Robertu Bobu Kohorstu već je prošlo 14 mjeseci mandata u Republici Hrvatskoj. Nije uvijek bilo mirno. Kupnja izraelskih zrakoplova F-16, koja je naprasno propala, dosta je, barem kroz pisanje medija i diplomatske kuloare, opteretila odnose SAD-a i Hrvatske.

Kako biste ocijenili razinu sveukupnih odnosa SAD-a i Republike Hrvatske? Je li propast gotovo potpisanog ugovora o kupnji američkih borbenih zrakoplova iz Izraela, iz poznatih razloga, pogoršala relacije između Washingtona i Zagreba?

Hrvatska i Sjedinjene Američke Države imaju odličnu suradnju na mnogim područjima. Pogotovo u vojnom segmentu. Doista ne vidim da je program kupnje zrakoplova F-16 završio neuspjehom. Sve što se dogodilo je dio procesa. SAD je, u tom smislu, spreman pomoći ako Hrvatska to zatraži.

Istina je da je Izrael prihvatio odgovornost zato što ugovor o prodaji zrakoplova nije potpisan. Istodobno, mediji u Hrvatskoj nisu mogli izbjeći pisanje o razočaranju zbog tvrdog stava SAD-a. Nije li vaša vlada mogla učiniti više kako bi se spasio cijeli posao?

Moje je mišljenje da su Sjedinjene Američke Države snažno stajale u podršci tog posla. Učinili smo sve ono što se od nas tražilo. Uključujući i tzv. Third Party Transfer (dopuštenje za prodaju američke tehnologije trećoj strani, op.a.). Sjedinjene Američke Države nisu razočarane. Rekao sam da na sve ovo gledamo kao na proces i da je ovo samo jedan korak u tom procesu. Nadamo se da će Hrvatska, u konačnici, sklopiti pravi posao i kupiti zrakoplove.

Što to znači kad kažete sklopiti pravi posao? Imate li neke indicije što će se dogoditi s nabavkom novih borbenih zrakoplova ili što planira hrvatska strana u sljedećim mjesecima?

Vlada je, mislim, pokazala interes za nastavkom procesa odabira borbenog zrakoplova F-16. Nemamo specifične informacije koji su točno planovi hrvatske strane. No mi smo prenijeli vašoj Vladi spremnost da se uključimo u proces kad oni to zatraže.

Stalno naglašavate kako je SAD bio vrlo jasan o uvjetima prodaje zrakoplova, uključujući i zahtjev za demontažom izraelske elektronike prije isporuke Hrvatskoj. Zašto bi onda Izrael pristupio tenederu imajući na umu stroge američke odredbe koje bi, sasvim je jasno, ubile ugovor s Hrvatskom već na samom početku?

Čujte, nemam pojma kakve su bile nakane izraelske strane od ulaska u pregovore. Od početka je postojalo očekivanje da će zrakoplovi dobiti opremu sukladnu NATO standardima što je posebno važno za Hrvatsku. Ti zrakoplovi su morali biti u stanju komunicirati s drugim zrakoplovima kako bi postali dio vrijednih kapaciteta Saveza. Dakle, znalo se da će avioni trebati opremu koja je kompatibilna NATO-u. Ali zaista ne mogu ništa reći o tome kakve su bile namjere uključenih strana.

Što biste rekli na tvrdnje da je Hrvatska ispala kolateralna žrtva konflikta Izraela i Sjedinjenih Američkih Država, a ne tek trapavi kupac, kako se to pisalo u hrvatskim medijima?

Ne bih rekao da je riječ o sukobu. Više o procesu. U svake pregovore su uključene različite strane. One trebaju postići dogovor s kojim će svi biti zadovoljni. Nije do toga došlo, a to je opet dio procesa. Ako Hrvatska želi, sad može ponovno pokrenuti nabavku borbenog zrakoplova. Vjerujem da će, na kraju, vaša zemlja učiniti ono što će za nju biti najbolje. Ništa nije propalo, to je proces kako bi se pronašlo najbolje rješenje.

Hoćete li biti razočarani ako Hrvatska, primjerice, kupi borbene zrakoplove koji nisu proizvedeni u Sjedinjenim Američkim Državama, unatoč vašem angažamanu?

Svakako bismo voljeli da Hrvatska kupi američke zrakoplove F-16. A koje točno, odlučit će Hrvatska. Ali da. Htjeli bismo da ih kupite.

Kako biste odgovorili na tvrdnje iz medija da je odluka o zaustavljaju prodaje izraelskih F-16 donesena ovdje, u ambasadi u Buzinu kraj Zagreba, a ne u Washingtonu?

Ovo veleposlanstvo, naše Ministarstvo vanjskih poslova i naše Ministarstvo obrane potpuno su podupirali prodaju zrakoplova Republici Hrvatskoj. Učinili smo sve što je bilo u našoj moći da Hrvatskoj omogućimo da postigne svoj cilj. Nismo vas blokirali ili se na taj način uplitali.

Što kažete na informacije da ste umalo bili proglašeni personom non grata?

Ne znam ništa o tome. Mislim da to nema veze s istinom niti da se o tome ozbiljno razgovaralo.

Hrvatski ministar obrane Damir Krstičević bio je pod neviđenim pritiskom zbog toga jer nije potpisan ugovor. Kakvo je vaše mišljenje o pozivima hrvatske oporbe na njegovu ostavku?

Ministar Krstičević je sudjelovao u pregovorima i smatram da je učinio posao za svaku pohvalu. Ne mislim da je na meni da ocjenjujem njegove postupke. Ti su pregovori bili složeni, ali kako se to zna dogoditi u poslu, dvije strane, Hrvatska i Izrael, nisu postigle zadovoljavajući dogovor. Zato je Hrvatska odustala. Uvijek treba biti spreman reći ne ako niste zadovoljni ishodom. To je ispravna odluka Vlade RH koja je time, između ostaloga, zaštitila i sačuvala hrvatski proračun.

Održan je niz sastanaka između vas i ministra obrane. O čemu ste razgovarali, jeste li pružali neke savjete hrvatskoj strani i, ako jeste, koje?

Sadržaji sastanaka između predstavnika Vlade SAD-a i Republike Hrvatske su povjerljivi. Ne smijem ulazili u detalje. Tijekom pregovora trudili smo se pružati podršku kad je to od nas traženo. Ni u jednom trenutku nismo se neprimjereno postavili ili sprečavali pregovore.

Okej, ali jeste li kao američki diplomat s mandatom u Hrvatskoj razočarani činjenicom da ovaj posao nije uspio?

Nisam. Uopće. Mislim da je Hrvatska ispravno postupila odbacivši sporazum koji im nije osigurao ono što su željeli. Tako se i treba postaviti kad ne postižete ono što vam treba.

Sad iz vas kao da progovara biznismen…

Biznismen bi napravio istu stvar kao i političar. Treba zaštititi svoj novac, zaštititi proračun i postići ono što zapravo želite. Ako je za to potrebno više vremena ili drugi krug pregovora, neka tako bude. To je sasvim prihvatljivo. Hoću reći da je Hrvatska učinila baš ono što je trebala.

Kako će se razvijati američko-hrvatska vojna suradnja u budućnosti? Primjerice, Srbija je iz Rusije, Kine i Bjelorusije dobila značajne količine naoružanja i vojne opreme. Imajući na umu ne tako davna iskustva, Hrvatska nije baš sretna takvom situacijom. Slažete li se?

