Američki veleposlanik pri NATO savezu, Matthew Whitaker, prošli je tjedan proveo u Hrvatskoj i regiji. Misija SAD-a pri NATO-u objavilo je da je Whitaker „putovao Zapadnim Balkanom kako bi osigurao regionalnu stabilnost u području koje je nekoć bio definirano sukobima.“  Što se tiče cjelodnevnog obilaska regije, Misija SAD-a je na društvenim mrežama objavila:

„U savezničkim zemljama, Hrvatskoj, Sjevernoj Makedoniji, Crnoj Gori i Albaniji, veleposlanik je vidio kako se te nacije moderniziraju s nenadmašnim američkim oružjem poput Black Hawkova i Strykera. Potaknuo ih je da nastave svoj plan prema cilju predsjednika Trumpa o potrošnji od 5% BDP-a kako bi osigurali smrtonosni i spremni Savez. U Srbiji i na Kosovu poruka je bila jasna: SAD je najpouzdaniji partner za mir. Odabirom suradnje sa Zapadom umjesto nepouzdanih aktera gradi se sigurna, moderna budućnost. Odabirom američke obrambene tehnologije i preuzimanjem veće odgovornosti za vlastitu sigurnost, ove nacije prelaze preko sukoba iz prošlosti kako bi očuvale trajni mir.“

Kako je zapravo izgledala turneja Mathewa Whitakera po regiji i „Zapadnom Balkanu“?

Ponedjeljak – Hrvatska i Sjeverna Makedonija

U ponedjeljak, 20. travnja, stigao je u Zagreb gdje su ga čekali predsjednik Vlade Andrej Plenković i ministar obrane Ivan Anušić, te predstavnici tvrtke DOK-ING. Anušić je Whitakera proveo po vojarni „Pukovnik Marko Živković“ na Plesu, gdje je upriličena i mini-izložba moderne opreme i tehnike OS RH, s posebnim naglaskom na borbene avione Rafale i helikoptere UH-60M Black Hawk, vozila Patria, Bradley i MRAP, RIB brodice nabavljene zahvaljujući SAD-u, te FPV dronovi osječke  tvrtke Orqa. Prema priopćenju Ministarstva obrane RH, ministar Anušić i veleposlanik Whitaker razgovarali o situaciji na jugoistoku Europe, Bliskom istoku i u Ukrajini, o opremanju i modernizaciji OS RH u suradnji sa SAD-om te o NATO-u u kontekstu sve složenijih geopolitičkih odnosa u Europi i svijetu. Hrvatski ministar obrane pohvalio sa i s hrvatskim izdvajanjima za obranu: „Hrvatska je u 2025. godini ispunila NATO cilj te smo dosegnuli 2,10 posto BDP-a obrambenih izdvajanja i čak 34 posto za opremu i modernizaciju. Ta ćemo izdvajanja postupno povećavati do 3 posto BDP-a u 2030. godini te 3,5 posto do 2035. godine“, kao i s projektima opremanja i modernizacije OS RH koja su u tijeku u suradnji sa SADom – kupovina raketnih sustava HIMARS i dodatnih 8 helikoptera Balck Hawk. Isporuka oba ova sustava očekuje se 2028. godine, ukoliko ih SAD ne preusmjere za neke sebi važnije svrhe. U Zagrebu se Matthew Whitaker susreo i s premijerom Plenkovićem kako bi obojica istaknula važnost jačanja transatlantskih odnosa, te je razgledao proizvodni pogon tvrtke DOK-ING.

„Ovaj posjet bio je prilika za predstavljanje DOK-ING-ovog portfelja, vizije i preko 34 godine inovacija koje su rezultirale oblikovanjem današnjeg krajolika besposadnih sustava. Hodajući zajedno hodnikom koji prati povijest naše tvrtke, obilježili smo jedan posebno značajan trenutak. Isporuka gotovo 150 besposadnih sustava za razminiranje U.S. Army predstavlja prekretnicu na koju smo izuzetno ponosni. Prisutnost članova američke delegacije koji danas hodaju ovom vremenskom crtom dodala je posebno značenje, podsjećajući nas na dugogodišnje partnerstvo izgrađeno na povjerenju, pouzdanosti i zajedničkoj predanosti. Također smo predstavili naš najnoviji bespilotni sustav, KOMODO s modulom za raspršivanje mina, koji je nedavno demonstriran na poligonu Hrvatske vojske Eugen Kvatering u Slunju. Posebno smo ponosni što DOK-ING, kao tvrtka sa sjedištem u Hrvatskoj, predanoj članici NATO-a, pruža napredna i pouzdana rješenja koja jačaju kolektivne sigurnosne i obrambene sposobnosti Saveza“,

objavila je tvrtka DOK-ING na društvenim mrežama.

Whitaker je iz Hrvatske otišao u Sjevernu Makedoniju, gdje se sastao s premijerom Hristijanom Mickoskim kako bi „razgovarali o jačanju suradnje unutar okvira Saveza, trenutnim sigurnosnim izazovima i zajedničkim prioritetima usmjerenima na unapređenje regionalne i globalne stabilnosti. Naglasili smo važnost kontinuirane koordinacije, partnerstva i zajedničkog djelovanja kao odgovor na suvremene sigurnosne prijetnje“. Mickoski je u svojoj objavi na platformi X dodao da je „izrazio zahvalnost  za snažnu i kontinuiranu podršku Sjedinjenih Američkih Država” te „potvrdio našu predanost vrijednostima i obvezama kao članice NATO-a“. O sličnim temama Whitaker je razgovarao i s makedonskim ministrom obrane Misajlovskim, dok su Oružane snage Sjeverne Makedonije, posebno specijalci, upriličili mali prikaz vozila JLTV i Husky. Veleposlanik Whitaker je pak objavio da su u Sjevernoj Makedoniji osobno uvjerio u nastavak jačanja borbenih sposobnosti:

„Od Strykera do JLTV-a i izloženih borbenih vozila Husky, njihova predanost modernizaciji oružja je impresivna. Pozdravljamo partnerstvo s premijerom Mickoskim i njegovim timom. Dok se trudimo ostvariti cilj predsjednika Trumpa od 5% BDP-a, Sjeverna Makedonije dokazuje da je pouzdana i spremna.“

Utorak i srijeda – Kosovo

Ispred veleposlanstva SAD u Prištini

Iz Makedonije Whitaker je u utorak, 21. travnja, otputovao na Kosovo, gdje je imao najopširniji program koji se protegnuo i na srijedu, 22. travnja.  Tamo se prvo susreo sa svojim sunarodnjacima iz Iowe, gdje je i sam proveo dobar dio života i rada. Nacionalna garda Iowe je od 2011. godine partner Republike Kosovo u sklopu „State Partnership Programa“, pri čemu je posebno radila na osnaživanju Kosovskih snaga sigurnosti. Whitaker se u Prištini sastao i s kosovskim dužnosnicima: s vršiteljem dužnosti predsjednika Haxhiuom, premijerom Kurtijem, ministrom obrane Maqedoncijem i predsjednicom parlamenta Albulenom Haxhiu. Kosovo je posljednjih mjeseci poduprlo više inicijativa predsjednika SAD-a Donalda Trumpa – postalo je članom Trumpovog tzv. Odbora za mir, te je najavilo poslati ljude za Međunarodne stabilizacijske snage u Gazi. Premijer Kurti Kurti je istaknuo da bi ubrzano članstvo Kosova u NATO-u osiguralo dugoročni mir na Zapadnom Balkanu, te je naglasio krhkost Zapadnog Balkana uzrokovanu hegemonističkom politikom Srbije, koju podržavaju Kina i Rusija, stoji u priopćenju nakon sastanka Kurti-Whitaker.

Tijekom drugog dana boravka na Kosovu, američki veleposlanik pri NATO-o posjetio je zapovjedništvo NATO-misije KFOR i zapovjednika general-bojnika Özkana Ulutaşa. To je bio važan susret, posebno u kontekstu što službenih što neslužbenih najava iz SAD-a o mogućem povlačenju iz regije, uključujući i KFOR. Whitaker je u objavi na platformi X naglasio:

„Mi smo najjači partner Kosova i jačamo sposobnost zemlje da se brani. Dok pozivamo saveznike da preuzmu veću odgovornost za europsku sigurnost, KFOR ostaje ključan za sigurnu i otpornu regiju.“

Četvrtak – prvo Beograd pa Podgorica

U četvrtak 23. travnja Mathew Whitaker je nakratko skočio do Beograda – tamo ga je dočekao predsjednik Aleksandar Vučić, dok drugih sastanaka s najvišim dužnosnicima nije bilo, što je ipak nadoknađeno Whitakerovom kolumnom u Politici pod nazivom „Rame uz rame – novo poglavlje za SAD i Srbiju“.

Razgovor u Beogradu bio je, čini se, najmanje ugodan od svih – u kratkoj Vučićevoj objavi na društvenim mrežama stoji tek da je s veleposlanikom Whitakerom „razgovarao o najvažnijim sigurnosnim i političkim pitanjima u regiji, položaju Srbije u složenim geopolitičkim okolnostima, kao i o potrebi da sačuvamo mir i stabilnost na Zapadnom Balkanu.”

