Iako iz MORH-a još uvijek nema vijesti o nabavi korveta za HRM, potencijalni se ponuđači i nadalje nadaju skoroj te za njih pozitivnoj odluci o izboru plovila. Tako su danas u Hrvatskoj gospodarskoj komori predstavnici vodećih američkih industrijskih kompanija održali sastanke s predstavnicima domaćih brodograditelja i njihovim dobavljačima o mogućnostima suradnje na izgradnji ratnog broda korveta za Hrvatsku ratnu mornaricu. Cilj je jačanje industrijske, tehnološke i gospodarske suradnje između Hrvatske i SAD-a u području obrambene i brodograđevne industrije, a događanje je dio šireg ciklusa industrijskih susreta koje organizira Hrvatska gospodarska komora s ciljem povezivanja domaćih tvrtki s globalnim liderima. Sličan događaj je prošle godine održan s predstavnicima francuskih kompanija, koje su također zainteresirane za prodaju brodova HRM-u.

“Projekt višenamjenske korvete za Hrvatsku vidimo ne samo kao nabavu vojne platforme, već i kao priliku za industrijski razvoj. Cilj nam je uključivanje hrvatskih brodogradilišta i dobavljača u međunarodne lance vrijednosti, kao i prijenos tehnologije i otvaranje novih radnih mjesta visoke dodane vrijednosti”, 

naglasila je voditeljica Odjela za industriju HGK Tajana Kesić Šapić, podsjetivši da Hrvatska ima dugu tradiciju brodogradnje, visokoobrazovane inženjere i snažan IT i high-tech sektor.

“To znači da imamo i znanje i kapacitete za sudjelovanje u složenim projektima poput izgradnje višenamjenske korvete”,

rekla je Kesić Šapić.

Tatjana Kesić-Šapić i Bill Cowardin

Na događanju su se predstavile američke tvrtke Leidos Gibbs & Cox, Lockheed Martin i GE Aerospace te su sudjelovale na B2B razgovorima s predstavnicima brodograditelja Uljanik, Brodotrogir, 3. Maj i Iskra Shipyard te njihovim dobavljačima. Primjetno je među ovim tvrtkama nema Brodosplita, ali su prisutne dvije o kojima MORH razmišlja kao o ovima koje su sposobne dovršiti preostala 3 OOB-a. Kako napominje HGK, iza Leidosa je više od 100 godina iskustva i sedam tisuća plovila koje je izgradila njihova podružnica G&C Design. Opskrbljuju više od 16 mornarica diljem svijeta.

“Ovaj program je puno više od izgradnje brodova, radi se o gradnji hrvatskih kapaciteta koji traju”,

rekao je globalni potpredsjednik Leidosa za dizajn brodova Bill Cowardin, dodavši:

“Izgradnjom višenamjenskih površinskih plovila u hrvatskim brodogradilištima, s hrvatskim radnicima i dobavljačima, pomažemo revitalizirati nacionalnu brodogradnju te za generacije koje dolaze stvoriti visoko kvalificirana radna mjesta čije trajanje nadilazi okvire jednog programa”.

SAD su proteklih mjeseci vrlo ozbiljno razmišljale i procjenjivale sposobnosti hrvatskih brodogradilišta, ističući ozbiljnu namjeru da ih uključe u buduću izgradnju korveta za HRM. Dosadašnja iskustva američke Ratne mornarice prvenstveno s remontnim brodogradilištem “Viktor Lenac” rezultirala su novim, dodatnim poslovima za tvrtku u Martinščici.

“SAD i Hrvatska imaju dugotrajnu suradnju kao NATO saveznici, uz značajnu povijest u zajedničkom radu na dijeljenim sigurnosnim izazovima. Naše su snage bile rame uz rame u zahtjevnim okruženjima, trenirale zajedno u značajnim vježbama, gradeći tako interoperabilnost koja je ključna za našu kolektivnu obranu. Ovo partnerstvo ide iznad naših vojnih kapaciteta. Suradnja Ratne mornarice SAD-a i hrvatskih brodogradilišta je dugogodišnja i postojana, a oslanja se na vašu kvalificiranu radnu snagu za ključna održavanja i popravke”,

rekao je bojnik Phil Wong, časnik za bilateralne poslove u Veleposlanstvu SAD-a u Zagrebu, Vojna grupa Hrvatska.

“Gradeći na toj povijesti dokazane suradnje, prijedlog dizajna korvete od strane SAD-a produbljuje naše partnerstvo. Takva direktna potpora naporima za modernizaciju Hrvatske ratne mornarice čini obje naše zemlje sigurnijima, jačima i prosperitetnijima”,

zaključio je bojnik Wong.

*Photo: HGK

Posljednjih 15 dana u remontnom brodogradilištu “Viktor Lenac” na remontu je bio razarač američke Mornarice USS Arleigh Burke (DDG-51). Riječ je o prvom brodu u istoimenoj klasi, nazvanoj po admiralu Arleighu Burkeu, pa već samim time ima legendarni status. Ovaj je razarač u riječko brodogradilište stigao, kako već rekosmo, prije punih 15 dana na tzv. “Mid Deployment Voyage Repair”, odnosno na planirano održavanje pomoćnih brodskih sustava.

Sam USS Arleigh Burke (DDG-51) građen je u brodogradilištu Bath Iron Works u saveznoj državi Maine, SAD – kobilica je bila položena 06. prosinca 1988., porinut je 16. rujna 1989., a u službu je primljen 04. srpnja 1991. godine. Ipak, još tijekom ostatka ’91. i cijelu ’92. USS Arleigh Burke bio je podvrgavan dodatnim testiranjima na moru kao prvi brod nove klase od koje se imalo velika očekivanja. Naime, ovi novi razarači trebali su uključiti saznanja iz Falklandskog rata, nositi ponešto vrhunske mornaričke tehnologije (sustav Aegis), te zamijeniti niz starijih klasa razarača i krstarica. Uz skupe i veće krstarice klase Ticonderoga, od razarača Arleigh Burke očekivalo se dosta sposobnosti za bitno manju cijenu – u sklopu koncepta “hi-low mix”. Time se od klase Arleigh Burke očekivalo sposobnosti protuzračnog i proturaketnog ratovanja sustavom Aegis, mogućnost izvođenja taktičkih udara po kopnenim ciljevima raketama Tomahawk, protupodmorničke sposobnosti sonarom, protupodmorničkim raketama i specijaliziranim helikopterom, te protubrodske sposobnosti.

USS ARLEIGH BURKE
(DDG-51) na suhom doku 3. siječnja 1991.

