Kako je već uobičajeno za ovo doba godine, Narodna skupština Srbije proteklih je dana raspravljala o Planu sudjelovanja Vojske Srbije u mirovnim misijama i operacijama za tekuću godinu. Vlada Srbije već je odavno usvojila taj dokument nazivan „Godišnji plan upotrebe Vojske Srbije i drugih snaga obrane u multinacionalnim operacijama u 2015. godini“, VS sudjeluje u njime bez prekida i ikakvih smetnji, pa je skupštinski „amen“ tek formalne prirode.

Tijekom rasprave u Skupštini ministar obrane Bratislav Gašić istaknuo je da Vojsci Srbije i „drugim snagama obrane“ treba nešto više od 1,3 milijarde dinara (dakle, iznad 10,78 milijuna eura, po tečaju od 120,5 RSD za euro) za realizaciju godišnjeg plana sudjelovanja u multinacionalnim operacijama, kojim je predviđeno da u 19 vojnih i 4 policijske operacije i misije UN-a i EU sudjeluje do 670 pripadnika VS-a i 18 pripadnika MUP-a na ukupno 357 pozicija. Ministarstvo obrane tu ipak snosi najveći financijski teret, čak 1.244.318.000,00 dinara, dok Ministarstvo unutarnjih poslova sudjeluje s 90.964.985,00 dinara. U oba slučaja, najviše se potroši za plaće, dodatke i naknade sudionicima u misijama i operacijama, ukupno 1.092.630.000,00 dinara (oko 9.062.956,2 eura, po tečaju od 120,56 RSD za euro). Tijekom ove godine očekuje se i uplata naknade od Ujedinjenih naroda za sudjelovanje pripadnika VS-a u UN-ovim operacijama i misijama, u iznosu od 396.856.000,00 dinara (oko 3,29 milijuna eura, po već spomenutom tečaju od 120,56 RSD za euro), što će se dalje utrošiti za isplatu plaća i naknada sudionicima u misijama.

Što se tiče Ministarstva obrane i Vojske Srbije, njihovi će pripadnici tijekom ove godine sudjelovati u 19 misija i operacija, što je ukupno povećanje za 5 misija u odnosu na prošlu godinu. To su:

1. MONUSCO – mirovna operacija UN-a u Demokratskoj Republici Kongo – trenutno sudjeluje 8 pripadnika VS: sanitetski tim za evakuaciju zračnim putem (AMET) i stožerna grupa od 2 osobe (zaduženi za praćenje aktivnosti i izradu procjene o pokretima pobunjeničkih grupa, prijem i obradu izvješća i informiranje vojnog vodstva misije)

2. UNMIL – mirovna operacija UN-a u Republici Liberiji – trenutno sudjeluje 5 pripadnika VS-a (raspoređenih u zapovjedništvu misije, i na dužnostima vođa multinacionalnih timova vojnih promatrača)

3. UNOCI – mirovna operacija UN-a u Republici Obali Slonovače – trenutno sudjeluju 3 pripadnika VS-a (raspoređeni u zapovjedništvu misije i na dužnostima vođa multinacionalnih timova vojnih promatrača)

4. UNFICYP – mirovna operacija UN-a u Republici Cipar – trenutno sudjeluje 46 pripadnika VS (1 stožerni časnik i grupa od 6 osoba, 2 vojna promatrača – SCAMLO, te još i pješački vod od 37 osoba)

5. UNIFIL – mirovna operacija Un-a u Republici Libanon – trenutno sudjeluje 177 pripadnika VS

6. UNTSO – mirovna operacija UN-a na Bliskom istoku – trenutno sudjeluje 1 vojni promatrač

7. MINUSCA – mirovna operacija UN-a u Srednjeafričkoj Republici – trenutno sudjeluju 72 pripadnika VS (2 vojna promatrača, 2 stožerna časnika i još 68 vojnika koji rade na formiranju vojne bolnice UN-a razine 2, u glavnom gradu Banguiju)

8. MINURSO – mirovna operacija UN-a u Zapadnoj Sahari – nova misija u kojoj bi sudjelovanje pripadnika VS-a bilo realizirano na temelju eventualnog poziva UN-a u okviru stand-by aranžmana (u tom okviru je moguće sudjelovanje stožernih časnika, vojnih promatrača i sanitetskog tima)

9. MINUSMA – mirovna operacija UN-a u Republici Mali – nova misija u kojoj bi sudjelovanje pripadnika VS-a bilo realizirano na temelju eventualnog poziva UN-a u okviru stand-by aranžmana (u tom okviru je moguće sudjelovanje stožernih časnika, vojnih promatrača i sanitetskog tima)

10. UNMOGIP – mirovna operacija UN-a u Džamu i Kašmiru – nova misija u kojoj bi sudjelovanje pripadnika VS-a bilo realizirano na temelju eventualnog poziva UN-a u okviru stand-by aranžmana (u tom okviru je moguće sudjelovanje stožernih časnika, vojnih promatrača i sanitetskog tima)

11. UNMISS – mirovna operacija UN-a u Južnom Sudanu – nova misija u kojoj bi sudjelovanje pripadnika VS-a bilo realizirano na temelju eventualnog poziva UN-a u okviru stand-by aranžmana (u tom okviru je moguće sudjelovanje stožernih časnika, vojnih promatrača i sanitetskog tima)

