je sad jedna malo drugačija atmosfera, i to iz dva razloga. Prvo, iz razloga da postoji volja u Ministarstvu obrane da malo drugačije postavi komunikaciju s parlamentom, a s druge strane, opet – postoji i parlamentarna volja, odnosno, volja ljudi u Odboru da stvarno se malo bolje upoznaju sa sustavom, i da onda u tom smislu, onda imaju i malo više informacija… ja bi rekao, i kapaciteta, da kad dođu ključne stvari na Odbor, da onda mogu sudjelovati ozbiljno u raspravama. I mislim da je to jedna dobra kombinacija, jedna pozitivna energija, koju u svakom slučaju treba iskoristiti. Ovo je samo početak. Vjerojatno će  se te stvari nastaviti“.

Doduše, treba zamijetiti kako se u slučaju oba ova skupa, održana u srijedu 19. veljače, i radi, i ne radi o točno onome što je na Odboru za obranu traženo. Dok se za konzultacije o nadolazećim prijedlozima zakona još i može reći da su održane u formatu koji je MORH predložio, onaj prethodni skup – o Godišnjem planu javnih nabava ministarstva – svojim formatom definitivno odudara od traženoga. Dok je bila tražena zasebna tematska sjednica Odbora o javnoj nabavi, održana je tek tematska prezentacija organizirana od Ministarstva – a tek popraćenoj od saborskih zastupnika i vanjskih članova Odbora za obranu. Time je takav skup zapravo jako daleko od tematske sjednice Odbora, koju je 8. veljače ove godine tražio Vlatko Cvrtila, a podržali saborski zastupnici Baranović (HNS) i Božinović (HDZ).

Promjene u odnosu MORH i Sabora

No, ova dva organizirana skupa tek su dio promjena koje su se, izgleda, krenule događati u odnosima Sabora i obrambenog sektora. Zanimljivo je tu zamijetiti i ponešto neočekivani daljnji razvoj priče oko širenja ovlasti Sabora – po pitanju parlamentarne kontrole javnih nabava veće vrijednosti u obrani.

Božinović: bivši ministar obrane za jačanje uloge Sabora

Ova je inicijativa potekla od Davora Božinovića, bivšeg ministara obrane i sadašnjeg saborskog zastupnika HDZ-a. On je u noćnoj saborskoj raspravi povodom prvog čitanja Zakona o obrani i Zakona o službi u OS RH, 30. siječnja ove godine, predložio da Sabor, po uzoru na druge parlamente u modernim demokratskim zemljama, preuzme kontrolnu ulogu pri većim ili velikim vojnim nabavama. Pri tome, što uopće nije uobičajeno – za tu svoju ideju (iznesenu ispred kluba HDZ), odmah je dobio i potporu kluba HNS-a, da bi na kraju rasprave i Višnja Tafra (zamjenica ministra obrane koja je u ime institucije branila prijedloge zakona) podržala iznesenu ideju.

Ne lezi vraže, samo tri tjedna kasnije svi prisutni na prezentaciji Godišnjeg plana javnih nabava o ovoj inicijativi mogli su o tome sad čuti i od ministra Ante Kotromanovića, koji je pred kraj prezentacije na HVU izjavio:

“Mi smo u raspravi, koju smo imali u parlamentu, u Saboru – znači, i opozicija i pozicija – su dale jednu dobru primjedbu i jedan dobar prijedlog. A to je da se pojača kontrola Odbora za obranu – odnosno, preko Sabora, preko Odbora za obranu, u postupku nabave. Mi ćemo u Zakonu o obrani, i poslat ćemo taj prijedlog – što je posve logičan, da se… od određenog iznosa – znači, mora doći na Odbor za obranu, i prezentirati… Išli bi, recimo, u ovom slučaju – načelnik Stožera Lovrić i ja, dok sam ministar obrane, išli bi na Odbor i rekli: ‘OK, za iduću godinu mi planiramo određenu nabavku, određenu kupovinu… nebitno čega, što…’, i onda bi to raspravili, tražili mišljenje, isto, Odbora za obranu o tome. I to isto želimo, na taj način, isto pokazati našu transparentnost i involvirati što više Odbor za obranu u procese koji će se dešavati danas, sutra, i tko zna koliko godina, u Ministarstvu“.