DDG-51 je brod punog deplasmana oko 9000 tona, dužine 154 metra, širine 18 metara, i gaza 9,4 metra. Njegove 2 osovine pokreću 4 plinske turbine General Electric LM2500-30 koje mu osiguravaju brzinu od preko 30 čvorova i operativni radijus do 4400 nautičkih milja. Posadu sačinjava 33 časnika, 38 dočasnika i 210 mornara. Uz napredni 3D AESA radar te niz dodatnih radara, brod jeopremljen i raznim elektrooptičkim senzorima, nekoliko sonara i opsežnom opremom za obraanu i elektroničko ratovanje. Posebno treba napomenuti da USS Arrleigh Burke DDG-51 spada u samo 7 brodova iz prve serije ovih plovila (Flight I) koji su do 2014. dobili veliki remont s unapređenjem elektronike na razinu Aegis Baseline 9 za korištenje raketa SM-6. Što se naoružanja tiče, uz jedan top od 127 mm i jedan sustav Phalanx CIWS, glavnina naoružanja je raketna – 2 protubrodska lansera raketa MK 141 Harpoon, jedan sustav za blisku obranu SeaRAM CIWS, te 2 bloka zdenaca za vertikalno lansiranje raketa (jedan od 29 zdenaca i drugi  od 61 – ukupno 90). Uz to, brod je opremljen i s dva trocijevna torpedna sustava Mark 32, a nosi i jedan helikopter Sikorsky SH-60/MH-60 Seahawk. Operativna služba broda USS Arleigh Burke (DDG-51) počela je 1993. na Mediteranu i Jadranu, gdje se vratio ’95. (održavanje zone zabrane leta iznad BiH), da bi potom tijekom idućih više od 30 godina djelovao u Perzijskom zaljevu (u više navrata protiv Iraka), u nizu američkih skupina nuklearnih razarača, pred obalama Afrike, u djelovanjima protiv ISIS-a pred obalama Sirije, na Arktiku, Baltiku i Atlantiku,  a trenutno je stacioniran u sklopu Šeste flote u bazi Rota u Španjolskoj gdje je prošao i više modernizacija. Ipak treba posebno napomenuti radove izvedene u kolovozu 2010. u Norfolku, savezna država Virginija, gdje je za DDG-51 proveden program “DDG Modernization” kojim je ovom sada 34-godine starom brodu vijek produžen na 40 godina, da bi mu onda 2019. opet u Norfolku, Virginija, bila dana i sposobnost obrane od balističkih raketa. Tu je sposobnost iskušavao i sredinom travnja 2024. rušeći iranske balističke rakete na putu prema Izraelu pred čijom je obalom USS Arleigh Burke tada bio usidren.

Uplovljavanje USS Forrest Sherman u riječki akvatorij 27. svibnja 2025.

Remontnom brodogradilištu “Viktor Lenac” ovo je čak 89. projekt za Mornaricu SAD-a i drugi razarač u remontnoj “karijeri”. Krajem svibnja i početkom lipnja u “Lencu” je na jednako brzinskom remontu bio i razarač USS Forrest Sherman (DDG-98), te se upisao kao prvi razarač koji je ikada bio na remontu u Martinšćici. Dolazak američkih razarača u “Viktor Lenac” je iznimno dobar znak jer time ovo brodogradilište dolazi u poziciju da konkurira na natječajima za višegodišnje održavanje pet razarača koji su kontinuirano stacionirani u američkoj Šestoj floti. Osim što osiguravaju poslovnu budućnost na duže staze, ovakvi su poslovi iznimno dobri za renome brodogradilišta.

USS Arleigh Burke (DDG-51) danas je nakon uspješno obavljenog remonta napustio brodogradilište “Viktor Lenac” (Photo: Vedran Grozdanić)

Od utorka, 25. srpnja, u remontnom brodogradilištu „Viktor Lenac“ nalazi se vrlo zanimljiv gost – USS Normandy (CG 60). Ovo je prvi put da USS Normandy dolazi u „Lenac“ i zadržat će se vrlo kratko – tek tjedan dana, odnosno do srijede, 2. kolovoza. Tijekom tog vremena predviđeno je obavljanje raznih mehaničko-izolaterskih radova. Kako je objavila Ratna mornarica SAD, radi se o uredno planiranom posjetu Rijeci i popravku broda usred plovidbe (Mid-deployment voyage repair – MDVR). „Bila nam je čast izabrati Rijeku kao luku dostupnu za održavanje USS Normandy usred plovidbe. Boravak u Rijeci omogućuje nam da izvršimo potrebne popravke tijekom našeg plovidbenog rasporeda, te da nastavimo demonstrirati interoperabilnost snašim hrvatskim partnerima“, rekao je zapovjednik broda, kapetan Errol A. Robinson.

Raketna krstarica USS Normandy (CG 60) je 14. plovilo klase Ticonderoga koja ukupno sadrži 27 plovila. S obzirom na opremljenost radarskim sustavom Aegis (radar AN/SPY-1) i vertikalnim lanserima raketa, ovaj se brod osim za protubrodske i protupodmorničke zadaće često koristio i za izvođenje raketnih napada. Ipak, osnovna mu je namjena sudjelovanje u  obrani borbenih skupina oko nosača aviona ili amfibijskih brodova. Sama USS Normandy bila je naručena krajem studenog 1984., a njena gradnja započela je u brodogradilištu Bath Iron Works (BIW) u saveznoj državi Maine početkom travnja 1987. godine. Brod je bio porinut 19. ožujka 1988. i primljen u  operativnu službu Ratne Mornarice SAD-a 9. prosinca 1989. godine. Iz svoje matične luke u Norfolku, savezna država Virginia, USS Normandy je sudjelovala u Zaljevskom ratu (operacije Pustinjski štit i Pustinjska oluja), gdje je ispaljivala rakete Tomahawk te sudjelovala u zaštiti savezničkih brodovlja i zrakoplova. Time je bila prvi američki ratni brod od 1945. kojem je prva plovidba ujedno predstavljala sudjelovanje u ratu.

USS Normandy s pratnjom stiže u Lenac (Photo: Vedran Grozdanić)

Sredinom od 1993. do 1995. godine USS Normandy je kao dio borbene skupine nosača USS America (CVA/CV-66) u više navrata sudjelovala u potpori akcijama UN protiv Savezne Republike Jugoslavije – gdje se posebno spominje ispaljivanje 13 raketa Tomahawk na položaje protuzračne obrane oko Banja Luke u rujnu 1995. godine. Pri tome se po prvi put koristilo rakete Tomahawk Block-3 koje su uz vođenje topografskim kartama (TERCOM) koristile i GPS. Krajem 1997. USS Normandy je ponovno bila raspoređena u Mediteran, odakle je potom prebačena u Arapsko more, pred obale Iraka. U siječnju 2010. godine sudjelovala je u humanitarnom spašavanju nakon tadašnjih velikih potresa na Haitiju, a 5 godina kasnije (sredinom 2015.) je zajedno s nosačem USS Theodore Roosevelt (CVN 71) presretala iranske pošiljke oružja Huti pobunjenicima, dok je u veljači 2020. u Arapskom moru presrela i brod s 358 iranskih raketa zemlja-zrak.

USS Normandy s pratnjom stiže u Lenac (Photo: Vedran Grozdanić)

Trenutno je USS Normandy dio Gerald R. Ford Carrier Strike Group i nalazi se na planiranom rasporedu u području operacija američkih pomorskih snaga u Europi. Nakon posjeta i vježbanja na sjeveru Europe, od sredine lipnja ova je skupina u Mediteranu, a od 20. lipnja i u Jadranu. Nakon posjete Kopru i Sloveniji krajem lipnja, uslijedile su popune zaliha na moru te vježbanje (PHOTOEX kao dio NATO aktivnosti „Neptune Strike 23-2“, 11. srpnja). Sve te razne djelatnosti dovele su ovaj brod 25. srpnja i na održavanje u Rijeku, koje zapravo dolazi ususret smiraju njegovog operativnog vijeka. Naime, očekuje se da bi USS Normandy mogla završiti svoj operativni put tijekom 2025. godine. Inače, USS Normandy (CG 60) je plovilo dužine 173 metra i gaza 10,2 metra, koje pokreću 4 plinske turbine General Electric LM2500 i koje joj daju maksimalnu brzinu od oko 32,5 čvorova. Njena posada je 30 časnika i oko 300 mornara, a uz opsežni paket razne radarske i komunikacijske tehnike naoružana je s 2 bloka sa po 61 ćelijom vertikalnih lansera Mk-41. Uz rakete RGM-84 Harpoon, opremljena je i s dvije instalacije Phalanx CIWS te 2 kompleta torpednih  cijevi Mk-32. Ujedno s nje djeluju i do dva helikoptera Sikorsky Sh-60B ili MH-60R Seahawk.

