Tri i pol godine nije se sastalo Vijeće za obranu, već gotovo 6 mjeseci nema Dugoročnog plana razvoja OS RH,  a danas je u samo sat i pol dogovoreno ono što je bilo točka prijepora između predsjednika i premijera zadnjih godina. Premijer Plenković godinama je odbijao sjesti za isti stol s predsjednikom Milanovićem, međusobno su se častili brojnim uvredama, na posljednjoj sjednici Vijeća za obranu – održanoj u studenom 2021. godine – dvije zaraćene strane nisu se mogle dogovoriti niti o zapisniku niti o zajedničkom priopćenju, da bi sada sve misteriozno bilo pometeno pod tepih.

Vijeće za obranu počelo je danas točno u podne, a o ishodu sjednice prvo se priopćenjem oglasio Ured predsjednika. Priopćenje prenosimo u cijelosti:

“Sjednica Vijeća za obranu održana je u petak 23. svibnja u Uredu predsjednika Republike Hrvatske. Na sjednici Vijeća za obranu razmotreni su strateški dokumenti iz područja obrane te su doneseni zaključci i preporuke iz područja obrane:

• Prihvaćen je nacrt Strategije obrane Republike Hrvatske i preporuka da se nacrt uputi u zakonom propisanu proceduru donošenja.
• Prihvaćen je nacrt Dugoročnog plana razvoja Oružanih snaga Republike Hrvatske za razdoblje od 2025. do 2036. i preporuka da se nacrt uputi u zakonom propisanu proceduru donošenja.

U skladu sa Zakonom o obrani, sjednicu Vijeća za obranu zajednički su sazvali predsjednik Republike Zoran Milanović i predsjednik Vlade Andrej Plenković. Na sjednici su bili svi članovi Vijeća za obranu: predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović, predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković, predsjednik Vlade RH Andrej Plenković, potpredsjednik Vlade i ministar obrane Ivan Anušić, potpredsjednik Vlade i ministar financija Marko Primorac, načelnik Glavnog stožera OSRH general-pukovnik Tihomir Kundid, predsjednik Odbora za obranu Hrvatskog sabora Arsen Bauk i savjetnik Predsjednika Republike za obranu Ivica Olujić.

Vijeće za obranu je koordinacija tijela državne vlasti za usklađivanje stavova i donošenje zaključaka i preporuka iz područja obrane.”

Istovjetnim priopćenjem potom se oglasila i Vlada RH.

Bauk: “ne mogu se sjetiti da je bilo značajnijih razmimoilaženja”

O današnjoj sjednici Vijeća za obranu nešto više rekao je tek predsjednik saborskog Odbora za obranu Arsen Bauk, koji je po završetku Vijeća u Hrvatskom sboru održao mini press-konferenciju. Bauk je prvo ustvrdio da atmosfera na sjednici Vijeća za obranu nije bila onakva kakva je bila prije 3,5 godine, kao i da je načelno dogovoren tekst dvaju strataeških dokumenata o kojima se danas raspravljalo – preostaje još konačno usuglašavanje prijedloga Strategije obrane i Dugoročnog plaana razvoja OS RH i javno savjetovanje, nakon čega će ta dva dokumenta biti upućena  u saborsku proceduru.

“U Dugoročnom planu razvoja predviđeno je također da Vlada u roku od 90 dana donese i odluku o provedbi tog Dugoročnog plana, koja će biti nešto detaljnija i  za javnost nešto interesantnija jer će tamo biti, pretpostavljam, navedeni i odeđeni tipovi vojne opreme i ono što će biti nabavljano za Oružane snage Republike Hrvatske. A također je u Planu razvoja predviđeno i da će se u sklopu Godišnjeg izvješća o obrani – koje je za 2024. primjerice već stiglo u Hrvatski sabor – kojeg Sabor redovno raspravlja, posebna točka biti i provedba Dugoročnog plana razvoja, jer zadnja dva koja su donesena nisu imala neki veliki utjecaj na to što se događalo u Oružanim snagama,”

rekao je Bauk. Pod točkom razno dotaknute su još neke teme, primjerice održavanje mimohoda i temeljno vojno osposobljavanje, no ni po tom pitanju nije bilo nekih značajnih razlika u pristupu između Vlade i Predsjednika RH. Daatum mimohoda povodom 30-obljetnice VRO Oluje je načelno dogovoren (spominje se 31. srpanj), ali prije službene objave još mora biti iskomuniciran i s Gradom Zagrebom. Bauk pretpostavlja da će se o temeljnom vojnom osposobljvanju ozbiljno razgovarati na sljedećoj sjednici Vijeća za obranu, nakon što Vlada obznani tekst izmjena Zakona o obrani:

“Čini mi se da – što se tiče samog trajanja i ostaloga – da je tu više-manje postignuta suglasnost. A što se tiče ciljeva, vjerujem da se radi o tome – i ono što sam javno komunicirao dosad – da želimo da i brojčani sastav Oružanih snaga, a i pričuve, dođu na razinu koja bi bila prihvatljiva jer trenutno – obzirom na manji broj građana ili mladih muškaraca i žena koji bi pristupili dragovoljnom služenju vojnog roka – taj broj trenutno nije na onoj razini na kojoj bi trebao biti.”

Na dokumentima o kojima se danas razgovaralo na sjednici Vijeća za obranu ranije su radili predstavnici i Vlade i Ureda predsjednika, pa je Vijeće sazvano tek kada su ti dokumenti u najvećoj mjeri usuglašeni. Bauk očekuje da će u velikoj mjeri takvo suglasje vladati i u Saboru,bez obzira kada do rasprava dođe – bilo u naredna 2 mjeseca, koliko je preostalo do saborske ljetne pauze, bilo na jesen, što je vjerojatnije.

*Photo: Ured predsjednika Republike Hrvatske/Filip Glas

Da su odnosi na relaciji Markov trg-Pantovčak ipak zatoplili, pokazuje i današnji odgovor Ureda predsjednika RH na jučerašnje priopćenje Vlade. Jučer je, naime, Vlada RH prema Uredu predsjednika uputila prijedloge Strategije obrane i DPR OS  RH uz  prijedlog da se o tome razgovara na sjednici Vijeća za obranu. Danas je iz Ureda predsjednika stigao odgovor kojeg prenosimo u cijelosti:

Zadnje Vijeće za obranu održano je u studenom 2021.

“Predsjednik Republike Zoran Milanović pozdravlja činjenicu što je predsjednik Vlade RH Andrej Plenković prihvatio njegov prijedlog da se sazove sjednica Vijeća za obranu na kojoj će se raspravljati o nacrtu Strategije obrane Republike Hrvatske i nacrtu Dugoročnog plana razvoja Oružanih snaga Republike Hrvatske. Ured Predsjednika Republike Hrvatske zaprimio je nacrte spomenutih dokumenata koji će narednih tjedana biti analizirani kako bi se na sjednici Vijeća za obranu o istima mogla provesti temeljita rasprava.

Predsjednik Republike suglasan je s prijedlogom predsjednika Vlade RH da se sjednica Vijeća za obranu održi tijekom mjeseca svibnja. Točan termin održavanja sjednice te dodatne teme o kojima bi Vijeće za obranu trebalo raspravljati, kao što je prijedlog uvođenja obveznog vojnog roka, usuglasit će Ured Predsjednika Republike i Ured predsjednika Vlade RH.”

Vijeće za obranu zadnji put je održano 09. studenog 2021. godine. Tada se “zaraćene” strane nisu mogle dogovoriti o zajedničkom priopćenju, a kako su se odnosi dodatno zaoštravali (a Ured predsjednika i Vlada RH sporili djelomično i o formalnim sitnicama) Vijeće za obranu nakon toga više nikada nije održano. Jedna od posljedica ovakvog odnosa je i nepostojanje Dugoročnog plana razvoja OS RH, budući je dosadašnji DPR istekao sa zadnjim danom prošle godine.

Nakon višegodišnjeg mudrovanjaa, čekanja i pregovaranja, nacrti Strategije obrane i Dugoročnog plana razvoja OS RH konačno su dospjeli u fazu da mogu biti poslani iz Vladine radionice u Ured predsjednika  RH. O tome je  danas poslijepodne stiglo kratko priopćenje iz Vlade RH, u kojem se navodi:

“Predsjednik Vlade Andrej Plenković danas je uputio predsjedniku Republike Zoranu Milanoviću nacrt Strategije obrane Republike Hrvatske i nacrt Dugoročnog plana razvoja Oružanih snaga Republike Hrvatske, uz prijedlog da se o tim dokumentima raspravi na sjednici Vijeća za obranu.