12. UNAMID – mirovna operacija UN-a u Sudanu – nova misija u kojoj bi sudjelovanje pripadnika VS-a bilo realizirano na temelju eventualnog poziva UN-a u okviru stand-by aranžmana (u tom okviru je moguće sudjelovanje stožernih časnika, vojnih promatrača i sanitetskog tima)

13. UNISFA – mirovna operacija UN-a u Sudanu – nova misija u kojoj bi sudjelovanje pripadnika VS-a bilo realizirano na temelju eventualnog poziva UN-a u okviru stand-by aranžmana (u tom okviru je moguće sudjelovanje stožernih časnika, vojnih promatrača i sanitetskog tima)

14. UNDOF – mirovna operacija UN-a na Bliskom Istoku – nova misija u kojoj bi sudjelovanje pripadnika VS-a bilo realizirano na temelju eventualnog poziva UN-a u okviru stand-by aranžmana (u tom okviru je moguće sudjelovanje stožernih časnika, vojnih promatrača i sanitetskog tima)

15. EUTM Somalia – misija EU za obuku sigurnosnih snaga Somalije – trenutno sudjeluje 5 pripadnika VS (1 stožerni časnik i medicinski tim u sastavu bolnice razine 1), od čega je 1 pripadnik VS angažiran na dužnosti šefa medicinske službe u zapovjedništvu misije u Mogadishu (zadaća: medicinska podrška, obuka, opremanje i održavanje stupnja spremnosti Somalskih snaga sigurnosti). Medicinski tim VS-a angažiran je na zdravstvenom zbrinjavanju pripadnika EUTM Somalia, kao i drugog osoblja iz svih zemalja EU i Republike Srbije, Veleposlanstva Kraljevine Norveške, Veleposlanstva SAD, delegacije EU u Somaliji i Keniji, te pripadnika vojne i civilne operacije EU (EU NAVFOR ATALANTA i EUCAP NESTOR)

16. EU NAVFOR ATALANTA – vojna operacija pomorskih snaga EU u Somaliji – trenutno su angažirana 4 stožerna časnika (te po potrebi 1 AVPD tim za zaštitu brodova u trajanju od 3-4 mjeseca godišnje)

17. EUTM Mali – misija EU za obuku sigurnosnih snaga Malija – trenutno sudjeluju 3 pripadnika VS kao mobilni medicinski tim(liječnik, medicinski tehničar i vozač) u sastavu lake poljske bolnice razine 2 Oružanih snaga SR Njemačke (zadaća: sanitetsko zbrinjavanje pripadnika EUTM Mali)

18. EUFOR RCA – vojna operacija EU u Srednjeafričkoj Republici – trenutno sudjeluje 6 pripadnika VS kao sanitetski tim (liječnik+5 medicinskih tehničara) za sanitetsko zbrinjavanje pripadnika EUFOR RCA u glavnom gradu Banguiju

19. EUMAM RCA – vojna savjetodavna misija EU u Srednjeafričkoj Republici – nova misija koja bi se realizirala temeljem poziva EU

Policijske misije – uglavnom kao i do sada

Ministarstvo unutarnjih poslova Srbije zadržala je sudjelovanje u dosadašnje 3 UN-ove misije, i dodala jednu uvjetno rečeno novu, pa to sada izgleda ovako:

1. UNMIL – mirovna operacija UN-a u Republici Liberiji – trenutno sudjeluje 6 policijskih službenika, s mandatom u trajanju od godinu dana (zadaća: savjetovanje, nadgledanje rada i obuke policijskih službenika Nacionalne policije Liberije)

2. MINUSTAH – mirovna operacija UN-a u Republici Haiti – trenutno sudjeluju 4 policijska službenika, s mandatom u trajanju od godinu dana (zadaća: savjetovanje, nadgledanje rada i obuke policijskih službenika Nacionalne policije Haitija)

3. UNFICYP – mirovna operacija UN-a u Republici Cipar – trenutno sudjeluju 2 policijska službenika

4. civilne misije EU za upravljanje krizama (prema potrebi i temeljem poziva EU) – MUP RS planira sudjelovanje 6 policijskih službenika u nekoj od civilnih misija EU za upravljanje krizama. Sudjelovanje u konkretnoj misiji zavisit će od poziva EU, kao i od raspoloživih kapaciteta MUP-a

Čisto da bude jasno – ebola je virusna bolest, jedna od hemoralgičnih groznica relativno brzog širenja i smrtnosti od oko 30 do 90 posto. Od njenog otkrivanja 1976. godine pa do danas bilo je zabilježeno ukupno 25 slučajeva njenog širenja u ljudskoj populaciji. Iako je nedvojbeno da je ova aktualna epidemija u Zapadnoj Africi, na prostoru Gvineje, Sierra Leonea i Liberije najveća do danas (ujedno i jedina do sada gdje se ova bolest krenula širiti u urbanim područjima, te na prostoru više država), treba napomenuti da je njena smrtnost jedna od nižih zabilježenih – oko 47 posto registrirano zaraženih. U protekla 24 zabilježena slučaja (od kojih je u njih 4 bila zaražena samo po jedna osoba) prosječna je smrtnost od ebole bila oko 37 posto, dok je u nekima od zabilježenih slučajeva znalo umrijeti i do 90 posto zaraženih. Za usporedbu – pri zarazom tifusom ili malim boginjama smrtnost je prosječno oko 1 posto. Dok je do sada ustanovljeno postojanje pet odvojenih grana virusne bolesti poznate kao ebola, za ljude su opasna četiri virusna tipa – “Bundibugyo ebolavirus”, “Zaire ebolavirus”, “Sudan ebolavirus”, i “Taï Forest ebolavirus”. Od toga se u Africi nailazi na ukupno tri tipa ove bolesti – Bundibugyo, Sudan i Zaire.

