Nakon godina pauze, danas su konačno održane sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost i Vijeća za obranu. Kako je bilo i najavljeno, izjava za medije nije bilo, a Ured predsjednika RH oglasio se priopćenjem koje prenosimo u cijelosti:

“U srijedu, 1. travnja 2026. godine u Banskim dvorima održane su sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost i Vijeća za obranu, koje su zajednički sazvali predsjednik Republike i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Zoran Milanović te predsjednik Vlade Andrej Plenković.
Na sjednici Vijeća za nacionalnu sigurnost raspravljalo se o aktualnim sigurnosnim pitanjima – o posljedicama rata na Bliskom istoku, utjecaju na cijene energenata te o drugim pitanjima od značaja za nacionalnu sigurnost. Na sjednici su usvojene Godišnje smjernice za rad sigurnosno-obavještajnih agencija za 2026. godinu, u skladu sa Zakonom o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske, te je odobrena uspostava suradnje sigurnosno-obavještajnih agencija s inozemnim službama, u skladu s utvrđenim potrebama.
Na sjednici Vijeća za obranu raspravljalo se o jačanju obrambenih sposobnosti Republike Hrvatske, s naglaskom na projekte opremanja i modernizacije Hrvatske vojske.”

S potpuno istim priopćenjem oglasila se i Vlada RH.

*Photo: UPRH/Marko Beljan

Konačno se zna datum održavanja sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost i Vijeća za obranu, koje je nedavno inicirao premijer Andrej Plenković. Ured predsjednika RH poslao je priopćenje koje prenosimo u cijelosti:

Zadnje Vijeće za nacionalnu sigurnost održano je 2021. godine

“Predsjednik Republike Zoran Milanović i predsjednik Vlade Andrej Plenković danas su supotpisali pozive za sazivanje sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost i sjednice Vijeća za obranu. Sjednice će se održati u srijedu, 1. travnja 2026. u Banskim dvorima.

Prvo će se u 13.00 sati održati sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost, a nakon koje će se održati i sjednica Vijeća za obranu.”

O temama o kojima će se razgovarati ništa se ne kaže, a premijer Plenković tek je u subotu, 28. ožujka, rekao da je “dnevni red utvrđen“, te da očekuje da će svi članovi vijeća biti nazočni. Od zadnje sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost od prije 5 godina sastav Vijeća se drastično promijenio, pa će nekima ovo biti prvi puta da sudjeluju u radu tog tijela.

Svatko tko je mislio da će se sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost i Vijeća za obranu uskoro održati, gadno se prevario. Nakon premijerovog prijedloga da se tijekom sljedećeg tjedna sazovu oba Vijeća, jučer se o tome s Korčule oglasio i predsjednik RH Zoran Milanović. „Svakako će se održati sjednica,ima razloga za to, ali nećemo žuriti jer ima vrlo ozbiljnih tema koje treba pripremiti“, rekao je Milanović u Veloj Luci, dodavši da je Vijeće koordinacijsko krovno tijelo koje u praksi i ne donosi nikakve izvršne odluke: „Tu sam ja, tu je Plenković  i ako je bilo što potrebno ja sam dostupan kada god treba. A sjednicu ćemo prirediti temeljito jer ima važnih pitanja i tema za ozbiljan razgovor“. A tema za razgovor ne nedostaje: „Sve može biti tema i o svakoj važnoj temi međunarodnog mira i sigurnosti, rata i mira koja se odnosi na Hrvatsku možemo razgovarati“, naglasio je predsjednik, podsjetivši da je premijer do sada četiri puta odbio njegov prijedlog da se održi sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost što sada nije slučaj: “On je predložio, ja sam prihvatio. Bit će brzo, ali ne sljedeći tjedan“.

Kako je premijer Plenković predložio i da se na sjednici Vijeća za obranu razgovara o obvezama i stanju u Oružanim snagama, Milanović je izričito rekao:

„Ja o stanju u vojsci razgovaram samo s Plenkovićem. Moj ozbiljni sugovornik je samo premijer kao predsjednik Vlade, a njegovi suradnici mogu biti dobrodošli sugovornici ako se za to stvore uvjeti“.

Predsjednik Milanović smatra kako bi tema za razgovor na Vijeću trebala biti i vanjska politika budući da on i premijer imaju različite stavove o politici Izraela, što se u konačnici prelijeva i na neka druga područja, primjerice na obranu. „Trebalo bi o tome razgovarati, ali nema načina da ja nekoga uvjerim u suprotno i sigurno se to neće promijeniti. Da pustim premijeru i njegovim pobočnicima da rade što hoće i da o tome šutim?”, upitao je i dodao kako, kada je politika Izraela u pitanju, jednako kao on “misli i značajna većina hrvatskih ljudi”:

“A zašto to Plenković i njegovi suradnici ne vide – ne znam. I nemam iluziju da se to može promijeniti u razgovoru. (…) „Ne očekujte nikakve tektonske pomake i promjene u stavovima. A ako netko smatra da je Izrael naš saveznik i prijatelj nema mu pomoći. To je moj stav kao i to da je Hrvatska trebala priznati Palestinu”,

zaključio je predsjednik Milanović.

Danas mu je iz Bruxellesa odgovorio premijer Plenković koji je, kako se čini, požalio što je pokušao inicirati sjednice ova dva Vijeća. On je poručio da sjednicu Vijeća za nacionalnu sigurnost i Vijeća za obranu inicira “kad je stvarno bitno, i kada smatramo da postoje razlozi“. “Vidjet ćemo. Nije žurba, ovo je samo još jedan rat“, sarkastičan je danas premijer Plenković.

“Dakle, za razliku od njega (Milanovića), moje inicijative za sastancima Vijeća za nacionalnu sigurnost i Vijeća za obranu dolaze u trenucima kada su velike globalne krize koje imaju utjecaja i na nas”,

naglasio je Plenković, podsjetivši da je tako bilo i kada je “ruska vojska napravila invaziju na Ukrajinu“: “Pa i tad nije bilo potrebe da se nađemo, sad imate veliki rat na Bliskom istoku oko kojeg cijeli svijet treperi“, dodao je i upozorio kako u ovom trenutku raste cijena nafte na 116 dolara po barelu, a za 50 posto raste cijena plina.

“Mi potičemo, iniciramo, sastanak kad je stvarno bitno, i kada smatramo da postoje razlozi zašto bi bilo dobro da se ta tijela nađu, naglasio je Plenković te zaključio: “Al‘ budući da sastanka neće biti mi ćemo raditi svoje kao što radimo i do sada, štititi građane i gospodarstvo. Kad završe izleti, možda sastanka i bude, a možda i mi ne budemo imali vremena u budućnosti”.

Tako se u narednim danima ponovno treba očekivati salva optužbi s obje strane o tome tko, kada i kako saziva sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost i Vijeća za obranu. Nažalost, sjednice su ono što ne treba očekivati, kao ni svih proteklih godina.

*Photo: UPRH/Marko Beljan, A.Plenković/X

Rečeno – učinjeno! Nakon što je jučer najavio da će pisanim putem predložiti Predsjedniku Republike sazivanje sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost i Vijeća za obranu, hrvatski premijer Andrej Plenković je danas iz Slavonskog Broda rekao da je sazivanje dvaju sjednica predložio s obzirom na globalne okolnosti – rusku agresiju na Ukrajinu, koja ulazi u petu godinu te rat na Bliskom istoku. Dodao je da to ima posljedice na Hrvatsku u energetskom, ekonomskom i socijalnom smislu te bi o njima bilo dobro raspraviti.

Također, u svijetlu preuzetih obveza na prošlogodišnjem summitu NATO-a u Haagu, Plenković smatra važnim da se održi i rasprava o daljnjem planu modernizacije Oružanih snaga RH i planovima Ministarstva obrane u idućim godinama. Podsjetio je i na NATO-ovu odluku o izdvajanju pet posto BDP-a za obranu do 2035., pri čemu je 3,5 posto usko vezano za obranu, a 1,5 posto za investicije koje su povezane s obranom, ali mogu imati i civilnu namjenu.

Predsjedniku Republike Zoranu Milanoviću ponuđen je bilo koji termin tijekom sljedećeg tjedna. „Mislim da je u redu da ove teme stavimo na stol“, dodao je Plenković. Nije želio ništa prejudicirati za slučaj da Predsjednik odbije sazvati sjednice: „Vidjet ćemo što će biti ako odbije. Nećemo prejudicirati“.

Sjednice ova dva Vijeća u narednim danima očekuje i ministar pravosuđa Damir Habijan. On je nakon sastanka vladajuće koalicije napomenuo da bi se osim o ratu u Ukrajini i na Bliskom Istoku moglo porazgovarati i o pojačanom naoružavanju u susjednim zemljama, aludirajući tu na nedavnu srpsku nabavu kineskih raketa CM-400. U jučerašnjem priopćenju Ministarstvo obrane RH također je podržalo sazivanje Vijeća za nacionalnu sigurnost i Vijeća za obranu: “Podržavamo inicijativu predsjednika Vlade Andreja Plenkovića za sazivanjem sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost jer vrijeme složenih sigurnosnih okolnosti zahtijeva okupljanje i konstruktivni razgovor umjesto javnog polemiziranja.”

