U roku od samo par mjeseci, hrvatska je Vlada odobrila novo deklariranje vojnih snaga za NATO. Na današnjoj 115. sjednici odobrila je deklariranje OS RH za Združene snage visoke spremnosti (Very High Readiness Joint Task Force – VJTF) iz sastava Snaga za brzi odgovor NATO-a (NATO Response Force – NRF). Dok je ministar obrane RH bio na općoj audijenciji kod Pape, kako je već uobičajeno za ozbiljne obrambene teme, i ovu je odluku na sjednici Vlade obrazlagao državni tajnik Zdravko Jakop:

„Odluka o uspostavi snaga za brzi odgovor NATO-a usvojena je 2002. godine na summitu NATO-a u Pragu, a na summitu NATO-a u Wallesu 2014. usvojena je odluka o uspostavi Združenih snaga visoke spremnosti NATO-a. Republika Hrvatska je radi doprinosa euroatlantskoj sigurnosti prepoznala nužnost aktivnog sudjelovanja u združenim snagama visoke spremnosti te u skladu s mogućnostima deklarira snage za njihov sastav. Stoga je na prijedlog Vlade 2015. godine Hrvatski sabor donio odluku o mogućnosti angažiranja snaga u okviru Združenih snaga visoke spremnosti iz sastava Snaga za brzi odgovor NATO-a. Uz odluku koju smo već ranije donijeli o deklariranju snaga za ovu namjenu u Ministarstvu obrane koji uključuje i GS OS, pripremljena je i odluka kojom se predlaže deklariranje do 40 pripadnika Oružanih snaga RH za angažiranje u okviru Združenih snaga visoke spremnosti iz sastava Snaga za brzi odgovor u 2022. godini, te do 150 pripadnika u 2022. i 2023. godini. Navedeno deklariranje u skladu je s nacionalnim interesima RH kao odgovorne članice NATO-a koja nastavlja graditi međunarodnu vjerodostojnost, te aktivno pridonosi kolektivnoj obrani Saveza i sigurnosti euroatlantskog područja. Financijska sredstva za provedbu ove odluke osigurana su u državnom proračunu na razdjelu Ministarstva obrane“.

No Jakop je u obrazloženju malo pobrkao stvari, jer u pripadajućem Vladinom dokumentu – koji još ide na potpis Predsjedniku Republike – stoji da Hrvatska za Združene snage visoke spremnosti  deklarira do 40 pripadnika OS RH u ovoj godini, te do 150 pripadnika u naredne 2 godine, dakle 2023. i 2024. godine.

Združene snage visoke spremnosti (VJTF) najspremniji su dio Snaga za brzi odgovor NATO-a, a razina njihove spremnosti za terensko raspoređivanje – kada su u stanju pripravnosti – je unutar nekoliko dana, ovisno o kojim dijelovima Združenih snaga visoke spremnosti je riječ.

„U okviru Združenih snaga visoke spremnosti deklariraju se tri brigade i svaka od njih se u okviru trogodišnjeg ciklusa nalazi u različitom stupnju spremnosti. Pojedine postrojbe ili namjenski organizirane snage deklarirane iz sastava Oružanih snaga Republike Hrvatske u okviru Združenih snaga visoke spremnosti iz sastava snaga za brzi odgovor NATO-a prolaze kroz trogodišnji ciklus priprema i pripravnosti koji uključuje pripremu snaga (STAND UP – visoka razina spremnosti), stanje pripravnosti (STAND BY – vrlo visoka razina spremnosti) i završetak spremnosti snaga (STAND DOWN – visoka do niska razina spremnosti)“,

napominje se u Vladinom dokumentu. U skladu s trogodišnjim ciklusom NRF-a uobičajeno je da se snage deklarirane u VJTF nalaze u vrlo visokoj razini spremnosti u deklariranoj godini, a u prethodnoj  i godini nakon te godine su u nižem stanju pripravnosti. Od 1. siječnja ove godine vodeća nacija u Združenim snagama visoke spremnosti je Francuska, dok će sljedeće godine tu ulogu preuzeti Njemačka.

Treba podsjetiti i da je, kako kaže državni tajnik Jakop, Hrvatski sabor još 2015. donio odluku o mogućnosti angažiranja snaga u okviru VJTF. Kada je u rujnu 2015. u Saboru raspravljan „Prijedlog odluke o prelasku granice Republike Hrvatske oružanih snaga država članica NATO-a i Oružanih snaga Republike Hrvatske angažiranih u okviru Združenih snaga visoke spremnosti iz sastava snaga za brzi odgovor NATO-a“, tadašnja zamjenica ministra obrane Višnja Tafra izričito je naglasila da bi se „Združene snage visoke spremnosti suprotstavile protivniku koji je već napao teritorij Saveza ili bi se razmjestile na granici Saveza u slučaju neposredne prijetnje. Stoga je potrebno unaprijed donijeti odluku o odobravanju prelaska granice Republike Hrvatske i prelasku granice dijela Oružanih snaga republike Hrvatske deklariranih u Združene snage visoke spremnosti“. Dvije godine kasnije, 2017., Hrvatska i Slovačka su za potrebe VJTF uspostavile kopnenu namjensku skupinu za specijalne operacije, gdje je Hrvatska u „stand-by“ razdoblju pridonijela s maksimalno 15 pripadnika Zapovjedništva specijalnih snaga.