USNS Carson City na testnoj plovidbi, (Photo: Vedran Grozdanić)

Ovo je za remontno brodogradilište „Viktor Lenac“ 71. projekt s Ratnom mornaricom SAD-a, a zasigurno nije zadnji. Gotovo istodobno dok je USS Normandy uplovljavao u Kvarnerski zaljev, u tijeku je bila testna plovidba američkog logističkog broda USNS Carson City (T-EPF-7), koji je proteklih tjedana bio na remontu u riječkom remontnom brodogradilištu. „Carson City“ je čest gost „Viktora Lenca“, a ovoga je puta ovdje zbog svog redovnog remonta (Regular Overhaul – ROH) koji se provodi svakih 5 godina. Početkom srpnja brodogradilište „Viktor Lenac“ nakon uspješno obavljenih radova napustio je USNS Trenton (T-EPF 5), također učestali gost u Martinšćici.

USNS Trenton (T-EPF 5) u brodogradilištu “Viktor Lenac” (Photo: Christina Johnson, MSCEURAF)

Prije odlaska „Trentona“, brodogradilište„Lenac“ je posjetio kapetan Kenneth Pickard, zapovjednik Task Force 63 pri Vojnom pomorskom zapovjedništvu za Europu i Afriku (Military Sealift Command Europe and Africa – MSCEURAF), sa suradnicima. Među njima je bio i Bryan Eubanks, nadzorni inženjer luka iz Čvorišta za održavanje MSCEURAF-a, koji je iznimno  pohvalio brodogradilište „Viktor Lenac“: „Mi brodogradilište ‘Viktor Lenac’ smatramo jednorogom“. Naime, kako je pojasnio Eubanks, kada se radi o planiranom održavanju brodova, voditelji projekta obično su zabrinuti oko 3 specifilna područja: trošak održavanja/popravka, pridržavanje rasporeda i ispravnost izvršenja potrebnih radova. „Obično ste sretni kada pogodite dva od ova tri područja. Kod ‘Viktora Lenca’ normalno je postići tri od tri, a oni ne samo da pružaju održavanje u brodogradilištu, već pružaju podršku našim brodovima diljem Europe“, rekao je Eustace.

Potvrda ovih riječi su deseci uspješnih projekata remontnog brodogradilišta „Viktor Lenac“ i američke Ratne mornarice, među kojima je i najnoviji – rad na USS Normandy, kao i „Lenčev“ paralelni projekt u Trstu na brodu USNS Leroy Grumman (T-AO 195), s kojeg se zadnjih mjeseci nekoliko puta na moru opskrbljivalo i samu raketnu krstaricu USS Normandy (CG 60).

Desantni transportni brod-dok klase San Antonio, USS Arlington (LPD-24), zajedno s ukrcanim ljudstvom 22. Ekspedicijske marinske postrojbe (MEU), stigao je jučer ujutro u Rijeku ne bi li u tamošnjem remontnom brodogradilištu “Viktor Lenac” obavio unaprijed zakazane poslove održavanja, te dodatno ojačao odnose SAD s državom koju se kvalificira kao „ključnog NATO saveznika“. Ovo je prvi LPD brod koji je stigao u “Lenac”, a planirano je da zbog predviđenih radova održavanja ostane najmanje 2 tjedna.

USS Arlington inače je osmi brod u klasi “San Antonio”, koja obuhvaća specijalizirana plovila opisana kao transportne brodove-dokove, odnosno brodove s naplavnim dokom koji bi kao platforme trebali davati osnovne preduvjete za izvođenje iskrcavanja, pa otuda i njihov naziv LPD (Landing Platform Dock). Riječ je o plovilima punog deplasmana oko 25.300 tona, dužine 208 i širine 32 metra, te gaza od 7 metara. Njegov se pogon sastoji od četiri diesel motora Colt-Pielstick, ukupne snage 40.000 konjskih snaga priključena na dvije pogonske osovine, što mu omogućava brzinu do 22 čvora. Napomenimo da je USS Arlington ukupno treći po redu brod u Ratnoj mornarici Sjedinjenih Američkih Država nazvan po Arlingtonu u saveznoj državi Virginia, a svoje je ime konkretno dobio prema lokaciji Ministarstva obrane SAD (Pentagon), u koje je udario putnički zrakoplov American Airlines let 77 tijekom izvođenja terorističkog napada 11. rujna 2001. godine. Ostaci s poprišta tog napada na Pentagon su i svečano izloženi na ovome brodu.

Gradnja klase San Antonio započela je 2000, godine, a kobilica za USS Arlington (LPD-24) položena je 26.svibnja 2008. godine u brodogradilištu Ingalls, savezna država Mississippi. Brod je bio porinut 23. studenog 2010. godine, a u službu je primljen 8. veljače 2013. godine – iako je sama njegova ceremonija primanja u službu obavljena 6. travnja 2013. godine u mornaričkoj bazi Norfolk, koja je ujedno i matična luka ovog plovila. Njegovo naoružanje čine dva protuzračna lansera RIM-116 RAM, te za blisku obranu još i dva topa Mk44 Bushmaster II kalibra 30 mm, a čitavo je plovilo i dizajnirano sa smanjenim radarskim otiskom. Na krmenoj platformi broda ima mjesta za operiranje više teških transportnih helikoptera CH-53E Super Stallion, a njegov naplavni dok ima mjesta bilo za dvije lebdjelice LCAC ili za jedan klasični desantni čamac (LCU). Ujedno treba napomenuti  kako je tu riječ o brodu namijenjenom za prijevoz od 700 do 800 osoba, te 14 ekspedicijskih vozila – plovilu iz prve klase u Ratnoj mornarici SAD koja je prilagođena za odvojeno funkcioniranje osoba obaju spolova,

Razdoblje potrebno za ovo održavanje koje se opisuje kao „putni popravak sredinom rasporeda“ (Mid-deploymentVoyage Repair – MDVR), omogućava ovom plovilu obavljanje korektivnog i prevenzivnog održavaja koje se ne  može obaviti na moru. Ti nužno potrebni radovi omogućavaju ovome brodu i njegovoj posadi nastavak provedbe njihove misije u području djelovanja US Naval Forces Europe (NAVEUR). Mogućnost da se spomenuti MDVR posao obavi u Hrvatskoj pruža niz prednosti kako za brod, tko i za njegovu posadu. „Hrvatska je izvanredan saveznik i tako prekrasna zemlja s dugom, fascinantnom poviješću i kulturom,“ kaže kbb Eric Kellum, zapovjednik „Arlingtona“. „Provođenje našeg putnog popravka sredinom rasporeda pruža nam i izvrsnu mogućnost da se planski odmorimo i da osvježimo našu opremu, kako za mornare tako i za marince. Naša sposobnost provođenja radova održavanja i dopune zaliha u prekomorskim krajevima kod pouzdanih saveznika i partnera omogućava našu kontinuiranu globalnu prisutnost.“

