Kako Berlin neizbježno želi postati dominantna vojna sila EU-a, njegove milijarde mogle bi ili izgraditi ili zamagliti Macronovu viziju europske obrane. Tako se i stoljetna francuska noćna mora – ona o rastućoj njemačkoj vojnoj moći, kako tvrdi portal „Politico“ – ponovno pojavljuje u novom obliku. Strahovi od invazije preko Rajne iz 19. i 20. stoljeća odavno su izbrisani francusko-njemačkim partnerstvom unutar europskih i atlantskih saveza. Štoviše, trenutni planovi Berlina da udvostruči obrambene troškove u Francuskoj su pozdravljeni kao bedem protiv ruske agresije i američkog povlačenja, naglašava Politico.

Kancelar Merz i ministar obrane Pistorius

Ipak, prema anonimnim vladinim dužnosnicima, francuski predsjednik Emmanuel Macron navodno je “opsjednut” ogromnom fiskalnom slobodom koju Njemačka posjeduje za ponovno naoružavanje u sljedećih pet godina, posebno u usporedbi s Francuskom koja ima financijskih problema. Boji se, navodno, invazije, ali ne francuskog teritorija, već vodeće pozicije svoje zemlje kao najučinkovitije vojno-diplomatske sile EU. Također ga brine hoće li se Njemačka milijarde iskoristiti za izgradnju ili će zamagliti njegovu viziju strateški autonomne europske obrambene industrije. Teoretski, obje zemlje su obvezane novim obećanjem članica NATO-a da će do 2035. potrošiti 3,5 posto BDP-a na obranu. No, dok Njemačka ima vjerodostojan plan za postizanje tog cilja do 2029., osim ogromnih potpora iz obrambenog fonda EU-a koje možda nikada neće vidjeti, Francuska nema vidljiv način da ispuni svoju obvezu prema NATO-u i smanji svoj proračunski deficit na 3 posto BDP-a u četiri godine. S obzirom na razliku između BDP-a i broja stanovnika, ovogodišnji obrambeni proračuni Njemačke i Francuske otprilike su usporedivi – 86 milijardi eura u Njemačkoj i 62 milijarde eura u Francuskoj. Međutim, Njemačka očekuje da će do 2029. trošiti 150 milijardi eura godišnje; dok će Francuska – čak i sa svojim novoproširenim obrambenim planovima – trošiti u najboljem slučaju 80 milijardi eura.

Porast francuskog obrambenog proračuna

Ipak, neki visoki francuski dužnosnici koji su govorili pod uvjetom anonimnosti odbacili su strahove da će nova njemačka vojna moć, a donekle i poljska – narušiti utjecaj Pariza u Bruxellesu. Tvrde da francuski “poseban” status unutar EU također proizlazi iz njezina globalnog vojnog dosega, stalnog članstva u Vijeću sigurnosti UN-a i njezinog nuklearnog odvraćanja. Francuski vojni zapovjednici koji su tražili da ostanu anonimni također su odbacili sposobnost Bundeswehra da postane učinkovita snaga nakon osam desetljeća povijesne averzije prema svemu što je vojno. Rekli su da su troškovi za sustizanje obrambene moći dobrodošli i važni, ali da će proći mnogo godina prije nego što njemačka vojska i zrakoplovstvo mogu parirati francuskim. Međutim, nastavlja Politico, neposredniji problem je smjer kretanja. Hoće li njemačko vojno jačanje pomoći u stvaranju strateški autonomnije europske obrambene industrije, stvaranju europskih radnih mjesta i jačanju europske ekonomske moći? Ili će ulagati u gotovu američku vojnu opremu i pogodovati industrijskim savezima s američkim obrambenim divovima?

Njemački kancelar Friedrich Merz ponekad se slaže s Macronom po tom pitanju, rekavši da porast obrambenih izdataka njegove zemlje mora imati europski „okvir“ i promicati „europski strateški suverenitet“. U drugim prilikama govorio je o „koalicijskom ugovoru“ unutar NATO-a i važnosti transatlantskog partnerstva. U svakom slučaju, sama veličina berlinske potrošnje u nadolazećim godinama neizbježno će učiniti njegovu obrambenu industriju ključnim igračem u europskim vojnim inovacijama i nabavi. A u prošlosti je velik dio njemačke industrije radije tražio partnerstva sa SAD-om ili se obraćao njemačkim start-upovima nego surađivao s etabliranim igračima u Francuskoj ili drugim zemljama EU-a.

Macron smatra da je sada vrijeme da se Europa okrene francuskim borbenim avionima

Držeći se ovog starog obrasca, Pariz je bio razočaran nedavnom odlukom Rheinmetalla da sklopi sporazum s američkom tvrtkom Anduril o proizvodnji dronova i projektila. No, iako je možda prekasno da se Njemačka odvikne od američkih borbenih zrakoplova, istina je da nikada ne može postojati čvrsta europska vojno-industrijska baza osim ako se zemlje EU-a ne udruže kako bi razvile oružje budućnosti. Stoga je ključno da Berlin i Pariz odmah uspostave obrazac za nadolazeće godine procvata i udvostruče svoju političku predanost francusko-njemačkoj suradnji u obrambenim inovacijama, obuci i nabavi. Prozor prilika je uzak  i nakon toga će biti prostora samo za provedbu već donesenih odluka, ocjenjuje „Politico“.

Većinsko mišljenje u Parizu je da će njemačko naoružavanje pokrenuti ova pitanja „industrijske ravnoteže“ mnogo prije nego što pokrene pitanja „političke ravnoteže“ unutar EU. Ali Merz također razumije da bi, osim ako nije ugrađena u europski konsenzus, njemačka vojna moć mogla postati politički problem i to ne samo za Francuze.

Unatoč tome, Francuska će s nestrpljenjem gledati na desetljeće koje je pred njom, budući da će Njemačka zadržati svoj status europske industrijske sile, a ujedno će postati – samo svojom veličinom – dominantna vojna sila unutar EU. Neugodna istina za Francusku jest da je, kada je riječ o stvaranju europske obrambene industrije, pa čak i potencijalnom brzom povećanju francuskih vojnih kapaciteta, strateška autonomija sada u rukama Njemačke, zaključuje Politico.

Pratiteljima zbivanja u suvremenim oružanim sukobima, pa i prosječnim gledateljima televizijskih vijesti, već je potpuno jasno da su naoružani borbeni dronovi postali jedno od glavnih sredstava oružane borbe. U pojedinim sukobima upotrebljavaju se gotovo svakodnevno, čak i kao primarno sredstvo glavnog udara po neprijateljskoj infrastrukturi, borbenim efektivima, pa i civilnim ciljevima. Njihova relativno niska cijena koštanja u odnosu na učinkovitost koju pružaju, uz mogućnost neizlaganja pogibelji vlastitih boraca, učinili su da se njihova upotreba po svijetu rapidno širi. Dok su 2010. samo tri zemlje posjedovale naoružane bespilotne letjelice, do 2024. taj se broj proširio na više od 40 zemalja.

Međutim, naoružane bespilotne letjelice nisu predmet Sporazuma o subregionalnoj kontroli naoružanja kojim se regulira nadzor nad ključnim kategorijama naoružanja Republike Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Republike Srbije. Sporazum je, kao mjera izgradnje povjerenja, potpisan 1996. godine, sukladno Aneksu-1B Članku IV. Mirovnog sporazuma za BiH iz Daytona, uz posredovanje Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS). Njime se ograničava i međusobnim inspekcijama nadzire pet kategorija naoružanja: borbeni tenkovi, borbena oklopna vozila, topništvo od kalibra 75 mm, borbeni zrakoplovi i jurišni helikopteri. Činjenica da ovim režimom nisu obuhvaćeni borbeni dronovi ovaj Sporazum danas čini prilično anakronim i zastarjelim, iako se od samog kraja rata u nas pokazao korisnim sredstvom izgradnje međusobnog povjerenja i smanjenja tenzija u regiji.

Tko ima koliko?

No, ne samo to. Zemlje regije, zbog različitih političkih okolnosti, nisu istovremeno prepoznale vojni značaj bespilotnih letjelica – dronova. Dok ostale zemlje u tome prilično kaskaju, brojnost i tipovi borbenih dronova u Vojsci Srbije stalno se i ubrzano povećavaju, ali uz istovremeno dvosmislen, a ponekad i uznemirujući politički i medijski narativ koji ide u smjeru poticanja regionalne utrke u naoružavanju ili čak ohrabrivanja ideja da se aktualni politički sporovi rješavaju oružanim putem.

Kao država koja službeno proklamira vojnu neutralnost, Republika Srbija je pokazala poseban interes za ulaganje u vlastitu vojsku i praćenje tehnoloških inovacija na bojnom polju. Suočena s odbijanjem Turske da joj isporuči medijski proslavljeni naoružani dron Bayraktar TB2, Srbija se okrenula Kini te nabavila slične dronove, koji po svojim značajkama ulaze u kategoriju dronova za srednje visine i dugo trajanje leta (MALE) i taktičkih dronova srednjeg doleta (TUAV). Srbija tako u svom naoružanju već ima kineske dronove FH-95/CH-95 i FH-92A/CH-92A te razvija vlastiti Pegaz. Od malih naoružanih dronova ima svoj dron Vrabac i dron-kamikazu Hunter iz Ujedinjenih Arapskih Emirata te svoj mini-dron kamikazu Komarac. No najavljuje se daljnji razvoj i nabave.

Zanimljivo je da je Turska nepoznat broj Bayraktara TB2 već isporučila Kosovu, koje nije strana potpisnica Sporazuma o subregionalnoj kontroli naoružanja. Za to vrijeme, Hrvatska svoje Bayraktare tek treba dobiti, ove godine, a slične su najave u Bosni i Hercegovini. Iako je tijekom Domovinskog rata Hrvatska bila vodeća u regiji po pitanju proizvodnje i upotrebe izviđačkih dronova M-99 Bojnik, razvoj se nije nastavio. Danas se govori uglavnom o vlastitoj proizvodnji mini-dronova kamikaza, kakav je MRM-2 Interceptor, mlade osječke tvrtke ORQA, koja ih je uspjela plasirati Ukrajini na „vatreno krštenje“.

Ovu neravnotežu u posjedovanju borbenih dronova dodatno opterećuju medijski istupi aktualnog predsjednika Srbije, koji prečesto nužnu modernizaciju oružanih snaga predstavlja kao kakvu utrku u naoružavanju, a ponekad i nije jedini u tome. Dobrom dijelu stanovništva naših zemalja ovo izaziva nelagodu i strah za sigurnost. Pri tome, Sporazum o subregionalnoj kontroli naoružanja potpuno se  zaboravlja i zapostavlja kao moguće sredstvo i instrument međusobnog nadzora i smirivanja napetosti sa susjedstvom.

Pisca ovih redova to je ponukalo da za magistarsku tezu odabere temu “Opravdanost uvođenja naoružanih bespilotnih letjelica u Sporazum o subregionalnoj kontroli naoružanja”. Uz mentorstvo prof. dr. Darvina Lisice, magistarsku tezu sam obranio krajem prošloga mjeseca na Odsjeku sigurnosnih i mirovnih studija Fakulteta političkih nauka u Sarajevu. Kroz rad se nastoje utvrditi činjenice kojim se lakše razumije upotreba naoružanih dronova te potaknulo razmatranje mogućih političkih zahtjeva za reguliranjem njihove upotrebe u okviru Sporazuma o subregionalnoj kontroli naoružanja. Time bi se pokušalo pozitivno utjecati na međusobno povjerenje i stabilizaciju mira u regiji.