Ne znam što su to Rusija i druge države dale Srbiji, ali znam da SAD snažno podržava hrvatske oružane snage. Tijekom proteklih godina donirali smo Hrvatskoj više od pola milijarde dolara vojne opreme, uključujući borbene helikoptere Kiowa Warrior, borbena vozila i oklopna terenska vozila, pokretne kuhinje, dva Black Hawk helikoptera vrijedna više od 50 milijuna dolara… Dakle, snažno podupiremo hrvatske oružane snage kako u opremi, tako i u obuci koju organiziramo za hrvatske časnike na američkim vojnim učilištima. Nije, naravno, sve u vojnoj opremi, važan je stupanj znanje i obuke. Mi, dakle, vjerujemo da imamo posebno vojno partnerstvo s Hrvatskom.

* Intervju s veleposlanikom SAD-a Robertom Kohorstom objavljen je u tjedniku Express od 29. ožujka 2019. godine, te online na www.24sata.hr u ponedjeljak, 01. travnja 2019. Ovdje su preneseni njegovi obrambeni dijelovi, dok se cijeli intervju autora Igora Alborhettija, može se naći na adresi https://www.24sata.hr/news/robert-kohorst-spremni-smo-pomoci-u-nabavi-novih-aviona-622027?fbclid=IwAR03BoJpnbod1mkpcW2Bp7HwFTkqZepWOnVzDyRWh0cnEPnDx0iTblX84-Q

** Photo: Obris.org

Veleposlanstvo SAD-a u RH provodi danas svoju obaveznu godišnju vježbu za upravljanje kriznim situacijama. Scenarij koji proigrava 50-ak dobrovoljaca iz američkog veleposlanstva bazira se na katastrofalnom potresu, zbog kojeg je potrebno evakuirati dio tamošnjih zaposlenika. U vježbi evakuacije sudjeluju i specijalizirani pripadnici Ratnog zrakoplovstva Sjedinjenih Američkih Država (US Air Force). Za tu je svrhu jučer, u nedjelju 17. ožujka, u Zagreb sletio transportni zrakoplov MC-130J Commando II, inače baziran u britanskoj zrakoplovnoj bazi RAF-a u Mildenhallu (UK), te dva helikoptera za traganje i spašavanje, HH-60G Pave Hawk iz NATO zrakoplovne baze u Avianu (Italija). Ti su se helikopteri već jučer poslije podne mogli vidjeti na probnim letovima u određenim dijelovima Zagreba.

Transportni MC-130J Commando II i HH-60G Pave Hawk na zagrebačkom aerodromu (Photo: Marija Horčička)

Ovakva vrsta redovitih godišnjih vježbi diplomatskog osoblja obično je manjeg opsega, te slabije vidljivosti u javnosti. Međutim, jutros je jedan dio vježbe prikazan i za hrvatske medije na Policijskoj akademiji, i to kao zajednička vježba Veleposlanstva SAD-a u RH, Ratnog zrakoplovstva SAD, te Odjela za posebne poslove sigurnosti, Specijalne jedinice policije i Antiterorističke jedinice Ministarstva unutarnjih poslova RH. Na događanju koje je tek jedan dio današnje šire vježbovne aktivnosti Veleposlanstva SAD-a prikazano je spašavanje štićenih osoba iz konvoja vozila, te njihova evakuacija zračnim putem, u čemu su sudjelovala i već spomenuta dva helikoptera iz sastava Zračnih snaga SAD-a. Tijekom toga je izvedena i medicinska evakuacija ranjenog pripadnika policije, kao i rješavanje nenajavljenog vježbovnog događaja – napada dodatne naoružane osobe na kolonu za evakuaciju štićenih osoba. Uz to je na prostorima zrakoplovne baze Pleso bila izvedena i šira vježba evakuacije osoblja Veleposlanstva SAD namjenskim transportnim zrakoplovom.

Krunoslav Zubak, instruktor za protuterorističku taktiku Antiterorističke jedinice iz Lučkog, rekao je kako ova za medije otvorena vježba nije prva takva u kojoj sudjeluju tri ustrojstvene jedinice – Odjel za posebne poslove sigurnosti, Antiteroristička jedinica MUP-a RH i američke Specijalne snage, ali je prva koja je provedena uz sudjelovanje i američkih Zračnih snaga. „Mogli ste vidjeti jedan prikaz napada na štićenu kolonu, u kojoj smo mi pokazali nekakve svoje sposobnosti kao odgovor na taj napad, osiguranje perimetra, osiguranje izvlačenja štićene osobe iz te zone, i uglavnom – to je to“, sažeo je Zubak prikaz vježbe, najavivši da će hrvatske policijske snage i ubuduće održavati vježbe i obuke s pripadnicima Specijalnih snaga SAD-a.

Antiteroristička jedinica MUP-a RH sudjelovala je u ovom prikazu s timom od 12 ljudi, dok je ukupno u vježbi sudjelovalo oko 30-ak pripadnika MUP-a RH, ne računajući tu i veći broj polaznika Policijske akademije koji su za potrebe vježbe glumili okupljenu masu spremnu za nerede. Iako je njihova uloga nesumnjivo bila inspirirana ponašanjem navijačkih grupacija, pomalo je bilo ironično čuti da se njihovo glavno skandiranje svelo na povike – „Ovdje nitko nije normalan!“.

„Jako sam zadovoljan. Vidjeli ste vježbu Uprave za posebne poslove sigurnosti i američkih Zračnih snaga, te Antiterorističke jedinice Lučko, gdje su pokazali vrlo veliku profesionalnost. Znači, svaki oblik zadaće, i ovaj dio gdje je bio faktor iznenađenja, znači zapravo našim snagama ni u jednom trenutku ne predstavlja problem, i spremni su za sve najsloženije policijske poslove“, izjavio je po završetku vježbe Josip Ćelić, zamjenik ravnatelja policije. Ovakve vježbe s Amerikancima uvelike pridonose spremnosti i uvježbanosti hrvatskih policijskih snaga, rekao je Ćelić: „Amerikanci imaju dosta dobru tehničku opremu, imaju dobru taktiku, ali moramo reći i da naše snage, znači naši ljudi za posebne poslove sigurnosti i Antiteroristička iz Lučkog imaju jako puno iskustva i naši ljudi imaju veliko znanje i mogu isto tako to prenijeti i na njihove ljude“.

Zadovoljan je bio i veleposlanik SAD-a u Hrvatskoj, Robert Kohorst koji je, unatoč povremeno vrlo jakoj kiši i hladnoći popraćenoj vjetrom, stoički prisustvovao vježbi. „Vježbe poput ove su vrlo značajne za sve nas, kako bi bili spremni za slučajeve katastrofa. Oduševljen sam vidjeti profesionalnost, kako kod naše vojske tako i kod hrvatskih policijskih snaga. Najvažnije stvar koju sam danas čuo je od našeg vojnog časnika, koji je izrazio ponos zbog prilike da radi s hrvatskim snagama. Imamo sjajnu suradnju, veliki profesionalizam, i bit će oduševljeni surađivati pri bilo kakvoj nesreći. To je još jedan primjer kako SAD i Hrvatska mogu raditi zajedno i štititi sve naše građane“ rekao je Kohorst, čestitavši svim pripadnicima Antiterorističke jedinice na sudjelovanju u godišnjoj vježbi Veleposlanstva SAD-a.

U sinoćnjem izdanju HTV-ove emisije „U svom filmu“, urednice i voditeljice Tončice Čeljuske, gostovao je veleposlanik SAD u RH, Robert Kohorst. U jeku hrvatske „afere Barak“, uloga SAD-a u nabavi aviona F-16 Barak iz Izraela u pojedinim je medijima apostrofirana izuzetno negativno, da bi američka strana svoj revolt iskazala već 28. siječnja ove godine, prvog radnog dana nakon što je okončan „shutdown“, prilikom sastanka u Vladi RH. Od tada, obje strane – i hrvatska i američka – trude se ne komentirati nedavnu prošlost. No pitanja o nabavi borbenih aviona u jučerašnjoj HTV-ovoj emisiji nisu se mogla zaobići.

