Vlada Crne Gore na prošlotjednoj 34. sjednici, održanoj 12. rujna, verificirala je dokument naziva: „Prijedlog sporazuma između Ministarstva obrane RH, Ministarstva obrane BiH, Ministarstva obrane CG i Ministarstva obrane Makedonije o Studiji za nadzor zračnog prostora i zahtjeva za potrebnu komunikaciju“. Kako smo već pisali, hrvatska je Vlada sličan dokument iste tematike, pod nazivom „Tehnički dogovor za projekt studije nadzora zračnog prostora i komunikacijskih zahtjeva“, usvojila još u ožujku ove godine, na svojoj 81. sjednici. Dok je ovaj hrvatski dokument zaista pravno-tehničke prirode, crnogorski donosi cjelokupan tekst Sporazuma na kojem se temelji tehnički dogovor.

Sporazum se bazira na odluci donesenoj 9. prosinca 2011. godine na ministarskom sastanku država-članica Jadranske povelje (A5), prema kojoj su ministri obrane Albanije, BiH, Crne Gore i Republike Makedonije odobrili provođenje BRAAD-a i preporučili BiH, Crnoj Gori i Makedoniji dogovor s NATO C3 Agencijom (NC3A, sada NATO Agencija za komunikacije i informacije – NCIA) da napravi zajedničku Predakvizicijsku studiju nadzora zračnog prostora. Temeljem toga, kako piše u dokumentu,

„Republika Hrvatska preuzima vodeću ulogu za regiju u okviru BRAAD, čime se obvezuje predstavljati interese suverenih država BiH, Crne Gore i Makedonije prema NCIA, za potrebe Studije“.

Iza kratice BRAAD skriva se “Balkanski regionalni pristup pitanjima kontrole i nadzora zračnog prostora“, a riječ je o multinacionalnoj inicijativi NATO-saveza, kojoj je cilj da koordinira i olakša pristup regionalne suradnje u pogledu modernizacije sposobnosti i protuzračne obrane država na Balkanu, podstičući bolju interoperabilnost između 3 partnerske države (BiH, Crne Gore i Makedonije) s NATO-om, i omogućavajući značajno smanjenje troškova. Hrvatsko Ministarstvo obrane zaduženo je za prikupljanje od 3 partnerske države svih relevantnih podataka potrebnih NCIA za izradu Studije, dok se Sporazumom te 3 strane obvezuju dati ili Hrvatskoj ili NCIA sve podatke koje od njih traži Agencija. Nakon što NCIA službeno dostavi Studiju MORH-u, to ju je ministarstvo obvezno u roku od 30 dana službeno dostaviti svim trima partnerskim državama.

Ukupna cijena izrade Studije je 199,999.98 eura, od čega svaka od 3 partnerske države plaća Ministarstvu obrane RH svoj udio od ukupne fiksne cijene u iznosu od 66,666.66 eura. Sporazumom se regulira i zaštita podataka, i to tako da se podaci s većim stupnjem tajnosti razmjenjuju samo između NCIA i Republike Hrvatske kao NATO-članice, a potom se – tamo gdje je moguće, deklasificiraju i objavljuju partnerskim državama (budući one nisu članice NATO-saveza).

Reakcije na inicijativu BRAAD

U cijeloj ovoj priči najzanimljivija je reakcija iz Srbije, zemlje koja zbog svoje „neovisnosti“ prema NATO-u ni na koji način nije uključena u ovaj projekt. Danas su Večernje novosti objavile tekst pod naslovom „Crnogorsko nebo štitit će hrvatski borbeni zrakoplovi!“, uz tvrdnju kako je Vlada Crne Gore već utvrdila prijedlog sporazuma između vojnih ministarstava Podgorice, Zagreba, Sarajeva i Skopja za nadzor zračnog prostora.

„Tako će se 4 republike bivše SFRJ naći pod istim kockastim kišobranom jer će, po sporazumu, Hrvati preuzeti vodeću ulogu u ovom projektu nazvanom ‘pametna obrana’, uz dio financijske podrške NATO-a“,

pišu Večernje novosti. Već se nagađa i da će radari za sustav zajedničke zračne obrane biti postavljeni na brdu Vrsuta iznad Bara.