Jednostavnim jezikom rad analizira upotrebu borbenih dronova u suvremenim oružanim sukobima i njihove financijske vrijednosti, društveno-politički i medijski kontekst Sporazuma o subregionalnoj kontroli naoružanja, stanje i perspektive razvoja borbenih dronova u zemljama potpisnicama Sporazuma, rizici nepostojanja kontrole naoružanja dronovima te pravne i političke mogućnosti proširenja ovog Sporazuma na borbene dronove. Jasno je da će značaj naoružanih dronova sve više rasti. Samim tim svako odlaganje uvrštavanja takvih oružanih sustava pod režime verifikacije i kontrole negativno se može odraziti na vojnu ravnotežu u regiji. Ukoliko ne bude postojao sustav verifikacije i kontrole svih bitnih kategorija naoružanja, nekim političarima u regiji to bi moglo pružiti priliku da pomisle kako imaju vojnu prednost te igrati na kartu oružanog sukoba da bi u svoju korist riješili sporove u regiji.

Pravne (ne)mogućnosti

Pravne mogućnosti za prilagođavanje i proširenje Sporazuma postoje u okviru sastanaka Subregionalne konzultacijske komisije (SRKK) dva puta godišnje, kao i Pregledne konferencije, koja se održava svake druge godine. Na sastancima Komisije već se pokretalo pitanje mogućnosti uvođenja naoružanih dronova u okvire Sporazuma. Pravno bi se ovo pitanje moglo regulirati barem jednim od dva načina –  ili (1) da se naoružane bespilotne letjelice usvoje kao potpuno nova, šesta, kategorija naoružanja koja će se pratiti i biti limitirana, ili (2) da se ovi dronovi podvedu pod već postojeću kategoriju borbenih zrakoplova, budući da službena definicija ne obuhvaća pitanje radi li se o letjelici s pilotom ili besposadnom zrakoplovu. Moguće je da bi se u tom slučaju limit kojim se ograničava broj borbenih zrakoplova trebao povećati. No, imajući u vidu raznolikost naoružanih dronova danas, realnije izgleda ova prva opcija – usvajanje potpuno nove kategorije naoružanja.

Međutim, na ovim prijedlozima se stalo jer za sada ne postoji politička volja kod svih strana potpisnica da se to i učini. Budući da su strane potpisnice od 2015. godine samostalno preuzele vlasništvo nad provedbom Sporazuma te je ukinut angažman osobnog predstavnika OESS-a, kao međunarodnog organa koji je nadzire provedbu, od tada više i ne postoji mogućnost izravnog pritiska međunarodnog faktora na provedbu i eventualne izmjene Sporazuma. To od tada ovisi isključivo od političke volje samih strana.

U samom magistarskom radu, temeljem predstavljenih iskustava iz suvremenih oružanih sukoba, dokazana je opravdanost ideje da se u režim Sporazuma uvedu i naoružane bespilotne letjelice. Sporazum bi se osnažio i ako bi se uspjele ostvariti sljedeće preporuke:

• Na sastancima Subregionalnih konzultacijskih komisija stalno tražiti dogovor o uvođenju nove kategorije naoružanja u okvir Sporazuma o subregionalnoj kontroli naoružanja, koja bi nosila naziv – borbeni besposadni zrakoplovni sustavi, s dogovorenim limitima raspolaganja i pravilima skladištenja i inspekcijskih kontrola kakva vrijede za ostalih pet kategorija;
• Mali dronovi mogli bi se obilježiti na isti način kao i streljačko i lako naoružanje u Bosni i Hercegovini, Dot Pen tehnologijom, radi lakšeg evidentiranja i praćenja;
• Razmotriti mogućnost postojanja političke volje da se pod odredbe Sporazuma uvede i Kosovo, na način na koji su strane Sporazuma prvobitno bili entiteti Bosne i Hercegovine;
• Za promociju Sporazuma u javnosti bilo bi važno uvesti obvezu povremenih pripremljenih medijskih posjeta, gdje bi se novinarima češće omogućilo upoznavanje s najvažnijim aspektima i aktivnostima na njegovoj provedbi, te javnost bolje upoznala s aktivnostima kontrole naoružanja.

Sredstvo političke argumentacije

Rad ne nudi sve odgovore na pitanja problematike upotrebe borbenih dronova. Obimom i istraživanjem  u akademskim je okvirima završnih radova na magistarskom stupnju. Za veliku pomoć i vođenje u konceptualnoj metodologiji i realizaciji dužan sam zahvaliti mentoru prof. dr. Darvinu Lisici, redovitom profesoru s konkretnom vojnom naobrazbom i profesionalnim iskustvom. Vjerujem da rad može poslužiti da se mediji podsjete na mogućnosti kontrole naoružanja u regiji te kao dodatno sredstvo političke argumentacije u odnosima s onima politikama koje mir i stabilnost proklamiraju samo deklarativno, ali ne i suštinski.

Postoje i mišljenja kako je realnije da se kontrola borbenih dronova uvede pod druge međunarodne mjere nadzora naoružanja, pod kapom OESS-a. No, u situaciji kad je Ruska Federacija, koja je značajan član OESS-a, u izravnom oružanom sukobu, tko zna kad će to postati ostvarivo.

U 2026. godini obilježit će se 30. obljetnica potpisivanja Sporazuma o subregionalnoj kontroli naoružanja. Srbija će u svom posjedu već imati značajan broj naoružanih dronova, kao što će ih također imati i Hrvatska i Bosna i Hercegovina. I na simboličnoj, ali i praktičnoj ravni bio bi veliki uspjeh ako bi se dogovor o proširenju i modernizaciji Sporazuma mogao postići do tada, kao kruna dosadašnjih napora na njegovoj provedbi i dokaz iskrenosti politika koje proklamiraju mir i stabilnosti u jugoistočnoj Europi. Vjerojatnost za to nije velika, ali je dužnost odgovornih političkih dužnosnika, akademske zajednice i medija da se u tome barem iskreno pokuša.

*Gost autor: Antonio PRLENDA, vojni komentator

Svjetski vojni izdaci dosegnuli su 2718 milijardi dolara u 2024., što je porast od 9,4 posto u  odnosu na 2023. te najveći godišnji porast od kraja Hladnog rata. Vojna potrošnja porasla je u svim svjetskim regijama, s posebno brzim rastom u Europi i na Bliskom istoku. Pet najvećih vojnih potrošača – Sjedinjene Države, Kina, Rusija, Njemačka i Indija čine 60 posto ukupne globalne potrošnje, s ukupnom potrošnjom od 1635 milijardi dolara, prema novim podacima koje je danas objavio Stockholmski institut za istraživanje mira (SIPRI).

Globalni vojni izdaci bilježe najveći porast od kraja Hladnog rata

Globalni vojni izdaci porasli su na 2718 milijardi dolara 2024., što je 10. godina uzastopnog rasta. Svih 15 najvećih svjetskih potrošača u 2024. povećalo je svoje vojne izdatke. Globalno vojno opterećenje – udio globalnog bruto domaćeg proizvoda (BDP) posvećen vojnim izdacima – poraslo je na 2,5 posto 2024. godine.

“Više od 100 zemalja diljem svijeta povećalo je svoju vojnu potrošnju u 2024. Kako vlade sve više daju prednost vojnoj sigurnosti, često nauštrb drugih proračunskih područja, ekonomski i društveni kompromisi mogli bi imati značajne učinke na društva u godinama koje dolaze”,

rekao je Xiao Liang, istraživač u SIPRI programu za vojnu potrošnju i proizvodnju oružja.

Rast europske potrošnje povećava globalnu ukupnu potrošnju

Jedino Malta nije povećala svoje vojne izdatke

Vojna potrošnja u Europi (uključujući Rusiju) porasla je za 17 posto na 693 milijarde dolara i bila je glavni doprinos globalnom povećanju 2024. S ratom u Ukrajini u njegovoj trećoj godini, vojni izdaci su nastavili rasti diljem kontinenta, gurajući europsku vojnu potrošnju iznad razine zabilježene na kraju Hladnog rata. Sve europske zemlje – osim Malte – povećale su svoju vojnu potrošnju u 2024. Ruski vojni izdaci dosegnuli su procijenjenih 149 milijardi dolara u 2024., što je povećanje od 38 posto u odnosu na 2023. i dvostruko više od razine u 2015. To predstavlja 7,1 posto ruskog BDP-a i 19 posto ukupne potrošnje ruske vlade. Ukupni vojni izdaci Ukrajine porasli su za 2,9 posto na 64,7 milijardi dolara, što je ekvivalentno 43 posto ruske potrošnje. S 34 posto BDP-a, Ukrajina je imala najveći vojni izdatak od svih zemalja 2024.

“Rusija je još jednom značajno povećala svoju vojnu potrošnju, povećavajući jaz u potrošnji s Ukrajinom“, napominje Diego Lopes da Silva, viši istraživač u programu SIPRI za vojnu potrošnju i proizvodnju oružja.

“Ukrajina trenutno sve svoje porezne prihode izdvaja za svoju vojsku. U tako tijesnom fiskalnom prostoru, Ukrajini će biti izazovno nastaviti povećavati svoju vojnu potrošnju.”

Poljaci idu prema 5% BDP-a za vojsku

Nekoliko zemalja u srednjoj i zapadnoj Europi zabilježilo je neviđeni porast svojih vojnih izdataka u 2024. dok su provodile nova obećanja o potrošnji i opsežne planove nabave. Vojni izdaci Njemačke porasli su za 28 posto na 88,5 milijardi dolara, što je čini najvećim potrošačem u srednjoj i zapadnoj Europi i četvrtim najvećim u svijetu. Vojna potrošnja Poljske porasla je za 31 posto na 38,0 milijardi dolara u 2024., što predstavlja 4,2 posto poljskog BDP-a. “Prvi put od ponovnog ujedinjenja Njemačka je postala najveći vojni potrošač u Zapadnoj Europi, što je bilo moguće zahvaljujući posebnom obrambenom fondu od 100 milijardi eura objavljenom 2022.“, rekao je Lorenzo Scarazzato, istraživač SIPRI programa za vojne izdatke i proizvodnju oružja. “Posljednje politike usvojene u Njemačkoj i mnogim drugim europskim zemljama sugeriraju da je Europa ušla u razdoblje visoke i rastuće vojne potrošnje koja će se vjerojatno nastaviti u doglednoj budućnosti“, navodi SIPRI.

Potrošnja u rekordnom broju članica NATO-a doseže 2 posto BDP-a

SIPRI navodi i da su sve članice NATO-a povećale svoje vojne izdatke u 2024. Ukupna vojna potrošnja članica NATO-a iznosila je 1506 milijardi dolara ili 55 posto globalnih vojnih izdataka. Od 32 članice NATO-a, 18 je potrošilo najmanje 2,0 posto BDP-a na svoje vojske, prema SIPRI metodologiji, u odnosu na 11 u 2023. – to je najveći broj otkako je NATO usvojio smjernice o potrošnji 2014. Vojna potrošnja SAD-a porasla je za 5,7 posto na 997 milijardi dolara, što je bilo 66 posto ukupne NATO potrošnje i 37 posto svjetske vojne potrošnje u 2024. Značajan dio američkog proračuna za 2024. bio je posvećen modernizaciji vojnih kapaciteta i američkog nuklearnog arsenala kako bi se održala strateška prednost nad Rusijom i Kinom. Europske članice NATO-a potrošile su ukupno 454 milijarde dolara, što predstavlja 30 posto ukupne potrošnje u cijelom savezu.