Pristizanje ovog broda u Rijeku dolazi nakon gotovo 4 mjeseca njegova rasporeda u područjima djelovanja NAVEUR. Tijekom njihovog boravka u regiji, posada broda i ukrcani marinci sudjelovali su u brojnim vježbama i operacijama sa saveznicima i partnerima. Ove vježbe su odvele brod sjeverno do Islanda (vježba Northern Viking), širom Mediterana u podršku vježbama „Aleksandar Veliki“ i „EFES“ s Grčkom i Turskom, te pred obale Tunisa u sjevernoj Africi za vježbu „African Lion“. „Ovaj raspored je za nas bio jedno izvanredno iskustvo – uspješno smo okončali 4 velike vježbe sa preko 30 NATO saveznika i partnera,“ kazao je Kellum. „Tim mornarica-marinski korpus radio je precizno i vrhunski na vrijeme svakoga puta!“

Mornari i marinci ukrcani na Arlington također će imati priliku za odmor u Rijeci i okolici, što će obuhvatiti: posjet Nacionalnom parku Plitvička jezera, priliku za istraživanje otoka Krka, grada Mošćenice i predivne Opatije, posjet pećini Vrelo i jezerima kod Fužina, kao i posjet Puli i Rovinju. Tijekom svog vremena u luci, mornari i marinci imat će i priliku za jačanje međuljudskih odnosa SAD i Hrvatske.

Amfibijska skupina (ARG) desantnog nosača USS Kearsarge te ukrcani pripadnici 22. MEU nalaze se pod zajedničkim zapovjedništvom mornaričke Namjenske skupine 61/2. Ovaj ARG sastoji se od desantnog nosača klase WASP USS Kearsarge (LHD-3), desantnog transportnog broda-doka USS Arlington (LPD-24), te broda-doka klase „Whidbey Island“ USS Gunston Hall (LSD-44). Zapovjedništva ukrcana u okviru desantne skupine Kearsarge uključuju: Amphibious Squadron SIX, marinski 22. MEU, Fleet Surgical Team 2, Fleet Surgical Team 4, Tactical Air Control Squadron 22, Helicopter Sea Combat Squadron 22, Helicopter Sea Combat Squadron 28,  Assault Craft Unit 2, Assault Craft Unit 4, Naval Beach Group 2 i Beach Master Unit 2. Amfibijske skupine i veće amfibijske namjenske snage pružaju vojnim zapovjednicima širok raspon fleksibilnih sposobnosti koje omogućavaju operacije pomorske sigurnosti, ekspedicijsku projekciju sile, operacije izvođenja udara, ostvarivanje prednje mornaričke prisutnosti, odgovor na krize, nadzor pomorskog prostora, odvraćanje, kontraterorizam, informacijske operacije, provođenje sigurnosne suradnje i mjera protiv proliferacije, te humanitarnu pomoć i mjere pomaganja u slučaju prirodnih nesreća.

Već preko 80 godina američke mornaričke snage za Europu i za Afriku (NAVEUR – NAVAF) stvarale su strateške odnose s našim saveznicima i partnerima, koristeći temelje zajedničkih vrijednosti za očuvanje sigurnosti i stabilnosti. Sa svojim zapovjedništvom u Napulju NAVEUR – NAVAF upravlja američkim pomorskim snagama u područjima odgovornosti Američkog zapovjedništva za Europu (US European Command – USEUCOM) i Američkog zapovjedništva za Afriku (US AFRICA COMMAND – USAFRICOM). Američka Šesta flota je trajno dodijeljena u NAVEUR-NAVAF, i ona svoje mornaričke snage koristi za obavljanje punog spektra združenih i mornaričkih operacija.

*Photo: Vedran Grozdanić, US Navy

Američki admiral Gene Black, zapovjednik 6. flote Ratne mornarice SAD-a, posjetio je jučer, 27. travnja, grad Rijeku i brodogradilište „Viktor Lenac“, ne bi li tamo razgovarao s hrvatskim vojnim vrhom, te se susreo i s posadama 3 ratna broda US Navy koji se trenutno nalaze na održavanju u riječkom remontnom brodogradilištu. Sugovornici admiralu Blacku s hrvatske strane bili su generali Siniša Jurković (zamjenik načelnika  GS OS RH) i Ivica Kinder (ravnatelj VSOA-e), te kontraadmiral Ivo Raffanelli (zapovjednik Hrvatske ratne mornarice).

Domaćini s visokim gostom (Photo: U.S. Embassy, Croatia)

Razgovori su se vodili o obrambenoj suradnji SAD i Hrvatske kao temelju bilateralnih odnosa, te je istaknuto da Hrvatska bitno doprinosi regionalnoj stabilnosti i međunarodnoj sigurnosti kao zemlja-članica NATO saveza. „Hrvatska je predivna zemlja, izvrsna NATO saveznica, i pouzdan prijatelj američke Šeste flote“, rekao je admiral Black, i nastavio: „Naši brodovi i mornari uživaju srdačnu dobrodošlicu kad god dođu, i ja se nadam još mnogim narednim godinama intenzivne suradnje u budućnosti“. Otpravnica poslova Veleposlanstva SAD u Zagrebu Victoria Taylor pozdravila je snažno obrambeno partnerstvo između SAD i Hrvatske, kao i  dugu povijest suradnje. „Programi vojne pomoći SAD-a direktno podupiru lokalne zajednice širom Hrvatske“, istaknula je Taylor podsjetivši: „SAD su investirale 4,5 milijardi kuna u Hrvatsku tijekom proteklgo desetljeća, u civilne i vojne projekte, uključujući tu i zajedničke vježbe, te profesionalno obrazovanje“. General-pukovnik Siniša Jurković, zamjenik načelnika GS OS RH, izjavio je: „Naša obrambena suradnja traje već godinama i mi smo iznimno zahvalni za svu potporu i pomoć koju je Vlada SAD pružila razvoju hrvatskih obrambenih sposobnosti. Zajednička obuka, vježbe i sudjelovanje u operacijama podižu našu operativnu spremnost i interoperabilnost. Hrvatske Oružane snage u potpunosti su posvećene jačanju međunarodne stabilnosti i sigurnosti, te unapređivanju naše obrambene suradnje“.

Otkad se Hrvatska pridružila NATO savezu prije 12 godina, američko i hrvatsko vojno osoblje služilo je zajedno od Afganistana pa sve do Iraka i Kosova. Partnerstvo SAD i Hrvatske na kopnu i moru bitno je za NATO vojnu suradnju obje države, i zajedničku sigurnost, istaknuto je u priopćenju američke Šeste flote.

Tura po brodu USNS “Carson City” (Photo: U.S. Embassy, Croatia)

Uz susrete s hrvatskim vojnim i civilnim dužnosnicima, admiral Black posjetio je i 3 broda Ratne mornarice SAD koja se trenutno nalaze u remontnom brodogradilištu „Viktor Lenac“: mobilnu ekspedicijsku bazu USS Hershel „Woody“ Williams (ESB-4), te brze ekspedicijske tranportne brodove iz sastava američkog Millitary Sealift Command USNS Carson City (T-EPF-7) i USNS Trenton (T-EPF-5). Kako smo već pisali, na Trentonu bi ovih dana trebali završiti radovi remonta, dok Carson City i Hershel „Woody“ Williams ostaju u brodogradilištu „Viktor Lenac“ do kraja lipnja, odnosno do sredine svibnja. USS Hershel „Woody“ Williams (ESB 4) je brod čija je matična baza Souda Bay u Grčkoj, i koji provodi sigurnosne operacije na Mediteranu  i morima oko Afrike pod okriljem američkog Zapovjedništva za Afriku (AFRICOM). Brodovi Carson City i Trenton dodani su u sastav Šeste flote gdje provode sigurnosne i logističke operacije u njenom području nadležnosti.