Nakon toga, ovi dokumenti bit će upućeni u formalnu proceduru donošenja, u skladu sa Zakonom o obrani.

Predsjednik Vlade u dopisu je predložio da predstojnici ureda u izravnoj komunikaciji dogovore precizan termin sjednice, kao i druge teme koje se mogu raspraviti na sjednici Vijeća za obranu.”

Time su usvojena dva od tri prijedloga Zorana Milanovića nakon što je u siječnju ponovno pobijedio na predsjedničkim izborima. On je, naime, tada zatražio sazivanje 16. sjednice Vijeća za obranu na kojoj bi prva tema bila”priprema i usvaajanje Strategije obrane RH, druga – priprema i usvajanje DPR OS RH, a treća – razmatranje potrebe i provedbe uvođenja obveznog vojnog roka u RH.

Do sada je predsjednik Milanović isticao da se nema namjeru očitovati o dokumentima koji su pripremljeni jednostrano, bez sudjelovanja Ureda predsjednika. Hoće li i u ovom slučaju biti tako, saznat ćemo možda već i večeras ako Ured predsjednika na Vladino priopćenje dogovori vlastitim priopćenjem. Ili su “zbog mira u kući” radili tajni pregovarački kanali koji su usuglasili ova dva neophodno potrebna dokumenta, i ujedno odustali od zadiranja u predsjedničke ovlasti kroz izmjene Zakona o obrani koje su još nisu našle na dnevnom redu.

Nakon dva kruga predsjedničkih izbora, Državno izborno povjerenstvo potvrdilo je 13. siječnja ove godine pobjedu Zorana Milanovića sa čak 54,68 posto (u odnosu na protukandidata Dragana Primorca koji je osvojio 25,32%). Milanović je danas prisegnuo za svoj drugi predsjednički mandat koji službeno počinje sutra, 19. veljače. U svom kratkom govoru, novi/stari predsjednik se prije svega osvrnuo na aktualne međunarodne prilike, ali i na neka otvoren pitanja suvremene hrvatske države i društva. Tako je, među ostalim, rekao:

„Posljednjih godina često sam ponavljao da je samo nama, i nikome osim nas, stvarno stalo do naše zemlje. Vjerujem da su svi dobronamjerni ljudi shvatili tu konstataciju onako kako sam mislio i osjećao. Druge države i nacije, u pravilu, ne žele nam zlo i ne rade protiv nas, ali u izboru između svojih interesa i našeg boljitka, kad do takvog izbora dođe, uvijek će se odlučiti za svoje interese. Pa i naši prijatelji i saveznici. Ovo nije ni žalopojka, ni kritika, ni neko uskogrudno zatvaranje u sebe bilo koje vrste. Ovo je realnost svijeta u kojem živimo. Ovo je poziv da se prestanemo zanositi iluzijama da će se netko izvana pobrinuti za nas kad nam bude teško ili kada nam stvarno bude trebalo. Možda malo, ali realno: nikad nije i nikad neće.“

„Ništa nam nikada nije darovano“, naglasio je Milanović, istaknuvši i da kao država i društvo imamo specifične želje i interese koje ne moramo nužno dijeliti s drugima:

„Jedino je nama istinski važno kakvo je naše obrazovanje na svim razinama, kakvo je naše javno zdravstvo i naše pravosuđe, kako se kroji pravda. Jedino se nas tiče kako živi naš narod. I unatoč rastu BDP-a, niskoj nezaposlenosti pa i povećanju kreditnog rejtinga, preveliki broj naših ljudi danas živi na rubu dostojanstva ili trpi neki oblik poniženja, usprkos poštenom radu ili pošteno zarađenoj mirovini. Samo je nama u interesu da nam institucije budu neovisne, profesionalne i odgovorne, kao i mediji, ili kako to boje zvuči, novinarstvo. To je, uz ostalo, preduvjet stabilnosti i funkcionalnosti našeg ustavnopravnog poretka i našeg demokratskog sustava. To je jednostavnim jezikom štit od samovolje i tiranije.“

Jedino je nama, nastavio je Milanović, „stalo do ljudi koji su nas spasili od agresorskog pokoravanja svojom hrabrošću, požrtvovnošću i svojom vještinom“,  ali i do Hrvata u BiH: „Tko će se, osim nas, založiti za njihova ugrožena politička prava i za obranu njihova konstitutivnog statusa?“ No tu je Milanović podsjetio i na poruke koje je poslao u svom prvom inauguracijskom govoru:

„Ključno je da budemo samokritični i kao pojedinci, i kao vlast, i kao društvo. Snaga je u poznavanju vlastitih slabosti i u priznavanju vlastitih stranputica. A gotovo da i nema veće slabosti od mržnje, šovinizma ili nepovjerenja prema onima koji su drukčiji od nas u nekom od brojnih slojeva, a svih ih imamo, identiteta, prema onima koji su slabiji, trenutno ili stalno slabiji. Malo je toga što je tako pogrešno kao veličanje najmračnijih epizoda vlastite povijesti, a svaka ih nacija ima. Teško da ima većeg kukavičluka od osporavanja domoljublja, ikome, na temelju razlike u mišljenju, na temelju razlike u nacionalnoj, vjerskoj ili rasnoj pripadnosti. Kao što sam rekao na ovom mjestu prije pet godina, ovo je kuća za sve nas.“

Današnji svijet je gotovo neprepoznatljiv čak i  u odnosu na onaj od prije 5 ili 10 godina, opisao je Milanović trenutna međunarodna zbivanja, kazavši kako se na horizontu javlja nešto što „zvuči kao uvjerljiv opis kaosa“ ili pak kao „nagovještaj zanimljivog i zahtjevnog doba, iz kineske kletve.“

„Čini se da su se pojavili i očito se javljaju novi gravitacijski centri globalne moći, koje se ne može ignorirati u oblikovanju slike budućeg svijeta. Na nama je da osmislimo nacionalnu politiku koja će najviše doprinijeti našim interesima u tom novom svijetu, u novom kontekstu, u novoj paradigmi. U tom poslu ne smijemo imati nikakvih, ili barem ne previše predrasuda i dogmi. Mir, sigurnost i dostojanstvo hrvatskih ljudi ne mogu i neće biti žrtva ničijih privatnih ambicija ili fiksacija,“

rekao je Milanović očito ponovno aludirajući na premijera Andreja Plenkovića koji nije prisustvovao današnjoj inauguraciji, već boravi u radnom posjetu Egiptu predvodeći hrvatsku gospodarsku delegaciju.

Milanović je ponovio i neke od svojih starih izjava, poput one da „nema potrebe ishitreno se gurati u prve redove u stvarima na koje ne možemo znatnije utjecati“, ali i na ono što je često ponavljao – svoj poziv na mir:

„Naša je obaveza prema hrvatskoj povijesti i hrvatskoj budućnosti, prema našim precima i našoj djeci, da se u međunarodnim odnosima zalažemo za mir, za dobrosusjedsku povezanost i za diplomatsko rješavanje konflikata među državama i narodima. To nije naivnost, to nije iznevjera zapadnih političkih i vojnih saveza, kojima pripadamo i kojima ćemo pripadati, i to je bila dobra odluka. To je naprosto borba za vlastite interese. To pogotovo nije iznevjera zapadnih ili europskih vrijednosti, koliko god bilo sve manje jasno koje su to vrijednosti i tko ih zastupa. Rat je najdublji i najotrovniji mogući društveni poremećaj, goreg nema. Ne kaže se zaludu da je pobjeda druga najgora stvar koja se može dogoditi u ratu. Citirat ću riječi predsjednika Kennedyja: ‘Nikad ne smijemo pregovarati iz straha. Ali nikad, baš nikad strahovati od pregovora.’“

Bez obzira na mirotvorstvo i miroljubivost, nema dileme da „moramo ojačavati svoje oružane snage u svakom pogledu“, rekao je Milanović na temu jedne od ovlasti iz svog predsjedničkog spektra:

„Hrvatska vojska mora biti sposobna zaustaviti napad na neovisnost i teritorijalni integritet te ispunjavati preuzete obaveze u sklopu svih saveza kojima pripadamo pri čemu te obaveze treba tumačiti pošteno, lojalno, ali u našem interesu. Međutim, ne slažem se s tezom prema kojoj „sigurnost nema cijenu“. Ta je teza praktični neodrživa i u svojoj biti nejasna. Vojska i suvremena oružja, pa i ne ona baš najsuvremenija, iziskuju vrtoglave troškove, sve vrtoglavije na koje mi ne možemo utjecati, a naši resursi su ograničeni. Ne bi trebali dopustiti da obrambeni izdaci progutaju novac za sve ostalo što naš život čini smislenim i ispunjenim. Hoćemo li se zbog nabave oružja odreći javnih ulaganja u znanost, u kulturu i umjetničko stvaralaštvo, u sport, u nove tehnologije? Što ćemo, zapravo, braniti oružjem, koje je uvijek ograničeno, treba ga imati, ako zapustimo ono što je proslavilo i još uvijek slavi hrvatsko ime u svijetu, ono što nas čini modernom i samosvjesnom, malom, ali nacijom, povijesnom nacijom?“

Dok se Donald Trump trenutno  poziva na „zdrav razum“, Zoran Milanović predlaže – „zdravu skepsu“:

„Želim da budemo pronicljivi i proračunati. Zdrava skepsa, ništa manje i ništa više. Pozivam da razgovaramo i uključimo u razgovor sve najodgovornije ljude i najbolje stručnjake. Potrudimo se da razumijemo narav eventualnih ratova budućnosti, pa da o nabavi oružja i opreme razmišljamo iz te perspektive. Nemojmo biti povodljivi i panični: to nikad nisu dobri saveznici, nikada u odlučivanju, a naročito ne u zanimljivim i turbulentnim vremenima koja se događaju i u kojima sudjelujemo. Upregnimo i stimulirajmo hrvatsku pamet i industriju, pa da ne uvozimo ono što, objektivno, možemo sami proizvesti, možda toga nema puno, ali postoji. I to se ne odnosi samo na oružje i vojnu opremu.“

Dajući prednost humanijem i zdravijem individualizmu ispred prisilne varijante kolektivizma, Milanović je na kraju svog govora ipak pozvao na zajedništvo i na oslonac na svoje najbliže, uz vjeru da „nećemo ostaviti jedni druge u presudnim trenucima“.

Dok je inauguracijski govor za početak prvog mandata bio više pragmatičan i praktičan, ovaj današnji podsjeća na neke temeljne vrijednosti države i društva. Zato i nije bilo bolje poruke od izbora izvođača i skladbi na današnjoj svečanosti – 3 klape, folklorni ansambl Lado i najveće i najugodnije iznenađenje – Chriztel Renae Aceveda, 13-godišnja osnovnoškolka s Filipina koja je svoj dom našla u Međimurju. „Ovo je kuća za sve nas“, ponovio je opet Milanović, prije nego što se sutra svi skupa vratimo u „novo normalno“.

*Photo: Ured predsjednika RH

Da će 3. sjednica saborskog Odbora za obranu biti burna, dalo se naslutiti već iz pogleda na dnevni red sjednice sazvane za srijedu, 16. listopada – gdje je među 13 točaka o raznim međunarodnim misijama i aktivnostima Oružanih snaga RH predsjednik Odbora Arsen Bauk (SDP) uvrstio i četrnaestu točku – „Prijedlog zaključka o sazivanju sjednice Vijeća za obranu“. O tome se trebalo raspravljati tik prije zadnje, već tjednima sporne točke – prijedloga o sudjelovanju OS RH u NATO aktivnosti za sigurnost i obučnu potporu Ukrajini (NSATU). No zahvaljujući raznim političkim i proceduralnim smicalicama, o čemu smo već pisali, članovi Odbora – i to isključivo opozicijski – opširno su slušali o razlozima zašto predsjednik Milanović neće odobriti angažman OS RH u ovoj aktivnosti. Ured predsjednika RH predstavljali su predstojnik Ureda Orsat Miljenić, savjetnici za obranu i vanjsku politiku Ivica Olujić i Neven Pelicarić, te glasnogovornik Nikola Jelić. Predstavnici Ministarstva obrane – ministar Ivan Anušić i dvoje njegovih savjetnika, brigadni general Tomislav Galić i brigadir Dražen Jožef, tajnik Ministarstva obrane Petar Barać, šefica kabineta ministra Marina Vujčić i glasnogovornica Iva Puljić-Šego – obrazloženja Milanovićevih ljudi nisu saslušali jer su napustili sjednicu Odbora nezadovoljni zbog tog što načelniku GS-a, generalu Tihomiru Kundidu, nije bilo dozvoljeno sudjelovati.

Na to je ministar obrane Ivan Anušić upozorio još prije sjednice Odbora, a potom i na samoj sjednici, zatraživši mišljenje Odbora jer nema načelnika GS OS RH „koji je bio, naravno, pozvan, koji ovdje treba biti, koji je najrelevantniji za objasniti ove teme o kojima govorimo i koji iz potpuno neutralnog kuta će te teme iskomunicirati“. Anušić je rekao da ne razumije zašto sjednici prisustvuju 4 predstavnika Ureda predsjednika, dok čovjek koji je tu trebao biti, general Kundid „15 minuta prije odlaska na ovaj Odbor, zajedno sa mnom, mene obavještava da mu je Predsjednik zabranio dolazak, da mu je izdao zapovijed i da mora  u 12:30 (za kada je zakazana sjednica Odbor, op.a.)  biti u Uredu predsjednika. Ja predlažem i hoću očitovanje, želim čuti očitovanje, da li uopće ima smisla nastaviti dok ne dođe načelnik Glavnog stožera i molio bih mišljenje ovoga Odbora“. Anušićev zahtjev je, očekivano, podupro potpredsjednik Odbora Ante Deur (HDZ):

„Sve ovo što smo čuli, i nedolazak i zabrana načelniku Hrvatske vojske, nedolazak na sjednicu za obranu je još jedan pokazatelj da Predsjednik države uzurpira svoju ulogu koja nema nikakve veze s ovim Odborom i s Hrvatskim saborom. Druga stvar, poštovani savjetnici koju su došli, što se nas tiče mogao je poslati bilo koga, mogao je iz svojega krda poslati 4 bilo… bilo koje situacije, neovisno o tome ovom Odboru ništa ne znači. Mi tražimo da dok ne dođe načelnik Hrvatske vojske da vi niste relevantni da možete… ovo nije savjetodavno tijelo Predsjednika države nego Hrvatski sabor i Odbor za obranu“.

Deur je potom još jednom zatražio da se sjednica Odbora nastavi nakon što dođe načelnik GS-a, general Kundid. Predsjednik Odbora Bauk je ustvrdio da „nije neobično da na sjednici Odbora budu predstavnici Ureda predsjednika Republike – zadnji put je bilo recimo kod prijedloga za imenovanje načelnika Glavnog stožera, bilo je i u prethodnim mandatima Hrvatskog sabora“. Iako se Bauk nije mogao točno sjetiti kada, treba se vratiti upravo u vrijeme Milanovićeve Vlade i mandata predsjednika RH Ive Josipovića, kada je također zbog neslaganja između Ureda predsjednika i Ministarstva obrane (zbog određenih prijedloga u izmjenama Zakona o obrani) sjednici Odbora prisustvovao Josipovićev savjetnik za obranu Zlatko Gareljić. Ured predsjednika, nastavio je Bauk, za svaku sjednicu saborskog Odbora za obranu dobije obavijest i poziv kojem se najčešće ne odazovu, ali ponekad se predstavnik Ureda zaista i pojavi.

Ranko Ostojić (SDP) ponovno je raspravu vratio na načelnika Kundida, upozorivši da je Vlada u  svojim vlastitim dokumentima navela kako su u njeno ime kao obrazlagatelji prijedloga o međunarodnim misijama navedeni ministar obrane Anušić te državni tajnici Branko Hrg i Drago Matanović, dok se načelnik GS OS RH nigdje ne spominje. „Običaj je na Odborima da se ta lista proširi kako bi mogli dati stručne informacije, ali oni nisu uvjet da se sjednica može održati“, odgovorio mu je Bauk. No Ante Deur je insistirao da se sjednica bez načelnika GS ne može održati:

„Pošto bez načelnika Hrvatske vojske ne možemo relevantno nastupati u  obrazloženje u pojedinim točkama, mi ćemo napustiti ovu sjednicu i do dolaska načelnika Hrvatske vojske… kada ćemo doći u njegovoj prisutnosti“.