“Brzo povećanje potrošnje među europskim članicama NATO-a uglavnom je potaknuto tekućom ruskom prijetnjom i zabrinutošću oko mogućeg povlačenja SAD-a iz Saveza“, rekla je Jade Guiberteau Ricard, istraživačica SIPRI programa za vojnu potrošnju i proizvodnju oružja. “Vrijedi reći da samo povećanje potrošnje neće nužno dovesti do značajno veće vojne sposobnosti ili neovisnosti od SAD-a.”

Vojna potrošnja na Bliskom istoku raste

U opširnom izviješću ovog Instituta navodi se i da su vojni izdaci na Bliskom istoku dosegnuli procijenjenih 243 milijarde dolara u 2024., što je povećanje od 15 posto u odnosu na 2023. i 19 posto više nego u 2015.  Tako su izraelski vojni izdaci porasli za 65 posto na 46,5 milijardi dolara u 2024., što je najveći godišnji porast od Šestodnevnog rata 1967., jer je Izrael nastavio ratovati u Gazi i istodobno je eskalirao sukob s Hezbollahom u južnom Libanonu. Njegovo vojno opterećenje poraslo je na 8,8 posto BDP-a, što je drugo najveće u svijetu. Vojna potrošnja Libanona porasla je za 58 posto u 2024. na 635 milijuna dolara, nakon nekoliko godina niže potrošnje zbog ekonomske krize i političkih previranja.

“Unatoč raširenim očekivanjima da će mnoge zemlje Bliskog istoka povećati svoju vojnu potrošnju 2024., velika povećanja bila su ograničena na Izrael i Libanon“, rekla je Zubaida Karim, istraživačica SIPRI programa za vojnu potrošnju i proizvodnju oružja. “Drugdje zemlje ili nisu značajno povećale potrošnju kao odgovor na rat u Gazi ili su ih u tome spriječila ekonomska ograničenja.”

Iranska vojna potrošnja pala je za 10 posto u realnom iznosu na 7,9 milijardi dolara u 2024. unatoč njegovoj umiješanosti u regionalne sukobe i potpori regionalnim opunomoćenicima. Utjecaj sankcija na Iran ozbiljno je ograničio njegovu sposobnost povećanja potrošnje.

Azija : Kina i njeni susjedi nastavljaju jačanje vojske

Indija je upravo potpisala kupovinu 28 borbenih aviona Rafale za svoju Mornaricu

Kina, drugi najveći vojni potrošač u svijetu, povećala je svoje vojne izdatke za 7,0 posto na procijenjenih 314 milijardi dolara, obilježavajući tri desetljeća uzastopnog rasta. Kina čini 50 posto ukupne vojne potrošnje u Aziji i Oceaniji, ulažući u kontinuiranu modernizaciju svoje vojske i širenje svojih sposobnosti za kibernetičko ratovanje i nuklearnog arsenala. I japanski vojni izdaci porasli su za 21 posto na 55,3 milijarde dolara u 2024., što je najveći godišnji porast od 1952. Njegov vojni teret dosegao je 1,4 posto BDP-a, najviše od 1958. Vojni izdaci Indije, peti po veličini u svijetu, porasli su za 1,6 posto na 86,1 milijardu dolara. Potrošnja Tajvana porasla je za 1,8 posto u 2024. na 16,5 milijardi dolara.

Nedavno izvješće uglednog Stockholmskog instituta za istraživanje mira ( SIPRI ) navodi da globalni izvoz oružja stagnira i gotovo da se nije promijenio u usporedbi s razdobljem od 2010. do 2019. godine. Ukrajina je – očekivano – najveći svjetski uvoznik oružja, dominacija Sjedinjenih Američkih Država u globalnom izvozu oružja raste, dok ruski izvoz nastavlja padati navodi u ponedjeljak švedski SIPRI. Tako je Ukrajina u razdoblju od 2020. do 2024. godine najveći naručitelj teškog naoružanja u svijetu. U usporedbi s godinama između 2015. i 2019., ova zemlja, koja je od 2022. u ratu s Rusijom, povećala je svoj uvoz oružja za gotovo stotinu puta. Ukrajina čini skoro devet posto ukupnog svjetskog izvoza oružja, navodi se u SIPRI-jevom izvješću.

Istodobno, uvoz oružja u ostale europske zemlje porastao je za 155 posto, što se ocjenjuje kao izravna posljedica ruske agresije na Ukrajinu koja je započela u veljači 2022. godine. Osim toga, prema švedskim istraživačima, razlog za ovaj porast je i nesigurnost u vezi s razvojem američke vanjske politike i ponovnim dolaskom na vlast Donalda Trumpa.  Ukupni obujam transfera oružja na globalnoj razini ostao je na otprilike istoj razini kao u razdoblju 2015. – 2019. i 2010. – 2014. (ali je bio 18 posto veći nego u razdoblju 2005. – 2009.), jer je povećanje uvoza u Europi i Americi kompenzirano smanjenjem u drugim regijama. Prvih 10 izvoznika oružja u razdoblju 2020.–2024. bili su isti kao i oni u razdoblju 2015.–2019., ali je Rusija (na koju otpada 7,8 posto svjetskog izvoza oružja) pala na treće mjesto iza Francuske (9,6 posto), dok je Italija (4,8 posto) skočila s desetog na šesto mjesto.

Najmanje 35 država poslalo je oružje Ukrajini nakon ruske invazije punog opsega 2022., a značajne daljnje isporuke su u pripremi. Ukrajina je primila 8,8 posto globalnog uvoza oružja u razdoblju 2020.–2024. Većina glavnog oružja isporučenog Ukrajini dolazi iz SAD-a (45 posto), zatim iz Njemačke (12 posto) i Poljske (11 posto). Ukrajina je bila jedina europska država među 10 najvećih uvoznika u razdoblju 2020.–2024., iako su mnoge druge europske države značajno povećale uvoz oružja u tom razdoblju. “Nove brojke o prometu oružja jasno odražavaju ponovno naoružavanje koje se odvija među državama u Europi kao odgovor na prijetnju iz Rusije“, rekao je Mathew George, programski direktor SIPRI Programa za promet oružja. “Međutim, neki veliki uvoznici oružja, uključujući Saudijsku Arabiju, Indiju i Kinu, zabilježili su velike padove obujma uvoza iz različitih razloga, unatoč visokoj percepciji prijetnje u njihovim regijama.”

SIPRI: SAD će i dalje opskrbljivati Europu

Pieter Wezeman, istraživač u Stockholmskom institutu, kaže: „Nakon što je Rusija postala sve agresivnija, a transatlantski odnosi već su bili pod pritiskom tijekom prvog predsjedničkog mandata Donalda Trumpa, europske NATO države počele su smanjivati svoju ovisnost o uvozu i jačati vlastitu vojnu industriju.“ Međutim, dodaje Wezeman, suradnja između Europe i SAD-a u opskrbi oružjem ima duboke korijene, pa će američki izvoz u europske NATO partnere i dalje rasti. Trump je već bio predsjednik SAD-a od 2017. do 2021. godine i ponovno je preuzeo dužnost u siječnju ove godine. Sada je, nakon neviđene svađe s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim, zaustavio vojnu pomoć Ukrajini. SAD ostaju najveći izvoznik oružja u svijetu: 43 posto ukupne svjetske trgovine oružjem dolazi iz Sjedinjenih Američkih Država, koje su između 2020. i 2024. godine opskrbljivale 107 država. Mathew George kaže: „SAD se nalazi u jedinstvenoj poziciji kada je riječ o izvozu oružja – njihov udio je više od četiri puta veći od onog druge najjače izvozne zemlje, Francuske.“

S druge strane, Rusija je u razdoblju od 2015. do 2024. godine smanjila izvoz oružja za 63 posto, a 2021. i 2022. godine njen ukupni izvoz bio je najmanji u posljednja dva desetljeća. Nije ni čudo – očito se već pripremala za rat, pa je radije jačala vlastite vojne kapacitete nego prodavala oružje drugima. SIPRI-jev stručnjak Pieter Wezeman naapominje: “Ukrajinski sukob dodatno je ubrzao pad ruskog izvoza oružja jer je sada više oružja bilo potrebno na bojištima. Osim toga, sankcije su Rusiji otežale proizvodnju i prodaju oružja.” Kada je Rusija ipak pojačano izvozila oružje, glavni kupci bili su Kina i Indija.

Zaljevske države i Azija – važan faktor

Četiri od deset najvećih uvoznika oružja između 2020. i 2024. bile su zemlje Perzijskog zaljeva: Katar, Saudijska Arabija, Egipat i Kuvajt. Još četiri dolaze iz Azije i Oceanije: Indija, Pakistan, Japan i Australija. Siemon Wezeman čudi se što se tome ne pridaje više pažnje: „Dok isporuke oružja u Europu i Bliski istok privlače najveću medijsku pažnju, Azija i Oceanija su najveće regije na svijetu po uvozu oružja.“ Unatoč ratu u Pojasu Gaze, koji je započeo u listopadu 2023., uvoz oružja u Izrael između 2015. i 2024. gotovo se nije promijenio. Prema SIPRI-jevom izvještaju, za svoje vojne operacije od početka sukoba Izrael je uglavnom koristio oružje koje mu je već ranije isporučeno, ponajprije iz SAD-a.

Veliki porast uvoza oružja u zapadnu Afriku

Turski Baykar nedavno je potpisao suradnju s talijanskim Leonardom

Prijevoz oružja zapadnoj Africi naglo je porastao u posljednjih 15 godina kako se sigurnosna situacija pogoršala, ocijenio je SIPRI. Uvoz kombiniranog oružja zapadnoafričkih država gotovo se udvostručio (+82 posto) između 2010.–14. i 2020.–2024. Nigerija je imala daleko najveći udio (34 posto) u uvozu oružja u zapadnu Afriku u razdoblju 2020.–2024. “Rast uvoza oružja u zapadnu Afriku bio je zapanjujući. Dok je obujam uvoza i dalje relativno mali, on ima važne geopolitičke implikacije“, rekla je Katarina Đokić, istraživačica SIPRI Programa za transfer oružja, te je dodala: „Čini se da države poput Burkine Faso, Malija i Senegala brzo povećavaju svoj uvoz. Dobavljači oružja koriste izvoz oružja kako bi pojačali svoj utjecaj u ovom dijelu svijeta, uključujući dobavljače u usponu, prvenstveno Tursku, pored etabliranih aktera kao što su Kina, Francuska, Rusija i SAD.”

Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen predložila je u utorak 04. ožujka povećanje vojne potrošnje u EU, uključujući 150 milijardi eura u zajmovima za obranu te plan pod nazivom „Rearm Europe“ koji bi iznosio i do 800 milijardi eura dodatnih obrambenih izdataka u nadolazećim godinama. Njezin istup u utorak jedan je od brojnih poziva za veća izdvajanja za obranu europe koji se mogu čuti u zadnje vrijeme od čelnih ljudi EU i NATO-a.

“Tako bismo se mi, građani Europske unije ponovo naoružali zbog novo nastalih geopolitičkih i vojnih previranja u svijetu. Naime, Europa je spremna preuzeti odgovornost, može mobilizirati blizu 800 milijardi eura za troškove obrane za sigurnu i otpornu Europu”,

izjavila je von der Leyen, predstavljajući plan koji će predložiti čelnicima država članica EU-a na izvanrednom samitu u četvrtak.

Ocijenila je kako je sada vrijeme za naoružavanje te da je Europa spremna masovno povećati svoja ulaganja u obranu, kratkoročno kako bi pomogla Ukrajini, ali i dugoročno kako bi Europa preuzela odgovornost za svoju sigurnost. Prva točka plana je dopustiti država članicama da mogu prekoračiti pravila koja propisuju da proračunski deficit ne smije biti iznad 3 posto BDP-a. Dakle, države članice moći će prekoračiti ograničenje za proračunski deficit ako se ta sredstva potroše na obranu.