Pretpostavlja se da je aktualna epidemija ebole krenula od zaraženih šišmiša biljojeda

Kako se pretpostavlja, bazen u kojem se standardno zadržava virus prvenstveno predstavljaju male prašumske životinje – antilope, ježevi, šišmiši biljojedi i majmuni. Upravo je zato i većina registriranih epidemija bila zabilježena u zabačenim krajevima, nedaleko prašuma. I za ovo se aktualno izbijanje ebole smatra kako je započelo na sličan način – kada je malo dijete ugrizao zaraženi šišmiš biljojed, nedaleko sela Meliandoua u Gvineji. Od zaraze su tada prvo umrli dijete i njegova majka, u prosincu 2013. godine, da bi onda njihov sprovod doveo do okupljanja ljudi i početka masovnijeg širenja zaraze. Naime, prvi se simptomi na oboljelima javljaju između 2. i 21. dana od zaraze (tipično između 8. i 10. dana), a obuhvaćaju: visoku temperaturu (iznad 38,6 °C), jake glavobolje, bolove u mišićima, opću slabost, proljev, povraćanje, bolove u predjelu trbuha, te manjak apetita. Uz to, u nekim slučajevima zabilježena su i opsežna unutarnja te vanjska krvarenja. Kako kulturni običaji srednje Afrike obuhvaćaju opsežne tjelesne kontakte (za života ljudi, ali i nakon smrti pojedinaca), takve su prakse pridonijele širenju virusa, jednako kao i izostanak sustavne medicinske zaštite, te razna običajna praznovjerja. Konkretno, uz učestale pozdrave grljenjem, preko popularne konzumacije prašumskih životinja (gdje lovci prodaju nađene životinje, ponekad i uginule, za pripremu pečenjem, dimljenjem ili ukuhavanjem u guste juhe), sve do masovnih odlazaka bolesnih osoba pojedinim istaknutim vračevima i šamanima (za koje se tvrdilo kako mogu čudesno liječiti bolest) i pogrebnih praksi koje obuhvaćaju grupno uređivanje tijela pokojnika prije pogreba – gdje se onda ebola masovno širi doticajem većih grupa ljudi sa zaraženim tjelesnim izlučevinama i infektivnom krvlju pokojnika.

Priručna priprema i konzumacija divljih životinja je vjerojatno jedan od smjerova širenja bolesti

Upravo je zato u ovoj aktualnoj epidemiji ebole do danas umrlo oko 1426 ljudi, dok je njih preko 26015 službeno registrirano kako zaraženo. No to su tek službene brojke, za koje se pretpostavlja kako nisu ni iz bliza potpune – budući se u epidemijom pogođenim područjima za velik broj naselja čulo kako ima zaraženih, ali su ona toliko teško pristupačna i praktično pa bez sustava zdravstvene zaštite da te tvrdnje zapravo i nije bilo moguće provjeriti. Ujedno, u Zapadnoj Africi zabilježeno je kako se uz ebolu veže određena socijalna stigma – tako da ljudi ne traže pomoć do kasnijih stadija zaraze, društvo tendira prikrivati slučajeve bolesti, a zabilježeno je i aktivno onemogućavanje mjera epidemiološke prevencije – na primjer, famozni napad na odjel za izolaciju oboljelih u Monroviji, glavnome gradu Liberije, 17. kolovoza ove godine, te niz tamošnjih napada na državne “timove za pogrebe”, izvedenih od strane tradicionalista kojima su bili uskraćeni uobičajeni pogrebni rituali nad pokojnicima preminulima od ebole.

Uz širenje zaraze na prostoru Gvineje, Sierra Leonea te Liberije – koje su posljednjih mjeseci primarno žarište ebole (tip virusa poznata kao “Zaire ebolavirus”), posljednjih se tjedana čuje i o pojavi ebole u nekim drugim državama. Kao prvo, tu je Nigerija, gdje je ebola prenesena od jednog zaraženog putnika kojeg se nije dovoljno brzo prepoznalo kao nosioca bolesti i stavilo u karatenu. Zaraženi Patric Sawyer je vidljivo bolestan pristigao 20. srpnja u zračnu luku Murtala Muhammed International Airport u Lagosu, da bi radi štrajka liječnika na kraju završio u privatnoj bolnici – gdje je prepoznato o kojoj je bolesti kod njega bila riječ. Posljedica ovoga propusta bila je ukupno 14 oboljelih, od kojih je 5 osoba od ebole i umrlo (sam donositelj bolesti preminuo je 25. srpnja), dok je trenutno ondje u karanteni oko 213 epidemiološki sumnjivih osoba. Uz to, osobe sumnjive na ebolu zabilježene su i u Brazilu, Maroku (došljak iz Liberije preminuo početkom kolovoza), te na Filipinima – koji su nakon prvih sumnji na ebolu (grupa od 7 radnika na povratku iz Sierra Leonea početkom kolovoza) 23. kolovoza ove godine konačno potvrdili i povlačenje svojih 100 ljudi iz vojne misije UN u Liberiji “što je prije moguće”.