„Što se tiče zrakoplova F-16, prvo bih istaknuo da su američko-hrvatski odnosi dobri kao uvijek. Bliski smo saveznici. Možda se razilazimo oko manje važnih pitanja, ali to ne utječe na temelj našeg odnosa. Također, obje naše države veliki su saveznici Izraela. Stoga teškoće proizašle iz ovoga posla neće utjecati na temelj naših odnosa. Kad je riječ o zrakoplovima F-16, američka Vlada je odmah postavila određene uvjete koje je trebalo ispuniti da bismo odobrili prodaju. Uvjeti su izneseni u američkom Kongresu koji je odobrio prijenos zrakoplova iz Izraela u Hrvatsku. Nažalost, neki uvjeti prijenosa nisu bili prihvatljivi izraelskoj Vladi i zato se posao nije mogao dovršiti“,

rekao je uvodno američki veleposlanik, ne ulazeći u detalje od kojih su neki proteklih tjedana doveli do napetosti na relaciji Markov trg – Buzin.

Je li došlo do prijepora oko troškovnika radova koje je trebala napraviti američka strana kako bi izraelski avion bio NATO kompatibilan, zanimalo je voditeljicu Čeljusku, na što je Kohorst odgovorio:

Robert Kohorst na vježbi OS RH “Velebit 18”

„Nisam siguran koji su sve tehnički zahtjevi bili prijeporni, no bili su povezani s preinakama zrakoplova radi usklađenosti s NATO-vim standardima. Hrvatskoj strani bilo je veoma važno imati zrakoplove koji bi bili korisni u odnosima s NATO-om. Taj je postupak trebalo dovršiti. Nažalost, dvije strane nisu se mogle dogovoriti kako to postići. Spomenuo bih još nešto. Ovo nije neuspjeh. Treba to gledati kao na proces pregovora. U svim poslovnim dogovorima, a tijekom karijere sudjelovao sam u mnogo njih, nailazi se na teškoće. Iznova se pregovara oko ugovora i na kraju se postigne dobar rezultat. Pozdravljam ispravne poteze hrvatske Vlade kojima su zaštitili hrvatsko gospodarstvo i vojnu spremnost. Donijeli su odluke koje će dugoročno koristiti hrvatskoj Vladi“.

Budući da Vlada RH tvrdi da nije odustala od nabave borbenih aviona, već je samo nagovijestila mogućnost nabave po nekom novom modelu, većina javnosti gleda prema SAD-u kao hrvatskom strateškom partneru i mogućem dobavljaču nekih novih aviona. Posebno nakon izjave ministra obrane o novom američkom F-16 Blok 70/72 kao osobnoj preferenciji. O američkoj namjeri da sudjeluje u nekoj budućoj hrvatskoj nabavi aviona izjasnio se sinoć i američki veleposlanik:

„SAD zasad čeka i spreman je poduprijeti odluku Hrvatske u vezi s daljnjim potezima. Svakako smo voljni iznijeti novu ponudu ako se od nas to zatraži. Također smo spremni pomoći oko novih ponuda drugih država. Trenutačno čekamo da hrvatska Vlada odluči što će poduzeti i rado ćemo je poduprijeti.“ Hoće li SAD sudjelovati na nekom budućem natječaju sa svojom opremom, pitala je potom voditeljica. „Pretpostavljam da će SAD dati prijedlog. Ne znam točno. Nije riječ o ponudi američke Vlade, nove avione F-16 ponudio bi proizvođač Lockheed Martin. Oni trebaju odlučiti mogu li dati najpovoljniju ponudu za kupnju“,

odgovorio je veleposlanik Kohorst.

Vojna suradnja Hrvatske i SAD-a protekla 2 desetljeća bila je na visokom nivou. Koja je vrijednost isporučene američke vojne opreme, odnosno uvježbavanja i obuke kojima američka strana podržava OS RH?

„Svakako, mogu navesti općenite podatke. No prvo bih komentirao naš odnos. U vojnoj suradnji nije važna samo oprema, nego i međusobni odnosi. Mi omogućavamo obuku za hrvatske vojne snage na raznim vojnim akademijama u SAD-u. Iznimno se ponosimo hrvatskim uspjesima tijekom obuke. Kad govorimo o opremi, osigurali smo 16 helikoptera Kiowa Warrior, 132 MRAP vozila. Prošle godine osigurali smo milijun dolara za pokretnu kuhinju kako bi hrvatske postrojbe mogle djelovati u inozemstvu. Nedavno smo imali ulaganje vrijedno više od 50 milijuna dolara u obliku dva helikoptera Black Hawk koja se rade za Hrvatsku.  Tijekom proteklih 5 do 10 godina osigurali smo više od 500 milijuna dolara vojne pomoći hrvatskoj Vladi. Naravno, taj odnos nije jednostran. Zauzvrat dobivamo sjajnog partnera. Hrvatska intenzivnije sudjeluje u NATO-vim i UN-ovim operacijama. Uistinu je dobar partner u potrazi za mirom diljem svijeta“.

pohvalio je Hrvatsku američki veleposlanik Robert Kohorst.

Rusko veleposlanstvo: „#MakeAmericaGreatAgain“

S druge strane, zanimljivo je vidjeti kako Kohorstov ruski kolega Anvar Azimov, veleposlanik Ruske Federacije u RH, svako malo odapne pokoju otrovnu strelicu na odnose SAD-a i RH. Tako je danas na Facebook stranici Veleposlanstva RF u RH osvanula poveznica na tekst s portala Net.hr u kojoj stoji da je „američki državni tajnik Mike Pompeo tijekom svog službenog posjeta Budimpešti upozorio najviše mađarske dužnosnike kako bi trebali prekinuti suradnju s tehnološkim divom Huaweijem“. Štoviše, nastavi li se ta suradnja, piše Associated Press, a prenosi Net.hr, Pompeo je zaprijetio da će SAD biti prisiljen smanjiti opseg svoje suradnje s tim državama.  Tu je vijest Veleposlanstvo Rusije u Hrvatskoj komentiralo ovako:

„SAD kaže: Nemojte kupovati ruski plin, jer je jeftinije od američkog. Nemojte kupovati jeftiniji kineski huawei, jer nećemo vas moći više pratiti. Nemojte kupovati ruske, švedske ili izraelske avione, kad imate skuplje američke. Toliko o slobodi tržišta na američki način“.

Objava je popraćena „emoticonima“ i „hashtagom“ – „MakeAmericaGreatAgain“.

Ruski veleposlanik Azimov nedavno je u Rijeci (točnije 30. siječnja ove godine, gdje je držao predavanje „Izazovi svjetske političko-gospodarske situacije u 2019. godini“), komentirao izgradnju plutajućeg LNG terminala u Hrvatskoj, usput ocijenivši da su se nakon ulaska Hrvatske u NATO i EU odnosi Hrvatske i Rusije pokvarili. Dodao je da mu je teško čuti kada hrvatska Vlada kaže da su SAD strateški partner, dok se Rusiju nigdje ne spominje, iako je spremna „dati investicije i kredite u Hrvatskoj, ali su hrvatski strateški partneri protiv toga“, prenijela je HINA riječi ruskog veleposlanika u RH Anvara Azimova.

