Hrvatska je još 1992. ratificirala Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (međunarodni ugovor koji je deset godina nakon usvajanja pred Općom skupštinom UN stupio na snagu 1976. godine), da bi onda 1995. ratificirala i njegov dodatni protokol. Zato ona ima i periodičku obvezu podnošenja izvješća o primjeni ovog dokumenta – pred Odborom za ljudska prava Ujedinjenih naroda (UN Human Rights Committee) u Ženevi. Ta se izvješća u pravilu podnose svake 4 godine, da bi se o njima onda periodično i raspravljalo, za što je upravo ovog ožujka ponovo bio red na Hrvatsku – pred 18 stručnjaka Odbora, izabranih od Opće skupštine UN.

Za nastup na ovakvom saslušanju u Švicarskoj se ovoga tjedna okupila hrvatska delegacija od ukupno 15 članova, sastavljena od raznih stručnjaka iz Ministarstva pravosuđa (gdje je i zamjenica ministra Sandra Artuković Kunšt vodila čitavu delegaciju), Ministarstva vanjskih i europskih poslova (iz Zagreba, te iz Stalne misije RH pri UN u Ženevi), Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva socijalne politike i mladih, Ureda za ravnopravnost spolova Vlade RH, te Ureda za ljudska prava i prava manjina Vlade RH. U ponedjeljak, 23. ožujka, svi oni su i službeno stupili pred već spomenuti Odbor za ljudska prava UN, te se ondje izložili pitanjima njegovih članova.

Izvješće iz sjene

Naime, temeljem zaprimljenog nacionalnog izvještaja radna tijela Odbora (tzv. “Country Report Task Force”) sastavljaju skraćenu “Listu tema” (“List of Issues”) – o kojima članovi Odbora onda usmeno ispituju nacionalne delegacije, nakon što ove predstave svoje izvješće. Uz spomenuta radna tijela Odbora, na teme spomenutih nacionalnih izvješća mogu svoje “neovisne informacije” (poznate i kao “izvješća iz sjene”, “Shadow reports”) podnijeti i nevladine organizacije. U slučaju Hrvatske jedno ovakvo Izvješće iz sjene, a po pitanju povrede 6. članka Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, podnijeli su i “Program ljudskih prava” sa Sveučilišta u Minnesoti (uz pomoć tamošnje “Klinike za sudovanje i zagovaranje ljudskih prava”), kojima su se radno pridružili i Međunarodna akcijska mreža za malo oružje (IANSA) iz Australije, te Centar za mirovne studije (CMS) i “Udruga OBRIS – Obrana i sigurnost” iz Hrvatske.

Hrvatski RBG-6 cal. 40×46 mm u Siriji

Tema spomenutog Izvješća iz sjene bila je Hrvatska i njen izvoz malog te lakog oružja (SALW) – gdje se od početnog širokog gledanja na ovu temu (zasnovanog na informacijama skupljenim iz raznolikih međunarodnih izvora) temu postupno suzilo na ukupno tri izdvojena tematska područja. Kao prvo, bila je tu riječ o hrvatskom izvozu vatrenog oružja u Sjedinjene Američke Države (pretežito tvrtka HS Produkt) – čije je korištenje pri kršenjima ljudskih prava u SAD posebno smetalo američke zagovaratelje razoružanja (kojeg se u nedostatku nacionalnih zakonskih inicijativa pokušava postići pritiskom na zemlje koje u SAD izvoze vatreno oružje). Druga točka je bila vezana uz državni posao izvoza vatrenog oružja u Jordan, posao započet krajem 2012. godine – koji je na zao glas stigao 2013. kada se spomenuto hrvatsko oružje pojavilo prvo među sirijskim islamistima, a onda i u rukama boraca Islamske države tijekom njihovih napada na položaje međunarodno priznatih vlasti u Iraku. Treća točka, donekle vezana uz spomenuti izvoz oružja u Jordan, ticala se opadanja razine transparentnosti hrvatskih godišnjih izvješća o izvozu oružja – koja su nakon neugodnosti sa spomenutim poslom u Jordanu (vidljivim iz izvješća za 2012. godinu), za 2013. godinu u javnosti osvanula radikalno skraćena.

