Vlada je na današnjoj 274. sjednici usvojila „Prijedlog uredbe o izmjeni Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske“. Pri tome, pribjegla je uredbi kako bi skratila postupak i bez procedure koja uključuje Sabor i nadležni saborski Odbor za obranu donijela izmjenu jednog članka aktualnog Zakona o službi u OS RH. Kako je prije gotovo mjesec dana najavio ministar obrane Ivan Anušić, radi se o izmjeni godina života s kojima ugovorni vojnici i mornari  moraju nužno izaći iz sustava. Anušić je ovu izmjenu obrazlagao i na današnjoj sjednici:

„Od početka mandata ove Vlade fokus rada u Ministarstvu obrane je na čovjeku kao središtu obrambenog sustava. Donesene su brojne mjere za poboljšanje materijalnih prava i uvjeta života i  rada vojnika, dočasnika i časnika. Prema trenutačnom važećem Zakonu o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske vojnici i mornari po sili zakona moraju s 45 godina života napustiti radnu vojnu službu, čime dio njih ne može ostvariti pravo na mirovinu po propisima za djelatne vojne osobe. Stoga se predlaže povećanje dobne granice na 50 godina života za tu kategoriju vojnog osoblja kako bi te vojne osobe po izlasku iz obrambenog sustava imale mogućnost ostvarivanja prava na mirovinu. Na taj bi im se način ujedno omogućila tranzicija i prilagodba na život u civilnoj zajednici. Radi populariziranja dragovoljnog vojnog osposobljavanja, prijema i ostanka u vojnoj službi i ovim se rješava jedna od prioritetnih potreba kako bi se u skladu s navedenim omogućilo zadržavanje vojnika i mornara u službi u Hrvatskoj vojsci“.

Kako smo već ranije pisali na portalu Obris.org, prvotna izmjena ove odredbe napravljena je u mandatu ministra Damira Krstičevića koji je to obrazlagao kao „ugovor na neodređeno vrijeme“ (za razliku od ranijih odredbi koje su za vojnike i mornare predviđale potpisivanje maksimalno 3 ugovora). No Krstičevićev ugovor na „neodređeno“ imao je i zamku – radilo se o „neodređenom vremenu“, ali najkasnije do navršene 45. godine života vojnika ili mornara. Anušić sada ovime povećava trajanje „neodređenog vremena“ do 50. godine života kako bi potom – zahvaljujući beneficiranom radnom stažu – profesionalni vojnici i mornari imali uvjete za mirovinu. Time MORH, s jedne strane, pomaže dijelu profesionalnih vojnika, napuštajući Krstičevićevu ideju o ikakvoj prilici za „drugu karijeru“. S druge strane, MORH i OS RH djelomično rješavaju i vlastiti kadrovski problem – sve slabiji interes za karijeru profesionalnog vojnika. No, umjesto aktivnih kampanja privlaćenja mladih, kombiniranih s ozbiljnim poboljšavanjem radnih uvjeta i plaća, radije se pribjeglo klasičnom receptu penzija kao mamca za postojeće (sve malobrojnije i starije) osoblje.

Doduše, ovakvim povećavanjima dobne granice za ostajanje u djelatnoj službi povećava se i prosječna starost vojske, koja – umjesto da se pomlađuje – postaje iz godine u godinu sve starija. Ali, kad već u Ukrajini gledamo branitelje s prosječno 35 do 45 godina (jer štede mlade od ratnih stradanja), te agresore koji ondje prosječno imaju 45 do 55 godina (jer mnoge siromahe u tim godinama privlače veliki ratni prihodi prije stvarnog kraja radnog vijeka), što se i Hrvatska ne bi za ubuduće nastavila oslanjati na djelatno ljudstvo pred penzijom – prije no što ionako bude dovoljno Nepalaca u državi da se ustroje postrojbe domaćih Gurki i u OS RH…

Prije 2 dana Ministarstvo obrane stavilo je u javno savjetovanje izmjene i dopune postojećih Zakona o obrani i Zakona o službi u OS RH, a danas je tek o tome obavijestilo javnost. U priopćenju se kaže:

“Nacrti prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obrani i Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske dostupni su zainteresiranoj javnosti na e-savjetovanju na Središnjem državnom portalu od 15. studenoga do 1. prosinca 2017. godine.

Svi zainteresirani građani, organizacije civilnog društva, kao i svi drugi zainteresirani mogu se davanjem prijedloga, kritika i komentara uključiti u otvoreno javno savjetovanje.

Hrvatski sabor donio je 14. srpnja 2017. novu Strategiju nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske, u kojoj je konceptualizirana uspostava sustava domovinske sigurnosti, a u sklopu koje resor obrane i Oružane snage RH imaju važnu ulogu. Naime, implementacijom predloženih izmjena i dopuna proširit će se personalna baza za popunu djelatnog i pričuvnog sastava OSRH-a te dodatno ojačati segmente obuke i izobrazbe.

U petoj godini primjene Zakona o službi u OSRH pokazalo se potrebnim određena rješenja izmijeniti odnosno dopuniti i na drugačiji način urediti radi kvalitetnije potpore daljnjem razvoju OSRH. Cilj predloženog Zakona je učinkovitije ostvarivanje pojedinih instituta. Primjerice, u cilju povećanja standarda života i rada pripadnika OSRH-a te promicanja vojnog poziva i vrijednosti Domovinskog rata, kao i povećanja sigurnosti te zaštite stanovništva od raznih ugroza, uslijedio je novi operativni raspored OSRH-a u sklopu kojega se razmještaju postrojbe u Sinj, Vukovar, Varaždin i Ploče.”

Javno savjetovanje kratkoga je vijeka, i trajat će tek do 01. prosinca 2017. godine, a svi zainteresirani mogu se uključiti u e-savjetovanje preko Središnjeg državnog portala:

• Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obrani
• Nacrt prijedloga zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske

Što će biti s vojnicima na ugovor?

Jedno od najčešće postavljanih pitanja koje smo dobivali na portalu Obris.org bilo je – što će biti s vojnicima na ugovor. Prema novom prijedlogu, prvi ugovor će trajati kraće, samo dvije godine. Ministarstvo obrane, naime, smatra da su te dvije godine “dostatne za ocjenu zadovoljavanja kriterija vojničke službe“, te je to ujedno i “najkraći rok u kojem se odlučuje hoće li vojnik/mornar biti upućen na dočasničku izobrazbu ili ne“.

Svi koji zadovolje kriterije moći će, prema novom prijedlogu, pristupiti potpisivanju drugog ugovora na neodređeno vrijeme, ali je to “neodređeno vrijeme” ograničeno životnom dobi vojnika/mornara, pa se tako predlaže da “vojnička služba po ugovoru na neodređeno vrijeme traje najdulje do 45 godine života vojnika/mornara ovisno o postojećim potrebama za osobljem.” Time se ukida treći ugovor. 

U narednim danima na portalu Obris.org detaljnije ćemo analizirati prijedloge izmjena i dopuna Zakona o obrani i Zakona o službi u OS RH, ali i podsjećamo da je e-savjetovanje otvoreno za sve zainteresirane do petka, 01. prosinca.

Danas je u djelatnu vojnu službu primljeno novih 550 vojnika i mornara, sukladno Planu prijma za ovu godinu. Od ukupno 550 novih pripadnika OS RH, 487 je muškaraca i 63 žene. Njihova prosječna dob su 22 godine, što će, prema riječima načelnika GS OS RH generala Mirka Šundova, „doprinijeti pomlađivanju sustava“.

Ministarstvo obrane priopćilo je danas da je potpisalo 550 ugovora o prijmu, te da su pristigli novi vojnici razmješteni u postrojbe OS RH na nekoliko lokacija: u vojarni „Lora“ u Splitu, „Zemunik Donji“ u Zemuniku, „Kamensko“ u Karlovcu, „Kuna“ u Đakovu, „Vojarna 123. brigade“ u Požegi, „Bilogora“ u Bjelovaru i u vojarni „Pukovnik Marko Živković“ na Plesu. Kako stoji u priopćenju, …

„Prije prijema u službu u Oružane snage Republike Hrvatske kandidati/kinje prošli su odabirni postupak u skladu s Pravilnikom o načinu i postupku privlačenja, oglašavanja i odabira za prijam u djelatnu vojnu službu i kadetsku službu (Narodne novine, br. 158/13 i 77/15 ). Kandidati će biti upućeni na specijalističku vojnu obuku, odnosno probni rad ovisno o rodu, struci odnosno službi, a najduže do šest mjeseci. Nakon završene specijalističke obuke vojnici će biti raspoređeni na odgovarajuće dužnosti  po iskazanim potrebama Oružanih snaga RH.

U skladu s potrebama službe s kandidatima/kinjama koji budu primljeni u djelatnu službu po isteku prvoga ugovora može se sklopiti drugi ugovor o vojničkoj službi u trajanju do pet, a potom se može sklopiti i treći ugovor u trajanju do šest godina“.

Ovaj prijam rezultat je javnog natječaja objavljenog 12. kolovoza, o kojem smo pisali na portalu Obris.org. Kako je već ranije bilo primljeno 250 novih pripadnika OS RH, s aktualnim prijmom ovih 550 ljudi ispunjena je ovogodišnja kvota od 800 vojnika/mornara, koliko ih Oružane snage RH namjeravaju primiti u djelatnu vojnu službu tijekom 2016.

