Na margini ovogodišnjeg 73. zasjedanja Opće skupštine Un-a, jučer (25. rujna) održan je sastanak o akciji glavnog tajnika UN-a Antonia Guterresa za očuvanje mira – „Action for Peacekeeping“ (A4P). Na sastanku je sudjelovala i predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović, koja je potvrdila da Hrvatska podržava ovu inicijativu i pridružuje se „Izjavi o zajedničkim obvezama prema mirovnim operacijama Ujedinjenih naroda“ (Declaration of Shared Commitments on United Nations Peacekeeping Operations). Ovom Izjavom potvrđuje se primat političkog rješavanja sukoba, kao i uloga mirovnih misija kao potpore političkom procesu, ali od država-članica UN-a (barem zasad) ne zahtijeva dodatne obveze prema UN-u osim onih u kojima već sudjeluju.

Na prošlotjednoj 115. sjednici Vlade (od 20. rujna) usvojen je zaključak o prihvaćanju teksta „Izjave o zajedničkim obvezama prema mirovnim operacijama UN-a“, a državna tajnica u Ministarstvu vanjskih poslova Zdravka Bušić pročitala je obrazloženje ove odluke. „Izjavom se također naglašava važnost pristanka svih sukobljenih strana na mirno rješenje, nepristranost, te suzdržavanje od uporabe sile, osim u slučaju obrane mandata mirovnih misija. Ujedno se sve države-članice obvezuju na promoviranje i davanje potpore političkom, odnosno mirnom rješavanju sukoba, te jačanju uloge mirovnih operacija u pogledu zaštite civila, poboljšanju sigurnosti, zaštite pripadnika, kao i primjereno ponašanje osoblja mirovnih operacija, te jačanja partnerstva među državama. Također, EU odnosno EEAS, posebno Francuska i Nizozemska, se snažno zauzimaju za podržavanje ove izjave, a više od polovine država-članica Europske unije, kao i brojne članice UN-a, su zapravo se već službeno izjasnile o pridruživanju.“

Vlada je to jednoglasno prihvatila, te zadužila stalnog predstavnika pri UN-u Vladimira Drobnjaka da pismom obavijesti glavnog tajnika o hrvatskom pridruživanju spomenutoj Izjavi.

Zaključno s jučerašnjim datumom, „Izjavu o zajedničkim obvezama prema mirovnim operacijama Ujedinjenih naroda“ podržalo je ukupno 145 država-članica UN-a, kao i 4 međunarodne i regionalne organizacije (EU, NATO, Afrička unija i Međunarodna organizacija Frankofonije). Jučerašnji sastanak na tu temu otvorio je glavni tajnik UN-a Antonio Guterres, hvaleći svoju inicijativu pokrenutu u ožujku ove godine, nakon što je uočio veliki broj smrtnih slučajeva u redovima UN-ovih „mirovnjaka“ i nakon preporuke izvješća „Poboljšanje sigurnosti mirovnih snaga UN-a“. Guterresova inicijativa „Action for Peacekeeping“ usmjerena je, tvrdi sam inicijator, na okretanje mirovnih snaga prema realnijim očekivanjima, sigurnost misija, mobilizaciju više političke podrške i nabavu bolje opreme i obuke za pripadnike „plavih kaciga“.

Odlazak posljednjeg, 10. HRVCON-a iz misije UNDOF (Photo: MORH)

Kako to zapravo izgleda na terenu, nedavno su se uvjerili slovenski „mirovnjaci“ u Libanonu, ali svojedobno i hrvatski vojnici na Golanu. No dok su Slovenci nastavili s ranije planiranim aktivnostima u UN-ovoj misiji u Libanonu, hrvatska je Vlada u proljeće 2013. odlučila povući oveći hrvatski kontingent iz misije UNDOF. Potom je i drastično smanjeno sudjelovanje hrvatskih vojnika u misijama Ujedinjenih naroda (a u korist misija i operacija EU i NATO). Stanje je donekle promijenjeno odlukom aktualne Vlade o osnaživanju hrvatskog sudjelovanja u UN-ovoj misiji u Libanonu (UNIFIL), u kojoj se trenutno nalazi čak 50 pripadnika OS RH.

Kako je već uobičajeno za ovo doba godine, Narodna skupština Srbije proteklih je dana raspravljala o Planu sudjelovanja Vojske Srbije u mirovnim misijama i operacijama za tekuću godinu. Vlada Srbije već je odavno usvojila taj dokument nazivan „Godišnji plan upotrebe Vojske Srbije i drugih snaga obrane u multinacionalnim operacijama u 2015. godini“, VS sudjeluje u njime bez prekida i ikakvih smetnji, pa je skupštinski „amen“ tek formalne prirode.

Tijekom rasprave u Skupštini ministar obrane Bratislav Gašić istaknuo je da Vojsci Srbije i „drugim snagama obrane“ treba nešto više od 1,3 milijarde dinara (dakle, iznad 10,78 milijuna eura, po tečaju od 120,5 RSD za euro) za realizaciju godišnjeg plana sudjelovanja u multinacionalnim operacijama, kojim je predviđeno da u 19 vojnih i 4 policijske operacije i misije UN-a i EU sudjeluje do 670 pripadnika VS-a i 18 pripadnika MUP-a na ukupno 357 pozicija. Ministarstvo obrane tu ipak snosi najveći financijski teret, čak 1.244.318.000,00 dinara, dok Ministarstvo unutarnjih poslova sudjeluje s 90.964.985,00 dinara. U oba slučaja, najviše se potroši za plaće, dodatke i naknade sudionicima u misijama i operacijama, ukupno 1.092.630.000,00 dinara (oko 9.062.956,2 eura, po tečaju od 120,56 RSD za euro). Tijekom ove godine očekuje se i uplata naknade od Ujedinjenih naroda za sudjelovanje pripadnika VS-a u UN-ovim operacijama i misijama, u iznosu od 396.856.000,00 dinara (oko 3,29 milijuna eura, po već spomenutom tečaju od 120,56 RSD za euro), što će se dalje utrošiti za isplatu plaća i naknada sudionicima u misijama.

Što se tiče Ministarstva obrane i Vojske Srbije, njihovi će pripadnici tijekom ove godine sudjelovati u 19 misija i operacija, što je ukupno povećanje za 5 misija u odnosu na prošlu godinu. To su:

1. MONUSCO – mirovna operacija UN-a u Demokratskoj Republici Kongo – trenutno sudjeluje 8 pripadnika VS: sanitetski tim za evakuaciju zračnim putem (AMET) i stožerna grupa od 2 osobe (zaduženi za praćenje aktivnosti i izradu procjene o pokretima pobunjeničkih grupa, prijem i obradu izvješća i informiranje vojnog vodstva misije)

2. UNMIL – mirovna operacija UN-a u Republici Liberiji – trenutno sudjeluje 5 pripadnika VS-a (raspoređenih u zapovjedništvu misije, i na dužnostima vođa multinacionalnih timova vojnih promatrača)

3. UNOCI – mirovna operacija UN-a u Republici Obali Slonovače – trenutno sudjeluju 3 pripadnika VS-a (raspoređeni u zapovjedništvu misije i na dužnostima vođa multinacionalnih timova vojnih promatrača)

4. UNFICYP – mirovna operacija UN-a u Republici Cipar – trenutno sudjeluje 46 pripadnika VS (1 stožerni časnik i grupa od 6 osoba, 2 vojna promatrača – SCAMLO, te još i pješački vod od 37 osoba)

5. UNIFIL – mirovna operacija Un-a u Republici Libanon – trenutno sudjeluje 177 pripadnika VS

6. UNTSO – mirovna operacija UN-a na Bliskom istoku – trenutno sudjeluje 1 vojni promatrač

7. MINUSCA – mirovna operacija UN-a u Srednjeafričkoj Republici – trenutno sudjeluju 72 pripadnika VS (2 vojna promatrača, 2 stožerna časnika i još 68 vojnika koji rade na formiranju vojne bolnice UN-a razine 2, u glavnom gradu Banguiju)

8. MINURSO – mirovna operacija UN-a u Zapadnoj Sahari – nova misija u kojoj bi sudjelovanje pripadnika VS-a bilo realizirano na temelju eventualnog poziva UN-a u okviru stand-by aranžmana (u tom okviru je moguće sudjelovanje stožernih časnika, vojnih promatrača i sanitetskog tima)

9. MINUSMA – mirovna operacija UN-a u Republici Mali – nova misija u kojoj bi sudjelovanje pripadnika VS-a bilo realizirano na temelju eventualnog poziva UN-a u okviru stand-by aranžmana (u tom okviru je moguće sudjelovanje stožernih časnika, vojnih promatrača i sanitetskog tima)