Plan uključuje:

• Povećanje obrambene potrošnje u EU: EU želi povećati vojnu potrošnju kako bi ojačala vlastitu sigurnost i podržala Ukrajinu. Plan uključuje financiranje oružja, streljiva, dronova, protudronskih sustava i drugih vojnih kapaciteta.
• Financiranje kroz zajmove i prenamjenu sredstava: dio financiranja (93 milijarde eura) mogao bi doći iz neiskorištenih sredstava iz post-COVID fonda za oporavak. Komisija razmatra i korištenje privatnog kapitala, regionalnih fondova te prilagodbu pravila Europske investicijske banke.
• Oslobađanje fiskalnog prostora: von der Leyen planira aktivirati klauzulu o izuzeću, kojom bi se vojni troškovi izuzeli iz EU-ovih fiskalnih ograničenja za dug i deficit. Ovo bi omogućilo članicama da povećaju vojnu potrošnju bez sankcija EU

Političke podjele među državama članicama: Francuska, Italija i Španjolska podržavaju ideju zajedničkog duga EU-a za obranu, dok Njemačka i sjeverne zemlje to odbijaju.  Odluka o financiranju još nije finalizirana, a ministri financija EU-a raspravljat će o detaljima idućeg tjedna.

Zaključak je kako se EU priprema za značajno povećanje obrambene potrošnje zbog pogoršanja sigurnosne situacije i smanjenja američke potpore Ukrajini. Von der Leyenin plan ima političku i ekonomsku podršku, ali i izazove u vezi s financiranjem i podjelama među državama članicama. Odluke o financiranju bit će ključne u nadolazećim tjednima.

U tom kontekstu pred Europom su dva puta kojima može krenuti – nastaviti kao dosad ili iskoristiti trenutak i mobilizirati goleme resurse koje ima za obranu demokracije, istaknula je predsjednica EK Ursula von der Leyen u pismu čelnicima država članica EU. “Pred nama su dva moguća puta a prvi se sastoji da kroz ovo razdoblje prođemo usvajajući menadžerski pristup koji nam omogućava da djelujemo na situaciju na terenu, u Ukrajini ili drugdje, fragmentarno ili postupno“, poručila je Von der Leyen čelnicima EU. “Drugi je da iskoristimo priliku, da mobiliziramo goleme resurse koje Europa ima, da prizovemo svoj kolektivni duh za obranu demokracije. Vjerujem da je ova druga opcija naš jedini izbor. To je na, kraju krajeva, naša svrha“, poručila je predsjednica Komisije.

Predsjednica EK kaže da je za drugu opciju potrebno osloboditi europski industrijski i proizvodni kapacitet i usmjeriti ga na sigurnost. “Sigurnost je ono na čemu počiva naš prosperitet i o čemu ovisi naša sloboda. Zato moramo uspostaviti snagu odvraćanja protiv onih koji nam pokušavaju nanijeti štetu“, napomenula je Ursula von der Leyen uz sada već uobičajenu opasku kako je “Europa vrlo zahvalna” Sjedinjenim Državama na potpori i ulozi koju su desetljećima SAD imali za njezinu sigurnost.

Prihodi od prodaje oružja i vojnih usluga 100 najvećih tvrtki u industriji dosegnuli su 632 milijarde dolara u 2023., što je realno povećanje od 4,2 posto u usporedbi s 2022., prema novim podacima koje je u ponedjeljak, 2. prosinca objavio Stockholmski institut za istraživanje mira (SIPRI).

Iako za 2024. postoje samo najave rasta prihoda, SIPRI je već objavio da je povećanje prihoda od oružja zabilježeno u svim regijama, s posebno oštrim porastom među tvrtkama sa sjedištem u Rusiji i na Bliskom istoku. Sve u svemu, manji proizvođači bili su učinkovitiji u odgovoru na novu potražnju povezanu s ratovima u Gazi i Ukrajini, rastućim napetostima u istočnoj Aziji i programima ponovnog naoružavanja drugdje.

SIPRI je na svojim internetskim stranicama objavio i Top 100 tvrtki proizvođača oružja koje predvodi američki Lockeed Martin, naglašavajući kako te tvrtke povećavaju proizvodnju i jačaju radnu snagu. Tako su u 2023. mnogi proizvođači oružja povećali svoju proizvodnju kao odgovor na rastuću potražnju. Ukupni prihodi od oružja među Top 100 vratili su se nakon pada 2022. Gotovo tri četvrtine kompanija povećalo je svoje prihode od oružja iz godine u godinu. Naime, većina tvrtki koje su povećale svoje prihode nalazi se u donjoj polovici Top 100.

“Došlo je do značajnog porasta prihoda od oružja 2023., a to će se vjerojatno nastaviti i 2024.”, rekao je Lorenzo Scarazzato, istraživač SIPRI programa za vojnu potrošnju i proizvodnju oružja. “Prihodi od oružja 100 najvećih proizvođača oružja još uvijek nisu u potpunosti odražavali razmjere potražnje, a mnoge su tvrtke pokrenule akcije zapošljavanja, sugerirajući da su optimistične glede buduće prodaje.”

Prihodi američkih tvrtki rastu, ali izazovi u proizvodnji ostaju

Tako je 41 tvrtka u Top 100 sa sjedištem u SAD-u zabilježila prihode od oružja od 317 milijardi dolara, polovicu ukupnih prihoda od oružja Top 100 i 2,5 posto više nego 2022. Od 2018., prvih pet tvrtki u Top 100 imaju sjedište u SAD-u. Od 41 američke tvrtke, njih 30 povećalo je svoje prihode od oružja u 2023. Međutim, Lockheed Martin i RTX, dva najveća svjetska proizvođača oružja, bili su među onima koji su zabilježili pad. “Veće tvrtke poput Lockheed Martina i RTX koje proizvode širok raspon proizvoda za oružje često ovise o složenim, višeslojnim lancima opskrbe, što ih je učinilo ranjivima na dugotrajne izazove lanca opskrbe 2023.”, rekao je dr. Nan Tian, ​​direktor SIPRI-jevih programa vojnih izdataka i proizvodnje oružja. “To je posebno bio slučaj u sektorima aeronautike i projektila.”

Europska industrija oružja zaostaje za ostatkom svijeta

Prihodi od kombiniranog naoružanja 27 vodećih 100 tvrtki sa sjedištem u Europi (bez Rusije) iznosili su ukupno 133 milijarde dolara u 2023. To je samo 0,2 posto više nego u 2022., što je najmanje povećanje u bilo kojoj regiji svijeta. Međutim, iza niskog rasta slika je nijansiranija. Europske tvrtke za proizvodnju oružja koje proizvode složene oružane sustave uglavnom su radile na starijim ugovorima tijekom 2023. i stoga njihovi godišnji prihodi ne odražavaju priljev narudžbi. “Složeni oružani sustavi imaju duža vremena pripreme“, rekao je Lorenzo Scarazzato. ‘Tvrtke koje ih proizvode stoga su same po sebi sporije u reagiranju na promjene u potražnji. To objašnjava zašto su njihovi prihodi od oružja bili relativno niski 2023., unatoč porastu novih narudžbi.”

U isto vrijeme, brojni drugi europski proizvođači zabilježili su znatan rast prihoda od oružja, potaknut potražnjom povezanom s ratom u Ukrajini, posebno za streljivo, topništvo i protuzračnu obranu te kopnene sustave. Naime, tvrtke u Njemačkoj, Švedskoj, Ukrajini, Poljskoj, Norveškoj i Češkoj mogle su iskoristiti tu potražnju. Na primjer, njemački Rheinmetall povećao je proizvodni kapacitet streljiva od 155 mm, a prihodi su mu porasli isporukama njegovih tenkova Leopard i novim narudžbama, uključujući kroz ratne programe “kružne razmjene” (prema kojima zemlje isporučuju vojnu robu Ukrajini i primaju zamjene od saveznika, što je i Hrvatska najavila učiniti po pitanju tenkova).

Ratna proizvodnja dovodi do naglog porasta prihoda ruskih tvrtki

Dvije ruske tvrtke uvrštene u Top 100 zabilježile su povećanje svojih zajedničkih prihoda za 40 posto na procijenjenih 25,5 milijardi dolara. To je bilo gotovo u potpunosti zbog povećanja prihoda od oružja od 49 posto koje je zabilježio ROSTEC, državna holding kompanija koja kontrolira mnoge proizvođače oružja, uključujući sedam prethodno navedenih u Top 100 za koje se nisu mogli dobiti pojedinačni podaci o prihodu. “Službeni podaci o ruskoj proizvodnji oružja su oskudni i upitni, ali većina analitičara vjeruje da je proizvodnja nove vojne opreme znatno porasla u 2023., dok je ruski postojeći arsenal prošao opsežnu obnovu i modernizaciju“, rekao je dr. Nan Tian. “Konkretno, smatra se da su borbeni zrakoplovi, helikopteri, dronovi, tenkovi, streljivo i projektili proizvedeni u većem broju kako bi Rusija nastavila svoju ofenzivu u Ukrajini.”

Južnokorejske i japanske tvrtke predvode rast prihoda u Aziji i Oceaniji

23 tvrtke u prvih 100 sa sjedištem u Aziji i Oceaniji zabilježile su rast prihoda od oružja od 5,7 posto na godišnjoj razini, na 136 milijardi dolara. Četiri tvrtke sa sjedištem u Južnoj Koreji zabilježile su zajednički 39-postotni porast prihoda od oružja na 11,0 milijardi dolara. Pet kompanija sa sjedištem u Japanu zabilježilo je porast prihoda od kombiniranog naoružanja za 35 posto na 10,0 milijardi dolara. Politika jačanja vojske u Japanu od 2022. potaknula je nalet domaćih narudžbi, pri čemu su neke tvrtke vidjele povećanje vrijednosti novih narudžbi za više od 300 posto. “Oštar rast prihoda od oružja među južnokorejskim i japanskim tvrtkama odražava širu sliku vojnog nagomilavanja koje se odvija u regiji kao odgovor na povećanu percepciju prijetnje“, rekao je Xiao Liang, istraživač u programu SIPRI-ja za vojnu potrošnju i proizvodnju oružja. “Južnokorejske tvrtke također pokušavaju proširiti svoj udio na globalnom tržištu oružja, uključujući potražnju u Europi vezanu uz rat u Ukrajini.”

Proizvođači oružja na Bliskom istoku – rast prihoda povezan sa sukobima u Gazi i Ukrajini

Šest od 100 najvećih tvrtki za proizvodnju oružja imalo je sjedište na Bliskom istoku. Njihov prihod od kombiniranog naoružanja porastao je za 18 posto na 19,6 milijardi dolara. S izbijanjem rata u Gazi, prihodi od oružja triju tvrtki sa sjedištem u Izraelu u Top 100 dosegli su 13,6 milijardi dolara. To je najveća brojka koju su izraelske tvrtke ikada zabilježile u SIPRI Top 100. Tri tvrtke sa sjedištem u Turskoj zabilježile su rast svojih prihoda od oružja za 24 posto na 6 milijardi dolara, zahvaljujući izvozu potaknutom ratom u Ukrajini i nastavljenom turskom vladom tjerati prema samopouzdanju u proizvodnji oružja. “Najveći bliskoistočni proizvođači oružja u Top 100 vidjeli su da su njihovi prihodi od oružja dosegnuli neviđene visine u 2023. i čini se da će se rast nastaviti“, rekao je dr. Diego Lopes da Silva, viši istraživač u programu SIPRI za vojnu potrošnju i proizvodnju oružja. “Konkretno, uz rekordne prihode od oružja u 2023., izraelski proizvođači oružja rezerviraju mnogo više narudžbi dok rat u Gazi bjesni i širi se.”