Budući ministar obrane, tko god on bio, morat će se tijekom narednog 4-godišnjeg mandata pozabaviti već postojećim ugovornim vojnicima, kojima će početi isticati posljednji, 3. ugovor. Kako do sada, unatoč nekim pokušajima, nije riješeno pitanje njihovog ili ostanka u sustavu obrane, ili razmještaja negdje drugdje u državnom aparatu, budući ministar morat će već od prvog radnog dana početi smišljati hoće li te ugovorne vojnike na neki način zadržati u OS RH, ili će ih prepustiti tržištu rada. Sudeći prema odgovorima koje smo upravo na tu temu tražili od političkih stranaka, ni vjerojatnom novom ministru obrane Damiru Krstičeviću nije još do kraja jasno kako riješiti ovaj problem.

Dvije godine nakon što smo podigli frku oko toga što su prvi ugovorni vojnici zbog političkih igara nakratko ostali bez posla i prepušteni sami sebi, problem trećih ugovora ponovno je došao do Sabora. U jučerašnjoj raspravi o Godišnjem izvješću o obrani „nezavisni ljevičar“ Mladen Novak postavio je pitanje što će se dogoditi s vojnicima kojima istekne treći ugovor, a koji do tada nisu ušli u sustav napredovanja?

„Ipak je tu riječ o ljudima koji su negdje 35-godišnjaci i nije baš da ih prepuštamo sami sebi. To je ipak kadar koji je školovan i u koji je ulagala Republika Hrvatska“,

rekao je Novak.

Postojeći Zakon o službi u OS RH predviđa sklapanje maksimalno 3 vojnička ugovor, od čega prvi traje 3, a druga dva po 5 godina. Što će vojnici na ugovor koji nisu stekli uvjete za ostanak u službi kao DVO raditi nakon toga – ne predviđa niti jedan zakon. Oni su premladi za mirovinu i (uglavnom) prestari za tržište rada. To se dobro vidjelo prije dvije godine, kada prva tura ugovornih vojnika zbog zakonodavnog vakuuma nije uspjela pravovremeno dobiti na potpis treći ugovor, zbog čega su se preko noći našli na zavodima za zapošljavanje ili na nekoj od sezonskih „bauštela“.  Da bi se to lako moglo ponoviti za koju godinu, kada počnu isticati prvi do kraja odsluženi ugovori o vojničkoj službi, očito su shvatili i u Ministarstvu obrane, pa je pitanje „trećih ugovora“ ušlo i u predstojeće izmjene te dopune Zakona o obrani i Zakona o službi u OS RH. Za početak, predviđa se da prvi ugovor traje 4 umjesto dosadašnje 3 godine.

No tu stvari neće stati. Upravo je jučer u Saboru zamjenica ministra obrane Višnja Tafra  najavila da bi se već sljedeći tjedan, ukoliko izmjene ova dva obrambena zakona dođu na saborski dnevni red, trebalo razgovarati i o budućnosti „trećeugovoraca“:

„Ja se nadam da ću idući tjedan imati prilike ovdje u Hrvatskom saboru, zbog izmjena i dopuna Zakona o obrani, ponuditi još jednu mogućnost vama na usvajanje kako bismo mogli na još jedan od načina zbrinuti dio vojnika koji neće odlaziti u tzv. prijevremenu mirovinu, nego za koja bi druga tijela državne uprave iskazala interes u okviru sposobnosti i znanja koje su oni razvili tijekom svojih ugovora za vojničku službu. Ovdje prvenstveno mislim na potrebe pravosuđa, odnosno pravosudne policije, i takvo rješenje će vam biti ponuđeno u Zakonu o obrani, za koji očekujem da ćemo o njemu raspravljati idući tjedan.“

U prijevodu, određenom broju ugovornih vojnika ponudit će se da po isteku trećeg ugovora prijeđu u neku drugu državnu službu, ili konkretno – u pravosudnu policiju. No treba imati na umu da će taj broj novih pravosudnih policajaca ipak biti ograničen, te da će se morati tražiti i neka druga rješenja.

S druge strane, koliko se god netko s time složio ili ne složio, ovo je ipak samo prelijevanje iz šupljeg u prazno. Jer umjesto da Ministarstvo obrane osigura da se trećeugovorcima priznaju njihove specijalnosti, jednako kao i posebna znanja te iskustva koja su stekli tijekom svoje vojničke službe, a ostatak državnog sustava da ih kvalitetno pripremi za tržište rada, smišljeno je nimalo originalno rješenje preseljenja u druge državne službe. I to u trenutku kada se od Zagreba do Bruxellesa i natrag čuje kako je rezanje državnog aparata jedna od nužnih mjera izlaska Hrvatske iz duboke gospodarske, pa i političke krize. No, istini za volju – ikakva je opcija ipak bolja od nikakve opcije, kako god ona nesigurna i simbolična bila!

Kako neslužbeno saznajemo, već od početka ovoga tjedna Ministarstvo obrane RH krenulo je u akciju po pitanju problema “trećeg ugovora” za djelatne vojne osobe. Kako je to tema koju smo na portalu Obris.org u više navrata obrađivali prilično detaljno, ovom prilikom spomenuli bismo tek da se spomenuta situacija postavila kao ozbiljan problem kašnjenjem donošenja novih obrambenih zakona, gdje je stotinjak dotadašnjih profesionalnih vojnika umjesto sklapanja pravne novine (trećeg vojničkog ugovora) – završilo na tržištu rada. No novi su obrambeni zakoni ipak doneseni, procedura za sklapanje trećeg vojničkog ugovora je uspostavljena, a i postupak njihova sklapanja posljednjih se tjedana zahuktao. Određena su kašnjenja tu otvorila prostora za sumnje, no sada izgleda da se čitava priča ipak približava kraju.

Veselju nema kraja…

Posljednjih se dana neslužbeno moglo saznati da je kritičan dan ponedjeljak, 16. rujna. Za taj su dan navodno na Hrvatsko vojno učilište (HVU) u Zagrebu pozvane osobe koje do sada nisu bile prošle motoričke provjere, čime im je dana još jedna – ovoga puta vjerojatno i posljednja šansa. Ujedno, po abecednom redu je započelo i pozivanje osoba koje su zadovoljile sve uvjete, ne bi li im se tijekom ostatka ovog tjedan saopćilo detalje njihova povratka u obrambeni sustav – gdje se također saznaje da je ključan idući ponedjeljak, kada bi ti ljudi trebali potpisati svoje nove vojničke ugovore i odmah se vratiti na posao.

S jedne strane, ova situacija predstavlja golemo olakšanje za 86 kandidata iz kvote osoba kojima je drugi vojnički ugovor već istekao, pa su ovoga ljeta bili prisiljeni družiti se s depresivnim perspektivama na hrvatskom tržištu rada. Njima, a i njihovim članovima obitelji, ovaj je razvoj događaja vjerojatno jedna ogromna dobra vijest, ne tako česta u ova krizna vremena. S druge strane, ovakav je razvoj situacije dobar i za više stotina osoba čiji drugi vojnički ugovori ističu do kraja ove godine. Iako oni nisu imali “sreću” nedavnih dodira s puninom stvarnog ekonomskog i radnog stanja u državi, i njima su problemi dojučerašnjih kolega vjerojatno bili izvor strepnji i zanimanja. No sada je to sve na putu rješavanja. Jedan problem manje!

Je li sve baš tako ružičasto?

Na prvi pogled, sklapanje trećih vojničkih ugovora  dobro je i za obrambeni sustav. Njime se konačno rješava neugodan zastoj i svojevrsna novonastala rupa u sustavu popune osobljem. Pri tome, u vojsku se primaju ljudi koji su u kondiciji, koji zadovoljavaju stegovne uvjete, i koji imaju poprilično dobar dojam o sustavu u koji ulaze (odnosno, u koji se vraćaju). Time je na svojevrstan način pribavljen određen broj ljudi, a nije potrebno iznova posebno trošiti ionako nedostajuća sredstva za njihovu kompletnu obuku i izobrazbu. No to je, nažalost, dojam koji vara, a evo i zašto.

S jedne strane, ostaje činjenica da se čitavim nastankom pitanja “trećeg ugovora” obrambeni sustav pokazao u svome najgorem svjetlu. Profesionalne vojnike na ugovor mjesecima se vuklo za nos, uz tvrdnje da tu nikakvog problema zapravo nema. Kada je postalo nedvojbeno da stvari ipak neće ići kako se pričalo, nije tu napravljeno nikakvo prijelazno rješenje – ljude se praktično preko noći otposlalo na cestu. Iako su možda nekima situaciju donekle zasladile nagrade (“otpremnine”), ostalo je nedvojbeno da ih dobivaju i oni koji su istekom drugog ugovora ionako planirali izaći iz sustava, kao i oni koji su se trsili da zadovolje uvjete za ostanak u obrani. A onda kad se krenulo ipak sklapati te nove, “treće” ugovore – čitav je postupak njihova zaključivanja vođen prilično netransparentno, te ne baš glatko.

Međutim, do pravoga problema s trećim ugovorom dolazimo tek na kraju čitave priče. Naime, smisao uvođenja ugovora u Oružane snage RH nije bio tek dodavanje jedne dodatne razine pravnih zavrzlama u sustav pribavljanja osoblja. Upravo suprotno, smisao je tu bio da se pribavljanje osoblja olakša, jednako kao i izdvajanje onih koji više ne zadovoljavaju uvjete za vojničku službu. Pri tome, nije tu bila riječ tek o imanju određene razine tjelesne spremnosti, obuke, ili iskustva – već je u pitanju bilo i pitanje godina starosti profesionalnih vojnika koje Hrvatska želi imati u svojim oružanim snagama.

OS RH – vojska pred penzijom?

Iz profesionalne vojske ipak direktno u penziju?