Dakle, po svemu sudeći, tijekom protekla tri tjedna je prijedlog zastupnika Božinovića našao svoj put u službenu verziju prijedloga teksta Zakona o obrani, o čemu je pohvalnih riječi imao i Tomislav Ivić, Božinovićev stranački kolega te predsjednik Odbora za obranu. On je na upit portala Obris.org spomenutu ideju komentirao riječima:

“Meni je, eto, drago da po prvi puta praktički smo upoznati s Godišnjim planom javne nabave u Ministarstvu obrane. Mislim da je to dobro, da je nužnost – pogotovo u današnjim vremenima, da svi postupci javne nabave – koliko god je to moguće, i kada je u pitanju MORH – budu što transparentniji i što javniji. I u tom smislu mogu izraziti zadovoljstvo, što smo došli – jel’ tako – u ovakvu situaciju da imamo, dakle, na uvidu ono što će u ovoj godini biti predmet javne nabave u Ministarstvu. Posebno je, rekao bih to, bitno sada i … u smislu što je u saborskoj proceduri i Zakon o obrani, u kojem, nadam se da će biti i veće ovlasti – i kada je u pitanju Hrvatski sabor, a posebno matično tijelo – Odbor za obranu – u nadzoru rada Ministarstva. I gledam to sve u tom svjetlu, i mislim da je to dobra naznaka”.

Upitan misli li kod spominjanja većih ovlasti Sabora upravo na spomenutu inicijativu s kraja siječnja, potvrdio je to riječima:

“Pa naravno! Čuli ste, evo, što je i ministar rekao, da će u prijedlogu zakona za drugo čitanje biti i odredba da predmeti veće ove nabave – da će biti nužna suglasnost i saborskog Odbora za obranu“.

Uspoređujući ovaj razvoj odnosa Sabora i MORH-a, s onim koji je vladao proteklih godina (posebice od 2008. pa do kraja 2010. godine), teško se oteti dojmu radikalnoga obrata. Ako se ta promjena u odnosima pretoči barem donekle i u stvarne promjene zakonodavstva te prakse – kako upravne, tako i parlamentarne – moglo bi se i stvarno početi govoriti o jednom velikom pomaku na bolje.

Prošle smo godine već pisali o neizvjesnome ishodu dileme: “Kupuje li hrvatska borbene zrakoplove ili ne?”, o nastavku diskusije u kojoj su se formirala dva gledišta – kupiti nešto novo (ili rabljeno), ili pak remontirati postojeće zrakoplove MiG-21 (te time kupiti još par godina za donošenje neke dugoročnije odluke). No, tada se također formiralo i mišljenje da je ovakva odluka po svome značaju više od čistog resornoga pitanja i da za njeno donošenje treba sazvati Vijeće za obranu – vrhovno konzultativno tijelo obrambenoga sustava. No, kako stvari trenutno stoje, ne ide baš sve po ovome tijeku.

Predstavnici švedske države i tvrtke Saab još uvijek nisu upoznati sa stavom Vlade RH

Iako odluka u odnosu na strane ponuđače još nije službeno donesena s razine Vlade RH, iz MORH-a se krajem godine moglo zamijetiti aktivne pripreme za remont zrakoplova MiG-21. O njima smo na portalu obris.org i prvi izvijestili, kada su te namjere bile iznesene u Hrvatskome saboru. Tada je još vrijedila i ponuda švedskog poduzeća Saab, javno objavljena u Zagrebu 10. listopada prošle godine – s rokom isteka, postavljenim za 31. siječnja ove, 2013. godine. No, iako se izgleda u obrambenome sustavu ozbiljno krenulo s razradom opcije remonta (za koju su predviđeni i novci s proračunske stavke MORH-a), to krajem 2012. godine nije ujedno dovelo i do službenoga odbacivanja tada važeće švedske ponude – ili, s druge strane, i svih drugih kupoprodajnih ponuda.

Pri tome, treba tu istaknuti i jednu ozbiljnu dilemu u čitavom hrvatskome petljanju oko kupovine ikakvih borbenih zrakoplova. Naime, nije dvojbeno da je Hrvatska prije nekoliko godina razglasila Request for Infomation (RFI) za postupak pribavljanja borbenih zrakoplova. No, to je tek uobičajena prva faza ponešto dužeg i kompleksnijeg postupka javne nabave, o kojem se sredinom 2008. godine moglo u časopisu Aviation Week pročitati:

“In April Croatia issued an RfI for the replacement of its 12 MiG-21 fighters. The RfI was issued to seven contenders – a longer list than even India’s mighty fighter program. Potential bidders include the Dassault Mirage 2000-5, surplus Dassault Mirage F1 from a French supplier, Eurofighter Typhoon, Lockheed Martin F-16, surplus F-16s from Israel, MiG-29M (MiG-35) and Saab Gripen. A downselect is expected by the end of the summer with an RfP to be issued to two or three suppliers by late 2008/early 2009“.

