Nakon tjedan dana velikih javnih prosvjeda, polako se ocrtavaju okviri poteza kojima ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski namjerava riješiti aktualnu krizu vlasti u državi. Naime, od dva glavna zahtjeva prosvjednika ispunjen je onaj lakši – Zelenski je s vrha ukrajinske vojne hijerarhije smijenio generala Oleksandra Sirskog, no još se čeka sudbina prošloga tjedna smijenjenog ministra obrane, popularnog modernizatora Mihaila Fedorova.

Stara i nova postava čelnih zapovjednika Oružanih snaga Ukrajine

Kako smo rekli, u utorak 21. srpnja, nakon šestog dana demonstracija širom države, s mjesta Vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga ipak je smijenjen general Oleksandr Sirski, zajedno s njemu podređenim načelnikom Glavnog stožera OS Ukrajine, general-bojnikom Andrijem Gnatovim. Na mjesto generalno nepopularnog Sirskog postavljen je itekako javno popularni general-reformator Mihailo Drapati, a usprkos brojnih nagađanja – na mjestu načelnika Glavnog stožera osvanuo je donedavni zamjenik načelnika Glavnog stožera, ali ne brigadni general Volodimir Horbatjuk kako su neki nagađali, već njegov kolega general-bojnik Igor Skibjuk. Obje smjene i oba nova imenovanja službeno su objavljena kao ukazi predsjednika Ukrajine Zelenskog u srijedu 22. srpnja. No time je i dalje ostalo visjeti u zraku pitanje Fedorova, kojem je navodno prihvatljiv samo povratak na čelo Ministarstva obrane – što se pretpostavlja da je najmanje ugodna opcija za Zelenskog, koji bi se, valjda, tu trebao privatno ispričati prije nego što pod ogromnim javnim pritiskom mladog reformatora vrati na prijašnju poziciju. Naime, demonstracije za povratak Fedorova na čelo Ministarstva obrane krenule su još sredinom prošloga tjedna, dan nakon što je postalo jasno da ga je Zelenski smijenio krajem srijede 15. srpnja.

Zahtjevi i daljnji koraci prosvjednika

Od četvrtka 16. srpnja počela su na tu temu masovna okupljanja ne samo u Kijevu (na Trgu Ivana Franka, nedaleko Predsjedničkog ureda), već i u nizu gradova širom države. Usprkos naznakama od subote 18. srpnja da Zelenski smijenjenom Fedorovu nudi neko novo ustrojbeno mjesto izvan Vlade – funkciju svojevrsnog „Miltech-cara“ koja bi trebala izvana koordinirati širi razvoj vojnih tehnologija – Fedorov je to navodno odbio, a kadrovski problem koji si je sam Zelenski zakuhao nastavio je kipjeti. Naime, prosvjedna događanja postupno su dobivala na brojnosti sudionika i broju gradova u kojima se svakodnevno održavaju – tako da se već u nedjelju 19. srpnja nabrajalo ukupno 16 velikih gradova, od kojih su u nekima demonstracije tim povodom bile zakazivane i dvaput dnevno (mimo svih uzbuna i faktičnog rizika tijekom sudjelovanja u masovnim okupljanjima u dometu ruskih raketnih sustava). Dapače, dok se u nedjelju već moglo čuti dojmove kako ovogodišnji masovni prosvjedi protiv kadrovskih odluka Zelenskog u obrani po karakteru počinju prerastati od lanjskih „kartonskih prosvjeda“ prema svojevrsnom novom Euromajdanu, do ponedjeljka 20. srpnja demonstranti su formulirali i dodatni izričiti rok po pitanju povratka Fedorova na čelo obrambenog resora. Ako se to ne dogodi do petka 24. srpnja, demonstracije bi – prema tim najavama – trebale postati stalne, dakle, valjda, i uz zasnivanje prosvjednih kampova u stilu Majdana.

Promjena na čelu djelatne vojske

Iznimno loš i štetan PR potez

Treba napomenuti da su uskoro po formiranju javnog zahtjeva za smjenom Vrhovnog zapovjednika Sirskog krenule i (relativno neuspješne) akcije za demonstriranje njegove čvrste podrške među ukrajinskom vojskom. Pri tome su posebno bila primjetna izražavanja podrške prema zapovjedniku iz pojedinih prominentnijih postrojbi – što je bila inicijativa čije se podrijetlo pripisivalo Hani Maljar, bivšoj pomoćnici ministra obrane u razdoblju između kolovoza 2021. i rujna 2023. godine. No takve su pojave uskoro prestale kada se u subotu 18. srpnja u centru borbama podijeljene Kostjantinivke vidjelo dizanje ukrajinskih zastava s likovima Zelenskog i Sirskog, da bi još istog dana ispalo da su vojnici iz tog demonstrativnog vojno-propagandnog pothvata ubrzo nakon kraja snimanja završili u tamošnjem ruskom zarobljeništvu. Naravno, kasniji izrazi podrške pojedinih postrojbi bili su bitno suzdržaniji, uglavnom ograničeni na verbalne izjave pojedinih zapovjednika ili grupne izjave podrške dovođene u pitanje radi okupljanja brojnog ljudstva u dometu ruskih borbenih sredstava koja baš traže takve prilike za nanošenje masovne štete i žrtava. Istodobno, čak je i u ukrajinskom parlamentu, Vrhovnoj Radi, bila pokrenuta inicijativa kojom se od Zelenskog traži smjena Sirskog te njegova zamjena „prema kriteriju profesionalne efikasnosti i orijentacije prema mjerljivim tehnološkim rezultatima“.

FInalni sastanak predsjednika Zelenskog, vojnih zapovjednika i predstavnika vojne industrije

U takvim okolnostima Zelenski je krenuo ponešto neočekivano – organiziravši višednevni niz sastanaka s pojedinim visokim vojnim dužnosnicima iz Glavnog stožera, ali i s bojišta – s posebnim naglaskom na visoke zapovjednike pojedinih odsjeka bojišnice te čelnike pojedinih novoustrojenih korpusa i specijaliziranih postrojbi. Tako je Zelenski u subotu 18. srpnja krenuo s pojedinačnim razgovorima s Fedorovim i Sirskim, da bi onda u društvu samo svog vojnog savjetnika Pavla Palise nastavio i konzultacije sa zapovjednicima 7. interventnog desantno-jurišnog i 8. desantno-jurišnog korpusa, te čelnicima 10., 11., 17. i 20. korpusa Kopnenih snaga. U nedjelju 19. srpnja na red su došli zapovjednik Ujedinjenih snaga Drapati i zamjenik načelnika GS Ukrajine Horbatjuk, te zapovjednik Desantno-jurišnih snaga OS Ukrajine Oleg Apostol – da bi u ponedjeljak 20. srpnja Zelenski još i ponovio sastanke s generalima Drapatijem, Horbatjukom i Apostolom, ovoga puta opet praćen svojim savjetnikom Palisom, ali i vršiteljem dužnosti ministra obrane Jevgenijem Hmarom. Kako izgleda, ovo ponavljanje sastanaka vjerojatno je bilo i osnovom za pretpostavke kako se tu radi o ozbiljnim kandidatima za novi vojni vrh Ukrajine – što je onda bilo donekle razblaženo sastancima s trima zapovjednicima s prvih crta glavne ukrajinske bojišnice – Andrijem Biljeckim (trenutačno vodi 3. korpus Kopnenih snaga OS Ukrajine) i Igorom Obolenskim (čelnikom 2. korpusa Nacionalne garde „Hartija“) te Denisom Prokopenkom (1. korpus Nacionalne garde „Azov“). Ujedno je bio održan i sastanak na kojem je Zelenski okupio zapovjednike desantno-jurišnih snaga (Apostol), te već spomenute čelnike 1. i 2. korpusa Nacionalne garde, kao i zapovjednike 10., 11. i 19. korpusa Kopnenih snaga s predstavnicima ukrajinske vojne industrije, čije proizvode koriste i sve ove postrojbe – što bi ubuduće trebala postati i učestala praksa radi predstavljanja tehnoloških noviteta i uklanjanja logističkih uskih grla ili problema. Ipak, treba napomenuti da se ukupna društvena atmosfera do tada toliko zaoštrila da je šef Ureda predsjednika Zelenskog Kirilo Budanov pozvao javnost da smiri strasti, budući da „neprijatelj pažljivo gleda svaki naš unutarnji konflikt i čeka da se počnemo među sobom boriti“.

Imenovanje Drapatija

Bivši zapovjednik OS UKR Valerij Zalužni sada je na ugodnoj diplomatskoj poziciji

U utorak 21. srpnja Zelenski je u društvu Palise i Hmare nastavio sastanke sa zapovjednicima i 9., 12., 14., 15., 16., 18. i 21. korpusa Kopnenih snaga te 30. marinskog korpusa – navodno s naglaskom na primarne potrebe borbe na prvim crtama, zaštitu granice te vizije obrambene strategije tih pojedinih zapovjednika. Onda je na red za razgovor došao i general-bojnik Viktor Nikoljuk, od ovogodišnjeg travnja zapovjednik Operativnog zapovjedništva „Istok“, od kojeg se Zelenski informirao o stanju središnjeg dijela bojišta, od Slovjanska preko Kostjantinivke do Druškivke. Po nekima, i on je ozbiljno figurirao za mjesto Vrhovnog zapovjednika OS Ukrajine, iako se to na kraju nije poklopilo – možda i zbog njegove navodne bliskosti sa smijenjenim generalom Sirskim. No sve to bio je tek uvod u kasno navečer objavljenu odluku predsjednika Ukrajine Zelenskog o imenovanju Drapatija za Vrhovnog zapovjednika umjesto Sirskog – od kojeg se bilo lako oprostiti nakon nešto manje od 30 mjeseci na dužnosti, usprkos njegovim vojnim dosezima s početka rata (obrana Kijeva, provedba ofenzive u Harkivskoj oblasti, a onda i manje uspješne borbe u Bahmutu, te povlačenje od Avdiivke do Pokrovska), koje zadnjih dana svi učestalo spominju. Pri tome, treba napomenuti kako se Sirskom – uz činjenicu da je podrijetlom Rus iz Rusije – često na teret stavljalo i ratovanje „po sovjetskom modelu“, uz toleriranje većih žrtava po cijenu postizanja borbenih ciljeva – gdje mu nisu zadnjih dana pomogli ni izlasci u javnost u kojima se čudio „otkrićima“ o neslaganjima s ministrom obrane Fedorovim, iako su o tome izričito govorili i sam predsjednik Zelenski kao i niz drugih vojnih vođa. S takvom popudbinom teško je za njega zamisliti neku ozbiljnu daljnju funkciju u širem obrambenom sustavu Ukrajine, dok ovog isluženog generala teško da čeka i nekakva komotna diplomatska fotelja – poput one veleposlanika u Velikoj Britaniji, na kojoj zadnje skoro tri godine živi i radi prethodnik Sirskog, general Valerij Zalužni.

Konačno, malo prije podneva u srijedu 22. srpnja, Zelenski je objavio i odabir osobe za mjesto načelnika Glavnog stožera OS Ukrajine, koje bi radno trebalo pratiti novog Vrhovnog zapovjednika Drapatija. Iako je izbor general-bojnika Skibjuka za neke bio iznenađenje, taj je odabir manje začudan ako znamo da su Drapati i Skibjuk već ranije uspješno radili zajedno, posebno tijekom oslobađanja zapadnog dijela Hersonske oblasti krajem 2022. godine.

Tko je Drapati?

Drapati je prvu slavu stekao probojem pro-ruskih barikada u Mariupolju 2014.

Sam Drapati, kao časnik oklopništva, rođen je i školovan u Ukrajini te je svoju vojnu karijeru počeo 2004. godine, da bi do ruske aneksije Krima i početka rata 2014. došao do čina bojnika te zapovjedništva nad 2. bojnom 72. mehanizirane brigade OS Ukrajine. Tada je bila posebno zapažena situacija kada se borbeno vozilo pod njegovim osobnim zapovjedništvom početkom svibnja praktično leteći probilo kroz barikade ruskih separatista u centru Mariupolja – da bi onda ugled učvrstio u kolovozu 2014. godine, kada se pod njegovim zapovjedništvom bojna s borbenim vozilima uspjela probiti iz praktičnog okruženja (kod graničnog mjesta Izvarine na jugoistoku Luganske oblasti) i prijeći skoro 160 km natrag do ukrajinskih položaja s opremom i tek minimalnim gubicima. Osim dobivanja čina, tu se formirala i reputacija Drapatija kao časnika za posebno problematične dijelove bojišta, na kojima on uspijeva djelovati uz minimum neizbježnih ljudskih žrtava. Naravno, to u uvjetima rata kakav se u Ukrajini vodi od veljače 2022. godine pa do danas ima sasvim drukčije značenje, iako je Drapatiju takav ugled osigurao privrženost ljudstva, koju je dopunio i inzistiranjem na reformama (posebno po pitanju kvalitetne obuke, promicanja iskusnih kadrova i sprečavanja incidentnih situacija gdje okupljanje masa vojske daje Rusima prilike za raketne napade s mnogo žrtava na cilju napada).

Jevgenij Hmara, novi v.d. ministra obrane, i general Mihailo Drapati, novi zapovjednik OS UKR

Kada na mjestu zapovjednika Kopnenih snaga Ukrajine Drapati nije uspio u provedbi svojih reformskih ciljeva (navodno zbog neslaganja s generalom Sirskim kao nadređenim „nije uspio osigurati odgovarajuću provedbu svojih zapovijedi“, kao ni odgovornost za prekršitelje zapovijedi), Drapati 1. lipnja 2025. podnosi ostavku na mjesto zapovjednika Kopnenih snaga. Samo koji dan kasnije on preuzima „Združene snage OS Ukrajine“ te se vraća na sjeveroistok bojišnice, gdje u idućim mjesecima koordinira ukrajinsko stabiliziranje bojišnice oko Kupjanska, za kojeg su Rusi već 20. studenoga tvrdili kako je kompletno okupiran (što se uskoro pokazalo poprilično promašenim). Za kraj, zanimljivo je napomenuti i da je Drapati bio jedan od rijetkih djelatnih časnika OS Ukrajine koji su odmah u rano poslijepodne 16. srpnja podržali smijenjenog ministra obrane Fedorova, naglasivši kako „zapovjednik nema pravo ostati šutjeti o problemima, posebno kada se njihova cijena mjeri u propuštenim mogućnostima, vremenu i ljudskim životima. Tišina tu ne štiti vojsku; ona samo omogućuje da se greške akumuliraju, čineći njihovo otklanjanje mnogo težim“. U tom je svjetlu onda bila prikazana i njegova sklonost reformama i uspostavi efikasnog vojnog sustava, na čemu navodno i sam Fedorov inzistira (ne samo) zadnjih mjeseci na čelu Ministarstva obrane.