Prema posljednjim dostupnim podacima, Hrvatska u svojim oružanim snagama ima ljudstvo vrlo visoke prosječne starosti. Godišnje izvješće o stanju obrambenog sustava za 2012. godinu tu poraznu činjenicu izražava ovako:

“Prosječna dob djelatnih vojnih osoba na službi u Oružanim snagama na kraju 2012. godine bila je 38,58 godina odnosno 0,88 godina više nego na početku godine, jer u 2012. godini nije bilo prijma vojnika. Prosječna dob svih djelatnika Ministarstva obrane i pripadnika Oružanih snaga je 39,54 godina (žene 42,47 godina, muškarci 38,99 godina)“.

Uz to, vrlo je jednostavno uočiti da se ovaj podatak posljednjih godina dodatno pogoršava, budući da ni izdvajanje osoblja, a ni primanje novog ljudstva zapravo nije uspjelo učiniti više od tek privremenog usporavanja ovog negativnog trenda.

Upravo zato, s jedne su strane nedopustive situacije kada se u ponašanju i radu osoblja u obrani primjećuju oklijevanja – neslužbeno objašnjavana kao “čekanje penzije” – gdje se čitavo djelovanje u obrani doživljava kao doživotno zanimanje, uz određenu tendenciju takvome radu, kao da je normalno da iza odlaska pojedinaca u penziju nastane svojevrsni potop. S druge strane, tu se jasno očituju i tendencije da se vojna služba doživljava kao pribježište za dočekivanje te iste penzije, gdje je normalno čak i da profesionalnih vojničkih ugovora bude sve više, ne bi li njihovi korisnici na kraju ipak skupili nekakve uvjete za ovakvu ili onakvu mirovinu. Ovaj se pogled vidio jasno i tijekom saborske diskusije o novim obrambenim zakonima, u njihovu prvome čitanju, kada se od pojedinih vanjskih članova Odbora za obranu (i samih umirovljenih časnika) praktično pa moglo čuti da dok je normalno da profesionalnim vojnicima društvo na nikakav način ne priznaje u oružanim snagama stečena iskustva i znanja – oni trebaju biti zbrinuti upravo putem dopuštanja brojnih uzastopnih vojničkih ugovora.

Takav pogled na profesionalne vojničke ugovore je: (1) izvrtanje samoga smisla takvih ugovora, budući su oni temeljeni na ideju vojne službe kao tek jednoj, i to kratkotrajnoj stepenici u ukupnom profesionalnom životu pojedinaca. Osim toga, (2) radi se tu i o prikrivenom opravdavanju kaosa u kadrovskim poslovima i MORH-a i OS RH – gdje je već godinama normalno da se zbog neuređene i neusklađene evaluacije vojne izobrazbe i obuke tolerira ukupna situacija da cjelina hrvatskoga društva uopće ne priznaje ikakva znanja stečena tijekom školovanja i rada u okvirima obrambenog sustava RH.

Radi se tu o situaciji gdje je onda lakše zbrinuti socijalno, po posebnome sustavu, ljude koji su u vojsci nekakvu obuku prošli i nešto radili – pa makar on bio i izvitopereni sklop profesionalnih vojničkih ugovora – nego si dati truda da hrvatsko društvo i gospodarstvo priznaju znanja i vještine koje vojska u obuci i izobrazbi daje svojim pripadnicima. Jer, da se tijekom vojne službe sva stečena znanja i vještine vrednuju na opće prihvaćen način – svojedobno kao višak označeni “vozač Patrije” bi, umjesto nikakve kvalifikacije na tržištu rada, po izlasku iz obrambenoga sustava mogao, recimo, u svojoj vozačkoj dozvoli imati upisana osposobljavanja za čitav niz specijalnih vozila. Jednaka je stvar i s logističarima, svima koji su za potrebe misija barem ponešto učili jezike, ili stjecali neka druga posebna znanja i vještine.

Naravno, u situaciji kada je gotovo pa izlišno od postojećih struktura sustava obrane u RH očekivati da se krene takvim težim putem – putem nastojanja da se i kratkotrajnu vojnu službu, koja ne zbrinjava za čitav život, učini atraktivnom na tržištu rada – neće biti ni iznenađenje ako se za koju godinu nađemo pred novim, a opet tako starim pitanjem: “Kada će već jednom sklapanje i tog četvrtog vojničkog ugovora”?

Već više puta tijekom proteklih mjeseci pisali smo na portalu Obris.org o pitanju “trećih ugovora” – temi koja je u fokus javnosti iskočila u travnju ove godine, da bi do lipnja postala i mjestom prijepora između pojedinih dijelova samog vrha obrambenog sustava u RH. No dok se tijekom ljeta politička prašina poprilično slegla, ostalo je otvoreno pitanje ljudi kojima se tu zapravo radi o egzistenciji. Naime, 9. svibnja i onda opet 13. lipnja iz obrambenog su sustava izašli profesionalni vojnici kojima je istekao drugi vojnički ugovor, a kojima je sustav tijekom niza tome prethodećih mjeseci na prilično jasan način stavljao na znanje kako se na njih i dalje računa – u sklopu trećeg po redu vojničkog ugovora, čije se sklapanje očekivalo uvesti novim obrambenim zakonima.

Pa ipak, saborsko se usvajanje novog Zakona o obrani i Zakona o službi u OS RH oteglo, i te su dvije skupine ljudi ostale bez ugovora o nastavku profesionalne vojne službe – s jedva ikakvim najavama i pripremom našli su se na cesti, pozvani tek da razduže stvari prije odlaska na burzu rada. Prema podacima MORH-a, u prvoj skupini (onoj od 9. svibnja) takvih vojnika bilo je 43, a u drugoj takvoj skupini njih još 67 (također prema podacima dobivenim od Ministarstva obrane RH). Dakle, ukupno govorimo o 110 osoba neposredno pogođenih problemom “trećeg ugovora” za profesionalne vojnike. Imajući u vidu izjavu nadležnih u MORH da “Za 363 vojnika, koji  imaju sklopljen 2. profesionalni ugovor, isti prestaje 18. listopada  2013.“, jasno je da se i tu radilo o grupi profesionalaca koja je s određenom zebnjom promatrala razvoj čitave ove situacije.

Zakonodavna se klima tijekom lipnja ipak promijenila, pa su novi hrvatski obrambeni zakoni ipak usvojeni u Saboru 14. lipnja ove godine, da bi onda bili objavljeni u Narodnim novinama 18. lipnja (NN 73/13) i stupili na snagu 26. lipnja ove godine. Ujedno, toga je dana donesena i “Odluka o uvjetima i postupku sklapanja drugog, odnosno trećeg ugovora o službi vojnika/mornara” – provedbeni propis za sklapanje profesionalnih vojničkih ugovora po novome zakonu. Ovaj je akt objavljen u Narodnim novinama samo dan kasnije, 27. lipnja (NN 79/13), i stupio je na snagu 5. srpnja 2013. godine. Time su postavljeni temelji za provedbu zasnivanja trećih vojničkih ugovora i s ljudstvom na čijim se leđima samo koji mjesec ranije slomilo vojno-političko manevriranje vrha obrambenog sustava u Hrvatskoj.

Konkretni koraci prema novom sustavu vojničkih ugovora

Kako smo već pisali, za sklapanje drugog i trećeg vojničkog ugovora potrebno je ispunjavanje i nekih sustavnih preduvjeta. Kao prvo, prije svega trebaju biti ustanovljene potrebe službe i na tom temelju sastavljeni prioriteti popune postrojbi ljudstvom određenih specijalnosti. Dok se po novom specificira da ovo utvrđivanje treba za predstojeću godinu biti obavljeno do listopada svake tekuće godine, za zaključiti je da je taj posao i za ovu godinu već obavljen na razini OS RH i MORH.

Kao drugo, propisano je i da Središnjica za upravljanje osobljem mora sastaviti, te onda – najkasnije 120 dana prije isteka prvog odnosno drugog ugovora o vojničkoj službi – Upravi za ljudske resurse i dostaviti tri odvojena popisa, sastavljena temeljem ispitivanja volje za produženje vojničke službe među kandidatima za nastavak takvog ugovornog odnosa. Konkretno, (1) treba popisati kandidate koji ne zadovoljavaju uvjete za daljnji vojnički ugovor, (2) kandidate koji zadovoljavaju uvjete i žele sklopiti drugi odnosno treći ugovor, te konačno (3) kandidate koji ne žele sklopiti drugi odnosno treći vojnički ugovor. Ovo je ispitivanje volje provedeno i za sada bivše profesionalne vojnike pogođene problemom “trećeg ugovora”. Od inicijalnog broja od njih 110, MORH navodi da ih je preostalo 90, koji su onda i kontaktirani radi ispitivanja volje za nastavak profesionalne vojne službe. Tu je konstatirano – “budući da su 4 odustala, ostalo je 86 kandidata“. Što se tiče skupine koja na red dolazi 18. listopada 2013. godine, njih 363 – “Od tog broja 9 vojnika na osobni zahtjev ne želi sklopiti 3.ugovor, a 22 vojnika ne ispunjava uvjete za produžetak, odnosno, sklapanje 3. ugovora“. Dakle, tu se računa na ukupno 332 kandidata.

