U vojarni „Admiral flote Sveto Letica Barba“, od 27. studenog do 1. prosinca 2017. za pripadnike Voda protuminskih ronitelja (vPMR) Flotile Hrvatske ratne mornarice proveden je tečaj za održavanje autonomnog podvodnog vozila (AVP) REMUS 100. Tečaj je proveden pod stručnim vodstvom tehničara Andrewa Geldera iz poduzeća Hydroid (američke podružnice inače norveške kompanije Kongsberg Maritime), stručnjaku koji je u Hrvatskoj već provodio obuke za sustav REMUS. On je sada po završetku tečaja polaznicima obuke uručio njihove certifikate o osposobljenosti, u nazočnosti kapetana bojnog broda Damira Dojkića, zapovjednika Flotile HRM.

Ovom obukom za održavanje AVP-a je Vod protuminskih ronitelja HRM-a dobio sposobnost održavanja i popravka sofisticiranog podvodnog vozila REMUS 100. Time je podignuta razina njihove tehničke osposobljenosti, a osigurano je i kvalitetnije održavanje opreme u službi, kao i određene uštede financijskih sredstava. Nove sposobnosti biti će posebno značajne u izdvojenim terenskim misijama i operacijama.

Osoblje HRM u potrazi za nestalim pilotom, 3. studenog 2017. godine

Hrvatska je početkom listopada prošle godine preuzela dva primjerka ovih autonomnih ronilica temeljem donacije Sjedinjenih Američkih Država. Protekle, 2016. godine, osam operatera uspješno je završilo obuku za planiranje i provedbu misije te rukovanje AVP-om. Hrvatska javnost je po prvi put njihovo djelovanje u praksi mogla zamijetiti u prvoj polovici ove godine, budući su autonomne ronilice REMUS HRM-a krajem travnja sudjelovale u potrazi za nestalim osobama nakon tragične pomorske nesreće u Koločepskom kanalu. Jednako tako, početkom studenog ove godine, pripadnici Flotile HRM pretraživali su autonomnom ronilicom REMUS 100 podmorje kod Masleničkog mosta, sudjelujući tijekom dva dana u velikoj višednevnoj potrazi za nestalim pripadnikom 93. zrakoplovne baze HRZ i PZO.

Photo: Flotila HRM, HRZ i PZO

Samo dan nakon što su uzvanici i mediji na svečanom otvorenju međunarodne izložbe naoružanja i vojne opreme ASDA 2017 mogli vidjeti primjenu autonomnog podvodnog vozila REMUS 100, to je sredstvo dobilo i primjenu u stvarnoj situaciji. Nakon tragične nesreće u Koločepskom kanalu, u četvrtak 27. travnja i HRM se uključila u akciju traganja za nestalim osobama, zajedno sa Ministarstvom mora, prometa i infrastrukture, MUP-om, Gorskom službom spašavanja i ostalim civilnim organizacijama i volonterima.

U akciju traganja za nestalima Hrvatska ratna mornarica uputila je desantni brod minopolagač DBM-82 „Krka“ te ronitelje Protuminskog divizijuna (PMD) Flotile HRM-a, s gumenom brodicom i oba od SAD-a dobivena autonomna podvodna vozila REMUS 100, dok pod operativnim zapovijedanjem Obalne straže sudjeluju i helikopteri Mi-8 MTV iz sastava HRZ i PZO.

REMUS 100 na pokaznoj vježbi u Lori

Prema priopćenju iz HRM-a, već tog prvog dana ronitelji Protuminskog divizijuna pretraživali su morsko dno uporabom dvaju REMUS-a, koji su sonarom za bočno motrenje u stanju locirati različite objekte na morskom dnu, kao i tijela unesrećenih ili utopljenih osoba. Ronitelji iz sastava HRM-a i narednih su dana tragali za utopljenicima sa šipanskog gumenjaka – u petak, 28. travnja, proveli su pretraživanje i skeniranje područja od 500.000 kvadratnih metara, koje se nastavilo i u subotu, 29. travnja, korištenjem više rezolucije sonara i kamere. Tom prilikom je ponovno provedeno snimanje odabranih točaka, te priprema za nastavak traganja koje će provoditi ronitelji Specijalne policije MUP-a u suradnji s Protuminskim divizijunom HRM-a, uz osiguranje Lučke kapetanije. Potraga je nastavljena i danas, u ponedjeljak 1. svibnja.