Jedinu reakciju Večernje su novosti uspjele dobiti od Radana Nikolića, predsjednika Udruženja boraca ratova Crne Gore od 1990. godine, koji smatra da je potpuno neshvatljivo da crnogorsko nebo čuva netko s kime je Crna Gora do jučer ratovala i s kime još uvijek ima neriješenih pitanja, poput onih o granici ili o ratnim zločinima. Osim toga, dodao je Nikolić,

„Vojska Crne Gore ima 4 ispravna borbena aviona tipa supergaleb G4, kojima može samostalno kontrolirati svoje nebo. Nitko ne kaže koliko će Crnu Goru koštati da hrvatski borbeni avioni to učine umjesto domaćih. Vojna zaštita tuđeg neba je veoma unosan posao, a ovu priču koja se sada ostvaruje nagovijestio je još 2009. godine bivši predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić“.

No, ako tu na trenutak i zaboravimo činjenicu da je u projektu BRAAD riječ o nadzoru zraka radarima, a ne zrakoplovima – Nikolić i Večernje novosti s uma su smetnuli i činjenicu da je od izrade ikakve studije, pa do stvarne kontrole nečijega neba prisutan još čitav niz dodatnih velikih koraka. Kada bi sve to i bilo tako kako donose regionalni mediji – pitanje je, bi li ovaj posao u budućnosti uopće mogli raditi hrvatski oldtajmeri, netom pristigli s remonta.

Hrvatska pomoć u prilagodbi i pridruživanju Crne Gore NATO-savezu, kao i Europskoj uniji, ozakonit će se najvjerojatnije na prvoj ovogodišnjoj sjednici Sabora, temeljem Vladine odluke s njene 71. sjednice, održane 10. siječnja. Kada su u pitanju republike bivše Jugoslavije, Hrvatska s Crnom Gorom ima najbolje (političke) odnose, od lipnja 2012. formaliziranima i potpisanim Ugovorom između RH i CG o euroatlantskome partnerstvu, a koji je i temelj budućeg zakona donesenog u Vladi. Hrvatska se tim dokumentima obvezuje Crnoj Gori pomoći svojim dosadašnjim iskustvima u ispunjavanju kriterija i pri pregovorima s Europskom unijom i NATO-om, stavljajući Podgorici na raspolaganje čak i ljude koji su sudjelovali u tim procesima. Navjestitelj ovakve pomoći zapravo je bila bivša premijerka Jadranka Kosor, koja je 2010. godine i Srbiji i Crnoj Gori poklonila CD-ove s radnom verzijom prijevoda europske pravne stečevine, odnosno onog njenoga dijela neophodnog za pristupne pregovore.

Po novome, Hrvatska bi Crnoj Gori trebala pomoći i u dijelu u kojem je i sam slaba – u pripremi kvalitetnog te pravodobnog informiranja javnosti o pristupanju EU i NATO-u. Hrvatska slabost na području informiranja o EU dobro se vidjela upravo i na spomenutim prijevodima pravne stečevine – koji su, dok ih je danas bivša premijerka poklanjala po regiji, za hrvatske građane bili potpuna nepoznanica, zaključana iza velikih vrata Banskih dvora. No, ni hrvatska kampanja oko ulaska u NATO nije bila ništa bolja – nije bila transparentna (do pristupanja RH NATO-Savezu tajnom je ostala i sama komunikacijska strategija informiranja javnosti, a kamoli njena praktično nevidljiva provedba), dok loptanje s referendumom o ulasku u NATO bolje da niti ne spominjemo. Stanje tu ni kod naših južnih susjeda nije ništa bolje. Trenutna kampanja Vlade Crne Gore o prednostima pristupa NATO-savezu blizu je fijaska: u nekoliko gradova tribine su otkazane zbog nedovoljnog interesa građana, a istraživanja su pokazala da je potpora Crnogoraca NATO-u veća kada Vlada ne provodi kampanje.

Vlada Crne Gore je “za” NATO, dio opozicije i nevladinih udruga – “protiv”

Nakon što Hrvatska uđe u EU, Crna Gora će ostati jedina zemlja iz regije koja s Bruxellesom pregovara o članstvu u Uniji. Crna Gora je te pregovore započela 29. lipnja 2012., nakon što je godinu i pol (točnije, od prosinca 2010. godine, kada je dobila status kandidata) čekala na datum pokretanja pregovaračkoga procesa. Ostale dvije zemlje-kandidatkinje, Makedonija i Srbija, čekaju da im Bruxelles dodijeli datum pregovora, što su euro-birokrati ponovno odgodili – ovoga puta do ljeta, no ni tada ne treba očekivati neko veliko čudo. Baš kao i u hrvatskom slučaju, Europljani od Crne Gore prioritetno traže napredak u reformi pravosuđa, te borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala. Štoviše, Crnoj Gori je, kao i drugim kandidatima za članstvo u slučaju eventualnih pregovora, Europska unija poručila da će voditi računa i o iskustvu stečenom u prethodnim pregovorima o članstvu, posebno kada se radi o poglavlju o pravosuđu, sudstvu i temeljnim pravima. Tu Hrvatska sigurno ima što za reći, a može li čemu naučiti Crnu Goru – tek će se vidjeti. Bit će zanimljivo promatrati i odnos hrvatskih pomagača s veleposlanikom EU u Crnoj Gori, Slovencem Mitjom Drobničem, pogotovo s obzirom na aktualne hrvatsko-slovenske prijepore.