Nakon tog koraka, koji je RH obavila, nikad se nije krenulo dalje. Odnosno, Hrvatska od prikupljenih relativno grubih informativnih pregleda ponude nikad nije produžila – na formiranje užega kruga podobnih ponuđača, kojima bi se onda uputio i zahtjev za dostavu detaljnijih poslovnih ponuda (Request for Proposal – RFP). Umjesto toga, vlasti u Zagrebu nastavile su igru toplo-hladno, i dalje – pa i nakon kraja 2012. godine.

Da li je potpredsjednik Vlade Grčić dao lažnu nadu švedskoj ministrici trgovine Ewi Björling?

Dok bi bilo normalno očekivati da se ozbiljnim usvajanjem odluke o remontu zrakoplova MiG-21 za neko vrijeme i službeno te pristojno okonča čitava avantura s inozemnim ponuđačima borbenih zrakoplova, te daljnjim prikupljanjem njihovih RFI-odgovora (kojih je samo švedska strana predala čitav niz), to u RH nije slučaj. Dapače, u posljednjih se nekoliko mjeseci tu formirao jedan jasno podijeljeni dvostrani pristup. Paralelno s jasnim proračunskim pripremama za remont prastarih MiG-ova 21 u okviru MORH-a, s nekih drugih adresa u Vladi RH mogle su se čuti i drugačije poruke, možda i zbog privlačnosti ponuđenog paketa vezanih uzvratnih poslova (offset) u vrijeme krize koja trenutno trese “Lijepu našu”.

S jedne strane, posebice je u oči upao potpredsjednik Vlade i ministar regionalnog razvoja i fondova Europske unije Branko Grčić, koji je tijekom sastanka s ministricom trgovine Kraljevine Švedske Ewom Björling, u petak, 18. siječnja 2013. godine izjavio:

“Ono što je isto tako bilo posebno apostrofirano, je razgovor oko jedne ideje – o kojoj se, kažem, vodi diskusija već dulje vrijeme – a to je mogućnost nabavke aviona. Dakle, zrakoplova za potrebe Ministarstva obrane, iz Švedske – a što za sobom vuče, naravno, i razgovor o široj industrijskoj suradnji, poznatoj kao ‘offset program’, gdje bi zapravo bio čitav niz indirektnih  koristi za Hrvatsku. No, u ovom trenutku nemamo konačan odgovor na ovu inicijativu, i u idućih nekoliko tjedana ćemo svakako unutar hrvatske vlade zauzeti i definitivne stavove za ovo, kažem, kratkoročno razdoblje, u kojemu – naravno, sva ograničenja koja objektivno postoje, na neki način koče tu realizaciju. Prije svega, naravno, mislim na proračunske mogućnosti – dakle, mogućnosti financiranja jednog takvog, ozbiljnog projekta“.

I zaista, prošlo je nekoliko tjedana. S posljednjim danom siječnja službeno je istekla listopadska ponuda iz Švedske, a ni iz Vlade, ni iz nadležnog Ministarstva, ali ni iz Stockholma ili koncerna Saab, nije su čulo ni glasa. Kao da se nastavilo čekati spomenutu odluku vlade. No ta tišina, naravno, ne znači i da nema razvoja stvari, a o njemu se moglo ponešto dodatno čuti i jučer, kada je u prostorima Hrvatskog vojnog učilišta u Zagrebu MORH upriličio dosad jedinstveno predstavljanje Godišnjeg plana javnih nabava u obrani za 2013. godinu.

Jak snage državnih institucija na predstavljanju Plana nabave: Tomislav Ivić, Zlatko Gareljić, Ante Kotromanović, Višnja Tafra

Ondje se iz usta Branka Pribolšana, izlagača i državnog stručnjaka za javne nabave u obrani, moglo čuti i slijedeće:

“Moram vas obavijestiti da je tijekom protekla tri dana utvrđena i tehnička dokumentacija za borbeni avion. Nakon niza provedenih konzultacija, određena je tehnička dokumentacija, i taj trend nabave će ući… već je pripremljen, kod ministra na potpisu… u ovu Uredbu – odnosno, u objavu“.

Branko Pribolšan – prvi čovjek MORH-ove javne nabave

Pri tome, prilično je jasno da se tu radilo o poslu remonta borbenih zrakoplova MiG-21, koji bi nakon spomenutoga potpisa ministra Kotromanovića trebao biti uvršten u kategoriju javnih nabava koje se obavlja “prema odredbama Zakona o javnoj nabavi, prema Uredbi o provedbi nabave za potrebe obrane i sigurnosti, ili putem Državnog ureda za središnju javnu nabavu”, a od toga – konkretno, putem odredbi spomenute Uredbe. Dakle, tu bi se trebalo raditi o javnome postupku, koji bi po pokretanju bio i objavljen u Elektroničkom oglasniku javne nabave RH Narodnih novina.