Prošloga tjedna, u četvrtak 2. ožujka, Vlada Republike Hrvatske se, među ostalim, pozabavila i vojnom suradnjom Hrvatske i Slovačke. Sam dokument priložen uz 27. točku dnevnoga reda praktično pa ne govori ništa o temi nazvanoj “Prijedlog zaključka u vezi s Memorandumom o suglasnosti između Ministarstva obrane Republike Hrvatske i Ministarstva obrane Slovačke Republike u vezi s načelima za uspostavu i djelovanje kopnene namjenske skupine za specijalne operacije koja će biti na raspolaganju NATO snagama za odgovor – Združenim namjenskim snagama vrlo visoke spremnosti tijekom 2017. godine” – budući se u njegovu sadržaju tek uzima stvar na znanje, da bi se onda još i prepričao naslov Memoranduma, uz napomenu kada je taj akt potpisan (1. prosinca 2016. godine u Bratislavi i 11. siječnja 2017. godine u Zagrebu). Uz to je bilo spomenuto i da je riječ o tekstu kojeg su Vladi RH dostavili iz Ministarstva vanjskih i europskih poslova aktom klase: 018-05/17-43/1, i ur. broja: 521-V-02-02/02-17-4, od 6. veljače 2017. godine – naravno, bez da se sam tekst memoranduma i objavilo.

Iz obrazloženja koje je pred Vladom RH u manje od minutu i pol sažeo Tomislav Ivić, državni tajnik u MORH-u, saznalo se o ovoj temi tek rubno više. Naime, on je tog četvrtka pred kolegama istaknuo:

“Temeljem Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora dostavlja se na upoznavanje Vladi RH navedeni memorandum koji je u ime Ministarstva obrane u siječnju ove godine potpisao načelnik GS OS RH general zbora Mirko Šundov. Svrha ovog memoranduma je osigurati pravni okvir za uspostavu i djelovanje kombinirane kopnene namjenske skupine oružanih snaga RH i Slovačke Republike za specijalne operacije, koja će biti na raspolaganju NATO-snagama za odgovor združenim namjenskim snagama vrlo visoke spremnosti. Sudjelovanje u multinacionalnoj obuci i vježbama provodit će se u skladu s dogovorenim postupcima NATO-a, a svaki sudionik snosi svoje troškove u vezi sa sudjelovanjem osoblja na multinacionalnoj obuci i vježbama tijekom godine pripravnosti. Ovaj memorandum nema namjeru stvoriti nikakva prava ili obveze prema međunarodnom javnom pravu niti doći u sukob s važećim primjenjivim nacionalnim ili međunarodnim pravom“.

Budući da time i dalje gotovo ništa nije bilo jasno, o detaljima ovog sporazuma upitali smo i samo Ministarstvo obrane RH, te s te strane dobili određena pojašnjenja.

O čemu se radi?

Dakle, spomenuti Memorandum o suglasnosti potpisan je 1. prosinca 2016. godine u Slovačkoj Republici od strane načelnika Glavnog stožera Slovačkih oružanih snaga, generala Milana Maxima, a 11. siječnja 2017. godine u Zagrebu od strane načelnika Glavnog stožera OS RH, generala zbora Mirka Šundova. Svrha ovog sporazuma je osigurati pravni okvir za uspostavu i djelovanje kopnene namjenske grupe za specijalne operacije tijekom pripravnosti  u 2017. godini, dakle u njenom “stand-by” razdoblju. Kako je napomenuo i državni tajnik Ivić pred Vladom RH, tako i MORH potvrđuje da “ovaj sporazum ne stvara nikakva nova prava ili obveze na temelju međunarodnog prava, niti je u suprotnosti s  važećim nacionalnim zakonodavstvom“. Konkretno, “Ovim sporazumom reguliraju se međusobni odnosi i obaveze, a ne upućivanje pripadnika OS RH u inozemstvo“.

Pred gotovo praznom sabornicom o hrvatskom sudjelovanju u NATO Združenim namjenskim snagama vrlo visoke spremnosti, rujan 2015.

Sam prelazak granice RH za postrojbe angažirane u okviru NATO Združenih namjenskih snaga vrlo visokog stupnja spremnosti (Very High Readiness Joint Task Force – VJTF) “reguliran je Odlukom Hrvatskog sabora od 25. rujna 2015. godine (»Narodne novine«, br. 105/15), kojom se, za situacije predviđene člankom 54. Zakona o obrani, odobrava prelazak granice Republike Hrvatske i djelovanje dijela Oružanih snaga Republike Hrvatske, deklariranih u Združene snage visoke spremnosti NATO-a, u skladu sa zahtjevom nadležnih zapovjedništva NATO-a“. Konkretno, ta “Odluka o prelasku granice Republike Hrvatske oružanih snaga država članica NATO-a i oružanih snaga Republike Hrvatske angažiranih u okviru Združenih snaga visoke spremnosti iz sastava Snaga za brzi odgovor NATO-a” vrlo je kratak akt – u njegovom prvom članku dopušta se ulazak i raspoređivanje VJTF snaga u RH “u situacijama predviđenima međunarodnim ugovorom“, dok drugi članak dopušta odlazak i djelovanje tako deklariranih segmenata OS RH u inozemstvu – “u skladu sa zahtjevom nadležnih zapovjedništva NATO-a“. Za obje ove situacije se onda definira i jednostavna obveza Vlade RH da “odmah izvijesti Hrvatski sabor o provedbi točaka I. i II. ove Odluke“.