Rečeno – učinjeno: HDZ-ovi i partnerski članovi, zajedno s predstavnicima Ministarstva obrane, napustili su sjednicu koja je potom nastavljena uglavnom izlaganjem predstojnika Ureda predsjednika RH Orsata Miljenića i pitanjima opozicije. Prvo je Miljenić objasnio zašto nema načelnika Kundida:

„Pokušaj ovoga što radi HDZ i Vlada Republike Hrvatske je čista politizacija, pokušaj politizacije Hrvatske vojske. Naime, jedini predlagatelj ove odluke je Vlada Republike Hrvatske i resorno ministarstvo. Načelnik Glavnog stožera nije politička osoba i ne smije sudjelovati u odlučivanju i donošenju političkih odluka. Po ovoj logici, kako to kaže ovdje ministar koji je očito svjestan situacije pobjegao s ove sjednice, ispalo bi da je načelnik Glavnog stožera njegov ađutant bez kojeg on ne može ništa obrazložiti. Ministar ima tisuću ljudi pod sobom, hodao je po sjednicama NATO saveza i drugih tijela, dogovarao je sve oko ovoga, i sramotno je da on danas kao ministar i potpredsjednik Vlade kaže da on to ne zna obrazložit bez načelnika Glavnog stožera“.

Načelnika Kundida na sjednicu saborskog Odbora pozvao je ministar kao dio proširene delegacije, što je i ranije bio običaj, no dolazak prvog čovjeka vojske na saborske sjednice do sada je uvijek bila više iznimka nego pravilo.

A, da je Hrvatska lojalna članica NATO saveza, dokazuje i Milanovićeva suglasnost za povećanje prisutnosti hrvatskih vojnika u zemljama NATO-a koje graniče s Rusijom za čak 80%, napomenuo je Miljenić:

„Ali zašto? Oni su u Savezu. Isto tko – da mi imamo problem na granici, mi bi očekivali da oni pošalju nama. Ali! Ukrajina nije u Savezu, i misija koja se tiče Ukrajine – ona nije Savez. I kad netko kaže – ‘Vi morate slijediti saveznike’ – u čemu ih to trebamo slijediti?! Mi smo lojalni, i ako netko napadne Poljsku ili neku drugu zemlju – tu smo!“.

Time se, dodao je Miljenić, Hrvatska i NATO direktno svrstavaju na jednu od zaraćenih strana, što u drugim misijama nije slučaj, budući da u njima NATO, EU i UN snage pokušavaju uspostaviti ili održati mir. No bez obzira što OS RH neće, temeljem blokiranja od strane predsjednika Milanovića, poslati ljude u NSATU, Hrvatska će tu NATO aktivnosti podržati financijski, sukladno udjelu koji joj je određen. Na sjednici su se mogle čuti i druge stvari – ponovno o tome da je Predsjednik RH tek „ceduljom“ obaviješten o hrvatskom preuzimanju obveza prema NSATU, i to puno prije NATO summita u Washingtonu, bez ikakve koordinacije između Predsjednika i Vlade. Ministar obrane je bio obaviješten da Predsjednik neće dati suglasnost, no ipak je, tvrdi Miljenić, potvrdio hrvatsko sudjelovanje. Također se pokrenulo i pitanje klasificirane informacije s kojom Predsjednik navodno raspolaže i koja se ne smije iznijeti u javnost, ali bi mogla itekako utjecati na razmišljanje saborskih zastupnika. Zbog toga je opozicija tražila održavanje i Vijeća za nacionalnu sigurnost i Vijeća za obranu, kako bi se na tim konzultativnim skupovima najviše državne razine raspravile osjetljive informacije prije dolaska te teme na saborsku raspravu. No zbog odbijanja premijera Plenkovića, ni jedno od ova dva Vijeća neće se održati.

„Mi sljedeći tjedan moramo glasati o pitanju o kojem dvije državne instance, nadležna i za pitanja sigurnosti i za pitanja vanjske politike, dakle predsjednik Vlade i predsjednik države, imaju oprečna mišljenja i interpretaciju toga što je opseg misije NATO-ve potpore Ukrajini“,

rekla je Sandra Benčić (Možemo!), naglasivši kako je upravo zbog nedostatka odgovora o eventualnim sigurnosnim ugrozama za Republiku Hrvatsku na saborskom Odboru za nacionalnu sigurnost (održanom dan ranije) zatraženo ono što bi Vijeće za nacionalnu sigurnost trebalo nedvojbeno utvrditi:

„Mi tražimo da Vijeće za nacionalnu sigurnost kao prvo traži svu dokumentaciju o ovoj misiji – i onu koja je deklasificirana i onu koja je klasificirana, da prođu sve i da na osnovu toga procijene postoji li bilo kakav rizik i može li se interpretirati na bilo koji način da je to naše sudjelovanje… mi tražimo i dalje da Vijeće za nacionalnu sigurnost utvrdi apsolutno sve činjenice da ih mi kao saborski zastupnici dobijemo i da na temelju toga onda možemo donijeti svoju odluku. Odbijanje sazivanja sjednice za nacionalnu sigurnost od saborskih zastupnika traži upravo to da glasaju, ne na temelju onog što znaju, ne na temelju vrijednosti koje zastupaju politički u odnosu na činjenice o misiji, nego na osnovi svrstavanja – na to da li će dati povjerenje Plenkoviću ili Milanoviću“.

Nastavak odborskog sučeljavanja

Sjednica saborskog Odbora za obranu o Vladinom prijedlogu sudjelovanja pripadnika OS RH i međunarodnim misijama nastavljena je u ponedjeljak, 21. listopada. Iako ni ovoga puta nije bilo načelnika GS – generala Kundida koji je ponovno morao biti kod Predsjednika – HDZ-ovi članovi Odbora vratili su se na sjednicu, ovoga puta potpomognuti i kolegama koji inače nisu članovi Odbora za obranu, ali znaju biti glasni u raspravi. Vratili su se i predstavnici Ministarstva obrane na čelu s ministrom Anušićem, koji je ukratko prošao sve predložene misije i njihove eventualne promjene, i opet zapeo na NATO aktivnosti podrške Ukrajini. No ovoga puta Anušić se pripremio i usred rasprave on je izvadio pisano očitovanje načelnika GS OS RH generala Tihomira Kundida o „NATO aktivnosti za sigurnosnu i obučnu potporu Ukrajini“ (NSATU). U ovom kratkom dokumentu načelnik Kundid napominje kako je „posebno naglašeno da NATO nije niti će postati strana u oružanom sukobu kao posljedica ove aktivnosti“, te da se provodi „isključivo na teritoriju zemalja članica NATO-a“. Glavne zadaće ove aktivnosti su: (1) razvoj snaga, (2) koordinacija opremanja, (3) koordinacija obuke, te (4) logistika opremanja. Hrvatski časnici bi trebali raditi u samom Zapovjedništvu NSATU, i to na ustrojbenim mjestima stožernog časnika iz područja logistike (razina čina bojnika) i iz područja planiranja (također razina bojnika). Kao dodatna sigurnost da hrvatski časnici ne mogu biti upućeni na teritorij Ukrajine, napominje general Kundid, stavljeno je izričito ograničenje (tzv. caveat) koje priječi njihovo upućivanje izvan teritorija Saveza, te angažiranje na teritoriju Ukrajine. Iako je ovim očitovanjem načelnika GS-a donekle odagnana sumnja o upućivanju hrvatskih vojnika u samu Ukrajinu – što je  predsjednik Milanović danas izričito demantirao kao svoje izjave proteklih tjedana – ostalo je pitanje važnosti klasificirane informacije od 23. rujna koja bi, prema tvrdnjama predstavnika Ureda predsjednika – mogla bitno utjecati na odluku  saborskih zastupnika. Tu je i Orsat Miljenić, predstojnik Ureda, reterirao u odnosu na prošlotjednu sjednicu, zaboravljajući na prošlotjedne teze o pokušaju politizacije načelnika GS-a, te je sada predložio da se general Kundid pozove na zatvorenu sjednicu kako bi u takvom kontroliranom okolišu zastupnicima iznio povjerljive informacije. HDZ-ovi zastupnici izjasnili su se protiv ovog prijedloga, tvrdeći da zatvorena sjednica nije potrebna jer se ništa ne krije (5 zastupnika „ZA“ a 7 protiv, koliko je u Odboru zastupnika vladajućeg bloka). Nakon što se tako osiguralo da rasprava ostane općenita te nadalje opterećena spomnutim klasificiranim elementom, još se dugo nastavio politički vatromet. Dakle, velika većina od ukupno oko 5,5 sati sjednice prošlo je u relativno općenitom političkom prepucavanju između pozicije i opozicije, s obaveznim spominjanjem Zorana Milanovića, njegova davnog premijerskog mandata i aktualne predsjedničke kampanje.