Zadnja sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost održana je 09. studenog 2021., a Vijeća za obranu – 23. svibnja 2025. Sada je na predsjedniku Zoranu Milanoviću da prihvati ili odbaci Plenkovićev prijedlog za sazivanje sjednice oba tijela.

Dok se već danima nabacuju izjave između službenog Zagreba i Beograda o kineskim raketama za MiG-29, jučer (nedjelja, 15. ožujka) Ministarstvo obrane RH pobrinulo se i za još jednu verbalnu gimnastiku u našem vlastitom dvorištu. Naime, u sklopu RTL-ovog priloga o tome tko je znao i što je učinio po pitanju srbijanske nabave raketa CM-400, citirana je izjava predsjednika RH Zorana Milanovića o tome kako Hrvatska nema nikakvog interesa napasti Srbiju, kako je u jednoj od svojih izjava implicirao predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.

„Dakle, kako? S čim da napadnemo? Zašto? Prvi da napadnemo? Sa 17.000 vojnika od kojih nam je popunjeno 14.000?! Mi nemamo vojsku za to“,

rekao je Milanović.

Iako to nije prvi puta da Milanović govori o brojnom stanju i nepopunjenosti OS RH, ta je izjava jako naljutila nekoga u MORH-u i Vladi, koji je jučer preko RTL-a poručio da je „izdaja što je Milanović otkrio podatak o broju vojnika koji Hrvatskoj nedostaju“.

Danas je iz Ureda predsjednika stiglo oštro priopćenje u kojem, među ostalim, piše:

„Svoju optužbu MORH objavljuje neslužbeno, vjerojatno preko svojih službenika kojima je oduzet certifikat sigurnosne provjere. Ured Predsjednika Republike stoga je odlučio službeno obavijestiti MORH kako su podaci o broju pripadnika OS RH javno objavljeni i javno su dostupni u Godišnjem izvješću o obrani za 2024. godinu koje je pripremio upravo MORH, a potpisao osobno ministar obrane. Ako ministar obrane i njegovi službenici ne znaju što piše u Godišnjem izvješću o obrani – a očito ne znaju – upućujemo ih da pročitaju što piše na stanici 23 i 24 u stavku 1.4.1. Da im olakšamo potragu za ‘klasificiranim podacima’, u javno objavljenom Godišnjem izvješću o obrani ministar obrane je napisao: ‘Brojno stanje Ministarstva obrane, koje uključuje Hrvatsku vojsku na dan 31. prosinca 2024. bilo je 15.558 osoba: 13.814 djelatnih vojnih osobe, od toga 1.989 žena i 1.744 državna službenika i namještenika, od toga 899 žena“.

Ured predsjednika iz pera Milanovićevog glasnogovornika Nikole Jelića nadalje „pomaže“ Ministarstvu obrane objavljujući link na kojem se može naći spomenuto Godišnje izvješće, uz napomenu da se na istom mjestu može naći i ranija godišnja izvješća o obrani s navedenim brojem pripadnika OS RH. Štoviše, „u Godišnjem izvješću o obrani za 2017. piše i koliko bi ih trebali imati“, napominje Ured predsjednika.

Kretanje broja ljudstva prema Godišnjem izvješću o obrani u 2024.

Sličan podatak može se pronaći i na web stranici Oružanih snaga RH. Doduše, posljednje relevantne informacije na www.osrh.hr datiraju iz 2020. godine, uključujući i brojčanu veličinu osnovnih ustrojstvenih cjelina OS RH. Kako je kronična zapuštenost elementarnih podataka o OS RH zavladala na spomenutoj internetskoj stranici, tako nakon 2020. nema informacija ni o  brojnosti Oružanih snaga. Podatak o brojnom sastavu pojedinih grana OS RH u međuvremenu je nestao i iz godišnjih izvješća, a sličice ministara obrane postale su ipak važniji dio ovih dokumenata.

Podaci o brojnosti u ustrojstvenim cjelinama 2020. godine objavljeni na web stranici OS RH

Zašto je tome tako? Kako se može vidjeti iz godišnjih izvješća, nije stvar u tome da je riječ o klasificiranim podacima (jer nije), nego se radi o nečijoj percepciji da bi takav podatak – iz ovih ili onih razloga – trebao biti klasificiran. To najbolje ocrtavaju dvije izjave koje je prenio Tportal na ovu temu. Tako je umirovljeni brigadir Marinko Ogorec izjavio: „Komunikaciju predsjednika Republike i Vlade, odnosno Ministarstva obrane, ne želim komentirati. No ako govorimo o broju vojnika u Oružanim snagama, ne vidim da se radi o posebno osjetljivom i zaštićenom podatku – na koncu, on se službeno prijavljuje i međunarodnim organizacijama poput OESS-a“. S druge strane, prorektor Sveučilišta obrane i sigurnosti „Dr. Franjo Tuđman“ Gordan Akrap – uz napomenu da „ne može i ne želi komentirati dnevnopolitička zbivanja i odnose na relaciji predsjednika i Vlade“, načelno smatra: „Broj pripadnika Oružanih snaga jest klasificiran podatak, baš kao i razina njihove spremnosti, tehnologija i sredstva kojima raspolažu, metode djelovanja i slično“. Time prorektor Akrap pokazuje da baš kao ni pojedini službenici Ministarstva obrane, uključujući i samog ministra, nisu pročitali temeljne dokumente iz resora obrane.

No tek večeras službeno je reagiralo i Ministarstvo obrane RH priopćenjem u kojem se kaže:

„Predsjednik Zoran Milanović ponovno pokušava manipulirati i izvrtati činjenice o izjavama potpredsjednika Vlade i ministra obrane Ivana Anušića kako bi pokušao obraniti svoje izjave u kojima iznosi klasificirane podatke.
Potpuno je netočna konstatacija u priopćenju Ureda predsjednika RH kako je ministar obrane Ivan Anušić prozvao predsjednika Milanovića da je iznio klasificirani podatak o brojnom stanju Hrvatske vojske. Brojno stanje, odnosno aktualni broj pripadnika Oružanih snaga RH objavljen je u Godišnjem izvješću o obrani za 2023. i 2024. godinu u sklopu poglavlja Obrambena politika i upravljanje resursima. Ali u tim izvješćima nije objavljen podatak o ustroju, odnosno potrebnom broju pripadnika Hrvatske vojske.

Jedini koji uporno iznosi podatke o nedostajućem broju pripadnika HV-a jest vrhovni zapovjednik Oružanih snaga RH Milanović, a time otkriva klasificirani podatak. Prvo na Danu Hrvatske vojske 2024. godine kada je rekao da Hrvatskoj vojsci nedostaje 4.000 vojnika i jučer kada je iz njegovih izjava proizašlo da HV-u nedostaje 3.000 pripadnika. I to su podaci na koje se referirao ministar Anušić. U ovim sigurnosno i geopolitički globalno nestabilnim vremenima potpuno su nejasni motivi i potreba predsjednika Milanovića da u više navrata iznosi te klasificirane podatke o Hrvatskoj vojsci“.

Uz to, MORH, odnosno Samostalna služba za odnose s javnošću i vojna glasila, tvrdi da „Ministarstvo obrane ni u jednom službenom priopćenju ili reakciji nije navelo da je riječ o izdaji kada je riječ o iznošenju navedenih podataka, a neslužbene novinarske interpretacije ne komentiramo“.

Milanović i Hrg na obljetnici HVU (Photo: UPRH/Dario Andrišek)

Iako MORH nije spomenuo, a može se vidjeti u priopćenjima Ureda predsjednika – Milanović je o brojčanom stanju OS RH govorio i na obilježavanju 34. obljetnice Hrvatskog vojnog učilišta 19. prosinca prošle godine: “Nama nedostaje četiri tisuće vojnika, časnika i dočasnika i to moramo nekako popuniti,” rekao je predsjednik Milanović u lice tamo prisutnog državnog tajnika u MORH-u Branka Hrga. Kada se sve to zbroji, i MORH bi trebao objasniti svoje motive i potrebe da upravo sada počinju smetati Milanovićeve izjave koje nisu ni novost ni rijetkost.

Ovo će očito biti najaktualnija tema iz obrane sve do natezanja hoće li ili neće biti nove sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost (zadnja održana 9. studenog 2021. godine) ili Vijeća za obranu (koje se zadnji put sastalo prije gotovo godinu dana, 23. svibnja 2025. godine).

Danas su u Banskim dvorima održane sjednice dva državna savjetodavna tijela visoke razine – Vijeća za obranu i Vijeća za nacionalnu sigurnost. U jeku sukoba na relaciji Predsjednik RH/načelnik GS OS RH/ministar obrane/premijer, očekivalo se prije svega da bi današnja, za 11 sati zakazana sjednica Vijeća za obranu mogla barem malo smiriti tenzije, no to se nije dogodilo. Jedino priopćenje otposlano prema javnosti bilo je ono s Vijeća za nacionalnu sigurnost koje je započelo u 13 sati,, gdje se u svega par rečenica kaže:

„Dana 9. studenoga 2021. održana je sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost koju su zajednički sazvali Predsjednik Republike i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Zoran Milanović i predsjednik Vlade Andrej Plenković.