S privremenim okončanjem američkog „shutdowna“, administracija SAD-a ponovno je aktivna. Nakon 35 dana gotovo potpune službene šutnje, ovo je jutros najzornije pokazao sastanak veleposlanika SAD-a Roberta Kohorsta u Vladi RH. Dok Vlada ne izađe s priopćenjem o tom događaju, može se samo nagađati o čemu se sve razgovaralo s američkim predstavnikom u RH, no nema sumnje da se jedna od tema svakako odnosila i na američku poziciju pri neuspjelom pokušaju nabave aviona F-16 Barak od Izraela. Nije tajna da su tijekom posljednjih nešto više od mjesec dana, koliko je trajao „shutdown“, SAD bile izuzetno frustrirane nemogućnošću da odgovore na pisanje pojedinih medija i javne istupe kako vrha obrambenog sektora, tako i članova Stručnog povjerenstva pri Ministarstvu obrane RH.

Kohorst: “Izraelska i hrvatska strana nisu se mogle prilagoditi uvjetima”

Nakon jutrošnjeg sastanka u Vladi, veleposlanik SAD-a u RH Robert Kohorst dao je kratku izjavu novinarki Katarini Brečić s televizije N1. Kohorst se pritom osvrnuo na jučerašnji intervju predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović, koja je sada javno priznala da je taj fantomski „non-paper“ ipak postojao u formi „white papera“. „Mislim da je predsjednica govorila o dokumentu koji sam dao premijeru i koji definira proceduru za dobivanje dozvole za prodaju F-16. Nije to bio white paper ili kritika pregovora, već informacija o tijeku procesa“, potvrdio je jutros Kohorst pisanje portala Obris.org, koji je prvi objavio dijelove sadržaja „non-papera“ iz siječnja prošle godine.

„Ne znam što su svi znali, ali mi smo ih informirali kako proces funkcionira. Postoji pravilo prodaje trećoj strani koja mora uključivati američko odobrenje. Bili su svjesni kako proces funkcionira, ne znam jesu li znali sve detalje, ali generalnu informaciju su imali”,

rekao je dalje Kohorst, a na pitanje „Zašto je proces propao?“, odgovorio je: „Iskreno, ne znam. Američka vlada je odobrila transfer trećoj strani, ali izraelska i hrvatska strana nisu se mogle prilagoditi uvjetima“.

„Mi smo dali odobrenje, ali ono nije, očito, bilo prihvatljivo ostalim stranama“, ponovio je Kohorst, ukratko pojasnivši osnovne američke uvjete: „Grubo rečeno, tražili smo da avioni budu vraćeni na NATO konfiguraciju koja je i potrebna Hrvatskoj kao NATO partneru“.

Plenković: “Tada nisam imao saznanja”

Tvrdnjom da je riječ o dokumentu koji je Kohorst osobno dao premijeru, američki je veleposlanik demantirao i samog premijera Plenkovića. Plenković je, naime, do sada tvrdio da niti je znao niti vidio taj dokument, da bi potom ublažio tvrdnju. Nakon komemoracije za preminulog glumca Ivu Gregurevića, 9. siječnja 2019. Plenković je na pitanje „Tvrdite li i dalje da niste vidjeli ‘non-paper’?“, odgovorio: „Pa rekao sam već… Ja s tim papirom TADA nisam bio upoznat“. Na insistiranje novinara o tome kako je moguće da nije bio upoznat s mogućim problemima, Plenković je ponovio: „Ja tih saznanja TADA nisam imao“.

Par dana kasnije, nakon sjednice Predsjedništva i Nacionalnog vijeća HDZ-a, održane 14. siječnja 2019. godine, premijer Plenković je demantirao Krstičevićevu izjavu o mogućoj izravnoj nagodbi sa SAD-om oko kupovine 6 novih aviona F-16 Blok 70/72, ali je i ponovio da nije imao informacija o problemima na relaciji SAD-Izrael.

„Dakle, ono što je ključno, mi smo u cijelom procesu željeli provjeriti… prošle godine, u siječnju, slali smo posebnu delegaciju u Izrael, i slali smo posebnu delegaciju u Washington, upravo da bismo verificirali – da li Izrael na sebe preuzima odgovornost da ishodi odobrenje američke administracije, za transfer te tehnologije… što je Izrael i pismeno preuzeo. I, istodobno, u razgovorima koje su hrvatski predstavnici vodili u Washingtonu, u tom trenutku, na temelju tih razgovora… informacija koja je prenesena Vladi je, da neće biti problema sa ishođenjem tog odobrenja“,

rekao je Plenković nakon sjednice Predsjedništva HDZ-a. Čak i nakon dodatnih provjera, Vlada je čekala još gotovo 60 dana prije donošenja konačne odluke, a sve kako bi bila u potpunosti sigurna u nesmetani posao: „U tom trenutku, donijeli smo odluku na temelju podataka koji su nam bili dostupni,“ ponovio je Plenković. Dodao je još i da mu je na „oproštajnom“ posjetu izraelske delegacije, predvođene generalnim direktorom Ministarstva obrane Države Izrael Udija Adama, rečeno da se ovakvi problemi nisu očekivali:

„Vrlo precizno sam ga pitao, da li su oni, temeljem svog iskustva, koje je objektivno malo bogatije nego hrvatsko u ovakvim situacijama, vidjeli da će se ovo dogoditi? On je rekao – ne. U tome i je problem. Ponavljam još jednom. Vodite računa – od momenta kad smo mi odabrali izraelski F-16 Barak, kao moderniziranu verziju F-16 iz 1987. godine, koji je sa svojim poboljšanjima praktički, možemo reći, pomlađen najmanje 10 godina u performansama… vrlo kvalitetan zrakoplov, kojeg je i javnost imala prigode vidjeti. Dogodio se i posjet američkog ministra obrane Mattisa u srpnju, nakon sastanka NATO-a, i posjet izraelskog predsjednika Rivlina… Izrael i njihovo Ministarstvo obrane su odlučili poslati tri takva zrakoplova na proslavu Dana domovinske zahvalnosti, Dana pobjede i Dana hrvatskih branitelja, 5. kolovoza. Dakle, iz cijelog tog konteksta, iz razgovora koji su vođeni, ovakva situacija kakvu smo doživjeli, barem što se mene tiče – to je bilo negdje sredinom, čini mi se, studenoga ili početkom prosinca, ne mogu se više sad točno sjetiti… se nije očekivalo. To je cijela poanta“.

Jutarnji: Šundov tražio pojašnjenje non-papera

Da „non-paper“ nije bio tako neslužben i nevažan dokument, kako to tvrde Ministarstvo obrane i ministar Krstičević, dokazuje i Jutarnji list u tekstu od 18. siječnja pod naslovom „Amerikanci bili na sastanku u MORH-u još u siječnju 2018. Delegacija je načelniku GS Šundovu u detalje predstavila sadržaj non-papera“. U tekstu autora Krešimira Žabeca kaže se da je tjedan dana nakon što je američki „non-paper“ odaslan na 3 adrese (MORH, Vlada RH i Ured predsjednice RH), dakle 25. siječnja 2018. godine, na sastanak s načelnikom GS OS RH, generalom Mirkom Šundovom i suradnicima, stigla delegacija iz Veleposlanstva SAD-a u Zagrebu kako bi do u detalje predstavili sadržaj „non-papera“.

„Amerikance je, kažu naši sugovornici, zatekla šutnja hrvatskih institucija na ‘vodič kroz kupnju’ te su odlučili osobno sve objasniti prvom čovjeku vojske i, vjerojatno, barem dijelu članova Povjerenstva za nabavu aviona kako bi bili sigurni da Hrvati razumiju na što ih upozoravaju“, piše Jutarnji list, navodeći da u očitovanju na ovaj sastanak Šundova i američkih diplomata MORH ne demantira njegovo postojanje, već daje samo općeniti odgovor.