“Posebno sam istaknuo da je za Srbiju od presudnog značaja očuvanje sigurnosti našeg naroda na Kosovu i Metohiji, kao i nastavak odgovorne i ozbiljne politike koja podrazumijeva kako dijalog, tako i insistiranje na poštivanju međunarodnog prava i preuzetih obaveza. Srbija će nastaviti biti faktor stabilnosti, ali će uvek znati zaštititi svoje državne i nacionalne interese. Razmijenili smo mišljenja i o unapređenju odnosa Srbije i SAD, kao i o oblicima suradnje koji mogu doprinijeti većem međusobnom razumijevanju i očuvanju mira u regiji. Uvjeren sam da je otvoren razgovor važan, posebno u vremenima velikih izazova i promjena u međunarodnim odnosima,”

napisao je Vučić na društvenim mrežama.

Whitaker je u svojoj objavi također istaknuo “pokretanje nove ere u odnosima SAD-a i Srbije“, kao i zajedničku vježbu Srbije i NATO-a koja će se održati u svibnju.

“Ali, bio sam jasan: obrambena i sigurnosna suradnja Srbije s nepouzdanim partnerima stvara dugoročne strateške ovisnosti koje je teško otkloniti i komplicira buduću suradnju. Za moderno, napredno partnerstvo, strateška budućnost Srbije mora biti usklađena sa Zapadom. Sigurnost ovisi o odabiru pravih partnera“,

jasno je poručio Matthew Whitaker srpskom predsjedniku Vučiću. Slično je Whitaker ponovio i u beogradskom Centru za razminiranje, najavivši da Sjedinjene Američke Države planiraju dati dodatnih 1,5 milijuna dolara za razminiranje – uz već uloženih 28 milijuna dolara, uz opet jedan ALI: “Srbija ima ključni izbor: budućnost sigurnosti i rasta sa Zapadom“.

Iz Beograda je istoga dana, u četvrtak 23. travnja, Whitaker odletio u Crnu Goru na sastanak sa premijerom Milojkom Spajićem i zamjenikom premijera i ministrom vanjskih poslova Ervinom Ibrahimovićem koji je naglasio važnost ulaska u NATO i buduće članstvo u Europskoj uniji, kao i zajedničke napore u borbi protiv hibridnih prijetnji i dezinformacija, čemu je Crna Gora bila posebno izložena posljednjih godina. S druge strane, Whitaker je istaknuo snažnu američku podršku demokratskim procesima u Crnoj Gori i njenoj europskoj budućnosti.  Zajedno s ministrom obrane Draganom Krapovićem Whitaker je posjetio luku Bar, zapovjedništvo Mornarice i Pomorski operativni centar. „Od američke dron tehnologije za nadzor granica i pomorsku sigurnost do jačanja lučke infrastrukture i povezanosti — radimo na unapređenju kapaciteta koji doprinose sigurnosti ekonomskom razvoju Crne Gore“, objavilo je crnogorsko Ministarstvo obrane. Štoviše, ministar Krapović isplovio je s Whitakerom u barski akvatorij, pri čemu je naglasio da je dio prikazanih sposobnosti i mjesto održavanja sastanka – nova zgrada Mornarice Vojske Crne Gore –  potvrda posvećenosti resora obrane kontinuiranom procesu modernizacije kapaciteta Vojske, za šta je prošle godine utrošeno 42,83% obrambenog proračuna. Istaknuo je da je izdvajanje od 2,05% BDP za obranu ujedno i dokaz da je “Crna Gora odgovorno pristupila provođenju odluka koje su NATO lideri usvojili na prošlogodišnjem Summitu u Hagu”.

Albanija za kraj

Posljednji dan regionalne turneje, petak 24. travnja, Whitaker je proveo u Albaniji koja je, poput Kosova, također pristupila Trumpovom Odboru za mir i Međunarodnim stabilizacijskim snagama u Gazi. Razgovarajući s premijerom Ramom i njegovim timom, Whitaker je naglasio da se „radujemo što se sve još može postići u pogledu vojne mobilnosti nakon što Albanija ispuni cilj predsjednika Trumpa o obrambenoj potrošnji od 5% BDP-a.“ A kako bi to dodatno potvrdio, zajedno s ministrom obrane Armalom Nufijem imao je helikoptersku turu s UH-60 Black Hawkom iznad zračne baze Kuçovë. Nakon opširne modernizacije i nadogradnje koju je financirao NATO s oko 50 milijuna eura, baza je ponovno otvorena u ožujku 2024. ne samo kao zračna baza albanskih Oružanih snaga, već i kao moderno čvorište za buduće zračne operacije NATO-saveza.

Tijekom petodnevne regionalne turneje primjetan je izostanak posjeta Mathewa Whitakera Bosni i Hercegovini. Iako su SAD tijekom godine podržavale i pomagale operacije EUFOR i ALTHEA,  krajem prošle godine SAD su ukinule sankcije Miloradu Dodiku i tridesetorici njegovih suradnika i članova njegove obitelji, što je objašnjeno Dodikovim povlačenjem s dužnosti predsjednika Republike Srpske. Ove godine istječe i mandat visokom povjereniku u BiH Christianu Schmidtu, a Washington navodno već ima novi, drastično drugačiji plan za BiH. To očito zahtijeva veću posvećenost, za što veleposlanik Whitaker u ovih 5 dana nije imao vremena, a vjerojatno ni ingerencije.

Američki predsjednik Donald Trump sve više gubi potporu u svijetu, ali i u samim SAD za svoje poteze i rat na Bliskom istoku. U trenucima frustracije sve više prijeti američkim izlaskom iz NATO saveza. Od kritika i suzdržanosti, odbijanja podrške ratu u Iranu te zabrane preleta američkim zrakoplovimaa i korištenja europskih baza, europski čelnici svaki dan  „dižu tlak“ američkom predsjedniku Trumpu tijekom vojne intervencije u Iranu.

Trump NATO smatra „tigrom od papira“

U nedavnoj izjavi za britanski Telegraph otvoreno je izrazio nezadovoljstvo odbijanjem saveznika da ga podrže u ratu protiv Irana. O tome, a i padu povjerenja Europe u SAD već smo pisali na stranicama portala Obris.org. Naime, očito je kako je narušeno povjerenje Europljana u njega, a time i u SAD, što je dodatno pojačano nakon što je Trump u četvrtak, 2. travnja, ponovio da NATO nije bio uz SAD kada je zatražena pomoć za otvaranje prometa kroz Hormuški tjesnac. Dodao je da Washington ionako neće trebati Savez u budućnosti, nazvavši NATO „tigrom od papira“, dodavši da to zna on, a “zna i Vladimir Putin”.

“Potrošili smo milijarde dolara na NATO. Nismo ga ni trebali, ali iskreno, pitao sam Savez za pomoć da vidim što će učiniti. Raznijeli smo Iran i zadnje što mi je trebalo je da nam taj tigar od papira stane na put. Nazvao sam Francusku, Macrona, prema kojem se supruga ponaša izuzetno loše. Rekao sam mu: ‘Emmanuel, voljeli bismo imati pomoć u Zaljevu, ako biste odmah mogli poslati brodove’. Rekao mi je da ne mogu to učiniti, da mogu doći tek kada rat završi. Rekao sam mu da je tada nepotrebno. Mnogi su ponudili pomoć nakon što rat bude dobiven. I tako sam doznao istinu o NATO-u”,

rekao je Donald Trump.

Reakcije europskih čelnika

Na ponašanje i izjave američkog predsjednika reagirali su brojni europski čelnici. Tako je finski predsjednik Alexander Stubb  objavio da su nužni konstruktivan razgovor i razmjena ideja o NATO-u, Ukrajini i Iranu. “Problemi su tu da se rješavaju, pragmatično“, napisao je Alexander Stubb u objavi na društvenim mrežama. ‘Europskiji’ NATO bit će i na dnevnom redu godišnjeg summita NATO-a u Ankari 7. i 8. srpnja, priopćeno je iz ureda predsjednika Finske.

Poljski premijer Donald Tusk oštro je reagirao na najnovije izjave američkog predsjednika Donalda Trumpa o NATO-u, Rusiji i ratu u Ukrajini, poručivši da takva politika ide izravno na ruku Kremlju.

“Prijetnja raspadom NATO-a, popuštanje sankcija Rusiji, velika energetska kriza u Europi, zaustavljanje pomoći Ukrajini i blokada zajma za Kijev od strane Orbána – sve to izgleda kao plan iz snova Vladimira Putina”,

smatra Tusk. I on, ali i drugi regionalni čelnici upozoravaju da bi takav pristup mogao ojačati poziciju ruskog predsjednika Vladimira Putina. Čini se da su Poljaci najglasniji i najjasniji u izražavanju stavova. Tako je i poljski ministar obrane Wladyslaw Kosiniak-Kamysz jasno poručio: “Nema NATO-a bez SAD-a i u našem je interesu da prevlada mir. Ali isto tako nema ni američke moći bez NATO-a.” Naglasio je da održavanje čvrstih veza s Washingtonom ostaje ključno za sigurnost Poljske. “Moramo se oduprijeti emocionalnim napetostima koje proizlaze iz izjava koje su jedan dan ovakve, a već sutra mogu biti drugačije.”

“NATO je paraliziran – ne mogu se čak ni sastanci održavati“, rekao je jedan europski diplomat, koji je kao i drugi sugovornici zatražio anonimnost kako bi mogao slobodno govoriti za potal Politico. “Prilično je jasno da se NATO već raspada“, izjavio je jedan dužnosnik EU, dodajući da Europa mora hitno ojačati vlastitu obranu: “Ne možemo čekati da potpuno umre.” Ova otvorena procjena, koja proizlazi iz razgovora Politica s 24 ministra, dužnosnika i diplomata, zorno oslikava promjenu u poslijeratnom svjetskom poretku. Posljednjih dana Trumpova administracija gurnula je vojni savez u vjerojatno najdublju krizu u njegovoj 77-godišnjoj povijesti. Predsjednik i njegov tim obećali su da će preispitati članstvo SAD-a u NATO-u nakon završetka rata u Iranu, kao osvetu za odluku europskih saveznika da se ne pridruže sukobu.