Veleposlanik EU Mitja Drobnič među prvima je posjetio novog/starog premijera Mila Đukanovića

Slovenija je Crnu Goru „uzela pod svoje“ i kad je NATO u pitanju. Dežela je poslednje dvije godine (2011/2012.) vodila NATO-vo kontaktno veleposlanstvo u Podgorici, a temeljem odluke Sjevernoatlantskog saveza iz studenog 2012. to će raditi još naredne 2 godine – 2013. i 2014. Slovensko Ministarstvo vanjskih poslova za tu će namjenu izdvojiti 20 tisuća eura godišnje što će, vjeruje Janšina Vlada, biti dovoljno da Crna Gora preko Akcijskog plana napreduje toliko da je NATO odluči pozvati u Savez. Prve dvije godine Slovenija je posvetila javnoj diplomaciji, dok se naredne dvije namjerava pozabaviti crnogorskim obrambenim i vojnim reformama. Upravo je to područje na kojem bi, prema budućem Zakonu o euroatlantskom partnerstvu između Hrvatske i Crne Gore, i Lijepa naša trebala vrlo usko surađivati sa Slovenijom u obučavanju Crne Gore.

Crnogorski vojnici s bivšim ministrom obrane u Afganistanu

No Hrvatska već godinama dobro surađuje s Crnom Gorom po pitanju mirovnih misija, prvenstveno one u Afganistanu. Na posljednjoj sjednici Vlade Crne Gore u 2012., održanoj 27. prosinca, prihvaćen je „Memorandum o razumijevanju između Ministarstva obrane RH i Ministarstva odbrane CG o principima doprinosa Pješadijske jedinice u sastavu njemačke grupe za obezbjeđenje komande baze Mazar-e-Sharif“. O tome što on podrazumijeva – već smo pisali, a da se taj dokument i konkretno primjenjuje potvrđuje, među ostalim, MORH-ovo priopćenje od prije dva dana (15. siječnja) o crnogorskim vojnicima koji se u Požegi pripremaju za ISAF. Radi se o preduputnoj obuci pripadnika OS CG, koji će u sastavu 21. hrvatskog kontingenta sudjelovati u mirovnoj operaciji ISAF u Afganistanu. Od ukupno 33 crnogorska vojnika koji će se uskoro otisnuti put Afganistana, njih 5 se u Požegi obučava za borbene spasitelje, a 9 za vozače. Preduputna obuka koja, osim crnogorskih, obuhvaća i hrvatske vojnike, završit će vježbom „Hrvatski ponos“, koja će se od 18. siječnja do 1. veljače ove godine održavati na vojnom poligonu Gašinci.

Unatoč dobrim hrvatsko-crnogorskim odnosima, temeljenim na gledanju u budućnost, ostaju još uvijek neriješena neka teška pitanja iz prošlosti. Ona se, prije svega, odnose na pitanje ratne odštete, odnosa crnogorskog pravosuđa prema počinjenim ratnim zločinima u Hrvatskoj, neriješenih graničnih pitanja, propalim tzv. poslovima stoljeća, samovoljnoj prodaji vojne imovine nekadašnje zajedničke države, itd. Činjenica da je Hrvatska među prvima, štoviše kao 4. zemlja uopće, priznala samostalnu i neovisnu Crnu Goru, po svim ovim pitanjima nije dosad napravila neku razliku, a ni aktualno euroatlantsko partnerstvo vjerojatno ih neće pokrenuti s mrtve točke. Dapače, dojam je da su takvi partnerski odnosi neriješena pitanja samo još dublje pogurnuli pod tepih – što nije dobro, budući se radi o temama koje iz pozadine dugoročno truju sve međusobne odnose.