Kako uz ovu objavu stanja postupka remonta zrakoplova MiG-21 ujedno nije bilo i vijesti o okončanju spominjanih započetih postupaka nabave zrakoplova iz inozemstva – o tome smo s portala obris.org opetovano za stav upitali i Vladu RH. I opet tu nismo dobili ništa – dok su naša pitanja po ovoj temi ondje već tjednima na čekanju, ni jučer se opet nije ondje dobilo ikakvog konkretnoga odgovora. No, nije da tu baš nitko iz Vlade nema konkretan stav.

Nakon jučerašnje prezentacije Godičnjeg plana nabave, ministar Ante Kotromanović u svojim je izjavama za novinare bio prilično jasan. Na pitanje o pretpostavljanom životnome vijeku remontiranih zrakoplova izjavio je: “Do deset godina! Do deset godina. Remont, znači, do deset godina. Govorimo o borbenim zrakoplovima, a što će… helikoptera… to će se produžiti još i duže“, a na pitanje novinara, koji su se pitali o modelu remonta i dokupa zrakoplova MiG-21 (“Znači, sedam remontiramo, i pet se kupuje?”), potvrdio je: “Pet se kupuje, da!“. Pri tome, Ante Kotromanović osvrnuo se i na probleme oko odabira potencijalnog izvođača remonta svih tih MiG-ova:

“Znate što, kad govorimo, recimo, o remontu MiG-ova. Evo, konkretno… ili svejedno, bilo čemu, o remontu… Mi imamo interes, u MORH-u smo razvili određene interese, ali, ne možemo mi sada govoriti tko će što… govoriti, pričati, pisati… svi imaju interese. Ukrajinci, Rumunji, Rusi… nemam poima… Izraelci. I oni navijaju za sebe, naravno. Mi gledamo svoje interese. Morate biti svjesni toga. I zato, radimo ponekad… ono, ko u minskom polju smo. „Step by step“. Znamo sve! Našli smo prolaz u minskom polju!“.

Tomislav Ivić: štednja je realnost

Tom istom prilikom smo za komentar projekta javne nabave posla na remontu zrakoplova MiG-21 upitali i Tomislava Ivića, predsjednika saborskog Odbora za obranu. On je izjavio:

“Moramo biti realni. U današnjim, ovakvim financijskim uvjetima i situaciji u kojoj je Hrvatska, u svakom slučaju nabavka novih aviona, ili polovnih aviona… mislim da nije realnost. I u tom smislu podržavam ovu odluku da se ide u remont postojećih kapaciteta, za određeno vrijeme – a do tada razmotriti kompletnu situaciju. Nadam se da će doći i bolja vremena, kada će Hrvatska moći i dugoročnije riješiti ovaj problem“.

A u sličnome je tonu čitavu stvar komentirao i Vlatko Cvrtila, bivši savjetnik Stjepana Mesića i Jadranke Kosor, te sadašnji vanjski te ekspertni član spomenutoga Odbora za obranu. Po njemu bi ovakva odluka bila :

” …prije svega posljedica financijske situacije. Mislim, bilo bi nerealno da se u ovim financijskim uvjetima ide u nešto takvo, jer bi jako teško bilo objasniti… Dakle, u toj ekonomskoj situaciji, gdje je veliki pritisak na javni novac, da se ide – bez obzira koliko potrebe postoje, ali sad ne raspravljamo o potrebama – nego, zapravo, o tome da je to jednostavno nerealno. Dakle, treba pričekati bolja vremena“.

Mogu li remontirani MiG-ovi izdržati još 10 godina?

No, dok se čitava ova tema nije pomicala s mjesta ni u razdoblju od 2004. do 2009. godine, kada se, uz uzlet gospodarstva, u medijima procjenjuje o čak 98 milijardi kuna (malo manje od 13 milijardi eura, po tečaju od 7,586 kn za Euro) bačenih u vjetar od krugova oko Ive Sanadera – danas treba konstatirati da sama odluka o remontu zrakoplova MiG-21 – ako navodno pripremljena, još nije potpisana. Time onda nije još ni pokrenut spomenuti postupak javne nabave posla oko remontiranja ovih letjelica. Dok bi taj smjer razvoja priče o resursima potrebnim za nadzor hrvatskog zračnog prostora opet bio zanimljiv i sam po sebi, za čitavo to vrijeme Vlada RH ustrajno šuti i prema domaćoj javnosti i prema međunarodnim akterima. Jednako tako, ukupan državni vrh RH ne pokazuje ni naznake sazivanja Vijeća za obranu, bilo na ovu ili na neke druge teme.