Kao treće, kandidate za sklapanje drugog i trećeg ugovora koji su pokazali volju za nastavak vojne službe treba otposlati na liječničke preglede – iako je tu načelno zadan rok od 150 dana prije isteka tekućeg vojničkog ugovora, i tu su stvari izgleda barem načelno bile obavljene kako treba. Naime, dok je nedvojbeno da su spomenute osobe pogođene problemom “trećeg ugovora” već bile podvrgnute liječničkome pregledu krajem 2012. godine – taj je postupak za njih sada još i ponovljen, krajem srpnja 2013. godine, za osobe koje su početkom ljeta izašle iz sustava. Što se tiče osoba kojima drugi vojnički ugovori ističu u listopadu ove godine, i oko njih se MORH na načelnoj razini izjasnio da postupak njihovog sklapanja 3. ugovora ide u skladu s procedurom propisanom novim obrambenim zakonima (pa vjerojatno i u skladu s ondje propisanim rokovima). Navodno je na vrijeme provedena i zdravstvena provjera za grupu profesionalnih vojnika kojima ugovori ističu u listopadu ove godine. I tu sad dolazimo do problema…

I opet “zdravstvena” dilema

Dok se neslužbeno moglo čuti mnogo dvojbenih stvari po pitanju rezultata prvog zdravstvenog testiranja vojnika koji su se našli pogođeni problemom “3. ugovora” početkom 2013. godine, prilično je nejasno kako je zapravo završila i posljednja provjera njihove zdravstvene spremnosti – ova provedena u srpnju tekuće godine. Naime, na upit o broju zdravstveno sposobnih i nesposobnih bivših profesionalnih vojnika (grupa neposredno pogođena “problemom 3. ugovora”), a temeljem srpanjske provjere, nismo dobili iole konkretan odgovor. MORH je tu odgovorio tek: “Na zdravstvene preglede upućeni su krajem mjeseca srpnja, a rezultati istih su zaštićeni, sukladno čl. 11 Zakona o zaštiti osobnih  podataka“. Napomenimo kako je ovaj odgovor ponešto upitan, budući da portal Obris.org nije tražio osobne podatke pregledanih, već samo zbirne brojčane podatke o prolaznosti na zdravstvenoj provjeri.

Jednako je tako nejasno i pitanje rezultata zdravstvenih provjera za skupinu profesionalaca kojima 2. vojnički ugovor ističe u listopadu ove godine. Naime, na upit jesu li oni pregledani na vrijeme, u skladu s rokovima iz novih obrambenih zakona, MORH je odgovorio kratko “Da, zdravstveni pregledi se obavljaju, sukladno Zakonu o službi u  OSRH (NN 73/13)“. Ono na što portal Obris.org tu nije dobio nikakvoga odgovora, bilo je iduće pitanje: “Ako da, koliko je ukupno ljudi bilo pregledano, i koji ih je broj prošao lječnićke provjere?” Ovim izbjegavanjem jasnoga odgovora po pitanju zdravstvene spremnosti kandidata za sklapanje profesionalnih vojničkih ugovora ponovo se otvara čitav niz pitanja, a daje se materijala i za glasine te nagađanja kakvima je obilovala prva polovica ove godine.

Neizvjesni nastavak postupka

Temeljem ove nejasne situacije po pitanju provjera zdravstvene sposobnosti kandidata za sklapanje novog vojničkog ugovora, krenula su se onda kašnjenja te nejasnoće širiti i preostalim dijelom novoga sustava pribavljanja osoblja putem drugih i trećih vojničkih ugovora. Naime, zasnovano na volji za sklapanje novog vojničkog ugovora i zadovoljavanjem uvjeta postavljenih u nadležnoj Odluci, formira se popis ozbiljnih kandidata za skalapanje novih vojničkih ugovora. Na osnovu tog popisa treba i obavijestiti te konkretne osobe o samom predstojećem sklapanju spomenutih vojničkih ugovora. Ujedno, taj je popis i temelj za provođenje ikakvog konkretnog odabira ljudi, postupka koji tu u praksi provode izgleda poprilično kruto birokratizirane strukture OS RH i MORH-a. Na ovome je koraku izgleda došlo do potpunoga zastoja.

Naime, spomenuta “Odluka o uvjetima i postupku sklapanja vojničkih ugovora” jasno navodi kako je idući korak postupka da će MORH, a po zaprimanju svih ovih popisa, izvesti odabir “kandidata za sklapanje drugog odnosno trećeg ugovora o službi vojnika/mornara, koji su se izjasnili da žele sklopiti drugi odnosno treći ugovor i ispunjavaju opće i posebne uvjete“, a temeljem rezultata vrijednosnog ocjenjivanja temeljnih i dodatnih kriterija za odabir. Tada bi trebalo i “izvijestiti kandidate za sklapanje drugog odnosno trećeg ugovora o službi vojnika/mornara, o mogućnosti sklapanja drugog odnosno trećeg ugovora o službi vojnika/mornara“. Ako je do provedbe samoga odabira i došlo van očiju javnosti, ovo potonje obavještavanje nije obavljeno – dakle, službenim kandidatima nije jasno na znanje stavljeno da li će i kada sklopiti željeni vojnički ugovor.

Koliko saznajemo, na brojne upite kandidata i njihovih članova obitelji tu već duže nema nikakvog jasnog odgovora. No ni portal Obris.org tu nije prošao iole bolje – na naš upit “Koja je daljnja procedura da se od tih civila ponovo dobije profesionalne vojnike, sklapanjem 3. ugovora?“, službeni je odgovor bio tek kratko “Postupak sklapanja 3. ugovora i odluka o njihovom rasporedu u postrojbe OS RH-a je u tijeku“.

Na upit o konkretnom vremenskom rasporedu predstojećih koraka u postupku sklapanja prvih primjeraka 3. vojničkog ugovora, odgovor MORH bio je još neodređeniji – citiramo: “Odlukom o uvjetima i postupku sklapanja drugog, odnosno, trećeg vojničkog ugovora definiran je postupak sklapanja i provedbe 3. ugovora  za vojnike“. Dok je odgađanje donošenja konkretne odluke o sklapanju 3. vojničkog ugovora za konkretni skup osoba s konkretnim imenima i prezimenima još možda i bilo izdrživo tijekom ljeta – inače tradicionalnog vremena sezonskih poslova u Hrvatskoj – jasno je i razumljivo da dolaskom jeseni ovakvo izbjegavanje davanja ikakvih konkretnih odgovora postaje sve bolniji problem za 86 bivših vojnika i njihove obitelji pogođene problemom “3. ugovora”. Naravno, upitno je i kakva se poruka ovim nejasnim otezanjem šalje i vojnicima koji u načelno sličnu situaciju u potpunosti dolaze 18. listopada.

Naime, na upit o sudbini i sklapanju njihovih 3. ugovora o vojničkoj službi, MORH je odgovorio tek: “Sukladno Zakonu o službi u OSRH (NN  73/13), nakon isteka 2. ugovora za profesionalne vojnike u OSRH, sljedeći dan se sklapa 3. ugovor s kandidatima koji ispunjavaju uvjete za isto, što znači da više neće biti prekida djelatne vojne službe u vremenu između prekida 2. ugovora i potpisa 3. ugovora za vojnike“.

Živi bili pa vidjeli!

Ovaj tekst je u opremi iskoristio i sliku na koju copyright polažu https://bigcatfacts.net/, kojima zahvaljujemo!

Nakon što je 14. kolovoza došlo do tragične nesreće na vojnome poligonu Gašinci, u kojoj je poginuo dragovoljni ročnik Marko Zalović, nadležni su objavili pokretanje istrage i sankcije za odgovorne. Poginuli je ročnik pokopan van medijske pažnje, u krugu obitelji, prijatelja, pripadnika OS RH i vojnih dužnosnika, u petak 16. kolovoza. No i dva tjedna kasnije, u doba kad njegovi donedavni kolege dovršavaju svoju dragovoljnu obuku – nedoumice su ostale.

S jedne strane, postupak ustanovljavanja točnih okolnosti slučaja teče van očiju javnosti. To nije dobro, bez obzira na činjenicu što je raspon koncentracije današnjih medija jezivo kratak – gdje su čitavu priču o nesreći na Gašincima već odavna u pozadinu potisnuli početak jesenske političke sezone, mogući rat u Siriji, te sukobljavanja Vlade RH i europskih vlasti u Bruxellesu oko akta znanog kao “Lex Perković”. Tijekom protekla dva tjedna i život te rad na vojnome poligonu Gašinci praktično se pa vratio u normalu, o čemu smo pisali i na stranicama portala Obris.org. U skladu s tim, kao da su se u normalu pokušali vratiti i podaci o dosadašnjim trendovima u sustavu obuke dragovoljnih ročnika.

Podaci izvučeni iz službenih priopćenja

Da podsjetimo! Analizom službenih priopćenja iz obrambenoga sustava, vezanih uz svečane prisege pojedinih naraštaja dragovoljnih ročnika, došli smo do zabrinjavajućih podataka o promjenama sustava obuke tih dragovoljaca tijekom proteklih godinu i pol – posebno po pitanju načina izvođenja obuke, te promjena u razini prolaznosti obuke isključivo za muške dragovoljce tijekom posljednja tri naraštaja ročnika. Konkretno, iz promjene ukupnoga broja ljudi koji su dragovoljnu obuku dovršili od kraja 8. do kraja 9. naraštaja – dobije se da je u 9. naraštaju obuku prošlo svih 28 žena, ali tek 188 od početnih 260 muškaraca. Usporediva metoda za prolaznost 10. naraštaja daje još oštriju razliku, podatak o 100 posto prolaznosti žena (njih 39) i tek 26,01 posto kod muškaraca (njih 90 od početnih 346). Ovu smo pojavu istakli nedugo nakon incidenta u Gašincima, a po tom smo pitanju zatražili i službeno očitovanje Ministarstva obrane. No, kada nam je to očitovanje konačno stiglo, uz odgovore na neka pitanja, ono je izazvalo gotovo jednako toliko novih pitanja.

Naime, načelni podaci o sustavu dragovoljih ročnika dobiveni prije nekoliko dana iz Službe za odnose s javnošću MORH radikalno su se razlikovali od onih koje se dalo iščitati iz analize priopćenja objavljivanih tijekom niza mjeseci, tijekom trajanja obuke osmog, devetog, desetog i jedanaestog naraštaja dragovoljaca.