10. UNMOGIP – mirovna operacija UN-a u Džamu i Kašmiru – nova misija u kojoj bi sudjelovanje pripadnika VS-a bilo realizirano na temelju eventualnog poziva UN-a u okviru stand-by aranžmana (u tom okviru je moguće sudjelovanje stožernih časnika, vojnih promatrača i sanitetskog tima)

11. UNMISS – mirovna operacija UN-a u Južnom Sudanu – nova misija u kojoj bi sudjelovanje pripadnika VS-a bilo realizirano na temelju eventualnog poziva UN-a u okviru stand-by aranžmana (u tom okviru je moguće sudjelovanje stožernih časnika, vojnih promatrača i sanitetskog tima)

12. UNAMID – mirovna operacija UN-a u Sudanu – nova misija u kojoj bi sudjelovanje pripadnika VS-a bilo realizirano na temelju eventualnog poziva UN-a u okviru stand-by aranžmana (u tom okviru je moguće sudjelovanje stožernih časnika, vojnih promatrača i sanitetskog tima)

13. UNISFA – mirovna operacija UN-a u Sudanu – nova misija u kojoj bi sudjelovanje pripadnika VS-a bilo realizirano na temelju eventualnog poziva UN-a u okviru stand-by aranžmana (u tom okviru je moguće sudjelovanje stožernih časnika, vojnih promatrača i sanitetskog tima)

14. UNDOF – mirovna operacija UN-a na Bliskom Istoku – nova misija u kojoj bi sudjelovanje pripadnika VS-a bilo realizirano na temelju eventualnog poziva UN-a u okviru stand-by aranžmana (u tom okviru je moguće sudjelovanje stožernih časnika, vojnih promatrača i sanitetskog tima)

15. EUTM Somalia – misija EU za obuku sigurnosnih snaga Somalije – trenutno sudjeluje 5 pripadnika VS (1 stožerni časnik i medicinski tim u sastavu bolnice razine 1), od čega je 1 pripadnik VS angažiran na dužnosti šefa medicinske službe u zapovjedništvu misije u Mogadishu (zadaća: medicinska podrška, obuka, opremanje i održavanje stupnja spremnosti Somalskih snaga sigurnosti). Medicinski tim VS-a angažiran je na zdravstvenom zbrinjavanju pripadnika EUTM Somalia, kao i drugog osoblja iz svih zemalja EU i Republike Srbije, Veleposlanstva Kraljevine Norveške, Veleposlanstva SAD, delegacije EU u Somaliji i Keniji, te pripadnika vojne i civilne operacije EU (EU NAVFOR ATALANTA i EUCAP NESTOR)

16. EU NAVFOR ATALANTA – vojna operacija pomorskih snaga EU u Somaliji – trenutno su angažirana 4 stožerna časnika (te po potrebi 1 AVPD tim za zaštitu brodova u trajanju od 3-4 mjeseca godišnje)

17. EUTM Mali – misija EU za obuku sigurnosnih snaga Malija – trenutno sudjeluju 3 pripadnika VS kao mobilni medicinski tim(liječnik, medicinski tehničar i vozač) u sastavu lake poljske bolnice razine 2 Oružanih snaga SR Njemačke (zadaća: sanitetsko zbrinjavanje pripadnika EUTM Mali)

18. EUFOR RCA – vojna operacija EU u Srednjeafričkoj Republici – trenutno sudjeluje 6 pripadnika VS kao sanitetski tim (liječnik+5 medicinskih tehničara) za sanitetsko zbrinjavanje pripadnika EUFOR RCA u glavnom gradu Banguiju

19. EUMAM RCA – vojna savjetodavna misija EU u Srednjeafričkoj Republici – nova misija koja bi se realizirala temeljem poziva EU

Policijske misije – uglavnom kao i do sada

Ministarstvo unutarnjih poslova Srbije zadržala je sudjelovanje u dosadašnje 3 UN-ove misije, i dodala jednu uvjetno rečeno novu, pa to sada izgleda ovako:

1. UNMIL – mirovna operacija UN-a u Republici Liberiji – trenutno sudjeluje 6 policijskih službenika, s mandatom u trajanju od godinu dana (zadaća: savjetovanje, nadgledanje rada i obuke policijskih službenika Nacionalne policije Liberije)

2. MINUSTAH – mirovna operacija UN-a u Republici Haiti – trenutno sudjeluju 4 policijska službenika, s mandatom u trajanju od godinu dana (zadaća: savjetovanje, nadgledanje rada i obuke policijskih službenika Nacionalne policije Haitija)

3. UNFICYP – mirovna operacija UN-a u Republici Cipar – trenutno sudjeluju 2 policijska službenika

4. civilne misije EU za upravljanje krizama (prema potrebi i temeljem poziva EU) – MUP RS planira sudjelovanje 6 policijskih službenika u nekoj od civilnih misija EU za upravljanje krizama. Sudjelovanje u konkretnoj misiji zavisit će od poziva EU, kao i od raspoloživih kapaciteta MUP-a

Bratislav Gašić, ministar obrane RS

Na dnevnom redu Narodne skupštine Srbije jučer se našao „Godišnji plan upotrebe Vojske Srbije i drugih snaga obrane u multinacionalnim operacijama u 2014. godini“ i „Prijedlog odluke o sudjelovanju pripadnika Vojske Srbije u multinacionalnim operacijama u 2014.“ Iz oba dokumenta je jasno da Srbija tijekom ove godine namjerava intenzivirati svoje dosadašnje sudjelovanje u međunarodnim misijama i operacijama, i to angažmanom u 7 novih misija UN-a i 1 Europske unije.

„Eventualni početak angažmana planiran je na temelju memoranduma o razumijevanju između Vlade Srbije i UN, kojim su utvrđeni resursi Vojske Srbije koje Vlada stavlja na raspolaganje UN. Unošenje dodatnih misija ne znači neminovni početak angažmana, već se stvaraju uvjeti za ispunjavanje obveza ako naša država dobije poziv za sudjelovanje od UN”,

objasnio je pred zastupnicima Skupštine ministar obrane Bratislav Gašić. On je precizirao da se u 2014. godini planira sudjelovanje do 300 pripadnika VS na 284 pozicije u misijama, kao i da se može očekivati povećanje broja tako angažiranih ljudi eventualnim ponovnim uvođenjem šestomjesečnih rotacija, što doduše neće ujedno utjecati na razinu planiranih financijskih sredstava. Tako se, među ostalim, planira povećanje sudjelovanja Vojske Srbije u misiji UN-a u Libanonu – gde je prošle godine prisustvo već povećano s razine voda na razinu satnije, i kamo bi ove godine trebao biti upućen još jedan dodatni pješački vod.

Hoće li ijedan zastupnik biti “protiv”?

S obzirom da su se u raspravi koja je uslijedila nakon Gašićevog obrazlaganja zastupnici i pozicije i opozicije izjasnili kako se time „jača vanjskopolitički položaj Srbije“ i „približava članstvu u EU“, nema nikakve sumnje da će ovaj prijedlog proći s većinom glasova. Nakon što se to dogodi, Vojska Srbije će sudjelovati u: (1) mirovnoj operaciji UN-a u DR Kongu – MONUSCO, (2) mirovnoj operaciji UN-a u Liberiji – UNMIL, (3) mirovnoj operaciji UN-a u Republici Obali Slonovače – UNOCI, (4) mirovnoj operaciji UN-a u Republici Cipar – UNFICYP, (5) mirovnoj operaciji UN-a u Republici Libanon – UNIFIL, (6) 2 mirovne operacije UN-a na Bliskom istoku – UNTSO i UNDOF, (7) mirovnoj operaciji UN-a u Zapadnoj Sahari – MINURSO, (8) mirovnoj operaciji UN-a u Republici Mali – MINUSMA, (9) mirovnoj operaciji UN-a u Indiji i Pakistanu – UNMOGIP, (10) mirovnoj operaciji UN-a u Južnom Sudanu – UNMISS, (11) 2 mirovne operacije UN-a u Sudanu – UNAMID i UNISFA, (12) misiji EU za obuku sigurnosnih snaga Somalije u Ugandi – EUTM Somalia, (13) vojnoj operaciji pomorskih snaga EU u Somaliji – EU NAVFOR Somalia ATALANTA, te (14) misiji EU za obuku sigurnosnih snaga Malija – EUTM Mali.

Uz to, pripadnici Ministarstva unutarnjih poslova Srbije ići će tijekom ove godine u 4 međunarodne mirovne operacije, i to u: (1) mirovnu operaciju UN-a u Republici Liberiji – UNMIL, (2) mirovnu operaciju UN-a u Republici Haiti – MINUSTAH, (3) mirovnu operaciju UN-a u Republici Cipar – UNFICYP i (4) multinacionalnu operaciju EU (za sada očito još nije odlučeno u koju).