Vijeće je raspravilo o sigurnosnom stanju u jugoistočnoj Europi, kako i problemu nezakonitih migracija. Na sjednici su usvojene Godišnje smjernice za rad sigurnosno-obavještajnih agencija za 2022. godinu, sukladno Zakonu o sigurnosno-obavještajnom sustavu“.

Za razliku od toga, priopćenja sa sjednice Vijeća za obranu nije bilo. No, umjesto priopćenja, kasnije poslijepodne, na nabrzinu sazvanim press-konferencijama, svoje viđenja ovog događanja iznijeli su prvo predsjednik RH Zoran Milanović, a onda i premijer Andrej Plenković.

Milanovićeva verzija

Predsjednik Milanović je svoje obraćanje javnosti započeo priznanjem kako se obje strane nisu uspjele dogovoriti oko zajedničke izjave, zbog čega je on osjećao potrebu da se obrati javnosti i kaže što se događalo na Markovom trgu:

„Smisao i funkcija Vijeća je da o najozbiljnijim stvarima koji se tiču pitanja državne sigurnosti i obrane razgovara ne nužno transparentno i pred javnošću, ne da kaže sve, ali da se bavi bitnim. Dakle, upozoravao sam u danima pred sastanak zašto sam predložio sastanak – zbog niza problema koji se ne mogu niti prikriti, niti zatamniti odlukom o kupovini višenamjenskih borbenih aviona. Što je dobra stvar, ali ne može cijela vojska i obrambeni sustav biti talac te odluke“.

Problem je bio, tvrdi Milanović, tek u usuglašavanju dvije riječi:

„Molio sam, tražio i predlagao da zajedničko priopćenje bude da je Vijeće zaključilo da trenutno materijalno stanje u Oružanim snagama – materijalno, ne duhovno – Republike Hrvatske nije zadovoljavajuće te da je potrebno ulagati ozbiljne napore u cilju ravnomjernog razvoja svih grana i sastavnica Oružanih snaga. To nije bilo prihvatljivo. Meni nije bila prihvatljiva ‘lakirovka’, dakle mazanje očiju javnosti, tako da se tu nismo ništa dogovorili. A na drugoj sjednici, sjednici Vijeća za nacionalnu sigurnost, jesmo“.

Točna konstrukcija – „Trenutno materijalno stanje u Oružanim snagama Republike Hrvatske nije zadovoljavajuće (čak ne nezadovoljavajuće, nego nije zadovoljavajuće) i da je potrebno ulagati ozbiljne napore u cilju ravnomjernog razvoja svih grana i sastavnica Oružanih snaga“ – nekima je bila ‘too much’“, rekao je Milanović objašnjavajući točnu točku prijepora.

Na sjednici Vijeća za obranu nije se razgovaralo o slučaju Burčul, ali se zato razgovaralo – ili je barem Milanović pokušao razgovarati – o nekim drugim nabavama opreme i naoružanja za OS RH. Na primjer, o nabavi borbenih oklopnih vozila Bradley:

„Cijelu proteklu godinu, dakle na krilima ljubavi i kolosalnih odluka o kupovini aviona, najavljivale su se neke druge stvari, stvari koje su za naš obrambeni sustav užasno važne. I ja ovdje neću ulaziti u detalje jer ih kao Vrhovni zapovjednik smatram tajnom, ja određujem šta je tajna, i nikada neću biti potpuno transparentan, ali ni ova mala razina transparentnosti nažalost Plenkoviću nije bila dovoljna. To mu je previše. Dakle, najavljivana je kupovina borbenih oklopnih vozila, određene marke – da je sad ne spominjem – američke, to je jedna vrlo velikodušna američka ponuda koja je na stolu još kratko vrijeme, koja je višestruko jeftinija… višestruko, deseterostruko… od toga da kupujemo novo… koja je politički bitna za mene zbog suradnje s Amerikancima jer polako ih, dakle, škartiramo, a dobili smo od njih čuda. To je naprosto nestalo iz proračuna za ovu i sljedeće tri godine – nema – bez da je to najavljeno, a prije toga su mjesecima na političkim skupovima i obraćanjima (prije svega Plenković i ministar, ali i Andrej Plenković) govorili o tome – da će to biti sljedeći, dakle, sljedeći korak dovođenja Hrvatske vojske, posebno Kopnene vojske, na jednu pristojnu razinu. Ništa od toga. Apsolutno ništa od toga, naprosto ispalo je. E s obzirom da prema hrvatskom Ustavu ja odgovaram za cjelovitost, neovisnost i integritet obrane Republike Hrvatske, ja naravno ne mogu preko takvih stvari prijeći kao da se ne događaju. One se događaju, odnosno ništa se suštinski ne događa“.

Ovakvo Vladino i MORH-ovo izvrdavanje posla s Bradleyima Milanović naziva „strahom od akcije“, te upozorava da avioni nisu dovoljni ako ih ne prati ravnomjeran razvoj ostalih dijelova Oružanih snaga:

„Ja želim da Hrvatska vojska, bez obzira na prijetnju koja možda nije trenutna, ili nije trenutna, ne budu glineni golubovi, nego ljudi kojima smo dali maksimum koji možemo, a ne minimum. Dolaskom aviona u Hrvatsku ne mijenja se ništa bitno, ako sve drugo ne bude pratilo taj složeni sustav. I što je najbolje – Hrvatska si to itekako može priuštiti! Dakle, taj jedan potpuno ignorantski pristup opremanju i strateškim planovima Hrvatske vojske je meni neprihvatljiv.“

Milanović se prisjetio kako je zadnja realizacija proračuna u njegovoj posljednjoj godini premijerskog mandata 2015. bila 4,3 milijarde kuna, dok je prošle godine bila 4,6 milijardi (što, kad se uračuna višegodišnja inflacija, gotovo da i nije razlika). A u njegovo je vrijeme – unatoč otežanim ekonomskim prilikama – nabavljen niz opreme, od kamiona, preko 200 komada američkih vozila, pa do helikoptera Kiowa Warrior, potpisan je ugovor za izgradnju OOB-ova, a obnavljala se i vojarna u Petrinji te Vojno učilište na Črnomercu.

„Dakle, mi kupujemo avione – u redu – i sve drugo stoji. I onda ćemo reći da nam je proračun narastao na milijardu eura. Kupujemo Ferari, a na klocnama. Iz Zagreba ste, znate kaj su klocne. Dakle bez kotača, bez goriva. Peljamo ga u avliju za svadbu. To je besmisleno. Kupili smo i najmodernije haubice 2015. godine, svjetski vrh, malo rabljene, njemačke, 15 komada. Kako one funkcioniraju, kako se održavaju?“,

upitao je Milanović.

Razgovora s Banožićem više nema, napomenuo je Milanović ponovivši kako postojeće probleme treba riješiti sam premijer Plenković. „Kad ja krenem koristiti svoje ovlasti, što je napravio ministar bez obrazloženja, i ponizio i devastirao jednog uzornog časnika, neće biti dobro“, rekao je Milanović, napomenuvši da jedno od pitanja oko kojeg se moraju složiti on i ministar je imenovanje vojnih izaslanika, a ministar se vara ako računa da će mu (Milanoviću, op.a.) baciti neke mrvice preko plota. Predsjednik je još izrazio sumnju da ministra netko „fekta“, odnosno huška: „Imamo krivca u vidu – to nije Plenković. Plenković je neodgovoran, ali tu ima ljudi kojima taj konflikt odgovara. U tome ministar je samo ministar, ništa više…“. Predsjednik je najavio neka nova „otkrića o osobi ministra obrane“, kao i o „odlukama gdje se državni resursi HV-a i Mornarice koriste u privatne svrhe i ne naplaćuju“. Show must go on!

Plenkovićeva verzija

A show se nastavio i nakon press-konferencije Zorana Milanovića, kada se oko 18 sati javnosti obratio i premijer Plenković, iznijevši javnosti i svoje viđenje današnje sjednice Vijeća za obranu.

„Taj sastanak – budući da ću nastojati da naša komunikacija sa strane Vlade radi dobrobiti hrvatskoga javnoga prostora ostane na civiliziranoj razini – u pojedinim segmentima bio je i nadrealan, ali ono što je važno je sljedeće: prvo, da smo se u biti složili sa stanjem Oružanih snaga. A ta konstatacija znači da smo uradili dosta, a da trebamo učiniti još kako bismo ojačali sposobnosti Hrvatske vojske. Dakle, to je prva poruka koja je izrazito važna. Druga je, da smo u godini u kojoj krećemo u sklapanje ugovora o nabavi višenamjenskih borbenih aviona – dakle, dajemo novu dodatnu vrijednost ne samo Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu nego snazi Hrvatske kao države, osobito u obrambenom segmentu, kupnjom 12 Rafalea i to na inteligentan način i sa ritmom financijskog otplaćivanja tog posla vrijednog milijardu eura. S te strane, Hrvatska će dobiti sposobnosti koje su tako snažnog odvraćajućeg karaktera da se snaga Hrvatske vojske u vremenu prije i poslije Rafalea nikako ne može mjeriti istim mjerilima. Dakle, to je ono što je vrlo bitno. Treće je, da kroz višegodišnji plan ulaganja u Oružane snage – to znači i naoružanje, to znači opremanje, to znači ulaganje u infrastrukturu, to znači ulaganje u hrvatskog vojnika – dakle u, možemo reći, onaj dio proračuna Ministarstva obrane koji se tiče baš prava hrvatskih vojnika – da ćemo napraviti važne i vrijedne iskorake. S te strane mi možemo biti izrazito ponosni, kao Vlada, i to sada u 6. godini mandata, koliko smo do sada učinili za povećanje izdvajanja za obranu i koliko se to osjetilo i na materijalnim pravima, dakle položaju hrvatskoga vojnika, u odnosu na vrijeme prije nas“,

započeo je Plenković svoje obraćanje novinarima, nastavljajući pokazivati grafove kretanja obrambenog proračuna od 2012. godine nadalje do 2024. godine.