U usporedbi s periodom 2014.-2018., države u Europi su od 2019. do 2023. praktično udvostručile svoj uvoz naoružanja (porast od 94 posto prema prethodnom periodu). Ipak, količine izvezene u Aziju i Oceaniju, ta na Bliski Istok od 2019. do 2023. bile su još i veće, budući je ondje 9 od ukupno 10 najvećih uvoznika naoružanja. Rezultati su to godišnje analize Stockholmskog međunarodnog instituta za mirovna istraživanja (SIPRI) o izvozu oružja, objavljene u  ponedjeljak, 11. ožujka.

Predsjednik Biden na Jeddah Security and Development Summitu 2022. godine

Iako je globalni međunarodni promet oružjem od perioda 2014.-2018. do 2019.-2023. neznatno pao (3,3 posto), Sjedinjene Američke Države su za to vrijeme svoj izvoz povećale za 17 posto, i njihov je globalni udio porastao od 34 na 42 posto. Pri tome, njihove su vojne robe izvožene u 107 država svijeta između 2019. i 2023. godine, što je bitan porast prema svim dosadašnjim promatranim periodima. Najveći udio tu za SAD otpada na Bliski Istok (38 posto). U isto vrijeme, ruski se izvoz prepolovio. Upravo zato je i Ruska Federacija po prvi puta pala na treće mjesto svjetskih izvoznika naoružanja, odmah iza Francuske. Ukupno gledano, SAD i zemlje zapadne Europe zajedno su od 2019. do 2023. odradile 72 posto ukupnog izvoza naoružanja (prema ukupno 62 posto u periodu 2014. do 2018. godine). Gledajući ostale izvoznike u prvih 10, nakon SAD, Francuske i Rusije, dva su zabilježila porast izvoza: Italija (+86 posto) i Južna Koreja (+12 posto), dok je pet zabilježilo pad – Kina (-5,3 posto), Njemačka (-14 posto), Ujedinjeno Kraljevstvo (-14 posto), Španjolska (-3,3 posto) i Izrael (-25 posto).

Svjetski izvoznici naoružanja

Dakle, SAD kao prve na listi obavile su od 2019. do 2023. –  prema procjenama instituta SIPRI iz Stockholma – 42 posto cjelokupnog svjetskog izvoza naoružanja. „SAD povećavaju svoju globalnu ulogu dobavljača oružja – što je važan aspekt njihove vanjske politike – izvozeći više oružja u više zemalja nego ikada u prošlosti“, rekao je Mathew George, direktor SIPRI-jevog Programa za praćenje transfera naoružanja. „Ovo se događa u trenutku kada se gospodarska i geopolitička dominacija SAD-a suočava s izazovom sila u usponu“, navodi SIPRI. Kako smo već spomenuli, na drugom je mjestu, globalno, Francuska s 11 posto udjela, a treća je Ruska Federacija s tek marginalno manjim udjelom (također 11 posto).

Uoči primopredaje borbenih aviona Rafale Grčkoj 2021. godine

Francuski izvoz oružja porastao je za 47 posto između perioda 2014.-2018. i 2019.-2023. te je ova država po prvi put bila drugi najveći izvoznik oružja, odmah ispred Rusije. Najveći udio francuskog izvoza oružja (42 posto) otišao je u države Azije i Oceanije, a još 34 posto je otišlo u države Bliskog Istoka. Najveći pojedinačni primatelj francuskog izvoza oružja bila je Indija, koja je činila gotovo 30 posto. Uz izvoz ratnih brodova, porast francuskog izvoza oružja najvećim je dijelom posljedica isporuka borbenih zrakoplova Indiji, Kataru i Egiptu. Tu se ističe i prodaja 18 borbenih zrakoplova Rafala Grčkoj, kao i 12 Hrvatskoj. Ukupno, prodaja borbenih aviona Dassault Rafale skočila je s 23 primjerka u razdoblju od 2014. do 2018. na 94 u proteklih pet godina, a SIPRI ističe da su daljnjih 193 Rafala u procesu narudžbe i ugovaranja. „Francuska koristi priliku snažne globalne potražnje za jačanje svoje industrije naoružanja kroz izvoz“, rekla je Katarina Đokić, istraživačica SIPRI-ja. „Francuska je bila posebno uspješna u prodaji svojih borbenih aviona izvan Europe“.

Ruski izvoz oružja je pao za 53 posto između perioda 2014.-2018. i perioda 2019.-2023. Pad je bio brz tijekom posljednjih pet godina, i dok je Rusija izvozila glavne količine oružja u 31 državu u 2019. godini, izvozila je u samo 12 država u 2023. godini. Pri tome, države u Aziji i Oceaniji primile su 68 posto ukupnog ruskog izvoza naoružanja u periodu 2019.-2023., pri čemu je Indija tu činila 34 posto, a Kina 21 posto. Dakle, i Rusija ima svog najboljeg kupca oružja u Indiji, proizlazi iz podataka koje je prikupio štokholmski Institut. I nadalje raste ruski izvoz naoružanja u Kinu (77 posto svog njihovog uvoza naoružanja je baš iz Rusije), te u Egipat.

Četvrta izvoznica je Narodna Republika Kina, s udjelom od 5,8 posto, dok je na petom mjestu još jedna od država „demokratskog svijeta“ – Savezna Republika Njemačka s udjelom od 5,6 posto. Među deset najvećih globalnih trgovaca naoružanjem još su tri europske demokracije, Italija (6. mjesto s 4,3 posto), Velika Britanija (7. mjesto s 3,7 posto) i Španjolska (8. mjesto s 2,7 posto), kao i još dva američka vojna saveznika, Izrael (9. mjesto s 2,4 posto) te Južna Koreja (10. mjesto, 2. posto ukupnog izvoza u promatranom periodu). Razmatrajući naglašeno naoružavanje Indije i Pakistana, SIPRI smatra da Indiju, osim Rusije, naoružavaju Francuska i SAD, a Pakistan u vrlo visokom udjelu (82 posto kompletnog pakistanskog uvoza) Kina.

Uvoz naoružanja

Uvoz oružja među europskim državama bio je 94 posto veći u razdoblju 2019.-2023. nego u prethodnom razdoblju između 2014. i 2018. godine. Ukrajina je postala najveći europski uvoznik oružja u razdoblju 2019.-2023. i četvrti po veličini ukupno u svijetu – nakon što je najmanje 30 raznih država krenulo isporučivati oružje Ukrajini, kao pomoć u savladavanju ruske agresije započete u veljači 2022. godine. Osim Ukrajine i Japana, porast uvoza veći od 100 posto u proteklih pet godina u odnosu na razdoblje 2014.-18. bilježe, među ostalim, i Katar (gotovo 400 posto), Nizozemska (751 posto) te Poljska s rastom od 253 posto. Borbe s Hamasom i Hezbolahom, prema spomenutome izvješću, donijele su Izraelu rast uvoza naoružanja od 5,1 posto, a pritom su iz SAD nabavili 69 posto, a iz Njemačke 30 posto potreba.

Svjetska trgovina oružjem smanjena je u proteklih pet godina za 3,3 posto u odnosu na razdoblje 2014.-2018., utvrdilo je ovo istraživanje. Najveći pad uvoza bilježe, među ostalim, afričke zemlje Alžir (pad od 77 posto) i Maroko, koji je u proteklih pet godina uvezao 46 posto manje oružja nego u razdoblju između 2014. i 2018. godine. Uvoz je, na razini kontinenata, u promatranim razdobljima pao i u Sjevernoj i Južnoj Americi, i to za sedam posto. Institut skreće pozornost na podatak da u proteklih pet godina nije bilo izvoza ruskog naoružanja u Južnu Ameriku.

NATO mora dalje rasti

Inače, pozornost svjetskih medija privukao je i predsjednik Andrzej Duda koji je najavio da će tijekom skorog posjeta Sjedinjenim Državama predložiti da članice NATO-a izdvajaju 3 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP) za obranu. On je rekao kako je ruska invazija na Ukrajinu 2022. učinila obranu glavnim prioritetom za članice istočnog krila NATO-a, a Poljska ove godine izdvaja oko 4 posto BDP-a za jačanje svojih oružanih snaga.

“Želim predložiti da države NATO-a zajedno odluče da će uvjet saveza biti izdvajanje ne 2 posto, nego 3 posto BDP-a na obranu, te da će to biti granica ispod koje se apsolutno ne preporučuje ići“, rekao je Duda na sastanku poljskog vijeća za nacionalnu sigurnost. No, na koji način dostići izdvajanje od 3%, kada se većina članica NATO-a bori dostići 2% BDP-a za obranu, Duda nije pojasnio.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić obišao je danas u Nišu prikaz naoružanja i vojne opreme Vojske Srbije u kompleksu Niške tvrđave, održan povodom Dana državnosti RS, pri čemu je najavio nova ulaganja i osnaživanje srpske vojne industrije. „Ulažemo sada 300 miliona eura u proizvode domaće industrije koji ulaze u našu vojsku. Samo u domaću industriju i proizvode“, rekao je Vučić tijekom obilaska, zajedno s predstavnicima Ministarstva obrane i Vojske Srbije. Dodao je da se radi i na novoj generaciji topništva: „Sada idemo dalje na topništvo, novu generaciju topništva, prvo najveće oruđe koje će to imati je Tamnava, s raketama Orkan 2, NORA“. Ocijenio je kako je topništvo – uz tenkove – majka svih ratova (?!?): „I to se sad vidi u Ukrajini. Možemo mi voljeti i dronove i helikoptere, ali topništvo je suštinski to koja pobjeđuje na frontu. I, ovo su strašna pojačanja za nas“, istakao je Vučić. „Tamnava je uz našu Noru ogromno pojačanje za vojsku. Prije 2 godine smo prikazivali prototip Nore, a sada ih imamo već 24. Kada ubacimo ‘Tamnavu’ stići će i ‘Grozdika’ i to su stravična pojačanja za našu vojsku“, rekao je dodavši da je u brigadi 18 Nora, a još šest stiže. „Kada budemo imali 100 Nora, moći ću kazati da smo pristojno naoružani“, izjavio je dodavši da je topnički sustav „Gvozdika“ veoma važan za Srbiju.

Vučić je istaknuo i da bi puške morale imati transparentan okvir kako bi vojnik mogao vidjeti koliko ima metaka, ali također smatra i kako u upotrebu vojske može ući samo ono što garantira sigurnost i može ostvariti predviđene rezultate. „Zamolio bih i sve naše radnike u tvornicama da nastave raditi, da proizvode najbolja oružja i opremu, kako bi uvijek mogli čuvati našu zemlju“, istaknuo je Vučić i najavio da će se ulagati u proizvodnju oružja u Zastavi u Kragujevcu jer je to, kako je rekao, baza za naoružanje Vojske Srbije.

Vučić je u pratnji vojnog vrha obišao i izložene bespilotne letjelice kao što je „Pegaz“, dronove „Komarac“, „Osicu“, „Vrabac“ i druge, uz opasku da bi svaki vojnik u Vojsci Srbije trebao u narednih godinu i pol dana imati i po jedan dron kamikazu tipa „Komarac“:

„Dron Komarac – pokušati ćemo za godinu i pol dana da svaki naš vojnik ovo ima. Dakle, da svaki naš vojnik ima ovaj Komarac, s bojevom glavom od 50 milimetara, koja može uništiti i oklopna vozila. Također, pravi ozbiljnu pomutnju u redovima pješaštva. I svaki vojnik bi ovo trebao imati“,

rekao je Vučić.