Za realizaciju Godišnjeg plana upotrebe Vojske Srbije i drugih snaga obrane u multinacionalnim operacijama u 2014. godini potrebno je u proračunu osigurati 1.183.255.062,00 dinara (10.266.677,04 eura, po tečaju 115,253 RSD za 1 euro, ili 13.936.519,02 USD, po tečaju od 84,9032 RSD za 1 USD) od čega za Ministarstvo obrane 1.084.599.022,00 dinara i za Ministarstvo unutarnjih poslova 98.656.040,00 dinara. Dio troškova Ministarstva obrane Srbije, u iznosu od 265.073.022,00 dinara, naplatit će se i od Ujedinjenih naroda, i to prvenstveno za plaće, dodatke i naknade zaposlenih pripadnika Vojske Srbije koji sudjeluju u operacijama i misijama UN-a.

Pregled dosadašnjeg sudjelovanja u misijama koje se nastavljaju 2014.

Pripadnici VS u misiji u Kongu

Vojska Srbije sudjeluje u mirovnoj operaciji Ujedinjenih naroda u DR Kongo (MONUSCO) od 7. ožujka 2003. godine sa sanitetskim timom za evakuaciju zračnim putem (Aero Medical Evacuation Team – AMET), te od srpnja 2010. godine sa “stožernom grupom” od 2 osobe. Ta dvojica rade na praćenju aktivnosti tamošnjih pobunjeničkih grupa i procjenjivanju njihovih pokreta, na prijemu i obradi izvješća, te na informiranju vojnog zapovjedništva misije. Trenutno se u Kongu nalazi 8 pripadnika VS.

Vojska Srbije sudjeluje u mirovnoj operaciji UN-a u Republici Liberiji (UNMIL) s vojnim promatračima od 10. prosinca 2003. godine. Oni su angažirani na sprečavanju ilegalne trgovine, podršci razvoju ljudskih prava, unapređenju i podršci razvoju sektora sigurnosti te obavljanju redovnih zadataka patroliranja u području razmještaja. Trenutno su u UNMIL-u angažirana 4 pripadnika Vojske Srbije. Ministarstvo unutarnjih poslova RS sudjeluje u policijskom dijelu misije UNMIL od travnja 2004. godine. Rad policijskih službenika u misiji sastoji se od savjetovanja, nadgledanja rada i obuke policijskih službenika Nacionalne policije Liberije. Trenutno u misiji sudjeluje 6 policijskih službenika.

U mirovnoj operaciji UN-a u Obali Slonovače (UNOCI) Vojska Srbije sudjeluje od 1. svibnja 2004. godine, a zadatak tamo stacioniranih vojnih promatrača je praćenje prekida neprijateljstava i nasilja, sprečavanje ilegalne trgovine i obavljanje redovnih zadataka patroliranja u području razmještaja. Trenutno su u operaciji UNOCI angažirana 3 pripadnika VS.

Načelnik Generalštaba VS Ljubiša Diković na ispraćaju pripadnika VS u Cipar

U mirovnoj operaciji UN-a u Republici Cipar (UNFICYP) Vojska Srbije sudjeluje od 21. listopada 2010. godine, sa stožernim časnikom i odjelom od šest osoba, a od 23. rujna 2011. godine sudjelovanje je prošireno s dva vojna promatrača (MOLO) i pješačkim vodom do 37 pripadnika. Trenutno je u UNFICYP angažirano 46 pripadnika VS-a, i to na zadacima nadgledanja crte razdvajanja, sprečavanja obnove sukoba, pružanja podrške u provođenju humanitarnih operacija te uspostavljanju i održavanju vladavine prava. Ministarstvo unutarnjih poslova RS sudjeluje u policijskom dijelu UNFICYP-a s 2 policijska službenika od studenog 2011.godini misije (UNPOL). U 2014. godini planirano je sudjelovanje pet policijskih službenika, koji će raditi na istrazi delikata počinjenih u zoni razdvajanja, kontroli pristupa civila u zonu razdvajanja, nadgledanja granične točke između sjevera i juga, te na rješavanju civilnih sporova stanovnika dvije zajednice u zoni razdvajanja.

Vojska Srbije sudjeluje u mirovnoj operaciji UN-a u Republici Libanon (UNIFIL) od 21. prosinca 2010. godine, sa  stožernim časnicima. Od studenog 2012. godine u UNIFIL-u je bio angažiran pješački vod s elementom za logističku potporu, veličine od 41 pripadnika VS – koji je u studenom 2013. godine zamijenjen pješačkom satnijom od 130 pripadnika Vojske Srbije. Trenutno se u operaciji UNIFIL nalazi ukupno 143 pripadnika Vojske Srbije. Pripadnici VS-a su angažirani na koordinaciji aktivnosti u cilju promatranja, praćenja i održavanja prekida neprijateljstava između sukobljenih strana, pomoći libanonskoj vladi da efektivno uspostavi vlast i kontrolu na vlastitom području, te na pružanju pomoći u provođenju humanitarnih operacija radi normalizacije života, povratka raseljenih osoba i potpore uspostavljanju vladavine prava.

Vojska Srbije učestvuje u mirovnoj operaciji UN-a na Bliskom istoku (UNTSO) od 9. rujna 2012. godine, s jednim vojnim promatračem, angažiranim na sprečavanju obnove sukoba između Izraela i arapskih zemalja, nadgledanju crte razdvajanja i prekida vatre između sukobljenih snaga, te istovremeno pružanje pomoći podrške snagama UN-a na Golanskoj visoravni i u južnome Libanonu.

Ministarstvo unutarnjih poslova RS sudjeluje u mirovnoj operaciji UN-a u Republici Haiti (MINUSTAH) od ožujka 2008. godine, u sklopu policijskog dijela misije. Trenutno je u misiji angažirano pet policijskih službenika, s mandatom od godinu dana. Rad policijskih službenika u ovoj misiji sastavljen je od savjetovanja, te nadzora rada i obuke policijskih službenika Nacionalne policije Haitija.

Vojska Srbije u vojnoj operaciji pomorskih snaga Europske unije (EU NAVFOR Somalia ATALANTA) sudjeluje od 5. travnja 2012. godine, sa stožernim časnicima, a od 1. prosinca 2013. godine i s autonomnim timom za zaštitu brodova. Stožerni časnici Vojske Srbije angažirani su u zapovjedništvu operacije, ali i zapovjedništvu snaga u zoni operacije ukrcanoj na brod neke od država sudionica. Pripadnici autonomnog tima VS za zaštitu brodova – ukrcavaju se na trgovački brod koji za potrebe Svjetskog programa za hranu UN (World Food Programme – WFP) prevozi humanitarnu pomoć za raseljene osobe u Somaliji, i onda pružaju zaštitu brodu u slučaju napada pirata tijekom plovidbe iz Mombase (Kenija), Dar es Salama (Tanzanija) i Džibutija (Džibuti) do somalijskih luka (Mogadišu, Berbera, Bosaso, Kismajo i dr.), kao što taj brod štite i tijekom njegova boravka u navedenim lukama.

EUMC Predsjedavatelj u posjeti Role 1, travanj 2014. godine

U “Misiji Europske unije za obuku sigurnosnih snaga Somalije” u Ugandi (EUTM Somalia) Vojska Srbije sudjeluje od 25. travnja 2012. godine s jednim stožernim časnikom, a od 27. travnja 2013. godine i s medicinskim timom u sastavu bolnice ROLE-1 Somalijskih kopnenih snaga. Republika Srbija jedina je država sudionica EUTM Somalia, koja ujedno nije i članica Europske unije, a trenutno je u EUTM Somalia angažirano pet pripadnika Vojske Srbije. Jedan od njih je na dužnosti šefa medicinske službe u stožeru Misije u Ugandi (Kampali), gdje radi na zadacima medicinske podrške, obuke, opremanja te održavanja spremnosti somalijskih snaga sigurnosti. Ostala 4 pripadnika VS-a, odnosno medicinski tim VS, angažirani su u bolnici Role 1 pri Elementu za obuku i nadzor mentoriranja (Mentoring Advisory and Training Element – MATE) u Mogadišu – gdje oni rade na zdravstvenom zbrinjavanju pripadnika EUTM Somalia angažiranih u kampovima za obuku somalijskih snaga sigurnosti.

Baš nakon što je izgledalo da će se buka oko povlačenja hrvatskih vojnika iz UN-misije UNDOF na Golanu stišati nakon njihovog povratka kući, zamjenica ministra obrane Višnja Tafra pred Hrvatskim je saborom otkrila da su postojali i sasvim konkretni razlozi za takvu odluku. A ti razlozi nisu baš u potpunosti bili New York Times i drugi svjetski mediji, već ugrožena sigurnost hrvatskih mirovnjaka i njihovo sudjelovanje u 3 incidenta. Službenim priopćenjem to je naknadno potvrdilo i Ministarstvo obrane, ne ulazeći u niti jedan suvišni detalj. Jučer je Slobodna Dalmacija u tekstu pod nazivom „Ekskluzivna ispovijest hrvatskih vojnika u Siriji: Zlostavljali su nas, otimali i mučili“ dala i onaj drugi, neslužbeni i neugodni dio priče.

