Danas, 31. kolovoza 2021. godine, Maja Čavlović odradila je svoj posljednji radni dan na mjestu šefice Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, koji je bila preuzela prije točno 4 godine – 1. rujna 2017. Istodobno, danas su Vlada i Ured predsjednika RH priopćili kako su imenovali novog predstojnika ovog Ureda. U priopćenju Vlade RH navodi se:

„Sukladno članku 10. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske, predsjednik Republike i predsjednik Vlade supotpisom su, s 1. rujna 2021., imenovali mr. sc. Valentina Franjića predstojnikom Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost.

Gospodin Franjić diplomirani je pravnik i magistar političkih znanosti s dugogodišnjim radnim iskustvom u sigurnosno-obavještajnom sustavu. Između 2011. i 2018. obnašao je dužnost pomoćnika ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije“.

Osim ovog imenovanja, premijer Plenković i predsjednik Milanović razriješili su dužnosti Maju Čavlović, kojoj danas ističe mandat predstojnice Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost.

O novoimenovanom Franjiću ne zna se gotovo ništa osim da je – kako je navedeno u priopćenjima Vlade i Ureda predsjednika – 7 godina bio pomoćnik ravnatelja SOA-e, i to zadužen za protuobavještajno djelovanje. Franjić je zastupao SOA-u u Nacionalnom vijeću za kibernetičku sigurnost, osnovanom u veljači 2017., da bi mu se potom promijenio status (valjda zbog odlaska iz SOA-e) u zamjenika člana Nacionalnog vijeća. U okviru SOA – u kojoj mu navodno radi i sestra te suprugin brat – kotirao je kao tzv. osječki kadar.

Na mjesto predstojnika Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost Franjić sada dolazi iz Operativno-tehničkog centra za nadzor telekomunikacija (OTC).

Najizglednija kandidatkinja za nasljednika Pjera Šimunovića na mjestu predstojnika Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, Maja Čavlović, imenovana je na tu dužnost s prvim danom rujna, priopćila je danas poslije podne Vlada RH. Time nakon godinu i pol na mjestu savjetnice Predsjednice RH za obranu i nacionalnu sigurnost Čavlović napušta Pantovčak i seli u obližnju Jurjevsku ulicu. Evo što je o imenovanju danas rekla Vlada RH:

Maja Čavlović na ispraćaju 7. HRVCON-a u operaciju “Resolute Support”

“Na temelju odredbe članka 10. stavka 1. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 79/06 i 105/06), predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović i predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković donijeli su Rješenje o imenovanju gospođe Maje Čavlović predstojnicom Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost koje je stupilo na snagu 1. rujna 2017. godine.

Gospođa Maja Čavlović obnašala je dužnost savjetnice Predsjednice Republike Hrvatske za obranu i nacionalnu sigurnost od 1. ožujka 2016. godine, te je 31. kolovoza 2017. godine razriješena dužnosti radi odlaska na novu dužnost.

Gospođa Maja Čavlović karijeru je započela 2000. godine kada je kao kadet Ministarstva obrane Republike Hrvatske upućena na vojni koledž Virginia Military Institute (VMI). Nakon diplome raspoređena je u postrojbu Vojne policije, unutar koje ostaje do 2013. i napreduje do čina satnice. U vremenu od 2007. do 2012. godine u tri je navrata upućena u misiju ISAF u Afganistan.

U lipnju 2008. završila je Master of European Studies na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu te 2015. magistarski studij „Sigurnosne politike“ na Elliott School of International Affairs pri Sveučilištu George Washington.

Gospođa Maja Čavlović odlikovana je medaljom za sudjelovanje u misiji ISAF u Afganistanu i Redom hrvatskog pletera.”

Iako u Vladi tvrde da je ovo imenovanje na snazi od 01. rujna, zanimljivo je da se službeno o tome ništa nije znalo da danas poslije podne. Razrješenje sa stare, a onda i imenovanje na novu dužnost još uvijek nije objavljeno u Narodnim novinama, iako je istoga dana kada je Kolinda Grabar Kitarović ostala bez savjetnice za obranu dobila novu glasnogovornicu, a dotadašnjeg glasnogovornika unaprijedila na savjetničku poziciju. No razrješenje dotadašnjeg glasnogovornika Luke Đurića i imenovanje Ivane Crnić za novu glasnogovornicu Ureda predsjednice RH, koje je također stupilo na snagu 01. rujna, uredno je objavljeno u Narodnim novinama, dok razrješenje i imenovanje Maje Čavlović – nije. Ni prilikom njenog posljednjeg javnog pojavljivanja – jučer na ispraćaju 7. HRVCON-a u Afganistan, ništa nije naslućivalo da je Maja Čavlović promijenila posao. Štoviše, na samoj ceremoniji ispraćaja Čavlović je najavljena kao “izaslanica Predsjednice i savjetnica za obranu i nacionalnu sigurnost“, te je u tom svojstvu održala i kraći govor na hrvatskom i engleskom jeziku. Primjetno je tek da je Čavlović misteriozno nestala s popisa dužnosnika u Uredu predsjednice.