„Sastanci sa strateškim partnerom Republike Hrvatske, Sjedinjenim Američkim Državama, održavaju se redovito u sklopu bilateralne obrambene suradnje. Ističemo da je tijekom postupka bilo međusobne komunikacije i brojnih sastanaka sa strateškim partnerima. Naravno da je na tim sastancima, među ostalim, aktualizirana i tema izdavanja TPT-a kao značajnog dokumenta. Zbog odgovornosti prema tako značajnom projektu, odradili smo brojne dodatne konzultacije i s američkom i izraelskom stranom”,

stajalo je u MORH-ovom odgovoru.

Večernji: State Department je odobrio prodaju F-16 Barak

Pismo Lockheed Martina Večernjakov novinar nije u cijelosti iščitao

Obranu Ministarstva obrane i ministra obrane čvrsto drži Večernji list, pa je tako 16. siječnja ove godine novinar Davor Ivanković objavio tekst pod naslovom „Lockheed Martin u pismu poslanom 03. prosinca 2018.: ‘Veselimo se vašem ulasku u obitelj F-16′“. Pri tome, Večernji objavljuje presliku korespodencije tvrtke Lockheed Martin i ministra obrane Krstičevića, koja jasno ukazuje kako se vode pregovori između SAD i Izraela, u kojima su Sjedinjene Države postavile svoj prijedlog rješenja, o kojem se Izrael treba očitovati – gdje je spominjanje potrebe za fleksibilnošću i iščekivanja izraelskog odgovora moglo biti svojevrsno upozorenje na preuranjenost optimizma. Među ostalim, Večernji list tu spominje i dokument State Departmenta iz rujna 2017. godine, prema kojem „State Department službeno odobrava izraelsko-hrvatski deal i prilaže specifikaciju zrakoplova – koja sadrži glavne izraelske modifikacije, dakle dozvoljava se nabavka Baraka, a ne golog američkog F-16!“

Riječ je tu o američkom odobrenju za prodaju F-16 Barak, na koje su se nebrojeno puta pozivali ministar obrane i članovi Stručnog povjerenstva, dok se jedino načelniku GS OS RH generalu Šundovu u jednom trenutku „poskliznulo“ da je odobrenje stvar pregovora koji se tek trebaju voditi. No njih, kao i Večernjakovog Ivankovića, danas je demantirao portal Index.hr, objavivši ključni dio iz tog dokumenta američkog State Departmenta iz rujna 2017. godine.

Index: State Department nikada nije dao odobrenje za prodaju

Na višekratno insistiranje novinara, MORH i Vlada RH nisu željeli javno objaviti taj dokument, tvrdeći da je klasificiran. Iz danas objavljenih dijelova ovog dokumenta iz State Departmenta, u tekstu pod naslovom „Objavljujemo dokument koji dokazuje da je Krstičević lagao o avionima“, autora Ilka Ćimića, vidljivo je da se radi tek o predodobrenju za privremeni transfer tehničkih podataka i izvođenje tehničkog pregleda letjelica, sve to u svrhu „eventualne buduće prodaje“, a ne o nekakvom finalnom odobrenju za prodaju aviona F-16 Barak Hrvatskoj. Kako smo već pisali na portalu Obris.org, takav stav State Department je u prosincu 2018. iznio i uglednom britanskom vojnom časopisu „Jane’s“: „Američka strana je strankama u postupku pružila potrebne autorizacije o otkrivanju podataka u ranoj fazi, kako bi omogućila postupak nadmetanja“, stajalo je tada u odgovoru američkog State Departmenta britanskim vojnim novinarima.

Dio dokumenta State Departmenta koji je objavio portal Index.hr

Na prvoj stranici dokumenta, koju je danas objavio portal Index.hr, američki State Department konkretno navodi da se dozvoljava „privremeni transfer tehničkih podataka o zrakoplovu F-16 C/D“, kao i „zajednička vizualna inspekcija zrakoplova“, prema konkretnome dogovoru Izraela i Hrvatske. Ove dozvole uvjetovane su poštivanjem četiri dodatna uvjeta: (1) da RH mora biti obaviještena kako će svi budući zahvati (unpređenja i modifikacije) nužno tražiti da SAD integrira nove sposobnosti – uz inzistiranje na američkoj verziji glavnog misijskog računala, kao i pripadajućeg OFP softwara u američkoj verziji. Uz to se traži i (2) izvještavanje RH da američka strana neće pružati podršku za izraelsko glavno misijsko računalo (I-GAC), kao ni za izraelske opreme za samozaštitu zrakoplova. Jednako tako, (3) naloženo je da se u predstojećim razgovorima ne smije uopće dirati pitanja američke opreme, podataka i materijala za COMSEC i TRANSEC, jednako kao ni osiguranje otpornosti na TEMPEST. Za kraj, što je posebno bitno, (4) definirano je kako „Odvojeni TPT zahtjevi moraju biti podneseni za svaki trajni transfer ili obuku“ – čime se i za buduće zajamčilo puno učestvovanje SAD u svim kasnijim fazama postupanja, ako do njih dođe. Upravo su te kasnije faze postale sporne (transfer samih zrakoplova) – a da dozvola za njih u ovom dokumentu od 20. rujna 2017. ne samo da nije dana ili naznačena, već je i izričito diktirano da o tome treba tražiti posebnu konkretnu dozvolu, koju Izrael u željenom obliku na kraju nije dobio.

Ovom objavom je konačno u javnost dospio dokument kojim se daju „preddozvole“ potrebne za podnošenje ponude kakvu je RH tražila od ponuđača do 3. listopada 2017. godine, sastavljene temeljem zahtjeva HRZ za podacima i uvidom u sustave željenih zrakoplova. To ujedno predstavlja i jasnu razliku prema svim „dozvolama“ za kasniji transfer aviona (ili obuke) američkih aviona F-16 – koje su bile potrebne za dovršenje ove kupoprodaje iz Izraela, i koje se na kraju nije dobilo zahvaljujući propasti pregovora SAD i Izraela (gdje očigledno do kraja nije bilo fleksibilnosti, koju je od izraelske strane očekivao Lockheed Martin, kako se navelo u pismu ministru Krstičeviću, od 3. prosinca 2018. godine). Nažalost, ova dva različita tipa američkih odobrenja hrvatski su dužnosnici često izjednačavali u svojim izjavama za javnost, unoseći time u diskusije jednu dozu potpuno nepotrebnog kaosa – elementa koji je na kraju i pojeo čitavu potencijalnu hrvatsku kupovinu zrakoplova F-16 Barak iz Izraela.

Naknadna izjava veleposlanika Kohorsta

Oko 16 sati u medije je stigla i posebna, dodatna izjava američkog veleposlanika u RH, kojom je Roberta Kohorst odlučio pojasniti dio svojih jutrošnjih teza. Ovu izjavu donosimo u prijevodu:

„Moji komentari medijima dani ovoga jutra bili su krivo protumačeni, i želio bih ih pojasniti.

Prije svega, želim naglasiti da Vlada Sjedinjenih Država održava odličnu suradnju s Hrvatskom i s Vladom premijera Andreja Plenkovića. Ovoga smo jutra održali produktian sastanak na više bilateralnih tema. Jednako tako, Sjedinjene Države snažno podupiru i nastaviti će podupirati hrvatsku nabavu borbenih zrakoplova. Konkretno, podržavali smo izraelski posao kupoprodaje i napravili smo sve što je u našoj moći da do nje dođe.