Novi službeni brojevi o dragovoljnim ročnicima

Dok su podaci o kretanju ukupnoga broja ljudi koji su tijekom posljednjih naraštaja dragovoljnih ročnika dovršili takovu obuku pokazivali nagli pad prolaznosti za muškarce, novi službeni podaci MORH-a tu slikaju sasvim drugačiju sliku – sliku kod koje nikakvih promjena nema, a sve je u najboljem redu. U tablici koja slijedi, prikazali smo te nove podatke:

Točnije razloge ovog velikog razilaženja tek treba utvrditi.

Pa ipak, i uz ove podatke – kako god oni radikalno drugačiji bili od brojeva objavljivanih u listopadu 2012. godine, te svibnju i srpnju ove godine – neke stvari tu i dalje ukazuju na probleme, o kojima smo govorili nedavno. Naime, na pitanje o prelasku dragovoljnih ročnika u redove profesionalnih snaga, MORH nam otkriva da tijekom 2012. godine uopće nisu sklapani ugovori o profesionalnoj službi.

Za razliku od toga, u lipnju tekuće 2013. godine, po pitanju sklapanja profesionalnih ugovora s osobama koje su dragovoljno odslužile vojnu obvezu situacija je nešto drugačija – od ukupno 450 tada sklopljenih ugovora o prijemu  u djelatnu vojnu službu (za 417 muškaraca i 33 žene) – u 419 slučajeva bila je riječ o osobama koje su prethodno završile dragovoljno služenje vojnog  roka. Svi su ti ugovori bili sklopljeni za popunu vojničkih dužnosti.

Ovo je primanje novoga ljudstva provedeno taman u doba kada su iz obrambenog sustava, takoreći “navrat-nanos”, odlazili ljudi koji su u profesionalnu službu primani 2005. godine, i kojima je pred ljeto isticao njihov drugi profesionalni ugovor – o čemu smo opsežno pisali na portalu Obris.org. Kad već nije sustavno i na vrijeme bilo riješeno pitanje njihovog statusa, dobro je vidjeti da je barem jedan komad sustava upravljanja kadrovima u to doba radio kako treba. Očekivati da se još uskoro riješi i to pitanje trećih ugovora, pa i da istraga o nesreći na Gašincima dobije svoj javni nastavak – gotovo pa je previše za nadanje. Pa ipak, kako kolege pokojnoga Marka Zalovića sutra i službeno dovršavaju svoju dragovoljnu službu, bio bi to dobro tempiran kraj istrage!

U srijedu, 26. lipnja, na dan kada su Zakon o obrani i Zakon o službi u OS RH stupili na snagu, ministar obrane Ante Kotromanović donio je Odluku o uvjetima i postupku sklapanja drugog, odnosno trećeg ugovora o službi vojnika/mornara. Ova Odluka, posebno važna za više od 100 ljudi kojima je istekao drugi ugovor, a zbog kašnjenja donošenja novog Zakona o službi u OS RH nisu bili u mogućnosti sklopiti 3. ugovor, na snagu stupa osmog dana od objave u Narodnim novinama. Budući je Odluka objavljena u Narodnim novinama od 27. lipnja (NN 79/13), to znači da Odluka o uvjetima i postupku sklapanja 2., odnosno 3. ugovora na snagu stupa sljedećeg petka, 5. srpnja 2013. godine.

Kriteriji za sklapanje 2., odnosno 3. ugovora

Među kriterijima za sklapanje 2., odnosno 3. ugovora nema starosne granice, koja se posljednje vrijeme često spominjala među dojučerašnjim profesionalnim vojnicima što iščekuju potpisivanje 3. ugovora. Uz opći uvjet da su kandidati za 2., odnosno 3. ugovor imali do sada već sklopljen ugovor o službi vojnika/mornara u trajanju od 3 do 5 godina, propisuju se sljedeći opći uvjeti:

– zdravstvena sposobnost za vojnu služ
– ispunjavanje psihologijskih kriterija za vojnu službu
– zadovoljavanje kriterija tjelesne sposobnosti
– zadovoljavanje sigurnosnih kriterija za vojnu službu.

Uz opće uvjete, propisani su i sljedeći posebni uvjeti:

– potrebna vojnostručna specijalnost
– tijekom službe vojnika/mornara ne smiju biti ocijenjeni službenom ocjenom nižom od »dobar«
– tijekom službe vojnika/mornara nisu stegovno kažnjavani za počinjenje stegovnog prijestupa
– da se protiv njih ne vodi kazneni postupak pokrenut po službenoj dužnosti.

Postupak sklapanja 2., odnosno 3. ugovora

(1) Sklapanje drugog odnosno trećeg ugovora o službi vojnika/mornara temelji se na utvrđenim potrebama službe i prioritetima za popunom postrojbi prema potrebnim vojnostručnim specijalnostima, ispunjavanju općih i posebnih uvjeta, te rezultatima vrijednosnog ocjenjivanja.
(2) Potrebe službe i prioritete za popunu postrojbi za iduću godinu i projekciju potreba za sljedeće tri godine Oružane snage Republike Hrvatske iskazuju do kraja listopada tekuće godine.
(3) Kandidate za sklapanje drugog odnosno trećeg ugovora o službi vojnika/mornara, koji su se izjasnili da žele sklopiti drugi odnosno treći ugovor, na zdravstveni pregled upućuje ustrojstvena jedinica u kojoj se nalaze na službi, najkasnije 150 dana prije isteka prvog odnosno drugog ugovora o službi vojnika/mornara.
(4) Središnjica za upravljanje osobljem dostavit će Upravi za ljudske resurse najkasnije 120 dana prije isteka prvog odnosno drugog ugovora o službi vojnika/mornara:

– popis kandidata za sklapanje drugog odnosno trećeg ugovora o službi vojnika/mornara koji su se izjasnili da žele sklopiti drugi odnosno treći ugovor i ispunjavaju uvjete propisane točkom III. ove Odluke
– popis kandidata za sklapanje drugog odnosno trećeg ugovora o službi vojnika/mornara koji ne ispunjavaju uvjete propisane točkom III. ove Odluke
– popis kandidata koji su se izjasnili da ne žele sklopiti drugi odnosno treći ugovor

(5) Ministarstvo obrane će po zaprimanju popisa izvijestiti kandidate za sklapanje drugog odnosno trećeg ugovora o službi vojnika/mornara, o mogućnosti sklapanja drugog odnosno trećeg ugovora o službi vojnika/mornara

(6) Odabir vojnika/mornara s kojima će se sklopiti drugi odnosno treći ugovor između kandidata za sklapanje drugog odnosno trećeg ugovora o službi vojnika/mornara, koji su se izjasnili da žele sklopiti drugi odnosno treći ugovor i ispunjavaju opće i posebne uvjete, izvršit će se na temelju rezultata vrijednosnog ocjenjivanja temeljnih i dodatnih kriterija za odabir.

Pritom su temeljni kriteriji za odabir:

– službene ocjene
– rezultati vojne obuke
– rezultati tjelesne sposobnosti
– vojna priznanja
– sudjelovanje u operacijama potpore miru, operacijama odgovora na krize, humanitarnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu.

Dodatni kriteriji su:

– posebna znanja i vještine korisne za vojničke dužnosti
– rezultati testiranja znanja stranog jezika
– činjenica da je kandidat dijete ili član obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, zatočenog ili nestalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata (prednost pod jednakim uvjetima).

Vrijednosno ocjenjivanje unutar propisanih kriterija utvrdit će ministar obrane posebnom odlukom.

Što s vojnicima kojima je istekao 2. ugovor o službi?

Temom ljudstva koje se našlo u prijelaznom roku, odnosno kojem profesionalni vojnički ugovori istiću ili su istekli tijekom 2013. godine – dakle, u doba stupanja na snagu novih obrambenih zakona i ove Odluke o uvjetima i postupku sklapanja drugog, odnosno trećeg ugovora o službi vojnika/mornara, posebno se pozabavio posljednji, 7. članak Odluke. U njemu stoji:

(1) Iznimno od odredbi ove Odluke, s vojnicima/mornarima kojima drugi ugovor o službi vojnika/mornara istječe ili je istekao tijekom 2013. godine, pod uvjetom da ispunjavaju opće uvjete propisane ovom Odlukom, može se sklopiti treći ugovor o službi vojnika/mornara.
(2) S vojnicima/mornarima iz stavka 1. ove točke neće se sklopiti treći ugovor o službi vojnika/mornara ako su tijekom službe vojnika/mornara stegovno kažnjavani za počinjenje stegovnog prijestupa.

Dok tek izglasani Konačni prijedlog Zakona o službi u OS RH (uz ponešto usvojenih amandmana) čeka stupanje na snagu – sumirajmo što se po  pitanju završetka drugih i sklapanja trećih ugovora za profesionalne vojnike do sada dogodilo.

Na spomenutu je problematiku portal Obris.org upozorio jedan od čitatelja, pitanjem postavljenim početkom travnja, punih mjesec dana prije nego se čitava priča krenula kotrljati. O tome smo onda 10. travnja upitali zamjenicu ministra obrane Višnju Tafru, te niz pitanja o detaljima problema postavili i Službi za odnose s javnošću Ministarstva obrane RH, da bi preliminarne odgovore 16. travnja i objavili na našem portalu. Iskreno rečeno, nadali smo se da je to dovoljno unaprijed, te da će do 9. svibnja i dana isteka prvih ugovora za problemom pogođene profesionalne vojnike biti dovoljno vremena da se ili donese novi Zakon o službi u OS RH, ili da sustav pronađe neku vrstu odgovarajućeg prijelaznog rješenja za osobe koje bi zadovoljile uvjete za sklapanje nekog budućeg trećeg ugovora. Pa ipak, do 9. svibnja nije se dogodilo baš ništa, budući su zakonski prijedlozi ostali zaglavljeni u političkim usuglašavanjima.