Nakon gotovo dva mjeseca od parlamentarnih izvora, Crna Gora sinoć je napokon dobila novu/staru Vladu, na čijem je čelu, po sedmi put, Milo Đukanović. Vladu, koju čine Demokratska partija socijalista, Socijaldemokratska partija, Liberalna partija Crne Gore, Demokratska partija, Bošnjačka stranka, Hrvatska građanska inicijativa i albanska stranka “Forca za jedinstvo“, podržala su 44 zastupnika, 26 su bila protiv, a 1 je bio suzdržan. Opozicija je prije svega glasala protiv Đukanovića, smatrajući kako je predugo na vlasti i kako on sam, sa stigmom koju nosi na leđima, teško može biti predvodnik borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala. Osvrčući se na te kritike, Đukanović je podsjetio da je „svatko na vlasti onoliko dugo koliko je to demokratska volja građana“, a borba protiv korupcije i organiziranog kriminala bit će u „posebnom fokusu“ njegovog kabineta.

Milo Đukanović - više puta premijer, po jedanput ministar obrane i predsjednik države

Novi premijer Đukanović u svom je govoru istakao kako će njegova Vlada biti posvećena učlanjenu u NATO-savez, nastavku europskih integracija i poboljšanju životnog standarda. „Međusobna povezanost integracije u NATO i EU daleko je izraženija u našoj regiji nego što je bila, i što je danas, u drugim dijelovima Europe. Za malu balkansku zemlju kao što je Crna Gora, NATO nam treba kako bi se osigurala trajna stabilnost i sigurnost u regiji, budući smo svjedoci brojnih turbulencija u prošlosti na prostoru Balkana“, rekao je Đukanović, koji će imati prilično problema vratiti Crnogorcima vjeru u NATO. Tamošnja potpora članstvu Crne Gore u NATO-u sve je slabija, a nedavne tribine zamišljene kao promocija Saveza morale su biti otkazane u čak nekoliko gradova zbog premalog interesa.

Nova Vlada ima 4 potpredsjednika i 14 ministara, od čega je njih 8 iz prethodne Vlade. Dosadašnji premijer Igor Lukšić postao je, po uzoru na hrvatsku si kolegicu Vesnu Pusić, potpredsjednik Vlade te ministar vanjskih poslova i europskih integracija. Na čelu Ministarstva obrane i dalje će biti Milica Pejanović Đurišić, dok je dosadašnji ministar unutarnjih poslova Ivan Brajović preselio na čelno mjesto u Ministarstvu pomorstva i prometa. Novi ministar unutarnjih poslova je Raško Konjević.

Jučer oko 21.30 izbio je požar na brdu Gorica, samo oko kilometar zračne linije od centra Podgorice

Pucanje visokonaponskog kabla uzrokovalo je u ponedjeljak navečer veliki požar u samoj Podgorici – točnije, u elitnom dijelu na brdu Gorica. Požar raspirivan jakim sjevernim vjetrom i potpomognut višetjednim visokim temperaturama ugrozio je veleposlanstva Velike Britanije, Francuske, Grčke, Rumunjske i Slovenije, kao i rezidencije veleposlanika nekoliko europskih zemalja. Veleposlanik Slovenije Vladimir Gasparič izjavio je za crnogorski dnevnik „Vijesti“ da je vatra došla do same terase veleposlanstva, ali su ga vatrogasci uspjeli odmaknuti. Požar se u jednom trenutku približio i zgradi u kojoj živi i bivši predsjednik i premijer Crne Gore, Milo Đukanović. Dio Gorice je hitno evakuiran. Vatra se velikom brzinom širi i na samom južnom podnožju brda, paralelno sa željezničkom prugom Beograd-Bar. Podgoričkim vatrogascima u pomoć su priskočile i kolege iz obližnjim mjesta, kao i stanovnici Podgorice, no zbog slabog pritiska u vodovodnoj mreži, njihova se pomoć pokazala relativno beskorisnom. Požar koji je prijetio kućama na Gorici oko ponoći je donekle stavljen pod kontrolu, no zato je nastavilo buktiti u nekim drugim dijelovima Podgorice, prije svega u crnogoričnoj šumi nedaleko bivšeg Kombinata aluminija, na južnome rubu Podgorice.

Pogledajte požar na brdu Gorica u video prilogu:

Požari koji već 10-ak dana haraju sjeverom Crne Gore još uvijek nisu stavljeni pod kontrolu, pa se sada sve nade u njihovo gašenje ili barem lokaliziranje polažu u kišu, koja će možda pasti u utorak. Na području Pljevalja i Mojkovca nije pomogla ni dosadašnja hitna intervencija helikoptera pristiglih na ispomoć iz Srbije (MUP) i Hrvatske (OS RH). Hrvatski Mi-8 MTV su iz Divulja navodno krenuli put Crne Gore u nedjelju, 15. srpnja, iza 14 sati. Iako su poslani izrijekom u Crne pode i Kanjon Drage, tog su dana djelovali u pljevaljskome kraju  i, kasno navečer, u Petrovića omaru – jer je bilo procijenjeno da je ondje situacija bila teža. Tijekom jučerašnjega dana navodno nisu letjeli, zbog niske oblačnosti – dok je jak sjeverni vjetar ponovno razbuktao požar u prirodnome rezervatu Crna poda, gutajući stoljetna stabla crnoga bora.