Dragovoljac sterilizira tijela preminulih žrtava ebole prije pogreba – mjesto Kenema, Sierra Leone

Iste te subote, 23. kolovoza – ali ne i povezano – na sjeveru Demokratske Republike Kongo javljeno je o još jednoj pojavi hemoralgičke groznice, od koje je navodno umrlo ukupno 13 ljudi. Virus, za kojeg se načelno pretpostavlja kako je riječ o podvrsti ebole, proširio se do mjesta Gere, na sjeveru države (oko 1200 kilometara sjeveroistočno od glavnoga grada Kinšase). Dok tamošnje zdravstvene vlasti rade na njegovu ograničavanju, javnosti je priopćeno kako se ne radi o istome tipu bolesti kao u Zapadnoj Africi. To i ne čudi, budući je DR Kongo država u kojoj je ebola po prvi puta ustanovljena, u kojoj se ta bolest do sada najčešće pojavljivala (ovo je sedmi navrat), ali i gdje periodički dolazi do usporedivih zaraza koje medicina ne uspijeva na vrijeme registrirati i katalogizirati. Uz to, pojedine su osobe zaražene ebolom prevezene i u Sjedinjene Američke Države, u Španjolsku i Veliku Britaniju. Ti su medicinski prijevozi izazvali velik interes javnosti, pa i strah – što zapravo i nije opravdano. Naime, treba znati da je do sada već bilo prijenosa ebole u Europu – u Švicarsku – gdje je tamošnji zdravstveni sustav reagirao po propisu i uspješno ograničio te suzbio “groznicu afričkoga podrijetla”, da bi se tek kasnijim laboratorijskim pretragama ustanovilo kako je tu bila riječ o eboli.
—————————
Zašto je posebno opasna aktualna epidemija ebole?

—————————

Hrvatska i ebola

Sredinom ovoga mjeseca moglo se čuti o stavljanju ukupno 18 osoba pod mjere tzv. “pasivnoga nadzora” u Hrvatskoj – one nisu hospitalizirane, već samo moraju tijekom karantenskoga roka od 21 dana učestalo mjeriti tjelesnu temperaturu, te biti u dnevnome kontaktu s epidemiolozima. Riječ je tu o 17 osoba koje su radile na naftnim platformama u Nigeriji i o jednome vojniku. Upravo o ovom pojedincu iz sastava OS RH upitali smo i Ministarstvo obrane RH. Evo što smo saznali:

“U ovom trenutku na afričkom kontinentu raspoređeno je devet pripadnika OS RH i to: dvojica pripadnika na dužnostima stožernih časnika u Operaciji potpore miru Ujedinjenih naroda UNMIL u Liberiji i sedam pripadnika na dužnostima vojnih promatrača u operaciji potpori miru Ujedinjenih naroda MINURSO u Zapadnoj Sahari. Jedan pripadnik OS RH iz operacije potpore miru u Liberiji (UNMIL) vratio se 7. kolovoza 2014. godine u Republiku Hrvatsku. Doputovao je na relaciji Monrovia – Bruxelles – Zagreb, zdrav, bez ikakvih simptoma bolesti. Prije dolaska u RH obavio je zdravstveni pregled, te od UN-a dobio valjanu medicinsku potvrdu i dozvolu za putovanje – UN Medical Services Division; Clinical Assessment Form for UN Personnel EXITING OUT FROM Countries that Currently Have Suspect/Confirmed Ebola Cases.

Iako djelatnik do danas nema nikakve simptome bolesti, stavljen je pod pasivni nadzor u trajanju od 21 dan, odnosno u vremenu maksimalne inkubacije. Mjera pasivnog nadzora izrečena je od strane epidemiologa nadležnog Zavoda za javno zdravstvo, a po obavljenom pregledu, na temelju rješenja izdanog od državnog sanitarnog inspektora pri ulazu u RH. Pasivni nadzor ne ograničava slobodu kretanja, već podrazumijeva da se osoba, ako razvije bilo koji simptom bolesti (s kojima je upoznat), odmah javi nadležnom liječniku“.

Pri tome MORH tvrdi kako je pitanje karantene regulirano člankom 55. važećeg Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (NN 79/07, 113/08 i 43/09), te da do sada nije bilo potrebe za karantenom niti jednog pripadnika OS RH prilikom povratka iz mirovne misije ili operacije. Ujedno, naglašeno je i da:

“Vojno zdravstveno središte uključeno je i blisko surađuje sa Službom granične sanitarne inspekcije Uprave za sanitarnu inspekciju Ministarstva zdravlja pri svakom povratku pripadnika OS RH iz mirovnih misija ili operacija u RH. Svaki pripadnik OS RH po povratku iz mirovne misije ili operacije, osim kontrole granične sanitarne inspekcije, sukladno važećim vojnim propisima podliježe i obveznom općem medicinskom zdravstvenom pregledu i epidemiološkom anketiranju, koje se provodi na Zavodu za zrakoplovnu medicinu i Zavodu za pomorsku medicinu Vojno zdravstvenog središta“.