Odlaskom Maje Čavlović u Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost, po drugi put u mandatu predsjednice Kolinde Grabar Kitarović ostaje upražnjeno mjesto savjetnika za obranu i nacionalnu sigurnost, što je samo po sebi iznimno loše. S druge strane, bude li  se držala prakse koju provodi već neko vrijeme, Grabar Kitarović imenovat će ponovno ženu na tu funkciju, a što se obrane tiče – tu izbor baš i nije velik.

Sve je po zakonu, ali ipak padaju smjene

 I dva dana nakon izvanredne konferencije za tisak koju su zajednički sazvali Ivo Josipović i Zoran Milanović, vrhovno odgovorne osobe za sigurnosno-obavještajni sustav u Hrvatskoj, stanje je službeno dobro. Saborski je Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, u skladu s premijerovim i predsjednikovim preporukama, ipak zatražio izviješća o stanju stvari koje su dovele do smjene Petra Miševića, čelnika Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost – iako, prema spomenutoj konferenciji za tisak, “Nije bilo kršenja zakona u primjeni određenih mjera koje zakon dopušta”. Dapače, mediji su uočili da je tijekom srijede i saborski zastupnik HDZ-a (i bivši šef SOA-e, što uopće nije nevažno) Tomislav Karamarko, u svome svojstvu člana nadležnog saborskog odbora, nakon potpisa na izjavu o čuvanju tajnosti dobio službeni uvid u sporno izvješće koje je Miševića koštalo pozicije. Time kao da postaje bespredmetnim pobliže proučavanje razine detalja koju su čak i novinari primijetili kod zastupnika Karamarka – uvida koji je on na stranačkoj konferenciji za tisak, održanoj tog istog 22. listopada, odbio komentirati uz lakonsko: “Pa ono što sam pročitao u izvjesnom dnevniku je vrlo, vrlo uvjerljivo. Otkuda imam svoje informacije, to je ipak moja stvar, znate!” Dakle, sve je u redu! 

Kakva je pozicija Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost u obavještajnom sustavu?

No, čak i uz opći red, u koji će se vjerojatno manje ili više uklopiti i sjednica Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, kad je njegov predsjednik Miroslav Tuđman jednom sazove, ostala je bosti oči nesuglasica u stavovima Predsjednika RH Ive Josipovića i predsjednika Vlade RH Zorana Milanovića po pitanju odnosa čelnih ljudi sigurnosno-obavještajnoga sustava i organiziranoga kriminala. Radi se tu o trenutku sa samoga kraja press konferencije na Pantovčaku, o odgovoru na pitanje novinarke HTV-a, kojim je i okončano to zajedničko obraćanje javnosti Josipovića i Milanovića.

Konkretno, na pitanje: “Ako se znalo da neki ljudi iz vrha Sigurnosno-obavještajne agencije komuniciraju sa nekim, možda, pripadnicima krim-skupina… Zašto te smjene ranije nisu obavljene? Zašto se čekalo?”, prvo je riječ uzeo Predsjednik RH Ivo Josipović:

“Bit ću vrlo jednostavan. Okolnosti treba naravno vidjeti. To što su bili u komunikaciji ne znači da su dio kriminalnog miljea. Njihov je posao da imaju…imaju prodor i u taj milje. Prema tome, nemojmo olako zaključivati… Ne znači da je…da ljudi koji su u obavještajnome sustavu, koji imaju kontakte s različitim ljudima, samo zato kriminalci i pripadnici kriminalnog miljea. Za to postoje nadležne službe, cijeli će se slučaj ispitati i sa stanovišta politike, i sa zakonitosti, i ovaj slučaj je nešto na čemu ćemo mi pokazati da ova država – s jedne strane beskompromisno ide protiv kriminala, a s druge strane, da će se s velikom pozornošću, naglašavam, s velikom pozornošću, brinuti o zaštiti ljudskih prava. Ja osobno, kao izabrani predsjednik, ću na tome inzistirati, a siguran sam da to isto želi i Vlada”.