Europa se ujedinjuje u odnosu na SAD

Donald Trump i Alexander Stubb – partneri u golfu, ali ne i u NATO-u

Politico doznaje da se prošlog tjedna u Helsinkiju deset europskih čelnika sastalo na privatnoj večeri bez svojih dužnosnika i pomoćnika u intimnom okruženju Mannerheim muzeja, doma finskog vođe iz Drugog svjetskog rata, Gustafa Mannerheima. Tamo su, navodno, čelnici zemalja poput Ujedinjenog Kraljevstva, Švedske, Finske i Norveške vodili iskrenu raspravu o teškom stanju transatlantskog saveza. Svi su se složili da je Trumpov niz uvreda putem društvenih mreža loš i da se pogoršava. Ipak, odlučili su da ne mogu pristati na zahtjeve američkog predsjednika da se pridruže borbama protiv Irana. “Svi želimo da rat završi, no nismo na istoj valnoj dužini sa SAD“, rekao je jedan dužnosnik upoznat s raspravama. Trump želi pomoć NATO-a, ali čelnici se opiru jer “većina Europljana nije bila unaprijed obaviještena, a Zaljev nema nikakve veze s NATO-om“. Za Europu, ova kriza ima ujedinjujući učinak, ocjenjuje se u analizi Politica. Trump je “uništio” transatlantski odnos i “ujedinio” Europu u protivljenju ovom ratu, rekao je jedan diplomat EU. Drugi visoki europski vladin dužnosnik izjavio je da se Amerikanci sada moraju sami nositi s posljedicama svoje pogreške u napadu na Iran.

I američki senatori protiv izlaska iz NATO-a

Kritike i negativni stavovi američkog predsjednika prema NATO-u nailaze i na kritike u samoj Americi.  U četvrtak, 2. travnja američki senatori Jeanne Shaheen (D-NH), članica Odbora za vanjske odnose Senata, i Thom Tillis (R-NC), supredsjedatelji Senatske skupine promatrača NATO-a, objavili su sljedeću izjavu o prijetnjama predsjednika Trumpa o povlačenju iz NATO-a:

Marco Rubio danas prijeti izlaskom SAD iz NATO-a, a prije 3 godine mislio je sasvim suprotno

„NATO je najjači i najuspješniji vojni savez u povijesti. Promiče ekonomsku stabilnost i štiti naše najvažnije trgovinske odnose. Ključni je multiplikator snage u sve opasnijem svijetu. Naši saveznici, iz godine u godinu, odlučno su se angažirali suočeni s rastućim prijetnjama i složili su se potrošiti pet posto BDP-a na obranu kako bi ojačali raspodjelu tereta. Naši građani znaju da NATO čini Amerikance sigurnijima i prosperitetnijima, zbog čega je naklonost NATO-a među američkom javnošću stalno iznad 60 posto. NATO je stajao uz Ameriku kada smo bili napadnuti i priskočio nam je u pomoć nakon napada 11. rujna. Njihovi vojnici borili su se i umirali uz naše trupe u Afganistanu. Svaki predsjednik koji razmatra pokušaj povlačenja iz NATO-a ne samo da ispunjava najveće snove Vladimira Putina i Xi Jinpinga, već bi i potkopavao vlastite nacionalne sigurnosne interese Amerike.

Budimo jasni, Kongres neće dopustiti Sjedinjenim Državama da se povuku iz NATO-a. Dvostranački zakon koji je sastavio tadašnji senator Rubio, a koji je usvojen, sprječava bilo kojeg predsjednika da to jednostrano učini. Umjesto toga, zakon jasno navodi da samo Kongres može ovlastiti predsjednika da povuče SAD iz NATO-a. To se neće dogoditi. Kongres i američki narod znaju da smo jači kada stojimo uz svoje saveznike. To je osnovna činjenica koju ignoriramo samo na vlastitu štetu“,

objavili su u četvrtak 2. travnja američki senatori.

Ministar obrane Ivan Anušić jučer je stigao u Izrael, gdje će se sresti s ministrom obrane Države Izrael Israelom Katzom, s predstavnicima tvrtki izraelske obrambene industrije te s predstavnicima Uprave za međunarodnu vojno-tehničku suradnju (SIBAT). Jučer je Anušić posjetio Memorijalno-dokumentacijski centar u Tel Avivu o napadu Hamasa na Izrael 7. listopada 2023., što je na društvenim mrežama izazvalo brojna negodovanja zbog izraelskog odnosa prema Palestini.

Kontroverza se nastavila i danas. Prema izjavi HTV-u, Anušić se danas sreo s izraelskim kolegom Katzom s kojim je razgovarao o suradnji dvaju ministarstava po pitanju razmjene sigurnosnih, obavještajnih i drugih podataka, ali prije svega, napominje HTV, razgovarali su o tome da bi Hrvatska, ako to bude potrebno i ostvare se takve mogućnosti, nabavila dodatnu sofisticiranu opremu u kojoj bi nadogradili tenkove Leopard.

“Želim naglasiti da sustave koje koriste Oružane snage RH nalaze se na novim tenkovima Leopard. Radi se o Trophy sustavu koji tenk Leopard čini jednim od najkvalitetnijih na svijetu”,

poručio je ministar Anušić iz Tel Aviva. Štoviše, istaknuo je da se razgovaralo i o tehničkoj suradnji na razini ministarstva, obavještajne politike i obrambene industrije. Bitno je naglasiti da je ova suradnja na razini ministarstava i Vlade RH: “Oružane snage nisu s nama prisutne i nisu sudionik sastanaka“, rekao je Anušić, očito znajući što slijedi.

A uslijedilo je priopćenje s Pantovčaka. U njemu se navodi da je predsjednik RH Zoran Milanović zabranio Oružanim snagama svaku suradnju s Izraelom. Priopćenje prenosimo u cijelosti:

“Zbog neprihvatljivog postupanja izraelske vojske i neviđenog gaženja svih normi međunarodnog humanitarnog prava, još u svibnju prošle godine zapovjedio sam prekid svake suradnje OSRH s izraelskom vojskom, a koja se odnosi na sve pripadnike Hrvatske vojske. Istovremeno sam pozvao Vladu RH da prekine svaki oblik trgovine oružjem i vojnom opremom s Izraelom. 

I u nedavnom telefonskom razgovoru izravno sam upozorio predsjednika Vlade RH kako bi bilo kakav oblik vojne suradnje s Izraelom bio neprihvatljiv. Budući da je potpredsjednik Vlade RH i ministar obrane Ivan Anušić u službenom posjetu Izraelu gdje će se sastati s predstavnicima tvrtki izraelske obrambene industrije te predstavnicima Uprave za međunarodnu vojno-tehničku suradnju, kao Vrhovni zapovjednik OSRH ponovo ističem kako OSRH neće ni ubuduće ni na koji način surađivati s izraelskom vojskom.

Kako bi se spriječila svaka šteta za Republiku Hrvatsku, važno je istaknuti: pripadnici OSRH neće sudjelovati ni na koji način u provođenju bilo kojeg dogovora, ugovora ili sporazuma s izraelskom vojskom ili izraelskom vojnom industrijom. Takav dogovor, ugovor ili sporazum bio bi stoga neprovediv i štetan za Hrvatsku.  U tom kontekstu, pozivam Vladu RH – koja je nadležna i odgovorna za nabavu vojne opreme i oružja – da obustavi sve planirane dogovore, ugovore ili sporazume koji bi uključivali kupovinu oružja i vojne opreme iz Izraela. Odgovornost je predsjednika Vlade da na vrijeme reagira te postupi u skladu s interesima Republike Hrvatske. A hrvatski su interesi suradnja sa saveznicima iz NATO-a i istovremeno jačanje kapaciteta hrvatske industrije za posredno ili direktno sudjelovanje u proizvodnji vojne opreme.”

Time je Milanović definitivno ponizio ministra obrane Anušića koji je, vjerojatno pretpostavljajući što bi se moglo desiti, ipak otišao u Izrael. Štoviše, posjet je došao u vrijeme kada se odbrojavaju dani, ako ne i sati početka američkog napada na Iran, tako da bi lako Anušić s delegacijom mogao iz prvog reda gledati jedan od najvećih napada u posljednje vrijeme na Bliskom istoku. Još u svibnju prošle godine Milanović je na sjednici Vijeća za obranu pozvao Vladu da prekine svaki oblik vojne suradnje s izraelskom vojskom, a 3 mjeseca kasnije premijer Plenković je naglasio kako operativna suradnja hrvatske i izraelske vojske u ovom trenutku ne postoji. To je početkom kolovoza u priopćenju potvrdilo i Ministarstvo obrane RH, kao i ministar obrane Anušić rekavši da “ni do sada OS RH nisu imale gotovo nikakvu suradnju s Oružanim snagama Izraela.” Što se u međuvremenu promijenilo u stavu Vlade i MORH-a nije sasvim jasno, no ne treba sumnjati da će do kraja današnjeg dana biti još izjava na ovu temu.

Ministar Anušić za sada se oglasio samo na društvenim mrežama, potvrđujući sastanak s izraelskim ministrom obrane Katzom.