Što dalje?

Donedavnom ministru obrane Mihailu Fedorovu naglo je skočila popularnost

S jedne strane, ako je tko i sumnjao, zadnji su dani nedvojbeno pokazali da Fedorov trenutačno uživa iznimnu popularnost u široj javnosti Ukrajine. Istraživanja tamošnjeg javnog mnijenja pokazala su da je njegova osobna popularnost posljednjih dana skočila od prijašnjih oko 35 posto na 65 posto – čime je mladi Fedorov završio na drugom mjestu političke rang-liste, odmah iza karizmatičnog umirovljenog generala Zalužnog (70 posto podrške), te iznad trećeplasiranog Budanova (62 posto) – dok je sam Zelenski na četvrtom mjestu s podrškom od 59 posto ispitanika. Pri tome, sa smjenom Fedorova ne slaže se 72 posto ispitanih, 5 posto je odobrava, a 17 posto nema stav – dok je sredinom tjedna sada dovršenu smjenu Sirskog podržalo 55 posto ispitanika, njih 15 posto bilo je protiv, a 19 posto nije imalo stav o tome. Uz to, u zadnjih tjedan dana bilježio se i pad popularnosti ionako ne baš omiljenog generala Sirskog, čije je povjerenje od prijašnjih 39 posto zadnjih dana palo na samo 23 posto ispitanika. Ipak, zanimljivo je u tim anketama zapaziti i razliku koju Ukrajinci rade između općenitog odobravanja pojedinih osoba na političkoj sceni i vjerojatnosti koju iskazuju da bi za njih glasali na nekim budućim predsjedničkim izborima. Tu Zelenski i dalje vodi s 22,3 posto ispitanika, dok bi 14,9 posto navodno glasalo za bivšeg generala Zalužnog, 13,4 posto za donedavnog (a možda i opet budućeg) ministra obrane Fedorova, 7,2 posto za Budanova te 5 posto za ukrajinskog boksača Usika i oko 4,5 posto za bivšeg predsjednika Petra Porošenka. Imajući u vidu sve te brojeve, ne čude ni glasine da bi sam Fedorov uskoro mogao osnovati neku vlastitu „antikorupcijsku“ stranku, što je perspektiva koja se vjerojatno Zelenskom sviđa još i manje od velikog reteriranja te vraćanja Fedorova na mjesto ministra obrane Ukrajine.

No budući da u utorak 21. srpnja nije pomoglo ni navodnih šest sati pregovaranja i „lomljenja“ mladog Fedorova – otvoreno je pitanje kako će se Zelenski po tom kadrovskom pitanju postaviti u danima koji dolaze, posebice s obzirom na to da su prosvjedi i dalje masovni te svakodnevni (u srijedu 22. srpnja, među ostalim, u Kijevu, Odesi, Ternopilu, Lavovu, Kremenčuku, Černivcima, Harkivu, Ivano-Frankivsku, Vinici i Poltavi). No dok se iz Ministarstva obrane čuje kako vršitelj dužnosti ministra Hmara s novim Vrhovnim zapovjednikom već dogovara nastavak provedbe tehnoloških i reformskih ideja Fedorova, rješenje čitavog ovog kadrovskog rebusa itekako je još otvoreno – s perspektivom da od petka 24. srpnja prosvjedi prerastu i u nekakvo konstantno demonstriranje javne volje protiv odluka moćnika na vlasti.

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 23. srpnja 2026. pod nazivom “Iza kulisa vrtloga u Ukrajini: Generali su Zelenskom dolazili jedan po jedan, atmosfera se zaoštrila, reagirao je i Budanov…” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/zelenski-smijenio-sirskog-imenovao-drapatija-prosvjedi-traze-povratak-fedorova-15730598

Sjevernoatlantsko vijeće je u srijedu, 22. srpnja, odobrilo NATO-ov plan resursa za zajedničko financiranje za razdoblje 2027. – 2031., kojim se utvrđuje kako će Savez ulagati u zajedničke prioritete tijekom sljedećih pet godina. Taj plan saveznicima pruža jasnu sliku očekivanih potreba NATO-a za resursima s pogledom u budućnost te osigurava da zajedničko financiranje prati povećanu razinu ambicija Saveza u zahtjevnijem sigurnosnom okruženju, priopćeno je na službenim stranicama NATO saveza. U sklopu te odluke, navodi se, saveznici su dogovorili gornje granice financiranja za 2027. godinu za NATO-ov vojni proračun, civilni proračun i Program ulaganja u sigurnost, čime se ukupni iznos zajedničkog financiranja povećava na do 6,5 milijardi eura. Vijeće je službeno odobrilo plan programa sposobnosti opskrbnog lanca goriva NATO-a. Ulaganje vrijedno 27 milijardi eura modernizirat će postojeću infrastrukturu NATO-a za skladištenje i distribuciju goriva. Ono će podržati izgradnju novih objekata, uključujući cjevovode, u istočnom i jugoistočnom dijelu Saveza te osigurati da snage NATO-a raspolažu energetskim zalihama potrebnima za borbenu spremnost.

Plan također osigurava sredstva za prioritetnu potporu Ukrajini, uključujući inicijativu NATO-a za sigurnosnu pomoć i obuku Ukrajine te Zajednički centar NATO-a i Ukrajine za analizu, obuku i edukaciju, priopćio je NATO.

Inače, ovo Vijeće je jedino tijelo unutar NATO-a koje svoje ovlasti dobiva izravno iz Sjevernoatlantskog ugovora i uz Vojno vijeće glavno je tijelo NATO -a . Ono je tim Ugovorom također dobilo i ovlast da samo uspostavlja sebi podređena tijela. Mnoga povjerenstva i skupine za planiranje osnovani su kako bi podržali rad Vijeća ili preuzeli na sebe odgovornost u pojedinim područjima kao što su planiranje obrane, nuklearno planiranje i druga vojna pitanja. Na taj način, Vijeće osigurava jedinstveni forum za sve vrste savjetovanja među državama članicama, glede pitanja od zajedničkog interesa te predstavlja najvažnije tijelo za donošenje odluka u NATO-u. Odluke su izraz zajedničke volje država članica i donose se konsenzusom. Sve države članice sudjeluju u stvaranju službene politike NATO-a i donošenju odluka.

*Photo: NATO

Usprkos borbama koje neprekidno traju, Ukrajinu već treći dan zaredom tresu masovni prosvjedi, velika kadrovska preslagivanja i dileme oko vođenja obrambenog sustava te rata. Konkretno, iako se već tjednima nagađalo da bi ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski mogao krenuti u preslagivanja tamošnje Vlade, ipak se nije čekalo kolovoz, nego se lopta zakotrljala početkom ovoga tjedna. Okidač je, izgleda, bilo pražnjenje ukrajinskog veleposlanstva u Washingtonu, gdje je nakon nepunih godinu dana mandata veleposlanica Olga Stefanišina (pod sumnjama za neke stare korupcijske slučajeve) odlučila prijeći u privatni sektor. Baš kao i lani u ovo doba, ta je promjena zakotrljala šire kadrovske promjene – koje su onda prvo dohvatile premijerku Juliju Sviridenko, a time i čitavu Vladu uspostavljenu 17. srpnja 2025. godine. Što se promjene na mjestu premijera tiče, to i nije bilo preveliko iznenađenje, budući se za Sviridenko već neko vrijeme moglo čuti kako je uzrok sve većeg nezadovoljstva kod predsjednika Zelenskog.

Serhiy Korecki na razgovoru za posao premijera

Kao prvo, njezino se postavljenje od početka vezalo uz kadrovsku politiku Andrija Jermaka, tadašnjeg šefa Predsjedničkog ureda, koji je pod oblakom korupcijskih sumnji smijenjen s dužnosti 28. studenoga 2025. godine. Kao drugo, za Sviridenko i većinu njezine Vlade spominjala se i izuzetna ovisnost o redovitim uputama iz Ureda predsjednika, koje su nakon odlaska Jermaka pale na leđa samog Zelenskog (što pak njemu navodno nije bio najdraži način provođenja ionako rijetkog slobodnog vremena u strateškom vođenju države). Kao treće, navodno je i nadolazak ljeta trebao biti iskorišten da novi premijer stigne ući u posao prije jeseni i nadolaska velikih poslova (među ostalim vezanih i uz odolijevanje Ukrajine pretpostavljanim novim ruskim napadima na energetsku infrastrukturu države pred nadolazeću zimu). U takvim okolnostima ne čudi da se Zelenski (donekle očekivano) za novog premijera obratio Serhiju Koreckom – od kraja 2022. direktoru ukrajinskih poduzeća Ukrnafta i Ukrtatnafta, a od svibnja 2025. godine i koncerna „Naftogaz Ukrajine“, najvećeg naftnog i plinskog poduzeća u državi. Iako se i uz njega vežu sumnje na korupciju, Zelenskog to nije smetalo. Nakon objave predstojećih preslagivanja Zelenski je otputovao u Francusku na proslavu nacionalnog praznika, da bi se kadroviranje nastavilo u srijedu, 15. srpnja.

Ministar obrane u fokusu

Igor Klimenko odbio je biti ministar obrane u novim okolnostima

Dok ime budućeg premijera nije iznenadilo, sasvim se drugačija situacija krenula odvijati po pitanju dijelova Vlade zaduženih za sigurnost. Kao prvo, do večeri 15. srpnja postalo je jasno da u pozadini širih promjena zapravo plamti žestoki požar na liniji između ministra obrane Mihaila Fedorova i vrhovnog zapovjednika OS Ukrajine, generala Oleksandra Sirskog. Kako se naknadno čulo, tu je od strane profesionalnog vojnika pao ultimatum „ili Fedorov ili ja“ – i Zelenski se nakon kraćeg razmišljanja odlučio riješiti 35-godišnjaka koji je, nakon više od šest godina u resoru „Digitalnih transformacija“, zadnjih šest mjeseci reformski radio na mjestu ministra obrane Ukrajine. Prema prvim planovima, na njegovo je mjesto trebao doći donedavni ministar unutarnjih poslova Igor Klimenko – no, vidjevši buru koju je smjena u obrani krenula dizati, on je to imenovanje odbio (da bi ga u petak, 17., onda postavili za tajnika Vijeća za nacionalnu sigurnost i obranu Ukrajine, što je pozicija koju do formaliziranja promjena još obnaša bivši ministar obrane Rustem Umerov).

Preveliki su animoziteti između Fedorova i generala Sirskog

Dakle, da ponovimo – Mihailo Fedorov, sad već bivši ministar obrane, bio je i ostao izuzetno popularna osoba u Ukrajini, doživljavana kao pokretač reformi i zagovornik modernih tehnologija, kako u civilnom tako i u vojnom sektoru (gdje se njegovih šest mjeseci i jedan dan mandata u obrani opisivalo bitnim faktorom kako u usponu novih vojnih tehnologija, prvo kroz sektor digitalnih transformacija, a onda i kroz Ministarstvo obrane, tako i u nizu nedavnih vojnih uspjeha Ukrajine). Za razliku od toga, njegova sada javno deklariranog suparnika, generala Oleksandra Sirskog, također već dugo bije javni glas kako se radi o vojniku „sovjetske škole“ koji se teško prilagođava promjenama, forsira ratovanje uz mnogo ljudskih gubitaka i osobnog preslagivanja snaga na taktičkoj razini, gdje mu takav ratni kaos zapravo dopuštaju pažljivo stvorene široke mreže lojalnih kadrova širom Oružanih snaga Ukrajine. U takvom javnom srazu popularnog mladog ministra-reformatora i nepopularnog vojnika poznatog pod nadimkom „General 200“ (gdje šifra 200 iz ruskih vremena označava vojnika poginulog na dužnosti) – izgleda da je samo Zelenski očekivao da kadroviranje prođe mirno. Već u srijedu, 15. srpnja, počele su kolati glasine o odlasku Fedorova, što je i sam Zelenski potvrdio navečer, da bi idući dan, u četvrtak, 16. srpnja, pred odlučivanje Vrhovne Rade o članovima nove Vlade, krenule i javne demonstracije po tom pitanju.

Jevgenij Hmara – novi v.d. ministra obrane

U tom svjetlu nije začudilo da se na kraju odlučilo o svim pozicijama u Vladi osim o popunjavanju mjesta (1) ministra vanjskih poslova i (2) ministra obrane. Ujedno, spomenutog Klimenka je na mjestu ministra policije nabrzinu naslijedio Ivan Vihivski (donedavni glavni ravnatelj ukrajinske Nacionalne policije) – dok je na mjesto glavnog ravnatelja postavljen Maksim Cuckiridze. Doduše, on je u tim policijskim strukturama figurirao i u vrijeme negdašnjeg proruskog predsjednika Viktora Janukoviča, gdje mu se na teret stavljalo ponašanje tijekom ukrajinskog Majdana – baš kao i novom v. d. ravnatelju ukrajinske civilne obavještajne službe SBU, Oleksandru Pokladu, koji je na to mjesto napredovao kad se poslijepodne u četvrtak, 16. srpnja (nakon završetka zasjedanja Vrhovne Rade), saznalo da Zelenski na mjestu v. d. ministra obrane vidi general-bojnika Jevgenija Hmaru (koji je prije koji dan navršio šest mjeseci mandata na čelu SBU). Zato na mjestu ministra vanjskih poslova Ukrajine do daljnjega, sada tek kao vršitelj dužnosti, ostaje donedavni puni ministar Andrij Sibiga.

Masovni prosvjedi širom Ukrajine

Dok su javni prosvjedi tijekom ranog poslijepodneva u četvrtak, 16. srpnja, već bili masovni, do večeri se moglo vidjeti bitno veće demonstracije u samom Kijevu, ali i širom Ukrajine (među ostalim u Dnipru, Lavovu, Odesi, Harkivu, Ivano-Frankivsku, Vinici, Hmeljnickom, Zaporižju i Užgorodu). Sve se to nastavilo u petak, 17. srpnja, s glavnim večernjim skupom opet u Kijevu, na Trgu Ivana Franka, nasuprot Ureda predsjednika Ukrajine – ali i uz dodatne masovne skupove, među ostalim u Lavovu, Ternopilju, Harkivu, Odesi te Žitomiru – uz najave i daljnjih sličnih okupljanja, danas te idućih dana. Treba napomenuti kako su ti izuzetno masivni javni skupovi počeli pozivima „Vratite Fedorova!“, da bi se u petak tome dodalo i poklič „Sirski, odlazi!“, s navodnim nastavkom do ispunjenja oba ova zahtjeva.