On je dodao da je dron „Vrabac“ već u serijskoj proizvodnji, ali i da je veoma važno ulaganje u proizvodnju dronova „Komarac“. Vučić ulaže i velike nade u dron-kamikazu „Gavran“ koja je proizvod srpske kompanije Jugoimport, te je najavio da će država platiti koliko god je potrebno kako bi do svibnja ili lipnja iduće godine ušao u upotrebu.

„Dron može odleteti do cilja koji je udaljen oko 50 kilometara, a nakon toga može kružiti oko deset minuta oko cilja. Za to vrijeme operator može pomoću kamere promatrati cilj. To je vrlo moćno sredstvo koje cilj pogađa odozgo i protiv njega praktično nema zaštite“,

objasnio je predstavnik kompanije predsjedniku Vučiću. Dodao je da „Gavran“ trenutno može uništiti svaki cilj do 50 kilometara, dok je plan da se u nekom narednom razvojnom periodu domet „Gavrana“ poveća na 150 kilometara. Na današnjem prikazu prvi put je javnosti predstavljen sustav za elektronsko djelovanje „Repelent“ namijenjen za borbu protiv bespilotnih letelica.

Vučić je obišao i neke stare adute srpske vojne industrije. Kazao je da svi žele vozilo „Lazar 3M“ te da nitko ne želi prvu verziju, kao što želi produženu verziju „Miloša“ zbog većeg transporta vojnika. Pohvalio je i rakete tipa „Mistral“ koje je Srbija kupila još 2019. i uvela u operativnu uporabu u Vojsku Srbije.

Prikazu su, također, prisustvovali i potpredsjednik Vlade te ministar obrane Miloš Vučević i načelnik Generalštaba Vojske Srbije, general Milan Mojsilović, priopćilo je Ministarstvo obrane Republike Srbije.

U Nišu su izloženi borbeni i neborbeni sustavi, brojno naoružanje, vojna oprema, kao i proizvodi srpske obrambene industrije. Svi posjetitelji imaju priliku, između ostalog, pogledati i prikaz borbenih vozila BRDM-2MS, „Lazar“, „Miloš“ i „Hummer“, zatim bespilotne letjelice i dronove, kao i prikaz rada sa službenim psima, te druga oružja i opremu koju koriste Oružane snage Srbije, objavio je portal B92. Obilježavanje Dana državnosti Srbije uveličao je i nalet borbenog aviona Mig-29 te novog transportnog CASA C-295, kao i helikoptera Mi-35 te H-145.

Inače, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić još je prošli mjesec prilikom posjeta Vojno sigurnosnoj agenciji najavio nova veća ulaganja u obranu Srbije.

*Photo: MO RS

**Autor: Aleksandar Španić, časnički namjesnik u mirovini i dugogodišnji novinar

Obrambeni proračuni Hrvatske i Srbije nisu lagani za uspoređivanje, posebno ako se tu krene gledati detaljnije od pojedinih osnovnih vrijednosti. Poprilična je razlika u njihovoj detaljnosti, što dobro ilustrira usporedba njihovih opsega u redovitom prikazu (436 redaka podataka za Ministarstvo obrane u Hrvatskoj, prema 92 retka za Ministarstvo obrane i vezane fondove u Srbiji) – kao i u sagledavanju sadržaja koje se uvrštava unutar pojedinih proračunskih kategorija pokazanih javnosti.

Jednako su ozbiljne i razlike u principima upravljanja proračunskim rashodima Srbije i Hrvatske na godišnjoj razini. Dok Hrvatska nakon donošenja državnog proračuna svoje trošenje regulira kroz proračunske preraspodjele (koje ne trebaju pred Sabor jer ne mijenjaju ukupna sredstva pojedinog sektora) i rebalanse (koji mijenjaju ukupne raspoložive iznose po resorima i idu pred Sabor) – Srbija je tu bitno manje strukturirana, s opsežnim manevrima prebacivanja novaca među resorima tijekom godine. Uz to, ogromne su razlike i u javnom prikazivanju rezultata trošenja proračunskih sredstava. Dok Hrvatska svake godine objavljuje prvo polugodišnji prikaz izvršenja državnoga proračuna, da bi onda nakon kraja proračunske godine redovito objavljivala i konačna godišnja izvješća o izvršenju proračuna – Srbija je tu bitno neurednija. Ondje je objava spomenutih polugodišnjih izvješća o izvršenju državnog proračuna još temeljito u domeni fantastike, a donedavno je vrijedilo da i usprkos postojanja zakonske obveze država nije objavljivala ni zaključna godišnja izvješća o izvršenju proračuna, u Srbiji zvana “Završni račun”.

Nakon što je zadnje takvo izvješće bilo propisnom parlamentarnom procedurom usvojeno 2002. godine, ove dokumente Narodna skupština Republike Srbije nije usvajala praktično 17 godina, da bi ih nakon 2014. i sama Vlada Srbije prestala dostavljati u parlament “na stajanje”. To se promijenilo tijekom rujna ove godine, kada je Vlada Republike Srbije tijekom dva ponedjeljka, 16. i 23 rujna, u tamošnju Narodnu skupštinu uputila bateriju od 17 akata nazvanih “Predlog zakona o završnom računu budžeta Republike Srbije”. Riječ je tu o izvješćima o izvršenju tamošnjeg državnog proračuna za godine od 2002. do 2018. godine, koja sada čekaju parlamentarnu proceduru. Dok Europska unija tek postupno radi na jačanju transparentnosti proračunskog procesa u Srbiji, već iz ovih dokumenata postalo je moguće baciti barem načelan pogled i na proračunske okvire obrambenog trošenja Srbije u spomenutom periodu.

Obrambeni proračuni Hrvatske i Srbije

U pregledu trošenja na sektor obrane u Hrvatskoj i Srbiji ograničili smo se na posljednje 4 dovršene godine (razdoblje od 2015. do 2018.), da bi uz to pogledali još i aktualne planove za tekuću 2019. te planirani proračun za predstojeću 2020. godinu.  Pri tome, za razdoblje od 2015. do 2018. dostupni su službeni dokumenti o izvršenju proračunskih planova – u Srbiji su to “Prijedlozi zakona o završnom računu budžeta Republike Srbije”, koji su za razdoblje od 2015. do 2018. dostavljeni tamošnjem parlamentu 16. rujna ove godine, dok se u Hrvatskoj tu radi o dokumentima “Godišnji izvještaj o izvršenju Državnog proračuna Republike Hrvatske” koji su javnosti dostupni za internetskim stranicama Ministarstva financija Republike Hrvatske. Nadalje, za 2019. godinu podaci su uzeti iz posljednjih rebalansa – onog usvojenog u Narodnoj skupštini Republike Srbije 7. listopada, te onog koji je raspravljen u Hrvatskome saboru prošloga tjedna, u srijedu 6. studenog. Oba buduća proračuna za 2020. godinu još su u parlamentarnoj proceduri – “Predlog zakona o budžetu Republike Srbije za 2020. godinu” poslan je u tamošnju Narodnu skupštinu 4. studenog ove godine, dok je “Prijedlog državnog proračuna Republike Hrvatske za 2020. godinu i projekcija za 2021. i 2022. godinu” iz Vlade RH otposlan 31. listopada (kada je i uvršten na dnevni red Sabora), da bi rasprava o njemu bila dovršena u četvrtak 7. studenog 2019. godine. Sve smo vrijednosti sagledali iz službenih dokumenata u lokalnim valutama (HRK i RSD), te ih preračunali u eure – prema tečajevima Narodnih banaka, za izvršenja na zadnji dan godine, za rebalans i plan 2020. u RH na dan raspravljanja u Saboru, za rebalans u RS na dan donošenja, te za plan 2020. u Republici Srbiji na dan pristizanja dokumenta u Narodnu skupštinu.

Promatrajući podatke iz navedenih dokumenata, u oči upada činjenica kako je do 2015. obrambeni proračun Republike Hrvatske bio viši od onog u susjednoj Republici Srbiji. Nakon toga, tijekom politički nestabilne 2016. u Hrvatskoj dolazi do radikalnih rezova obrambenog financiranja, koji su tijekom kratkotrajnog ministarskog mandata Josipa Buljevića hrvatski obrambeni proračun gotovo spustili na razinu onoga u Srbiji. Taj je trend privremeno bio prekinut 2017. godine, kada je obrambeni proračun Republike Hrvatske opet završio nešto viši od usporedive opće stavke u Republici Srbiji. No, 2018. tu dolazi do radikalne promjene.

Usporedba obrambenih proračuna Hrvatske i Srbije u periodu 2015. – 2020. godina

Naime, te 2018. godine obrambeno izdvajanje u Srbiji do kraja godine skočilo je na protuvrijednost od oko 724,91 milijuna eura, dok je hrvatski obrambeni proračun usprkos svih tvrdnji ministra Damira Krstičevića od ustrajno planiranih oko 640,9 na kraju 2018. pao do stvarno potrošenih oko 586,78 milijuna eura – čime se te godine u Srbiji potrošilo oko 138,13 milijuna eura (23,54 posto ili oko 1,02 milijardi kuna više nego u Hrvatskoj).

Usporedba obrambenih proračuna Hrvatske i Srbije 2015. do 2020.

U tekućoj 2019. godini ova je razlika dodatno narasla, budući su u jesenskom rebalansu planovi za obrambeni proračun Srbije dostigli 877,16 milijuna eura, dok su hrvatska izdvajanja za obranu od prvotno planiranih oko 684,23 milijuna tu pala na oko 646,61 milijuna eura (što je manje od usporedivog plana iz 2018. godine). Time bi se razlika u planiranim iznosima obrambenih proračuna Hrvatske i Srbije za 2019. popela ukupno na oko 230,55 milijuna eura (35,66 posto ili oko 1,72 milijarde kuna više nego u RH), dok ostaje neizvjesno koliko će razlika zapravo iznositi na kraju godine, u trenutku godišnjeg svođenja proračunskih računa. Za iduću 2020. godinu ova bi razlika trebala ponešto opasti – dok Hrvatska planira izdvajanje oko 717,55 milijuna eura, planovi iz Republike Srbije spominju oko 778,17 milijuna eura – što za Srbiju daje plus od “tek” oko 60,62 milijuna eura (8,45 posto ili oko 451,1 milijun kuna više nego u RH). Imajući u vidu učestalost spominjanja Republike Srbije kao mjerila obrambenih potreba u Hrvatskoj, riječ je o razlikama koje nisu zanemarive i traže ozbiljno razmatranje.

Iako nema sumnje kako su spomenuta povećanja u stvarnosti razdijeljena širom obrambenog proračuna Srbije, kao što su i rezovi podijeljeni po strukturi hrvatskog obrambenog proračuna, već je izdaleka vidljivo da je glavnina ovih razlika ipak utrošena na prilično vidljivu te iznimno intenzivno reklamiranu modernizaciju naoružanja i opreme Vojske Srbije. Upravo je ovu temu krenuo numerički prikazivati vojni analitičar Aleksandar Radić iz Beograda, u svom tekstu koji smo prenijeli na portalu Obris.org. Pri tome, on se koncentrirao na zadnje tri godine – razdoblje od 2016. do 2018. godine (izvršenje), uz kratki spomen i tekuće 2019. te buduće 2020. godine. Naravno, imajući u vidu šturu strukturu javnosti dostupnog obrambenog proračuna Republike Srbije, učinak tog posla nije detaljan, ali je ipak iznimno zanimljiv…

Srbija je stogodišnjicu završetka Prvog svjetskog rata obilježila vojnom vježbom “Stoljeće pobjednika” koja je trebala biti, barem prema riječima samih ljudi iz tamošnje vojske, spektakularna i na prvi pogled nešto što već dugo vremena nije viđeno, još od doba JNA. Zamisao ove aktivnosti predviđala je da se na 10 lokacija širom Srbije održi taktička vježba s bojevim gađanjem, na teme “Priprema i uporaba snaga za brzu reakciju Vojske Srbije”.