Prve laste početkom svibnja

Na dan 9. svibnja istekao je drugi profesionalni ugovor za četrdesetak osoba – pripadnika skupine ljudi koji su do kraja odslužili svojih ugovorima utvrđenih 8 godina u OS RH, ukupno prve takve skupine od uvođenja sustava potpisivanja ugovora o profesionalnoj vojnoj službi u Hrvatskoj do danas. Po još važećim propisima, njima je to bio i zadnji mogući takav ugovor, te im je s posljednjim danom drugoga ugovora prestala djelatna vojna služba. Dok se pričalo o 44 takve osobe, službeni su izvori potvrdili brojku od 43 donedavna profesionalna vojnika, koji su svoju obuku i službu započeli 9. svibnja 2005. godine, da bi svoj drugi profesionalni ugovor započeli 8. svibnja 2008. godine. Iako je od početka bilo jasno da taj ugovor i traje do 8. svibnja 2013. zaključno, problem je u činjenici da do travnja ove godine zapravo nije izgledalo da će tu biti ikakvih problema s njihovim nekakvim produženjem službe – da će oni koji su spremni lako zaključiti treće ugovore. Onda se od sredine travnja najednom počelo ljude slati na godišnje odmore, da bi ih se tek koji dan pred istek drugog ugovora, bez mnogo okolišanja obavijestilo o stizanju zapovjedi o razduženju.

Na dan isteka roka od 8 godina, njima je automatski nastupio prekid radnoga odnosa – prema riječima MORH-a “jer im je istekom predmetnog Ugovora na određeno vrijeme… prestala djelatna vojna služba“. O ovoj su činjenici profesionalni vojnici obavješteni dopisom istog tog 8. svibnja, kada im je i zahvaljeno na službi te su im dostavljeni i izvornici radnih knjižica s zaključenim radnim stažem i ostala dokumentacija. Time svi navedeni već idućeg dana, 9. svibnja, više nisu morali doći na posao, već je tek provedeno najavljeno razduženje. Ujedno, svi su oni tim dopisom bili obaviješteni i da će se za njih “… po donošenju novog Zakona o službi u OS RH, razmotrit naknadna mogućnost potpisivanja trećeg ugovora za vojnike/mornare, sukladno propisanim uvjetima“. O toj konkretnoj mogućnosti sklapanja spomenutih trećih ugovora bi osobe koje ispunjavaju uvjete za njihovo sklapanje trebale biti pravovremeno izvješćene, kaže MORH.

Ukupno gledano, nad spomenutom skupinom profesionalnih vojnika provedeno je testiranje spremnosti, sukladno Uputama za provjeru, prema kriterijima za ocjenjivanje tjelesnih sposobnosti u OS RH i ovisno o postrojbi u kojoj su konkretni ljudi bili raspoređeni. Zadnja provjera provedena je u dva dijela – 1. dio od 20. do 29. studenog 2012. godine, te 2. dio od 4. do 19. veljače 2013. godine. U prvoj skupini vojnika kojima je isticao drugi profesionalni ugovor – od njih ukupno 43, prema tvrdnjama MORH-a, uvjete za trenutačno sklapanje ugovora zadovoljilo je ukupno 26 vojnika, 13 ih uvjete nije ispunilo, a 4 nisu pristupila testiranjima zbog bolovanja. Zanimljivo je da su se u isto vrijeme među vojnicima u odlasku mogle čuti i glasine koje su doprinijele ukupnoj zbunjenosti. Prema njima, tek je 16 ljudi zaista prošlo provjere, dok se razliku u brojevima “spremnih” objašnjavalo nepotizmom te povlačenjem raznih kadrovskih veza.

Bilo kako bilo, ti su ljudi sukladno odredbama sklopljenog Ugovora na određeno vrijeme (a i čl.22. Zakona o službi u OSRH), nakon njegova uspješnog izvršenja ostvarili pravo na jednokratnu novčanu nagradu za ispunjenje obveza iz Ugovora. Za drugi ugovor se tu radi o iznosu od pet neto proračunskih osnovica, odnosno 5 prosječnih mjesečnih plaća isplaćenih prije prekida radnog odnosa. Riječ je o iznosu koji je za prvu skupinu vojnika (izašlu iz obrambenoga sustava s 9. svibnja 2013.) ukupno iznosio nešto manje od 2 milijuna kuna. Od toga je MORH onda isplatio nagrade te pripadajuće doprinose, a isplata je obavljena u roku od 30 dana, odnosno do kraja svibnja. No tu je riječ tek o prvoj od više skupina ljudi koji se nalaze u toj usporedivoj situaciji.

U lipnju ništa nova

Prema podacima iz MORH-a, njih 43 bili su tek prva skupina od ukupno 282 vojnika kojima drugi ugovor na određeno vrijeme ističe do kraja 2013. godine. U drugoj skupini, koja je iz sustava izašla jučer, 13. lipnja 2013. godine, MORH spominje ukupno 67 profesionalnih vojnika. Radi se o preostatku skupine od oko 230 kandidata koji su svoju selekcijsku obuku u Puli, u vojarni Muzil, odradili od 13. lipnja 2005. do 7. srpnja 2005. godine. Od njih je navodno obuku uspješno završilo oko 185 vojnika – neki su postali dočasnici, rijetki časnici, a glavnina su ostali vojnici.

U odgovoru na naš upit saznali smo da se kod tih ukupno 67 profesionalnih vojnika radi o 62 vojnika iz Hrvatske kopnene vojske (10 iz sastava GOMBR, 38 iz GMTBR, 3 iz Pukovnije VP, 2 iz sastava Pukovnije veze, 1 iz Inžinjerijske pukovnije, 1 iz Topničko-raketne pukovnije, 2 iz VOB, 4 iz SBO, te 1 iz sastava bojne NBKO), zatim 1 u Hrvatskoj ratnoj mornarici (HRM), 1 u Hrvatskom  ratnom zrakoplovstvu (HRZ i PZO), 2 u Zapovjedništvu za potporu (ZzP) i još 1 vojnik u Počasno zaštitno bojnoj (PZB). Prema dostupnim informacijama, oni su se jučer, 13. lipnja 2013. i službeno razdužili, nakon što su svi iskoristili svoje godišnje odmore i slobodne dane. Prema riječima Tomislava Ivića, predsjednika Odbora za obranu Hrvatskog sabora, rezultat je to tek “određenog manjka koordinacije”…

——————————

——————————

I za ovu drugu po redu skupinu profesionalnih vojnika provođena su testiranja spremnosti – koja su, prema navodima iz MORH-a, uspješno prošla ukupno 55 vojnika, dok njih 12 navodno nije zadovoljio. I oni, pri svome izlasku iz obrambenoga sustava, imaju pravo na primanje već spomenute ugovorne nagrade – koja bi im trebala biti isplaćena unutar predstojećih mjesec dana. Kako je riječ o nagradi, temeljem činjenice da su oni uspješno ispunili uvjete zadane odredbama ugovora o vojnoj  službi – a ne o otpremnini – predmetne se nagrade neće trebati vratiti ako pojedini profesionalni vojnici eventualno sklope i novi, treći ugovor o službi u OS RH.

Što dalje?

Iz podataka dobivenih na upite od nadležnih u Ministarstvu obrane RH, jednostavnom matematikom dolazimo do izračuna kako do kraja ove godine još 172 profesionalna čeka okončanje njihovog drugog vojničkog ugovora, zaključenog na trajanje od 5 godina. Nakon jučerašnje, druge po redu skupine, iduća je veća skupina takvih vojnika na redu 18. listopada 2013. godine. No uz malo sreće, njihova će sudbina ipak biti nešto bolja od one koju je do danas otrpilo ukupno 110 kolega.

Naime, za potencijalni povratak u okrilje OS RH osoba koje su uspješno odslužile dva vojnička ugovora (3 plus 5 godina), kao prvo je potrebna promjena zakonskoga propisa koji regulira ovu tematiku – Zakona o službi u OS RH. Taj je Zakon Vlada RH otposlala u prvo čitanje 20. prosinca 2012. godine, da bi on po prvi put bio raspravljen u Saboru do početka veljače ove godine. U svoje je drugo čitanje Konačni prijedlog zakona o službi u OS RH iz Vlade RH krenuo 24. svibnja, da bi 11. lipnja bio prvo raspravljen na Odboru za obranu, a onda i na plenarnoj sjednici Sabora. Nakon što su jučer na Vladi RH riješeni i podneseni amandmani, taj je propis donesen danas, 14. lipnja 2013. godine. Nažalost, kako spomenuti Zakon obično na snagu stupa osmoga dana od dana njegove objave u Narodnim novinama – dakle, najranije krajem lipnja – to je ipak ispalo prekasno i za drugu grupu profesionalnih vojnika, koja je gledala kako im radni odnos prestaje u jeku saborske rasprave i političkog prepucavanja.

Svi vojnici kojima je do sada prestao radni odnos morali su se razdužiti, te napustiti i svoja dotadašnja radna mjesta i obrambeni sustav općenito. Ako oni, po donošenju novog Zakona, budu pozvani na potpisivanje trećeg vojničkog ugovora, već je sada sigurno da se tom prilikom neće vratiti na svoja stara radna mjesta – već će, prema službenim informacijama iz MORH-a, biti raspoređeni na u tom trenutku upražnjena mjesta u sustavu OS RH, a u skladu s njihovim  profesionalnim referencama.