Ujedno, sve su te velike demonstracije, po posjećenosti i stilu, izuzetno slične skupovima od prošloga ljeta (tzv. „Kartonski prosvjedi“, prema transparentima ispisanim na komadima kartona) – kada se Zelenski nakon tadašnje rekonstrukcije Vlade upustio u ograničavanje rada specijaliziranih ukrajinskih tijela za borbu protiv korupcije, Nacionalnog antikorupcijskog biroa Ukrajine (NABU) i Specijalizirane antikorupcijske prokurature (SAP). To je bio poduhvat vrha vlasti započet 22. srpnja 2025. godine, da bi nakon devet dana žestokih prosvjeda širom Ukrajine i političko-diplomatskih pritisaka iz EU, 31. srpnja Vrhovna Rada svojom novom odlukom preokrenula vlastiti raniji akt te ipak osigurala samostalnost ovih antikorupcijskih tijela. No, za razliku od lani, ovog ljeta na meti nije korupcija u civilnom, nego u vojnom sektoru, zajedno s optužbama za loše vođenje te upravljanje obranom tijekom tekućeg ukrajinskog rata za preživljavanje.

Fedorov i obrana Ukrajine

Ako je netko imao kakvih dilema o Mihailu Fedorovu, to su temeljito rastjerali njegovi vješti medijski potezi tijekom zadnjih dana. Kao prvo, on je u srijedu, 15. srpnja, navečer na društvenoj mreži X postavio objavu s navodom 22 dosega „svog tima“ – među ostalim, (1) gašenje sustava Starlink za ruske agresore u Ukrajini, (2) razvoj optički vođenih FPV-dronova i sredstava za udare srednjeg dometa, (3) logističko izoliranje Krima, (4) nastavak financiranja „Crte dronova“ kao obrambenog sredstva, (5) formiranje dron-jurišnih postrojbi, (6) 70% avansnih isplata za nabave putem sustava e-Points na portalu Brave1, (7) reforma sustava javnih nabava, (8) pribavljanje raznih vojnih vozila putem otvorenih javnih natječaja i (9) porast kvote presretanja dronova (od 83% na 91%) i krstarećih raketa (od 47% na 87%), (10) pribavljanje Patriot-raketa kroz EU sredstva, (11) stabiliziranje opremanja postrojbi besposadnim sustavima, (12) pokretanje velike proizvodnje eksploziva, streljiva i raketa, (13) poticanje „nepopularne, ali bitne“ transformacije strukture Oružanih snaga, (14) jačanje vjere partnera i suprotstavljanje ruskim propagandnim naporima, (15) osiguravanje EU zajmova za vojne prioritete, (16) masovna uporaba jeftinih sredstava protiv ruskih Shaheeda na mlazni pogon, (17) domaća balistička oružja uz 30 posto manju cijenu, (18) potpisivanje ugovora za švedske lovce Gripen, (19) suradnja u vojnim operacijama Aušan (preko 700 vozila uništeno) i Aušan-2 (preko 250 topničkih instalacija uništeno) za zaustavljanje ovogodišnjih ruskih ofenzivnih planova, (20) pokretanje izvoza dronova i vojne opreme, (21) pokretanje mehanizma „Trophy Lab“ da se saveznici upoznaju s detaljima ruske vojne opreme, te (22) pokretanje Obrambenog AI centra A1 za uporabu umjetne inteligencije na bojištu.

Sve to bilo je obuhvaćeno u strateškom konceptu za vođenje obrambenog rata u Ukrajini, koji su Fedorov i njegov tim u Ministarstvu obrane nazvali „Air-Land-Economy“ – temeljem naglaska na (1) obrani od ruskih napada iz zraka, (2) zaustavljanju agresorskih napredovanja na kopnu te (3) suzbijanju ruske ekonomije kao osnovice daljnjeg vođenja Putinova rata u Ukrajini. Kako izgleda, upravo je ta činjenica formiranja strateškog koncepta ratovanja u Ministarstvu obrane Ukrajine – nasuprot reaktivnom i kaotičnom postupanju Oružanih snaga, s velikim ljudskim gubicima i pogodovanjem kroz mreže lojalnosti – predstavljala osnovu sučeljavanja ne samo Fedorova i Sirskog kao osoba, već i bitno više njihovih širih svjetonazora te poborničkih skupina.

Samo nekoliko sati kasnije, oko podneva u četvrtak, 16. srpnja, stvar je bila dopunjena konferencijom za medije (domaće i strane) na kojoj je Mihailo Fedorov rječito obrazložio jedanaest konkretnijih razloga svojih neslaganja s okoštalim sustavom u Oružanim snagama Ukrajine (pod vodstvom generala Oleksandra Sirskog, ali uz izričito izbjegavanje spomena predsjednika Zelenskog), da bi onda nastavio i odgovarati na pitanja brojnih novinara. Pritom je svoje probleme Fedorov sažeo kroz jedanaest točaka kao: (1) provedbu rata uglavnom samo kroz taktičku razinu (bez mnogo promišljanja i kvalitetnog organiziranja operativne i strateške razine ratovanja), (2) korpusni sustav koji je tek djelomično profunkcionirao (radi sustavnog oklijevanja u njihovu zaokruženu organiziranju te prijenosu potrebnih ovlasti i materijalnih sredstava na takvu razinu vojne organizacije), (3) ustrojbeno lomljenje brigada i korpusa (ne bi li se manjim dijelovima kaotično kadroviralo, po volji, širom bojišta), (4) nedostatak osobne odgovornosti za ikakve propuste ili štete (posebno temeljem zaštita po liniji osobne lojalnosti nadređenima), (5) opskrbu postrojbi mimo korpusne strukture snaga (opet po osobnim lojalnostima pojedinih zapovjednika), (6) neprekidno rotiranje zapovjednog kadra (često i prije nego što usvoje postrojbe u koje dospiju), (7) izoliranje i otrovnost vojnog sustava prema inovatorima, (8) onemogućavanje implementacije sustavnih projekata Ministarstva obrane (posebno „Crte dronova“ i koncepta „vijetnamizacije“, prilagodbe za preživljavanje na fronti u uvjetima protivničke nadmoći u zraku kakvu su SAD uživale tijekom rata u Vijetnamu), (9) trpljenje ljudskih gubitaka bez vezane analize (gdje se Ministarstvu teško davalo numeričke podatke iz vojske, koja izgleda ni sama nije analizirala brojnost, uzroke te prostorni raspored gubitaka), (10) blokiranje inicijativa i njihovo „birokratsko rešetanje“ te (11) konstantno širenje laži (posebno na društvenim mrežama te iz krugova koruptivno povezane vojne industrije).

Mihailo Fedorov je od 2019. bio u raznim vladama, a od početka 2026. ministar obrane Ukrajine

Ako se pogleda detaljnije, mnogi od ovih prigovora uopće nisu novi. Kao prvo, korupcija u obrambenom sustavu Ukrajine – već je baš ta tema na ostavku prisilila Oleksija Reznikova (ministra obrane od 4. studenoga 2021. do 5. rujna 2023. godine), a ozbiljno je pratila i mandat njegova neposrednog nasljednika Rustema Umerova (ministra od 6. rujna 2023. do 17. srpnja 2025. godine). Nasuprot tome, iako se u dolasku kleo u borbu protiv korupcije, njegov nasljednik Denis Šmihal tu nije stigao poduzeti mnogo bitnijih poteza u svojih gotovo šest mjeseci mandata (od 17. srpnja 2025. do 13. siječnja 2026.), iako je postavio dobre temelje za poteze Mihaila Fedorova u prvoj polovici ove godine. Da pitanje sustavne korupcije u provedbi vojnih nabava ima utjecaja na aktualna događanja oko Mihaila Fedorova moglo se zaključiti iz njegovih navoda da su javni natječaji u nabavi streljiva bitno smanjivali cijene pribavljenih roba, dok su pojedine nabave (topničkog streljiva kratkog dometa na račun granata duljeg dometa) stornirane jer ni sama vojska nije mogla obrazložiti njihovu svrhu i isplativost. Ujedno, žestinu problema koje neki imaju s Fedorovim dobro se vidi i iz njegova ustrajnog propitivanja oko funkcioniranja te reformi itekako problematičnog ukrajinskog sustava mobilizacije – čiji je rad kompletno u okviru Glavnog stožera, a ne Ministarstva obrane, koje do reformiranja te ukrajinske rak-rane u ovih šest mjeseci nije dospjelo – uz navode i daljnjih prigovora temeljem davnog rada Fedorova na sustavnoj nacionalnoj kontroli kladionica (iz doba kada je još bio ministar digitalne transformacije). Uglavnom, imajući sve to u vidu, ne čude ni slikoviti medijski opisi uklanjanja Fedorova: „Pravi razlog zašto ga žele ukloniti jest taj što je, nakon što se ukrcao u korupcijski vlak, odlučio povući ručnu kočnicu umjesto da naruči espresso i vozi se s ostalima. Putnici u korupcijskim vagonima prve klase to nisu cijenili“.

Mihailo Drapatij – online izvješće predsjedniku Ukrajine

Nadalje, već se godinama moglo redovito čuti i o određenim problematičnim osobinama vojnog vođenja koje prakticira Oleksandar Sirski, i to tijekom zadnjih preko dvanaest godina ukrajinskog ratovanja s Ruskom Federacijom, a onda posebno u zadnjih gotovo trideset mjeseci na čelu obrambenog sustava u svojstvu vrhovnog zapovjednika OS Ukrajine. Naime, (1) Sirskog ustrajno prati glas o manjku pažnje za dobrobit i ograničavanje gubitaka vlastitog ljudstva te (2) ustrajavanje na stvaranju monumentalnih mreža lojalnih podređenih (uz posebno zanemarivanje te kažnjavanje osoblja izvan tih sustava). Uz to, (3) u njegov stil vođenja, izgleda, spada i radikalno mikroupravljanje postrojbama razine bojne i niže, direktno iz samog Glavnog stožera, uz tek grubo uzimanje u obzir konkretnih stanja na terenu ili tamošnjih djelovanja protivnika, kao i (4) strukturni otpor reformama u ustroju snaga, sustavu obuke i opremanju – pa čak i kada je jasno da postojeće metode djelovanja nose štetu, gubitke i borbene uspjehe za agresora. O ovakvim se stvarima moglo čuti već duže, a barem dio tih pitanja lomio se i lani, u vrijeme internih kadrovskih prepirki u samim OS Ukrajine, kada je na kraju predsjednik države Zelenski isto presudio u korist Sirskog i na račun Mihaila Drapatija, izuzetno sposobnog i popularnog tadašnjeg zapovjednika Kopnene vojske Ukrajine (od 29. studenoga 2024. do 1. lipnja 2025.). Imajući u vidu ove razmirice, ne čudi ni da je baš Drapati krajem četvrtka, 16. srpnja, na društvenoj mreži Facebook vrlo jasno podržao Fedorova, njegov način rada i dosege u Ministarstvu obrane.

Šire se valovi oko smjena

Denis Prokopenko, legendarni zapovjednik Azova

Napomenimo da se zadnjih dana pažljivo gledalo i reakcije ostalih bitnijih igrača koji su na ovaj ili onaj način karijerno bili vezani uz Mihaila Fedorova. Tako se u Oružanim snagama 16. srpnja čulo za odlazak iz službe zamjenika zapovjednika Ratnog zrakoplovstva Ukrajine Pavla Jelizarova – koji je na poziv Fedorova dužnost preuzeo u siječnju ove godine, temeljem vrlo uspješnog vođenja postrojbe za bespilotne sustave „Lazarova grupa“ u okviru Nacionalne garde Ukrajine – a slične poteze bilježilo se i od više osoba iz okvira ukrajinskog Ministarstva digitalnih transformacija, koje je u četvrtak, 16. srpnja, dobilo novu čelnu osobu, sada izvan kruga Mihaila Fedorova. No, zanimljivo je uočiti i kako se niz javnosti dobro poznatih ukrajinskih časnika ujedno izbjegao neposredno očitovati po pitanju reformi, ustrojbenih problema i modernizacije – što se početkom četvrtka, 16. srpnja, odnosilo na zapovjednike dvaju ukrajinskih korpusa proisteklih iz Nacionalne garde, Denisa Prokopenka iz 1. korpusa „Azov“ i Igora Obolenskog iz 2. korpusa „Hartija“ (koji su obojica tek branili donedavnog ministra unutarnjih poslova Klimenka, u čijem je sektoru i čitava NG Ukrajine). Posebno je zanimljiva ta reakcija već spomenutog zapovjednika 2. korpusa NG, s obzirom na to da se radi o jednom od ukupno dvaju ukrajinskih korpusa koje je Fedorov u svojoj konferenciji za medije posebno istaknuo kao primjere uzornog vojnog djelovanja – dok se tada nije čulo ništa ni od čelništva druge takve spomenute postrojbe, 3. korpusa zasnovanog oko 3. jurišne brigade i njezina zapovjednika Andrija Bileckog. Iako se sam 3. korpus na društvenim mrežama kasno 16. srpnja relativno propagandno osvrnuo na niz prigovora koji su bili javno spominjani, njegov zapovjednik Bilecki tijekom petka, 17. srpnja, imao je zaseban razgovor s predsjednikom Zelenskim i njegovim savjetnikom Palihom. Slično je bilo i s Robertom Brovdijem „Mađarom“, aktualnim zapovjednikom Snaga besposadnih sustava OS Ukrajine (od 3. lipnja 2025. godine) – koji se tijekom 17. srpnja prvo sastao sa Zelenskim i dijelom drugih viđenijih zapovjednika, da bi onda na mreži Facebook postavio objavu u kojoj brani svoju granu OS Ukrajine i pojedine suradnike od dijela prigovora kakve se upućivalo Sirskom i Glavnom stožeru.