Dok MORH naglašava kako je zdravstvena skrb DVO po povratku u Republiku Hrvatsku regulirana kao i za svo preostalo civilno stanovništvo – koje svoju zdravstvenu zaštitu ostvaruje kod svog izabranog liječnika, koji može biti civilni ili u sustavu OS RH – ostaje činjenica kako se u više navrata čulo sumnje u način reguliranja tematike zaraznih bolesti pri osoblju koje obrambeni sustav RH šalje u misije u inozemstvu. Dok osiguranje osoba u misijama nedvojbeno pokriva slučajeve nezgodnih slučajeva, ranjavanja i smrti – ponešto je nejasnija situacija vezana uz rizike obolijevanja od zaraznih bolesti tijekom misija. Napomenimo i činjenicu kako na izričita pitanja o osiguranju pripadnika obrambenog sustava RH od rizika zaraze bolestima tijekom boravka u misijama, kao i o posljedicama koje bi trajne posljedice zaraznih bolesti (od kojih se oboljelo tijekom rada u misijama u inozemstvu) imale na kasnije obračune plaća, otpremnina ili u konačnici i penzija tako zdravstveno pogođenih osoba pri njihovome odlasku iz obrambenog sustava RH – od MORH-a nismo dobili odgovore!

Bratislav Gašić, ministar obrane RS

Na dnevnom redu Narodne skupštine Srbije jučer se našao „Godišnji plan upotrebe Vojske Srbije i drugih snaga obrane u multinacionalnim operacijama u 2014. godini“ i „Prijedlog odluke o sudjelovanju pripadnika Vojske Srbije u multinacionalnim operacijama u 2014.“ Iz oba dokumenta je jasno da Srbija tijekom ove godine namjerava intenzivirati svoje dosadašnje sudjelovanje u međunarodnim misijama i operacijama, i to angažmanom u 7 novih misija UN-a i 1 Europske unije.

„Eventualni početak angažmana planiran je na temelju memoranduma o razumijevanju između Vlade Srbije i UN, kojim su utvrđeni resursi Vojske Srbije koje Vlada stavlja na raspolaganje UN. Unošenje dodatnih misija ne znači neminovni početak angažmana, već se stvaraju uvjeti za ispunjavanje obveza ako naša država dobije poziv za sudjelovanje od UN”,

objasnio je pred zastupnicima Skupštine ministar obrane Bratislav Gašić. On je precizirao da se u 2014. godini planira sudjelovanje do 300 pripadnika VS na 284 pozicije u misijama, kao i da se može očekivati povećanje broja tako angažiranih ljudi eventualnim ponovnim uvođenjem šestomjesečnih rotacija, što doduše neće ujedno utjecati na razinu planiranih financijskih sredstava. Tako se, među ostalim, planira povećanje sudjelovanja Vojske Srbije u misiji UN-a u Libanonu – gde je prošle godine prisustvo već povećano s razine voda na razinu satnije, i kamo bi ove godine trebao biti upućen još jedan dodatni pješački vod.

Hoće li ijedan zastupnik biti “protiv”?

S obzirom da su se u raspravi koja je uslijedila nakon Gašićevog obrazlaganja zastupnici i pozicije i opozicije izjasnili kako se time „jača vanjskopolitički položaj Srbije“ i „približava članstvu u EU“, nema nikakve sumnje da će ovaj prijedlog proći s većinom glasova. Nakon što se to dogodi, Vojska Srbije će sudjelovati u: (1) mirovnoj operaciji UN-a u DR Kongu – MONUSCO, (2) mirovnoj operaciji UN-a u Liberiji – UNMIL, (3) mirovnoj operaciji UN-a u Republici Obali Slonovače – UNOCI, (4) mirovnoj operaciji UN-a u Republici Cipar – UNFICYP, (5) mirovnoj operaciji UN-a u Republici Libanon – UNIFIL, (6) 2 mirovne operacije UN-a na Bliskom istoku – UNTSO i UNDOF, (7) mirovnoj operaciji UN-a u Zapadnoj Sahari – MINURSO, (8) mirovnoj operaciji UN-a u Republici Mali – MINUSMA, (9) mirovnoj operaciji UN-a u Indiji i Pakistanu – UNMOGIP, (10) mirovnoj operaciji UN-a u Južnom Sudanu – UNMISS, (11) 2 mirovne operacije UN-a u Sudanu – UNAMID i UNISFA, (12) misiji EU za obuku sigurnosnih snaga Somalije u Ugandi – EUTM Somalia, (13) vojnoj operaciji pomorskih snaga EU u Somaliji – EU NAVFOR Somalia ATALANTA, te (14) misiji EU za obuku sigurnosnih snaga Malija – EUTM Mali.

Uz to, pripadnici Ministarstva unutarnjih poslova Srbije ići će tijekom ove godine u 4 međunarodne mirovne operacije, i to u: (1) mirovnu operaciju UN-a u Republici Liberiji – UNMIL, (2) mirovnu operaciju UN-a u Republici Haiti – MINUSTAH, (3) mirovnu operaciju UN-a u Republici Cipar – UNFICYP i (4) multinacionalnu operaciju EU (za sada očito još nije odlučeno u koju).

Za realizaciju Godišnjeg plana upotrebe Vojske Srbije i drugih snaga obrane u multinacionalnim operacijama u 2014. godini potrebno je u proračunu osigurati 1.183.255.062,00 dinara (10.266.677,04 eura, po tečaju 115,253 RSD za 1 euro, ili 13.936.519,02 USD, po tečaju od 84,9032 RSD za 1 USD) od čega za Ministarstvo obrane 1.084.599.022,00 dinara i za Ministarstvo unutarnjih poslova 98.656.040,00 dinara. Dio troškova Ministarstva obrane Srbije, u iznosu od 265.073.022,00 dinara, naplatit će se i od Ujedinjenih naroda, i to prvenstveno za plaće, dodatke i naknade zaposlenih pripadnika Vojske Srbije koji sudjeluju u operacijama i misijama UN-a.