Pripreme za vježbu počele su još sredinom listopada, angažmanom velikog broja vojnika svih grana i rodova Vojske Srbije. U samoj pripremi i angažmanu sudjelovalo je 8.000 pripadnika Kopnene vojske, Ratnog zrakoplovstva i riječnih snaga, oko 645 komada vojne tehnike od čega, kako je navedeno, 100 tenkova, 100 borbenih vozila pješaštva, i osam nedavno remontiranih aviona MiG-29. Te su snage izvele niz taktičkih uvježbavanja, gađanja razine desetine, voda i satnije, svladavanje vodenih prepreka i djelovanje po ciljevima na vodi, pa do trenažnih letova avijacije.

Petak, 09. studenog

Iako se navodi da je vježba “Stoljeće pobjednika” počela u subotu, 10. studenog, pravi početak zapravo je bio u petak, 09. studenog, kada je policijski helikopter Bell 212 dovezao desetinu iz sastava Bojne vojne policije specijalne namjene “Kobre” iznad vojarne “General Jovan Mišković” u Beogradu, a ubrzo se pojavio i helikopter Mi-8 u maskirnoj shemi. Elitni specijalci – inače zaduženi za čuvanje predsjednika Srbije Aleksandra Vučića – izveli su demonstraciju rješavanja talačke situacije, situacijsko gađanje i predstavili tehnike borbe pred očima samog Vučića i vojnog vrha koji su pohvalili vježbu. “Hvala što volite našu Srbiju. Vratit ćemo ugled našoj vojsci, bit će voljena i poštovana“, rekao je Vučić tom prilikom i poručio da će se ovakve vježbe ubuduće priređivati jednom ili dva puta godišnje, te će biti masovnije. Po završetku ove pokazne vježbe, zamjenik zapovjednika “Kobri”, potpukovnik Goran Colić, uručio je predsjedniku Vučiću – u ime pripadnika Bojne – paradni bodež i Zahvalnicu za doprinos u izgradnji i jačanju operativnih sposobnosti postrojbe. Ministrima Aleksandru Vulinu (obrana) i Nebojši Stefanoviću (unutarnji poslovi), kao i načelniku Generalštaba general-potpukovniku Milanu Mojsiloviću uručene su Zahvalnice, a direktoru BIA Bratislavu Gašiću Plaketa u znak zahvalnosti za suradnju.

Na poligonu “Orešac” više od 150 pripadnika Pete bojne Vojne policije izvelo je protuterorističku operaciju zaposjedanjem linije šire blokade, pretrage terena, okruženjem terorističke grupe, napadom na terorističku grupu i potjerom za odbjeglim teroristima. U vježbi na temu „Bojna Vojne policije u blokadi, okruženju i uništenju terorističke grupe” uporabljene su postrojbe na borbenim vozilima Vojne policije M-86, s kojih se pucalo strojnicama M-86. Djelovali su snajperski parovi, strijelci s automatskim puškama 5,56 mm M-21, automatima “Heckler&Koch” 9 mm MP5 i pištoljima CZ-99 kalibra 9 mm. Prikazano je i djelovanje ručnih raketnih bacača 64 mm M80.

Subota, 10. studenog

Nakon višetjednog propagandnog bombardiranja najavama da će se na vježbi pojaviti suvremena tehnika kojom raspolaže Vojska Srbije, većina građana Srbije dočekala je subotu, 10. studenog, i direktan prijenos vojne vježbe na prvom programu državne televizije RTS, gdje je pripremljen specijalni program do kasnih popodnevnih sati, sa specijalnim gostima iz Vojske i vojnim komentatorom Miroslavom Lazanskim, koji je ovoga puta vježbu pratio iz studija, a ne na poligonima Pasuljanske livade ili Pešter gde se održavala glavnina bojnih prikaza.

Na vojnom poligonu “Pasuljanske livade” vježba je počela točno u devet sati, postrojavanjem počasnog voda Garde u čast dolaska predsjednika Srbije. Nositelj vježbe bila je Treća brigada Kopnene vojske, uz sudjelovanje Mješovite topničke brigade te 98. i 204. zrakoplovne brigade iz sastava Ratnog zrakoplovstva. Na nebu iznad Pasuljanskih livada po prvi put se pojavilo 8 remontiranih borbenih aviona MiG-29, i to 6 prošle godine nabavljenih u Rusiji i dva od ranije, koji su već prošli remont. Uz grmljavinu motora RD-33 oni su izveli demonstracijski prikaz lovačke zaštite neba, čime su stvorili uvjete da borbeno djeluju jurišnici J-22 Orao, dok su iznad njih kružili MiG-ovi. Angažirani su bili i protuoklopni helikopteri SA-342 Gama, lansirajući Maljutke na zamišljene ciljeve.

Formacija svih 8 aviona MiG-29 iz sastava RV (Photo: MORS/Igor Salinger)

Glavna tema vježbe je bila “Borbena grupa u napadu” – na ovom poligonu angažirano je oko 2.000 vojnika i više od 100 borbenih sredstava: tenkovi M-84, borbena vozila pješaštva BVP M-80, oklopna borbena vozila na kotačima Lazar 3, vučno topništvo kalibra 152 mm, samohodne haubice kalibra 155 Nora B52, VBR M-77 Oganj. Prikazano je združeno djelovanje avijacije, tehničkih i oklopnih postrojbi, kao i ostalih jedinica koje učestvuju u vježbi. Rukovoditelj vježbe bio je zapovjednik Treće brigade, brigadir Slađan Stamenković.

Po završetku vježbe bilo je prilike da se razgleda prikaz djelovanja izviđačkih jedinica u različitim uvjetima i obiđe taktičko-tehnički zbor, na kojem je izložena zaštitna oprema, naoružanje i optoelektronskih sredstva, prvenstveno iz projekta opremanja 1.500 i 1.500+. Od opreme je bila izložena balistička oprema: komplet balističke opreme “0” serije proizvođača JUMKO Vranje. Od naoružanja izloženi su pištolj 9mm GLOCK 17, puška automatska 5,56mm HK G36C, puška automatska 5,56mm HK 416, puška automatska 5,56mm SCAR L, puška automatska 5,56mm SCAR L std i puškomitraljez 5,56mm FN MINIMI, iz sastava Specijalne brigade VS. Također su izložena optoelektronička sredstva: dvogled pasivni “DVS-8”, laserski daljinomjer dnevno/noćni “MOSCITO”, termovizijska kamera multifunkcijska “JIM UC” i kamera termovizijska “Flir Recon B9”. Tu je i više sredstava protudiverzantske zaštite, kao što je detektor eksploziva “NTJA-II”. Zanimljivo je bilo vidjeti da je kompletna vježba odavala utisak promocije samog projekta 1.500 plus. Inače, na samoj vježbi je najavljeno da su prikazana borbena vozila na kotačima Lazar 3 već uvedena u sastav Vojske Srbije – ništa više nije pojašnjeno, ali se nazire da ih je upravo dobila Specijalna brigada. Uz to, svi su Lazari bili opremljeni daljinski upravljanim stanicama sa strojnicom kalibra 12,7 mm umjesto topa kalibra 30 mm, kako je bilo predviđeno ranije ugradnjom ruske kupole BM-02 s BTR 80.

U svom govoru nakon vježbe Vučić je izrazio zadovoljstvo viđenim, kao i time što je na nebu osvanulo osam aviona MiG-29  od 10 koliko ih Srbija ukupno ima. Vučić je najavio da će sljedeće godine u Srbiju stići novi tenkovi (misli se na doniranih 30 tenkova T-72 S), novi helikopteri Mil Mi 17V5, borbeni Mi-35, i devet Airbusovih H-145M (od kojih 5 za vojsku i četiri za policiju), te kineske bespilotne letelice Chengdu (CAIG) Pterodactyl u varijanti Wing loong 2, u dvije verzije – borbenoj i izviđačkoj. Vučić je javno po prvi put izvijestio da će Vojska Srbije biti opremljena i novim borbenim sustavom zbog koga bi mnogi, kako je rekao, Srbiji uveli sankcije. Za sada se priča vješto krije, ali u opciji su ruski hibridni PZO sustav Pancir S-1, ili kineska verzija PZO sustava S-300 FD-2000, ili izvozna verzija HQ-9.

Sat vremena kasnije središnja vojna vježba počela je na Privremenom poligonu na Pešterskoj visoravni, nedaleko od Tutina na krajnjem jugozapadu Srbije, nedaleko granice s Crnom Gorom gdje je posljednje vrijeme bilo međudržavnih napetosti. Bili su ondje i predstavnici medija poslani autobusima, koji su za to iz Beograda krenuli u pola četiri ujutro. Na privremenom poligonu “Pešter” tema vježbe je bila “Borbena grupa na maršu s prelaskom u napad”, koju je izvela Druga brigada Kopnene vojske, u suradnji s Četvrtom brigadom Kopnene vojske i jedinicama Ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane. Na vježbi je bilo angažirano oko 2.000 vojnika i više od 100 borbenih sredstava. Demonstrirano je i djelovanje lovačke avijacije – ponovo su se pojavili lovci MiG-29, naoružani raketama zrak-zrak R-60MK i R-73. Iznad poligona su napravili dva kruga s preletom u tri formacije, neki od 29-ki su izbacivali i IC mamce. Lovački avioni su, kao i na Pasuljanskim livadama, pružali lovačku zaštitu dok su jurišnici J-22 Orao raketirali ciljeve na zemlji nevođenim raketnim zrnima kalibra 57 mm i zrakoplovnim bombama FAB-100 M80 i FAB-250 M79. Tri aviona J-22 izvršila su bombardiranje, dva s po 5 FAB-250 i jedan s 12 FAB-100.

Na Pešteru su bili angažirani tenkovi M84, borbena vozila pješaštva M80, samohodne haubice 122 mm “Gvozdika”, borbena oklopna vozila POLO M83 i BRDM-2, višecjevni lanseri raketa “Oganj”, radar “Žirafa”, a od sredstava koja će uskoro biti uvedena u naoružanje Vojske Srbije – sustav “PASARS” i haubica 155mm B52 “Nora”. Angažiran je bio i raketni sustav KUB koji je pružao PZO zaštitu napadnutoj koloni. Nakon djelovanja Orlova izvršeno je i bojno gađanje voda minobacača 120 mm, bitnice samohodnih haubica Gvozdika, bitnice od 6 samohodnih višecjevnih lansera raketa M77 “Oganj” kalibra 128 mm i voda 4 samohodne haubice B-52 “Nora”. Uslijedio je napad helikoptera Gama s lansiranjem Maljutki i djelovanjem protuoklopnih oružja s POLO M83. Ono što je bilo vidljivo je postojanje dva vala lansiranja, jer neke Maljutke nisu pogodile u prvom lansiranju sve ciljeve, a neke rakete su ostale zabijene u zemlju gdje su raketni motori još radili. Prikazana su bila i dva protuzračna sustava PASARS s topovima 40 mm, oklopljenom kabinom i bez PZO raketa. Djelovala je i jedna bitnica od 4 protuavionska topa L70 “Bofors” kalibra 40 mm, kojima su gađani zemaljski ciljevi. Sam je kraj vježbe bio vrlo zanimljiv. Jedan od scenarija predviđao je da je neprijatelj na mehaniziranu satniju koja je gonila neprijatelja izvršio nuklearni udar, zbog čega su upućene jednice iz bojne atomsko-biološko-kemijske obrane s vozilom radi organizacije i izvršenja dekontaminacije. Ostalo je nejasno tko bi i zašto u realnoj situaciji mehaniziranu satniju napao nuklearnim oružjem. Ovaj detalj vježbe izazvao je najviše polemike na društvenim mrežama, pa su neki u obranu ovog detalja govorili i da je možda tu zapravo bila predviđena upotreba prljave bombe punjene nuklearnim otpadom.