“Fleš” je u Ministarstvo obrane došao s Fedorovim, a nastavit će rad u Uredu Zelenskog

Slične je razgovore Zelenski jučer održao i sa već spomenutim zapovjednicima Prokopenkom (1. korpus NG „Azov“) i Obolenskim (2. korpus NG „Hartija“), kao i zamjenikom zapovjednika Zračno-desantnih snaga OS Ukrajine Andrijem Tkačukom te vršiteljem dužnosti zapovjednika 19. korpusa Valerijem Skredom. Za očekivati bi bilo da su ovi razgovori imali za svrhu „omirisati“ stanje u Oružanim snagama, posebno u okolnostima učestalih javnih poziva da se pojedini zapovjednici i postrojbe solidariziraju sa smijenjenim ministrom Fedorovim, za kojega širom Ukrajine već treći dan demonstriraju tisuće građana. Slično treba gledati i kontakte s pojedinim savjetnicima iz užeg tima smijenjenog Fedorova – gdje se moglo uočiti da je sastanak Zelenskog sa Serhijem Beskrestnovom „Flešom“ prošao bolje (pa će on, valjda, uskoro postati i savjetnik Zelenskog za pitanja besposadnih sustava), dok je, izgleda, Serhij Sternenko ostao izvan igre te čvrsto uz Fedorova. Među ostalim, to se vidjelo i po objavi Sternenka na mreži YouTube, gdje je on oko podneva 17. srpnja u dužem video-intervjuu ne samo komentirao prethodne objave Fedorova, nego ih i dopunjavao vlastitim iskustvima te primjerima iz svog kratkog staža u Ministarstvu obrane (kao savjetnika za bespilotne letjelice, od 22. siječnja ove godine pa do srijede, 15. srpnja).

Zašto je sve to bitno?

Kao prvo, problemi u vojnom zapovijedanju javljaju se često u ratnim situacijama, posebno kada se krene voditi rat koji je ili izuzetno masivan (pa vojska bilježi priljev masivnog ljudstva iz civilnog sektora, gdje u pitanje dolazi profesionalnost ponašanja te stručno znanje) ili jako tehnološki revolucionaran (pa se okoštale vojne strukture moraju suočavati s radikalnim promjenama ustroja, doktrine ili opreme). Neke od tih situacija okusila je i Republika Hrvatska u vrijeme svog Domovinskog rata – za što se dovoljno prisjetiti navoda bilježenih na suđenjima za događanja u Medačkome džepu. Sasvim je jasno da za Ukrajinu predstavlja ogroman problem već i sama činjenica da su usred ogromnog obrambenog rata ostali s vršiteljima dužnosti na čelu ministarstava vanjskih poslova i obrane, dok su pod znakom pitanja i osobe imenovane na čelo nacionalne policije te na poziciju vršitelja dužnosti ravnatelja civilne obavještajne službe (SBU).

Generali Sirski i Gnatov – sam vrh ukrajinskih Oružanih snaga

Kao drugo, u ratno je vrijeme još i veći problem u aktualno zaoštrenim odnosima između ukrajinskog predsjednika, načelnika Glavnog stožera i ministra obrane (pa time i Vlade) – što stvarno nije nepoznato Republici Hrvatskoj iz zadnjih nekoliko godina. Pritom je stanje u Ukrajini ipak ponešto drugačije od onog u Hrvatskoj. Naime, predsjednik države nije ujedno i vrhovni zapovjednik, već tu dužnost obnaša najviši vojnik u državi (sada general Oleksandar Sirski). Ta se dužnost sve do ožujka 2020. tradicionalno udvostručivala s dužnošću načelnika Glavnog stožera, da bi onda bila odvojena (pa sada nema veze s aktualnim načelnikom GS, generalom Andrijem Gnatovim). Dakle, ovdje se sada zapravo odmjeravaju snage ministra obrane i više ljudi s vrha vojne piramide, gdje predsjednik Zelenski s visine arbitrira mimo Vlade (čiji je čelni čovjek u Ukrajini već neko vrijeme politički iznenađujuće slab). Pritom je onda i sva odgovornost za rješavanje takve situacije na osobi predsjednika – gdje Zelenski zato sam snosi i sve vojne, političke ili korupcijske implikacije tog presuđivanja među spomenutim zavađenim stranama.

Za razliku od sličnog sukoba ovlasti iz srpnja 2021. godine – kada je Zelenski prvo otpustio vrhovnog zapovjednika Ruslana Homčaka i načelnika Glavnog stožera Serhija Korničuka, a onda tri mjeseca kasnije i ministra obrane Andrija Tarana – sada je predsjednik, izgleda, stao više na vojnu stranu (iz kojeg god konkretnog razloga), da bi 15. srpnja smijenio popularnog i reformama sklonog ministra obrane Mihaila Fedorova. No, time si je onda Zelenski otvorio bok po pitanju zaštite korupcije, po uzoru na prošlogodišnju situaciju oko NABU i SAP, koja je u konačnici, izgleda, završila na leđima osramoćenog bivšeg šefa Predsjedničkog ureda Jermaka. Napomenimo da se baš tog Jermaka zadnjih dana aktivno viđalo s vrhovnim zapovjednikom vojske Sirskim, pa su tu već krenula svakakva nagađanja i političke spletke. Uz to, Zelenski si je vjerojatno istim putem od vjernog suradnika Fedorova napravio i budućeg velikog političkog konkurenta – mlađeg i u javnom nastupu bitno spretnijeg od bivšeg generala Valerija Zalužnog – gdje pojedine ankete Kijevskog instituta za sociologiju Mihaila Fedorova čak u lipnju ove godine vide među osobama od najvećeg javnog povjerenja, dok su ga prije samo koji tjedan i strani mediji opisivali kao „novu političku zvijezdu te najuspješnijeg reformatora u aktualnoj Vladi“. Otuda onda i veliki javni prosvjedi protiv njegove smjene.

Za kraj treba napomenuti i da je Zelenski smjenom civila Fedorova te namjerom imenovanja na čelo Ministarstva obrane Ukrajine već spomenutog general-bojnika Jevgenija Hmare u praksi ne samo otvorio vrata toleriranju korupcije i nereda u vojnim stvarima – već je u pitanje praktički doveo i provedbu principa civilnog nadzora nad oružanim snagama u državi. Dok je u Ukrajini dugo godina bila sasvim normalna praksa da ministri obrane budu aktivni ili umirovljeni generali i admirali, već neko vrijeme se od toga odustalo pod teretom pregovaranja o članstvu u Europskoj uniji i NATO savezu. Iako se zadnjih dana nagađa kako bi general Hmara tu trebao izaći iz aktivnog vojnog sastava, teško je povjerovati da će takvom brzom „promjenom dresa“ on ujedno smoći snage i da se na dnevnoj razini suprotstavlja svojim donedavnim nadređenima, kakvi su generali Sirski i Gnatov. A, naravno, bez ozbiljnog vođenja Ministarstva obrane apsolutno nema ni borbe protiv korupcije u obrambenom sektoru, kao ni ustrajavanja da se u toj ključnoj državnoj djelatnosti novci troše pametno i racionalno – kako u Ukrajini, tako i u Hrvatskoj ili bilo gdje drugdje.

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 18. srpnja 2026. pod nazivom “Je li Zelenski upravo stvorio velikog političkog konkurenta?” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/prosvjedi-ukrajina-smjena-fedorova-sukob-sirskog-kriza-obrane-15729158

** Photo: Ured predsjednika Ukrajine, M.Fedorov/FB, Y.Svyrydenko/FB, Glavni stožer OS UKR

Velikim vojnim mimohodom Francuska je obilježila svoj nacionalni praznik 14. srpnja, te tijekom i uoči nje okupila „Koaliciju voljnih“ , skup država koje podupiru Ukrajinu u borbi protiv ruske agresije. Završni čin francuskog praznika na simboličan način održat će se večeras, nastupom francuske nogometne reprezentacije u polufinalu Svjetskog nogometnog prvenstva.

Koalicija voljnih za jačanje PZO Ukrajine

Uoči današnjeg mimohoda u Parizu, francuski predsjednik Emanuel Macron jučer je okupio čelnike 25 zemalja koje se zalažu za sigurnosna i politička jamstva Ukrajini. Hrvatsku je predstavljao premijer Andrej Plenković, napominjući da Lijepa naša sudjeluje u političkom ali ne i vojnom dijelu Koalicije voljnih. Predsjednik Emmanuel Macron izjavio je da će Pariz dopustiti Kijevu proizvodnju francuskih krstarećih raketa, precizno vođenih bombi i presretačkih raketa za protuzračnu obranu nakon što je Ukrajina naručila francusko-talijanske sustave protuzračne obrane nove generacije SAMP/T i borbene zrakoplove Rafale:

“Ranije danas predsjednik Volodimir Zelenski i ja dogovorili smo akcijski plan naših dviju zemalja, provedbom onog što je načelno dogovoreno prošlog studenog u vezi s našom bilateralnom obrambenom suradnjom. (…) Pokrećemo projekt kupnje 16 borbenih zrakoplova Rafale zajedno s odgovarajućim sustavima naoružanja. Prvi zrakoplovi trebali bi se pojaviti na ukrajinskom nebu 2028.-2029., a obuka ukrajinskih pilota započet će u nadolazećim mjesecima”,

rekao je Macron u ponedjeljak, 13. srpnja, na konferenciji za novinare. U medijskim izviješćima naglašeno je kako članice  Koalicije voljnih planiraju početak zajedničkih vojnih vježbi, koje bi se održavale u blizini Pariza, gdje je smješten operativni stožer vojnog dijela koalicije. Najavljeno je i nešto što bi se nazvalo Koalicija za protubalističke rakete, čiji je cilj izgradnja europskih protubalističkih raketnih kapaciteta. U njoj bi sudjelovalo deset zemalja – devet europskih država i Ukrajina, a koje bi surađivale u razmjeni tehnologija i razvoju sustava za zaštitu Europe od balističkih projektila.

Hrvatski premijer  Plenković izvijestio je da je na sastanku Koalicije voljnih u Parizu izražena daljnja snažna potpora Ukrajini, “i politička i vojna i financijska“, kazao je predsjednik Vlade Andrej Plenković u izjavi za medije. Izvijestio je da su one zemlje koje sudjeluju i u vojnom segmentu Koalicije voljnih najavile vježbe s Ukrajini susjednim zemljama kako bi pokazali zajedničke sposobnosti koje su se razvijale u posljednjih godinu i pol dana na kopnu, u zraku i na moru.

“Što se tiče hrvatske pozicije”, dodao je Plenković, “još jednom smo ponovili snažnu i principijelnu političku, financijsku, vojnu i humanitarnu potporu hrvatske Vlade Ukrajini, kao i posebna znanja i iskustva koje Hrvatska ima iz vremena Domovinskog rata, poput ekspertize u procesuiranju ratnih zločina, razminiranja i skrbi o ratnim veteranima. Založili smo se i za daljnju dinamiku pregovora o pristupanju Ukrajine u Europsku uniju”,

kazao je predsjednik Vlade istaknuvši da je to osobito važno sada kada je pozicija Mađarske bitno fleksibilnija nego je bila ranije. Sastanak je ocijenio vrlo korisnim i informativnim naglasivši da je dobro što je i Hrvatska na njemu sudjelovala. Upitan kako gleda na najavljenu “protubalističku koaliciju” unutar Koalicije, premijer je pojasnio da je cijela Koalicija voljnih, kao i uopće sigurnosna jamstva, koncipirana kao obrambeni mehanizam koji bi nastupio tek kada se jednom dogovori prekid vatre i postigne mirovni sporazum. „Dakle, nije to nikakva ofenzivna operacija niti uvlačenje svih ovih zemalja u ratna zbivanja“, ustvrdio je Plenković, dodavši da su dva pitanja koja predstavljaju problem Ukrajini – prvo da nemaju odgovor na eventualno korištenje nuklearnog oružna, a drugi su dalekometni balistički sustavi koje Rusija posjeduje i koristi. Zbog toga im je potrebna protubalistička obrana i zato su te zemlje koje imaju te sposobnosti u sastavu svojih oružanih snaga dio užeg tima koji će to podupirati. Plenković je iskoristio priliku kako bi ponovno kritizirao stavove predsjednika Milanovića koji je kritičan prema Koaliciji voljnih, a posebice zbog činjenice da nije dozvolio nazočnost pripadnika Počasno-zaštine bojne na mimohodu u Parizu, te su umjesto njih tamo stupali pripadnici ATJ Lučko.

Mimohod za francuski Nacionalni praznik

Na mimohodu od Slavoluka pobjede do Trga Concorde, francuske ali i savezničke postrojbe, kao i borbeni zrakoplovi iz cijele Europe pridružili su se raskošnoj proslavi održanoj u Parizu. U kontekstu prijetnji na Istočnom krilu NATO-a i najavljenom američkom povlačenju snaga iz Europe, moto ovogodišnjeg mimohoda bio je “Strateško buđenje Europe” kako bi se demonstrirala europska vojna snaga, ali i dodatno iskazala potpora Ukrajini.  Upravo zato su kao počasni gosti u mimohodu sudjelovali i pripadnici ukrajinskih Oružanih snaga, a u preletu uz akro-skupinu Patrouille de France letjela su i dva aviona Mirage 2000B s mješovitim francusko-ukrajinskim posadama, odnosno s ukrajinskim kopilotima koji su se obučavali u Francuskoj.

U postroju saveznika sudjelovali su i pripadnici specijalne policije, Antiterorističke jedinice Lučko, čiji je zapovjednik Mate Bilobrk istaknuo:

“Mi smo sretni i ponosni u zajedništvu, u ime svih, da možemo predstaviti domovinu u inozemstvu, u bilo kojem obliku, a pogotovo u ovome, gdje se nalazi svjetska elita. Mi smo sretni i ponosni.”

Dodao je da su ih Francuzi prebacili iz osmog u drugi red, a cjelokupni saveznički postroj je prošao ispred glavne pozornice.

Bienvenue à nos partenaires de la Coalition des volontaires. Honneur et fierté de vous avoir à nos côtés. pic.twitter.com/gGBWA1cpFO

— Emmanuel Macron (@EmmanuelMacron) July 14, 2026

Ukrajinski vojnici bili su prvi puta na francuskom mimohodu

Poseban gost bio je ukrajinski predsjednik Zelenski, koji je dočekan s ovacijama, a Emmanuel Macron opisao je ukrajinsku prisutnost kao “simbol bratstva, hrabrosti i zajedničke sudbine“. Hrvatsku je, kako rekosmo, predstavljao premijer Plenković, unatoč teškim riječima koje je protiv ovog okupljanja  proteklih dana izrekao predsjednik RH Zoran Milanović. Bez obzira što Milanović o tome mislio, Hrvatskoj je mjesto među zapadnim saveznicima, što je jasno danas demonstrirano. Velika je šteta da u mimohodu nisu sudjelovali pripadnici OS RH, kojima bi to bilo prirodno mjesto, no i zamjena – ATJ Lučko – odradila je posao na visini. Mediji su primijetili i da je srpski predsjednik Aleksandar Vučić – pozvan kao jedini ne-NATO i ne-EU čelnik – sjedio u prvom redu, ali nekoliko mjesta dalje od francuskog predsjednika Macrona, koji broji zadnje mjesece na ovoj funkciji. Unatoč nekim najavama, vojske Republike Srbije nije sudjelovala na pariškom mimohodu.