Neke nejasnoće ostaju

Kada će konkretno doći do sklapanja tih trećih ugovora o vojničkoj službi, također je još ponešto nejasno. Naime, sukladno odredbama novog Zakona o službi o OS RH (članak 38, stavak 3) uvjete i postupak za sklapanje drugog te trećeg ugovora posebnom odlukom propisuje ministar obrane, a taj je podzakonski akt zapravo potreban da se i stvarno pristupi sklapanju ovih ugovora. Obveza je MORH-a (sadržana u članku 218, stavak 1, novog teksta Zakona o službi u OS RH) donijeti sve potrebne provedbene podzakonske propise u roku od 6 mjeseci od dana stupanja spomenutog Zakona na snagu – pa tako i ovaj akt kojim se regulira sklapanje vojničkih ugovora.

Prema informacijama iz Ministarstva obrane, “predmetni podzakonski propisi su u pripremi i kada Zakon o službi u OSRH stupi na snagu, isti će biti žurno upućeni u proceduru donošenja“. Nadajmo se samo da će to sve biti gotovo što prije, budući da rok za prvu iduću veću skupinu profesionalnih vojnika (kojima drugi ugovori ističu 18. listopada 2013.) pada sredinom srpnja. Naime, za njih se spomenuti treći ugovori moraju zaključiti najkasnije 90 dana prije isteka drugog ugovora, budući da vrijedi članak 38, stavak 2, novog Zakona o službi u OS RH (“Ministarstvo obrane može u skladu s potrebama službe, ovisno o potrebama popune postrojbe, s djelatnim vojnikom/mornarom sklopiti treći ugovor o vojničkoj službi u trajanju do šest godina, najkasnije 90 dana prije isteka drugog ugovora“). Prema tome, kad se do srpnja donesu spomenuti provedbeni propisi, za očekivati je i da će obrambeni sustav do 18. srpnja morati obaviti i barem dio općenitog sklapanja trećih vojničkih ugovora. Uz malo sreće, tada bi se provjereno spremni i voljni ljudi iz sve ove tri skupine (dvije koje su već izašle i one od 18. listopada, koja je još u sustavu, a u potpunosti bi trebala ići po novome zakonu) lako mogli zajedno naći u postupku, te onda i zajedno nastaviti rad u OS RH.

——————————

——————————

Uz to, ponešto zbunjuju i izjave ministra obrane Ante Kotromanovića dane posljednjih dana u Saboru. On je, naime, na Odboru za obranu 11. lipnja izjavio:

“Pitanje koliko tu vojnika uopće zadovoljava načelnika Glavnog stožera, i zapovjednika. Možda… do sad je istekao ugovor negdje, recimo, za pedesetak ljudi. Možda su svi… možda će reći načelnik Glavnog stožera i zapovjednik… za svakog od njih… NE – ali, mi smo svejedno poslali pisma svakom vojniku, i rekli smo mu… i omogućili smo kroz zakone, da oni koji su dobri… da ih ponovo vratimo u sustav. Tako da smo i na to mislili“.

Dok je još razumljiva velika uloga koja se u konkretnome potpisivanju pojedinih trećih ugovora tu daje načelniku Glavnoga stožera, zanimljivo je ovo referenciranje pojedinih zapovjednika nižega ranga od načelnika GS OS RH. Dok iz ovog samog spomena nije jasno koliko se zapravo nisko spušta odluka o profesionalnoj budućnosti pojedinih vojnika na ugovor, time se ipak ponovo stavlja na znanje u kojoj mjeri vojna služba ovisi o mišljenju pojedinih zapovjednika, nasuprot višegodišnjih nastojanja za uspostavom ikakvoga objektivnog Centra za upravljanje karijerama – za vojnike, kao i za dočasnike i časnike.

Nakon što je punih 5 dana trajala neizvjesnost hoće li se i kada sazvati Odbor za obranu kako bi raspravio konačne prijedloge Zakona o obrani i Zakona o službi u OS RH, ta željno iščekivana sjednica dogodila se jučer ujutro. No ni tada nije jasno rečeno da li je upućivanjem predsjedničkog „prethodnog mišljenja“ izravno Saboru prekršena procedura ili ne. Svi akteri te priče ostali su na svojim starim stajalištima – HDZ-ovi Tomislav Ivić i Zvonko Milas tvrde i dalje da su Vlada i MORH trebali čekati „prethodno mišljenje“, MORH i obrambeni ministar smatraju da je i Sabor potpuno adekvatna i predsjedničkim ovlastima prihvatljiva adresa, dok je izaslanik Predsjednika RH, njegov savjetnik za obranu Zlatko Gareljić, pokušavao širiti mir i dobro.

Ledeno doba između Pantovčaka i MORH-a

Razočaranje prisutnih novinara nije moglo biti veće, budući su se, željni krvi u borbi dva zagrebačka brda (Pantovčak i Markov trg/Gradec) okupili u neuobičajeno velikom broju. Tako su se s Odbora za obranu vratili s tek pokojom cvebom, dok je suština obrambenih zakona ostala valjda za neka manje turbulentna vremena. Ipak, bilo je jasno vidljivo da su odnosi između Pantovčaka i Sarajevske ceste najhladniji do sada – uz to što se ministar obrane Kotromanović pobrinuo da ga jedna prazna stolica dijeli od Zlatka Gareljića, u raspravi oko zakona vidljivo je pokazivao da ne drži do mišljenja Predsjednika Republike i njegovih ljudi, silom zakona instaliranih u tijela Ministarstva obrane. Iako je šef države ujedno i Vrhovni zapovjednik OS RH, Ministarstvo obrane je ono koje drži blagajnu, pa time zaslužuje i veću dozu samostalnosti, drži Kotromanović. I za drugu novinu – odstranjivanje predstavnika Predsjednika RH u svom Vojnom savjetu ministar obrane ima logično objašnjenje:

„To je moj savjet – odnosno od budućih ministara savjet… Potpuno je logično da budu ljudi unutra, kao ljudi… Dosad je bio, recimo, jedan pričuvni časnik, kojega je imenovao Predsjednik, kojeg je delegirao Predsjednik Republike. Do sada taj časnik – nikada se nije javio za riječ. Na mom savjetu. Mislim, to je smiješno! Ljudi moji, za to nema potrebe… na takav način!“

No što o tome misli Predsjednik RH, te koje je sve primjedbe na obrambene zakone uvrstio u svoje „prethodno mišljenje“ – to se ni na ovoj sjednici Odbora nije moglo saznati. Kako je pojasnio Zlatko Gareljić:

„Ne želim sada ići „davati prethodno mišljenje“, niti točku po točku obrazlagati, nego želim reći da u konačnici Hrvatski sabor usvaja akte, Zakon o obrani i Zakon o službi, s ambicijom svih nas, svih onih koji nose odgovornost za funkcioniranje od izuzetnog značaja sigurnosti i obrane, sustava koji danas priliči europskoj demokratskoj Hrvatskoj, članici NATO saveza, da svatko ima tu odgovornost. Zato mi je značajno naglasiti ovo: da se ne radi o prijedlogu, ne radi se o nerazumijevanju, radi se jednostavno o raspravi o izuzetno važnim zakonskim aktima koji reguliraju način organiziranja, način funkcioniranja izuzetno značajnih dijelova sigurnosnog i obrambenog sustava“.

Ostatak rasprave o obrambenim zakonima prilično je sličio na onaj iz siječnja ove godine, kada su zakoni ušli u saborsku proceduru na prvo čitanje.

Repriza prvog čitanja zakona

Većina članova Odbora ostala je pri svojim starim prijedlozima i primjedbama, te su pohvalili one koje su predložili sami ili zajednički kao Odbor za obranu, a Ministarstvo obrane ih je prihvatilo i inkorporiralo u zakone. Tu se posebno ističe prihvaćeni prijedlog o parlamentarnoj kontroli vojnih nabava, gdje je Ministarstvo obrane pristalo da saborski Odbor za obranu daje mišljenje za sve nabave veće od 5 milijuna eura. Drugi prihvaćeni prijedlog bio je onaj o imenovanju predsjednika Odbora za obranu u Vijeće za obranu – time se, kako se čulo u raspravi na Odboru, jača uloga Sabora u tom tijelu, iako se ono nije sastalo već više od 2 i pol godine, pa praktički postoji samo na papiru. Prihvaćena je i primjedba zastupnika Zvonka Milasa o nadležnosti Predsjednika RH u donošenju Plana uporabe Oružanih snaga. Milas je odmah najavio i amandman na članak 50 konačnog prijedloga Zakona o obrani, koji govori o „upućivanju zahtjeva za pomoć u obrani državama Saveza“, što Milas drži pomalo nelogičnim, ali će objasniti u obrazloženju amandmana koje će podnijeti njegova stranka HDZ.

Kao i na siječanjskoj sjednici, tako je i na ovoj najviše primjedbi na obrambene zakone imao umirovljeni general Petar Stipetić. On je izričito podržao predsjednika Josipovića u insistiranju na zadržavanju postojećih ovlasti Predsjednika Republike u sada već legendarnom članku 7 konačnog prijedloga Zakona o obrani.