Zahtjev za angažiranjem helikoptera HRZ i PZO-a stigao je iz Nacionalne središnjice za usklađivanje traganja i spašavanja na moru, MRCC (Maritime Rescue Coordination Centre), a uz letačku posadu u helikopteru se nalaze i pripadnici Hrvatske gorske službe spašavanja (HGSS). Letačke posade Eskadrile transportnih helikoptera HRZ i PZO-a od početka sudjelovanja u akciji pretraživanja dubrovačkog akvatorija u zraku su provele više od 22 sata.

Pripadnici PMD s podvodnim vozilom REMUS 100

Inače, spomenuta dva autonomna podvodna vozila REMUS 100 su u ruke Hrvatske ratne mornarice pristigla početkom listopada prošle godine, nakon dvogodišnjeg postupka nabave/donacije iz Sjedinjenih Američkih Država. Radi se o ronilicama tvrtke Hydroid-Kongsberg, koje su u stanju pretraživati morsko dno do dubine do 100 metara – čime je HRM značajno unaprijedila svoje relativno skromne protuminske sposobnosti. Upravo aktualna potraga pokazuje da besposadne ronilice REMUS 100, iako prvenstveno predstavljene u svjetlu napretka pri dostizanju nacionalnih NATO ciljeva sposobnosti, itekako mogu biti korisno upotrijebljene i u razne civilne svrhe.

U petak, 07. listopada, okončan je preko dvije godine dug postupak nabave autonomnog podvodnog vozila (APV), primopredajom 2 komada ove specijalizirane opreme Hrvatskoj ratnoj mornarici. Radi se o donaciji Sjedinjenih Američkih Država – 2 podvodna protuminska vozila Remus 100, koja je proizveo Hydroid-Kongsberg, a namijenjena su za pretraživanje morskog dna do dubine do 100 metara. Kako javljaju iz OS RH, vozila su proizvedena ove, 2016. godine i najnoviji su model ovoga tipa, što predstavlja značajno unapređenje protuminskih sposobnosti HRM-a. Naime, nabavom ova dva Remusa unapređuju se NATO ciljevi sposobnosti – mornaričke minske protumjere za čišćenje luka, te otkrivanje i klasifikacija morskih mina i drugih nenamjenskih eksplozivnih sredstava u lukama i u vrlo plitkom moru.

Postupak nabave ovih vozila započeo je još 2014. godine, o čemu je bilo spomena i u Godišnjem izvješću o obrani u 2014., kao i tijekom saborske rasprave o tom dokumentu. No, kako se moglo čuti tijekom izvještavanja o provedbi javnih nabava u 2014. godini (održanom u prosincu 2014. godine) – te je godine pribavljanje željenog autonomnog povodnog vozila vlastitim sredstvima izostalo, zbog pomanjkanja sredstava i odustanka struke od takvoga posla. Kako je to tada objasnio general Drago Lovrić:

„Želio bih za ovo autonomno podvodno vozilo reći da ćemo mi to dobiti od Amerikanaca, kroz FMF. I, pogrešno bi bilo trošiti sredstva sada – gdje smo u razgovorima sa Sjedinjenim Američkim Državama, također, u ovom mjesecu i u posjeti SAD… i taj postupak je u tijeku, i Mornarica SAD je obećala da ćemo raditi na tome. Tako da mi očekujemo da na to nećemo morati trošiti financijska sredstva“.

I stvarno, spomenuta autonomna podvodna vozila nabavljena su dvije godine kasnije, baš kako se najavljivalo – pretežito sredstvima iz programa pomoći Vlade SAD (Foreign Military Financing – FMF). Prema jučer objavljenom „Izvješću o radu Vlade RH i o preuzetim i nepodmirenim obvezama u mandatu predsjednika Tihomira Oreškovića“, vrijednost ove nabave je oko 13,9 milijuna kuna, od čega je oko 11,2 milijuna kuna došlo iz programa pomoći Vlade SAD-a. Ostatak od 2,7 milijuna kuna daje RH iz svog državnog proračuna, i to za plaćanje PDV-a.