“U Tel Avivu susreo sam se danas s ministrom obrane Države Izrael Israelom Katzom. Razgovarali smo o jačanju bilateralne suradnje na razini ministarstava obrane RH i Države Izrael te o snažnijoj povezanosti hrvatske i izraelske obrambene industrije. Naglasak je i na razmjeni iskustava i znanja, posebno u području naprednih izraelskih tehnologija. Među njima je i sustav aktivne samozaštite Trophy, integralni dio njemačkog tenka Leopard 2A8, kojima Vlada RH i MORH opremaju OS RH. Izraelskom ministru obrane zahvalio sam na izvoznoj licenci za sustav Trophy koji Leopard 2A8 čini jednim od najboljih tenkova na svijetu. Postoji veliki prostor za suradnju s izraelskom industrijom, a MORH će je nastaviti razvijati u korist naših Oružanih snaga RH i sigurnosti RH.”

No to za sada sigurno nije sve…

*Photo: I.Anušić/FB, Obris.org

Sastanku na vrhu AI Impact 2026. koji se upravo održava u New Delhiju prilika je za mnoge bilateralne susrete. Tako je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić jučer otkrio da je s hrvatskim premijerom Plenkovićem razgovarao o temi koja već godinu dana izuzetno muči Srbiju.

“Dugo sam večeras razgovarao i s hrvatskim premijerom Andrejom Plenkovićem, pričali smo i o vojnom savezu, Zagreba, Tirane i Prištine. Ne bi bilo fer da to iznosim i govorim sve, ali u jednoj rečenici mogu reći da je premijer Plenković kazao kako to nije upereno protiv Srbije. Sve drugo što bih rekao izlazilo bi iz okvira uljudnosti i pristojnog ponašanja te bi kršilo pravila dobre vjere i racionalnog razgovora kakav se vodi u takvim prigodama,”

rekao je Vučić nakon što je prije nekoliko dana srpsko Ministarstvo obrane oštro reagiralo na susret načelnika glavnih stožera oružanih snaga Hrvatske, Albanije i Kosova.

Danas se na istu temu oglasio je premijer Plenković koji je potvrdio da je tijekom razgovora s Aleksandrom Vučićem otklonio strahove Srbije oko obrambene suradnje Hrvatske, Albanije i Kosova.

“Otklonili smo strahove za koje smo razumjeli da postoje u Srbiji od suradnje između ministarstava obrane Hrvatske, Kosova i Albanije. Pojasnio sam da je ta suradnja usmjerena na tehničku suradnju naših resora i da nije usmjerena ni na koji način protiv Srbije. Tako da je to sada, koliko sam vidio iz njegove izjave, prihvaćeno,”

rekao je Plenković u New Delhiju.

Naravno, ne treba očekivati da je ta tema sada stavljena ad acta. Pogotovo uzme li se u obzir da obrambena suradnja Albanije, Hrvatske i Kosova trenutno Srbiji služi kao alibi za novu nabavu naoružanja. Naime, Vučić je na marginama prošlotjedne Minhenske sigurnosne konferencije najavio veća ulaganja u naoružanje upravo zbog “saveza Hrvatske, Albanije i Kosova.”

“Formiranjem vojnog saveza Hrvatske u Prištini i Tirani mi smo i te kako ugroženi i ozbiljno ćemo se pozabaviti svim tim. Uskoro ću prisustvovati kolegiju Generalštaba i Ministarstva obrane i posjetiti sve tvornice namjenske industrije. Uložit ćemo ogroman dodatni novac u tvornice namjenske industrije“,

rekao je Vučić na margini 62. Minhenske sigurnosne konferencije. Prema njegovim riječima, srpska vojna industrija do sada je za srpske oružane snage proizvodila oko 18 posto od ukupne proizvodnje, ali će sada, prema Vučićevoj najavi, „30 do 40 posto“ ići direktno Oružanim snagama Republike Srbije.

Tako da, koliko god se premijeru Plenkoviću iz daleke Indije činilo da je “otklonio strahove”, novi prigovori iz Srbije o obrambenoj suradnji Hrvatske, Kosova i Srbije očekuju se opet u neko skorije vrijeme. “Strahovi” su ionako namijenjeni za unutarnjepolitičke potrebe srpskog državnog vodstva.

Ovogodišnja Münchenska sigurnosna konferencija, koja je jedan od glavnih međunarodnih političkih događaja, bila je blaža od prošlogodišnje, ali Donald Trump je temeljno promijenio transatlantske veze, ocjena je portala Politico. Naime, nakon što se „spustio zastor“ na ovogodišnju Konferenciju čuju se brojni komentari i ocjene ovog tradicionalnog međunarodnog skupa. a posebice u kontekstu izmijenjenih međunarodnih i sigurnosnih odnosa, čemu je naglasak, između ostalih, dao američki državni tajnik Marco Rubio. Europski i američki čelnici proveli su tri dana obećavajući suradnju i nudeći nove, bolje transatlantske odnose. Ali pukotine su i dalje vidljive, ocjenjuje Politico.

Sjedinjene Države su bile manje borbene nego prije godinu dana na svojoj konferenciji o sigurnosti u Münchenu, kada je potpredsjednik J.D. Vance pokrenuo žestoki napad na Europu. No skup je pokazao da, iako savez i dalje funkcionira, stari poredak koji je desetljećima povezivao dvije strane Atlantika se raspao: “Ne postoji konsenzus o tome kako se odnos može razvijati s obzirom na redovite seizmičke potrese koje Trumpova administracija s užitkom nanosi sustavu”.

Popis problema na relaciji Europa- SAD je dug. Donald Trump pozvao je na aneksiju Grenlanda ( o čemu smo pisali i na stranicama ovog portala), dok je istovremeno nametnuo carine europskim saveznicima koji su se suprotstavili; na popisu prioriteta Trumpove administracije europski kontinent je pao na treće mjesto nakon zapadne hemisfere i Kine. Nova američka pomoć Ukrajini smanjila se gotovo na nulu, a Europa je izložena stalnim napadima američkih dužnosnika zbog slobode govora i digitalne regulacije. U međuvremenu, europski kontinent se bori protiv uspona krajnje desničarskih stranaka koje podržavaju MAGA-pokret kod kuće i ranjene, ali opasne Rusije na svom pragu koju Trump inzistira vratiti u globalni poredak, rekla je za Politico Evika Siliņa, premijerka Latvije, zemlje koja se nalazi na prvoj crti potencijalnog ruskog napada i čija sigurnost ovisi o saveznicima.

Uloga Marca Rubia

„Za Sjedinjene Države i Europu, mi pripadamo zajedno“, rekao je državni tajnik Marco Rubio, koji je zamijenio Vancea na ovogodišnjoj konferenciji, uz blaži pljesak okupljenih čelnika, iako je dio medija ustvrdio da je njegov govor popraćen ovacijama, navodi Politico. Ali svoj je apel uokvirio terminima “krvi i tla”, poznatim pristašama pokreta Make America Great Again, na temelju zajedničkih (često ekonomskih) interesa, a ne zajedničkih vrijednosti demokracije i vladavine prava koje su savez držale na okupu u proteklim desetljećima. „Povezani smo jedni s drugima najdubljim vezama koje narodi mogu dijeliti, stvorenim stoljećima zajedničke povijesti, kršćanske vjere, kulture, baštine, jezika, podrijetla i žrtava koje su naši preci zajedno podnijeli za zajedničku civilizaciju čiji smo nasljednici“, rekao je Rubio.

Odgovor europskih čelnika bio je pristojan – nitko ne želi prekinuti preostale veze sa sve nepredvidljivijim Sjedinjenim Američkim Državama, čije trupe, nuklearno oružje i vojne sposobnosti i dalje pružaju europskom kontinentu ključnu sigurnost od Rusije. No, na marginama događaja, nastavlja Politico, više je dužnosnika usporedilo trenutno stanje stvari s nasilnom vezom u kojoj zlostavljač krivi žrtvu dok se koleba između nasilja i slatkorječivosti. Američki senator Ruben Gallego, demokrat iz Arizone, rekao je da je prošla godina bila “vrtuljak emocija” za europske kreatore politika: “Osjećam se kao toksična djevojka ili toksični dečko upravo sada… a Europa samo želi da budemo bolji.” Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen rekla je da ju je “jako umirio govor državnog tajnika“, nazvavši ga “dobrim prijateljem” i “snažnim saveznikom”. Britanski premijer Keir Starmer naglasio je da veze s Washingtonom ostaju vrlo jake jer „surađujemo sa SAD-om na obrani, sigurnosti i obavještajnim poslovima 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu“. Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte ponovio je u intervjuu u POLITICO Pubu : „Rekao bih da je NATO najjači od pada Berlinskog zida.“

Europa se slanja na sebe

Ministry G7 na marginama Konferencije

Ali europski čelnici sve se više oslanjaju na sebe za svoju dugoročnu obranu. „Međunarodni poredak temeljen na pravima i pravilima… više ne postoji na način na koji je nekada postojao“, rekao je u svom uvodnom govoru njemački kancelar Friedrich Merz u Münchenu , iako, kao i drugi europski čelnici, nije pozvao na prekid odnosa sa SAD-om. Francuski predsjednik Emmanuel Macron – koji u svom govoru nijednom nije spomenuo NATO – poručio je da „Europa mora postati geopolitička sila. Moramo ubrzati i isporučiti sve komponente geopolitičke sile: obranu, tehnologije i smanjenje rizika od svih velikih sila.“

Francuska, Njemačka i Švedska, pak započinju okvirne razgovore o tome kako bi francuski atomski arsenal mogao doprinijeti sigurnosti kontinenta, potaknute zabrinutošću zbog pouzdanosti američkog nuklearnog kišobrana.