Pregled dosadašnjeg sudjelovanja u misijama koje se nastavljaju 2014.

Pripadnici VS u misiji u Kongu

Vojska Srbije sudjeluje u mirovnoj operaciji Ujedinjenih naroda u DR Kongo (MONUSCO) od 7. ožujka 2003. godine sa sanitetskim timom za evakuaciju zračnim putem (Aero Medical Evacuation Team – AMET), te od srpnja 2010. godine sa “stožernom grupom” od 2 osobe. Ta dvojica rade na praćenju aktivnosti tamošnjih pobunjeničkih grupa i procjenjivanju njihovih pokreta, na prijemu i obradi izvješća, te na informiranju vojnog zapovjedništva misije. Trenutno se u Kongu nalazi 8 pripadnika VS.

Vojska Srbije sudjeluje u mirovnoj operaciji UN-a u Republici Liberiji (UNMIL) s vojnim promatračima od 10. prosinca 2003. godine. Oni su angažirani na sprečavanju ilegalne trgovine, podršci razvoju ljudskih prava, unapređenju i podršci razvoju sektora sigurnosti te obavljanju redovnih zadataka patroliranja u području razmještaja. Trenutno su u UNMIL-u angažirana 4 pripadnika Vojske Srbije. Ministarstvo unutarnjih poslova RS sudjeluje u policijskom dijelu misije UNMIL od travnja 2004. godine. Rad policijskih službenika u misiji sastoji se od savjetovanja, nadgledanja rada i obuke policijskih službenika Nacionalne policije Liberije. Trenutno u misiji sudjeluje 6 policijskih službenika.

U mirovnoj operaciji UN-a u Obali Slonovače (UNOCI) Vojska Srbije sudjeluje od 1. svibnja 2004. godine, a zadatak tamo stacioniranih vojnih promatrača je praćenje prekida neprijateljstava i nasilja, sprečavanje ilegalne trgovine i obavljanje redovnih zadataka patroliranja u području razmještaja. Trenutno su u operaciji UNOCI angažirana 3 pripadnika VS.

Načelnik Generalštaba VS Ljubiša Diković na ispraćaju pripadnika VS u Cipar

U mirovnoj operaciji UN-a u Republici Cipar (UNFICYP) Vojska Srbije sudjeluje od 21. listopada 2010. godine, sa stožernim časnikom i odjelom od šest osoba, a od 23. rujna 2011. godine sudjelovanje je prošireno s dva vojna promatrača (MOLO) i pješačkim vodom do 37 pripadnika. Trenutno je u UNFICYP angažirano 46 pripadnika VS-a, i to na zadacima nadgledanja crte razdvajanja, sprečavanja obnove sukoba, pružanja podrške u provođenju humanitarnih operacija te uspostavljanju i održavanju vladavine prava. Ministarstvo unutarnjih poslova RS sudjeluje u policijskom dijelu UNFICYP-a s 2 policijska službenika od studenog 2011.godini misije (UNPOL). U 2014. godini planirano je sudjelovanje pet policijskih službenika, koji će raditi na istrazi delikata počinjenih u zoni razdvajanja, kontroli pristupa civila u zonu razdvajanja, nadgledanja granične točke između sjevera i juga, te na rješavanju civilnih sporova stanovnika dvije zajednice u zoni razdvajanja.

Vojska Srbije sudjeluje u mirovnoj operaciji UN-a u Republici Libanon (UNIFIL) od 21. prosinca 2010. godine, sa  stožernim časnicima. Od studenog 2012. godine u UNIFIL-u je bio angažiran pješački vod s elementom za logističku potporu, veličine od 41 pripadnika VS – koji je u studenom 2013. godine zamijenjen pješačkom satnijom od 130 pripadnika Vojske Srbije. Trenutno se u operaciji UNIFIL nalazi ukupno 143 pripadnika Vojske Srbije. Pripadnici VS-a su angažirani na koordinaciji aktivnosti u cilju promatranja, praćenja i održavanja prekida neprijateljstava između sukobljenih strana, pomoći libanonskoj vladi da efektivno uspostavi vlast i kontrolu na vlastitom području, te na pružanju pomoći u provođenju humanitarnih operacija radi normalizacije života, povratka raseljenih osoba i potpore uspostavljanju vladavine prava.

Vojska Srbije učestvuje u mirovnoj operaciji UN-a na Bliskom istoku (UNTSO) od 9. rujna 2012. godine, s jednim vojnim promatračem, angažiranim na sprečavanju obnove sukoba između Izraela i arapskih zemalja, nadgledanju crte razdvajanja i prekida vatre između sukobljenih snaga, te istovremeno pružanje pomoći podrške snagama UN-a na Golanskoj visoravni i u južnome Libanonu.

Ministarstvo unutarnjih poslova RS sudjeluje u mirovnoj operaciji UN-a u Republici Haiti (MINUSTAH) od ožujka 2008. godine, u sklopu policijskog dijela misije. Trenutno je u misiji angažirano pet policijskih službenika, s mandatom od godinu dana. Rad policijskih službenika u ovoj misiji sastavljen je od savjetovanja, te nadzora rada i obuke policijskih službenika Nacionalne policije Haitija.