Proizvođač Hydroid-Kongsberg tvrdi da je Remus 100 lak za prenošenje, jer ima svega 32 kilograma što znači da ga može nositi dvoje ljudi. Sve ostale „finte“ su budućim rukovateljima iz HRM-a pokazali instruktoru tvrtke-proizvođača na dvotjednoj obuci. Svečanu primopredaju sustava Remus Hrvatskoj ratnoj mornarici su u petak, 07. listopada ove godine, odradili Graham Lester i Andrew Gelder iz Hydroid-Kongsberga, te pukovnik Jerko Ivanković iz Sektora za naoružanje MORH-a.

———————-

———————-

Na predstavljanju Godišnjeg plana javne nabave, 20. veljače 2013. godine u prostorima HVU, objavljeno je da će Hrvatska za potrebe Ratne mornarice nabaviti autonomno podvodno vozilo – dakle, daljinski upravljanu ronilicu. Ministar Ante Kotromanović ovu je moguću investiciju, navedenu tek na kraju – kao “Značajni projekt”, ali ne i uvrštenu u neku od kategorija javne nabave – objasnio riječima:

“Autonomno podvodno vozilo – 4 milijuna kuna za Hrvatsku ratnu mornaricu, koje bi se bavilo… Jadran je pun raznih mina, ostataka mina – od Prvog svjetskog rata, od Drugog svjetskog rata… ono što znamo, da i NATO avioni bacaju određena eksplozivna sredstva – i to moramo, moramo imati na raspolaganju“

Pronalaženje mina i zaostalih bombi ministar Kotromanović spomenuo je i u razgovoru s novinarima, nakon završetka predstavljanja Godišnjega plana javnih nabava. Tada je kratko izjavio: “To nam je nužno, zato što nam je Jadran zatrovan, i moramo to čistiti s vremenom“. No, uz taj posao, ovakve je ronilice itekako moguće koristiti i pri poslovima traganja za potonulim brodovima i zrakoplovima te za obuku. No, o tome se do sada službeno nije čulo gotovo ništa.

Daljinski upravljane ronilice na istočnoj strani Jadrana

Ne treba zaboraviti da daljinski upravljane ronilice na istočnoj obali Jadrana imaju svoju povijest. Naime, nekadašnja Jugoslavenska ratna mornarice poduzela je tijekom osamdesetih rekonstrukciju četiri minolovca u lovce mina. Razlika je u tome što minolovac (eng. minesweeper) ulazi u minsko polje i tegli za sobom minolovke koje mogu biti prilagođene djelovanju protiv raznih vrsta morskih mina. U slučaju kontaktnih sidrenih mina, minolovka reže sidreni lanac mine koja isplivava na površinu – gdje je se uništava strojnicama ili topovima malog kalibra. Ako je potrebno neutralizirati na dnu ležeće magnetne ili akustične mine, rabe se magnetne, odnosno akustične minolovke koje simuliraju odgovarajući potpis broda.

No pojava na dnu ležećih mina, koje reagiraju na promjenu hidrostatskog tlaka, dovela je do drukčijeg pristupa. Brod lovac mina (eng. minehunter) prvo utvrđuje pomoću visokofrekventnog sonara postojanje i lokaciju sumnjivog objekta, a zatim upućuje daljinski upravljanu ronilicu koja polaže eksplozivni naboj kraj takvog objekta. Postupak je dugotrajan te stresan za posadu lovca mina, ali često predstavlja jedini način uklanjanja određenih vrsta mina.

Lovac mina LM-161 Gradac (ex Snažni)

Stoga je Jugoslavija rekonstruirala četiri minolovca tipa Sirius (derivativni razvoj britanske klase Ton) izgrađenih još pedesetih godina. Tako su od minolovaca nastali u razdoblju od 1985. do 1986. godine lovci mina LM-151 Vukov Klanac (prijašnji Hrabri), LM-152 Podgora (ex Slobodni), te LM-153 Blitvenica (ex Smeli), inače izvorno građeni u Francuskoj. Lovac mina LM-161 Gradac (ex Snažni), građen prema istom projektu u Jugoslaviji, rekonstruiran je ranije, 1983. godine. Rekonstrukcija je navodno bila vrlo skupa, a brodovi su nakon nje raspolagali (povrh minolovki) i sustavom PAP-104 francuskog porijekla za svoju ulogu lovca mina.