Dok je trajala sjednica saborskog Odbora za obranu, Vlada je objavila da je načelnik GS OS RH o NSATU razgovarao s premijerom Plenkovićem

Nakon tako provedene rasprave, Vladini prijedlozi o sudjelovanju u međunarodnim misijama stavljeni su na glasanje, iako se zapravo ni o jednoj misiji nije raspravljalo osim o onoj „ukrajinskoj“. Sve su misije izglasane s omjerom 11 „ZA“ i 1 „SUZDRŽAN“ (Josip Jurčević, koji je time protestirao protiv ovakvog ekspresnog prelaženja preko misija). Što se NSATU tiče, 7 zastupnika bilo je „ZA“, 1 „PROTIV“, dok su 2 (SDP-ovci Arsen Bauk i Ranko Ostojić) bili suzdržani. Sličnom je većinom na kraju odbijen i prijedlog predsjednika Odbora da se i Predsjenika RH i predsjenika Vlade RH pozove na zajedničko sazivanje sjednice Vijeća za obranu. Ujedno, zatvarajući sjednicu, predsjednik Bauk je najavio da će od predsjednika Sabora zatražiti očitovanje i oko toga tko koga može pozivati na sjednice Odbora, kako se ubuduće  ne bi ponovio „slučaj Kundid“.

Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović potpisat će Rješenje o imenovanju vršitelja dužnosti ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) kojim se Daniel Markić imenuje vršiteljem dužnosti ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije s danom 6. svibnja 2024., do imenovanja ravnatelja, a najduže na rok do dva mjeseca, priopćeno je u petak iz Ureda Predsjednika. Odgovor je to predsjedniku Vlade, Andreju Plenkoviću, koji je u uvodu u jutrošnju sjednicu još uvijek tehničke Vlade u petak ujutro, rekao da je predsjedniku Republike uputio prijedlog o privremenom produljenju mandata ravnatelju SOA-e Danielu Markiću.

“Danas sam uputio i jedan prijedlog Predsjedniku Republike koji se odnosi na daljnje produljenje mandata – i to privremeno – aktualnom ravnatelju Sigurnosno-obavještajne agencije danielu Markići do postizanja dogovora, naravno u kontekstu i formiranja nove Vlade o stalnom mandatu ravnatelja SOA-e kako bi SOA mogla normalno funkcionirati i nakon 6. svibnja. Naravno da je ovo sve u kontekstu i ranijeg imenovanja načelnika Glavnoga stožera Hrvatske vojske, gospodina Kundida”,

rekao je u uvodu današnje 303. sjednice Vlade premijer Plenković.

Kako je priopćeno iz Ureda predsjednika RH:

“S obzirom da još nije formirana nova Vlada RH, a ravnatelju SOA-e Danielu Markiću 5. svibnja 2024. završava mandat na toj dužnosti, prijedlog Predsjednika Republike da se Daniela Markića imenuje za vršitelja dužnosti ravnatelja SOA-e pokazao se sada kao jedino racionalno i odgovorno rješenje. Iako je Rješenje o imenovanju vršitelja dužnosti ravnatelja SOA-e moglo i trebalo biti doneseno još u ožujku, odluku danas tehničkog predsjednika Vlade RH da prihvati njegov raniji prijedlog, Predsjednik Republike smatra jedinom mogućom i ispravnom odlukom“.

Plenković i Milanović – hladno, vrlo hladno

Ured  Predsjednik Republike naglašava kako je Zoran Milanović predložio  predsjedniku Vlade RH još 11. ožujka 2024. imenovanje Daniela Markića vršiteljem dužnosti ravnatelja SOA-e do imenovanja novog ravnatelja, a najduže na rok do dva mjeseca, i to imajući u vidu najavu raspuštanja Hrvatskog sabora. Predsjednik Republike upozorio je već tada predsjednika Vlade RH kako je izgledno da će mandat ravnatelja SOA-e završiti u trenutku kada vrlo vjerojatno još neće biti formirana nova Vlada RH te se zbog toga neće moći provesti ni zakonska procedura imenovanja ravnatelja SOA-e. Isto tako, dobro je, pa i pohvalno, što je tehnički predsjednik Vlade RH svoje postupanje vratio u ustavne okvire te što je opet svjestan da mora surađivati s Predsjednikom Republike kako to propisuju hrvatski Ustav i zakoni, ocijenjeno je u priopćenju iz Ureda Predsjednika. Tu se, među ostalim, očito aludira na to što je premijer Plenković jutros izbjegavao predsjednika Milanovića nazvati “Kršiteljem Ustava”, kako ga  je nazivao posljednjih tjedana, ali i što je – za razliku od primjerice imenovanja ravnatelja VSOA-e – odlučio izbjeći ignoriranje činjenice da mu je za imenovanje novog čelnog čovjeka civilne obavještajne agencije ipak neophodna koordinacija s Predsjednikom RH.

Inače, Daniel Markić je četvrti ravnatelj SOA-e, a na dužnost je imenovan 05. svibnja 2016. godine. Na drugi mandat imenovan je 6. svibnja 2020. godine. Na dočeku prvih 6 Rafalea 25. travnja Markić je viđen u kratkom, ali – činilo se – srdačnom razgovoru sa Zoranom Milanovićem. Iako je protekla 2 mjeseca naglašavao kako nema ništa protiv Markića, Milanović je njegov treći mandat na čelu SOA-e odgodio sve dok mu ne razjasni ulogu SOA-e u slučaju sigurnosne provjere Ivana Turudića.

“Razgovori ugodni” – Orsat Miljenić, Zoran Milanović i Daniel Markić

“Stav je Predsjednika Republike kako se prije bilo kakvog razgovora o imenu ravnatelja SOA-e mora provesti detaljna analiza (ne)postupanja SOA-e prilikom imenovanja Ivana Turudića na dužnost Glavnog državnog odvjetnika i prema potrebi provesti promjene kako u unutarnjoj organizaciji SOA-e, tako i promjene pravnog okvira za postupanje Agencije. Tek nakon provođenja spomenutog može se razgovarati o imenu ravnatelja SOA-e čiji mandat traje do 6. svibnja 2024. godine. Takav stav Predsjednika Republike ne samo da je već više puta javno izrečen, nego je jasno iznesen i predstavnicima Vlade RH”,

stajalo je u priopćenju Ureda predsjednika 29. veljače ove godine.Ured predsjednika je tada, kao i nekoliko puta kasnije, napominjao da ne postoji dogovor o imenovanju generala Tihomira Kundida na čelo GS OS RH u zamjenu za ponovno imenovanje Daniela Markića na čelo SOA-e. Vladin pregovarač, ministar obrane Ivan Anušić, uporno je ponavljao da je baš to dogovorio s Predsjednikom i njegovim suradnicima, te je na kraju zaključio kako mu je ovo “dobra škola” da više ništa ne dogovara bez da se potom o tome ne sastavi i zapisnik. Dva mjeseca, koliko je Markić dobio na čelu SOA-e, brzo će proći, a nema sumnje da će ih obilježiti nova drama i natezanje o novom ili starom kandidatu za ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije.

Od prvog dana veljače tim savjetnika Predsjednika Republike pojačan je novim članom – savjetnikom za obranu – umirovljenim general-bojnikom Ivicom Olujićem, donedavnim direktorom Glavnog stožera OS RH. Štoviše, predsjednik RH i vrhovni zapovjednik OS RH Zoran Milanović odlučio je ponovo razdvojiti obranu i nacionalnu sigurnost i za svaki od tih resora imati zasebnog savjetnika, pa je od jučer Dragan Lozančić savjetnik za nacionalnu sigurnost, dok je Ivica Olujić savjetnik za obranu. O ovoj promjeni strukture je Ured predsjednika 31. siječnja objavio i kratko priopćenje:

„Predsjednik Republike Zoran Milanović imenovao je Ivicu Olujića za savjetnika predsjednika Republike Hrvatske za obranu. Odluka o imenovanju Ivice Olujića savjetnikom predsjednika Republike za obranu stupa na snagu 1. veljače 2023. godine. Dragan Lozančić, koji je do sada obnašao dužnost savjetnika predsjednika Republike Hrvatske za obranu i nacionalnu sigurnost, ostaje i dalje savjetnik predsjednika Republike Hrvatske za nacionalnu sigurnost.