Čini se da je 10. hrvatski kontingent u UNDOF-u, koji je ujedno postao i posljednji, neke zaključke o situaciji u Siriji i na Golanu mogao izvesti već nakon svog vatrenog krštenja, prilikom samog dolaska u Damask. Kako piše Slobodna:

„Odmah nakon polaska s aerodroma, na autocesti koja od Damaska vodi prema Golanu, kolona se opet našla pod žestokom paljbom. Osim pješačkog naoružanja, ispaljeno je i nekoliko minobacačkih granata, no, na sreću, među pripadnicima UN-a nije bilo ranjenih niti je na vozilima bilo štete. Riječ je o rubnim dijelovima Damaska u kojem traju intenzivne borbe između pobunjeničkih snaga i “službene” vojske režima Bashara al-Assada. Nakon što su se uspjeli probiti iz Damaska, na samom području razmještaja dočekala ih je sasvim drugačija situacija od opisa misije kao mirovne.“

Kao što smo pisali i na portalu Obris.org, na sirijskom užarenom terenu nije dobro prihvaćena činjenica da je Republika Hrvatska priznala sirijsku opoziciju kao legitimne predstavnike sirijskog naroda. Situacija u kojoj Hrvatska prije podne glumi mirovnjake između al-Assadove Sirije i Izraela, a poslije podne podržava pobunjenike protiv službenog sirijskog režima hrvatskim vojnicima na Golanu otežala je život u ionako teškim uvjetima rada.

„Situacija je kulminirala tijekom veljače. U najozbiljnijem incidentu, pobunjenicu su zarobili, odnosno oteli, dva pripadnika hrvatskog kontingenta.
Zaustavljeni su na putu u Damask, razoružani i opljačkani, a pritom su prošli i torturu sličnu onoj koju prolaze zarobljeni pripadnici Assadovih postrojbi. Ne treba posebno pojašnjavati da taj tretman podrazumijeva teško fizičko zlostavljanje, kažu naši izvori. Na kraju, hrvatski su vojnici pušteni na slobodu, no zaplijenjena im je sva oprema i automobil. U sljedeća dva incidenta, hrvatski pripadnici UN-a zaustavljeni su na kontrolnim točkama pobunjenika pri putu s jedne kontrolne točke do druge. U ta dva incidenta oduzeto im je oružje i oprema, no ne i automobil. Situacija je potom eskalirala kada je s automobilom s oznakom UN-a izvršen bombaški napad. Doduše, nije poznato je li bila riječ o automobilu hrvatskih snaga ili automobilu koji je koristio Carl Campeau, Kanađanin iz administracije UN-a koji je nestao na području na kojem su zaustavljeni i hrvatski vojnici i o kojem ni danas nema nikakvih informacija. Nakon eksplozije te autobombe, pripadnike UN-a redovito su zaustavljali i temeljito pretraživali i na punktovima vojske aktualnog režima.“

Na sve to došle su vijesti o naoružavanju pobunjenika oružjem iz Hrvatske. Nekoliko se puta noću pucalo iz automatskog oružja na objekte u kojima su bili smješteni hrvatski vojnici, a i nekoliko se položaja UN-a s našim pripadnicima našlo u unakrsnoj vatri, koja je uključivala i uporabu topništva.

Sabor je jutros, jednoglasno, sa 121 glasom „ZA“, potvrdio Odluku o povlačenju pripadnika OS RH iz mirovne misije UN na Golanskoj visoravni (UNDOF). Na naš jučerašnji tekst, priopćenjem se oglasilo Ministarstvo obrane, koje prenosimo u cijelosti.

„Tijekom 2013. godine, u misiji UNDOF na Golanu, u nekadašnjem području odgovornosti satnije HRVCON-a zabilježeno je ukupno tri incidenta bez posljedica za živote i zdravlje pripadnika Oružanih snaga RH, tijekom kojih je nastala materijalna šteta, a o čemu je na saborskoj raspravi govorila zamjenica ministra obrane Višnja Tafra.Navedeni incidenti nisu bili ugroze takve vrste koje bi bitno iskakale iz uobičajenog sigurnosnog okruženja misije UNDOF, osobito ako se ima u vidu trend usložnjavanja situacije u Siriji. Imajući u vidu i druge čimbenike koji su utjecali na sigurnosnu situaciju u nekadašnjem području odgovornosti našeg kontingenta na Golanu, a posebno nakon učestalih spekulativnih napisa u stranim i domaćim medijima, mogla se, vrlo utemeljeno predvidjeti daljnja eskalacija incidenata i porast neprihvatljive razine rizika za pripadnike HRVCON-a u misiji UNDOF. Kako je sigurnost pripadnika hrvatskog kontingenta na prvom mjestu, donesena je, u dogovoru s partnerima, odluka o povlačenju iz ove misije.“

Materijalna šteta, koja se spominje u priopćenju, vjerojatno se odnosi na oduzeto i nevraćeno oružje hrvatskim pripadnika UNDOF-a. Jučerašnje saborsko izlaganje zamjenice ministra obrane Višnje Tafre potvrdio je danas i predsjednik Ivo Josipović – točnije, potvrdio je da je raspolagao izvješćem o 3 napada na hrvatsku postrojbu koja je sudjelovala u mirovnoj misiji na Golanskoj visoravni (UNDOF), pri čemu je bila razoružana.

“Neki od tih podataka nisu za široku javnost, jer utječu na sigurnost naših vojnika, a sad kad su ovdje, nema razloga da se i o tome ne govori. Takvi incidenti koji se događaju u mirovnim misijama, oni nisu razlog povlačenja naših snaga, nego objava informacije koja je na potpuno drugačiji način artikulirala našu prisutnost i ugroženost naših vojnika na terenu. (…) Uvijek moramo znati da te misije nisu izleti i da bez obzira koliko su neka područja naizgled, možda i mirna, uvijek treba biti oprezan inajvažnija je stvar o kojoj moramo brinuti sigurnost naših vojnika i da nitko ne strada“,

rekao je predsjednik Josipović.

Kronologija događaja

U svom tiskanom izdanju od 26. veljače američki New York Times objavio je tekst pod naslovom „In Shift Saudis are said to Arm Rebels in Syria“, u kojem problematizira masovniju pojavu hrvatskog oružja među sirijskim pobunjenicima. Dva dana kasnije, na 78. sjednici Vlade, premijer Milanović je objavio ministrima i hrvatskoj javnosti da je inicirao povlačenje hrvatskih snaga iz UN-ove misije UNDOF na Golanskoj visoravni. Kao razlog, naveo je ugrožavanje sigurnosti uzrokovano napisima u NYT-u i ostalim svjetskim medijima. Već sljedećeg dana, 1. ožujka ove godine, Predsjednik Republike i vrhovni zapovjednik OS RH Ivo Josipović, pozivajući se na ovlasti dane mu Ustavom i zakonima RH, donosi „Odluku o povlačenju pripadnika OS RH iz mirovne misije UN na Golanskoj visoravni (UNDOF)“. U Odluci, dostavljenoj predsjedniku Hrvatskog sabora Josipu Leki, piše:

„Budući da je pogoršana sigurnosna situacija pripadnika OS RH u mirovnoj misiji UN-a na Golanskoj visoravni (UNDOF), te da su pripadnici OS RH izloženi znatno većim rizicima, radi sprječavanja izloženosti mogućoj pogibelji ocijenjeno je da ih je potrebno povući iz mirovne misije UNDOF“.

Ta je odluka 8. ožujka uvrštena u saborsku proceduru, i raspravljena na Odboru za zakonodavstvo (42. sjednica Odbora, 12. ožujka) i Odboru za obranu (12. sjednica Odbora, 13. ožujka). Na sjednici Odbora za obranu ministar obrane Ante Kotromanović izvijestio je članove Odbora da se, nakon izbijanja krize u Siriji sigurnosna situacija pogoršala, te da stanje na tom prostoru „tamo di smo mi, baš nije najsigurnije“. Također, spomenuo je da je pokrenut postupak izvlačenja hrvatskih snaga s Golana.