Razlike u pogledima na odnose EU -SAD i „ nuklearni kišobran“

Drugi čelnici razmišljaju na isti način. Poljski predsjednik Karol Nawrocki, koji podržava MAGA-u i nije bio u Münchenu, kazao je u nedjelju, 15. veljače,  da je razvoj nuklearnog oružja u Varšavi „put kojim bismo trebali krenuti“ kako bismo odbili „agresivnu, imperijalnu Rusku Federaciju“. Čak i Starmer, najproameričkiji europski čelnik, gleda prema kontinentu: „Nema britanske sigurnosti bez Europe, a nema europske sigurnosti bez Britanije“. Drugi proamerički čelnici slično su obeshrabreni onim što se događa u Washingtonu. „Američka vanjska politika se promijenila“, rekao je za POLITICO Alexander Stubb, predsjednik Finske i povremeni golf prijatelj predsjednika Donalda Trumpa, nazivajući novi pristup “mješavinom MAGA-e i Amerika na prvom mjestu“.

Grenland je problem

Iako je protekla godina svjedočila nizu izazova od strane Donalda Trumpa prema starim sigurnosnim odnosima, najdublji prekid uzrokovali su ponovljeni pozivi američkog predsjednika na aneksiju Grenlanda, danskog teritorija. O tome smo dosta pisali i na portalu Obris.org kao o rašomonu na relaciji Europa-Amerika . Američki dužnosnici u Münchenu pokušali su prevladati previranja koja je stvorio Trump, a republikanski senator i Trumpov saveznik Lindsey Graham šokirao je izjavom: „Koga briga tko je vlasnik Grenlanda?“  „Svi su prilično zbunjeni“ signalima Trumpove administracije o preuzimanju kontrole nad otokom, rekla je švedska ministrica vanjskih poslova Maria Malmer Stengarda na marginama konferencije. Danska premijerka Mette Frederiksen nazvala je kontinuirani američki pritisak “neprihvatljivim” i upozorila: “Dozvolite mi da to kažem ovako: Ako jedna zemlja NATO-a napadne drugu zemlju NATO-a, tada NATO nestaje. Tada je igra gotova.”

Natalia Pouzyreff, francuska zastupnica koja sjedi u Odboru za obranu Nacionalne skupštine, proglasila je “krizu povjerenja” na kontinentu usred rezigniranog prihvaćanja da će se dogoditi još američkih provokacija: „Znamo da će se pitanje Grenlanda vratiti, kao i pritisak na Kanadu. Europljani sada nisu spremni preuzeti vlast od SAD-a: Optimisti misle da će biti lako, ali realisti znaju da će trebati nekoliko godina.“ Zbog toga Europljani povećavaju svoju obrambenu potrošnju na razine kakve nisu viđene od Hladnog rata – ispunjavajući dugogodišnji američki zahtjev.

Ništa nije kao prije?

Zamjenica glavnog tajnika NATO-a Radmila Šekerinska i povjerenica za vanjsku politiku EU Kaja Kallas

Ursula Von der Leyen zagovarala je “skidanje prašine s vlastitog zajedničkog obrambenog pakta EU-a uz novu verziju NATO-a“, dok je povjerenik EU za obranu Andrius Kubilius ponovio ideju o stvaranju europskih snaga za brzo reagiranje do 100.000 vojnika koje bi zamijenile američke vojnike ako ikada budu povučeni s kontinenta. Unatoč toplijim riječima dužnosnika administracije, na kontinentu ne postoji konsenzus o tome kako gledati na SAD i kamo ide, čak i ako izbori vrate Europi i NATO-u ponešto naklonjenije vodstvo u Washington. Jedna stvar je široko prihvaćena – poslijeratni savez kakav je nekada bio je nestao.

Ostalo je malo iluzija, što je naglasio Rubiov ukrcaj u avion iz Münchena za Mađarsku i Slovačku, prijateljske prema Rusiji. Europljanima također nije promaklo da Rubio tijekom svog govora jedva da je spomenuo Rusiju i Ukrajinu, reklo je nekoliko dužnosnika za POLITICO. „Znamo da će biti više nestabilnosti u transatlantskim odnosima“, rekla je novinarima zamjenica francuskog ministra obrane Alice Rufo. Veze „nikada više neće biti kao prije. Promjena je započela davno“, zaključio je portal Politico.

U svakom slučaju, ocjene su i drugih promatrača da su trodnevni razgovori na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji razotkrili suprotstavljene vizije Zapada, onoga što on predstavlja i njegovih vrijednosti.

*Photo: Munich Security Conference

Hrvatska je odbila pristupiti Odboru za mir, inicijativi američkog predsjednika Trumpa s idejom da upravlja obnovom Gaze i nadzire provedbu mirovnog sporazuma nakon rata Izraela i Hamasa, Odbor za mir osnovan je prošloga tjedna na margini Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu, a unatoč Trumpovim tvrdnjama kako “svi žele ući u Odbor”, inicijalno je to učinilo tek 18 država: Argentina, Bjelorusija, Maroko, Vijetnam, Kazahstan, Mađarska, Armenia, Egipat, Kosovo, Pakistan, Paragvaj, Albanija, Uzbekistan, Turska, Mongolija, Bahrain, Katar i Indonezija. Poziv za članstvo u Trumpovom Odboru dobila je i Hrvatska, što je bio jedan od rijetkih trenutaka da su se Predsjednik Republike i predsjednik Vlade brzo usuglasili i imali zajednički stav.

Naime, u srijedu, 28 siječnja, premijer Andrej Plenković čuo se s predsjednikom Republike Zoranom Milanovićem, iznijevši stajalište Vlade da Hrvatska ne bi u ovome trenutku pristupila Odboru za mir iz niza razloga. Iz Ureda predsjednika RH potvrdili su komunikaciju s premijerom te iznijeli gotovo isto stajalište predsjednika Milanovića – Hrvatska ne bi trebala sudjelovati u tom Odboru.

“Ono što mogu reći da je stav Vlade i stav parlamentarne većine da u ovom trenutku Hrvatska ne bi pristupala Odboru za mir iz niza razloga, nakon temeljitih analiza. Priopćili smo mu to, on je rekao da je on svoj stav komunicirao danas javno i nemam tome više što dodati”,

rekao je premijer Plenković uoči sjednice saborskog Odbora za financije na kojem je potom predstavio kandidata za ministra financija Tomislava Ćorića.

Za razliku od premijera, predsjednik Milanović svoj je stav komunicirao javno, prilikom posjeta Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije. Milanović – s jedne strane – ne spori osnovu po kojoj je nastao Odbor za mir:

“Inicijativa za osnivanje Odbora za mir ima pravnu osnovu, Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a iz prošle godine. Pravni okvir postoji. Tko god kuka da je to izvan sustava UN-a i da je to protuzakonito – nije. Drugo je pitanje – je li to dobro? Ovdje se radi o ozbiljnom presedanu da se mimo UN-a mandat za rješavanje jedne teške sigurnosne i humanitarne krize prenese na
sustav i tijelo koji je van UN-a.”

Međutim, nastavio je Milanović, tu se postavlja cijeli niz pitanja:

“Je li Hrvatskoj tamo mjesto? I kako je Hrvatska uopće dobila poziv i u kojem ga je trenutku dobila? Od koga smo dobili poziv? Je li to Hrvatska tražila? Je li to bila odluka američke administracije i koliko je država općenito dobila taj poziv? Ima još pitanja“.

Naime, jedno od pitanja je i to kako Donald Trump može biti na čelu tog novog tijela ne kao predsjednik SAD-a, već kao pojedinac.

Nešto više od desetak zemalja potpisalo je povelju Odbora za mir (BoP) u Davosu u četvrtak, 22. siječnja. Na marginama Svjetskog ekonomskog foruma imenovali su Trumpa predsjedavateljem tog novog tijela, čiji osnivački dokument navodi da je ono namijenjeno pragmatičnom posredovanju u međunarodnim sukobima i uspostavljanju trajnog mira. Među potpisnicima je i sam Trump, ali u svojstvu predsjednika SAD-a.

Pandan UN-a?

Dok su neke zemlje brzo prihvatile Trumpov poziv u Odbor za mir, druge oklijevaju – uključujući i nekoliko partnera u NATO-u, poput Njemačke i Italije. Druge, među kojima su Francuska, Velika Britanija i Danska, već su ga odbile. Jedan od glavnih razloga za široko rasprostranjeno odbijanje jest to što je mandat tog tijela preširok. Ujedinjeni narodi prvotno su zadužili Trumpa da osnuje Odbor za mir za Pojas Gaze. Međutim, više se i ne spominje da je djelokrug rada ograničen samo na sukob na Bliskom istoku. Ovim potezom aktualni predsjednik SAD-a ne samo da jednostrano proširuje usko definiran mandat UN-a, nego poduzima i korake kojima dugoročno potkopava UN i međunarodni poredak utemeljen na Povelji UN-a. Upravo to izaziva zabrinutost kod mnogih država koje su odbile prijedlog, ocjena je promatrača. Odbor za mir, koji je Trump već nazvao “najboljim i najprestižnijim ikad igdje osnovanim”, mnogi smatraju “UN-om u sjeni”, odnosno “Trumpovim UN-om”.