Spomenuto Izvješće iz sjene podneseno je u Ženevu do 20. veljače, da bi do 27. veljače bilo i službeno uvršteno u materijale za predstojeću 113. sjednicu Odbora za ljudska prava, u kategoriji “Informacije iz civilnog društva za sjednicu” – gdje je ovaj materijal bio i javno dostupan na internetu.

Ishod saslušanja – Hrvatska

U postupku saslušanja hrvatske delegacije, u ponedjeljak 23. ožujka, priliku za izlaganje svojih materijala dobili su i podnositelji spomenutog Izvješća iz sjene – prvo u zasebnoj prezentaciji svog Izvješća pred stručnim članovima Odbora, a onda i kroz rundu pitanja na te teme. Taj je proces onda i praktično utjecao na saslušanje hrvatske delegacije, budući su teme ovog Izvješća iz sjene na kraju potakle i pitanje stručnjaka za njene članove. Naime, član Odbora Duncan Laki Muhumuza iz Ugande hrvatsku je delegaciju navodno upitao o spomenutom izvozu oružja u Jordan, njegovu odnosu prema odredbama UN- ovog Sporazuma o trgovini naoružanjem (koje brane prodaju u slučaju da oružje zapravo ide nekamo gdje bi moglo biti korišteno za kršenje ljudskih prava), te izjavama predsjednika Josipovića s početka travnja 2013. godine da Hrvatska na to nema utjecaj. Pritom treba napomenuti kako je RH spomenuti Sporazum o trgovini naoružanjem (Arms Trade Traty – ATT) potpisala 3. lipnja 2013. i ratificirala 2. travnja 2014. godine.

Sami sebi najveći neprijatelji!

Usprkos praktično mjesec dana koliko su spomenute nevladine primjedbe bile javne i dostupne, ovo je pitanje hrvatsku delegaciju ostavilo bez odgovora – što je onda potaklo i drugo tematski vezano pitanje. Konkretno, Mauro Politi iz Italije osvrnuo se na ovaj izostanak odgovora, zatražio dodatne informacije o koracima poduzetim u Hrvatskoj oko reguliranja prometa malog i lakog vatrenog oružja (SALW), te se posebno osvrnuo i na potrebu višeg stupnja transparentnosti po pitanju izvještavanja javnosti o ovim pitanjima – što je po tko zna koji put natuknulo i mogućnost ozbiljnih razilaženja važeće pravne regulative u Hrvatskoj u odnosu prema stvarnome ponašanju države i javnih tijela koja bi tu regulativu trebala primjenjivati u skladu s duhom pojedinih propisa.

I tako, dok je s dnevnoga reda skupa u potpunosti skliznula početna namjera da se postavi pitanje izvoza hrvatskog vatrenog oružja u SAD, u utorak, 24. ožujka, hrvatska je delegacija navodno pismeno odvratila na pitanja UN-ovih stručnjaka koja su im bila postavljena – i to tek suhim citiranjem nacionalnih metoda kontrole izvoza vatrenog oružja, bez da se ušlo u srž bilo prvog postavljenog pitanja o izvozu oružja u okoliš kriznih područja, bilo naknadne primjedbe o nedostatku transparentnosti koja je pratila dodatna obraćanja stručnjaka iz sastava Odbora za ljudska prava UN u Ženevi. A upravo je na tim stručnjacima sada da sastave svoje “Zaključne primjedbe” (“Concluding Observations”) – koje ujedno predstavljaju i svojevrsne stručne preporuke za daljnje postupanje zemalja članica Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.

Ako u njihove Zaključne primjedbe (koje će prvo biti u zatvorenome formatu predstavljene hrvatskoj delegaciji 31. ožujka ove godine, a onda i objavljene na internetu) uđe i tematika vezana uz nesretno pitanje hrvatskog izvoza vatrenog oružja u Jordan 2012. godine, te s time vezano opadanje transparentnosti izvještavanja o izvozu vatrenog oružja iz RH – biti će to prvi put da je tematika trgovine oružjem na ovako neposredan način ušla u ove završne dokumente radnih ciklusa Odbora za ljudska prava UN. Posebno je to zanimljivo u kontekstu Sporazuma o trgovini naoružanjem, koji tek stupa na snagu, i čije se pune dosege i učinke tek utvrđuje kroz praksu međunarodnih tijela – pa tako i UN-ovog Odbora za ljudska prava (United Nations Human Rights Committee), o čemu smo već pisali na portalu Obris.org.