——————————————————

13.3.2013 – Odbor za obranu – Ministar Kotromanović najavljuje povlačenje HRVCON s Golana

Sukladno toj najavi, svih 97 hrvatskih vojnika vratilo se iz misije UNDOF u ponedjeljak, 18. ožujka, 3 dana nakon što je Odluka o povlačenju uvrštena u dnevni red plenarne 7. sjednice Sabora. U četvrtak, 21. ožujka, pri samom kraju polusatne saborske rasprave o predsjednikovoj Odluci o povlačenju s Golana, odgovarajući na pitanje HDZ-ovog zastupnika Zvonka Milasa, zamjenica ministra obrane Višnja Tafra iznijela je do tada potpuno nepoznati podatak da su se u veljači dogodili incidenti u područjima odgovornosti UN-snaga, te da su u 3 incidenta razoružani pripadnici hrvatske satnije. Tafra je još rekla da

„nakon što je donijeta odluka o povlačenju naših pripadnika dogodio se čak i događaj gdje su pripadnici UN-a bili i oteti, u tom periodu od trenutka donošenja odluke Predsjednika Republike o povlačenju do trenutka dok su naši pripadnici došli u RH.“

Do tada, za hrvatsku je javnost, baš kao i za saborske zastupnike, još uvijek na snazi bio argument koji je premijer Milanović iznio na sjednici Vlade – ugrožavanje sigurnosti hrvatskih vojnika zbog napisa u medijima. Da je to tako, potvrdili su i saborski zastupnici u svojoj jučerašnjoj raspravi – već spomenuti Zvonko Milas, laburista Mladen Novak, i izlagatelj u ime Kluba HNS-a, Boris Blažeković. On je svoje izlaganje zaključio riječima:

„Zbog napisa u NYT, kao i domaćim medijima, ugrožena sigurnost hrv. vojnika u misiji UNDOF i zato ih je bilo potrebno povući. „

Poučak slučaja Golan

Da li je prije bila kokoš ili jaje? U ovom slučaju, najprije je došlo do ugrožavanja sigurnosti kako hrvatskih vojnika, tako i svih ostalih pripadnika misije UNDOF na Golanu. Potom je izašao, po nekima, sporan tekst u New York Timesu koji je mogao, zaista, dodatno pogoršati stanje sigurnosti na Golanu, ali zasigurno nije bio presudan za, “pogoršano stanje (na inače mirnoj granici Sirije i Izraela op.a.) tijekom posljednjih tjedana, otkad su opozicijske brigade pojačale svoje napade na vojne i obavještajne objekte, raspršene po obrađenoj ravnici što se proteže od granice s Jordanom pa sve do predgrađa Damaska“. Svojevrsna “točka na I” tu je i hrvatska odluka o povlačenju iz misije UN na Golanu.

Činjenica je, međutim, da su Austrijanci još prošloga ljeta, nakon lakšeg oružanog incidenta, procjenjivali sigurnosno stanje i razmišljali o povlačenju svojih snaga. Austrijski i dio hrvatskog 9. kontingenta napadnuti su 29. studenog 2012. prilikom odlaska s Golana, na putu prema međunarodnoj zračnoj luci u Damasku.

Već tada je bilo jasno da iz Sirije odlaze pripadnici japanskih OS, budući je 21. prosinca 2012. japanski ministar obrane objavio odluku o povlačenju svojih vojnika iz UNDOF-a „zbog pogoršavanja sigurnosne situacije“. Iako je najavljeno povlačenje unutar narednih mjesec dana, 31. prosinca 2012. godine su se sva 33 japanska vojnika vratila kući i tako okončala 17-godišnje sudjelovanje Japana u misiji UNDOF. S druge pak strane, Filipini su, unatoč kratkotrajnoj otmici svojih vojnika, odlučili za sada nastaviti sa svojim sudjelovanjem u UNDOF-u i, štoviše, djelomično su nadomjestili i hrvatske vojnike.

Prema tome, hrvatsko povlačenje nije nikakav presedan, a ugrožena sigurnosna situacija sasvim je opravdan i legitiman razlog za to. Legitimna je te opravdana bila i odluka da se o detaljima pogoršane sigurnosti ne govori, barem ne dok svi hrvatski vojnici ne budu na sigurnom. Međutim, miješanje krušaka i jabuka – spominjanje medija kao uzroka pogoršanja sigurnosti – neprimjeren je i neodgovoran potez. Posebno ako je izrečen od premijera, koji posljednjih dana poziva medije na odgovornost zbog napisane riječi, zaboravljajući pritom i na jednaku odgovornost za izgovoreno i kod onih na vlasti.

Jutrošnja rasprava u Saboru, o Odluci koju je donio Predsjednik Republike o povlačenju hrvatskih vojnika iz UN-misije na Golanu, razotkrila je pravi razlog tog neuobičajenoga poteza: hrvatski se vojnici nisu povukli zbog napisa u medijima, prvenstveno New York Timesu, nego zbog incidenata koji su se na Golanu dogodili u veljači ove godine. Prema riječima zamjenice ministra obrane, Višnje Tafre:

„Tijekom mjeseca veljače dogodilo se 9 ozbiljnih incidenata u području odgovornosti austrijske bojne, dogodila su se 2 incidenta ozbiljna u području odgovornosti filipinske bojne, a jednako tako su se dogodila tijekom veljače i 3 incidenta u području odgovornosti satnije Hrvatske vojske. Naši vojnici u tom trenutku bili su izloženi oduzimanju oružja i nakon toga se dogodilo da je donijeta odluka o povlačenju“.

———————————————————————————-

To je izrijekom pisalo u izvješću o stanju misije, koje je došlo Predsjedniku RH na stol prije negoli je donio odluku o povlačenju pripadnika OSRH iz mirovne misije UNDOF. Također, to znači da je premijer Zoran Milanović lagao cjelokupnoj hrvatskoj, ali i svjetskoj javnosti, tvrdeći da su napisi u medijima pogoršali stanje sigurnosti za hrvatske vojnike na Golanu. Podsjetimo, na sjednici Vlade održanoj 28. veljače, premijer Milanović je rekao:

„U razgovoru s Predsjednikom Republike inicirao sam sustavno povlačenje naše vojske s Golanske visoravni – tamo imamo 100 vojnika koji su promatrači u okviru misije UN-a, u kontingentu s Austrijom i još 2 vaneuropske države. Zadnjih dana pojavili su se u najuglednijim svjetskim novinama članci koji, koliko god da ih demantiramo – ne možemo ih nikada demantirati, i time naši ljudi bivaju (naši vojnici) izloženi nepredvidivim rizicima. Naša odgovornost i zadaća je da o tome razmišljamo i da, kad je potrebno, djelujemo. Misija u Afganistanu, u kojoj je također prisutna Hrvatska vojska, je NATO-va misija, organizirana, naoružana, riskantna, s vrlo jasnim političkim ciljevima, do sada, na sreću, bez žrtava. Misija UN-a je promatračka misija u kojoj su naši ljudi praktički potpuno nenaoružani, imaju kratke i duge cijevi, i to je sve. I u takvoj situaciji njihovu sigurnost ne možemo jamčiti, a ne vidimo kakav vanjskopolitički dobitak imamo, jer ne možemo biti sigurni hoće li netko poduzeti nešto prema našim postrojbama nakon što su objavljene informacije u New York Timesu. A NYT se čita u svijetu.

Zaključili smo da je naša odgovornost da zaštitimo naše ljude, i da zaštitimo naše partnere tako da ne bježimo s mjesta nego da se polako, u skladu s procedurom – ubrzanom procedurom – od tamo izvlačimo i da prekinemo sudjelovanje u toj misiji. I da inače kada su u pitanju međunarodne mirovne operacije – stavimo na vagu troškove i vanjskopolitičku korist i vojnu korist. Dakle, da šaljemo naše vojnike tamo odakle se mogu vratiti živi, zdravi i puno iskusniji nego što su otišli. Ova misija već dugo nije takva, a sada su se pojavili i rizici kojima ne možemo uopće upravljati. Dakle, imamo tamo stotinu – uglavnom nenaoružanih vojnika, i njihova sigurnost nam je najvažnija u ovom trenutku. Uz vođenje računa o tome da naši partneri, koji tamo također patroliraju, ne ostanu bez naše podrške preko noći. O tome sam obavijestio i austrijskog kancelara i idemo u proceduru.“

U trenutku kada je to izjavio, 3 slučaja razoružavanja hrvatskih vojnika na Golanu već su se dogodila. Okrivljujući NYT i članke u najuglednijim svjetskim novinama premijer je svjesno doveo u zabludu hrvatsku, ali i svjetsku javnost (čiji su mediji također prenijeli premijerove izjave o povlačenju s Golane), kao i saborske zastupnike koji su jutros raspravljali o Odluci o povlačenju. Jer, iako su bili sumnjičavi prema razlozima navedenim u Josipovićevoj Odluci o povlačenju, ugrožavanje sigurnosti hrvatskih vojnika zvučalo im je kao razumno i dovoljno za ovakvu jednu drastičnu odluku. Zanimljivo je da ni predstavnica predlagatelja, zamjenica obrane Višnja Tafra, u svom prvom izlaganju i obrazlaganju Odluke Predsjednika Republike, nije spomenula 3 incidenta razoružavanja pripadnika hrvatskog kontingenta. Tafra je u uvodnom izlaganju, među ostalim, spomenula tek ovo:

„Stalnim praćenjem sigurnosne situacije došlo se do operativnih saznanja da su pripadnici OS, nakon događaja na Golanskoj visoravni, izloženi znatno većim rizicima, i stoga je, radi sprečavanja izloženosti mogućoj pogibelji, ocijenjeno da je potrebno povući našu mirovnu misiju s Golanske visoravni prije završetka mandata. (…) Ono što želim naglasiti je da je u trenutku kada je Predsjednik Republike donio odluku o povlačenju naših pripadnika bila napravljena sigurnosna procjena u kojoj je bio izložen i plan povlačenja naših pripadnika s mogućim vremenskim trajanjem. Također želim naglasiti da u tom vremenskom trajanju ono nije ovisilo samo o mogućnosti i sposobnosti HV, nego jednostavno je ovisilo i o protokolima koje smo mi bili dužni poštovati prema našim saveznicima s kojima smo se nalazili u mirovnoj operaciji, a isto tako poštovati i protokole UN-a u okviru kojih se cijela misija odvijala.“

Spomen incidenata – kojih je u veljači, dakle, bilo ukupno 14 (9 na području odgovornosti austrijske bojne, 2 na području odgovornosti filipinske bojne, i 3 na području odgovornosti hrvatske satnije) – dogodio se tek pri kraju polusatne saborske rasprave, kada je zastupnik HDZ-a Zvonko Milas od zamjenice Tafre dobio odgovor na pitanje: „Koji su razlozi povlačenja naših snaga?“. Milasa je, kao i kolegu mu iz Hrvatskih laburista Mladena Novaka, zanimalo jesu li razlozi povlačenja i proračunski deficiti, što bi, po njima, bili bitniji razlozi od napisa u medijima o hrvatskoj prodaji oružja sirijskim pobunjenicima. Pritom, Novakov je rezon bio sljedeći:

„Sama ta ocjena da je to zbog pogibelji – pogibelj je gdje god je rat – meni je već malo dvojbena, i skloniji sam vjerovati u ono što je kolega u ime Kluba HDZ-a govorio, ali i ono što govore mediji – da je glavni motiv bio financijske prirode. S obzirom da su i predsjednik države i predsjednik Vlade oštro demantirali ove napise, koji su se pojavili u medijima, i na kraju krajeva naši vojnici su već došli u Hrvatsku, na nama je samo da potvrdimo ovu odluku i da konstatiramo da je donošenjem ove odluke oslobođeno 35 milijuna kuna na godišnjoj razini koje, čisto da podsjetim na raspravu od neki dan, možemo upotrijebiti na razminiranje, možemo upotrijebiti za povećanje plaće – profesor Kregar je tu pa ću reći: profesorima, no bojim se, s obzirom da je danas na Vladi rasprava o rebalansu proračuna, da će ovih 35 milijuna kuna biti dio te priče, odnosno – jednostavno neće biti nikome za nikakva povećanja, pa čak ni za razminiranje“.

Osvrnuo se Novak i na mogućnost prodaje hrvatskog oružja sirijskim pobunjenicima, pokazujući pritom osnovno nerazumijevanje značenja termina „civilni nadzor OS“ i „kontrola naoružanja“. Naime, Novak (opravdano) smatra da i druge zemlje prodaju oružje i krše embargo, ali se nada da Hrvatska ipak to nije činila direktno, ali i da „naši znaju što rade i s kim rade“. Osim toga, laburistički stručnjak za ONO i DSZ pita Vladu:

„Da li je to možda eventualno bila u pitanju neka trgovina naša, koju rade i sve ostale države u svijetu pa prema tome od toga ne treba bježati, koju su eventualno neki naši konkurenti pronjušili, nanjušili pa zbog sprečavanja nas, odnosno da bi ostvarili svoju trgovinu, svoje neke interese su pokrenuli kampanju putem medija. Ako je to tako – onda se trebamo zapitati kako rade naše službe, koje to ipak trebaju raditi na malo suptilniji način. Takve stvari ipak nisu nešto što bi se smjelo dozvoliti da se pojavljuju u medijima.“

Na ovo potonje Tafra se nije osvrtala, a što se novca tiče, odgovorila je:

„Što se mirovnih misija tiče, novac nije razlog. U proračunu RH osigurano je za ovu godinu 266 milijuna za aktivnosti sudjelovanja po odluci o sudjelovanjima koju je donio ovaj visoki dom, i trenutno RH u mirovnim operacijama UN-a ima 20 pripadnika: u Indiji i Pakistanu 9, na Cipru 2, u Zapadnoj Sahari 6, u Liberiji 2 i u Libanonu 1. Da li se postavlja pitanje da za Hrvatsku više sudjelovanje u misijama UN-a nije zanimljivo, mislim da odgovor treba poći od činjenice da takvo razmišljanje prvenstveno ne bi bilo primjereno, jer time ćemo zaboraviti sve ono što su UN, a to ne želimo, učinili za RH, šaljući mirovnjake na područje RH kada je RH bila izložena agresiji.“

Osim toga, spomenula je i još jednu zanimljivost – da će Hrvatska od 1. srpnja, dakle – nakon ulaska u Europsku uniju, „imati priliku i aktivno sudjelovati, ako se takva odluka donese, i u mirovnim operacijama pod vodstvom EU.“ No, Hrvatska već sudjeluje u EU–operaciji EU NAVFOR Somalia – ATALANTA, štoviše – Hrvatski sabor je krajem godine izglasao povećanje broja hrvatskih vojnika u toj operaciji s 5 na najviše 20. Ovo „aktivno sudjelovanje“ nakon 1. srpnja moglo bi značiti i potvrdu onoga što se šuška već nekoliko mjeseci – da je EU pozvala Hrvatsku na sudjelovanje u misiji EUTM Mali, i to kroz jedan od 3 moguća oblika – (1) sudjelovanjem hrvatskih vojnika u osiguranju Zapovjedništva misije u Bamaku, ili (2) doprinosom ljudi i opreme nalik onom u KFOR-u na Kosovu (helikopteri + letačko osoblje), ili pak (3) putem doprinosa u nekoj  specijalnosti kojoj bi onda mogli obučiti malijsku vojsku. Hrvatska tom pozivu, navodno, još uvijek nije odgovorila, što je u Bruxellesu izazvalo određenu nervozu i nezadovoljstvo.

No, dok će se o EU-misijama i hrvatskom sudjelovanju u njima očito još raspravljati, recimo da je Odluka o povlačenju hrvatskih snaga iz UN-ove mirovne misije naišla na opće odobravanje i kod pozicije i kod opozicije, pa će prilikom sutrašnjeg glasanja biti ogromno iznenađenje bude li se našao i jedan zastupnik s glasom „protiv“.

Spuštanjem zastave završeno je hrvatsko sudjelovanje u UN-misiji na Golanu

Jučer oko 18 sati, posebnim letom iz Izraela, u Hrvatsku se vratilo svih 97 vojnika, sudionika UN-ove misije UNDOF na Golanskoj visoravni. Time je uspješno okončan proces povlačenja iz te UN-ove misije, započet 1. ožujka, kada je predsjednik RH Ivo Josipović kao vrhovni zapovjednik hrvatskih oružanih snaga, donio odluku o hitnom povlačenju iz sigurnosnih razloga. Dojučerašnje hrvatske mirovnjake u zračnoj luci Pleso dočekao je načelnik GS OS RH general Drago Lovrić, izjavivši da je „operacija povlačenja i izmještanja, te povratka u Hrvatsku trajala 6 dana, i provedena je u 4 faze“. Operacijom je zapovijedao upravo Glavni stožer, dok je samim povlačenjem i izmještanjem na terenu zapovijedao čelnik Operativnog tima MORH-a i GS OS RH, brigadni general Ivan Jurić, inače zapovjednik Zapovjedno-operativnog središta OS RH.

Za razliku od svih dosadašnjih rotacija, koje su se vršile preko međunarodne zračne luke u Damasku, ovo je povlačenje provedeno preko Izraela, točnije iz vojno-civilne zračne luke Ovda, smještene 60-ak kilometara sjeverno od grada Eilata. To je posredno najavio i ministar obrane Ante Kotromanović, kada je pred saborskim Odborom za obranu  prije nepunih tjedan dana obrazlagao odluku o povlačenju s Golana. Po hrvatske je vojnike na jug Izraela stigao poseban avion Croatia Airlinesa.