Usko smo se koordinirali s Vladom Hrvatske tijekom postupka donošenja odluke, uključujući tu i brojne e-mailove, dokumente i sastanke. Dokument kojeg sam spomenuo jutros nije tako značajan kako je to bilo predstavljeno u dijelu medija. On je bio sastavni dio naše razmjene na tehničkoj razini, s nadležnima, i on pruža informacije o američkom TPT procesu, koje bi se primjenjivale na svaki takav transfer. Suprotno onome što su neki mediji prenijeli, Sjedinjene Države nisu ni u jednom trenutku savjetovale hrvatskoj Vladi da ne kupuje izraelske F-16.

Odvojeno od toga, Sjedinjene Države su bile u bilateralnim razgovorima s Izraelom oko uvjeta za mogući transfer zrakoplova. Nažalost, kao što se ponekad dogodi u pregovorima – i bez krivice hrvatske Vlade – Sjedinjene Države i Izrael nisu bili u stanju doći do sporazuma o uvjetima za ovaj transfer. Ovo je korak unazad, ali ne i neuspjeh. Razumijem da je Hrvatska i dalje posvećena pribavljanju borbenih aviona, i mi smo i nadalje posvećeni podržavanju tog nastojanja.

Kroz ovaj proces, hrvatska Vlada je pokazala svoju odlučnost za osiguravanje najboljih zrakoplova po najboljoj cijeni. Za Sjedinjene Države Hrvatska ostaje ključnim strateškim partnerom, i to se neće promijeniti“.

Uz dodatno pojašnjavanje statusa i svrhe dokumenta „non-paper“ ili „White paper“, Kohorst se tu osvrnuo na dvije činjenice koje je čitavo ovo vrijeme isticao i portal Obris.org – (1) da spomenuti američki dokument nigdje nije Hrvatskoj branio ili svjetovao protiv kupovine izraelskih (ili grčkih) rabljenih aviona, te (2) da su o pitanjima transfera tekli paralelni pregovori SAD i Izraela, čiji je neuspjeh odlučio posao hrvatske kupoprodaje – bez direktnog sudjelovanja ili direktne odgovornosti hrvatske strane. To naravno nema nikakve veze s činjenicom da RH nije postavila instrumente jamstva za slučaj takve propasti pregovora, što je jedna od stvari na koje treba paziti pri nastavku/ponavljanju postupka javne nabave borbenih zrakoplova za HRZ.

Napokon je došao i taj dan. Predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović donijela je 5. listopada odluke o postavljenju Drage Lovrića i Josipa Buljevića za nove veleposlanike RH, što je potom i objavljeno u Narodnim novinama od 12. listopada (NN 101/17).

Lovrić u Katar…

Kao što se već dugo najavljivalo, a nikako nije dolazilo na dnevni red, bivši načelnik Glavnog stožera OS RH Drago Lovrić postavljen je za novog izvanrednog i opunomoćenog veleposlanika RH u Državi Katar, sa sjedištem u Dohi. Osim Katara, ovo veleposlanstvo nerezidentno pokriva i susjedni Oman, te Kuvajt, što će postati od prilične važnosti budući da od nedavno Hrvatska sudjeluje u misiji „Inherent Resolve“, za sada simbolično s jednim časnikom baziranim u Kuvajtu. U oproštajnom pismu donedavnog prvog rezidentnog hrvatskog veleposlanika u Kataru, Tomislava Bošnjaka, posebno se navodi uznapredovala gospodarska suradnja između Hrvatske i Katara, te između Hrvatske i Kuvajta. Tako je prošle, 2016. godine, hrvatski izvoz u Katar bio u vrijednosti iznad 50 milijuna dolara, jednako kao i izvoz u Kuvajt. Nema sumnje da je jedno od područja koje je doprinosilo tom hrvatskom izvozu bila i vojna/obrambena industrija, i u tom kontekstu treba gledati i Lovrićev odlazak u Katar – državu koju posljednjih mjeseci prilično muče i nesuglasice s nizom njenih arapskih susjeda, predvođenih Saudijskom Arabijom.

Ovim imenovanjem, Drago Lovrić je drugi najviši bivši časnik OS RH koji odlazi u diplomaciju. Prvi je bio također načelnik GS OS RH Antun Tus, kojeg je Vlada Ivice Račana imenovala za hrvatskog veleposlanika pri NATO-u. Nakon Tusovog imenovanja, godinama nije bilo odlazaka hrvatskih visokih časnika na najviša diplomatska mjesta, sve dok prošle godine general Ivan Jurić nije imenovan za hrvatskog veleposlanika u Iraku. Njegovo se imenovanje također može promatrati kroz prizmu vojne i vojno-gospodarske suradnje, baš kao i ovo bivšeg načelnika GS OS RH Lovrića. Za vrijeme mandata Drage Lovrića na čelu GS OS RH, uspostavljena je intenzivna suradnja s katarskim Oružanim snagama – organizirani su brojni bilateralni posjeti na najvišoj razini, kao i posjeti pojedinih dijelova grana oružanih snaga dviju država. No u posljednjoj godini Lovrićevog mandata ta je suradnja prešla na razinu skandala, nakon što je početkom ožujka 2015. cjelokupna postava (6 pilota) akro-grupe Krila Oluje zatražila raskid radnog odnosa radi kolektivnog odlaska u Katar. Tadašnji ministar obrane Ante Kotromanović i načelnik GS Drago Lovrić o namjerama hrvatskih istaknutih pilota nisu bili upoznati, a sam Lovrić je bio u posjetu svom kolegi, načelniku GS OS Katara general-bojniku Ghanimu Bin Shaheenu Al-Ghanimu samo tjedan dana prije zatraženog odlaska pilota Krila Oluje, čime je razmjer skandala bio još i veći. Jedini koji je zbog ovoga snosio posljedice bio je tadašnji ravnatelj VSOA-e Zdravko Klanac, koji je smijenjen s dužnosti. Piloti su dobili sporazumni raskid radnog odnosa jer su i Kotromanović i Lovrić priznali da im OS RH ne mogu ponuditi uvjete koje im nudi Katar.

…Buljević u Finsku…

Istoga dana kao i Lovrić, još je jedna bivša figura iz obrambenog sustava RH službeno imenovana za veleposlanika RH. Radi se o Josipu Buljeviću, kratkotrajnom prošlogodišnjem ministru obrane, i uvjerljivo najgorem čelnom čovjeku obrambenog resora u posljednjih 25 godina. Nakon nagađanja da ga čeka veleposlaničko mjesto u Slovačkoj, Buljević ipak odlazi put Finske, kao veleposlanik RH zadužen za tu zemlju i susjednu Estoniju. Buljevićev kratkotrajni ministarski mandat obilježilo je dodatno smanjenje obrambenog proračuna i istovremeno prihvaćanje novih međunarodnih obveza. Nedostatak novca, ali i interesa za dužnost koju je obnašao rezultirao je izostankom rezerviranja financijskih sredstava potrebnih za remont helikoptera Mi-171 Sh, koji i dan-danas stoje zaboravljeni i neremontirani u 91. ZB Pleso.

Jednako kao što je bilo puno razloga da se Buljevića ne postavlja na mjesto ministra obrane, tako su i brojni razlozi da ga se nakon odlaska iz Ministarstva obrane više ne zapošljava u državnim službama. Osim katastrofalnog mandata na čelu MORH-a, Buljevića prati i optužba za mobing iz vremena dok je bio na čelu SOA-e. Štoviše, temeljem tužbe SOA-inog agenta, u srpnju ove godine Općinski građanski sud u Zagrebu donio je u Hrvatskoj prvu presudu za mobing u SOA-i. Dotični agent je, zajedno sa skupinom svojim kolega, 2012. godine zatražio od SOA-e isplatu prekovremenih sati, no umjesto naknade priveden je „na razgovor“ i testiranje poligrafom, dok ga je tadašnji ravnatelj SOA-e, navodno, vrijeđao tvrdnjama da je „drogeraš i alkoholičar, protivnik RH i suradnik drugih tajnih službi“. Općinski građanski sud prihvatio je dio tužbe, te dosudio da Republika Hrvatska tajnom agentu zbog šikaniranja i zdravstvenih problema treba isplatiti 28.000 kuna plus kamate.