Za svoj posljednji mimohod u svojstvu vrhovnog zapovjednika, Emmanuel Macron imao je za cilj pokazati preporod francuskih oružanih snaga tijekom svojih deset godina na dužnosti, razdoblja u kojem se francuski obrambeni proračun udvostručio, pa su tako oklopna vozila Griffon i Jaguar, zajedno s dronovima postavljenim na kamionima, ilustrirali modernizaciju opreme posljednjih godina. Macron je u svojih 10 godina imao prilično napete odnose s Oružanim snagama, često obilježene nepovjerenjem i međusobnim napetostima, no za kraj mandata Macron ipak želi ostaviti vojsku na boljoj razini nego ju je dočekao.

U Zračnu luku Franjo Tuđman u Zagrebu danas je sletjela šesta po redu skupina ranjenika iz Ukrajine upućenih na liječenje i rehabilitaciju u Republiku Hrvatsku – ukupno 21 ranjenik i tri osobe u pratnji. Ranjenike je na zračnoj luci, u ime Ministarstva hrvatskih branitelja, dočekala izaslanica potpredsjednika Vlade i ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda, ravnateljica Uprave za savjetodavnu, psihosocijalnu i zdravstvenu pomoć Anita Milas-Anzić, a u ime Ministarstva zdravstva dočekao izaslanik ministrice Irene Hrstić, državni tajnik Renato Mittermayer, te vojni izaslanik Ukrajine u Republici Hrvatskoj, brigadir Dmytro Malik. Za prijevoz ranjenika do zdravstvenih ustanova u kojima će biti zbrinuti radi daljnjeg liječenja i rehabilitacije osigurana su sanitetska vozila, a u prihvatu su, uz zdravstveno osoblje, sudjelovali i prevoditelji koji ranjenicima pružaju pomoć u prvim danima boravka u Hrvatskoj.

„Republika Hrvatska dosljedno i kontinuirano pruža pomoć i podršku ukrajinskom narodu, i to na političkom, diplomatskom, ali svakako i na humanitarnom planu. Jedan od tih programa je i ovaj prijem ranjenika, koji se provodi od 2023. godine, odlukom Vlade Republike Hrvatske. Posebno treba istaknuti da međuresorna radna skupina kontinuirano organizira prijem skupina ranjenika, a riječ je o rezultatu vrlo dobre i uske suradnje Ministarstva hrvatskih branitelja, Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske, Ministarstva zdravstva Ukrajine, norveškog Medevac tima te svih zdravstvenih ustanova u koje će ove ranjene osobe biti smještene. Ovu ćemo aktivnost nastaviti i dalje predano provoditi jer je riječ o suradnji koja se pokazala uspješnom i potrebnom“,

izjavila je Anita Milas-Anzić, ravnateljica u Ministarstvu hrvatskih branitelja i nacionalna koordinatorica za prijem, liječenje i rehabilitaciju ranjenih osoba iz Ukrajine.

“Ovdje smo na dočeku naših ukrajinskih prijatelja. Od 2023. godine imamo međuresornu suradnju između dva ministarstva, a Vlada je osigurala sredstva kako bismo mogli pomoći ranjenicima. Do sada je u njihovo liječenje uloženo preko milijun i dvjesto tisuća eura. Ranjenike raspoređujemo u medicinske centre u kojima im se može pružiti adekvatna zdravstvena pomoć, a transport sanitetskim vozilima u potpunosti je besplatan. Hrvatska je jedna od rijetkih država Europske unije koja ovim osobama osigurava zdravstvenu zaštitu jednaku onoj koju imaju građani Republike Hrvatske. Ostat će kod nas dok ne budu spremni za potpuni oporavak i povratak u svoju državu. Ovime Republika Hrvatska šalje jasnu poruku prijateljstva ljudima pogođenima teškim. Želimo im da što prije žive normalno i da se što prije postigne mir“,

rekao je državni tajnik Renato Mittermayer, dok je brigadir Dmytro Malik zahvalio hrvatskom narodu i Republici Hrvatskoj na pruženoj pomoći:

“Vaša podrška puno znači ukrajinskom narodu. Hrvati su narod koji zna što znači izboriti se za slobodu, stoga vjerujem da iz tog razloga najbolje razumijete kroz što danas prolaze Ukrajinci”.

U pet skupina koje su do sada stigle u Hrvatsku na liječenje i rehabilitaciju primljen je ukupno 91 ukrajinski ranjenik, od kojih je njih 13 i dalje na rehabilitaciji u Hrvatskoj. Uključivanjem današnje, šeste skupine, Hrvatska je od početka provedbe ove aktivnosti na liječenje i rehabilitaciju primila ukupno 112 ranjenika iz Ukrajine. Svi oni ostvaruju status osoba pod privremenom zaštitom u Republici Hrvatskoj, kao i sva prava koja po toj osnovi pripadaju raseljenim osobama sukladno važećim propisima. Zračni prijevoz iz Poljske organizira Europska unija, putem usluge Medevac tima i medicinskog zrakoplova, s polaskom iz međunarodne zračne luke Rzeszów-Jasionka, smještene u blizini ukrajinske granice.

Po dolasku u Hrvatsku, na temelju prethodno zaprimljene medicinske dokumentacije i trijaže koju provodi konzilij hrvatskih medicinskih stručnjaka, ranjenici se raspoređuju u nekoliko bolničkih zdravstvenih ustanova radi daljnje dijagnostike, liječenja i rehabilitacije. Sukladno individualnom planu liječenja osigurava im se multidisciplinarna zdravstvena skrb, nakon čega se velik dio ranjenika upućuje na rehabilitaciju u veteranske centre, prije povratka u Ukrajinu.

*Photo: Ministarstvo branitelja

Zrakoplov “Antonov An-32P” ukrajinske privatne tvrtke “Xena”, koji je  odlukom Vlade Crne Gore iznajmljen za pružanje zračne podrške tijekom ove požarne sezone, gasi požar na prostoru planine Orjen, prenijelo je Ministarstvo unutarnjih poslova Crne Gore, napominjući da je požar prouzročio udar groma na području općine Herceg Novi. Prema MUP-u CG, požar je zahvatio crnogorski i hrvatski teritorij, ali “na predmetnoj lokaciji nema ugroženih objekata niti objekata kritične infrastrukture”.

Nakon što je jučer, u četvrtak 25. lipnja, Služba zaštite i spašavanja Herceg Novi poslala zahtjev, angažiran je protupožarni zrakoplov “Air Tractor” Zrakoplovne helikopterske jedinice Uprave za zaštitu i spašavanje. Kako su naveli, u komunikaciji s kolegama iz Hrvatske zajednički su koordinirali provedbu gašenja. “Prvo je bio učinkovit njihov kanader, a zatim i naš protupožarni zrakoplov, te je požar gotovo ugašen. Međutim, zbog nepristupačnosti terena, vatrogasci nisu uspjeli u potpunosti ugasiti požar s tla, a nakon jakog vjetra požar se ponovno aktivirao”, rekli su iz crnogorskog MUP-a, napomenuvši  da su u stalnoj komunikaciji s kolegama iz Hrvatske koji su gasili požare na području oko Dubrovnika i u Konavlima.

Požar u Konavlima (Photo: Vatrogasci 193/FB)

Hrvatski mediji objavili su 24. lipnja da je požar na području Konavala uz granicu s Crnom Gorom lokaliziran 23. lipnja oko 20 sati na području Hrvatske, dok je na području Crne Gore još uvijek bio aktivan. Požar na području Konavala buknuo je, kako je ranije objavljeno, u ponedjeljak u Crnoj Gori i prešao na hrvatsku stranu granice na brdu Bjelotina iznad mjesta Bani u Konavlima. Bila je zahvaćena trava, nisko raslinje i makija na teško pristupačnom terenu na površini od devet hektara. U gašenju požara sudjelovalo je 16 vatrogasaca s pet vatrogasnih vozila iz Dubrovnika, Konavala i Čilipa te dva zrakoplova CL-415 i jedan Air Tractor AT-802. Tijekom noći dežurstvo i osiguranje požarišta organizirala je JVP Konavle.

Inače, crnogorske „Vijesti“ su ranije pisale da je Vlada usvojila Informaciju o potrebi osiguranja dodatnih sredstava za gašenje požara iz zraka za potrebe Zračno-helikopterske jedinice Uprave za zaštitu i spašavanje MUP-a tijekom požarne sezone 2026. Time je Vlada Crne Gore dala suglasnost da MUP, radi povećanja operativne spremnosti sustava zaštite i spašavanja, osigura dodatno sredstvo za gašenje požara iz zraka putem najma, za razdoblje od 1. lipnja do 31. kolovoza 2026., s nosivošću vode od pet do deset tona po udaru. Temeljem te odluke, Crna Gora ponovno je za protupožarne zadaće unajmila “Antonov AN-32P” ukrajinske tvrtke Xena. Zakup protupožarnog aviona većeg kapaciteta MUP CG košta oko 3,5 milijuna eura, koliko je za tu svrhu izdvojeno u proračunu.

Crnogorski ministar unutarnjih poslova Danilo Šaranović prije tjedan dana pohvalio se spremnošću za protupožarnu sezonu:

“Ove godine nikada spremniji ulazimo u požarnu sezonu. Ako uporedimo samo prethodnu godinu, kada su kapaciteti Ministarstva unutarnjih poslova bili svega 4 tone vode koje smo mogli isporučiti u jednom naletu, na današnji dan je to 11 tona. Nakon realizacije nabavke, odnosno iznajmljivanja aviona uz pomoć Vlade Crne Gore nosivosti 8 tona, jednog Air traktora to je već 11 tona, što je gotovo 3 puta više nego u istom periodu prošle godine. Do kraja ovog mjeseca očekujemo da u operativnom sastavu Avio helikopterske jedinice budu i dodatna dva Air traktora, čime ćemo imati 17 tona kapaciteta vode koje možemo isporučiti u jednom naletu,što je više nego 4 puta u odnosu na isti period prošle godine,”

objavio je Šaranović na društvenim mrežama.

Ukrajinski protupožarni zrakoplov “Antonov An-32P” postao je gotovo redovna ispomoć u protupožarnoj sezoni susjedne nam Crne Gore.Prvi puta je korišten prije 9 godina, 2017. godine, kada je također bio veliki požar. Jedan “Antonov An-32P” ukrajinske tvrtke Xena bio je i prošle godine angažiran Crnoj Gori, temeljem ugovora koji su s ukrajinskom kompanijom sklopili predstavnici Vlade Ujedinjenih Arapskih Emirata, što je javnosti tada predstavljeno kao vid pomoći UAE Crnoj Gori. Taj ugovor je bio na snazi do listopada prošle godine i imao je opciju produženja za ovogodišnju ljetnju protupožarnu sezonu. Prema navodima crnogorskih “Vijesti”, piloti tvrtke Xena su prošle godine, leteći s aerodroma u Podgorici, jednim “Antonovom An-32P” odradili ukupno 38 naleta na požarišta i bacili 304.000 litara vode.

Za početak treba naglasiti kako nema sumnje da je Ukrajina posljednjih mjeseci vidljivo popunila prazninu u svom arsenalu vođenih zračnih oružja te tako, uz donedavno prominentne sustave tzv. „dubokih udara“ u Rusiju te brojna taktička sredstva (prvenstveno razne bespilotne letjelice kratkog dometa), sada raspolaže i ozbiljnim fondom oružja za udare tzv. „srednjeg dometa“. Pritom pojam „srednjeg dometa“ nije onaj iz vokabulara međunarodne raketne tehnologije – gdje se kod kontrole naoružanja na polju balističkih raketa „srednjim dometom“ tradicionalno definirao raketni doseg od oko 300 do 1.000 kilometara – da bi danas ta tehnologija bila uklopljena u raketni domet „balističkih raketa namijenjenih korištenju na razini pojedinog bojišta“ (Theatre Ballistic Missiles) s dometom od 50 do 3.000 kilometara, koji odgovaraju skupu nekadašnjih definicija raketa kratkog i srednjeg dometa.

Taktički ili kratki domet u Ukrajini

Za razliku od toga, na bojištima širom Ukrajine dometi se definiraju „kratkima“ ili taktičkima prvenstveno kada obuhvaćaju praktični domet teškog pješačkog te klasičnog cijevnog topništva – dakle, otprilike 40 km od oružja. U ovaj pojas treba računati i određeno zaleđe za položaje branitelja, pa onda liniju bojišta (koliko je tako nešto moguće povlačiti u doba intenzivnih infiltracija i prožimanja položaja u zonama borbi) i potom prostor u taktičko zaleđe protivnika. Dok obje strane već neko vrijeme do bojišnice često mogu redovito doći tek besposadnim sredstvima (bilo za opskrbu ili evakuaciju ranjenih), a tek ponekad i motornim vozilima ili pješice – upravo se prijelaz prema toj posljednje spomenutoj zoni u zaleđu neprijatelja učestalo definira kao tzv. „zona smrti“. Riječ je o području intenzivnog djelovanja brojnih besposadnih sustava za izviđanje i izvođenje zračnih udara (bilo bacanjem bombi, zapaljivih sredstava, postavljanjem mina ili izvođenjem kamikaza-udara).

Besposadne letjelice koje se za to koriste, bilo teretne ili kamikaza-dronovi, najčešće su vođene radijskim signalima ili optičkim vlaknima. One kojima se upravlja putem radijskih signala načelno su osjetljive na ometanje, signal im slabi s povećanjem udaljenosti, a na upravljivost utječu i prirodne prepreke raznih vrsta – na što se odgovara postavljanjem radijskih repetitora ili instaliranjem satelitskih sustava komunikacije (što je pogodno samo za veće i teže letjelice). S druge strane, letjelice vođene optičkim vlaknom uglavnom nisu osjetljive na sredstva elektroničkog ratovanja, no osim baterije i bojne glave moraju nositi još i namotaj optičkog vlakna kojim se upravljaju – a takvi namotaji mogu biti duljine od desetak pa do maksimalno oko 60 km, što lako može biti ozbiljan dodatni teret, a time opet i svojevrsno ograničenje dometa te raspoloživog ubojnog sredstva.