Ivica Olujić umirovljeni je general-bojnik koji je do umirovljenja, u prosincu 2022. godine, obnašao dužnost direktora Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske. Prije te dužnosti, koju je obnašao od svibnja 2020. godine, bio je vojni izaslanik Republike Hrvatske u SAD-u, od 2016. do 2020. godine, a bio je i hrvatski vojni predstavnik pri NATO zapovjedništvu za transformaciju. Ivica Olujić sudjelovao je dva puta u mirovnoj misiji ISAF. Završio je najvišu vojnu izobrazbu u Hrvatskoj i inozemstvu”.

No prethodno je general Olujić postao faktorom u jednom od niza sukoba između predsjednika Milanovića i ministra obrane Marija Banožića. Naime,  na press-konferenciji koju je Zoran Milanović održao 30. prosinca 2022. godine, upravo je generala Olujića uzeo kao primjer uništavanja obrambenog resora i visokih vojnih časnika koji provodi ministar Banožić. Zbog zakonske odredbe o dobnoj granici, svi koji napune 60 godina života moraju otići u mirovinu – osim ako im se posebnom odlukom ministra ne produži službi do najviše dvije godine. Zbog te odredbe, sa zadnjim danom prošle godine oko 300 pripadnika OS RH – mahom pukovnika i brigadira – trebalo se umiroviti. Među njima i general-bojnik Ivica Olujić, koji je u rujnu 2022. napunio 60 godina. Na svoju inicijativu, rekao je predsjednik  Milanović na press-konferenciji, načelnik GS OS RH admiral Robert Hranj napravio je još početkom rujna prošle godine popis ljudi koji bi zbog potrebe službe trebali ostati u sustavu: „Nakon rundi dokumentiranih konzultacija i sastanaka poslali su ministru listu sa 151 čovjekom”, napomenuo je Milanović, dodavši da je tek 29. prosinca stigao odgovor iz Kabineta ministra. Najprije je ujutro došlo Banožićevo rješenje o zadržavanju admiral Hranja još narednih 6 mjeseci, a navečer je došla odluka i o ostalima, rekao je Milanović:

„Plenkovićev vazal od 151 čovjeka kojeg je predložio Glavni stožer – 150 zadržava u službi. Mi naravno ne znamo jesu li HDZ-ovske veze radile, pa je povrh tih 150 odabrano još nekoliko sretnih dobitnika koji su također ostali u službi, a što struka nije predložila jer nisu potrebni. Isto tako, dio časnika iz Ministarstva koji su pod ingerencijom ministra su predloženi za produžetak – to su ljudi koji se ne bave konkretno vojnim poslom, ali kako je Ministarstvo jedna mješovita ustanova ima stotine vojnika, vojnih osoba, koji rade u Ministarstvu”.

Među 151 osobom za koje je admiral Hranj tražio produženje službe bila su 2 generala – jedan je general Ivan Zelić, načelnik Personalne službe u Glavnom stožeru, a drugi – direktor Stožera general Olujić:

„Čovjek u punoj snazi, vrhunski školovan, nikad se nikome zamjerio nije, blizak suradnik Roberta Hranja (…) Dakle čovjek za mene vrhunske reputacije, čiji ostanak još godinu dana traži struka. On je prekrižen bez ikakvog obrazloženja. Nema ga. Gubi se…”.

Istoga dana, na Milanovićevu press-konferenciju Banožić je odgovorio svojim pojavljivanjem pred medijima te se, među ostalim, dotaknuo i slanja Olujića u penziju. Dok je kadrovska politika, kojom u Glavnom stožeru upravlja general Ivan Zelić, vrlo bitna s obzirom na zakone koji će se tek donositi, prema Banožićevom objašnjenju ispalo je da general Olujić neće dobiti produženje zbog ministrovog nezadovoljstva upravljanjem materijalnim resursima. Ili kako je to Banožić pokušao objasniti:

„Ali isto tako rekao sam… i u konačnici što je sam Milanović prozivao puno puta za materijalno-tehničko stanje opremljenosti, stanje objekata, itd, sve ono što proizlazi u biti iz domene rada i upravljanja i uprava, ali isto tako i direktora Stožera, da u tom području želimo isto tako napraviti određene pomake … Mislim da je period od ovih 2 godine koje sam tu da smo mogli puno toga unaprijediti, međutim nisu se događala promjene u određenim procesima, barem ne na način brzine kojom bih ja to želio da se to događa. Što se tiče Ministarstva obrane nastojali smo ubrzati ozbiljno procese i po pitanju planiranja, provođenja planova, provođenja financijskih okvira, i u konačnici vidite sam iznos sredstava koja smo iskoristili, odnosno postotak iskorištenosti najvećeg proračuna u posljednjih 20-ak i nešto godina … da su sredstva jako dobro iskorištena, planirana i iskorištena. Na takav način Ministarstvo obrane ubrzava procese. Ja želim da se upravo to dogodi i u budućem razdoblju i od strane Glavnoga stožera”.

Banožić je još na sve to dodao kako je siguran da će s načelnikom GS-a naći zajednički jezik i vrlo brzo naći novog direktora Stožera „koji će uistinu ubrzati procese, ali isto tako voditi brigu o onim pitanjima koje je sam Predsjednik postavljao…”.

Koliko brzo ti procesi napreduju, najbolje se vidi na web-stranici Glavnog stožera, gdje se više od mjesec dana od Banožićeve press-konferencije kao direktor Stožera i dalje vodi sada već Milanovićev savjetnik Ivica Olujić. Naravno, sada – početkom veljače – to je mjesto prazno, kao i još niz visokih zapovjednih mjesta u samom vrhu Oružanih snaga.

I tako je admiral Hranj, koji je bio zadovoljan svojim najbližim suradnikom, ostao bez njega zbog nezadovoljstva ministra obrane. „Razumljivo je da su radili dugi niz godina i da je kao takav admiral sigurno želio da generalu bude još produženo, ali evo – idemo u ono što sam rekao: raditi na način da još ubrzamo neke stvari, procese, prije svega govorim na modernizaciji i opremanju…”, zaključio je Mario Banožić.

Prijem na Pantovčaku za netom umirovljene časnike OS RH (Photo: UPRH/Ana Marija Katić)

Za završetak vojničke službe general Ivica Olujić dobio je, osim Banožićeve kritike svog rada, časnički bodež te prijem za sve umirovljene časnike OS RH 27. siječnja na Pantovčaku. „Iza vas je uspješna karijera. Vi ste zadnja generacija ili skoro zadnja generacija ljudi koja je dala svoj obol u Domovinskom ratu. Dolaze nove generacije, novi ljudi i nova vremena. Pred vama su lijepe godine koje ćete provesti u privatnosti sa svojim obiteljima, ali i radeći. Vrijeme za prestanak aktivnosti još nije tu”, poručio je predsjednik Zoran Milanović friškim umirovljenicima među kojima su – uz generala Ivicu Olujića – bili još i bivši zapovjednik HVU general Mate Pađen, te brigadni general Senad Fejzić, donedavni načelnik Operativne uprave u GS. Samo tjedan dana kasnije, umirovljeni general Ivica Olujić našao se na novom poslu u Uredu predsjednika RH.

Photo: MORH/T.Brandt

Portal Obris.org godinama je kritizirao spajanje resora obrane i nacionalne sigurnosti u lik i osobu samo jednog predsjedničkog savjetnika. No u aktualnim okolnostima žestokog višegodišnjeg sukoba između ministra obrane i Predsjednika RH, kao i sveopće blokade odnose između Krešimirovog trga i Pantovčaka, upitno je može li novi Milanovićev savjetnik za obranu išta raditi u iole normalnim okolnostima. U normalno vrijeme, savjetnički tim Dragan Lozančić (nacionalna sigurnost) – Ivica Olujić (obrana) – Neven Pelicarić (vanjski poslovi), uz potporu pročelnika Vojnog ureda kontraadmirala Predraga Stipanovića, bio bi skup vrhunskih profesionalaca, no u ovako nenormalnim vremenima, uz Predsjednika „s karakterom” nasuprot ministru obrane kao Mario Banožić, jedino se možemo pitati – što im to treba?!