Iako bi neki rekli da su to sve potezi koje bi trebalo vući u slučaju da se ipak krene s poslom neke međunarodne kupovine zrakoplova – pitanje pridržavanja procedura normalnog sustavnog rada državnoga sustava bi tražilo i da se svim tim koracima pribjegne i u slučaju izričite odgode ili odustanka od međunarodnih postupaka nabave, pokrenutih prije nekoliko godina – pozivanjem na podnošenje informacija o ponudi pojedinih zrakoplova za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i protuzračne snage. Ovako, pukom šutnjom institucija, nastavlja se faktična neizvjesnost o čitavoj ovoj priči – a Hrvatska ispada smušena zemlja u kojoj, i uz određeno političko suglasje ipak, prema onoj narodnoj, “desnica ne zna što joj radi ljevica“.

Saborski Odbor za obranu jutros je raspravljao o dokumentu pod nazivom „Izvješće o radu Državnog ureda za reviziju za 2012. godinu i Izvješće o obavljenim revizijama“, odnosno o onim dijelovima izvješća koja se bave Ministarstvom obrane. Radi se o revizijama poslovanja Ministarstva u 2011. godini, u kojoj je pretežiti dio godine ministar bio HDZ-ov Davor Božinović, da bi tek posljednjih 8 dana u godini (točnije od 23. prosinca 2011.) čelnu palicu preuzeo aktualni ministar Kotromanović. No budući je revizija poslovanja MORH-a u 2011. (kao i za druge državne institucije) rađena od 02. travnja do 31. kolovoza 2012. nalaz tog stanja tek se sada našao na dnevnom redu saborskih tijela. Tako se i aktualna postava Ministarstva obrane – personalizirana u zamjenici ministra Višnji Tafri i pomoćnici ministra Vesni Orlandini – našla u situaciji da pred članovima saborskog Odbora za obranu objašnjava poslovanje iz vremena bivše vlasti, dok su ispred Državnog ureda za reviziju sjednici Odbora prisustvovali zamjenik i pomoćnica glavnog državnog revizora Jozo Serdarušić i Vesna Kasum.

Predstavnici Ministarstva obrane i Državnog ureda za reviziju

Tijekom prošle godine, pod povećalom Državnog ureda za reviziju našla su se 447 subjekta, s ukupno 141 milijardom kuna javnih sredstava. Od tih 447 subjekta, 25 je korisnika državnog proračuna (ministarstva, zavodi i uredi), 3 izvanproračunska korisnika (Hrvatske ceste, Hrvatske vode i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost), 135 jedinica lokalne uprave, 133 trgovačka društva u većinskom vlasništvu države ili lokalnih jedinica, 74 druga korisnika državnog proračuna (škole, vrtići, galerije, kazališta i sl.), 31 neprofitna organizacija (među kojima su lučke uprave, turističke i vatrogasne zajednice), 25 političkih stranaka (sve parlamentarne i one vanparlamentarne koje su u posljednje 3 godine imale prihode ili imovinu u vrijednosti od 100 tisuća kn), 4 nezavisna zastupnika i 10 nezavisnih članova predstavničkih tijela lokalnih jedinica.

Jozo Serdarušić – puno posla za Državnu reviziju

Jedan od spomenutih 25 korisnika državnog proračuna svakako je i Ministarstvo obrane RH koje je, prema izvješću Državnog ureda za reviziju, u 2011. imalo ukupne prihode od oko 5,033 milijarde kuna, dok su rashodi iznosili oko 5,037 milijardi kuna. Najveći dio sredstava ostvaren je iz državnog proračuna – tako je za funkcioniranje OS utrošeno 3,024 milijarde kuna, za opremanje i modernizaciju 755 milijuna kuna, za mirovne misije – 330 milijuna kuna, a za upravne i opće poslove – 570 milijuna kuna. Koncem 2011. godine Ministarstvo obrane imalo je ukupno 19 696 zaposlenih, od toga 16 163 su bile DVO, a ostalo su bili državni službenici i namještenici, izvijestio je članove Odbora za obranu zamjenik glavnog državnog revizora Jozo Serdarušić.