Od većih i utjecajnijih zemalja u Odboru su zasad Saudijska Arabija, Pakistan, Indonezija, Turska, Argentina, Ujedinjeni Arapski Emirati, Katar. A od članica Europske unije samo Bugarska i Mađarska. Namjeru ulaska u Odbor izrazili su Izrael, Egipat, Kuvajt i Bjelorusija. Trump je povukao poziv Kanadi nakon govora kanadskog premijera Marka Carneya u Davosu. Država koja uplati milijardu eura time kupuje doživotno članstvo u ovom Odboru.

Carske ovlasti Trumpa

Trumpov logo je na prvi pogled sličan UN-ovom, osim što je zlatan i prikazuje obris samo sjeverne i srednje Amerike

Rezolucija 2803 Vijeća sigurnosti UN-a prepoznaje Odbor za mir kao tijelo koje bi pomoglo u poslijeratnoj obnovi Pojasa Gaze putem Nacionalnog odbora za upravu Gazom te ga ovlastila da rasporedi privremene mirovne snage.^] Kritičari tvrde da Odbor malo podsjeća na ono što je zamišljeno prema Rezoluciji 2803; The Guardian ga je kritički opisao kao klub mušterija (»pay to play club«) kojim upravlja Trump, a ne kao mehanizam usmjeren na Gazu. Prema još uvijek neslužbenim informacijama, 25 od 62 pozvane države potpisalo je – ili je barem najavilo da će potpisati – povelju Odbora. No Trump nije uspio dobiti podršku većine europskih država. Čak ni Rusija nije pristupila Odboru – ruski dužnosnici tvrde da je uvjet za pristupanje jasan – prvo se ukrajinska vojska u potpunosti povuče iz Donbasa, a potom Rusija uplati milijardu eura za Trumpov Odbor. Malo državnih čelnika javno je prihvatilo Trumpove pozivnice ili reklo jesu li uplatili članstvo.

Stručnjaci i kritičari smatraju da Trump pokušava usmjeriti Odbor za mir kao alternativu Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda, gdje samo on ima pravo veta. Hugh Lovatt, viši suradnik za politiku pri Europskom vijeću za vanjske odnose, nazvao je organizaciju projektom “odozgo prema dolje” za uspostavu Trumpove kontrole nad međunarodnom politikom, dok je Francuska izrazila zabrinutost da nastoji uzurpirati ulogu Ujedinjenih naroda. Trump je rekao da bi Odbor za mir mogao zamijeniti UN te, naravno, brani ugled Odbora.

Ministar obrane Ivan Anušić završio je danas, 14. siječnja, dvodnevni posjet Norveškoj. Hrvatska od te zemlje, rekao je, može naučiti kako zaštititi ključnu infrastrukturu u moru, ali i kako u praksi funkcionira temeljno vojno osposobljavanje koje je u Norveškoj obvezno za muškarce i žene, iako ga ne služe svi. On se u ime Vlade ogradio od izjave hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića u kojoj je sugerirao Amerikancima da bi im Svalbard mogao biti korisniji nego Grenland.  Prvo je na to reagirao jedan lokalni političar iz Grenlanda, a zatim je jučer jedan od najtiražnijih norveških tabloida objavio veliki tekst u kojem je prenio i poruku iz norveškog Ministarstva vanjskih poslova. U toj poruci stoji da se Grenland i Svalbard ne mogu uspoređivati te da se Svalbard nalazi u području ključnom za strateške nacionalne interese Norveške, izvijestio je HTV. Jedan od najuglednijih dnevnih listova u Norveškoj objavio je detaljnu analizu cijelog konteksta priče o Grenlandu i Svalbardu u kojoj zaključuje da je Milanovićeva izjava promašena te da su i Grenland i Svalbard važni za nacionalnu sigurnost Europe, pa tako i Norveške, s obzirom na to da se radi o području s najvećom prijetnjom od Rusije, izvijestio je HTV dok od strane MORH-a nije bilo reakcije. Štoviše, MORH do kraja današnjeg dana nije izvijestio ni što je hrvatska delegacija na čelu s Anušićem i generalom Kundidom radila tijekom drugog dana posjeta Norveškoj.

Jako veliku pozornost je ta izjava izazvala u Norveškoj, kako medija, tako i javnosti, ali i političkih krugova. I naravno da je to bila nezgodna tema, i između mene i ministra obrane Norveške, gdje sam jasno rekao da to nije stav Vlade Republike Hrvatske i da se ograđujemo od te izjave, na što su oni bili zadovoljni i zahvalili su na tome, kazao je Anušić.

Naime, predsjednik Zoran Milanović komentirao je u  9. siječnja u Čakovcu interes američkog predsjednika Donalda Trumpa o preuzimanju Grenlanda, nazvavši taj otok “beskorisnim” u usporedbi sa Svalbardskim otočjem. Milanović je istaknuo da Grenland ne predstavlja ključni faktor američke sigurnosti, osim u slučaju ekstremnog otapanja arktičkog leda koje bi dovelo do globalne katastrofe. No zato je skrenuo pozornost na Svalbard, norveški arhipelag koji, prema njegovim riječima, nudi veći strateški potencijal zbog nezaleđenog mora pod utjecajem Golfske struje. “Postoji, samo ne znam jesu li u američkoj administraciji to još vidjeli na karti, Svalbardsko otočje. Ono pripada u principu Norveškoj. Ono je malo istočnije od Grenlanda i tamo završava golfska struja i more nije zaleđeno. To je interesantno. Evo, dao sam im temu za razmišljanje. Možda su vidjeli na karti da postoji i to otočje. Grenland je beskoristan“,  ocijenio je tada Milanović.

*Photo: MORH/F.Klen, UPRH/F.Glas

Sastancima sa predsjednikom Peterom Pellegrinijem, predsjednikom Vlade Robertom Ficom te s predsjednikom Narodnog vijeća Richardom Rašijem predsjednik RH Zoran Milanović završio je dvodnevni posjet Slovačkoj Republici. Prvi dan posjeta, ponedjeljak 15. prosinca, bio je rezerviran za susrete Milanovića i predstavnika hrvatske nacionalne manjine, dok je drugi dan posjeta – utorak, 16. prosinca – obilježen susretima s političkim vrhom Slovačke. Tu se Milanović snašao k’o riba u vodi, budući je odnedavno u Slovačkoj na vlasti politička garnitura koja razmišlja slično kao i on – s većim ili manjim simpatijama prema Rusiji te prilično skeptična prema EU. O tome najbolje govori objava Roberta Fice na društvenim mrežama o tome da je primio Milanovića “kojeg poznajem dugi niz godina i čija su mi mišljenja vrlo bliska“. “Slovačka je jedna od država čije političko vodstvo pripada onima koji misle svojom glavom i imaju čvrst stav o nekim pitanjima. Nikako ne želim uvrijediti ili podcijeniti neke druge u Europi, ali Slovačka i njezini lideri se u tome ističu“, zaključio je i Milanović nakon današnjih političkih susreta u Bratislavi.

Upravo  neformalnim doručkom s Ficom Milanoviću je počeo današnji dan u Bratislavi – osim što je zahvalio hrvatskom predsjedniku na brizi za slovačke turiste, što je i sam budući da ljetuje u Hrvatskoj i navodno ovdje posjeduje i kuću, Robert Fico je naglasio da je Slovačka zainteresirana za jačanje vanjske trgovine, čiji obujam stalno raste. “Tema sastanka bio je i nadolazeći summit EU u Bruxellesu, na kojem će se raspravljati o proračunu Unije za naredne godine, sukobu u Ukrajini, ali i proširenju Europske unije na zemlje zapadnog Balkana. Slovačka Republika dugogodišnji je pobornik integracije zemalja zapadnog Balkana u Uniju, što može donijeti sigurnost i stabilnost ne samo regiji, već i cijeloj Europskoj uniji“, stoji u kratkom priopćenju slovačkog premijera. “Direktno sam se informirao i saznao neke njegove poglede i stavove o onome što je pred njima i o čemu će se sutra odlučivati na Europskom vijeću, a u pitanju su velike odluke. O tome sam nastavio razgovarati s predsjednikom Pellegrinijem i to je bio i srž naših razgovora“, rekao je Zoran Milanović dodavši da su, osim toga, razgovarali i o ekonomiji, razmjeni, turizmu te industriji.

Potom je uslijedio glavni događaj dana – susret dvojice predsjednika, Zorana Milanovića i Petera Pellegrinija. “Slovačka i Hrvatska su zemlje sa sličnom pričom: od 1990-ih do članstva u EU, eurozoni i Schengenu. Danas već zajedno rješavamo pitanja kako ojačati Europu, a ne kako ući u nju“, rekao je predsjednik Slovačke Republike, objasnivši Milanoviću svoj stav o proširenju Unije. Prema Pellegriniju, dugoročni prioritet Slovačke je podrška zemljama zapadnog Balkana u njihovim nastojanjima da postanu članice EU. “Da ne blokiramo taj proces iz političkih razloga, već da zemlje koje ispunjavaju uvjete, kao što smo ih ispunili mi ili Hrvatska, mogu uskoro pristupiti EU“, napomenuo je Peter Pellegrini.