Dugi/strateški i srednji dometi u Ukrajini

Ukrajinski napad dronovima na rusku kemijsku tvornicu Nevinomiskij Azot u Stavropoljskom kraju

Nasuprot tome, kada se u kontekstu rata Ruske Federacije i Ukrajine govori o strateškom ili „dugom dometu“ – u pravilu je riječ o udarima daleko u rusko zaleđe. Dakle, iz pogranične zone, pa preko međunarodnih granica Ukrajine, i onda u unutrašnjost ruskih oblasti. Pritom se tako uporabljivi zračni sustavi lansiraju s nekoliko desetaka kilometara unutar Ukrajine, obično iz unutrašnjosti države ili iz pograničnih regija Černihiv, Sumi ili Harkiv, a ciljevi su obično udaljeni od nekoliko stotina kilometara pa sve do oko 2.100 km (kao višestruki napadi izvedeni na rusku rafineriju Antipinsky u sibirskom gradu Tjumenu, ponovljeni i 6. lipnja ove godine). Uz pojedine komplekse energetske infrastrukture u europskom dijelu Rusije, na Uralu i neposredno iza njega – na ukrajinskoj meti su često i velika vojna skladišta, kompleksi ruske vojne industrije te pojedine ključne transportne točke. Dakle, tu se koriste posebno građena oružja (nekad i prerađeni mali avioni, danas uglavnom dronovi i rakete dugog dometa), a ciljevi napada u pravilu imaju vojnu ili gospodarsku svrhu strateški bitne razine.

Ono što ostaje između ove dvije opisane kategorije predstavlja tzv. „srednje domete“ na bojištima rata u Ukrajini, ugrubo udaljene od 40 do 300 km od mjesta lansiranja pojedinih oružja. Napomenimo da je u toj zoni od početka rata Ukrajina imala ponešto raspoloživih borbenih sredstava, prvenstveno u kategoriji raketnog topništva (posebno većih kalibara, kao stari BM-30 Smerč) i balističkih raketa kratkog dometa (sustav OTR-21 Točka, s NATO oznakom SS-21 Scarab), no ta oružja nisu bila precizna te su se koristila za gađanje bilo prostorno većih ciljeva ili se nastojalo točkastu metu pogoditi saturacijom s više oružja (kao kod napada na luku u Berdjansku 24. ožujka 2022., kada se nizom raketa Točka gađalo skupinu ruskih vojnih brodova, amfibijskih transportera).

Načelnik GS OS Ukrajine general Sirski i zapovjednik Snaga bespilotnih sustava Brovdy

Kasnije se dio ovih dometa moglo pokriti i bitno preciznije gađanjem iz američkih modernih višecijevnih lansera (bilo M270 MLRS ili M142 HIMARS) – gdje se od kraja lipnja 2022. prvo bilježilo brojne napade po ruskim terenskim skladištima ubojnih sredstava u neposrednom zaleđu fronte, izvan preciznog dometa topništva (uz tzv. „HIMARS Time“, svake večeri iza 21 sat, što je uskoro dovelo do strukturnog preslagivanja i odmicanja čitave ruske terenske logistike u Ukrajini). To se nadogradilo tijekom svibnja 2023. dolaskom u Ukrajinu modernih krstarećih raketa koje se lansiraju iz borbenih zrakoplova, bilo iz Velike Britanije (Storm Shadow) ili Francuske (SCALP ER) – s dometom maksimalno do 550 km, uz činjenicu da se tek od 2024. njima smjelo gađati i ciljeve u Rusiji (od svibnja te godine za rakete iz Francuske te od srpnja za one iz Velike Britanije). Zatim, od listopada 2023., takav je arsenal proširen i američkim balističkim raketama ATACMS, za lansiranje iz već spomenutih višecijevnih lansera M270 MLRS ili M142 HIMARS – kasnije s dometom maksimalno i do 300 km (uz dozvolu za gađanje i ciljeva u Rusiji od studenoga 2024.). Uz to, Ukrajina je postupno dobila pristup i do nekoliko tipova tzv. „jedrećih“ ili „planirajućih bombi“, prvenstveno američkih dogradnih kompleta JDAM-ER (dostupnih Ukrajini od siječnja 2023., prvo u verziji za bombe od 250 kg, pa onda od veljače 2025. i za bombe od 500 kg) i francuskih AASM Hammer (od siječnja 2024.) – sve to iskoristivo u dometima otprilike do 70 km od točke zračnog ispuštanja (ovisno i o visini lansiranja). Iako se već i tim naoružanjem itekako ponekad gađalo ciljeve u dubokom zaleđu fronte, na okupiranim prostorima Ukrajine do ruske granice – spomenimo napade raketama Storm Shadow na industriju u Lugansku sredinom svibnja 2023. ili po strateški bitnom mostu kod Čongara (na spojnici Krima i okupiranog dijela Hersonske oblasti) u lipnju 2023., odnosno gađanja raketama ATACMS željezničkog čvorišta Džankoj na Krimu (veljača 2024.) ili ciljeva u Sevastopolju (lipanj 2024.) – sva su takva oružja (1) bila i ostala malobrojna, i time iskoristiva tek za povremene napade strateške važnosti. Osim toga, sva su ona bila i (2) vrlo skupa – što ih je činilo neracionalnima za gađanje brojnih jeftinijih ruskih meta – te su (3) ipak bila i bez neposrednog vođenja, pa time strukturno nepogodna za gađanje ruskih pokretnih ciljeva.

Novo doba sviće početkom 2026.

Ruske upute – kako prepoznati ukrajinske dronove?

Sve ove tri karakteristike ukrajinskog naoružanja srednjeg dometa počele su se mijenjati tijekom 2025. godine, da bi se „novo normalno“ počelo odražavati i u javnosti početkom 2026. godine. Naime, Ukrajina je tijekom 2025. učila lekcije ruskog Centra „Rubikon“ (specijalne postrojbe osnovane u kolovozu 2024.) o važnosti koncentriranih napada u pozadinu bojišta, kojima se prekida neprijateljska logistika i time otvara put vlastitim ofenzivnim akcijama. Za potrebe takvih djelovanja prvo je bilo pojačano i ukrajinsko korištenje kamikaza-dronova upravljanih dugim optičkim vlaknima, da bi se onda krenulo koristiti i više novih vrsta ukrajinskih bespilotnih letjelica – bilo onih s fiksnim krilima ili dotadašnjih FPV-dronova nadograđenih prstenovima ili krilima za pojačani uzgon (time i produljen domet). Ujedno se, uz korištenje izravnog vođenja ukrajinskih pilota dronova, počelo čuti i za automatizirano vođenje letjelica u terminalnoj fazi, čime se samo izvođenje napada učinilo otpornijim na raznolike neprijateljske mjere elektroničkog ratovanja.

Sva takva sredstva prvo su bila masovnije korištena na jugu Ukrajine, gdje od Rusa okupirani prostor ima dubinu do 130 km od bojišnice uz obale Azovskog mora, a logistika agresora uvelike je bila kanalizirana na tek nekoliko glavnih prometnih pruga i cestovnih pravaca. Zato i ne čudi da su ukrajinski udari prvo bili koncentrirani na napade po ruskim vojnim vlakovima s opskrbom za postrojbe, da bi se onda postupno počelo gađati i pojedinačne kamione ili vojna vozila na izloženim cestovnim pravcima u pozadini ruske okupacije tih dijelova Ukrajine. No treba napomenuti da se tim prometnim koridorima ne snabdijevaju samo ruska okupirana područja Donjecke, Zaporiške i Hersonske oblasti zauzeta od veljače 2022., već učestalo i vojno-civilni sustav na Krimu – poluotoku koji je Rusija okupirala u veljači 2014., a potom anektirala 18. ožujka 2014. Naime, Krim se uvelike opskrbljivao putem cestovnog i željezničkog pravca preko Krimskog mosta (da bi tamošnja eksplozija i onda požar izazvan ukrajinskim napadom 8. listopada 2022. uvelike smanjili propusnost njegova željezničkog segmenta) – ali i putem željezničkih trajekata u tjesnacu Kerč, koje je Ukrajina višekratno napadala, a onda ove godine u proljeće i zadnje onesposobila. Svim ovim napadima i glavnina vojne opskrbe Krima također se našla prebačena na sjevernije pružne trase, preko okupiranih dijelova Ukrajine. Zato i ne čudi da se početak vala preciznih ukrajinskih napada od polovice 2025. naovamo prvo koncentrirao baš na željeznicu – pa se samo od početka ožujka do kraja svibnja ove godine bilježilo 35 uspješnih ukrajinskih napada na vlakove i lokomotive (5 u graničnim ruskim regijama Brijansk i Kursk, 11 u okupiranoj oblasti Lugansk, 6 u okupiranoj Donjeckoj regiji, 5 u zauzetom dijelu Zaporižja i 8 na okupiranom Krimu). Sve to je do ponedjeljka, 8. lipnja, opet tako eskaliralo da se čulo i o općoj redukciji željezničkog prometa na okupiranom Krimu.

Od početka lipnja na snazi je zabrana putničkog prometa na autocestama R-150 (Belgorod – Starobilsk – Luhansk -Donetsk – Mariupol) i R-280 (Rostov-on-Don -Mariupol – Melitopol – Simferopol)

Iduće su se na ukrajinskoj meti našli i cestovni pravci koji idu sličnim rutama – posebno autoceste R-150 (od Belgoroda u Rusiji, preko okupiranih gradova Starobilska, Luganska i Donjecka do okupiranog Mariupolja na obali Azovskog mora) te nedavno sagrađena R-280 (od Rostova na Donu, preko okupiranih Mariupolja, Melitopolja i Čongara do Simferopolja na Krimu). Ovdje treba napomenuti da su sve učestaliji ukrajinski zračni napadi na promet po spomenutim rutama na jugu Ukrajine već 21. svibnja doveli do ruske zabrane cjelokupnog civilnog prometa cestom R-280 kroz okupirane dijelove Hersonske oblasti prema Krimu, a samo dan kasnije nastupila su i napadima uzrokovana ograničenja prodaje benzina i dizela za stanovnike Krima. No, napadi su itekako bili nastavljeni, tako da se u utorak, 9. lipnja, čulo kako je, radi tamošnjih gubitaka, 7. lipnja proglašena i potpuna zabrana ruskog vojnog prometa rutama R-280 „Novorossija“ (od Mariupolja do Krima) i A-291 „Tavrida“ (od Krimskog mosta do Sevastopolja), na kojima je tijekom prethodna dva tjedna ionako bilježen pad prometa od oko 71 posto (s ranijih oko 11.000 vozila na dan, od toga oko 3.800 kamiona, na oko 6.500 vozila na dan, od toga oko 1.100 kamiona, početkom lipnja) – koje sada vojna vozila moraju izbjegavati na račun priručnih ruta te zaobilaznih cesta.

Uz to, posljednjih dana napadi ukrajinskih dronova zaustavili su i cestovni promet preko već spomenutog mosta kod mjesta Čongar (prvo u noći na 7. lipnja oštećen korištenjem dronova tipa Behemot i FP, a onda ponovljeno u ranim satima 9. lipnja, što je navodno dovelo do njegova trajnijeg zatvaranja) – čime su i svi cestovni tereti između Krima i okupiranih dijelova Hersonske oblasti bili preusmjereni dalje na zapad, prema Armjansku i Perekopu (time ujedno i bliže ukrajinskim prostorima). Sve to učinilo je nužnim i novo operativno prestrojavanje ruske logistike, koju se sada (gdje je to moguće) prebacuje više od 100 km iza bojišnice – ne samo na južnom bojištu nego sve više i na istoku te sjeveroistoku (gdje je ukrajinski doseg 31. svibnja dobro ilustrirala scena leta kamikaza-dronova 3. korpusa Kopnene vojske Ukrajine iznad okupiranog grada Luganska, sada barem 110 km iza bojišnice).

Koje se tu bespilotne letjelice koriste?

Milijarder Eric Schmidt u posjetu Ukrajini u rujnu 2022.

Kao prvo, tu se posebno od kraja 2025. godine spominju letjelice nazvane „Stršljen“/„Hornet“, koje u suradnji s Ukrajincima proizvodi američko poduzeće Swift Beat LLC, u vlasništvu bivšeg direktora Eric(a) Schmidta iz Googlea. Ova suradnja, javno započeta u srpnju 2025., počela je već prije nekoliko mjeseci davati obilne plodove – masovnom pojavom letjelica koje bez problema napadaju ruske ciljeve 50–90 km iza ruskih linija. Riječ je o dronovima od oko 15 kg mase, raspona krila od oko 2,2 metra, koji krstare brzinom od 100 do 120 km/h uz maksimalni domet do 200 kilometara. One u nosu imaju dvije kamere, pokretane su strujom (lete vrlo tiho), a nose bojni teret do 5 kg – no posebno je važno njihovo prilično autonomno uočavanje ciljeva, kao i vizualna navigacija koja ih čini neovisnima o klasičnim satelitskim sustavima (što je još jedna dodatna točka otpornosti na mjere elektroničkog ratovanja) – dok se za vođenje do zone ciljeva koristi bilo radijska veza bilo ugrađeni Starlink terminal. Napomenimo da je od početka veljače ove godine na snagu stupila općenita velika prednost za Ukrajinu, kada je Elon Musk poslušao apele iz Kijeva te zatvorio sustav Starlink za ruske agresore na prostoru Ukrajine, čime su branitelji došli u iznimnu situaciju da sami koriste ovaj iznimno kvalitetan sustav komunikacije s postrojbama i oružjima u svojoj pozadini, na bojišnici te iza bojišnice na okupiranim dijelovima Ukrajine. Sve to zajedno omogućilo je letjelicama „Stršljen“ da budu vrlo efikasni lovci na ruske pokretne ciljeve na okupiranim dijelovima Ukrajine, uz činjenicu da je riječ o relativno jeftinim oružjima kojih se pojavilo dovoljno da prvo budu uočena kao poseban problem za Ruse, a potom ih je postupno u zraku bilo toliko mnogo da pojedine letjelice prije vlastitog napada mogu u bazu slati snimke neposredno prethodnih napada drugih takvih dronova, uz učestalu praksu i istodobnih udara na nizove ruskih vozila u vojnim konvojima.