„Stoga nijanse u formulacijama priopćenja gdje smo se mi praktički… gdje se nismo dogovorili oko jedne jedine formulacije, sve je ostalo manje-više bilo slično … razlikujemo se u tom smislu i u tim nijansama poruka i prema Hrvatskoj vojsci, prema hrvatskoj javnosti, a i prema  drugim akterima u našem susjedstvu o tome kako vidimo stanje u Oružanim snagama. Mi poštujemo stav Predsjednika da želi ukazati na financiranje obrane, na financiranje Oružanih snaga, na nabavu pojedinih elemenata koje želi naravno Hrvatska vojska, i to je u redu. Ali se ne slažemo o tome kako pristupiti toj temi, i kako realno sagledati gdje smo mi danas“,

napomenuo je premijer. Kao primjer ulaganja u vojsku i vojnika premijer Plenković je nabrojao podizanje raznih naknada:

„2014. naknade za dežurstvo bile su 0 (nula), one su sada 100 kuna radnim danom, vikendom 130. 2014. – naknade za stražarsku službu bile su 0, one su sada 130 kuna radnim danom i 150 kuna vikendom. Naknade za rad na terenu 2014. bile su 0, one su danas 130 kuna radnim danom i 150 kuna vikendom. Prehrana… možda će vam se to činiti malo apsurdnim, ali tako je… Prehrana… Uveli smo jedinstveni i cjelokupni objed za Hrvatsku vojsku… To prije naše prve Vlade nije bio slučaj“,

rekao je Plenković, uzastopno zaboravljajući da je između Milanovićeve i njegove bila još jedna Vlada – HDZ-ova na čelu s Karamarkom i čudnovatim biznismenom Oreškovićem. Pohvalio se Plenković i ulaganjem u vojarne, te povratkom vojske u gradove – što su sve redom projekti bivšeg ministra obrane Damira Krstičevića, a ne aktualnog ministra Banožića koji se u ovih gotovo godinu i pol ne može pohvaliti niti jednim projektom, kako završenim, tako ni otpočetim.

Premijer Plenković osvrnuo se i na nabavu oklopnih vozila pješaštva:

„Dakle, to je jedan dio investicija koji se odnosi na Hrvatsku kopnenu vojsku i koji, prema ovome što sam ja uspio razabrati danas na sastanku, očito predstavlja neku točku prijepora koja je posebno važna… a riječ je o nabavi takvih vozila od strane Sjedinjenih Američkih Država. Ono što je važno – u trenutku kada se preuzme pravna, čvrsta obveza da se ta vozila nabavljaju u tom trenutku će Vlada RH bez nekih većih poteškoća iznaći sredstva i za ta vozila. Ono što želimo je vrlo jasna komparativna analiza usporedba troškova nabave i modernizacije tog vozila, odnosno druga vozila koja, slična, postoje od strane proizvođača drugih zemalja“.

Na kasnije izričito novinarsko pitanje u čemu je problem s Bradleyima, Plenković je dodao:

„Tu postoje dva elementa: jedan su naše obaveze koje imamo prema NATO-u. Dakle mi trebamo do 2026. imati tu sposobnost srednje pješačke brigade koja ima otprilike 3 do 4 tisuće ljudi i koja ima – uz ove Patrie koje već imamo, a njih ima podosta, više od 100… 126 čini mi se – želimo nabaviti dodatno slična vozila, samo na gusjenicama… ovi su na kotačima… kako bismo osnažili sposobnost Hrvatske kopnene vojske. Dakle, u momentu kada se u razgovorima sa predstavnicima SAD dođe u fazu konkretne pravne obveze koju možemo preuzeti, tada ćemo iznaći i financiranje uz, naravno, dio sredstava koje će i oni dati kao donaciju. Dakle, u okviru naše ukupne, ja bih rekao vrlo kvalitetne i partnerske suradnje sa SAD-om…“.

Drugi je sastanak, onaj Vijeća za nacionalnu sigurnost, protekao „skoro kao da je sve normalno“, naglasio je Plenković.

Hranj i sloboda govora

I tu bi sve bilo u revijalnom tonu da Plenković prije samog zaključenja press-konferencije nije dobacio zagonetku prisutnim novinarima:

„Ja se samo nadam da je načelnik Glavnog stožera dobro, da uživa slobodu govora kao i svi drugi građani Hrvatske“.

Naravno, ta je izjava izazvala dodatna novinarska pitanja, na koja je Plenković spremno odgovorio:

„Referiram se na to da je bilo situacija danas gdje na direktne upite mu se nije dalo da govori. (…) Mi smo za slobodu govora. Dakle, mi – kako nas On naziva nacistička stranka – mi smo za to da svaki ima pravo govora, pa makar i dobro… o nama. (…) Meni je inače Hranj cijelo ovo vrijeme bio – znam ga dugo, ne tako dobro kao što ga zna Milanović – jedna vrlo ozbiljan, normalan, simpatičan čovjek, i zato sam bez problema se dogovorio da on bude načelnik Glavnog stožera nakon Šundova. Meni je on drag, pa ja ovo govorim njemu u prilog, a ne kontra njega“.

Kao svjedoka ovoj situaciji, koja je izgleda činila osnovu ili barem dobar dio napete „nadrealnosti“ današnjega Vijeća za obranu, Plenković je apostrofirao Franka Vidovića, predsjednika saborskog Odbora za obranu, i ujedno ne-HDZ-ovog sudionika sjednice Vijeća za obranu. Vidović je, pak, u izjavi za Jutarnji list rekao:

„Ne mislim da je sastanak na momente bio nadrealan, ja to ne bih tako nazvao. Predsjednik Republike jest koristio svoje mogućnosti i nije dozvolio načelniku odgovore na neka pitanja, jer je predsjednik sam već odgovorio na ta pitanja. Ne vidim ništa nadrealno u tome“.

No samo sat vremena nakon premijerove konferencije za medije, iz Ureda predsjednika stiglo je i večernje priopćenje o nadrealnim situacijama na Vijeću za obranu.

„Andrej Plenković odlučio je lagati čak i o sadržaju današnjeg sastanka Vijeća za obranu i tako još jednom pokazati kakav je on tip čovjeka. Osim što si je dopustio, što je doista nevjerojatno, javno govoriti o sadržaju i karakteru sastanka Vijeća za obranu, Plenković je u izjavi novinarima odlučio javno poniziti načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga RH. Reći da admiralu Robertu Hranju nije bilo dopušteno govoriti na sastanku bezočna je laž. Upravo suprotno, nije bilo dopušteno da se beskrupulozno manipulira s načelnikom Glavnog stožera OSRH. Ne može višenamjenska Plenkovićeva ulizica omalovažavati jednog od najboljih hrvatskih časnika kojemu nije ni do koljena znanjem, a da ne govorimo ponašanjem. To mu dopustiti bilo bi nadrealno“,

stoji u priopćenju koji za Ured predsjednika potpisuje glasnogovornik Nikola Jelić.

*Photo: Ured predsjednika Republike Hrvatske/Tomislav Bušljeta; Vlada RH

Rebalans i proračun za 2022. godinu – to je tema današnjeg sastanka koalicijskih partnera, uoči sjednice Vlade u četvrtak, na kojoj će glavna točka biti rebalans ovogodišnjeg proračuna. O naznakama rebalansa jutros je uoči početka konferencije „Lider Invest“ govorio ministar financija Zdravko Marić.