Kako svjedočimo posljednjih godina, brodovi Ratne mornarice SAD često dolaze u Hrvatsku radi poslova održavanja i zajedničkih sigurnosnih operacija. Rijeka je čvorište za suradnju SAD i Hrvatske, gdje taj lučki grad osjeća ekonomske koristi od gotovo 900 milijuna kuna, koliko su vrijedili poslovi ugovoreni s US Navy od 20211. godine do danas. Inače, snage Šeste flote Ratne mornarice SAD redovito surađuju sa svojim hrvatskim partnerima, razvijajući sposobnosti hrvatskih Oružanih snaga, uključujući tu i zajedničko uvježbavanje u vojnom ronjenju, i djelovanje rame-uz-rame širom područja operacija u Europi i Africi. Čitava ova aktivnost događa se nedugo nakon ceremonije postavljanja kamena temeljca za projekt izgradnje pod okriljem OS RH, kojem je 15. travnja prisustvovao komodor Cameron Chen iz američke Commodore Task Force 68 (CTF-68) u hrvatskoj pomorskoj bazi Lora u Splitu.

Admiral Hranj i general Harrigian (Photo: MORH/M. Čobanović)

Admiral Black drugi je visoki američki časnik koji je u posljednjih tjedan dana posjetio Hrvatsku. Prošlog četvrtka, 22. travnja, u službeni posjet Zagrebu stigao je zapovjednik Američkih zračnih snaga za Europu i Afriku (US Air Forces in Europe ad Air Forces Africa – USAFE-AFAFRICA) i zapovjednik Savezničkog zrakoplovnog zapovjedništva (NATO Allied Air Command) general zbora Jeffreya Harrigian. Njega su primili načelnik GS OS RH, admiral Hranj, direktor GS OS RH, general Olujić, i zapovjednik HRZ-a, general Križanac, te državni tajnik u MORH-u Zdravko Jakop. Razgovaralo se o daljnjem razvoju bilateralne obrambene suradnje,  kao i o razvoju operativnog koncepta zračnih snaga (Agile Combat Employment – ACE) koji se temelji na načelu interoperabilnosti te sporazumima i ugovorima koji reguliraju pristup savezničkoj infrastrukturi i zračnom prostoru. „Posebno nas veseli što ćemo zajednički sudjelovati u vježbi ‘Astral Knight‘ koja se provodi i u Hrvatskoj, a koja pruža izuzetnu priliku za uvježbavanje s nekim od naših najjačih saveznika“, zaključio je na kraju posjeta general Harrigian.

Nakon što su u prvom kvartalu 2019. godine 4 broda iz sastava Ratne mornarice SAD (USNS Yuma, USNS Trenton, USS Mount Whitney, USNS Carson City) istodobno prošla kroz ruke majstora iz remontnog brodogradilišta „Viktor Lenac“, ovih dana ponavlja se slična situacija.

USNS Trenton i Carson City na navozima u “Lencu” (Photo: Brodovi u Rijeci)

Ovogodišnju sezonu remonta u Martinšćici najavio je dolazak američkog vojnog katamarana USNS Yuma (T-EPF-8), koji je u „Lencu“ boravio od početka prosinca 2020. pa do kraja siječnja 2021. godine. Nakon „Yume“ u brodogradilište je stigao stari znanac USNS Trenton (T-EPF-5) – on će u „Lencu“ boraviti od kraja veljače do kraja travnja. Sredinom ožujka Trentonu u društvo pristigao je USNS Carson City (T-EPF-7) koji će ostati do lipnja. No ove godine – na samom kraju ožujka – u brodogradilište „Viktor Lenac“ po prvi puta je stigao USS Hershel „Woody“ Williams ili skraćeno HWW (ESB-4), brod koji će tamo boraviti do sredine svibnja. Ovime je opet značajno poraslo trenutno učešće američke Ratne mornarice u remontnim poslovima riječkog brodogradilišta, što osigurava punu uposlenost kapaciteta brodogradilišta i odabranih kooperanata.

Svi ovi brodovi iz sastava US Navy naredne će tjedne provesti na održavanju. Pri tome, redovno godišnje održavanje Trentona nadopunjeno je interventnim dokovanjem. Za Carson City je ugovoreno obimnije održavanje koje obuhvaća radove na propulziji, popravke po aluminijskom trupu i strukturi, bojanje podvodnog dijela specijalnim silikonskim premazom američkog proizvođača „Sherwin Williams“, održavanje elektro energetskih sistema, te certificiranje helikopterske palube po NAVAIR (Naval Air Systems Command) standardima. Novajlija HWW ide narednih tjedana na redovno održavanje, s naglaskom na održavanje elektro-energetskih sistema, radove po pomoćnim motorima, SOLAS opremi, te razna održavanja na palubnoj opremi.

Što je USS Hershel „Woody“ Williams?

USS “Hershel Woody Williams” 28. ožujka 2021. ulazi u riječko remontno brodogradilište (Photo: Brodovi u Rijeci)

Riječko remontno brodogradilište „Viktor Lenac“ prvo je brodogradilište izvan SAD-a u koji je na remont stigao USS Hershel „Woody“ Williams. Radi se o brodu velikih dimenzija, dugačkom 240 i širokom 50 metara, nosivosti 72 tisuće tona, koji se koristi kao mobilna ekspedicijska baza. Od brodova u aktivnom sastavu US Navy jedino 10 flotnih nosača aviona premašuje ove gabarite. HWW ima mješovitu posadu, čini je 150 vojnih osoba i 50 civila, koji će tijekom radova na brodu biti smješteni u opatijskim hotelima. Riječ je o novom brodu, drugom u klasi Lewis B. Puller, koji je u službu američke Ratne mornarice zaprimljen 7. ožujka 2020. godine. Pri tome, ti brodovi tipa „Expeditionary Mobile Base“ (ESB) na sebi nose i raznu specifičnu opremu, pa su za njihov remont – budući je zahtjevniji nego drugi brodovi – bili potrebni i brojni specifični certifikati, pojašnjavaju iz brodogradilišta „Viktor Lenac“ za portal Obris.org. O tome svjedoči i činjenica da HWW troši cca 1,7 MWh struje po satu, koju proizvodi njegovo ogromno energetsko postrojenje. Usporedbe radi, HE Dubrava na Dravi proizvede oko 80 MWh.

HWW prvi puta na remontu van SAD-a (Photo: Brodovi u Rijeci)

Takvu vrstu brodova, „Mobilne ekspedicijske baze“, američka Ratna mornarica počela je graditi tek prije nekoliko godina – kao rezultat daljnjeg razvoja plovila tipa „Expeditionary Transfer Dock“ (ESD) zasnovanih na trupovima VLCC tankera američke klase Alaska. Gradnja novih plovila tipa ESB, koja se počelo planirati 2013. godine, povjerena je brodogradilištu General Dynamics NASSCO (National Steel and Shipbuilding Company) iz San Diega u saveznoj državi California. Ovi brodovi – kojima je dodana prostrana letna paluba, ali je ukinuta sposobnost potapanja – trebaju pružati potporu američkim snagama na udaljenim odredištima, dajući dobar dio sposobnosti desantnih nosača za tek oko četvrtinu njihove cijene. Iako su ti brodovi prvenstveno namijenjeni misijama niže razine rizika, plovila tipa ESB uvrštena su u sastav Ratne mornarice SAD (dok su prethodna plovila tipa ESD bila u sastavu Military Sealift Command). Pod njihove redovite zadaće navode se operacije suzbijanja piratstva te šverca, operacije općenitog jačanja pomorske sigurnosti i uklanjanja mina, te pružanja podrške ekspedicijskom baziranju postrojbi specijalne namjene. Uz potencijalno sudjelovanje u misijama pružanja humanitarne pomoći, te spašavanja u slučajevima katastrofa, spominju se i sposobnosti USS Hershel „Woody“ Williams (ESB-4) za nošenje novih besposadnih helikoptera Northrop Grumman MQ-8 Fire Scout.