Trgovina između Slovačke i Hrvatske stalno raste – već dvije godine zaredom kreće se iznad milijardu eura: “Samo prošle godine porast je bio veći od 14 posto, što daje dobru osnovu da ova dinamika međusobne trgovine nastavi rasti“, istaknuo je Pellegrini, pohvalivši Hrvatsku i kao tradicionalno popularno turističko odredište za Slovake, jer više od pola milijuna ljudi svake godine posjeti hrvatsku obalu. Zauzvrat, Pellegrini bi želio da i Hrvati otkriju ljepote Slovačke, posebno slovačke planine, i tako dodatno prodube odnose između zemalja.

Oba predsjednika zalažu se za to da se ratni sukob u Ukrajini završi. Prema riječima predsjednika Slovačke Republike, potrebno je pronaći diplomatsko rješenje i zato pozdravlja doprinos administracije američkog predsjednika Donalda Trumpa na rješavanju ovog spora. Međutim, naglasio je da “pregovori moraju biti s Ukrajinom i da se konačna odluka o Ukrajini ne može donijeti bez Ukrajine“. “Nemam hrabrost davati savjet bilo kojem narodu što da radi u takvim trenucima. Ono što pouzdano znam je da će se cijena takvog razmišljanja brojati u glavama i životima Ukrajinaca i Rusa, a neće Nijemaca i Francuza”, komentirao je predsjednik Zoran Milanović prijedlog o mogućim teritorijalnim ustupcima koje bi Ukrajina bila spremna razmotriti u svrhu okončanja rata. “Lako je mahati i vitlati sabljom ili bacati koplje  koje ne padne na kraju na tvoju kuću ili u vrt“, dodao je te poručio kako su “teritorijalni ustupci i teritorijalne koncesije, koje bi Ukrajina trebala napraviti, stvar Ukrajine“. “Svaki savjet u smjeru prihvatite ili ne prihvatite u stvari ima jednu dijaboličnu crtu u sebi. Iza takvog stava – nemojte prihvatiti, na primjer, što čujem od mnogih pametnjakovića u Europskoj uniji, stoji još nekoliko stotina leševa“, rekao je predsjednik Milanović.

Što se tiče korištenja zamrznute ruske imovine, o čemu će čelnici EU raspravljati ovog tjedna, slovački predsjednik Pellegrini izjavio je da ako bi se taj novac koristio – to bi bilo prvenstveno za obnovu poslijeratne Ukrajine, dok ako bi se koristio za daljnje naoružavanje, postoji rizik da bi se rat samo produžio. Predsjednik Milanović imao je duže objašnjenje: “Ruska sredstva su rusko suvereno vlasništvo i to se ne dira, a ako se dira, to je trebalo napraviti prvi dan ili u prvoj godini rata. Činjenica da to nije napravljeno u prvoj godini rata nego na isteku četvrte godine rata govori o logičkoj i argumentacijskoj neodrživosti toga“.

“Ja neću reći da sam protiv toga, ali protiv toga je Europska centralna banka, niz aktera je protiv toga jer su svjesni kamo to vodi. Ono što mene fascinira je neodgovornost jedne grupe ljudi koja trenutno izdaju naređenja jer znaju da za to sutra neće odgovarati“, rekao je predsjednik Milanović. “To je jedno od prokletstava demokratskog sustava kojeg mi poznajemo i od kojeg nema boljeg. On često dopušta pristup – nakon mene potop, baš me briga što će biti iza mene, tko će vraćati te stotine milijardi eura, kako će na kraju rat stvarno završiti. To je istovremeno i ljepota i prokletstvo liberalne demokracije kakvu poznajemo i neodgovornost ljudi koji o sebi imaju jako visoko mišljenje. To je smišljeno drugdje, a Europska komisija to provodi i u tom lancu interakcije države kao Hrvatska, Slovačka i mnoge druge ne sudjeluju, mi s time nemamo veze. Osjećam sažaljenje prema onima koji misle da nešto predstavljaju, mi u tome ne sudjelujemo, ja u tome ne želim sudjelovati“, rekao je predsjednik Milanović.

Predsjednici su razgovarali i o energetici u kontekstu korištenja plinovoda za pouzdanu diverzifikaciju resursa. “Nakon zabrane uvoza ruskog plina, Slovačka mora pronaći partnere iz drugih krajeva Europe i drugih dijelova svijeta“, rekao je Pellegrini, dodajući da bi Hrvatska djelomično mogla zadovoljiti potrebu za diverzifikacijom naše zemlje korištenjem svoje infrastrukture i pristupa moru.

“Politički trenutak, političko razdoblje u kojem se nalazi Europa je kritično. Slovačka i ljudi koji je vode su neki od onih s kojima se o tome može otvoreno razgovarati. Jer, realno, mi pristup informacijama nemamo. Te informacije neki čuvaju za sebe i to je stvarnost u kojoj živimo“, rekao je predsjednik Milanović komentirajući sastanke koje je imao sa čelnicima Slovačke Republike. “Smatram da se od strane određenih snaga, država i krugova guraju odluke koje su i štetne i opasne za Europu i europske države. Europska unija, Komisija i europske institucije su tijela prema kojima – u odnosu prema njima i onome što govore, poduzimaju i rade – uvijek treba imati kreativnu skepsu“, upozorio je Milanović.  Predsjednik je pojasnio da smatra kako je to bazični pristup prema birokraciji i prema onima koji su neizabrani, odnosno “nisu demokratski izabrani“. “Ja to nikada nisam nazivao ‘duboka država’ iz razloga što Europska unija nije država i što se tiče mene i svih koji razmišljaju na taj način, neće nikada ni postati država jer to je put u propast. Ali, udruženje i način djelovanja europskih slobodnih država i nacionalnih država – to da“, rekao je predsjednik Milanović istaknuvši da Europsku uniju vidi kao prostor tolerancije, slobode, putovanja, ali nikako “kao okomiti, vertikalni pristup u kojem navodno svi odlučujemo u zajednici sretnih i razdraganih nacija, a u stvari odlučuje njih nekoliko”.

*Photo: Ured premijera Slovačke, Ured predsjednika Slovačke, P.Pellegrini/X

Skupština Crne Gore nakon devet mjeseci “čekanja” usvojila je 12. studenog odluku o priključivanju Vojske Crne Gore aktivnostima NATO za uspostavljanje sigurnosne pomoći i obuke za Ukrajinu (NSATU). Od 81 zastupnika, za odluku su glasala 44, pet je bilo protiv i dva suzdržana. Odluka je donesena na prijedlog koji je Savjet za obranu i sigurnost usvojio još 7. veeljače ove godine. Članovi Savjeta – koji čine predsjednici države Jakov Milatović, Vlade Milojko Spajić i Skupštine Andrija Mandić – tada su se usuglasili da se aktivnosti pripadnika Vojske u okviru NSATU mogu realizirati isključivo na teritoriju neke od zemalja NATO, a ne u Crnoj Gori . Angažman u NSATU je ipak simboličan, jer je podržano slanje do 2 pripadnika Vojske Crne  Gore.

Odluka je u Narodnoj skupštini podržana glasovima Demokratske partije socijalista (DPS), Pokreta Europa sad (PES), Nove srpske demokratije (NSD), Socijaldemokrata (SD), Bošnjačke stranke (BS), Albanskog foruma (AF), Saveza građana „CIVIS“ i nezavisnih zstupnika, a protiv ove odluke glasali su Demokratska narodna partija Milana Kneževića (inače dio vladajuće koaalicije) i zastupnik Ujedinjene Crne Gore. Odluku Milana Kneževića da ne podrži prijedlog Vlade objašnjavana je lažnom tezom da se crnogorski vojnici šalju u Ukrajinu i tek tamo obučavaju ukrajinske kolege. Osim toga, Demokratska narodna partija (DNP) navela je  i neke druge razloge: “Ovo može samo dodatno ugroziti naše odnose s Ruskom Federacijom. Pametnije bi bilo da se držimo po strani kad su bilo čiji sukobi u pitanju“, poručio je zastupnik DNP, Vladislav Bojović. Milan Knežević je, prema neslužbenim izvorima, jasno rekao da Crna Gora ne smije biti dio „tuđih ratova“ i da slanje vojnika u Ukrajinu predstavlja ozbiljan politički i moralni presedan.

Ovo je inače jedna od dvije takozvane “ukrajinske misije” u kojima bi Crna Gora trebalaa sudjelovati. Drugu organizira Europska unija – i ta odluka o sudjelovanju crnogorskih vojnika u misiji vojne pomoći Europske unije za podršku Ukrajini (European Union Military Assistance Mission Ukraine – EUMAM) u Skupštini je čekala 9 mjeseci na usvajanje, od rujna prošle do lipnja ove godine.

Na crnogorsku suverenu odluku u sudjelovanju u aktivnosti NSATU reagiralo je veleposlanstvo Ruske Federacije u Crnoj Gori koje je 14. studenog poručilo da odluka o slanju crnogorskih vojnika u NATO-ov Centar za sigurnosnu pomoć i obuku za Ukrajinu (NSATU) potvrđuje crnogorsku politiku daljnjeg pogoršanja odnosa s Moskvom.

“Unatoč nedavnom napretku u stvaranju uvjeta za poboljšanje geopolitičke situacije, prisiljeni smo primijetiti da crnogorsko vodstvo i dalje tvrdoglavo slijedi liniju Zapada o eskalaciji napetosti s Rusijom. To učvršćuje njegov status neprijateljske države prema Moskvi”,

upozorio je ruski veleposlanik Aleksander Lukašik, nastavivši:

“Podrška strožim zapadnim sankcijama sve se više potkrepljuje vojnim potezima. Ranije je Crna Gora odlučila poslati predstavnika u misiju vojne pomoći Europske unije u Ukrajini (…) Smatramo to konkretnim doprinosom Podgorice zajedničkim naporima zapadnih država da podrže temeljito korumpirani režim u Kijevu svime što mu je potrebno, uključujući moderno oružje i obuku borbenih jedinica, kako bi se nastavilo produljenje vojnih operacija i korištenje Ukrajine kao alata za nanošenje ‘strateškog poraza’ Rusiji”.