Vojska Srbije u vojnoj operaciji pomorskih snaga Europske unije (EU NAVFOR Somalia ATALANTA) sudjeluje od 5. travnja 2012. godine, sa stožernim časnicima, a od 1. prosinca 2013. godine i s autonomnim timom za zaštitu brodova. Stožerni časnici Vojske Srbije angažirani su u zapovjedništvu operacije, ali i zapovjedništvu snaga u zoni operacije ukrcanoj na brod neke od država sudionica. Pripadnici autonomnog tima VS za zaštitu brodova – ukrcavaju se na trgovački brod koji za potrebe Svjetskog programa za hranu UN (World Food Programme – WFP) prevozi humanitarnu pomoć za raseljene osobe u Somaliji, i onda pružaju zaštitu brodu u slučaju napada pirata tijekom plovidbe iz Mombase (Kenija), Dar es Salama (Tanzanija) i Džibutija (Džibuti) do somalijskih luka (Mogadišu, Berbera, Bosaso, Kismajo i dr.), kao što taj brod štite i tijekom njegova boravka u navedenim lukama.

EUMC Predsjedavatelj u posjeti Role 1, travanj 2014. godine

U “Misiji Europske unije za obuku sigurnosnih snaga Somalije” u Ugandi (EUTM Somalia) Vojska Srbije sudjeluje od 25. travnja 2012. godine s jednim stožernim časnikom, a od 27. travnja 2013. godine i s medicinskim timom u sastavu bolnice ROLE-1 Somalijskih kopnenih snaga. Republika Srbija jedina je država sudionica EUTM Somalia, koja ujedno nije i članica Europske unije, a trenutno je u EUTM Somalia angažirano pet pripadnika Vojske Srbije. Jedan od njih je na dužnosti šefa medicinske službe u stožeru Misije u Ugandi (Kampali), gdje radi na zadacima medicinske podrške, obuke, opremanja te održavanja spremnosti somalijskih snaga sigurnosti. Ostala 4 pripadnika VS-a, odnosno medicinski tim VS, angažirani su u bolnici Role 1 pri Elementu za obuku i nadzor mentoriranja (Mentoring Advisory and Training Element – MATE) u Mogadišu – gdje oni rade na zdravstvenom zbrinjavanju pripadnika EUTM Somalia angažiranih u kampovima za obuku somalijskih snaga sigurnosti.

Izvješće o stanju u Vojsci Crne Gore za 2011. godinu

Vojska Crne Gore - stara organizacijska struktura iz 2007.

Nova organizacijska struktura Vojske, utemeljena na odluci Vlade CG, uvažava standarde definirane partnerskim ciljevima, smanjen je broj formacijskih mjesta za dočasnike, a povećan za vojnike po ugovoru. Vojska CG trenutno broji 2094 profesionalna pripadnika, tijekom 2011. profesionalna služba prestala je za ukupno 203 osobe (od toga je 69 časnika, 90 dočasnika, 38 vojnika po ugovoru, i 6 civila), a u službu je primljeno 65 vojnika po ugovoru. Nastavljeno je školovanje i usavršavanje vojničkog kadra u inozemstvu – 2 časnika i 1 dočasnika u 2011. završili su školovanje u SDA-u, a jedan časnik ga je započeo. Po jedan časnik i dočasnik usavršavali su se u Hrvatskoj, 2 časnika u Srbiji, i jedan u Njemačkoj. 37 kadeta upućeno je na školovanje na vojne akademije partnerskih zemalja.

Prošle godine čak 10 pripadnika VCG izgubilo je život (od toga 3 u padu helikoptera u rujnu 2011., 1 u misiji ISAF u Afganistanu, te 6 van službe – 2 samoubojstva, 1 prometna nesreća i 3 bolesti). Istraga o uzroku pada helikoptera (02. rujna 2011.) još uvijek traje, a letjelica Gazela SA341 u potpunosti je uništena.

Pripadnici Vojske CG sudjelovali su na 3 vojne vježbe u Crnoj Gori („ADRION 11 LIVEX“ – u akvatoriju Bokokotorskog zaljeva, „ODLUČAN KORAK 02“ – uz prisutnost ocjenjivačkog tima NATO-a, „ZETA 2011“ – na aerodromu „Golubovci“ i na rijeci Morači), te na 9 vojnih vježbi u inozemstvu (na poligonima partnerskih država).

Od NATO-programa, Ministarstvo obrane i Vojska CG nastavili su realizaciju programa PARP („Planning and review process“) i implementaciju „Koncepta operativnih sposobnosti“.

Uz kontrolu zračnog prostora, ni nabava koje letjelice nije naodmet

Tijekom 2011. nije bilo značajnijeg opremanja Vojske borbenim sustavima, jer je težište financiranja usmjereno na remont i popravak postojećih sustava – topničkog oružja, borbenih oklopnih vozila, helikoptera i pojedinih plovnih jedinica. Vlada je odredila lokaciju Vrsuta (na sjeverozapadnom dijelu planine Rumija) za postavljanje radara za nadzor i kontrolu zračnog prostora, a također je dala suglasnost da NATO agencija NC3A pristupi izradi Balkanske regionalne studije za kontrolu i nadzor zračnog prostora, koja će obuhvaćati i zajedničku studiju nabave radara za BiH, Makedoniju i Crnu Goru. Poduzete su i određene pripreme za modernizaciju sustava nadzora mora uz mogućnost razmjene informacija na regionalnome nivou sa susjedima – u okviru ADRION-inicijative, EU i NATO. U suradnji sa strateškim partnerom (SAD) razvijen je model održivog sustava nadzora i kontrole mora, s kapacitetima nacionalnog centra, čija se implementacija planira za tekuću 2012. godinu. Ministarstvo obrane preko Izvješća apelira na državu da pronađe model za rješavanje kapitalnih projekata Vojske – prvenstveno nabavu 2 srednja višenamjenska helikoptera i novog radara za kontrolu zračnog prostora, kao i zamjenu postojećih brodova Mornarice s 2 do 3 odgovarajuća patrolna broda. Pritom se kao dio rješenja nudi mogućnost da se sva sredstva od prodaje vojne opreme i naoružanja usmjere za rješavanje ovih kapitalnih projekata.