Brodogradilište „Viktor Lenac“ dobilo je posao izvođenja radova na ESB-4 po „Best Value“ načelu, gdje je prioritet za dobivanje ugovora bila tehnička sposobnost („Technical Capabillity“) izvođača, zatim prijašnje ostvarenje („Past Performance“), te cijena kao posljednji faktor. „Nakon 2018. ovo je drugi put da su na redovnom održavanju 3 broda US Navy u ‘Viktoru Lencu’. Naglašavamo da su ovakve situacije izvan SAD i Japana ekstremno rijetke, a u EU su se ostvarile jedino u brodogradilištu ‘Viktor Lenac’, te smo samim tim postignućem iznimno ponosni“, zadovoljno ističu iz riječkog brodogradilišta. Inače, brod HWW je napustio SAD u srpnju prošle godine, te se formacijski pridružio Šestoj floti. Zanimljivo je napomenuti da je u listopadu prošle godine – prigodom posjeta američkog državnog tajnika Mikea Pompea  Grčkoj – brod dobio luku upisa Souda Bay, Kreta, Grčka. “Tu se vidi evidentan kontinuirani trend lobiranja mediteranskih zemalja (Španjolska, Italija, Grčka) kako se trude u svoje luke dovući ove brodove koji onda svojim prisustvom kroz razne operativne, tehničke, te logističke potrebe revitaliziraju i podupiru lokalnu ekonomiju, te na taj način razvijaju i unapređuju gospodarske i geopolitičke odnose između svojih zemalja“, smatraju riječki brodograditelji, pa su tim više zadovoljni trenutnom prisutnošću čak 3 broda američke Ratne mornarice u svojim dokovima.

Osim Trentona, Carson Citya i Hershel „Woody“ Williamsa, do kraja godine bi se u Martinšćici mogao pojaviti još jedan brod iz sastava US Navy – naime, u brodogradilištu „Viktor Lenac“ trenutno se intenzivno radi na pripremi još jednog projekta, koji bi se – u slučaju dobivanja ugovora – realizirao tijekom trećeg i četvrtog kvartala ove godine.

Nakon nepunih godinu dana, američki vojni katamaran USNS Yuma (T-EPF-8) vratio se u riječko remontno brodogradilište „Viktor Lenac“. Proteklih je dana „Yuma“ boravila u splitskoj ratnoj luci u Lori, a potom je u pratnji novog hrvatskog OOB-a „Omiš“ krenula prema Rijeci, i konačno je jutros oko 9 ujutro uplovila u Martinšćicu.

Kako su nam rekli iz brodogradilišta „Viktor Lenac“, „radovi koji će se obavljati na brodu USNS Yuma u sklopu su standardnog redovnog godišnjeg održavanja. Ističemo da je ovo već treći put kako nam USNS YUMA stiže na redovni remont“. Posljednji put Yuma je došla u „Lenac“ 1. studenog 2018. godine, gdje su do 7. veljače vršeni „razni radovi na različitim brodskim sustavima“. Ovoga puta, ovaj američki vojni brod ostaje u riječkom brodogradilištu 2 mjeseca.

USS “Mount Whitney” u Genovi

Ovogodišnji dolazak USNS Yuma u „Viktora Lenca“ više je, nažalost, izuzetak nego pravilo. Epidemija bolesti COVID-19 je, priznaju u „Lencu“, podosta utjecala na planirane dostupne projekte: „Tako da tijekom ove godine Brodogradilište nije moglo konkurirati za niti jedan tzv. ‘voyage repair’,  koji se inače obavljaju po raznim europskim lukama. U prijašnjim godinama znali smo imati i po 5-6 takvih projekata“. Nažalost, ove godine u „Lenac“ nije stigao ni do sada redoviti gost iz sastava Ratne mornarice SAD-a, brod USS „Mount Whitney“ (LCC-20). Umjesto u „Lenac“, „Whitney“ je ove godine otišao na remont u talijansku Genovu, odnosno u tamošnje brodogradilište San Giorgio Del Porto. USS „Mount Whitney“ prvi puta je došao na remont u riječko brodogradilište 2011., da bi potom od 2015. dolazio redovito svake godine, sve do ove 2020. U „Lencu“ priznaju da ove godine nisu uspjeli dobiti natječaj za poslove održavanja, jer „nerealno je očekivati da će Brodogradilište uspjeti svaki puta dobiti, odnosno ugovoriti sve projekte koje Vlada SAD-a raspiše kroz javne natječaje, tako da  je ovaj put projekt nažalost dodijeljen drugom brodogradilištu“.

No u brodogradilištu ipak očekuju nastavak suradnje s US Navy. „Trenutno očekujemo rezultate nekoliko natječaja na kojima smo intenzivno radili u prošlim mjesecima, te se nadamo da ćemo biti konkurentniji od ostalih brodogradilišta“, odgovorili su nam iz „Lenca“. Ukoliko dobiju bar jedan od 3 natječaja koji su u tijeku, već nakon odlaska „Yume“ mogli bi očekivati pristizanje kojeg novog američkog vojnog broda.

Photo by Vedran Grozdanić, osim USS Mount Whitney – US Navy

U jeku epidemije, riječko remontno brodogradilište „Viktor Lenac“ nastavlja s radom za Ratnu mornaricu SAD-a. U ponedjeljak, 23. ožujka, u „Lenac“ je stigao USNS „Carson City“ (T-EPF-7), u Rijeci već dobro poznata mušterija budući da zadnjih par godina redovno dolazi na remont u Martinšćicu. Radi se o poslu dobivenom na natječaju koji je US Navy raspisala krajem prošle godine, a odnosi se na bojanje podvodnog dijela broda, pregled oplate i strukture, pregled ventila, protupožarnog sustava, propulzije, te motora. Prema prvotnom planu – radovi na USNS „Carson City“ trebali bi trajati puna dva mjeseca, odnosno do 23. svibnja ove godine. No to je tek prvotni plan, koji bi mogao biti podložan promjenama, ovisno o nastavku situacije s koronavirusom. „Bili su predviđeni standardni remontni radovi i radovi na trupu broda, međutim s obzirom na ograničenja kretanja servisera, specijaliziranih tehničara, obveze karantena i ograničenja u prijevozu materijala i roba, a i neizvjesnost vezanu uz nove moguće još restriktivnije mjere u borbi protiv širenja zaraze COVID-19, ne možemo znati u kojem opsegu će planirani radovi biti obavljeni, niti u kojem roku“, poručuju za portal Obris.org iz brodogradilišta „Viktor Lenac“.