Osim toga, kao drugo, moglo se tu čuti i za već spominjane ukrajinske bespilotne letjelice sustava FP-2, koje je tamošnje poduzeće Fire Point javnosti predstavilo u rujnu 2025. godine. Ovdje se radilo o prilagodbi njihove letjelice FP-1 (namijenjene za udare dugog dometa) – kojoj je domet smanjen s oko 1.400 na otprilike 200 km, dok je istodobno povećana nosivost (bojna glava od 105 kg, a neki spominju i avionske bombe od 120 kg, s oko 44 kg eksploziva). Ove letjelice, raspona krila od 6 m, uglavnom krstare brzinom od 140 do 180 km/h, a do sada su više puta bile poboljšavane i nadograđivane – posljednji put krajem svibnja, kada se dizajner Denis Štilerman hvalio promjenom konstrukcije krila, što je navodno omogućilo povećanje mase bojne glave do 200 kg i dosega do 370 km.

Ukrajinski dron Behemot – donekle sličan ruskom Shahedu (Photo: UNIAN)

Kao treće, posljednjih se dana tu govori i o novim ukrajinskim letjelicama tipa „Nilski konj“/„Behemot“, koje zajednički proizvode ukrajinska poduzeća GLEFA i Culver Aerospace. Ovi dronovi srednjeg dometa (navodno do 300 km) javnosti su predstavljeni 21. svibnja ove godine, a spomenuti napadi na cestovni most kod Čongara bili su im jedno od prvih operativnih djelovanja. Prema objavljenim podacima, riječ je o letjelicama grubo inspiriranima ruskim Shaheedima, raspona krila od 2,28 m, dugima oko 2,2 metra, koje u prednjem dijelu tijela navodno nose tandemsku bojnu glavu – s fragmentacijskim dijelom od 40 kg i termobaričkim dijelom od 35 kg. Kako se navodi, njih, osim jačine udara, karakterizira i iznimno niska standardna visina leta te mogućnosti automatiziranog, poluautomatiziranog ili izravnog FPV-vođenja (navodno uz korištenje komunikacije sustavom Starlink). Sve to im daje popriličnu preciznost, koja bi uskoro trebala biti i poboljšana operativnom suradnjom njihovih ukrajinskih proizvođača s njemačkom tvrtkom za bespilotne sustave Helsing (koja je u Europi na glasu po svojim AI rješenjima).

Dakle, sva ova nova sredstva predstavljaju proizvod ukrajinskog učenja ratnih lekcija, kojih se dohvatila tamošnja vojna industrija, inače u velikom zamahu zahvaljujući domaćoj inventivnosti, ali i europskoj podršci. No, treba još jednom istaknuti kako se nove modele bespilotnih letjelica tu razvija u samo nekoliko mjeseci, da bi se onda, po masovnoj proizvodnji i učestalom borbenom korištenju, praktično u hodu prionulo i njihovu daljnjem unapređivanju. Upravo sve te okolnosti čine ukrajinske Oružane snage i njihovu vojnu industriju tako bitnim uzorom u kojeg bi se i Europa trebala ugledati.

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 10. lipnja 2026. pod nazivom “Ruse uništavaju ‘nilski konji‘ i ‘stršljenovi‘, logistika je u kaosu, pogledajte samo brojke” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/ukrajinski-dronovi-srednjeg-dometa-blokiraju-krim-i-rezu-rusku-logistiku-15716782

Francuska ministrica obrane Catherine Vautrin svečano je u ponedjeljak, 15. lipnja, otvorila izložbu obrambene i sigurnosne opreme Eurosatory 2026, koja se tradicionalno održava u kompleksu Paris-Nord Villepinte Exhibition Centre. Nakon dinamične demonstracije operativnih sposobnosti i multinacionalne operabilnosti francuskih, belgijskih i britanskih kopnenih snaga, Vautrin je istaknula da se ponovno naoružavanje proteže dalje od vojnih sposobnosti, sve do industrijskih kapaciteta: „Pobjeda se više ne postiže samo na bojnom polju, već i na proizvodnim trakama. Tvornica je naše prvo oružje“. Da je interes za ponovno naoružavanje i jačanje gospodarskih obrambenih kapaciteta velik, pokazuju i brojke s ovogodišnjeg Eurosatoryja – petodnevna izložba, koja traje do 19. lipnja, najveće je izdanje u 59-godišnjoj povijesti ovog događaja: više od 2.650 izlagača iz 68 zemalja na 185.000 četvornih metara izložbenog prostora, preko 350 službenih delegacija iz gotovo 100 zemalja, tisuće stručnih posjetitelja i više od 1.100 novinara iz cijelog svijeta. Sama Francuska demonstrira svoje obrambene sposobnosti kroz izložbeni prostor od 4.400 četvornih metara s gotovo 60 komada opreme koju su izložile francuske Oružane snage i Glavna uprava za naoružanje (DGA).

Direktorica ukrajinskog Fire Pointa Irena Terekh s projektilom Flamingo (u pozadini štand hrvatske tvrtke DOK-ING)

Jedan od najupečatljivijih događaja na Eurosatoryju 2026 je dramatično širenje sudjelovanja Ukrajine. Dok je na prethodnim izdanjima sudjelovalo samo nekoliko ukrajinskih tvrtki, ove godine izlaže više od 80 ukrajinskih obrambenih tvrtki koje predstavljaju tehnologije testirane na bojnom polju tijekom više od četiri godine rata s Rusijom. Njihovi izloženi primjerci uključuju dronove, sustave za elektroničko ratovanje, autonomna kopnena vozila, robote za razminiranje, simulatore borbe i oklopna vozila sljedeće generacije, ali i trenutno vrlo popularan i učinkovit projektil FP-5 Flamingo (proizvođač Fire Point) za duboke udare u Ruskoj Federaciji. Promatrači se slažu da je ukrajinski paviljon postao jedna od najpomnije praćenih atrakcija jer nudi praktične lekcije iz modernog ratovanja visokog intenziteta. Štoviše, ministrica Vautrin iskoristila je Eurosatory za najavu ubrzanja suradnja francuskih i ukrajinskih obrambenih kompanija službenom uspostavom Brave1 Francuska-Ukrajina. Do sada su već uspostavljena vrlo konkretna industrijska partnerstva, primjerice između Shark Roboticsa i Tencorea u kopnenoj robotici ili između FirePointa, Safrana i Geoflexa. Brave1 Francuska-Ukrajina sada će omogućiti financiranje projekata tehnološkog sazrijevanja, organiziranje hackathona i ubrzanje pojave rješenja provjerenih u borbi, objavila je francuska ministrica obrane.

Republiku Hrvatsku na ovogodišnjem Eurosatoriju predstavlja 38 tvrtki, od kojih 31 izlaže na nacionalnom štandu u organizaciji Hrvatske gospodarske komore, Ministarstva obrane, Ministarstva gospodarstva i Agencije Alan.

„Kao središnja državna tvrtka za promet naoružanjem i vojnom opremom, na sajmu Eurosatory ćemo predstaviti dio portfelja Agencije Alan koji okuplja i dosad provjerena i konkurentna rješenja hrvatske obrambene industrije, ali i nove inovativne koncepte i projekte na kojima radi Agencija Alan. Cilj nam je dodatno ojačati međunarodnu suradnju te otvoriti nove mogućnosti za hrvatske proizvode na globalnom tržištu obrane i sigurnosti“,

rekao je Goran Basarac, predsjednik Uprave Agencije Alan. U utorak i srijedu, 16. i 17. lipnja, na izložbi Eurosatory je i hrvatski ministar obrane Ivan Anušić.

„Hrvatske obrambene tvrtke na Eurosatoryu predstavljaju hrvatsko znanje, patente, ideje i proizvode. Ne samo da predstavljaju nego uspostavljaju nove suradnje i izvoze u zemlje članice Europske unije i NATO-a. Hrvatska nije netko tko samo nabavlja naoružanje i vojnu opremu, nego proizvodimo visokokvalitetna tehnološka rješenja i proizvode naše obrambene industrije plasiramo na međunarodno tržište. Ministarstvo obrane i Vlada Republike Hrvatske i dalje će snažno podupirati hrvatsku obrambenu industriju koja u geopolitički izazovnim vremenima pridonosi nacionalnoj sigurnosti, ali i razvoju našeg gospodarstva“,

rekao je ministar Anušić tijekom obilaska hrvatskog nacionalnog izložbenog prostora. Na marginama Eurosatoryja, ministar Anušić održao je niz sastanaka s predstavnicima domaćih i stranih obrambenih tvrtki, kao i bilateralne sastanke s potpredsjednikom Vlade i ministrom obrane Slovačke Republike Robertom Kaliňákom, zamjenikom ministra obrane Republike Koreje Chongdaeom Wonom te s predsjednikom uprave Rheinmetalla AG Arminom Pappergerom.

Kao što je nedavno bilo najavljeno, jučer su na Eurosatoryju hrvatski i slovački ministar obrane, te direktor i vlasnik tvrtke Šestan-Busch Alojzije Šestan, potpisali ugovor za nabavu borbeno zaštitnih kaciga. Osim toga, Anušić je potpisao i okvirni sporazum za kupovinu slovačkog streljiva. Slovačku obrambenu industriju u Francuskoj predstavlja 17 tvrtki, a Ministarstvo obrane  Republike Slovačke osim spomenutih ugovora s Hrvatskom za prvi dan izložbe izdvojilo je još i uspješno ispregovarane povoljnije uvjete s Fincima oko isporuke borbenih vozila Patria 8*8.

Osječka Orqa na Eurosatoryju je premijerno predstavila taktički dron MRM2-10AI, namjenski dizajniran za zahtjevno borbeno okruženje i realnost modernog elektroničkog ratovanja. Karakterizira ga ugrađena računalna platforma spremna za pokretanje modela umjetne inteligencije koje isporučuje kupac ili koja treća strana, vizualno vođenje u terminalnoj fazi pri okolnostima izostanka GNSS (Global Navigation Satellite System) signala, te hibridna komunikacijska arhitektura s radio upravljanjem IRONghost i izvornim optičkim vlaknima plus automatsko prebacivanje u slučaju kvara. U Orqi tvrde da je njihov novi dron pouzdano otporan na ometanje, a istodobno pruža veću oeprativnu fleksibilnost.

Zagrebački DOK-ING na Eurosatoryju predstavlja dvije nove konfiguracije svog besposadnog sustava sljedeće generacije MV-8 KOMODO. Na izložbenom štandu DOK-ING-a predstavljen je protudronski sustav koji se bavi jednim od najhitnijih sigurnosnih izazova današnjice: prijetnjama dronovima, a predstavljen je i sustav za probijanje minskih polja, razvijen u suradnji s Rheinmetallom i Pearson Engineeringom, koji omogućuje brzi proboj trupa preko miniranog terena. Ovo je ukupno četvrta konfiguracija predstavljena u jednoj godini, pohvalili su se iz DOK-ING-a, što je, tvrde, „jasan znak DOK-ING-ovog ubrzanog razvoja besposadnih rješenja za operacije borbene potpore“. Komodo je u Francuskoj izložen opremljen i slovenskom oružnom stanicom Mangart 30, čija je premijera bila u listopadu prošle godine na vojnom sajmu SIDEC u Celju.

Fisaza – hrvatsko znanje na bliskoistočnom tržištu

Među brojnim kompanijama našao se i jedan raritet – tvrtka Fisaza koja na izložbi predstavlja automatiziranu liniju za punjenje inicijalnih kapica i primera. Fisaza na sajmu nastupa kao tvrtka sa sjedištem u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, a tehnologiju je početkom godine premijerno predstavila na sajmu World Defense Show u Rijadu, gdje je i potekao prvi val ugovora, primarno za zemlje Bliskog istoka. Punjenje sitnih inicijalnih kapica i primera, komponenti koje pokreću cijeli sustav streljiva, i danas se velikim dijelom obavlja ručno, sporo i uz visok rizik za radnike. Fisaza taj korak automatizira pomoću patentirane tehnologije doziranja i punjenja te transporta zasnovanog na levitirajućim pločama, gdje nosači s komponentama lebde i kreću se magnetski umjesto klasične trake. Zahvaljujući tome jedna linija postiže proizvodne kapacitete tri do četiri puta veće od onih kojima raspolažu postojeći proizvođači na tržištu, uz manje ljudi i veću sigurnost. Iz tvrtke napominju da iza ovih rješenja stoji hrvatski inženjering i hrvatsko znanje, poslovnu polugu i pristup tržištu osiguravaju Emirati, a proizvod cilja na zemlje NATO saveza i sada sve izraženije na Bliski istok. Izložbeno mjesto Fisaze posjetila je i delegacija Agencija Alan na čelu s direktorom Goranom Basarcem, što potvrđuje da se radi o domaćem znanju koje je prepoznato i na razini hrvatske države, a ne tek o još jednom izlagaču na velikom sajmu, objavila je tvrtka u svom priopćenju. Fisaza usporedno najavljuje i strateški projekt u Hrvatskoj te pozicioniranje tvornica i partnerstava na strateškim lokacijama unutar NATO saveza, od kojih su dvije već osigurane.

Prvi puta su priliku za predstavljanje dobile tvrtke koje su do nedavno bila rubno zanimljive široj javnosti, a trenutno nude iznimno zanimljiva rješenja za kibernetičku obranu. „Ovaj sajam je prilika da međunarodnoj obrambenoj i sigurnosnoj zajednici prvi put, na nacionalnom štandu, predstavimo Hyperbunker i naš patentirani pristup kibernetičkoj otpornosti. Vjerujemo da će nam sudjelovanje omogućiti razvoj novih partnerstava i inovacija,” rekao je Mladen Milavić iz Hyperbunkera.

Osim Brodosplita, na Eurosatoryju se predstavlja i Iskra Shipyard iz Šibenika, koja puno očekuje od nedavnog preuzimanja brodogradilišta 3. Maj u Rijeci.

„Za Iskra Shipyard ovo je mjesto za predstavljanje naših brodograđevnih rješenja međunarodnim partnerima i praćenje najnovijih trendova koji oblikuju buduće potrebe obrambenih i sigurnosnih sustava. Naša recentna akvizicija riječkog brodogradilišta 3. Maj otvara sasvim nove mogućnosti pozicioniranja u okviru europske strategije jačanja vlastitih industrijskih kapaciteta u obrambenoj industriji, gdje brodogradnja igra značajnu ulogu“,

naglasio je Roko Vuletić iz Iskra Shipyarda.