Ponešto kasnije nego lani, kada je sličan sastanak bio održan 4. studenog, Predsjednik RH i Vrhovni zapovjednik OS RH Zoran Milanović održao je danas (22. prosinca 2022. godine) svoj redoviti godišnji sastanak s najvišim zapovjednicima i čelnicima ustrojbenih jedinica Oružanih snaga Republike Hrvatske. Ovoga puta je i sastav na sastanku bio ponešto širi nego lani, tako da se uz načelnika Glavnog stožera OS, admirala Roberta Hranja, na Pantovčaku okupilo još i general-pukovnika Sinišu Jurkovića (zamjenika načelnika GS OS RH), general-bojnika Ivicu Olujića (direktora GS OS RH), general-pukovnika Borisa Šerića (zapovjednika HKoV), kontraadmirala Ivu Raffanelija (zapovjednika HRM), brigadnog generala Michaela Križanca (zapovjednika HRZ), ali i brigadnog generala Blaža Beretina (zamjenika zapovjednika HVU „Dr. Franjo Tuđman“), te brigadira Ivana Miloša (zapovjednika Zapovjedništva specijalnih snaga). Uz Dragana Lozančića, savjetnika za obranu i nacionalnu sigurnost, s predsjedničke strane su ovoga puta bili prisutni još i Orsat Miljenić (predstojnik Ureda PRH), te kontraadmiral Predrag Stipanović kao pročelnik Vojnog ureda Kabineta za obranu i nacionalnu sigurnost Ureda predsjednika Republike Hrvatske.

Za razliku od lani, kada se reklo tek „Na sastanku se razgovaralo o stanju, nedostacima, nužnim proračunskim korekcijama i planovima razvoja Oružanih snaga RH“ – sada je izvješće sa sastanka ipak malo opširnije. Tako se čulo da su prisutni vojni zapovjednici izvijestili predsjednika Milanovića o stanju u Oružanim snagama RH na kraju godine, kao i o „potrebama Oružanih snaga RH koje treba osigurati kako bi vojska mogla uredno izvršavati svoju Ustavom propisanu zadaću“. No, dok se Vlada redovito i na sva usta hvali svojim obrambenim nabavama te pripadajućim ulaganjima, danas se čulo da je i u tom kontekstu ipak „potvrđena nužnost hitne nabavke vojne opreme i ubojnih sredstava jer stanje u pojedinim segmentima dovodi u pitanje obrambenu sposobnost Oružanih snaga RH“. Ujedno, predsjednik Milanović je vojne zapovjednike izvijestio kako je (1) zatražio od Vlade RH, i (2) očekuje hitno postupanje i donošenje potrebnih odluka – sve u cilju opremanje vojske i nabave nužno potrebnih sredstava.

Treba napomenuti kako se naglasak na loše stanje opreme OS RH kroz javne istupe Zorana Milanovića provlači već duže – pa je on tako i na obilježavanju 31. obljetnice Hrvatskog vojnog učilišta 20. prosinca ove godine izjavio:

„(…) I, bitna stvar, kad sam spomenuo naoružanje… Evo, o tome ću nešto morat govorit nakon Nove godine, jer to je moja ustavna dužnost. Šutio sam mjesecima, jer sam smatrao da stvari tako trebaju stajat. Pisao sam premijeru. Ali tajno. Dobro?! Jer sam smatrao da o tome ne treba izlazit u javnost. Ali, sada kad vidim da o takvim stvarima, iz svoje perspektive, govore Nijemci, Francuzi – to mi je dosta. Onda ćemo govoriti i mi. Kakvo je stanje na hrvatskim skladištima? Šta Hrvatska ima od oružja? Ha? Dakle, ima, na… na, ovoga, na… ne znam, na DHL-u… 12 francuskih lovaca. To nam je došla obavijest o dostavi. Ili će doć… Što još imamo? Koliko imamo protuoklopa, granata, raketa? Onoga čime puniš topove, koje… u Ukrajini,ono, odu, za… za petnaest minuta, za ‘veliki odmor’. Šta imamo od robe? Šta smo se potrudili kupiti, i naručiti, jer vidite da se to ne može dobit. Tog nema! I prije rata, ako nešto tražite, ako ste trebali… ne znam, tisuću granata – čekate godinu i pol dana. Danas – zaboravi, nema ih. Tko je kriv za stanje u kojem se nalazi materijalno-tehnička opremljenost Hrvatske vojske? Koja je grozna. Dobro?! Evo, imamo Amerikance, oni će nas branit kao što brane Ukrajince. To sjajno izgleda. Dakle, sad možemo reć otvoreno… To je moja dužnost. Ja mogu reći na sjednici, ovog… Vijeća za obranu. To se prešuti. Ja mogu pisati premijeru – to se ignorira. Kao pored turskog groblja… kak se veli. Sad moram o tome govorit. Prošlo je više od godinu dana. Sad imate činjenice. Za to je netko kriv… krivično odgovoran u Hrvatskoj, Ja ne! A, znate tko odgovara, ukupno, za.. za hrvatsku sigurnost i teritorijalnu cjelovitost, prema Ustavu? Ja. Zašto mi je Ustav to dao? Hajde, maknite – neka odgovara HDZ. Pa ću vam pričat kako dišu Hrvati u Antofagasti. To mi je, ono, puno komotnija tema. Ne? Manje si derem glas, i općenito manje živaca čovjek gubi. Dakle, ja sam odgovoran, ali odlučuje klika – koja, onda, nakon sjednica Predsjedništva HDZ-a daje izjave. ‘Mi vas pratimo. Prava strana…’ (…)“.

Dok predsjednik Milanović tu očito podsjeća na neke od tema otvorenih na lanjskom redovitom okupljanju zapovjednog vrha OS RH na Pantovčaku – tema koje se u proteklih godinu dana izgleda nisu pomakle ni milimetra – trebamo podsjetiti da je ovo drugi put ove godine da se na Pantovčaku održao takav načelni tip skupa. No za razliku od ovog današnjeg okupljanja, koje je predstavljeno redovitim na kraju godine, ono prethodno – održano 11. ožujka ove godine u bitno užem sastavu (s jedne strane samo načelnik GS OS RH Hranj, ravnatelj VSOA Kinder (sada u ostavci) te ravnatelj SOA Markić, a s predsjedničke strane još i savjetnik za obranu i nacionalnu sigurnost Lozančić, te savjetnik za europsku i vanjsku politiku Pelicarić) – bilo je hitno te se bavilo izričito padom besposadne letjelice vojnog tipa na području grada Zagreba, u večernjim satima četvrtka 10. ožujka ove godine.

Za kraj napomenimo i kako današnji sastanak na Pantovčaku nije ujedno predstavljen i kao uvod u sjednicu Vijeća za obranu, poput onog lanjskog. No s druge strane, dok se ove godine i Vijeće za nacionalnu sigurnost i Vijeće za obranu, kao najviša savjetodavna tijela, uopće ne uspijeva sazvati – treba se nadati da barem i ovaj sastanak na Pantovčaku onda neće biti uvod sličnom sastanku u prostorima Vlade, što je krajem lanjske godine izazvalo posebne svađe i nadmetanja Vlade te Predsjednika.

Nakon jučerašnjih sjednica Vijeća za obranu i Vijeća za nacionalnu sigurnost i na brzinu sazvanih press-konferencija dvojice glavnih aktera, Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića, novi nastavak sukoba počeo se voditi oko jučerašnje uloge načelnika GS OS RH, admirala Roberta Hranja. Premijer Plenković je, naime, ustvrdio da mu je vrhovni zapovjednik Zoran Milanović onemogućio slobodu govora zabranom da odgovara na pitanja, dok je predsjednik RH u priopćenju ustvrdio da Plenković laže i time javno ponižava načelnika Glavnog stožera.

Danas poslijepodne oglasio se i sam načelnik GS OS RH, admiral Robert Hranj, i to ponovno izjavom poslanom Uredu predsjednika RH, koju je Ured potom – zajedno s vlastitim priopćenjem – poslao medijima. Spomenuto priopćenje Ureda predsjednika ponovno je garnirano kićenim izrazima, kao i ono jučerašnje, pa ćemo ovdje prenijeti samo izjavu načelnika Hranja.

“Vezano uz brojne zahtjeve medija da komentiram svoje sudjelovanje na Vijeću za obranu, želim naglasiti da, kao profesionalni vojnik i kao načelnik GS OS RH, smatram neprimjerenim da iznosim detalje rasprave sa jučerašnjih sastanaka Vijeća za obranu i Vijeća za nacionalnu sigurnost.

Smatram da je najvažnije da se o bitnim pitanjima vezanim za stanje u Oružanim snagama raspravljalo detaljno, angažirano i, vjerujem, u konačnici, konstruktivno.