Mjere našeg Nacionalnog stožera civilne zaštite jednako vrijede za radnike „Lenca“, kao i za posadu američkog logističkog katamarana. „Brodogradilište se u potpunosti pridržava svih protuepidemijskih mjera sukladno odlukama i preporukama Stožera civilne zaštite RH. Dodatno, provodimo i druge mjere kojima smo spriječili ulazak svih radnika bez provedenog zdravstvenog nadzora, a što se odnosi na sve radnike i treće osobe koji nisu stalni radnici ili podugovarači u Brodogradilištu, I to imenom i prezimenom. Izdali smo i vlastite upitnike radi zdravstvenog nadzora, ograničili smo sastanke koji se održavaju na daljinu, ili vani uz primjenu svih preporuka o sigurnoj udaljenosti osoba. Za sve koji to mogu, uveli smo rad od kuće, a sve osobe koje se kreću u Brodogradilištu, dakle, svi radnici, posade brodova i predstavnici klijenata u obvezi su nositi zaštitne kirurške maske, a svima su osigurani i podijeljeni dezinficijensi i za osobnu uporabu i za dezinfekciju prostora. Sve mjere vrijede za svih, pa i za one vezane uz remont broda USNS Carson City“, pojašnjavaju iz „Lenca“.

Prije dolaska u Rijeku, „Carson City“ je bio u karanteni – on je iz talijanske luke Augusta krenuo 8. ožujka, a u Rijeku je uplovio, kako već rekosmo, 23. ožujka. To je bilo tjedan dana kasnije od prvotno planiranog dolaska – on je, naime, prema prvotnom planu, u „Lenac“ trebao stići 15. ožujka, no zbog mjera propisanih od strane hrvatskog nacionalnog stožera, pristigao je tek tjedan dana kasnije, kako bi ispoštivao mjeru 14-dnevne karantene u odnosu na posljednju luku karantene. Tu dvotjednu karantenu USNS „Carson City“ proveo je u Jadranu, većim dijelom ploveći i radeći krugove uzduž Dugog otoka, te manjim dijelom i s vanjske strane Cresa.

USNS “Carson City” u višednevnoj karanteni ispred Dugog otoka (Izvor: Marine Traffic)

Ovo je za sada posljednji posao riječkog remontnog brodogradilišta za US Navy, budući je epidemija koronavirusa usporila i ovu industrijsku granu. No u „Lencu“ su optimisti, te očekuju da će US Navy uskoro raspisati novi natječaj čija bi se realizacija trebala dogoditi krajem ove godine. Radi se najvjerojatnije o radovima na USS „Mount Whitney“, kojeg ove godine očekuje svojevrsni „upgrade“, za koji je „Lenac“ itekako zainteresiran. Sve ovisi, naravno, o novim okolnostima oko epidemije koronavirusa.

Nedavni poslovi za US Navy

USNS “Trenton” (Photo: Vedran Grozdanić)

USNS „Carson City“ je 4. brod iz sastava US Navy koji je u proteklih 6 mjeseci pristigao na remont u riječki „Viktor Lenac“. Konkretno, početkom listopada prošle godine na 4-mjesečni obimniji remont pristigao je USNS „Trenton“ (T-EPF-5). Potom je mjesec dana kasnije, po prvi puta ikad, u Rijeku stigao USNS „Bruce C. Heezen“ (T-AGS-64), specijalizirano vojno oceanografsko plovilo. On je ujedno bio jubilarni, 40. projekt brodogradilišta „Viktor Lenac“ za američku Ratnu mornaricu. Radovi na njemu trebali su biti okončani 25. prosinca 2019. godine, no neznatno su se odužili, i to zbog lošeg vremena. Naime, unazad 10 proteklih godina na riječkom području je u studenom bio prosjek od 9 kišnih dana, no tijekom studenog 2019. taj broj je iznosio 23 dana. „Bruce C. Heezen“ nije imao sreće ni s odlaskom iz Hrvatske, jer je između otoka Mljeta i Svetog Andrije zamalo ostao bez jednog svog mjernog uređaja. Ribar iz Podgore „ulovio“ je Heezenov uređaj u svoju mrežu, te ga je vratio tek kada je od američke Ratne mornarice dobio naknadu za uništenu mrežu. Travis Weger, glasnogovornik zapovjedništva mornaričke logistike za Europu i Afriku, tom je prilikom izjavio za američki portal „The Drive“ kako je „Bruce C. Heezen“ uz dozvolu hrvatske Vlade u Jadranskom moru testirao novu opremu za podvodno istraživanje. Nakon ove nemile epizode, „Bruce C. Heezen“ je napustio hrvatski dio Jadrana, ali i privremeno ugasio svoj AIS.

“Bruce C. Heezen” nakon preuzimanja opreme napustio je hrvatski dio Jadrana (Izvor: Marine Traffic, 09.01.2020.)

USNS “Yuma” na probnoj plovidbi (Photo: Vedran Grozdanić)

Čim je „Heezen“ otišao iz „Lenca“, u njega je sredinom siječnja uplovila USNS „Yuma“ (T-EPF-8), također jedan od redovnih klijenata ovog remontnog brodogradilišta. „Yuma“ je došla na standardno redovno godišnje održavanje, koje je prema ugovoru trajalo dva mjeseca, odnosno do sredine ožujka ove godine. Osim planiranih radova, unutar ovoga roka odrađeni su i dodatni radovi, a nakon odrađenih probnih plovidbi USNS „Yuma“ napustila je Rijeku 16. ožujka. Njeno novo odredište bila je grčka Kreta, a da bi uplovila u tamošnju luku „Yuma“ je provela nužnu karantenu na isti način na koji je to napravio i USNS „Carson City“ prije svog nedavnog dolaska u brodogradilište „Viktor Lenac“.

Od jutros se u riječkom remontnom brodogradilištu „Viktor Lenac“ nalazi još jedan brod iz sastava Ratne mornarice SAD-a, USNS „Bruce C. Heezen“ (T-AGS-64). Riječ je o specijaliziranom vojnom oceanografskom brodu, koji je nakon višetjednog boravka u akvatoriju ispred španjolskog Cadiza , te nakon par dana boravka u talijanskoj luci Augusta, po prvi puta došao do brodogradilišta u Martinšćici. Ovaj višenamjenski istraživački brod, koji podupire flotna djelovanja američke Ratne mornarice, ukupno je 5. brod iz klase Pathfinder T-AGS, ali je ujedno i prvi brod iz ove klase koji dolazi na remont u „Viktor Lenac“. Kako su za portal Obris.org odgovorili iz samog riječkog brodogradilišta, za potrebe remonta broda USNS „Bruce C. Heezen“ bit će potpuno uposleni svi pogoni – mehanika, motoristika, brodogradnja, elektro- i anti-korozivna zaštita. a planirani završetak radova je 25. prosinca. No prema postojećim planovima, brod bi – temeljem vlastitih potreba – na riječkom vezu trebao ostati nekoliko dana duže, i to vjerojatno zbog božićnih i novogodišnjih praznika koji padaju baš u vrijeme završetka remonta.

“USNS Bruce C. Heezen” (T-AGS-64), photo: US Navy

Dolazak američkog broda USNS „Bruce C. Heezen“ u brodogradilište na Martinšćici po mnogo čemu je jubilaran. To je, kako rekosmo, prvi puta da brod iz klase Pathfinder T-AGS dolazi na remont u „Lenac“, te je ujedno posljednji brod iz sastava US Navy koji bi trebao doći na remont u Rijeku do kraja ove godine. Remont ovog broda ujedno je jubilarni, 40. projekt kojeg „Viktor Lenac“ radi za američki Ratnu mornaricu, te 10. po redu tijekom 2019. godine. Trenutno se u „Lencu“ nalazi i američki logistički katamaran USNS „Trenton“ (T-EPF-5), koji je stigao prije mjesec dana (3. listopada) i ostaje još puna 3 mjeseca (odnosno 4 ukupno, tj. do veljače 2020.). Iako je USNS „Bruce C. Heezen“ posljednji ugovoreni američki vojni brod u ovoj godini, iz brodogradilišta „Viktor Lenac“ napominju da „postoji mogućnost da Brodogradilište odradi jedan manji projekt tijekom prosinca na Rodosu, na jednom od njihovih brodova”.