Uvjetno mišljenje zbog javne nabave i financijskih izvještaja

Kao i do sada, Ministarstvo obrane je za poslovanje i financijske izvještaje u 2011. dobilo UVJETNO mišljenje Revizije, s napomenom da je to uvjetno mišljenje „u odnosu na ranije godine – do sada najbliže onom bezuvjetnom“. Sliku već uobičajeno kvare nepravilnosti i propusti koji se odnose na računovodstveno poslovanje i na postupke javne nabave. Na uvjetno mišljenje utjecala je i činjenica da Ministarstvo nije otklonilo nepravilnosti i propuste koji su utvrđeni revizijom za 2010., što je bilo dužno napraviti. Te nepravilnosti odnose se na neusklađenosti i nepotpunost podataka iskazanih u analitičkim evidencijama i financijskim izvještajima Ministarstva, na nepotpuni popis imovine i obveza, te na interne akte koji se odnose na područje javne nabave a nisu usklađeni ni međusobno ni sa zakonskim odredbama. Osim toga, nisu dostavljana ni propisana mjesečna izvješća niti izvješća o realizaciji ugovornih obveza.

„S jedne strane, Izvješće je dobro zato što nisu utvrđene nove nepravilnosti u kalendarskoj godini za koju je ono obavljeno, ali s druge strane – nije dobro jer Ministarstvo obrane vuče posljedice svojih poslovanja iz prethodnih godina“,

rekla je zamjenica ministra obrane Višnja Tafra.

Ona je od Revizije istaknute nepravilnosti podijelila u 4 kategorije: (1) financijsko izvješćivanje, (2) poslovne knjige, (3) popis imovine i obveza, i (4) informatički sustav i postupci javne nabave. Financijski izvještaji Ministarstva obrane problematični su u dijelu koji se odnosi na pokazatelje vrijednosti dugotrajne nefinancijske imovine, te zbog toga nisu sastavljeni u skladu s Pravilnikom o financijskom izvještavanju i proračunskom računovodstvu. Iako raspolaže značajnom nefinancijskom imovinom, Ministarstvo obrane do sada nije provodilo izmjere vrijednosti te imovine (osim „odokativno“), pa nema ni utvrđene koeficijente koji bi pokazivali raste li ili opada vrijednost MORH-ove imovine. Zato je ove godine MORH pokrenuo veliki projekt utvrđivanja sve svoje nefinancijske imovine (nekretnina, opreme i naoružanja), kao i njene vrijednosti, na način da se ona fizički pregleda na terenu i uvede u evidenciju. Što se poslovnih knjiga tiče, tu je MORH također prihvatio nalaz Državne revizije, kojim se nalaže obavljanje ispravaka vrijednosti vojne nefinancijske imovine, te evidentiranje potraživanja za dane predujmove za nabavu roba i usluga u skladu s odredbama Pravilnika o proračunskom računovodstvu i računskom planu.

„Potraživanja za nabave (za predujmove iz 2011.) iznosila su 17,8 milijuna kuna, i zatvaraju se u skladu s ugovornim rokovima. U 2011. je zatvoreno 3 milijuna kn potraživanja, do srpnja 2012. još dodatnih 1,2 mil kn, a ostatak otvorenih potraživanja je planirano zatvoriti do kraja 2012.“,

izvijestila je Tafra. Prihvaćen je i nalog Revizije za popis imovine i obveza u skladu s odredbama Pravilnika o proračunskom računovodstvu. Revizija je prigovorila da popisom nisu obuhvaćene licence, te fizički popis stanova, garaža, poslovnih prostora i vojnih nekretnina, pa će sve to biti obuhvaćeno novim popisom imovine i obveza Ministarstva obrane sa stanjem na dan 31. prosinca 2012. godine.

Dio članova Odbora za obranuo iznenađen je brojnim MORH-ovim problemima

Ove se godine započelo i s intenzivnim otklanjanjem problema u informatičkom sustavu Ministarstva obrane, koje unutar sebe i Oružanih snaga ima nekoliko, međusobno nepovezanih informatičkih sustava. Nepovezanost je, među ostalim, posljedica razvoja tek pojedinih dijelova sustava. Najkritičnije je nepostojanje povezanog sustava nabave sa sustavom financija, pa je iznimno teško tijekom godine pratiti ugovore o nabavi od trenutka njihovog sklapanja pa do izvršenja u odnosu na raspoloživi novac. Što se postupaka javne nabave tiče, prihvaćen je nalog Ureda za reviziju kojim se nalaže postupanje u skladu s naputkom o provedbi postupaka i uputom o načinu evidentiranja stvorenih financijskih obveza, a prihvaćen je i nalog Ureda o provođenju analize internih akata na području nabava (prvenstveno Pravilnika o načinu materijalnog zbrinjavanja OS RH  i Naputka o provedbi postupka nabave u MORH-u). U novom ustroju Ministarstva obrane, područje nabave stavljeno je u samostalni sektor za javnu nabavu, on se više ne nalazi ni pod jednim pomoćnikom, nego izravno pod ministrom obrane, pa se u MORH-u nadaju da će se dobri rezultati te rošade pokazati već u sljedećem izvješću Državne revizije. Zahvaljujući tom ustroju, napomenula je Tafra, smanjeni su dijelovi nabave koji se dogovaraju izravnom pogodbom, i sve je manje postupaka javne nabave koji se obavljaju po zakonski dozvoljenoj mogućnosti izuzeća.