—————————————————————-

13.3.2013. – Na Odboru za obranu ministar Kotromanović obrazložio je tijek priprema za izvlačenje pripadnika HV iz Sirije

Samo dan prije polaska, u nedjelju 17. ožujka, u kampu HRVCON-a spuštena je hrvatska zastava, čime je službeno okončano sudjelovanje pripadnika OS RH u misiji UN-a na Golanskoj visoravni. Predaji dužnosti i spuštanju zastave nazočio je hrvatski veleposlanik u Izraelu, Pjer Šimunović, koji je ispred MVEP-a RH u Izraelu pripremao teren za povlačenje.

Dok je, što se hrvatskih vojnika tiče, sve završilo s happy endom, postavlja se pitanje čemu tu služi Sabor. Naime, najviše tijelo zakonodavne vlasti u Hrvata još uvijek nije raspravilo Josipovićevu odluku o povlačenju s Golana. Ta je točka dnevnog reda uvrštena u saborsku proceduru tek 15. ožujka, nakon što je prošla kroz saborske odbore za zakonodavstvo i obranu, a ovoga bi tjedna “već” mogla biti provedena i njena rasprava na općem zasijedanju Sabora. Međutim, kako smo već pisali, ova odluka o povlačenju kroz Sabor će proći samo kao formalnost, budući ju je Vrhovni zapovjednik oružanih snaga u ovome slučaju donio samostalno, temeljem ovlasti danih mu Ustavom i zakonima RH. S obzirom na sve navedeno, bit će zanimljivo čuti o čemu će uopće saborski zastupnici raspravljati u trenutku kada je Odluka o povlačenju pripadnika OS RH iz UN-ove misije na Golanu uspješno provedena, a vojnici sigurno vraćeni kući.

Odluka o povlačenju hrvatskih vojnika iz mirovne misije na Golanu, koju je predsjednik Republike Ivo Josipović donio 01. ožujka, protekla je dva dana razmatrana na dva saborska radna tijela – Odboru za zakonodavstvo (u utorak, 12. ožujka) i Odboru za obranu (u srijedu, 13. ožujka). Kako je ranije najavio, predsjednik Josipović Odluku o povlačenju donio je samostalno, temeljem ovlasti iz čl. 100. st. 1. Ustava RH i čl. 11. st. 3. Zakona sudjelovanju pripadnika OS RH, policije, civilne zaštite, te državnih službenika i namještenika u mirovnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu, te ju je samo proslijedio na potvrdu Hrvatskom Saboru.

Posljednji dogovor pred početak posla – ministar Kotromanović i voditelj sjednice, dopredsjednik Odbora Ronko

Na jučerašnjoj sjednici Odbora za obranu Odluku je ukratko obrazložio od Predsjednika za to zadužen ministar obrane Ante Kotromanović. Prisutne članove Odbora Kotromanović je obavijestio da su u tijeku pripreme za izvlačenje hrvatskih snaga s Golana, ali iz sigurnosnih razloga nije želio reći kada će se to zaista i dogoditi:

„Mi smo obavili razgovore sa svim našim partnerima – jučer (u utorak, 12. ožujka, op.a.) je bio načelnik Glavnog stožera u Austriji, prije smo obavili razgovore s ministrom obrane i načelnikom GS-a (ja osobno), i s kancelarom, austrijskim premijerom… Razgovarali smo u UN-u, informirali smo sve naše partnere – oni potpuno razumiju i podupiru našu odluku o samom izvlačenju, tako da je to napravljeno temeljito i dobro.“

O smislu hrvatskog sudjelovanja u UN-ovoj misiji na Golanu, kazao je Kotromanović, razgovaralo se već i ranije, u sklopu redefiniranja hrvatskog sudjelovanja u UN-ovim misijama uopće. Već je tada zaključeno da Hrvatska nema velike koristi od UNDOF-a, zbog čega je čak bilo dogovoreno da se hrvatsko sudjelovanje u UN-ovoj misiji na granici Sirije i Izraela prepolovi – sa saborskom odlukom dozvoljenih 110 vojnika u 2013. godini na vjerojatno maksimalno 55, no razbuktavanje krize u Siriji i širenje na Golan tu je odluku stavilo po strani. Razbuktavanje krize vjerojatno će utjecati i na trasu izvlačenja hrvatskih snaga s Golana. Dosadašnje redovite rotacije vršile su se preko međunarodnog aerodroma u Damasku, no kako je novinarima naknadno objasnio Kotromanović:

„S obzirom da se komplicira situacija u okruženju, s obzirom da, koliko je meni poznato, u Siriji one zrakoplovne luke koje su bile da sada nominirane i koje su se koristile za logistiku i za dolazak i odlazak snaga nisu više toliko sigurne, tako da će se vjerojatno to morati učiniti preko neke druge države, ili stvoriti situaciju – sigurnu situaciju – da se oni mogu bez ikakvih problema izvući. To nisu jednostavne operacije, pogotovo u sadašnjoj situaciji koja se dodatno komplicira.“

Vlatku Cvrtili je na Odboru za obranu prošao već drugi bitan proceduralni prijedlog

Članovi Odbora za obranu ovoj se odluci o povlačenju nisu usprotivili, štoviše – jednoglasno ju je prihvatila i pozicija i opozicija – ishodom glasovanja od 7 “za” , nitko “protiv” i nitko “suzdržan” od saborskih zastupnika kojih se okupilo taman za kvorum. Pri tome, nije bilo ni ozbiljne diskusije na temu, dok se u čitavoj toj tišini po pitanju i Golana i Sirije uopće istaknuo jedino vanjski član Odbora Vlatko Cvrtila. On je predložio da ubuduće Ministarstvo obrane češće obavještava saborski resorni Odbor o stanju i položaju hrvatskih snaga u mirovnim misijama – što je praksa koja je i u prošlome sazivu Sabora bila prisutna, doduše, tada na zahtjev pokojnog Borisa Šprema, ondašnjeg predsjednika Odbora.

„Ja bih predložio da u nekakvim razumnim vremenskim razmacima  Ministarstvo obrane i Glavni stožer informiraju ovaj Odbor o stanju u određenim mirovnim operacijama – da li će to biti jednom u dva mjeseca, jednom u tri mjeseca…ali da na neki način i mi budemo svjesni situacije i da znamo zapravo što se događa na terenu. Jer na kraju, odluku o odlasku i o povlačenju donosi Hrvatski sabor, kroz raspravu ovog Odbora, i to je konačna odluka. Mislim da bi onda bilo dobro i da ovo tijelo bude informirano o tim stvarima češće.“

Podsjećajući da je dosadašnja obveza Ministarstva obrane bila da dva puta godišnje Saboru podnosi izvješće o sudjelovanju u mirovnim operacijama, obrambeni ministar Kotromanović objeručke je prihvatio ovu Cvrtilinu ideju, predlažući čak i sazivanje posebne, tematske sjednice o mirovnim misijama.

 „Ja mogu doći bilo kada, u bilo koje vrijeme, mjesečno, kvartalno, po potrebi – to nije problem, i mi možemo pripremiti jedno kratko izvješće o stanju, o broju ljudi, o… Najviše se to, recimo, vjerojatno vas tiče ISAF-a – što nakon 2014., 2015. Mi možemo zakazati i tematsku sjednicu Odbora za obranu, gdje ćemo mi izvijestiti – to ćemo Lovrić i ja, izvijestit ćemo o našim planovima, i to je ono što mi nemamo što kriti od vas. Naravno, dobro je da ste upoznati sa svim stvarima i mi ćemo vas informirati o svemu onome što vi trebate znati i hoćete znati, i to je naša obveza.“

Članovi Odbora za obranu izglasali su da ih MORH ubuduće svaka dva mjeseca obavještava o stanju i sudjelovanje u međunarodnim mirovnim misijama. No pritom su zaboravili i da im je MORH obećao izvijestiti ih o stanju misije UNSMIS u Siriji. Misija je odavno okončana, dva hrvatska vojnika još su se krajem prošloga ljeta vratila iz Sirije, a izvješća do danas – nema na vidiku.

Ivo Josipović posjetio je hrvatske vojnike na Golanu u veljači 2012.

Samo tjedan dana nakon što je premijer Milanović obznanio namjeru povlačenja hrvatskih vojnika iz UN-misije na Golanu, ta se odluka našla uvrštena u dnevni red dva saborska odbora – Odboru za zakonodavstvo i Odboru za obranu. Budući da sljedeće srijede, 13. ožujka, počinje nastavak 7. plenarne sjednice Sabora, i sjednice ta dva Odbora zakazane su neposredno prije – Odbora za zakonodavstvo u utorak, 12. ožujka, i Odbora za obranu u srijedu, 13. ožujka. Na oba Odbora naći će se točka pod nazivom „Prijedlog Odluke o povlačenju pripadnika Oružanih snaga RH iz mirovne misije UN-a na Golanskoj visoravni /UNDOF/“.