„Što se tiče rebalansa za ovu godinu, ključne odrednice, u najkračim crtama… Gospodarski rast viši od onih očekivanja. Dakle, i neki dan sam o tome govorio nešto… Dakle, finaliziramo te makroekonomske projekcije, i prema ovim zadnjim podacima idemo i preko osam posto. Što je… mislim da je, zaista, jako jako dobar rezultat, Mislim da svi skupa možemo biti zadovoljni, jer… ako je tako, a po svemu sudeći idemo u tom smjeru… Dakle, Hrvatska će predrecesijsku razinu BDP-a praktički doseći u manje od dvije godine, što je sjajan rezultat, pogotovo kada usporedimo se sa prošlom krizom… Dakle, onom svjetskom, financijskom i ekonomskom – gdje Hrvatskoj je trebalo gotovo 11 godina. Dakle, ta stopa rasta od preko 8 posto, sigurno da je imala svoje, do sada, a ima i do kraja godine… reperkusije na prihodnu stranu proračuna – tako da će i prihodi biti blago korigirani na više, na bolje. Međutim, ne možemo se sad zadržati samo na dobrim vijestima. Imamo i nešto… ovoga, ne baš tako najboljih vijesti, a to je da rashodna strana proračuna raste nešto i više od prihoda. Međutim, idemo samo u onim najkraćim crtama pobrojati koje su to najvažnije stavke. S jedne strane, imali smo u drugoj polovici godine nešto veću indeksaciju mirovina, u odnosu na ono što smo očekivali, prije svega zbog inflacije. To je, ja bih rekao, svima jasno. Međutim, naravno, mi kao Vlada… Sjećate se, uvijek smo puno puta pričali… od svih rashoda… i poglavito, te mirovine, mirovinska primanja, kao najviši rashod u državnom proračunu, naravno da nam je drago da mirovine rastu. Kamo sreće da imamo prostora još i više, za viši rast. S druge strane, imamo situaciju s mjerama za očuvanje radnih mjesta. U originalnom proračunu one su bile predviđene samo u prva dva mjeseca. Onda smo osigurali nekakva dodatna sredstva u prvom rebalansu proračuna… Međutim, kako smo nastavili plaćati te mjere, za neke sektore još uvijek vrijede te mjere, i do kraja godine ćemo ih plaćati – onda smo osigurali i ta sredstva. Što se tiče plaća, one su znane od početka, u državnoj i javnoj službi, da imamo nedostatna sredstva. Znali smo, naravno… To smo vrlo jasno i transparentno komunicirali… Ali, da ćemo tijekom godine osiguravati sredstva – što se sada i čini. Nešto je, na razini opće države, viši deficit i lokalne samouprave… I, onda dolazimo do one najvažnije stavke – a to je zdravstvo. Znači, zdravstvo je, kako u prvom rebalansu, tako i sada, obzirom na sve okolnosti, obzirom na naš dogovor sa veledrogerijama, obzirom na situaciju ne samo s Covid-om nego i više, u ovom području… prije Covid-a, dakle, dugovi koji se vuku dulji niz godina… i sve ono što, skupa, iziskuje, odnosno, dovodi do onog jednostavnog zaključka o kojem govorim već dulje vremena… a to je, da je neminovno potrebna kvalitetna reforma zdravstva na rashodnoj strani“,

poručio je Marić. Stavku borbenih aviona, koji se izgleda opet ozbiljnije vraćaju u proračun – opet prije sklapanja ugovora o kupoprodaji – Marić je opisao kao element koji korigira državni deficit, i koji je tek nedavno dozorio dovoljno da može barem načelno biti uključen u proračun. Naravno, nije pri tome on ušao ni u objašnjavanje kako time željena kupovina borbenih aviona Rafale upravo ulazi u fazu koja se pokazala posebno opasnom kod kupovine aviona Barak od Izraela, gdje je sve spremno, novci su osigurani, ali se ugovor tek išćekuje (pa onda i isporuka, njegovim temeljem):

„Bit će određene korekcije u deficitu, za godine koje slijede, jer – za razliku od Smjernica ekonomske i fiskalne politike – ključnu odrednicu, koju tada nismo mogli uključiti, a sada je uključujemo… a to je isporuka višenamjenskih borbenih aviona. Znate i sami da ti avioni… znači, bez obzira što će određena plaćanja ići već ove godine, oni se beru prema europskoj metodologiji, koja je jednaka za sve zemlje… Knjiže (se) po obračunskom načelu, dakle, onog časa kada dođe isporuka aviona. A, u ovom srednjoročnom, trogodišnjem razdoblju očekujemo i isporuku“.

Gubitnici su u ovom slučaju – priznao je Marić – resori koji su najviše uštedjeli, i to prije svega Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja, što je prilično začuđujuće uzme li se u obzir ogroman posao oko obnove kako Zagreba tako i Banije. Dobitnici su nešto jednostavniji za pobrojati:

„Vi zovete dobitnici, mi zovemo to malo drugačije. Ali, najveća povećanja… Dobro, opet ponavljam… Ministarstvo obrane, zbog, ove godine, u rebalansu, prije svega zbog aviona. Ali, opet ponavljam – oni ove godine ne ulaze u ukupni rezultat – ulaze u javni dug. Zdravstvo već spomenuto, spomenute mirovine, plaće, ministarstvo financija – ipak moramo sve skupa zatvoriti, vezano za kamate i doprinose proračunu Europske unije“.

No sve će biti jasnije nakon današnjeg koalicijskog sastanka, sutrašnjeg sastanka užeg kabineta Vlade, te potom Vladine sjednice u četvrtak, nakon koje će financ-ministar Zdravko Marić ponovno objašnjavati rezon rebalansa ovogodišnjeg proračuna.

A predsjednik i premijer?

Što se pak tiče proračuna za 2022. godinu, predsjednik Milanović najavio je održavanje sjednice Vijeća za obranu prije njegovog donošenja:

„Zbog odgovora na neka… na više pitanja iz područja funkcioniranja i financiranja Oružanih snaga, Kopnene vojske… dakle, onoga što je jednako važno kao i avioni, ali je u stvari važnije. To je nešto gdje treba političko vodstvo, planiranje, novac i oprema. To je nešto za što pretpostavke mora osigurati aktualna politička vlast i izvršna vlast jer vojnici to ne mogu javno govoriti. Oni govore meni. Oni govore meni, a ja to prvom prilikom pokušavam i kažem onima koji odlučuju, međutim reakcija nema. Tako da to moramo dići operativno na jednu višu razinu“.

Jučer je, naime, nakon sjednice Predsjedništva i Nacionalnog vijeća HDZ-a, predsjednik stranke i premijer Andrej Plenković odgovorio na Milanovićev zahtjev za sazivanjem Vijeća za obranu:

„Ja mislim da je to dobro. Mi svakako pristajemo na sastanak Vijeća za obranu, međutim ja ću njemu uputiti dopis da se izabere u narednom vremenu jedan dan kada bi sazvali i Vijeće za obranu i Vijeće za nacionalnu sigurnost. Ima dosta tema i po jednom i po drugom pitanju pa da prođemo sve te teme u jednom danu i da to stavimo iza nas“.

Ni predsjednik Milanović nije protiv toga da se sazove Vijeće za nacionalnu sigurnost, time više što ima točaka koje državni vrh mora proći prije početka sljedeće godine – budući da se moraju donijeti i određeni godišnji planovi, no prioritet je Vijeće za obranu i pitanje financiranja Oružanih snaga. Kada će Vijeće (ili oba vijeća) biti sazvana još se ne zna, ali kako je jučer rekao Milanovićev savjetnik za obranu i nacionalnu sigurnost Dragan Lozančić – „Ako je Predsjednik rekao da bude, onda bude!“.

Za sada posljednja sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost održavala se u ozračju višetjednih prepucavanja i vrijeđanja na relaciji premijer – predsjednik RH, pa je uoči sjednice VNS jasno bilo naznačeno da niti jedna od „zavađenih“ strana neće davati izjave, pa čak ni one čisto formalne, prije ili poslije sjednice. No, premijer Plenković prvi je prekršio „zavjet šutnje“, komentiravši netom završenu sjednicu VNS-a uoči sjednice Predsjedništva HDZ-a. Plenković je ustvrdio kako višetjedna razmjena uvreda najniže razine nije utjecala na sadržaj same sjednice VNS-a, te je poluironično zaključio da je sjednica bila „sjajna“. Predsjednik Milanović VNS je komentirao dan kasnije, u utorak 25. studenog, nakon što je stigao u Muzej za umjetnost i obrt povodom otvaranja izložbe „Protreseni MUO: od potresa do potresa 1880.-2020.“, kazavši kako je bilo „OK“. Milanović je zadovoljan što su prihvaćene teme koje je predložio tijekom prepucavanja s premijerom, kao i zaključcima sa sjednice, koji su javnosti predočeni tek jednim šturim priopćenjem.

„To je bilo priopćenje, zaključci nisu baš za javnost, ali nisu ni za bum-vijesti… budite sigurni. Dakle, konstatirali smo stvari koje smo konstatirali. Nažalost, to je predugo trajalo. Dakle, predugo sam ja molio predsjednika Vlade da se nađemo. Na kraju sam rekao da idem u Vladu. Dakle, da sjednemo i da razgovaramo. Pa, ponovili smo ono što smo rekli davno… Dakle, da u tom napadu ima terorističkih elemenata. To sam rekao 13., 14., 19. desetog… napisao tri puta u pismu. I, da – da ima elemenata radikalizacije kod osobe koja je to napravila. Ali, u organiziranom smislu, dakle, u smislu nekakvog pokreta ili organizacije u Hrvatskoj – ne“,

rekao je predsjednik, dodavši da je tijekom višesatnog sastanka otvoren niz tema:

„Razgovaralo se četiri sata o temama koje smo otvarali, neke ciljano, neke spontano. Neke ja, neke su bile u dnevnom redu, neke on, neke netko treći. Tu je bilo – kako da kažem – do sad… Bilo je, recimo, govora i o… Jedna od mjera, koje je Vlada pokušala predložiti preko Koordinacije sustava domovinske sigurnosti, koja se našla po nalogu Vlade… što ne smije raditi, što sam rekao, i to je bezvrijedno… tek sada se mogu naći, i donijeti neke operativne zaključke i prijedloge… Ali, jedna od mjera, što govori o političkom razmišljanju, je da se kaznene… istrage u kaznenim, krivičnim djelima iz područja terorizma moraju završiti u šest mjeseci. To  je crno na bijelo došlo iz Ministarstva pravosuđa. Kako istraga u terorizmu sad neće biti, jer se ovaj čovjek ubio – a ja se nadam da neće biti ni ubuduće, to mi je dalo… To me je podsjetilo da sam nešto, praktički u prirodi stvari isto, predložio ja – da prvostupanjski postupci u USKOK-ovim predmetima, iz područja lopovluka, kada su u pitanju visoki državni dužnosnici, ne smiju trajati duže od godinu dana u prvom stupnju. Razmišljamo isto. Razmišljamo isto. S obzirom da ja ne mogu podnijeti zakonski prijedlog, a kamoli donijeti zakon, može Vlada. To mi je jučer (u ponedjeljak, 23. studenog, op.a.) jako dobro palo“.