PAP 104 – Poisson Auto Propulsé

Sustav PAP-104 (Poisson Auto Propulsé) jedna je od prvih uspješnih protuminskih ronilica, odnosno uopće podvodnih plovila bez posade. Prodano je nekoliko stotina ovih ronilica, poglavito zemljama NATO saveza, u više inačica koje su iterativno poboljšavana, odnosno prilagođavane zahtjevima korisnika. Prema nepotvrđenim podacima, pokoja od ovih ronilica ostala je u Hrvatskoj početkom Domovinskog rata (možda one koje su pripadale lovcu mina Vukov Klanac, zatečenom u remontu u Šibeniku), ali je isto tako poznato da su hrvatske snage tijekom Domovinskog rata navodno rabile (i) komercijalne ronilice Sea Rover u protuminskoj borbi.

Ispitivanja POVIUM-a model II u Brodarskome Institutu u Zagrebu

Priča ne bi bila potpuna da ne spomenemo i jedan od opskurnijih jugoslavenskih megaprojekata s prijeloma osamdesetih na devedesete godine, poimence domaći lovac mina, o kojemu se inače malo zna. Jedan od njegovih podsustava – ili, možda bolje rečeno – čak samostalni povezani sustav bio je tzv. POVIUM. Radi se o razvoju domaće ronilice pod oznakom POVIUM – podvodno vozilo za identificiranje i uništavanje mina. Nositelj razvoja bio je Brodarski institut u Zagrebu, a izgradnja prva dva prototipa – model I (funkcionalna maketa) i model II (posve funkcionalni prototip) – povjerena je Zrakoplovnom Zavodu Zmaj u Velikoj Gorici, uz još neke hrvatske i slovenske podizvođače. Razvoj POVIUM-a zastao je 1991. godine, ali nikad nije nastavljen, iako su ispitivanja prototipa već bila poodmakla. Posljednje što se zna o ovome jest da je jedan prototip POVIUM-a prije više od deset godina ležao rastavljen u skladištu Brodarskog Instituta.

Spomenimo kako je za uspješno djelovanje protuminske ronilice važna i integracija s matičnim plovilom. Hrvatska ratna mornarica trenutačno raspolaže jednim namjenskim protuminskim brodom, a to je lovac mina LM-51 Korčula, za koji je u listu Hrvatski vojnik bilo objavljeno kako će – među ostalim – biti opremljen sustavom ronilice Super Sea Rover, inače poboljšanom inačicom spomenute ronilice Sea Rover, a koja može služiti i u protuminske svrhe. Radi se, dakle, o militariziranoj inačici komercijalnog sustava, ali to ne znači da je Super Sea Rover baš neozbiljan: jedan od korisnika je i američka ratna mornarica.

Aktualniji domaći razvojni projekti

Jedna od ronilica iz projekta “Developing the Croatian Underwater Robotics Research Potential”, skraćeno CURE

Naposljetku dodajmo kako razvoj podvodne robotike u Hrvatskoj ipak nije posve izumro. Naime, zagrebački Fakultet elektronike i računarstva (FER) nositelj je projekta razvoja hrvatskog potencijala podvodne robotike (Developing the Croatian Underwater Robotics Research Potential, skraćeno CURE). Primjene ovog projekta trebale bi biti usmjerene na pomorsku biologiju i ekologiju, podvodnu arheologiju, industriju, ali i sigurnost na moru. Među organizacijama koje surađuju na projektu je Brodarski institut, ali i vojni Institut za istraživanje i razvoj obrambenih sustava – IROS. No, usprkos suradnji sa strukturama MORH-a i HRM, prema svemu sudeći je projekt CURE ipak primarno civilne naravi.

Kad rezimiramo sve ove činjenice, ostaje i dalje nejasno kakvu će to ronilicu kupiti HRM, ako ova zanimljiva najava zaista i preživi predstojeće rebalansiranje vojnoga proračuna. Naime, mnogo je nepoznanica. Hoće li se tu raditi o sustavu za postojeći lovac mina, odnosno hoće li se nova ronilica po potrebi moći ukrcavati i na koji drugi brod? Hoće li težište uporabe uopće biti na protuminskoj borbi? I hoće li nova ronilica imati i nevojnih primjena, bilo u potpori djelatnostima Obalne straže, bilo kroz suradnju s civilnim institucijama?