„Mišljenje Vrhovnog zapovjednika, odnosno, Predsjednika…prethodno mišljenje Vrhovnog zapovjednika, odnosno, Predsjednika Republike – meni je veoma bitno da bude prisutno pri donošenju tih akata“,

objasnio je Stipetić zašto bi i dalje Predsjednik RH trebao davati mišljenje na obrambene akte koje donosi Vlada, ali i Hrvatski sabor. Isto tako smatra da bi u Kadrovskom savjetu ministra obrane, čije članove imenuje sam ministar, trebao obavezno sjediti i “načelnik Glavnog stožera i, ako je moguće, i organ iz Ureda Predsjednika, koji vodi poslove obrane – jer su i jedni i drugi zainteresirani za rješavanje kadrovske problematike“. Baš kao i prvi put, i sada je Stipetić prigovorio članku 108, kojim se propisuje da se Vojna policija „ustrojava u Ministarstvu obrane i Oružanim snagama“.

“Radi ove kriminalističke policije mi uporno inzistiramo da to bude pri Ministarstvu obrane, što nema logike. To je vojska sa specijalnim zadaćama i ovlastima, i ona se ponaša kao i ostale postrojbe Oružanih snaga. Mislim da bi bilo dobro da se vojni policijski poslovi i provedba ovlasti, koja se propisuje Pravilnikom o radu i djelovanju vojne policije, koji donosi ministar obrane – ja bi tu dodao, uz suglasnost ministra unutarnjih poslova, jer se njihove ovlasti međusobno dodiruju, i nekad – često puta – i prepliću. I uz suglasnost Predsjednika Republike, koji je Vrhovni zapovjednik cjelini Oružanih snaga, prema tome i Vojnoj policiji“,

predložio je Stipetić, a Kotromanović potom glatko odbio jer je to formulacija prepisana iz starog, još uvijek aktualnog Zakona o obrani. Novost je i da će ubuduće civilna policija moći nadzirati civile u Ministarstvu obrane, a u suradnji s Vojnom policijom – i djelatne vojne osobe zaposlene u Ministarstvu.

Stipetić nije zadovoljan ni odredbama o mobilizaciji pričuvnog sastava koje su po njema, vrlo šture i nedovoljno propisane i definirane.

„Pojam razvrstane i nerazvrstane pričuve, po meni, ili nije dobro shvaćen, ili nije dobro definiran. Nešto je razvrstano ili nerazvrstano ako znamo kome pripada i gdje mu je mjesto… ali, ako je nerazvrstana pričuva neobučeno ljudstvo, a razvrstana – obučeno ljudstvo – onda smo to mogli tako i nazvati. Ja ne vidim da je itko razvrstan u Oružanim snagama ukoliko nije stavljen u svoju postrojbu, ukoliko mu nije određeno njegovo mjesto, ukoliko nema svoj definiran zadatak u sklopu Oružanih snaga, i druge stvari koje se reguliraju na taj način. A ovo što vi ovdje – barem sam ja tako shvatio – govorite kao nerazvrstana pričuva, to je neobučeno ljudstvo koje nije prošlo vojnu obuku, koje nije prošlo dragovoljno služenje vojnog roka. Po meni bi nerazvrstana pričuva bio dio ljudstva, koji ima svoje vojno-evidencione specijalnosti – znači, prošao je obuku, ali nije stavljen u konkretnu pričuvnu postrojbu, nego je negdje okupljeno i služi za popunu vjerojatno gubitaka u ratnim djelovanjima i popunu postrojbi uslijed nekih drugih situacija.“

3+5+6 = 20

Pojedini saborski zastupnici tek su sada otkrili da postoje vojnici kojima ističe ili im je već istekao drugi ugovor o profesionalnoj vojnoj službi, a zbog još uvijek nedonesenog novog Zakona o službi u OS RH nisu u mogućnosti iskoristiti jednu od najvećih novosti spomenutog zakona – sklapanje 3. ugovora. To je posebno izdvojio predsjednik Odbora za obranu Tomislav Ivić, kao jedan od argumenata za do sada napravljene proceduralne propuste:

„Mislim da je prošlo previše vremena između 1. i 2. čitanja – prvo čitanje smo imali 30. siječnja ove godine, dakle prije gotovo 4 i pol mjeseca. Samim tim sami sebe smo doveli u situaciju da nam je dio vojnika, profesionalnih vojnika, koji su imali ugovore, istekao im je ugovor – to nam prijeti i sada, jel tako?! 13. izlazi drugom dijelu njih ugovor koji je pitanje kako će to biti riješeno, s obzirom da vjerojatno glasanje neće biti do petka. Dakle, te stvari su se mogle izbjeći da je bilo malo možda više koordinacije da se zakon ranije pusti u saborsku proceduru.“

————————————-

————————————-

Kotromanović je pokušao skrenuti fokus, pohvalivši se novom mogućnošću sklapanja 3. ugovora:

„Stari Zakon o službi kaže – 3 + 5. Znači, ti vojnici bi izašli, i svejedno. Zakon nije vlak, koji treba krenut u 15:00, s perona 8… Imali smo, kako ste vi rekli, četiri mjeseca. Slušali smo, pitali smo, komunicirali smo, tražili smo mišljenja. I to je bila naša transparentnost. Pitanje koliko tu vojnika uopće zadovoljava načelnika Glavnog stožera, i zapovjednika. Možda… Do sad je istekao ugovor negdje, recimo, za pedesetak ljudi. Možda su svi… možda će reći načelnik glavnog stožera i zapovjednik… za svakog od njih… ne – ali mi smo svejedno poslali pisma svakom vojniku, i rekli smo mu… i omogućili smo kroz zakone, da oni koji su dobri, da ih ponovo vratimo u sustav. Tako da smo i na to mislili.“

Međutim, upravo su „drugougovorci“ kojima ističe služba iskorišteni kao sredstvo za aktualnu brzinsku raspravu i donošenje obrambenih zakona – naime, nakon što je Nepoznati Netko shvatio da će sutra jednoj većoj grupi vojnika prestati radni odnos u OS RH, na brzinu je ugurao obrambene zakone u saborsku proceduru. Oni najoptimističniji tvrde da će, nakon jučerašnje rasprave o zakonima na Odboru i potom na plenarnoj, glavnoj sjednici Sabora, Vlada već danas na užem kabinetu prihvatiti ili odbaciti podnesene amandmane, kako bi možda već poslijepodne saborski zastupnici na brzinu izglasali obrambeni zakonski paket. No to je, kažemo još jednom, optimističnija varijanta.

Trećim ugovorom zadovoljan je i vanjski član Odbora za obranu, nedavno umirovljeni general Tomo Medved, iako bi bio zadovoljniji da je prihvaćen i njegov prijedlog kojim se profesionalnim vojnicima omogućava i više od 3 ugovora.

„Kad govorimo o takvim vojnicima svakako moramo naglasiti da se tu radi o najboljim vojnicima i tu nema automatizma, barem ja tako shvaćam kroz tekst zakona, da se omogući ostanak u službi do 20 godina staža. Jer u suprotnom, ti vojnici koji sada  nakon dva ugovora izlaze iz sustava – postaju socijalni problem. De facto oni izlaze iz OS nakon što je u njih uloženo jako puno sredstava – oni su osposobljavani i obučavani na izuzetno skupim i složenim sustavima, a izlaze iz sustava de facto bez zanimanja i postaju socijalni problem. Ovo vidim kao jako dobro rješenje što u smislu očuvanja sposobnosti koje su ti vojnici stekli za vrijeme svog služenja, što u smislu smanjivanja troškova.“

Tri ugovora s beneficiranim radnim stažem po novom znače 20 godina staža osiguranja, što bi većini profesionalnih vojnika omogućilo da ne ostanu na cesti, kao što je trenutno slučaj s prvom grupom od 43 vojnika kojem je prije mjesec dana istekao drugi ugovor o vojničkoj službi.

Sindikalni zahtjevi – prihvaćena samo kozmetika

Na vlastiti zahtjev, jučerašnjoj sjednici Odbora prisustvovali su i predstavnici sindikata – kako oni iz Sindikata državnih službenika i namještenika, tako i oni iz Sindikata djelatnika u vojsci i državnim službama. U dosadašnjim usuglašavanjima obrambenih zakona oba sindikata su od Ministarstva obrane tražila i uvrštenje odredbi koje se tiču poboljšanja statusa i prava njihovih članova, službenika i namještenika u Ministarstvu i Oružanim snagama. Neki od tih zahtjeva su prihvaćeni – poput onih o pravu državnih službenika i namještenika na plaćeno dopunsko zdravstveno osiguranje i prehranu (bez čega su ostali 2009. godine), no mnogo ih je i odbijeno.

Jedan od glavnih sindikalnih zahtjeva – osnivanje vojnog sindikata – i dalje će ostati tek puka želja, budući da Ministarstvo, kako je rekao ministar obrane Kotromanović, ima previše problema s tužbama i sudskim troškovima, pa mu ne treba još i sindikat za vratom. Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika i službeno je podnio nekoliko amandmana na Zakon o službi u OS RH, među kojima je i novi članak 48.a, koji predviđa da „izuzetno, službenik i namještenik po potrebi službe može biti privremeno raspoređen na odgovarajuće ustrojbeno mjesto djelatne vojne osobe u skladu sa stručnom spremom i zvanjem, ako se ustrojbeno mjesto čija je popuna prijeko potrebna ne može popuniti odgovarajućom djelatnom vojnom osobom“.

Na sjednici prisutni članovi sindikata tražili su i nadopunu članka 121 Zakona o obrani, kojom bi se regulirale mirovinske povlastice za službenike i namještenike, pripadnike MORH-a i OS RH, koji su proveli najmanje 30 mjeseci u ratnim postrojbama OS RH u razdoblju od 30. svibnja 1990. do 30. lipnja 1996. Iako je ministar Kotromanović pokazao razumijevanje za njihov zahtjev, elegantno ga je skinuo s dnevnog reda, budući da on nije i ne može biti predmet Zakona o obrani i Zakona o službi u OS RH, već nekog od zakona koji reguliraju prava mirovinskog osiguranja.