Vijeće je jedna vrsta top-brifinga, smatra Milanović, kao mjesto razmjene mišljenja i stajališta:

„Nismo mi imali po svim točkama dnevnog reda odluke. Razgovor o položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini, odnosno, o kršenju njihovih prava predviđenih Daytonom, je također važna tema. Kakvu odluku smo donijeli? Pa, nikakvu. Konstatirali smo samo da se to događa, i to ćemo raditi cijelo vrijeme. Ministar vanjskih poslova, premijer, ja… Ja sam, kako da kažem, možda tu malo vokalniji od drugih… ali, vidio sam da se i ministar vanjskih poslova uključio u nedjelju, tako da… to je to. Dakle, mi ne idemo na razbijanje Bosne i Hercegovine. Neka vidim da netko meni to predbaci… Mislim, to već rade, ali… Sretno im s tim!“.

Na Vijeću za nacionalnu sigurnost nije došlo do novih predbacivanja između premijera Plenkovića i predsjednika Milanovića zbog njegovih učestalih kritika na način rada Stožera Civilne zaštite, tvrdi Zoran Milanović, podsjetivši na svoj stav da je Stožer „pravno dosta ‘naheren’“, te da ovakva razina mjera – poput lockdowna – ne bi smjela biti donošena bez posebnog mandata, točnije „bez zelenog svjetla koje će dati Sabor“ i bez „posebne većine glasova“.

Predsjednik je potvrdio da je na sjednici Vijeća za nacionalnu sigurnost otvorio pitanje cijepljenja i povezanost tog pitanja s člankom 17. Ustava, odnosno „s nametanjem određenih rješenja javnosti koje gledamo već mjesecima“:

„I rekao sam da – s obzirom da to nije… to je bila informativna tema Vijeća, dakle nije nešto što je državna tajna – da se sada pokazuje da je možda o tome trebalo ranije vodit računa. Jer ja ne znam kakva je pozicija Vlade i šta se misli napraviti sa cijepljenjem kao takvim, zemlja će… država će kupiti novcem poreznih obveznika skoro 3 milijuna cjepiva, vidjeli smo da je cjepivo za gripu potrošeno u jednom trenutku… hoće li to cijepljenje biti obavezno, kako, šta – to je tema, vrlo ozbiljna tema“.

Reagiravši i na naznake da bi cijepljenje moglo biti obvezno, predsjednik Milanović je objasnio kako je tu temu otvorio kako bi onaj koji odlučuje, a to je Vlada, bio svjestan potencijalnog izazova koji ima, te je dodao da on tu može biti debatni partner Vlade, no Vlada je ta koja mora donijeti odluku:

„Pitanje je sad nekakvog društvenog dogovora koji je cilj koji se postiže, koja je vrijednost koja se želi postići, a tu ja mogu biti debatni partner Vladi, da Vlada mora donijeti odluku šta će predložiti. U svakom slučaju siguran sam da to jedan broj ljudi ne bi prihvatio dobro, što ne znači da Vlada treba pred takvim stvarima uvijek pokleknuti ako se ocijeni da je nešto što se želi zaštititi najviše na skali vrijednosti“.

Milanović je dodao i da je njegova izjava – kako se on sam neće prvi cijepiti – kod pojedinaca krivo shvaćena:

„Ja sam rekao prije tjedan dana da se neću cijepiti prvi zato da oni koji su potrebiti budu prije mene. Svi su shvatili, par glupana nije, pa su me napali da sam neodgovoran, bezobrazan, da nisam normalan, uspoređivali me s Churchillom. Ako treba, cijepit ću se prvi. Nije problem u tome, dakle, sve je pitanje koliko će javnost, koliko će građani, koliko će hrvatski ljudi shvatiti da je cijepljenje sigurno, dobro, potrebno, i da se na taj način štitimo kolektivno i da ako se netko cijepi, a netko ne cijepi, onaj tko se ne cijepi u stvari na neki način parazitira ne na riziku koji preuzima onaj tko se cijepio nego na građanskoj odgovornosti onoga tko se cijepio. A netko će sa strane pit čaj i čekat će da vidi hoće li sustav proraditi, hoće li se procijepiti dovoljno ljudi, u kojem trenutku će virus naprosto past dolje jer se više neće imati – nakon 75 posto cijepljenih – kamo širiti“.

To je pitanje osnovne društvene odgovornosti svakog pojedinca, i u tom će slučaju on kao predsjednik države biti partner Vladi ako ona odluči da cijepljenje protiv virusa SARS-CoV-2 bude obavezno. Sada već treba razmišljati što će biti sa školskom djecom, budući da primjerice Pfizerovo cjepivo nije testirano na djeci mlađoj od 12 godina, budući su djeca najmanje kritična skupina. Trenutno sve više država i globalnih kompanija razmišlja o uvođenju određenih mjera za osobe koje se neće cijepiti:

„Danas ste vidjeli, recimo, da je jedna od najvećih svjetskih zrakoplovnih kompanija rekla da nitko ne može ući u njihove avione ako nije cijepljen. A ta kompanija ima maticu u Australiji. Drugim riječima, ne možeš otić iz države. Čuo sam isto tako španjolskog ministra zdravlja, danas čini mi se, koji je rekao da bi bilo dobro da se ljudi cijepe, dakle da je dobrovoljno. Evo… Ima raznih primjera…  Šta ja znam… možda nas neće puštati iz države ako se ne cijepimo. Možda će mnogi poslodavci u Hrvatskoj reći privatnom sektoru da ukoliko nisi cijepljena i cijepljen ne možeš doći na posao pa ćeš onda dobit otkaz“.

Izgledno je da će u takvim slučajevima dolaziti i do pokretanja sudskih tužbi, pa i do pokretanja postupaka na Ustavnom sudu, ali to su sve teme o kojima Vlada mora sada razmišljati kako bi u narednih par mjeseci spremno dočekala dolazak cjepiva. To je i osnovni razlog, zaključio je predsjednik Milanović, zašto je tu temu pokrenuo na sjednici Vijeća za nacionalnu sigurnost.

Nakon više od mjesec dana aktivnog prepucavanja, prvo oko toga hoće li uopće biti skorog sazivanja Vijeća za nacionalnu sigurnost, a onda o metodologiji i proceduri priprema materijala za njegovo potencijalno sazivanje – danas je ipak održan taj visoki skup. No, tijekom proteklih tjedana mnoge su sporne teme komplicirale put do tog sastanka. Prvo se početkom studenog iskristaliziralo da će to tijelo, definirano u Zakonu o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske, održati svoj sastanak – no, problem je bio tko će ga i kako sazvati. Zoran Milanović je nastavio s prozivanjem Vladine Koordinacije za sustav domovinske sigurnosti (kojoj je Vlada dala zadatak zabavljanja s ultra-kompleksnom temom deradikalizacije) kao podređenog tijela bez ikakvog zakonskog uporišta vezano uz diktiranje tempa ili sadržaja Vijeća za nacionalnu sigurnost, prigovarajući i na krivu proceduru dostavljanja izvješća o radu (samo Vladi, umjesto i Predsjedniku RH te predsjedniku Sabora), te ograničavanje predsjedničkog savjetnika Lozančića da se očituje na zapisnike sjednice tog tijela.

Početne dileme

Zatim se bojno polje postupno prenijelo na pitanje tko točno i u kojoj formi saziva Vijeće za nacionalnu sigurnost. Dok je Vlada RH svojom objavom na društvenoj mreži Twitter kazala da: „Koordinacija za sustav domovinske sigurnosti je slijedom zaključka sa #sjednicaVRH napravila prijedlog mjera koje mogu poslužiti kao podloga za sastanak Vijeća za nacionalnu sigurnost i danas će biti upućen prijedlog prema @Ured PRH s nekoliko mogućih termina“ – rečeni Ured predsjednika nije ostao dužan. Samo dan kasnije oni su obavijestili javnost kako predsjednik Milanović „nije dobio od predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića prijedlog za sazivanje sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost“. Ujedno su podsjetili na svoj dopis od 20. listopada kojim predlažu sjednicu VNS, napominjući kako se ona saziva zajednički dok „stručne i administrativne poslove pri tome za Vijeće nacionalne sigurnosti obavlja Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost“. Retoriku su s Pantovčaka dodatno zaoštrili u nedjelju, 8. studenog, tvrdeći kako im ništa iz Vlade nije stiglo poštom te prozvavši da „Tvrditi drugačije, kao što to putem Twittera čine iz Vlade, već viđeni je primjer yutelovskog obmanjivanja javnosti“.