Koliki li je taj atomski udar?

I tu se nakon vježbe Aleksandar Vučić ponovo obratio novinarima, ocijenivši prikaz veoma uspjelim, koji pokazuje svu sposobnost Vojske Srbije. Osam Migova, Orlovi, helikopteri, sustav PASARS, nova NORA, vozilo Lazar 3 – samo su dio naoružanja koje je djelovalo u podršci jedinicama u napadu. “To je motiv da i dalje brinemo da Vojska Srbije raste i razvija se, u interesu mira i sigurnosti Srbije“, rekao je Vučić. “Kada uporedite ono što smo imali 2013. godine i danas, pet godina kasnije, to jednostavno nisu iste vojske. Mislim da ste danas po svim našim vojnicima i specijalcima mogli da vidite da su svi nasmijani kada se završila vježba. Prvo smo imali teška i zahtjevna bojna gađanja, iz aviona, helikoptera, tenkova, borbenih oklopnih vozila… ‘Nore’ i PASARS-a, koji imaju novi keramički oklop da bi bili lakši u kretanju – naše pameti proizvod. Koliko znam, nismo imali nikakvih nesreća i momci su obavili posao na izvanredan način“, naglasio je Vučić. Zahvalio je svim sudionicima ove vježbe, dodajući da će se ulaganja u vojsku nastaviti u još većem opsegu, dodajući da će se krajem 2019. godine moći vidjeti ogroman napredak, jer se najveći broj sredstava, oružja i opreme očekuje početkom i sredinom iduće godine.

“Time Srbija pokazuje da može čuvati sebe i da može unaprijediti svoju Vojsku. Osam aviona MiG 29 vidjeli ste danas, deset ih imamo ukupno, a do kraja ožujka, s onim što smo iz Bjelorusije uzeli, imat ćemo 14 aviona MiG-29. Mi nikada pet nismo mogli dići u zrak. Sve to radimo da bismo mogli sačuvati slobodu i neovisnost naše zemlje, i da bude mir. Nije ovo oružje tu da bismo ga upotrijebili – ono mora biti spremno za upotrebu. Ali oružje i oruđe imamo, i unaprijeđujemo našu vojsku prije svega zbog činjenice da ona vrši preventivni utjecaj i da svatko razmišlja kakav bi odgovor bio u slučaju potencijalnog napada“, istaknuo je Vučić. Dodao je i da se samo tog dana na Pešteru moglo vidjeti 26 tenkova, a 25 ih je prikazano na Pasuljanskim livadama, još 13 će se vidjeti na Titelu, kao i u Sremskoj Mitrovici. Komentirajući proračun Ministarstva obrane za narednu godinu, s obzirom na to da su u planu velike nabave, Vučić je rekao da se već sada dosta novca izdvaja za obranu, da proračun iznosi 600 milijuna eura, a da je realni proračun veći od milijardu eura.

Zanimljiv prikaz bio je i na Zvorničkom jezeru, gdje je angažirano ukupno 20 borbenih sredstava i oko 100 pripadnika Specijalne brigade i Rječne flotile koji su izveli diverzantski napad. Na početku vježbe tri tima na ukupno šest čamaca GDQ-120 prilaze Zvorničkim jezerom do mjesta izvršenja napada, te djelovanjem iz osobnog naoružanja i sredstava vatrene podrške uništavaju uočene vatrene točke. Zatim izrađuju prolaze u fortifikacijskim preprekama, nakon čega uspostavljaju mostobran za iskrcavanje drugog vala. U tom drugom valu četiri tima na četiri čamca GDQ-120 i dva amfibijska transportera PTS-M, uz osiguranje i podršku snaga na mostobranu, iskrcavaju se na obalu jezera. Četiri tima se zatim ukrcavaju na motorna vozila i upućuju ka objektima diverzantskog napada. Tri tima i amfibije ostaju na obali u cilju osiguranja mostobrana. Nakon uspješno izvedenog diverzantskog napada i neutraliziranja neprijatelja timovi se povlače. Akcija na Zvorničkom jezeru bila je posebno upečatljiva i po nekoliko živopisnih detalja. Kamera državne televizije zabilježila je trenutak kad počinje iskrcavanje specijalaca na obalu, što je svega par stotina metara dalje pratila grupa civila od kojih su neki snimali telefonom. Dok su se tako vojnici probijali, nedaleko, na glavnom putu je neka gospođa s vrećicama u rukama mirno prolazila, kao da se ništa ne događa.

Prikaz djelovanja protiv terorističkih grupa na poligonu Međa

U okolici Sremske Mitrovice tenkovska bojna je izvela marš pravcem vojarna “Boško Palkovljević Pinki” Sremska Mitrovica/objekt “Manđelos”/selo Manđelos/selo Šuljam, sve to za stvaranje uvjeta za uvođenje u borbu. Ukupno je angažirano 30 borbenih sredstava i oko 100 vojnika. Tokom izvođenja vježbe, prikazani su postupci posada tenkova pri nailasku neprijateljskog zrakoplovstva, pri nailasku na kontaminirano zemljište i mine, ukazivanje pomoći ranjenima, prelazak preko mosta i postupci tijekom marša. Na poligonu “Međa” kod Leskovca oko 600 pripadnika Specijalne brigade, Treće bojne Vojne policije te RZ i PZO prikazali su, uz angažman 74 borbenih vozila,  osposobljenost jedinica za rješavanje taktičkih i vatrenih zadataka u djelovanju protiv terorističkih grupa. Taktička vježba na temu “Ojačana bojna vojne policije u protuterorističkoj operaciji” imala je više cjelina, a najznačajnije su bile: specijalni desant, klasični desant, napad timova na terorističku bazu, napad timova na teroriste koji se izvlače i napad timova na vozilo te bijeg terorista u samom vozilu. Čitava je ta vježba ispala vrlo dinamična. Specijalci Vojske Srbije prikazali su ubacivanje izviđačke grupe padobranskim desantom, prikupljanje obavještajnih podataka o neprijatelju pomoću “Malog Miloša”, kao i blokadu terorista desantiranjem padobranaca i uz pomoć borbenih vozila policije M-86. Satnije za protuteroristička djelovanja efektno su izvršile zadatak uništenja terorističke baze, djelujući snajperima i strojnicama s vozila „Hummer”, paralelno ubacujući drugi tim iz zraka tehnikom brzog spuštanja iz helikoptera. Atraktivan je bio i dio njihovog prikaza hvatanje terorista koji su pokušali bježati.

Svo vrijeme izvođenja vježbe bilo je živopisno i u studiju državne televizije, u polemikama i komentarima časnika VS te vojnog komentatora Lazanskog. Bilo je tu i bisera – tako je jedan od časnika rekao da tenkovi Vojske Srbije mogu savladati nagib od 58 stupnjeva, iako je fizički nemoguće savladati nagib veći od 45 stupnja. Čak je i Lazanski u jednom trenutku ukazivao na nebuloze i potrebu za modernizacijom sredstava, mada je i on briljirao izjavom da tenk M-84 može roniti pod vodom, kada ga je jedan od časnika ispravio pravilnom formulacijom da tenk vodene prepreke ipak savladava krećući se po dnu riječnog korita, uz pomoć ozračne cijevi (šnorkel) i odgovarajuće opreme posada tenkova.

Na kraju svega…

Vojna vježba “Stoljeće pobjednika” svakako je bila impresivna po broju angažiranih vojnika i sredstava. Ono što su mnogi komentantori zaboravili bilo je da ovo nije prva intergranska vježba od 1985. godine. Naime, ni časnici, a ni vojni komentatori, nisu se sjetili vježbe “Laser 21” održana 1996. godine, koja je bila prava intergranska aktivnost, u kojoj su postrojbe 2. Armije zajedno sa zapovjedništvom RM te RZ i PZO pokazale sjajan primjer združenog djelovanja uz impresivna gađanja, posebno protubrodskim raketama s raketnih topovnjača te obalnih lansera, kao i helikopterske desante uz podršku jurišne avijacije.

Većina bivših časnika slaže se da je vježba lijepo zamišljena, te da više predstavlja ogledni EPP za “Projekt 1.500+”, kome se posvećuje značajna pažnja, kao i prikaz nekih borbenih sustava za koje se očekuje skorašnji izvoz u jednu članicu EU koja je kupila upravo ove haubice (iako ih formalno Vojska Srbije još uvek nema u upotrebi, a to se najavljuje). Da li je vježba prijetnja okolnim državama? Odgovor je svakako NE! Da li se može usporediti s hrvatskom vježbom “Velebit 2018” – svakako DA, jer ideja je donekle izronila upravo tijekom ove vojne vježbe u Hrvatskoj. Tome su slijedile i kasnije usporedbe u srpskim i hrvatskim medijima o tome tko ima više aviona i tenkova, čime je nastavljeno podgrijavanje vječnog rivalstva.

Da li je raketni sustav Pancir veliko Vučićevo iznenađenje?

Međutim, pravi smisao ove vježbe u Republici Srbiji je bio potpuno drugačiji. Radilo se tu na podizanju duha vojske u očima naroda, nakon serije napisa o tome kako vojnici nemaju dvije iste uniforme ni čizme (što je i sam Vučić priznao u prijenosu uživo), te izglađivanju raznih sporova na relaciji Vojni sindikat-Ministarstvo obrane (gdje je lider tog sindikata izbačen iz vojske zbog ukazivanja na određene nepravilnosti). Zanimljivo je bilo i ponašanje medija u Srbiji prema vježbi, dan nakon njenog okončanja. Od sedam dnevnika koji izlaze u Srbiji samo jedan je udarni naslov posvetio vježbi na naslovnoj stranici, dok su preostali posvetili naslove postavljenje na dno ili na uzglavlje naslovne strane. Tabloidi bliski vladajućoj stranci bave se temom šta bi Srbija mogla dobiti od tajne kupovine – ruski Pancir S-1 ili kineski S-300 (budući da ruski nikako da stigne), kao i novu turu aviona MiG-29 iz Bjelorusije.

Priča o količini potrošenih ubojnih sredstava također je predmet polemike, jer osim novinskih napisa ima malo službenih podataka o potrošnji Vojska Srbije tijekom ” Stoljeća pobjednika”. Još krajem listopada se u dnevnim novinama licitiralo s količinom od pet tona, da bi 4. studenog, sedam dana prije glavnine vježbe, ministar obrane Vulin izjavio da će Vojska Srbije na predstojećem “Stoljeću pobjednika 1918-2018”, utrošiti 103 tone UbS-a. Međutim, i ova se cifra mijenjala, da bi u državnom mediju Politika dva dana pred finalni prikaz ministar količinu povećao na 125 tona, zbog brojnosti angažirane tehnike i ljudi. No, to je još i dobro u usporedbi s pitanjem cijene koštanja čitave aktivnosti, koja je javnosti u Srbiji za sada ostala potpuno nepoznata, jednako kao i rezultati ikakve raščlambe provedene vježbe.

* gost autor: Andrej Mlakar, novinar iz Beograda

**Photo: Ministarstvo obrane Republike Srbije