*Photo: C.Vautrin/X, I.Terekh/X, HGK, Fisaza, MORH/J.Šeri

Rusija očekuje da će ove godine premašiti proračun za rat u Ukrajini za najmanje 28 milijardi dolara, jer napredak na bojištu usporava, a Kijev dobiva na zamahu udarima preko granice,  posebice na rafinerije nafte, objavio je nedavno britanski Independent. Tako je u pismu ruskog ministra financija Antona Siluanova iz veljače ove godine vlada pozvana da zamrzne oko 2,9 bilijuna ruskih rubalja (40,8 milijardi dolara) planirane potrošnje koja nije povezana s ratom ove godine, upozoravajući da bi prekoračenje od 2 bilijuna rubalja moglo porasti na čak 4 bilijuna rubalja u “negativnom scenariju”, prema Financial Timesu. Siluanov je također predvidio da će Rusija prekoračiti potrošnju za rat za dodatnih 4 bilijuna rubalja u 2027. i 2028. godini. Naime, još u 17. stoljeću austrijski vojskovođa talijanskog porijekla Raimondo Montecuccoli je ocijenio da su za vođenje rata potrebne tri stvari: novac, novac i opet novac. Za rusku „Specijalnu vojnu operaciju“ koja je trebala trajati između 3 i tjedan dana već godinama je potrebno izdvajati ogromna sredstva.

Iako izvori bliski Vladimiru Putinu kažu da predsjednik još uvijek vjeruje da njegove snage mogu zauzeti cijeli Donjeck i Lugansk do jeseni, teška financijska situacija pokazuje poteškoće s kojima se Rusija suočava nakon više od četiri godine gorkog sukoba s ohrabrenom Ukrajinom. Podsjetimo, Ukrajini je nedavno EU odobrila veliki zajam od 90 milijardi eura, o čemu smo i pisali na stranicama ovog portala. Rusija je na početku rata bila 11. najveće gospodarstvo na svijetu, ali se prošle godine popela na deveto mjesto unatoč sankcijama i ratnim troškovima, potaknuta širenjem obrane, industrije i nabave.

Čime financirati ruski rat u Ukrajini?

Dok su napuhane cijene nafte povezane s iranskim ratom pomogle Rusiji da se održi na površini nakon upozorenja ministra Siluanova u veljači, ratno gospodarstvo pokazuje znakove naprezanja jer se javne usluge i radna snaga smanjuju. Putin je početkom svibnja rekao vladinim dužnosnicima da mjere poduzete za poticanje gospodarstva počinju davati rezultate nakon što je Moskva bila prisiljena smanjiti svoju prognozu gospodarskog rasta za ovu godinu. Rekao je da su ekonomski podaci za ožujak pozitivni, s porastom BDP-a od 1,8 posto. No,  Siluanov je za ruski list Kommersant rekao da Ministarstvo financija revidira proračun kako bi uzelo u obzir „promjene u makroekonomskim uvjetima te potrebu za koncentriranjem dodatnih sredstava na važna prioritetna područja“. „Naravno, postoje apsolutno prioritetne stavke potrošnje: ispunjavanje društvenih obveza i osiguravanje obrane i sigurnosti zemlje“, rekao je Siluanov, dodavši: „Inače, svaku stavku analiziramo s obzirom na ekonomski povrat, postizanje rezultata i, u konačnici, njezin utjecaj na dobrobit ljudi.“

Rusko tržište podijelilo se na vrlo nestabilnu “dvojnu ekonomiju” jer su golemi državni izdaci za održavanje invazije na Ukrajinu izazvali duboku stagnaciju u nevojnim komercijalnim sektorima. Početni val gospodarskog rasta, potaknut grozničavom ratnom proizvodnjom, uglavnom se iscrpio, razotkrivajući ozbiljne strukturne neravnoteže. Kako bi spriječio da rastući proračunski deficit izmakne kontroli, Kremlj je drastično povećao poreze i proširio unutarnje zaduživanje, čime guši i paralizira civilno poduzetništvo, analizirao je i AP.

Crne prognoze ekonomskog rasta u Rusiji

Nakon godinu i pol, ruska ofenziva se konačno ispuhala

Prognoze ruskog Ministarstva gospodarstva ranije u svibnju snizile su procjene rasta BDP-a u 2026. na 0,4 posto s 1,3 posto i smanjile procijenjeni rast u 2027. na 1,4 posto s 2,8 posto. Očekivalo se da će rast dosegnuti 2,4 posto u 2029.

U međuvremenu, napredovanje Rusije u Ukrajini značajno se usporilo u 2026. u usporedbi s prošlom godinom, a prema zadnjim izvješćima Ukrajinci su oslobodili dio teritorija. Institut za proučavanje rata, američki think tank, procjenjuje da su ruske snage zauzele 104 četvorna kilometra u Ukrajini između početka godine i 26. svibnja, u usporedbi s 1619 četvornih kilometara zauzetih u istom razdoblju 2025. godine.

Šutnja ruskog Ministarstva obrane

Rafinerija u Saratovu – redovita meta ukrajinskih “dalekometnih sankcija”

I drugi zapadni mediji naglašavaju, usred sve snažnijih ruskih dalekometnih napada na ukrajinske gradove, da su visoki ruski dužnosnici upozorili predsjednika Vladimira Putina na neodrživost rata u Ukrajini, ​​otkrivajući rastuće podjele unutar vodstva oko toga kako upravljati rastućim ekonomskim pritiscima dok ruska invazija u punom opsegu ulazi u svoju petu godinu. Dužnosnici ruskog Ministarstva financija i središnje banke predložili su smanjenje obrambenih izdataka, savjetujući Kremlj da trenutna razina projiciranih izdataka riskira opasno širenje vladinog proračunskog deficita, izvijestio je Bloomberg. Međutim, visoki dužnosnici Ministarstva obrane i pojedinci u Kremlju, koji su odlučni slijediti Putinove ratne ciljeve, inzistiraju na zaštiti vojnih izdataka. Ministarstvo obrane tvrdi da bi njihovo smanjenje teško oštetilo gospodarstvo jer se toliko tvrtki sada oslanja na ugovore vezane uz vojsku te da je umjesto toga potrebno dodatno financiranje za rješavanje manjka koji ove godine iznosi čak tri bilijuna rubalja (36 milijardi dolara).

Troškovi rata sigurno se i povećavaju i zbog štete koju ruskom gospodarstvu, posebice naftnom sektoru, nanose ukrajinski udari. Podsjetimo, sredinom svibnja ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski objavio je videosnimak na kojem su prikazani, kako navodi, razorni rezultati ukrajinskih udara na ruske vojne i industrijske ciljeve, poručivši da se radi o “dalekometnim sankcijama” koje Kijev nameće Moskvi. Ukrajinske dalekometne sankcije nastavljaju se svake noći, nanoseći nemjerljive gubitke ruskom gospodarstvu.

Latvijski ministar obrane Andris Sprūds (Stranka Progresivci) objavio je u nedjelju navečer, 10. svibnja na konferenciji za novinare, da podnosi ostavku nakon što su u četvrtak dva drona pala na teritorij Latvije te pogodila prazne spremnike u skladištu nafte u gradu Rezekneu. U ranim jutarnjim satima četvrtka, 07. svibnja, proglašena je zračna opasnost u okruzima Balva, Ludza i Rēzekne zbog dviju bespilotnih letjelica koje su narušile zračni prostor Latvije. Prema policiji, jedan od dronova, vjerojatno tip An-196 Liutyi, kasnije se srušio na teritorij skladišta nafte u Rezekneu, podružnice tvrtke East-West Transit LLC. Sprūds se našao na meti oštrih kritika zbog neuspjeha snaga protuzračne obrane u presretanju dronova koji su narušili zračni prostor Latvije. Riječ je o ukrajinskim dronovima koji su, prema riječima ukrajinskog ministra vanjskih poslova Andrija Sibihe, pali u Latviju zbog “ruskog elektroničkog ratovanja koje je namjerno preusmjerilo ukrajinske dronove s njihovih ciljeva u Rusiji“. I ranije je Sibiha izjavljivao da Rusi sredstvima elektroničkog ratovanja namjerno skreću ukrajinske dronove prema baltičkim državama.

Sada već bivši ministar obrane Latvije

„Danas sam donio odluku i želim javno objaviti da ću dati ostavku na mjesto ministra obrane kako bih zaštitio latvijsku vojsku od razdornih političkih kampanja“, rekao je jučer ministar obrane Sprūds. Inzistirao je na tome da je učinjeno mnogo na poboljšanju latvijske obrane, uključujući i zračnu obranu, te je rekao da su „latvijske Oružane snage i nacionalna obrambena sposobnost važniji od bilo koje ministarske pozicije i interesa bilo koje stranke“. „Ne mogu dopustiti da se politička kampanja protiv mene ili naše političke snage pretvori u kampanju protiv latvijskih oružanih snaga i obrambenih agencija“, rekao je Sprūds, sugerirajući da je protiv njegove političke stranke Progresivci pokrenuta „sustavna kampanja“ jer je odbila slijediti pravila i dovodila je u pitanje dugo utvrđene norme. Također je sugerirao da je premijerkina stranka “Novo jedinstvo” posustala pod pritiskom raznih drugih stranaka te da je zabrinuta zbog svog rejtinga uoči listopadskih izbora za Saeimu. „’Novo jedinstvo’ trebalo bi odvojiti malo vremena i preispitati sebe“, rekao je Sprūds, optužujući Novo jedinstvo da za probleme krivi sve osim sebe, unatoč činjenici da je dugo bila glavna stranka na vlasti.

Latvijska premijerka : „Sigurnost mora biti u rukama profesionalaca”

Objava Sprūdsove ostavke uslijedila je ubrzo nakon što je premijerka Evika Siliņa (Novo jedinstvo) objavila da je Sprūds izgubio njezino i povjerenje javnosti te da stoga zahtijeva ostavku ministra. „Donijela sam odluku – ministar obrane Andris Sprūds izgubio je moje i povjerenje javnosti, te sam zatražila njegovu ostavku. Danas sam o toj odluci obavijestila ministra i koalicijske partnere“, rekla je Siliņa. Premijerka je istaknula da je odluku donijela procjenjujući ne samo rješavanje nedavnih incidenata s upadom dronovima, već i širu situaciju u obrambenom sektoru koji nije ispunio obećanje o sigurnom nebu unatoč rekordnom financiranju od gotovo 5% BDP-a. Napomenula je da sustavi protiv dronova nisu dovoljno brzo raspoređeni, što je konačan razlog za Sprūdsov odlazak.

Evika Silina u posjetu Ukrajini 2025. godine

Siliņa je rekla i da je pozvala pukovnika Raivisa Melnisa ​​da preuzme dužnost ministra obrane – što bi značilo da će pripadnik vojske preuzeti civilnu dužnost, čija je jedna od odgovornosti nadzor nad vojskom. To bi također ukinulo ministarski mandat Progresivnoj stranci bez dogovora – što će vjerojatno imati posljedice na postojeći koalicijski sporazum. „Sigurnost mora biti u rukama profesionalaca. Sigurnost naših ljudi je iznad stranaka, iznad političkih ambicija i predizborne retorike“, rekla je Siliņa. Melnis trenutno obnaša dužnost predstavnika Ministarstva obrane u Ukrajini, a od veljače djeluje i kao Siliņin savjetnik.

Tijekom današnjeg dana na društvenim se mrežama oglasio i šef Ureda ukrajinskog predsjednika Kirilo Budanov koji se zahvalio dosadašnjem ministru Andrisu Sprūdsu na produktivnoj suradnji i “jasnom razumijevanju onoga što je ovdje u našem dijelu Europe i u ovom ratu na kocki“. Budanov je istodobno pozdravio i izbor novog ministra obrane, pukovnika Melnisa: “Pukovnika dobro poznajemo iz njegovog rada u Ukrajini – iz prve ruke je vidio rat u Donjeckoj, Harkovskoj i Zaporiškoj regiji. Nadamo se daljnjem proširenju strateške suradnje između naših zemalja, posebno u razmjeni vojnih iskustava u obrambenoj industriji, razvoju dronova i sustava za elektroničko ratovanje.”

Ukrajina nudi pomoć

Ministar Sibiha i glavni tajnik NATO-a Rutte

Ukrajinski ministar vanjskih poslova Andrij Sibiha izjavio je na društvenim mrežama da je razgovarao s latvijskom ministricom vanjskih poslova Baibom Braže i potvrdio da su nedavni dronovi koji su ušli u latvijski zračni prostor iz Rusije – i koji su neizravno doveli do ostavke Sprūdsa – doista ukrajinskog podrijetla. „Istrage su dokazale da je to rezultat ruskog elektroničkog ratovanja koje je namjerno preusmjeravalo ukrajinske dronove s njihovih ciljeva u Rusiji“, rekao je Sybiha, dodajući: „Ponovno sam potvrdio spremnost Ukrajine da surađuje s baltičkim zemljama i Finskom kako bi se spriječili takvi incidenti, uključujući i izravno sudjelovanje naših stručnjaka.“

Pad drona u Zagrebu – zaboravljen

Hrvatska javnost kao da je zaboravila da je na samom početku rata u Ukrajini na Zagreb pao jedan stari sovjetski dron. 10. ožujka 2022. godine u zagrebačkom naselju Jarun kod Studentskog doma Stjepan Radić grubo je sletio sovjetski Striž, srećom bez žrtava. Riječ je bila o letjelici Tu-141 sovjetske proizvodnje koja je preletjela Rumunjsku i Mađarsku, bez ikakvog odgovora tamošnje protuzračne obrane. Bespilotna letjelica bila je navodno naoružana aviobombom koja je eksplodirala pri udaru o tlo, no u njoj nije bilo vojnog eksploziva poput TNT-a, rečeno je nekoliko dana nakon incidenta na konferenciji za novinare Županijskog državnog odvjetništva.

U Hrvatskoj nema političke odgovornosti za ulet Striža

Sam zamjenik glavnog tajnika NATO-a, Boris Ruge, govoreći na sjednici Odbora za obranu Hrvatskog sabora 30. listopada 2024., kazao je da je situacija s padom drona pomno analizirana. “Koliko sam shvatio, dron nije bio napad na Hrvatsku, bila je to tehnička nezgoda, greška koja se dogodila. Zajedno smo analizirali tu situaciju, ali podaci su klasificirani i ne mogu ih podijeliti s vama. No, mogu reći da to nije bio napad Rusije na Hrvatsku“. Unatoč brojnim pitanjima, ni premijer Plenković ni ministri obrane nisu do danas otkrili čiji je bio dron koji je greškom završio na zagrebačkom Jarunu, iako je bilo dosta naznaka da je mogao biti ukrajinski. Bilo kako bilo, do danas se nije u javnosti pojavila službena informacija, a bilo kakva ostavka ministra obrane ili nekog iz sustava je, naravno – izostala.