Na to je u srijedu, 11. studenog, Zoran Milanović ponovio dopis predsjedniku Vlade RH Andreju Plenkoviću, kojim je opet predložio sazivanje Vijeća za nacionalnu sigurnost, te ovoga puta predložio i pet konkretnih tema za raspravu. Radilo se tu o: (1) radikalizaciji u hrvatskom društvu, (2) pandemiji virusa COVID-19, (3) sustavnom kršenju Daytonskog sporazuma na štetu hrvatskog naroda u Federaciji Bosne i Hercegovine, (4) funkcioniranju pravosudnog sustava RH, posebice u borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala, te (5) o donošenju dokumenta „Godišnje smjernice za rad sigurnosno-obavještajnih agencija za 2021. godinu“. Tom prilikom je Milanović predložio i da se ta sjednica održi u dva dijela tijekom iduća dva tjedna (zaključno do 25. studenog), prema zajednički usuglašenim terminima, što očigledno na kraju nije bilo prihvaćeno.

Na sve to je predstojnik Ureda predsjednika Vlade RH Zvonimir Frka Petešić odvratio pismom 12. studenog – što je na Pantovčaku dovelo do objave pisma kojim je odgovorio Orsat Miljenić, predstojnik Ureda predsjednika RH u ponedjeljak, 16. studenog ove godine. Pri tome je opet u pitanje dovedeno komuniciranje „ureda s uredom“ umjesto direktne i osobne komunikacije premijera s Predsjednikom RH – napominjući kako ipak „Isključivo u cilju funkcioniranja sustava nacionalne sigurnosti, predsjednik Republike sudjelovat će u komunikaciji na ‘posredan’ način, a  na kojem inzistira predsjednik Vlade“. Istim je putem problematiziran i dnevni red, odnosne njegove dvije potencijalne točke – (1) utapanje pitanja Hrvata u BiH u šire raspravljanje „položaja Hrvata u susjednim državama“, te (2) razmatranje „Informacija o Nacionalnoj strategiji i tijeku izrade Nacionalnog plana oporavka i otpornosti“, kao teme neprimjerene za vrhovno savjetodavno tijelo na temu nacionalne sigurnosti. Ujedno je s Pantovčaka doveden u pitanje i prijedlog Vlade RH da na sjednici VNS budu prisutne i neke dodatno pozvane osobe mimo zakonskog sastava ovoga tijela – gdje se spornim pokazao ministar zdravstva Vili Beroš (kojeg su s Pantovčaka predložili zamijeniti izlaganjem Božinovića, koji je član VNS), te glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj-Šipek (čije izlaganje se s Pantovčaka predložilo zamijeniti onim ministra pravosuđa Ivana Malenice „koji je po zakonu također član VNS-a“). I tu se onda otvorilo novo bojno polje – budući su otvorena ostala pitanja termina te mjesta održavanja sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost.

Dodatna pitanja

Što se termina tiče, Orsta Miljenić je tog 16. studenog istaknuo kako je predsjednik Milanović, „nakon usuglašavanja oko gore navedenih pitanja“, spreman prihvatiti termin 20. studenoga, uz moguće rezervne termine 23. ili 24. studenog – o čemu se iz Vlade od premijera Plenkovića čulo tek: „Mi ćemo sutra tijekom dana odgovoriti na nekoliko detalja koji su još ostali. Što se tiče sastanka, on će biti, sad samo moramo dogovoriti koje su u konačnici to teme, koji je format i u konačnici koji je datum s obzirom na ove okolnosti“. Po pitanju lokacije održavanja sastanka, s Pantovčaka se predložilo „kao što je uobičajeno, u vili Prekrižje“, dok je Andrej Plenković odvratio da se i dalje zalaže da se sjednica održi u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici (jer bi bila najprimjerenije mjesto vezano uz broj ljudi i epidemiološku situaciju) dodavši: „Taj prostor je daleko bolji nego vila Weiss“.

U četvrtak, 19. studenog mediji su objavili kako je ipak usuglašen termin sastanka – zakazan za ponedjeljak 23. studenog u popodnevnim satima, iako su tada još bila otvorena pitanja dnevnoga reda – o čijem je usuglašavanju ovisilo i službeno pozivanje na sjednicu. U subotu, 21. studenog, kompromisno se krenulo rješavati i pitanje lokacije održavanja Vijeća za nacionalnu sigurnost – gdje je s Pantovčaka Milanović predložio zgradu Vlade RH na Markovom trgu, budući su naveli kako za Plenkovića ne dolazi u obzir održavanje „u Uredu predsjednika Republike Hrvatske (vila Weiss) zato što ‘smatra da je red’ da on bude domaćin sjednice“. Iako su iznijeli kako pod pogodnim lokacijama smatraju (1) Ured predsjednika ili (2) ured Vlade RH, te (3) eventualno, Hrvatski sabor – s Pantovčaka su naveli da kako „je u Vladi RH, u prostoriji manjoj od one u vili Weisss, u petak održana i sjednica Vladinog Zdravstvenog savjeta na kojemu je bio veći broj sudionika“ – tako da je Predsjednik Republike „uvjeren kako su u Vladi RH osigurani i epidemiološki uvjeti za održavanje sjednicu VNS-a“. Na kraju je epidemiološka pogodnost prostora danas bila i dodatno osigurana održavanjem čitavog višesatnog sastanka kraj otvorenih prozora na prostorijama Vlade RH.

Konačno, sjednica VNS

Dok je do kraja ostalo nejasno na koji je način bio usuglašen dnevni red, ipak je 23. studenog 2020. s početkom u 14 sati održana ta dugo najavljivana i osporavana sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost. Skup su zajednički sazvali predsjednik Republike i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Zoran Milanović te predsjednik Vlade Andrej Plenković, a kako izgleda na njemu nije bilo nikakvih dodatnih sudionika izvan kruga određenog zakonom. Skup je na kraju umjesto prvotno najavljivanih dva sata trajao i više nego dvostruko, te završio netom prije sjednice Predsjedništva HDZ-a, a prema šturom priopćenju može se barem dijelom rekonstruirati nešto od tema o kojima je bilo riječi – što u nastavku prenosimo:

„Na sjednici su usvojene Godišnje smjernice za rad sigurnosno-obavještajnih agencija za 2021. godinu, sukladno Zakonu o sigurnosno obavještajnom ustavu te je odobrena uspostava suradnje sigurnosno-obavještajnih agencija sa stranim službama, sukladno iskazanim potrebama.
 
Članovi Vijeća razmotrili su stanje radikalizacije u hrvatskom društvu, te osudili napad na Trgu svetog Marka 12. listopada 2020.  kao kazneno djelo s obilježjima terorizma te su raspravili o mjerama koje se u vezi s tim mogu poduzeti. Vijeće je osudilo govor mržnje i neprihvatljive oblike ponašanja u društvu.
 
Vijeće je istaknulo daljnju potrebu zalaganja za prava Hrvata kao konstitutivnog naroda u Bosni i Hercegovini, prema duhu i slovu Daytonskog sporazuma, te važnost poštovanja prava biranja vlastitih predstavnika.
 
Vijeće je raspravilo o položaju Hrvata u Srbiji i Crnoj Gori založivši se za osiguravanje reciprociteta u međusobnim odnosima, te je naglašena daljnja podrška hrvatskoj manjini u tim zemljama.
 
Članovi Vijeća primili su na znanje informaciju o aktualnom stanju u vezi s epidemijom koronavirusa u Hrvatskoj.
 
Vijeće je raspravljalo o stanju u pravosuđu, s posebnim naglaskom na borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala“.

Ako ništa drugo, a ono je tu donesen dokument „Godišnje smjernice za rad sigurnosno-obavještajnih agencija za 2021. godinu“ koji je bilo nužno usvojiti prije kraja 2020. godine, dok ne bi čudilo da su sve ostale točke dnevnoga reda ostale ili bitno obilježene dnevnom politikom ili zapravo karakterizirane činjenicom da je samo Vijeće za nacionalnu sigurnost tek savjetodavno tijelo – dok pravi posao (a onda i odgovornost za kaos te loše posljedice odluka) ipak čvrsto leži na premijeru, čitavoj Vladi RH, te Stožeru civilne zaštite RH kao njenom stručnom ali dubinski politikom okaljanom radnom tijelu za pitanja pandemije bolesti Covid-19.

Predsjednik Milanović nije želio davati izjave prije ili nakon sjednice VNS, dok je premijer Plenković uoči sjednice Predsjedništva HDZ-a izjavio: „To je bila rasprava nas 12 ili 13, koliko nas je već bilo na sjednici, raspravili smo točke dnevnog reda, drugih tema van toga nije bilo“. Nije bilo dodatnih rasprava oko dosadašnjih spornih pitanja između Predsjednika i premijera, bio je to sjajan sastanak, dodao je Plenković.