Lukasik je ponovio da se Moskva i dalje zalaže za obnovu normalnog dijaloga:

“Nažalost, naši crnogorski partneri ignoriraju naše konstruktivne prijedloge u tom pogledu. Unatoč tome, ostajemo otvoreni za nastavak dijaloga i obnovu bilateralne suradnje koja, ne našom krivnjom, trenutno praktički ne postoji”.

Jakov Milatović jako je iznervirao ruskog veleposlanika

Ministarstvo vanjskih poslova Crne Gore pozvalo je u ponedjeljak, 17. studenog, ruskog veleposlanika Aleksandra Lukašika zbog izjava o miješanju u unutrašnje stvari. “Crna Gora će na odgovarajući način odgovoriti na sve slične akcije u budućnosti, u skladu s međunarodnim normama. Crna Gora vodi svoju vanjsku politiku samostalno, vođena prioritetima članstva u NATO-u i integracije u EU“, objavilo je crnogorsko Ministarstvo vanjskih poslova na platformi X. Kako se navodi u priopćenju MVP-a, povod za poziv bile su ocjene ruskog veleposlanika nakon usvajanja odluke Skupštine Crne Gore o priključivanju Vojske Crne Gore NSATU-u, te njegovo negativno komentiranje intervjua predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića francuskim novinama ‘La Croix’. Lukašik je, među ostalim, 13. studenog izjavio da se crnogorski parlament, koji je izglasao da se crnogorski vojnici pošalju u NATO misiju pomoći Ukrajini, istaknuo svojim “antiruskim djelovanjem”. Nešto ranije, 1. studenog, rekao je da su “kontraproduktivni” pokušaji Podgorice da ubrza napredak Crne Gore ka Europskoj uniji smanjivanjem odnosa s Rusijom, što je bila reakcija na izjave predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića u intervjuu za francuski list La Croix da je proširenje EU najbolja strategija u suočavanju s utjecajem trećih strana, uključujući Rusiju. Sve je to nagnalo MVP da pozove ruskog veleposlanika na “razgovor ugodni” i objavi prilično oštrro priopćenje:

“Ruskom veleposlaniku je jasno stavljeno do znanja da će ubuduće slič̣ne poruke biti tretirane kao namjerno neprijateljsko djelovanje, na koje će Ministarstvo adekvatno reagirati u skladu smeđunarodnim normama”,

I ministar obrane jasan je oko crnogorskog usmjerenja

dodaje se u priopćenju. Poručeno je da Crna Gora od Veleposlanstva Rusije očekuje “puno poštovanje svojih institucija i dužnosnika”, te da Crna Gora u vođenju vanjske politike “ne postupa po instrukcijama bilo koje strane, već dosljedno slijedi vlastite nacionalne i strateške interese, definirane vanjskopolitičkim prioritetima – članstvom u NATO i posvećenošću procesu pristupanja EU-u“.

Ovo nije prvi put da Rusija na ovakav način komentirra crnogorske odluke. Slično je reagirala i na crnogorsko uključivanje u dvije EU misije u Africi daleke 2014. godine (EUTM Mali i EUFOR RCA). Pritom je Rusija prijetila obustavom ruskih investicija u  Crnu Goru, koje su navodno tada činile većinu crnogoskog BDP-a.

*Photo: Ministaarstvo obrane CG, J.Milatović/X

Nakon što su Velika Britanija, Kanada i Australija, te Francuska priznale neovisnu državu Palestinu, njeno priznanje postalo je jedno od ključnog političkog i diplomatskog pitanja  tijekom aktualnog zasjedanja Opće skupštine UN-a, Do sada je taj potez učinilo  više od 150 država (od 193 države članice UN-a), dok su u Hrvatskoj oko tog pitanja izražene podjele Predsjednika Republike i Vlade te vladajuće većine u Saboru.

Priznanje Palestine najavile su još neke zemlje, ali tom se činu jasno protivi američki predsjednik Donald Trump, koji smatra da bi taj potez bila nagrada za Hamas koji navodno od kraja 2023. godine drži još oko desetak izraelskih talaca u pojasu Gaze. Očekivano, izraelsko Ministarstvo vanjskih poslova u nedjelju je izjavilo da odbacuje “jednostranu” deklaraciju zapadnih zemalja o priznanju palestinske države. MVP kategorički odbacuje jednostranu deklaraciju o priznanju Palestine od strane  Ujedinjene Kraljevine i ostale zemlje. “Ova deklaracija ne promiče mir, naprotiv, dodatno destabilizira regiju i potkopava šanse za postizanje mirnog rješenja u budućnosti“, dodaje se u objavi te se odluka osuđuje kao “nagradu za najveći masakr Židova od Holokausta“.

Dr. Varsen Aghabekian Shahin, palestinska ministrica vanjskih poslova, nedavno je bila u Zagrebu

Što se tiče Hrvatske, 56 saborskih zastupnika u utorak je uputilo pismo premijeru Andreju Plenkoviću u kojem traže da Hrvatska što prije prizna Palestinu te suspendira izvoz oružja Izraelu zbog humanitarne katastrofe u Gazi. „Zabrinuti smo i zgroženi humanitarnom katastrofom bez presedana koja se odvija u Pojasu Gaze te smatramo da je moralna i politička obveza Republike Hrvatske učiniti sve što je moguće kako bi se zaustavila daljnja stradanja civila i djece“, navodi se u pismu predsjedniku Vlade inicijative Možemo! koje je pokrenulo ovaj apel.

Portal Obris.org pisao je da je početkom kolovoza predsjednik RH i vrhovni zapovjednik OS RH Zoran Milanović još u svibnju  izdao zapovijed Glavnom stožeru Oružanih snaga RH da prekinu svaku vojnu suradnju s Izraelom. Osim toga, Predsjednik je tada pozvao i Vladu da prekine trgovinu naoružanjem i vojnom opremom s tom zemljom. S tom inicijativom Predsjednik je na sjednici Vijeća za obranu 23. svibnja upoznao i premijera Andreja Plenkovića. Ministarstvo obrane je službeno objavilo da “trenutačno izravno od Izraela ne nabavljamo naoružanje za Oružane snage.”

Hrvatska Vlada i njezin predsjednik Andrej Plenković te ministar vanjskih poslova Gordan Grlić-Radman kao izgovor zašto se Hrvatska još nije pridružila državama koje priznaju neovisnost Palestine tvrde da sam čin priznanja neće zaustaviti skoro dvogodišnji rat i stradanja civila u pojasu Gaze. Uvjeti za priznanje palestinske države još uvijek nisu zadovoljeni jer je potrebno zaustaviti sukobe i osloboditi sve taoce – njih ukupno 48, rekao je šef hrvatske diplomacije Gordan Grlić-Radman danas u New Yorku:

“Ovoga trenutka, kao još neke druge europske, važne zemlje, mislimo da se još nije ostvario taj trenutak priznanja jer treba zaustaviti sukobe, treba pustiti sve taoce”,

rekao je Grlić Radman kojem valjda nitko nije rekao da su Velika Britanija i Francuska važne europske zemlje. Pritom je naglasio i da bi priznanje Palestine značilo i priznanje Hamasa, koji je nazvao terorističkom organizacijom koja “drži Palestinu kao taoca“. Priznanje nije nikakva nagrada Palestini nego njezino pravo koje je odavno trebalo biti ostvareno, poručio je hrvatski predsjednik Zoran Milanović, također iz New Yorka.

“Hamas, to je grozna stvar što su napravili. Mi ovdje slušamo o 50 talaca koje drže, a Hrvatska traži skoro 2000 ljudi. Suosjećam sa svakim pojedinačno, ali to nabacivanje brojkama je katkad vrlo neukusno,”

rekao je Milanović, dodavši da je Palestina  odavno trebala imati svoju državu:

“Francuska je priznala Palestinu, to je još jedna od država koje su priznale palestinsku državu. To nije nikakva nagrada ili koncesija Palestincima, to je njihovo pravo. To pravo proizlazi iz prve rezolucije 181 iz studenoga 1947. godine. Cijelu tragediju Palestine i palestinskog naroda ne možemo gledati nego cjelovito u kontekstu događanja u zadnjih sto godina”.

Dok se u UN-u i na međunarodnoj diplomatskoj pozornici vode razne političke i geostrateške „igre“, izraelska vojska krenula je u kopnenu ofenzivu na Gazu tijekom noći na utorak, potvrdio je ministar obrane Israel Katz. On je dodao da je cilj napada osigurati oslobađanje talaca i poraziti palestinsku militantnu skupinu Hamas. “Gaza gori“, napisao je Katz na Telegramu i obećao da Izrael neće popustiti niti odustati “dok se misija ne završi“. Osim toga, očekuje se i reakcija jemenskih Hutista koji otvoreno podržavaju Hamas i koji su nekoliko puta već razmijenili vatru dronovima i projektilima na relaciji Izrael – Jemen. Također, očekuje se i reakcija zaljevskih zemalja nakon što je Izrael pokušao likvidirati vodstvo Hamasa u Kataru.