Na njega se nadovezao premjer Milanović, doduše temeljito različitim pogledom na stvari:

“Ja ne mogu komentirati je li bilo kontakta ili nije, ali da sam smatrao da ih ima, ja bih insistirao na smjeni. Prvog dana. Nisam znao, nisam smatrao, pretpostavljao sam da nema. Ja razlikujem operativce od čelnika. Čelnici obavještajnih agencija su državni dužnosnici. Oni ne bi ni rekreativno smjeli, trebali i mogli imati kontakte s ljudima koji su evidentno ili skoro evidentno s one strane zakona. To nije njihov posao. To je posao operativaca. Sama činjenica da devet mjeseci nismo poduzimali nikakve kadrovske promjene, govori vam da smo imali povjerenja. Što se stvarno dogodilo, to će utvrđivati netko drugi, a ne nas dvojica.”

Damir Lončarić postavio je nove "standarde" u odnosima obavještajaca i podzemlja

Zapravo se tu radi o dubokom i suštinskom razmimoilaženju. S njegove je jedne strane gledanje da su obavještajne službe gotovo pa neprekidno jednom nogom u kriminalnome okruženju, iako se pri tome “kao” zadržava neka distanca između obavještajaca i kriminalaca. To je gledanje bilo opći standard u doba SFRJ i tadašnjeg sigurnosnog sustava, koji je neprekidno za dio poslova koristio suradnike s onu stranu zakona. Jednako tako, to je i gledanje koje je obilježilo 1990-te godine u Republici Hrvatskoj, kada se švercom velikih razmjera naoružavalo državu, dostavljalo jugoslavensku valutu povučenu iz prometa u RH preko granica, u susjedne republike bivše SFRJ, a onda tako i vodilo dijelove Domovinskoga rata. Riječ je tu o sustavu u kojem je bilo normalno da Damir Lončarić, svojedobni ravnatelj HIS-a (od 2000. godine, nakon pada reformiste Ozrena Žuneca, pa do 2002.) i OA-e (2002. do 2004.), navodno bude u kumskome odnosu s Hrvojem Petračem, a da se mafija međusobno ubija usred Zagreba (Vjeko Sliško, 22. ožujka 2001. ili 23. siječnja 2003. Marko Sliško), dok dio tih istih krugova figurira kao društvena elita u zemlji. Toj kriminalno-obavještajnoj simbiozi odgovaraju čelnici fascinirani aktivnim mitom o tajnim službama iz filmova, koji ne smetaju dok sustav iole radi, ostavljajući otvorenom dilemu – koliko se dugo zapravo treba vrtjeti u nekome miljeu, prije negoli osoba u taj krug stvarno i počne spadati?

Uspješna tranzicija - jučer pripadnik podzemlja, danas ugledan poduzetnik

S druge je strane potpuno oprečan stav – stav da normalna država nije i ne može biti isto što i mafija. Da ako netko s kriminalnim krugovima i kontaktira – da to nije posao ni čelnika obavještajnih službi, ali ni čelnika države. To je stav da politika, gospodarstvo i društvo nisu isto što i kriminal, te da tu preklapanja i pri obavljanju pojedinih specifičnih poslova ne može biti u mjeri većoj od one u kojoj se tijekom normalnog radnoga dana preklope sudac u kaznenim predmetima i osobe kojima on presuđuje za počinjena kaznena djela. I tu je Zoran Milanović temeljito u pravu, a Ivo Josipović temeljito u krivu. Pa dok stvarno ostaje za vidjeti je li oko ove posljednje afere doista i bilo nekih zloporaba zakona – što će biti predmetom još mnogo istraživanja, pred Saborom ili drugdje – nije dopustivo da u hrvatskoj državi i društvu prevlada stav kojeg je danas u jednom utjecajnome tjedniku iznio viđeni zagrebački odvjetnik riječima:

“Milanovićeva tvrdnja nema podloge u zakonu. Čelnici službi nisu političari, nego državni dužnosnici u specifičnoj službi. U nekim velikim akcijama šefovi službi i osobno sudjeluju. Mislim da je predsjednik Josipović u pravu. Šef službe ima iste ovlasti kao operativac, i ako ima potrebu da osobno sudjeluje u akciji, ili kontaktira sa sumnjivim osobama, to ne znači da krši zakon.”

Dok stoji da takva ponašanja danas u Hrvatskoj ne krše zakon, ne stoji da baš sve što nije moralno i društveno prihvatljivo ujedno predstavlja i  povredu zakona. Upravo je zato posebno bitno da čelnici države tu naprave razliku – pa da takva djelatnost, iako ne protuzakonita, ipak nestane s repertoara. A da je na tom istome repertoaru zamijeni odgovornost – pojedinačna, osobna, moralna ili politička i nezaobilazna.