Tematska sjednica o javnoj nabavi

Kako saborski zastupnici – članovi Odbora za obranu – nisu imali što za reći nakon izlaganja revizora Serdarušića i zamjenice Tafre, riječ su preuzeli vanjski članovi Odbora. Antun Tus je zamjerio što se nikako ne pokreće stvarna promjena vezana za financiranje Oružanih snaga, koja bi u konačnici rezultirala dodatnim novcem za modernizaciju. Istodobno, Oružane snage, a prvenstveno Zrakoplovstvo, troše svoje financijska sredstva i druge resurse na civilne potrebe – za borbu protiv požara, zaštitu i spašavanje, i sanitetske potrebe. Tus je posebno istaknuo korištenje vojnih radara, uključenih u sustav Kontrole leta.

„Vrijeme je da Ministarstvo obrane krene u sređivanje naplate određenog iznosa u ostalim ministarstvima, kako bi se konačno podigao novčani iznos za modernizaciju“,

zaključio je Tus. Tafra je podsjetila da se još za vrijeme mandata bivšeg ministra Božinovića pokrenulo rješavanje odnosa s civilnim društvom. Tijekom prošle godine, dogovoreno je da Ministarstvo branitelja nadoknađuje troškove sudjelovanja pripadnika OS RH na pogrebima branitelja i polaganjima vijenaca, a naplata je počela i za radare koje koristi Kontrola zračne plovidbe. U tijeku je i revidiranje ugovora s lokalnim zajednicama, jer se do sada prečesto događalo da Ministarstvo obrane svoju imovinu preda lokalnoj upravi, a ona ne ispoštuje ugovorne obveze prema Ministarstvu. O jednom takvom slučaju, onom u Međimurskoj županiji, mogli ste čitati i na portalu Obris.org.

Vlatko Cvrtila primijetio je, prije svega, da je izvješće o radu Državne revizije napravljeno – politički korektno:

„Ja ću samo pročitati rječnik koji je upotrijebljen: ‘mišljenje prema kojem je postupljeno’, ‘Ministarstvo poduzima aktivnosti’ – ne znamo jel’ napravilo nešto, ‘poduzima aktivnosti’ – to je trajan proces, ‘u obavljanju aktivnosti više pozornosti posvećuje’ – jel’ to sad dovoljno dobro ili nije, itd. Dakle, dosta je tih eufemizama iskorišteno, i u tom smislu je izvješće korektno.“

Vlatko Cvrtila – puno pitanja, malo konkretnih odgovora

No ono što brine je činjenica da Ministarstvo obrane NIKADA do sada nije dobilo bezuvjetno mišljenje. U izvješću za 2010., Državni ured za reviziju dao je 10 preporuka – od toga se 2 preporuke izvršavaju, 3 su u postupku izvršenja, a 5 se nije izvršilo, pa se Cvrtila pita – u čemu se uopće vidi poboljšanje u poslovanju MORH-a u 2011.?! Muči ga i problem narudžbenica: „To je u odnosu na izvršenu javnu nabavu, po svim propisima javne nabave, ja mislim oko 2 i pol puta više nego što je sama javna nabava. Da li postoji rizik, uz te narudžbenice određenih zlouporaba u tim postupcima koji bi bili suprotni zakonu?“ Ako netko nije postupao prema napucima i uputama, pa nije dostavljao tražena mjesečna izvješća, da li je Ministarstvo obrane pokrenulo neki stegovni postupak zbog toga, pitao je dalje Cvrtila. Zato je predložio, a Višnja Tafra u ime Ministarstva prihvatila, da saborski Odbor za obranu napravi tematsku sjednicu o javnoj nabavi u obrambenom sektoru. Što se javne nabave tiče, izmijenjeni su naputci o postupku javne nabave unutar Ministarstva, pa su po novome iz javne nabave isključeni tehnički nositelji, izvijestila je Tafra. Naime, nakon što tehnički nositelj izradi tehničke specifikacije, on više ne sudjeluje u postupku javne nabave, niti ima kontakata s ponuditeljem opreme (ili nečeg drugog što se nabavlja u tom trenutku). To je samo jedna od mjera kojom se smanjuje, odnosno onemogućava bilo koju vrsta utjecaja na osobe koje odlučuju, nakon provedenog postupka javne nabave, koje, odnosno čije sredstvo će se kupiti. Promijenjena je i praksa koja je u MORH-u vladala od 2005. – od tada, naime, pojedini postupci javne nabave (npr. za linijski prijevoz, ili za odjeću i obuću) uopće nisu provođeni, već su postojeći ugovori produžavani čistom automatikom.