Kako je o tom aktu 22. rujna 2015. godine pred saborskim Odborom za obranu istakla Višnja Tafra, tadašnja zamjenica ministra obrane, riječ je o snagama definiranim “Akcijskim planom za spremnost Saveza”, donesenom na NATO summitu u Walesu u rujnu 2014. godine. On se sastoji od dva dijela: (1) od mjera osiguranja, te (2) mjera adaptacije – unutar kojih su ustrojene i spomenute Združene namjenske snage vrlo visoke spremnosti. Razina spremnosti Združenih snaga, kad su u stanju pripravnosti, je unutar nekoliko dana. Združene snage visoke spremnosti suprotstavile bi se protivniku koji je već napao teritorij Saveza, ili bi se razmjestile na granici Saveza u slučaju neposredne prijetnje. Zbog takve hitne prirode djelovanja ovih snaga – bilo je potrebno i unaprijed donijeti odluku o odobravanju ulaska u RH takvih NATO snage, kao i odluku o odlasku u inozemstvu za dio OS RH deklariranih u NATO VJTF. Ova je tema po kratkom postupku raspravljena 23. rujna 2015. pred gotovo praznom sabornicom, kada je ponovo obrazloženje iznijela zamjenica ministra Tafra, da bi onda spomenuta Odluka i bila izglasana samo dva dana kasnije, 25. rujna 2015. godine (zadnjeg radnog dana 7. saziva Hrvatskoga sabora, kada je ujedno usvojena i Odluka o raspuštanju koja je na snagu stupila u ponedjeljak 28. rujna 2015. godine). Spomenuti akt je u Narodnim novinama osvanuo 2. listopada 2015. te je na snagu stupio osmi dan od objave – dakle, 10. listopada te iste 2015. godine.

Tko bi to uopće išao van RH?

Ovdje se zapravo radi o grupi od 12 pripadnika specijalnih snaga Oružanih snaga RH, uz mogućnost povećanja brojčane veličine do 15 – ako bude potrebe za popunom u samom zapovjedništvu – odnosno “o jednom timu koji se pripaja kopnenoj namjenskoj grupi za specijalne operacije (oko 80 pripadnika), gdje Slovačka Republika određuje zapovjednika“. To je združena, samoodrživa grupa kopnenih snaga za specijalne operacije (SOF) Republike Hrvatske i Slovačke Republike, koju su države sudionice namjenski uspostavile kako bi ona bila na raspolaganju za potrebe aktualnih NATO snaga vrlo visoke spremnosti (VJTF 2017).

Njemačke snage u okviru NATO VJTF u ožujku 2015. godine

Općenito, generiranje snaga za kontinuiranu spremnost u nadležnosti je NATO Savezničkog zapovjedništva za operacije (Allied Command Operations – ACO), te se redovito provodi svake godine za naredno razdoblje, kada države članice iskazuju namjeru za dodjeljivanjem dijela svojih snaga koje će biti u povišenom stupnju spremnosti. Za hrvatske snage ovo je jednokratna aktivnost koja se provodi od 01. siječnja do 31. prosinca 2017. godine. Angažirane snage provode redovitu obuku u sklopu postrojbe u Republici Hrvatskoj, pa MORH ističe da tijekom ove godine ta postrojba neće biti upućivana na vježbovne aktivnosti izvan RH, “no postoji mogućnost da sastavnica dobije vježbovnu uzbunu zbog provjere spremnosti, o čemu odlučuje sukladno prosudbi nadležno NATO zapovjedništvo“.

Poljske VJTF snage na NATO vježbi Noble Jump, 18. lipnja 2015. godine

Što se tiče troškova ove aktivnosti – kao prvo treba ponoviti stav izrečen od državnog tajnika Ivića kako “svaki sudionik snosi svoje troškove u vezi sa sudjelovanjem osoblja na multinacionalnoj obuci i vježbama tijekom godine pripravnosti“. Na to se nadovezuju iz MORH-a napominjući da “troškovi ovakve međunarodne aktivnosti se stvaraju jedino u slučaju aktiviranja postrojbe i upućivanja izvan RH. Zadaća je u ovom trenutku nepoznata, te na troškove utječu mjesto razmještaja, troškovi transporta, sporazumi koje tek treba sklopiti s eventualnom zemljom primateljicom u svezi smještaja, prehrane, utroška goriva i slično” – što sve ostaje za vidjeti u slučaju ako do aktivacije hrvatskih NATO VJTF snaga zaista i dođe.