Tko je kriv?

Budući da požari ne jenjavaju, počele su međusobne optužbe lokalnih političara. Bivši predsjednik općine Pljevlja Filip Vuković optužio je lokalnu vlast za kukavičluk i nesposobnost, budući da na jednom parkingu u mjestu već tri godine čami parkirana mehanizacija, koja bi u ovoj alarmantnoj situaciji itekako dobrodošla. Prozvana vlast Vukoviću je uzvratila podsjetnikom da je on sam bio na vlasti do prije 10-ak mjeseci. Mještani Dobrilovine, u kanjonu Tare gdje požari haraju već 10 dana, tvrde da je ljudski nemar glavni uzrok ogromne štete u tom nadaleko poznatom kanjonu i Nacionalnome Parku Durmitor. Uzrok požara je udarac groma u borove u kanjonu koji se, tvrde, lako mogao ugasiti iz aviona da je akcija počela na vrijeme. No, ona je kasnila punih 24 sata, a i vrlo je brzo proglašena pauza zbog nemogućnosti da se požar ugasi.

Branka Bošnjak, zastupnica Pokreta za promjene u Skupštini Glavnog grada Podgorice, dio krivice svalila je i na crnogorsku vlast zbog navodno problematične prodaje helikoptera MI-8 Vojske Crne Gore. Bošnjak tvrdi da su, iako u dobrom stanju, njih 6 proglašeni neperspektivnima – zbog čega su 2005. godine stavljeni na prodaju, „…ili bolje rečeno poklonjeni po prosječnoj cijeni od 50 tisuća dolara. I danas lete, a našima nijesu valjali, ili je u pitanju bio neki drugi interes“. Do 2005. godine u Crnoj Gori je bila stacionirana helikopterska jedinica tada još uvijek zajedničke srpsko-crnogorske države, a nakon razdruživanja spomenuti helikopteri ostali su Vojsci Crne Gore – koja je jedan dio, odlukom Vlade iz 2005. godine, stavila na bubanj – da bi praktično svi bili prodani nekoliko godina kasnije. Bošnjak je kritizirala i nabavu protupožarnih aviona za MUP, smatrajući s jedne strane da oni nisu pogodni za djelovanje na terenu kao što je ovaj na sjeveru Crne Gore, a s druge strane – da MUP CG (za razliku od Vojske Crne Gore) nema kadrova osposobljenih za takvu vrstu zadaća.

Saonice umjesto helikoptera

Crnogorski komunalni snjegočistač zimus u Žabljaku

Time se ponavlja situacija iz veljače i ožujka ove godine, kada je Crna Gora doživjela kolaps zbog niskih temperatura i visokog snijega. Tada je Vlada Crne Gore odlučila da za nešto više od 3 milijuna dolara, preostalih od klirinškog duga Ruske Federacije, kupi 13 snjegočistača i 15 motornih saonica.  Na ime klirinškog duga Rusija je Crnoj Gori bila dužna 18 milijuna dolara, pa je Vlada Crne Gore 2006. počela razmatrati mogućnost da dio tog novca iskoristi za nabavu višenamjenskih helikoptera. Dvije godine kasnije Vlada je i službeno donijela takvu odluku, koja nikada nije realizirana. Istu sudbinu doživjela je i nabava lokomotiva za Željeznički prijevoz, kada je namjera takve nabave stornirana zbog „nepogodnosti lokomotiva za crnogorske pruge“. Zato je Vlada CG odlučila da umjesto helikoptera i lokomotiva kupi čistače snijega i saonice, koje će potom pokloniti općinama na sjeveru zemlje, kao najpogođenijima sniježnim nedaćama, te općini Cetinje i određenim državnim institucijama. Ugovor o nabavi 13 snjegočistača u vrijednosti od 2 762 500 dolara potpisan je s tvrtkom „AgroTehMaš“ iz Sankt Petersburga, dok će 15 motornih saonica nabaviti „Ruskaja mehanika“ iz grada Ribinska. Po jedne saonice dobit će Gorska služba spašavanja Crne Gore i Sektor za izvanredne situacije, dok će se naknadno razmotriti prijedlozi da se dio saonica, umjesto općinama, dodijeli Vojsci Crne Gore i Upravi policije.