S Tusovim i Cvrtilim primjedbama složio se HNS-ovac Petar Baranović:

„Nevjerojatna je činjenica da jedno ministarstvo, kao što je Ministarstvo obrane, ima dugi niz godina uvjetno izvješće Revizije. Nevjerojatna je činjenica da danas svjedočimo izvješću koje kao pojašnjenje ima da Ministarstvo obrane do ove godine nije znalo s kojom materijalnom imovinom raspolaže, da nije bilo prave evidencije, da se evidencija tek ustrojava, da informatički sustavi koji trebaju podržavati funkcioniranje i rad Ministarstvo obrane, a samim tim i sustava obrane, su heterogeni i neuvezani, i da zapravo smo u situaciji i da Ministarstvo obrane, a samim tim i HV, do danas funkcionirali u situaciji u kojoj nisu znali s čim raspolažu. To je vrlo poražavajuća situacija.“

Baranović je potom zaključio i da je ovakvo neuredno stanje i u drugim segmentima države i društva. Zanimalo ga je što Ministarstvo obrane namjerava poduzeti da sljedeće revizorsko izvješće bude ozbiljnije, odnosno bezuvjetno, te kada se može očekivati da javne nabave budu vođene na prihvatljiv i zakonit način?

Oživljavanje rada Odbora za obranu?

I bivši ministar obrane, Davor Božinović, kojeg se ovo izvješće Revizije zapravo najviše tiče, složio se s ranijim konstatacijama, napominjući da se i tijekom njegovih nekoliko mjeseci vođenja Ministarstva uočilo da treba krenuti od temeljnih ustrojavanja evidencija, ali i drugih poslova.

„Mi jesmo krenuli, meni je drago što je izvješće Državnog ureda za reviziju kazalo da smo ovaj put najbliže bezuvjetnom mišljenju – ja sam uvjeren da će sljedeće mišljenje biti bezuvjetno“.

Davor Božinović – ojačati ulogu Sabora i Odbora za obranu

Božinović je također podržao Cvrtilin prijedlog o sazivanju tematske sjednice Odbora za obranu, kao znak da su Sabor i saborski zastupnici preko tog Odbora odgovorni i za funkcioniranje Ministarstva obrane, i obrambenog sustava u cijelosti. Na prošlotjednoj sjednici Sabora upravo je on predložio da se putem saborskog Odbora za obranu nadgledaju i odobravaju vojne nabave veće vrijednosti, kako bi se s jedne strane oživio posrnuli parlamentarizam u Hrvata, a s druge strane – ojačala transparentnost u tom, još uvijek mistificiranom području vojnih nabava.

Ove dvije rasprave – prošlotjedna na plenarnoj sjednici Sabora, i današnja na Odboru za obranu – kao da pokušavaju oživjeti rad i značaj ovog potonjeg saborskog tijela. Imenovanjem vanjskih članova Odbor je neizmjerno mnogo dobio na stručnoj i kvalitetnoj raspravi, koja se u ovom mandatu, nažalost, nije baš često čula. Uz to, u samo 10-ak dana, aktivnosti Odbora su se utrostručile – uz dvije sjednice (jedna o paketu obrambenih zakona i druga o izvješću Revizije), Odbor sljedeći tjedan gostuje u Ministarstvu obrane, na radnom sastanku upravo o Zakonu o obrani i Zakonu o službi u OS. Još kada bi taj sastanak bio obavezan za sve članove Odbora, a ne samo za one kojima se da potegnuti do Sarajevske ceste…. Odboru je danas na određeni način nametnuto i organiziranje posebne tematske sjednice. Prijedlog je i da predstavnik Odbora postane član Vijeća za obranu koje se, istini za volju, nije sastalo više od 2 godine, no s novim Zakonom o obrani – možda se i to čudo desi. Uspije li Božinović progurati svoju ideju o sudjelovanju Odbora u suodlučivanju o vrijednim vojnim nabavama – Odbor za obranu napokon bi mogao postati relevantno, ne samo saborsko, već i državno tijelo.