Za razliku od dosadašnjih odluka koje su definirale slanje ili rotacije hrvatskih vojnika u neku od mirovnih misija, ova Odluka nije prošle Vladu, a ni neće. Naime, kako nam je pojasnio Vladin Ured za odnose s javnošću, odluku o trenutačnom povlačenju pripadnika OS RH iz UNDOF-a donio je Predsjednik Republike kao vrhovni zapovjednik OS RH. Time je iskoristio mogućnost danu mu u članku 11. stavak 3 Zakona o sudjelovanju pripadnika OS RH, policije, civilne zaštite, te državnih službenika i namještenika u mirovnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu (NN 33/02, uz izmjene i dopune u NN 92/10). Taj članak glasi:

„(1) U slučaju nepredviđene promjene mandata za provedbu mirovne operacije i drugih aktivnosti u inozemstvu radi potrebe za primjenom sile ili prijetnje silom, prethodnu odluku o nastavku sudjelovanja, odnosno o potrebi povlačenja pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske donosi Hrvatski sabor, samoinicijativno ili na prijedlog Predsjednika Republike ili Vlade Republike Hrvatske.

(2) Na temelju prethodne odluke Hrvatskoga sabora iz stavka 1. ovoga članka Predsjednik Republike donosi odluku o povlačenju.

(3) Ako su pripadnici Oružanih snaga Republike Hrvatske u inozemstvu izloženi pogibelji, Predsjednik Republike može donijeti odluku o njihovu trenutačnom povlačenju.

(4) Odluku iz stavka 3. ovoga članka Predsjednik Republike podnijet će na potvrdu Hrvatskom saboru na prvom sljedećem zasjedanju.“

Vlada još pojašnjava kako je …

„Predsjednik Vlade Zoran Milanović inicirao tu odluku, za koju, za razliku od procedure prilikom slanja pripadnika OS u mirovne operacije i druge aktivnosti u inozemstvu, u slučaju izvanrednih okolnosti, znači za njihovo povlačenje,  nije predviđena uobičajena Vladina procedura. Predsjednik Republike je, u ovome slučaju, a prema Zakonu o obrani, ovlastio ministra obrane da tu njegovu odluku, o kojoj je prethodno izvijestio predsjednika Hrvatskoga sabora, radi potvrde predstavi u Hrvatskome saboru.“

Od početka hrvatskog sudjelovanja u međunarodnim misijama 1999. godine, ovo je prvi put da Predsjednik Republike koristi ovu mogućnost, predviđenu zakonski još od kraja ožujka 2002. godine. Odluka nazvana Prijedlog Odluke o povlačenju pripadnika Oružanih snaga RH iz mirovne misije UN-a na Golanskoj visoravni /UNDOF/, u Saboru će se naći već za nekoliko dana – dok samo povlačenje, kako smo već pisali, vjerojatno neće biti moguće prije redovito planirane rotacije u svibnju ili lipnju ove godine. Iako se, dakle, radi o potpunom presedanu, predsjednik Josipović, već zabavljen predizbornim aktivnostima, nije smatrao potrebnim o tom svom potezu obavijestiti javnost – makar putem priopćenja na web-stranici www.predsjednik.hr.

Prema izvorima iz UN, danas tijekom dana došlo je do incidenta u južnome dijelu područja nadležnosti UN-promatrača na Golanskoj visoravni. Oko 30 naoružanih pobunjenika zadržalo je 21 pripadnika mirovnih snaga iz sastava misije UNDOF. Zarobljeni promatrači su navodno iz filipinske bojne, na čijem se južnome dijelu područja odgovornosti i dogodio sam incident. Čitava je situacija bila popraćena i filmskim materijalom, kojeg su pobunjenici postavili na servis YouTube, a nakon čije pojave je i UN potvrdio incident.
————————————————————————–

Video koji je organizacija Syrian Observatory for Human Rights stavila na YouTube oko 17.30 po ZG vremenu

————————————————————————–

Alternativni filmski materijal s poprišta istog incidenta

Prema izjavama Eduarda del Bueya, zamjenika glasnogovornika UN: “UN promatrači su sudjelovali u uobičajenoj misiji dostave potrepština, kada su zaustavljeni nedaleko promatračke točke broj 58, koja je tijekom proteklog vikenda i evakuirana, nakon što je bila oštećena tijekom teških borbi u njenoj neposrednoj blizini“. Među ostalim, radi rješavanja nastale situacije put mjesta događanja otposlan je i poseban UN-tim.

Prema izvoru Syrian Observatory for Human Rights:

“Pobunjeničke snage iz sastava Shuhada’ al-Yarmouk (bojna mučenika al-Yarmouka) zarobile su pripadnike misije UNDOF. Organizacija Syrian Observatory primila je snimke koje izvještavaju da pobunjenički borci neće osloboditi taoce sve dok se regularne (režimske) snage ne povuku s tog područja. Selo Jamla i područja oko njega bila su svjedokom žestokih sukoba tijekom proteklih dana. Pobunjenički su borci iz više raznih frakcija zauzeli više točaka oko mjesta Jamla“.

Ovo je priopćenje, zajedno s pripadajućim video.materijalom, objavljeno danas oko 17:30, da bi ga svjetski mediji prenijeli unutar idućih 30 minuta.

Dok spomenuti incident – najozbiljnije ugrožavanje UN osoblja u praktično dvije godine nemira i rata u Siriji – i dalje traje, spomenimo da je u ponedjeljak, 4. ožujka, i Izrael upozorio Vijeće sigurnosti UN da se od njega ne može očekivati pasivno promatranje situacija kada se građanski rat u Siriji povremeno prelijeva i preko granica Sirijske Arapske Republike. I Ruska je Federacija optužila naoružane skupine da širenjem svojih borbi na prostor Golanske visoravni ugrožavaju i međunarodnu sigurnost.

Osim toga, upravo danas, na dan ovog teškog incidenta, s dvije odvojene strane došli su i znaci jačanja vojne pomoći sirijskim pobunjenicima. Kao prvo, Velika Britanija objavila je jačanje svoje pomoći pobunjeničkim snagama – slanjem  od oko 13 milijuna britanskih funti vrijednoga paketa “neubojite opreme”, sastavljenog pretežito od pancirnih prsluka, oklopnih transportera, komunikacijske opreme i senzora za otkrivanje korištenja kemijskoga oružja. Ovaj je potez u britanskom parlamentu danas najavio ministar vanjskih poslova William Hague, ističući da je takvo britansko interveniranje u Siriji moguće temeljem promjena u sustavu EU embarga na oružje, usuglašenog prošloga tjedna. Na svom ministarskome sastanku u Kairu, danas je i Arapska liga donekle izmijenila svoje stavove o podršci sirijskoj oporbi. Ona je praktično dopustila svojim državama članicama da naoružavaju sirijsku oporbu, ističući u završnom dokumentu da: “ističe pravo svake od država (članica) da, prema svojim željama, ponudi sve vrste samoobrane, uključujući tu i vojna sredstva, ne bi li poduprli napore sirijskoga naroda i Slobodne sirijske vojske”. Ujedno je Sirijskoj nacionalnoj koaliciji (zajedničkom predstavništvu sirijske oporbe) iz Egipta ponuđeno i zauzimanje članskoga mjesta Sirije u Arapskoj ligi – mjesta kojeg je do studenog 2011. i tadašnje suspenzije držao režim u Damasku.

Ako je do ovog incidenta kod nekog možda i moglo biti dilema oko stupnja rizika kojem su izloženi UN-ovi promatrači u Siriji, te su zablude sada vjerojatno raspršene. Ujedno, budući se incident dogodio oko 35 kilometara južnije od granice područja pod nadležnošću austrijske bojne promatrača (AUSBATT), to prilično jasno dovodi u pitanje i teorije kako su ondje ugroženi tek Hrvati, radi napisa svjetskih medija o navodnim hrvatskim vojno-izvozno-avanturističkim poduhvatima vezanim uz sirijsku oporbu. Naravno, čitava ta stvar ništa ne mijenja ni na činjenici da u prikazanome filmu glavne uloge imaju misija UN (u kojoj RH sudjeluje) i sirijski pobunjenici (koje RH podržava), što zorno pokazuje “zanimljivost” pozicije u koju se Republika Hrvatska dovela po pitanju građanskoga rata u Siriji.

Ministarstvo obrane RH večeras je priopćilo da “pripadnici OS RH, koji se nalaze u mirovnoj misiji UNDOF na Golanskoj visoravni, nisu bili uključeni u današnji incident sa sirijskim pobunjeničkim snagama i izvan su opasnosti.”