U Izvješću se kao jedan od osnovnih problema navode viškovi naoružanja i vojne opreme. Preventivnim uništavanjem ubojnih sredstava s nestabilnim barutima u vlastitoj organizaciji (u poduzeću „Poliex“ u Beranama) neutralizirano je 92,13 tona kritičnih ubojnih sredstava, dok je po svim programima u 2011. neutralizirano ukupno 292,73 tone ubojnih sredstava.

Uz određene izmjene Godišnjeg plana prihoda i rashoda, iz proračuna Ministarstva obrane za potrebe Vojske CG odvojeno je 27.327.774,47 eura (op. a. – uz tečaj 1,3135 USD za Euro – 35.895.031,77 USD, ili uz srednji tečaj HNB za 17. travnja od 7,47 kuna – 204.138.475,29 kn),  dok je realizacija plana rashoda u razdoblju od 01. siječnja do 31. prosinca 2011. iznosila 26.965.731,12 eura, odnosno 98,67%.

U 2011. započet je proces dugoročnog planiranja obrane izradom Dugoročnog plana razvoja, prvog takvog strateškog dokumenta u obrambenom sektoru Crne Gore. Planira se da će DPR biti napravljen do sredine 2012.

Izvješće o sudjelovanju pripadnika Vojske CG u međunarodnim snagama i mirovnim misijama u 2011.

Crnogorski pripadnici misije ISAF

Odlukom Skupštine Crne Gore od 05. srpnja 2011. omogućeno je slanje do 45 pripadnika Vojske CG u mirovnu misiju ISAF u Afganistanu (do tada je maksimum bio 40), kako bi se misija crnogorskih vojnika proširila i na segment obuke Afganistanske Nacionalne Armije. Od jeseni 2010. do veljače 2012. kroz ISAF Afganistan prošla su ukupno 4 kontingenta pripadnika Vojske CG, od čega je misija posljednjeg, četvrtog, proširena sudjelovanjem instruktora u Vojno-policijskoj školi u Kabulu. Dio crnogorskih vojnika stacioniran je u sklopu mađarskog Provincijskog tima za rekonstrukciju u pokrajini Baglan, u gradu Pol-e-Komri, dok su stožerni časnici raspoređeni u Regionalnom zapovjedništvu „Sjever“ u pokrajini Balkh, u gradu Mazar-e-Sharifu. Obuka svih pripadnika vođena je u Centru za obuku u Danilovgradu, i to na poligonima za obuku u kasarni „Golubovci“ i na vojnom  poligonu „Nova lokacija“ kod Pljevalja, a za dva kontingenta održana je i zajednička obuka s pripadnicima Oružanih snaga Republike Mađarske u Mađarskoj. Za stožerne časnike i dočasnike obuka je u većem dijelu realizirana u NATO-školi u Oberamergau u Njemačkoj, a za pripadnike Regionalnog zapovjedništva „Sjever“ u Centru za obuku u Bidgošću u Poljskoj. Obuka instruktora za dužnosti u Vojno-policijskoj školi u Kabulu realizirana je u Republici Hrvatskoj. U listopadu 2011. jedan pripadnik crnogorskog kontingenta umro je od srčanog udara.

Broj vojnika u ostalim međunarodnim misijama nije se mijenjao, pa je u mirovnoj operaciji „EU NAVFOR ATALANTA“ moguće sudjelovanje do 3 pripadnika Vojske CG, a u misiji „UNMIL“ u Liberiji do 2 pripadnika. Crnogorski pripadnici operacije ATALANTA (na dužnosti časnika palubne službe, navigacijskog časnika i motorista-operatera), u skladu s potpisanim bilateralnim sporazumima, ukrcani su na brodove mornarica Republike Grčke i Republike Italije – na talijansku fregatu Zeffiro (F577) 2 crnogorska vojnika, a jedan na grčku fregatu HS Nikiforos Fokas (F-466).

Obuka za misiju „UNMIL“ vođena je u specijaliziranim centrima za obuku vojnih promatrača u Kraljevini Nizozemskoj, Republici Mađarskoj, Finskoj i drugim zemljama. Obuku za vojne promatrače do sada je završilo 12 pripadnika Vojske CG, a planirano je da se ova obuka nastavi i tijekom 2012.

Iz proračuna Ministarstva obrane Crne Gore ukupno je za mirovne misije izdvojeno 3.894.919 eura (op. a. – uz tečaj 1,3135 USD za Euro – 5.115.976,11 USD, ili uz srednji tečaj HNB za 17. travnja od 7,47 kuna – 29.095.044,93 kn), od toga najviše za troškove pripreme i angažiranja vojnika u misiji ISAF – 3.782.287 eura (op. a. – 97,11%) . Troškovi pripadnika za operaciju ATALANTA iznose najmanje – samo 30.292 eura, dok su troškovi „UNMIL-a“ u zlatnoj sredini, ali u odnosu na one afganistanske još uvijek vrlo niski – 88.250 eura.