Kako je krajem prošloga tjedna objavio Novi list, „Viktor Lenac“ je zadnje tromjesečje završio s gubitkom od oko 6,7 milijuna kuna, i to ponajprije zbog problema pri realizaciji projekata ugradnje sustava za pročišćavanje balastnih voda na dva tankera. No ipak, nakon prvih 9 mjeseci, brodogradilište ukupno posluje s minimalnom dobiti, koja se od 7,7, milijuna kuna s kraja prvog polugodišta ove godine istopila na 951.000 kuna. Dobre poslovne rezultate iz prve polovice godine “Lenac” zahvaljuje ponajprije poslovima odrađenima za Ratnu mornaricu SAD-a, zbog koje bi i poslovni rezultati na kraju godine trebali biti bolji nego što su danas. Prednosti projekata za US Navy su mnogostruke – kako su nam odgovorili iz samog brodogradilišta, ova je suradnja dovela do unapređenja u organizaciji poslovnih procesa i sustavu sigurnosti, kao i nova saznanja stručnom, komercijalnom i tehničkom osoblju, s obzirom da ti projekti imaju specifičnosti koje nisu svojstvene drugim komercijalnim poslovima. Kao i u drugim projektima, tako je i za projekte vezane za US Navy „Lenac“ koristio podugovarače kao dodatnu radnu snagu. „Zapošljavanje vlastitih radnika u većem broju nije povezana s američkim ili nekim drugim projektima, već ima opravdanje kada je zaposlenost dugoročno stabilna, jer u suprotnom vlastiti zaposlenici predstavljaju nepotrebni fiksni trošak. U svakom slučaju, suradnja s US Navy, posebno kada se radilo o opsežnijim projektima, značajno doprinosi stabilizaciji zaposlenosti i smanjenju oscilacija, što posljedično vodi boljem iskorištenju proizvodnih kapaciteta“, poručili su iz riječkog brodogradilišta za portal Obris.org.

USNS “Trenton” (T-EPF-5) trenutno također na remontu u “Lencu”

Osim toga, projekti za US Navy inicirali su i nabavu neke nove opreme, poput frekventnih pretvarača za opskrbu brodovima električnom energijom zahtijevanog napona, no uglavnom je tu riječ o opremi koja se i inače koristi u remontnoj djelatnosti, neovisno o tipu brodova koji su u radu. Pa ipak, i odluka o nabavi nove opreme donosi se uz puno veću razinu sigurnosti u procjenu njezine isplativosti i povrata ulaganja kada vodstvo brodogradilišta ima u vidu konkretne, uz to i izdašnije te dugotrajnije poslove. Kako smo već i ranije pisali, zahvaljujući i poslovima na brodovima američke Ratne mornarice, „Viktor Lenac“ je dobio i određene certifikate za sposobnost obavljanja određenih vrsta radova. Zbog svega toga, „odrađeni projekti te način kako su oni organizirani, praćeni, sprovedeni, ostvarena kvaliteta, te poštivanje ugovornih rokova su nam garancija da će s vremenom bazen mogućnosti koji se posljedično otvara biti sve veći. Dokaz tome je upravo i dolazak ovog broda – USNS ‘Bruce C. Heezen’“, uvjereni su u brodogradilištu „Viktor Lenac“.

Jedva je prošlo 6 mjeseci, a američki logistički katamaran USNS „Trenton“ (T-EPF-5) ponovno se vratio u riječko remontno brodogradilište „Viktor Lenac“. Vratio se ne zato što je „Lenac“ u veljači ove godine loše odradio posao, već baš suprotno – USNS „Trenton“ vratio se zbog dobro odrađenog posla, zbog čega će aktualni boravak ipak biti nešto duži. U brodogradilište na Martinšćici „Trenton“ je uplovio u srijedu, 3. listopada, i ostat će puna 4 mjeseca. Za razliku od proljetnog redovitog preventivnog održavanja, ovoga puta je ovaj američki ratni brod došao na puno obimnije zahvate.

Zoran Kosić, direktor US Navy programa u brodogradilištu „Viktor Lenac“ u izjavi za Novi list rekao je da su na USNS „Trenton“ dogovoreni veliki radovi – promjena većeg dijela aluminijske oplate u predjelu strojarnice, remont i servis propulzivnog sklopa, radovi na krmenoj rampi i instalacijama, te niz sitnijih popravaka… Iako je USNS „Trenton“ novi brod sagrađen tek 2015. godine, on je – prema Kosićevim riječima – prvi iz linije aluminijskih katamarana US Navy na kojem će se mijenjati tako velik dio oplate. Tijekom posljednjih 7 godina, odnosno od 2012. do danas, Ratna mornarica SAD-a sagradila je seriju od ukupno 10 aluminijskih dvotrupaca za potrebe svog programa „Expeditionary Fast Transport“ (EPF), a na portalu Obris.org već smo pisali i o nekim od problema koje se početkom aktivne eksploatacije uočilo na ovim plovilima.

USS “Mount Whitney” – vrlo česti gost u Rijecu (Photo: Brodogradilište Viktor Lenac”)

„Trenton“ je, čini se, otvorio sezonu jesensko-zimskih dolazaka brodova iz sastava američke Ratne mornarice na remont u Hrvatsku. Do kraja godine, a možda već i u studenom, u Rijeku bi trebao doći još jedan američki brod – neslužbeno se spominje kako bi to mogao biti USNS „Bruce C. Heezen“ (T-AGS-64), specijalizirano vojno oceanografsko plovilo. On je trenutno usidren u akvatoriju ispred Cadiza, a u Republiku Hrvatsku na remont trebao bi doći po prvi put. Iduće godine u „Lencu“ bi opet mogao osvanuti i njegov najčešći gost – USS „Mount Whitney“. Upravo je u tijeku natječaj za novi „upgrade“ tog broda, iz kojeg se temeljem dosadašnjih radova u „Lencu“ nadaju izaći kao pobjednici. Sve veći broj američkih ratnih brodova, kao i sve učestaliji dolasci u Martinšćicu, dobri su za riječko remontno brodogradilište iz niza razloga. Ne samo da su takvi poslovi financijski unosni, nego oni potiču i daljnje investicije u opremu te stručne kvalifikacije. Tako je, među ostalim, 2017. godine nabavljen robot „Spiderjet“ za obradu i čišćenje brodskih površina kao zamjena za metodu klasičnog pjeskarenja, a tijekom posljednjih godinu i pol brodogradilište je od Hrvatskog registra brodova i američkog „Bureau of Shipping“ dobilo sve potrebne certifikate za zavarivanje posebnih vrsta aluminija. Hrvatski registar brodova izdao je u travnju prošle godine brodogradilištu „Viktor Lenac“ potvrdu o odobrenju „izvođenja zavarivačkih radova u brodogradnji, remontu brodova i brodskoj strojogradnji, na nosivim čeličnim konstrukcijama i konstrukcijama od aluminijskih legura“, s valjanošću do kraja ožujka 2021. godine. Upravo će ove certificirane radne sposobnosti zacijelo biti od velike koristi pri najavljenim radovima na američkom brodu USNS „Trenton“ (T-EPF-5).