Petnaest dana nakon terorističkog napada na Markovom trgu, jučer je napokon održana i sjednica Koordinacije za sustav domovinske sigurnosti, koju je premijer Plenković pretpostavio kao uvjet za održavanje Vijeća za nacionalnu sigurnost.

Sjednica Koordinacije za sustav domovinske sigurnosti, prva nakon svađe premijera i predsjednika (Photo: MORH/J. Kopi)

Kako je već ranije bilo najavljeno, jučerašnja sjednica Koordinacije za sustav domovinske sigurnosti sazvana je povodom zaključka Vlade RH o sprečavanju radikalizacije u društvu, kako bi svi mjerodavni resori predočili analize postojećeg stanja i predložili mjere. Kako stoji u šturom priopćenju na web-stranicama Ministarstva branitelja i Ministarstva obrane,

„Usvojen je niz mjera za sveobuhvatan, sustavan i učinkovit pristup sprječavanju radikalizacije o kojima će Koordinacija za sustav domovinske sigurnosti izvijestiti Vladu RH, te će s mjerama biti upoznato i Vijeće za nacionalnu sigurnost“.

I to je sve što se može saznati o sjednici tijela koje je bilo jedna od tema žestokih sukoba predsjednika Vlade i predsjednika države proteklih dana. Pri tome, zanimljivo je zamijetiti kako se ovdje problem domaće radikalizacije (načelno sličan onome s čime veliki dio svijeta desetljećima muku muči u islamističkoj varijanti) uspjelo analizirati u nepuna dva tjedna – da bi se onda temeljem tih analiza odmah uspjelo i sastaviti neke mjere, te ih usvojiti nakon raspravljanja. Stvarno, pa kad je to sve tako brzo i jednostavno – samo Bog zna zašto se na isti način, po hrvatskome modelu, ne riješe i svjetska pitanja radikalnog islamizma ili barem problem desnog političkog radikalizma koji je posljednjih desetljeća aktualan po Europi i SAD.

Dok je premijer Plenković smatrao da je ovakva sjednica, s analizama i usvojenim prijedlozima mjera, najnormalnija priprema za Vijeće za nacionalnu sigurnost, predsjednik Zoran Milanović oštro se protivio Vladinoj namjeri da se Koordinacija za domovinsku sigurnost pretpostavi spomenutom Vijeću. Kako je Milanović pojasnio na posljednjem u nizu istupa na tu temu, na press-konferenciji održanoj u petak, 23. listopada, nekoliko je problematičnih točaka u premijerovim istupima, kao i odgovoru Vlade na Predsjednikov poziv na sazivanje sjednice Vijeća za domovinsku sigurnost. Prvi Milanovićev prigovor je tehničke naravi:

„Dakle, jučer je premijer poslao pismo u kojem je odbio sjednicu Vijeća za nacionalnu sigurnost i rekao da će me – kada svi uvjeti budu ispunjeni – obavijestiti o mogućem terminu. To je lijepo od njega, međutim o terminu ne obavještava on, nego se dogovaramo. Može me nazvati kao što sam ja nazvao njega kada je došlo do tog napada, jer ne može preko dopisa i preko medija govoriti koji će biti termin sastanka. Bit će kad se dogovorimo, kao i u mnogim drugim važnim stvarima za državu“.

A potom je Milanović nabrojao i zakonske okolnosti djelovanja Koordinacije za domovinsku sigurnost u odnosu na Vijeće za nacionalnu sigurnost:

„Druga stvar. Rečeno je u  tom pismu da se Vijeće za nacionalnu sigurnost neće i ne može održati zato što prije njega mora zasjedati Koordinacija za sustav domovinske sigurnosti. To znate šta je. Dakle, to je jedno tijelo koje je osnovano prije nekoliko godina čiji zadatak je da razmatra, da provodi i ispunjuje u pravilu ili isključivo ono što mu kaže Vijeće za nacionalnu sigurnost. To je red, a ne obrnuto. Koordinacija je vrlo široko i šaroliko tijelo, recimo da ima nekog smisla, praksa još treba pokazati kakvog, u njemu sjede i rade predstavnici raznih tijela, pa tako i vatrogasci, planinari, dakle ljudi i službe koji s ovim što se dogodilo nemaju nikakve veze, koji ne samo da ne mogu i ne trebaju sudjelovati u donošenju bilo kakvih prijedloga, kada bi Koordinacija za to uopće bila ovlaštena po zakonu – a nije – nego čak nemaju ni pravo ni mogućnost pristupa nekim informacijama koje su ovdje ključne, a njima raspolažu hrvatske obavještajne i sigurnosne službe. Dakle, mislim da je potpuno jasno zašto je ovo upravo namjerno izokrenuto da bi se kupilo vrijeme i poslala poruka – kako ono: ja mogu sve. Ta poruka bi mogla biti analizirana i sa stajališta teorije ‘Freudove omaške’ – ja ne mogu sve, a posebno ne kao predsjednik države. Ali mogu dosta.

Dakle, Vlada u sustavu domovinske sigurnosti nije ovlaštena davati nalog Koordinaciji za sustav. Nije ovlaštena. Ovlašteno je jedino Vijeće za nacionalnu sigurnost sukladno čl. 8 koji ste nadamo se dobili. U točki 2 zaključka Vlade koji je jučer donesen (op. a. 22. listopada) Vlada u stvari nalaže Koordinaciji da je izvijesti. To Vlada u principu nema pravo. Dakle, prema zakonu Koordinacija izvješćuje predsjednika Republike, taksativno navedeno, predsjednika Vlade – predsjednika Vlade, i predsjednika Sabora. To je članak 13 st. 3. ‘Koordinacija’. Dakle, toliko o poznavanju elementarnih i u stvari vrlo prostih pravnih normi iz zakona koji ima 15-ak članaka. Ne više od toga. Dakle, ovim se nažalost kupuje vrijeme. Prema tome, ja mogu samo reći da je premijer koji je ovo osobno proglasio radikalizacijom i terorizmom, Hrvatskoj pokazao jezik. Ili srednji prst. On se ne želi naći. U redu, ne mora. Samo da javnost, dakle, dobro zna šta kaže zakon i šta tko smije“.

Na ovu press-konferenciju Zorana Milanovića, prozvani predsjednik Vlade Andrej Plenković brzinski je istog tog petka, 23. listopada, sazvao i vlastitu press-konferenciju, gdje se osvrnuo i na djelovanje Koordinacije za domovinsku sigurnost, odnosno Vijeća za nacionalnu sigurnost. Plenković je tako na novinarsko pitanje da li namjerno odugovlači sa sazivanjem VNS-a odgovorio:

„Ne. Ne. Tražim dobru, lijepu, kvalitetnu, normalnu pripremu. Dakle, da se mi nađemo odmah, i kažemo što? Što bismo mi rekli? Ajde, dajte da netko tko se u to razumije detaljno, vidi što je. Dajte mi zadaće. Jel? A mi ovako želimo doći na sastanak sa podlogom, koja je logična i normalna u ovoj situaciji. Ovo nije situacija koja će se riješiti na nekom Vijeću za nacionalnu sigurnost. Uostalom, što je to? To je tijelo… Evo, u našem mandatu, ne znam jel smo imali pet, šest sastanaka u zadnje četiri godine. Pa nije to neko stalno tijelo koje se sastaje kao Vijeće sigurnosti, otprilike. To je tijelo koje je imalo određene zadaće, donosi određene odluke, određene smjernice, ali ovakvu situaciju kakvu imamo danas – mi na tom tijelu nismo uopće imali. Imali smo raspravu o korona-virusu, na početku mandata Predsjednika, i ta je rasprava sasvim bila korisna. Nije to nikakav… Šta je to bio… nekakav klub HDZ-ovaca, ili ovako… Što je otprilike rekao… Uglavnom, koliko se ja sjećam, u Vijeću za nacionalnu sigurnost su: i Predsjednik, i premijer, i član Vlade nadležan za nacionalnu sigurnost, to je Tomo Medved, i ministar obrane, i ministar unutarnjih poslova, ministar vanjskih poslova, ministar pravosuđa, čini mi se…  Otprilike. Napamet sad govorim, ali to je podosta ljudi koji su tamo po Zakonu. A, slučajno je da su svi baš članovi HDZ-a, zbog rezultata izbora, onih istih koji očito svrb… malo muče neke“.

Bez obzira na Predsjednikove prigovore, sjednica Koordinacije za domovinsku sigurnost jučer je ipak održana. Prema Vladinom tumačenju, nakon što jučer prezentirane analize (i nekakve usvojene mjere) budu predočene Vladi RH, steći će se uvjeti za održavanje Vijeća za nacionalnu sigurnost. Ono se može sazvati dogovorom Predsjednika i premijera, pa je sada opet na potezu predsjednik Milanović, od kojeg se očekuje nekakav odgovor na Vladin potez. Hoće li to biti uvod u novu svađu između Pantovčaka i Markovog trga, ili će se ipak – barem privremeno, zakopati ratne sjekire – vidjet će se u narednim tjednima.