Moje izlaganje bilo je vezano za sposobnosti OS te stanje vojne infrastrukture. Govorio sam i o detaljima dostizanja određenih sposobnosti.

Zaključno, uvjeren sam da sam na sastanku Vijeća za obranu, u skladu s vlastitim spoznajama i znanjima, odgovorio na sva postavljena mi pitanja”.

stoji u izjavi admirala Roberta Hranja, poslanoj na adresu Predsjednika RH, premijera i ministra obrane RH.

Prije punih 5 godina, točnije 14. listopada 2016., brigadir Elvis Burčul preuzeo je dužnost zapovjednika Počasno-zaštitne bojne (PZB). Danas je ne samo razriješen te dužnosti, nego je odmah i umirovljen temeljem odluke ministra obrane Marija Banožića. Taj potez je, međutim, jako naljutio predsjednika RH i vrhovnog zapovjednika OS RH Zorana Milanovića, iz čijeg je Ureda kasno poslijepodne poslano duže priopćenje.

„Postupanjem ministra obrane Marija Banožića, odnosno prijevremenim umirovljenjem  zapovjednika Počasno zaštitne bojne brigadira Elvisa Burčula, Vlada Republike Hrvatske izvršila je grubi nasrtaj na uredno funkcioniranje sustava Oružanih snaga Republike Hrvatske. Zapovjednik PZB-e umirovljen je 20. listopada 2021. odlukom ministra obrane suprotno prijedlogu načelnika Glavnog stožera OS RH admirala Roberta Hranja koji je utvrdio kako je ostanak brigadira Burčula na dužnosti zapovjednika PZB-a potreba službe i u interesu Oružanih snaga RH. Vlada RH, odlukom ministra obrane, pokušava voditi kadrovsku politiku u OSRH ne poštujući potrebe službe, odluke Predsjednika Republike kao Vrhovnog zapovjednika OSRH, kao  ni prijedloge načelnika Glavnog stožera OSRH i to na način da bezrazložno i suprotno interesu OSRH tjera iz sustava obrane odlikovane časnike Hrvatske vojske”,

stoji u priopćenju Ureda Predsjednika RH. Dalje se navodi da je brigadier Burčul na čelu PZB tijekom posljednjih 5 godina časno i pošteno obavljao dužnost u mandatima 2 predsjednika Republike, 3 ministra obrane i 2 načelnika GS OS RH, „pri čemu nije imao primjedbe na njegov rad, već je redovito ocjenjivan najvišim ocjenama od strane svojih nadređenih“. Predsjednik Milanović dalje tvrdi da se radi o političkom nasilju suprotnom stavovima načelnika GS i dužnosnicima Ureda predsjednika:

„Iz postupanja ministra obrane razvidno je, nadalje, kako Vlada RH pokušava samovoljno postavljati kadrove u postrojbi čiji je prvenstveni zadatak zaštita, osiguranje i pružanje potpore Predsjedniku Republike kao Vrhovnom zapovjedniku OSRH, ne vodeći pri tome računa o potrebama službe. Predsjednik Republike, nastojeći zaštititi sustav upravljanja i zapovijedanja u OSRH, razgovarao je osobno s ministrom obrane i upozorio ga na moguće posljedice njegovog postupanja, a isto su učinili dužnosnici Ureda PRH koji su izravno komunicirali i upozorili na to dužnosnike Vlade RH i Ureda predsjednika Vlade RH. Predsjednik Republike neće dopustiti nasrtaj dnevne politike na OS RH i zloupotrebu zakonskih ovlaštenja na štetu pripadnika OS RH, posebice časnika HV-a koji su i hrvatski branitelji te će poduzeti sve što je u okviru njegovih ustavnih ovlasti kako bi zaštitio integritet Hrvatske vojske”,

zaključuje se u priopćenju Predsjednika RH.

Nije trebalo dugo čekati na to da Ministarstvo obrane svojim priopćenjem odgovori predsjedniku Milanoviću. Nepuna dva sata nakon priopćenja s Pantovčaka stiglo je i očitovanje s Krešimirovog trga.

„Brigadiru Elvisu Burčulu isteklo je imenovanje na dužnost zapovjednika Počasno-zaštitne bojne 15. listopada 2021. U skladu s Ustavom i Zakonom o obrani imenovanje zapovjednika na navedenu dužnost provodi se na način da Predsjednik Republike Hrvatske imenuje djelatnu vojnu osobu na prijedlog načelnika Glavnog stožera OSRH i uz suglasnost ministra obrane. U skladu sa svojim zakonskim ovlastima i potrebama službe koja je u ovlasti ministra obrane, a sukladno planovima osoblja, ministar obrane donio je odluku o prestanku djelatne vojne službe za brigadira Elvisa Burčula s ostvarivanjem prava na starosnu mirovinu, a sukladno Zakonu o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba. Ministarstvo obrane naglašava da navedeno umirovljenje nije u nadležnosti načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske niti je za takvo postupanje potreban prijedlog načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske, već je navedeno umirovljenje ovlast ministra obrane propisana zakonom. Zakonom o obrani jasno je propisana nadležnost personalnog upravljanja i vođenja kadrovske politike koja je u nadležnosti Ministarstva obrane,”

stoji u očitovanju Ministarstva obrane. Potom je MORH demantirao pojedine navode iz priopćenja Ureda predsjednika:

„Vezano uz netočne navode kako Vlada Republike Hrvatske pokušava samovoljno postavljati kadrove u postrojbi čiji je prvenstveni zadatak zaštita, osiguranje i pružanje potpore Predsjedniku RH kao Vrhovnom zapovjedniku OS RH, ne vodeći pri tome računa o potrebama službe oštro demantiramo i navodimo kako su nadležnosti državnih tijela u području obrane točno propisane Zakonom o obrani. Ponavljamo kako zapovjednika takve postrojbe imenuje Predsjednik RH na prijedlog načelnika Glavnog stožera OS RH i uz suglasnost ministra obrane. Vezano uz navode o zaštititi sustava upravljanja i zapovijedanja u OS RH, Ministarstvo obrane ističe da u skladu sa zakonom ono kao tijelo državne uprave ima planske, koordinacijske i nadzorne funkcije u obrani te osigurava uvjete za funkcioniranje i djelovanje Oružanih snaga Republike Hrvatske.

Ministar obrane svoju dužnost kao čelnik državnog tijela obnaša u skladu s Ustavom i zakonom u interesu Oružanih snaga RH kako bi one funkcionirale i provodile svoje misije i zadaće.

Također naglašavamo kako je u potpunosti netočna konstatacija o nasrtaju dnevne politike na OS RH i zloupotrebu zakonskih ovlaštenja na štetu pripadnika OS RH, posebice časnika HV-a koji su i hrvatski branitelji”.

Tu, naravno, prije svega upada u oči insistiranje Ministarstva obrane na tome tko IMENUJE, dok je prilično nejasno u formulaciji tko i na kojem temelju SMJENJUJE zapovjednika postrojbe.

Kako neslužbeno saznajemo, radi se o čisto osobnom činu ministra obrane, što potvrđuje i Jutarnji list. Brigadir Burčul je već prošle godine dobio produljenje mandata na godinu dana, što je trebalo potvrditi i ovih dana, i produljiti mu mandat na narednih godinu dana, čime bi dosegao maksimalnih 6 godina na čelu postrojbe. No navodno, unatoč prvotnom općem konsenzusu, načelnik GS OS RH Hranj i predsjednik Milanović potom su – samo dan prije isteka mandata – promijenili mišljenje, tražeći da se Burčulu produži mandat samo do kraja ove godine. Za taj zahtjev ministar obrane Banožić navodno nije imao razumijevanja, te je donio odluku da se brigadir Burčul momentalno umirovi.

Time je još jedna postrojba naprasno ostala bez zapovjednika – nakon brzinske smjene generala Turalije, ni Zapovjedništvo specijalnih snaga neko vrijeme nije imalo zapovjednika, a sada ga nema ni Počasno zaštitna bojna. Za kraj napomenimo i kako je PZB već na početku mandata predsjednika Milanovića bila predmet sukoba Vlade i Predsjednika – (1) zbog Milanovićevog ukidanja tzv. „crvenih mundira”, a koje Vlada i dalje koristi u ceremonijalnim prigodama, kao i (2) oko namjere da se redefinira uloga te namjena i te pristožerne postrojbe.

*Photo (osim prve): UPRH/Filip Glas i Dario Andrišek