Iako se činilo da je Buljevićeva politička karijera zapečaćena nakon prošlogodišnjeg neuspjelog pokusa Tomislava Karamarka i Tihomira Oreškovića, odluka o imenovanju na veleposlaničko mjesto pokazuje da ipak nije tako. Navodno je za Buljevićevo političko oživljavanje zaslužna sama predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, koja ga je na početku svog predsjedničkog mandata i imenovala za savjetnika za obranu te nacionalnu sigurnost, izvukavši ga tako s mjesta konzula u SAD-u – bez obzira na spomenute razne prethodne prijepore, koji nisu bili nikakva tajna čak ni za širu javnost u Republici Hrvatskoj.

…na Pantovčaku praznina

Inače, valja podsjetiti da već mjesec i pol predsjednica RH nema savjetnika za skupno područje obrane i nacionalne sigurnosti. Time je polje rada nekad dovoljno zahtjevno za dva odvojena tima ozbiljnih ljudi prvo završilo u objedinjenom paket- aranžmanu, da bi onda postupno završilo i bez ikakvoga obnašatelja. Naime, s prvim danom rujna ove godine dotadašnja predsjednička savjetnica za obranu i nacionalnu sigurnost Maja Čavlović imenovana za predstojnicu Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost. U trenucima kada Hrvatska započinje angažman u NATO-misijama ojačanja Prednje prisutnosti na granicama Ruske Federacije,  ali su i globalne obrambene te sigurnosne prilike vrlo turbulentne, predsjednica države ne bi si smjela dozvoliti luksuz da to važno savjetničko mjesto ovako mjesecima zjapi prazno.

General pukovnik Slavko Barić, ni inspektor, ni penzioner, već ravnatelj HVU

Prema izvorima iz Ministarstva obrane, danas je konačno okončano višemjesečno igranje oko kadrovskih križaljki. Novosti tu ima, ali ne baš spektakularnih.

Kao prvo, riješena je dilema oko general pukovnika Slavka Barića, dosadašnjeg zamjenika načelnika Glavnog stožera OS RH. On je te dužnosti razriješen s 31. listopadom, da bi samo dan kasnije – 1. studenoga 2012. godine – na snagu stupilo i njegovo novo imenovanje za ravnatelja Hrvatskog vojnog učilišta “Petar Zrinski” (HVU). To i nije iznenađenje, budući je riječ o promjeni o kojoj se već tjednima nagađalo. Ponešto je zanimljivije jedno drugo otvoreno pitanje – što s dosadašnjim o.d. ravnatelja HVU-a, brigadnim generalom Slavenom Zdilarom?

"Tko bi gori, sad je doli, a tko doli, gori ustaje"

Pa jednostavno, on će ponovo obnašati svoju prijašnju funkciju, “zamjenika zapovjednika HVU-a”. S te je funkcije general Zdilar bio gotovo pa unaprijeđen 14. studenog 2011. godine, kada je u sklopu svečane primopredaje preuzeo dužnost od dotadašnjeg ravnatelja HVU, general bojnika Mirka Šundova. Upravo je Šundov 1. prosinca 2011. imenovan na dužnost vojnog predstavnika OS RH pri NATO, čemu je od 9. prosinca 2011. pridodana i dužnost predstavnika u Vojnome odboru  EU. To je imenovanje provedeno nakon konzultacija s ministrom vanjskih poslova i europskih integracija, na prijedlog ministra obrane i odlukom Predsjednika RH kao Vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga RH. Njegov zamjenik Zdilar, trenutni obnašatelj dužnosti ravnatelja HVU-a i zapovjednik Ratne škole, time je nastavio niz visokih časnika HV koji nakon perioda obavljanja pojedine dužnosti kao “o.d.” – u slučaju generala Zdilara tijekom 354 dana – ne preuzmu tu dužnost i na puni mandat. I sam general pukovnik Barić ima iskustva s takvom praksom, budući se na kratko okušao kao “o.d.” načelnika Glavnog stožera OS RH (od 16. siječnja 2008. do 28. veljače 2008. godine), da bi onda ipak opet završio kao “zamjenik načelnika GS OS RH”, doduše s posebnim zaduženjem “za planove i resurse”.

Uz to, kadrovske su promjene protresle i Hrvatsku ratnu mornaricu, čiji je dugogodišnji zapovjednik kontraadmiral Ante Urlić razriješen dužnosti i imenovan na bivše Barićevo mjesto – dakle, za “zamjenika načelnika Glavnog stožera OS RH za planove i resurse” – dok je na čelo HRM iz Bruxellesa došao komodor Robert Hranj (istim putem razriješen dužnosti zamjenika vojnog predstavnika pri NATO i EU, gdje će ga zamijeniti kapetan bojnog broda Milan Žunić). Što se tiče vremenskog okvira ovih promjena, spomenuta razrješenja također stupaju na snagu 31. listopada, a imenovanja 1. studenoga 2012. godine. Sve ove promjene donesene su temeljem odluke Predsjednika Republike, na prijedlog načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga i uz suglasnost ministra obrane.

Kontraadmiral Ante Urlić ide dalje!

Kontraadmiral Urlić, još kratko vrijeme zapovjednik Hrvatske ratne mornarice, na tom je mjestu naslijedio viceadmirala Zdravka Karduma (čije je razriješenje, kao i Urlićevo imenovanje, tadašnji predsjednik Republike Mesić obavio istom odlukom, 19. ožujka 2007. godine). Podsjetimo da je u tom navratu i general pukovnik Mladen Kruljac postao zapovjednik Hrvatske kopnene vojske (na mjesto general pukovnika Marijana Marekovića), a brigadni general Vlado Bagarić zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane (namjesto general bojnika Viktora Koprivnjaka). Dok je Kruljac uzdignut s položaja zamjenika zapovjednika HKoV, Urlić i Bagarić na nove su dužnosti unaprijeđeni s dužnosti načelnika stožera svojih grana. Dok se Urlić nastavio uspinjati, sada general bojnik Vlado Bagarić dužnost je predao 2. svibnja 2011. godine, a general pukovnik Mladen Kruljac smijenjen je s čela HKoV 10. srpnja 2011. godine – obojica su umirovljeni tijekom ljeta 2011. godine.

Komodora Hranja prati glas jednog od obrazovanijih mornaričara srednje generacije

Robert Hranj, novi zapovjednik HRM, u čin komodora promaknut je  27. svibnja 2011, povodom Dana Oružanih snaga i Dana Hrvatske kopnene vojske. Ovaj rođeni Varaždinac završio je Vojnopomorsku akademiju u Lori i tijekom Domovinskog rata zapovijedao je RTOP-21 “Šibenik”. Kasnije je bio i hrvatski vojni ataše u SAD-u. Nakon obavljanja dužnosti načelnika Službe za NATO i PzM, kao i pomoćnika ministra obrane za obrambenu politiku, u Bruxellesu je preuzeo mjesto zamjenika vojnog predstavnika RH pri NATO-u u Bruxellesu – dužnost s koje dolazi na čelo Ratne mornarice.

Uz sva ova vojna kadrovska premještanja, vrijedno je spomena i jedno civilno. Naime, prije koji je dan potvrđeno da s 1. rujnom ove godine na mjesto veleposlanika RH pri NATO-u dolazi Boris Grigić, dosadašnji veleposlanik RH u Kraljevini Belgiji. Na njegovu dosadašnjem mjestu zamijenit će ga iskusni Mario Nobilo.

Novi veleposlanik RH pri NATO nije stranac u Bruxellesu

Dok se Grigić praktično seli s mjesta u Bruxellesu, na novo mjesto, opet u Bruxellesu – Igor Pokaz, dosadašnji šef misije pri NATO, odlazi na čelo veleposlanstva RH u Moskvi. Nakon niza diplomatskih i obrambenih zadaća multilateralne prirode, ovo će Pokazu biti nešto novo – prvo zaduženje čisto bilateralne prirode.

Novo sjedište EEAS-a u Bruxellesu

Da se naši susjedi Slovenci nisu uzalud osjećali kao građani drugoga reda kada je diplomatsko službovanje u Vanjskoposlovnoj službi EU (EEAS) u pitanju, potvrđuje dodatak Izvješća o napretku EEAS, iz prosinca prošle godine. Taj dokument nikada nije postao javno dostupan, ali neke poražavajuće detalje iz njega objavio je EUobserver.com. Iz prošlogodišnjih podataka o regrutaciji diplomata za ukupno 181 radno mjesto jasno se vidi da su kadrovi koji dolaze iz starih država-članica apsolutno favorizirani, te da je ravno čudu kada selekciju prođe neki kandidat iz kruga zemalja primljenih u članstvo EU 2004. godine.

Iz Aneksa spomenutog Izvješća vidljivo je da u svim, osim u jednoj od sedam kategorija za posao, diplomati iz 12 EU-zemalja koje su se pridružile 2004. godine prolaze lošije od onih koji se regrutiraju iz 15 ranije pridruženih EU-zemalja ili pak iz odgovarajućih EU-institucija. Razlike su manje drastične u stranim predstavništvima, ali su gotovo pravilo za zapošljavanje u centrali EEAS u Bruxellesu. Od 134 ljudi koji su aplicirali za 10 viših menadžerskih mjesta u Bruxellesu, bilo je 34 „novih“ diplomata, 74 „stara“ i 26 EU-službenika. Nitko od „novih“ nije dobio posao. U utrci za 22 srednje rangirane pozicije, prošao je samo jedan od ukupno 126 prijavljenih „novih“ kandidata. Za 34 niže pozicije, natjecala su se 303 „nova“ kandidata i 404 „stara“. Od toga je zaposleno 6 “novih” i 21 „stari“ kandidat.

Ovakav uzorak u zapošljavanju, piše EUobserver.com, nastavak je u EEAS otprije naslijeđene neravnoteže, budući je ona većinu svog prvotnog osoblja u bloku preuzela iz Vijeća EU i Europske komisije, tijela koja su „nafilana“ osobljem iz starih država-članica. No onaj tko je jednom dobio posao u EEAS, ne treba se bojati neizvjesnosti – od 3 400 službenika EU koji su aplicirali za diplomatsku službu, većina su već otprije zaposlenici EEAS, koji se samo rotiraju. Od ostalih srećkovića, 700 ih je došlo iz Europske Komisije, a 400 iz Vijeća EU.

Podaci o nacionalnostima također su zanimljivi: najviše kandidata za potencijalne diplomate dolazi iz Francuske (891), Austrije, Belgije i Grčke. U svojevrsnoj su zlatnoj sredini Španjolci i Britanci, dok su Nijemci (148 kandidata) i Talijani (126 kandidata) tek pri začelju ljestvice. No s druge strane, čini se da u Bruxellesu prilično vole vidjeti Nijemce – unatoč malome broju prijavljenih (tek 1,8% od ukupnoga broja), 7 njemačkih diplomata dobilo je posao (3,9% od ukupnog broja primljenih), a od toga čak 5 u samoj centrali EEAS-a.

Veliko je pitanje, međutim, jesu li oni time postigli i svoju ciljanu predstavljenost – onu neslužbenu mjeru koja predstavlja udio stanovništva pojedine države u ukupnome stanovništvu Unije – a kojom se određuju i udjeli pojedinih članica u sastavu Europskog parlamenta te koeficijenti za glasovanje u Vijeću EU.

Bivša ministrica vanjskih poslova u Minnesoti je pokazala da puca bolje od nekih hrvatskih generala

IIPES je inače najveća ljetna škola na Mediteranu, na kojoj svake godine sudjeluje više od 100 najboljih studenata različitih vjera i nacionalnosti, izabranih iz 30 zemalja s Balkana, Istočnog Mediterana, Bliskog istoka i Sjedinjenih američkih država.

Nakon Ivana Šimonovića i Hide Biščevića, Kolinda Grabar Kitarović treća je osoba koja je visoki položaj u hrvatskoj administraciji zamijenila visokim položajem u jednoj međunarodnoj organizaciji. No dok se, u Šimonovićevom slučaju, mjesto ministra pravosuđa brzo popunilo provjerenim stranačkim kadrom, dotadašnjim predsjednikom saborskog Odbora za pravosuđe Draženom Bošnjakovićem, u Kolindinom slučaju to nije tako jednostavno. Izrazito važno mjesto hrvatskog veleposlanika u SAD svakako ne bi trebalo zjapiti prazno, no predsjednik Ivo Josipović i premijerka Jadranka Kosor ne mogu se dogovoriti ni oko kandidata ni oko roka do kada bi novi veleposlanik trebao biti imenovan. Vlada se zalaže da se to imenovanje odradi do parlamentarnih izbora, koji bi, prema Vladinom prijedlogu, trebali biti 04. prosinca. Pantovčak tome nije sklon, jer se potiho nada da će doći do promjene vlasti, pa ne bi bilo zgodno novu (opozicijsku) Vladu staviti pred gotov čin. Pobijedi li Kukuriku koalicija, nova ministrica vanjskih poslova bit će HNS-ova Vesna Pusić, koja se također protivi imenovanju veleposlanika (i to svih, a ne samo onog u Washingtonu) prije izbora, a osobno je sklona tome da nakon promjene vlasti na izborima svi veleposlanici stave svoje mandate na raspolaganje.

Tko će i kada useliti na 2343 Massachusetts Avenue, N.W.?

MVPEI je najavilo da će predložiti svoje kandidate za Washington još prije nego Kolinda Grabar Kitarović nastupi na dužnost u Bruxellesu. Nije poznato je li se to zaista i dogodilo, a neizvjesno je i koga bi Zrinjevac volio vidjeti na tom mjestu. Sasvim je sigurno da je za Washington poduži red potencijalnih kandidata, a glasnovornici MVPEI-a samo su podsjetili da je “ministar Jandroković dokazao da preferira karijerne diplomate”. I Predsjednički ured ima svoje konje za američku utrku – nekoliko predsjednikovih savjetnika i samog predstojnika Ureda predsjednika. No oni nisu prihvatljivi premijerki Kosor, naročito u svjetlu posljednjih sukoba na relaciji Banski dvori-Pantovčak. Ipak, u kuloarima se šuška kako bi se i predsjednik i premijerka uspješno dogovorili oko jednog imena – Vladimira Drobnjaka, samo kad bi se aktualni glavni pregovarač dobrovoljno javio za put u Washington. Drobnjaku bi to bila nagrada za obavljeni posao  Europskom unijom, a Zrinjevac bi s vrata skinuo veliki problem – nedostatak dobrih diplomata za najvažnija veleposlanička mjesta.