Organizacija sjeverno-atlantskog saveza (NATO) razvija višestruke “kopnene koridore” kako bi požurila savezničke trupe i vojnu opremu na prve linije u slučaju velikog europskog kopnenog rata s Rusijom. Američki vojnici iskrcat će se, prema tom planu, u jednoj od pet predviđenih luka i rasporediti duž unaprijed planiranih logističkih ruta kako bi se suočili s mogućim napadom Moskve, objavio je britanski Telegraph. Logističke rute postale su poseban prioritet otkako su se čelnici NATO-a, na summitu u Litvi prošle godine, složili pripremiti 300.000 vojnika koji će se držati u stanju visoke pripravnosti za obranu Saveza.

Ovi NATO-ovi planovi, koje je objavio Telegraph, uključuju i Hrvatsku. Naime, ako NATO snage koje ulaze iz Nizozemske budu pogođene ruskim bombardiranjem, ili sjevernoeuropske luke budu uništene, Savez će se usredotočiti na luke u Italiji, Grčkoj i Turskoj. Iz talijanskih luka američki vojnici mogli bi se kopnom prebaciti preko Slovenije i Hrvatske do Mađarske, koja graniči s Ukrajinom.

Postojeći planovi već dugo tu ne nude ništa nova. Oni predviđaju iskrcavanje američkih trupa u nizozemskim lukama prije nego što se ukrcaju na vlakove koji bi ih prevezli kroz Njemačku i dalje u Poljsku. Preciznije, u slučaju ruske invazije na NATO, američke trupe bile bi otpremljene u luku Rotterdam, prije nego što bi bile prebačene dalje na istok. No, iza kulisa dogovara se i proširenje rute na druge luke kako bi se osiguralo da ruskim snagama ne bude baš jednostavno prekinuti takve kopnene komunikacijske linije. Naime, general pukovnik Alexander Sollfrank, zapovjednik NATO Združenog zapovjedništva za potporu i razvoj snaga (JSEC), za Telegraph je kazao  kako “Ukrajina jako trpi zbog ruskih dalekometnih raketnih napada na logističke sustave”.

Prebacivanje američkih snaga preko luke Rotterdam

Planovi postoje i za prijevoz snaga iz turskih i grčkih luka, preko Bugarske i Rumunjske, kako bi se stiglo do istočnog krila saveza. Na tim koridorima ne bi btrebalo biti uobičajenih ograničenja za prijevoz roba. Ipak, praksa se tu ponešto razlikuje od želja i planova.

Još ranije se francuska vlada žalila da su njeni tenkovi zbog birokracije zarobljeni na stranim granicama, dok su trebali biti raspoređeni u Rumunjskoj kao dio novog plana za obranu od ruske invazije. U posljednjih pet godina provedene su analize u ime NATO-a, kako bi se otkrile različite rute koje bi se mogle koristiti za isporuku trupa u borbi protiv ruske invazije.

“Ogromne logističke baze više nisu moguće”

Baza Bagram uoči odlaska američke vojske

Luke u sjevernoj Europi, poput onih u Nizozemskoj, Njemačkoj i baltičkim državama, smatraju se posebno osjetljivima na ruske raketne napade. “Promatrajući ruski rat u Ukrajini, primijetili smo da je Rusija napala ukrajinske logističke baze”, rekao je general pukovnik Alexander Sollfrank. “To vodi do zaključka da je jasno kako ogromne logističke baze, kakve poznajemo iz Afganistana i Iraka, više nisu moguće, jer će biti napadnute i uništene vrlo rano u konfliktnoj situaciji. Što se tiče protuzračne obrane, ne mogu zamisliti situaciju da imate dovoljno protuzračne obrane. To je dobar primjer gdje vrijedi vojno načelo: ‘Ako želiš biti jak svugdje, nisi jak nigdje’”, ocijenio je general Sollfrank za Telegraph.

Objava ovih planova poklapa se s nedavnim izjavama norveškog glavnog vojnog zapovjednika, generala Eirika Kristoffersena, koji je izjavio za Bloomberg kako NATO savez ima razdoblje od dvije do tri godine za pripremu prije nego Rusija bude spremna izvesti novi konvencionalni napad. To je puno kraći rok od onog koji su procijenili zapadni dužnosnici dok su promatrali povećanje ruske vojske i obima oružja tijekom invazije na Ukrajinu. Njegovi su komentari za sada posljednji među sve brojnijim upozorenjima zapadnih političara o prijetnji Rusije, kao i o trenutnoj nespremnosti Europe da se od tog napada obrani. S druge strane, Kristoffersen smatra da je to ipak dovoljno dugačak period da Europa obnovi svoje zalihe koje se tope zbog potpore Ukrajini.

S jedne strane, problem je u činjenici da ovakvi logistički planovi nisu baš novi ili inventivni, budući da se tu uvelike radi o transportnim rutama koje se namjeravalo rabiti i u doba Hladnoga rata. No, dok su u to doba spomenute luke ipak bile relativno blizu potencijalnim bojištima, proširenje NATO saveza tijekom zadnjih deseljeća doveo je do činjenice da su neke od njih i po 4 države daleko od od današnjih potencijalnih bojišnica. S druge strane, dok se u doba Hladnoga rata još i ulagalo u prilagodbu transportnih ruta od luka do nedalekih očekivanih fronti – sada se robu i ljude treba prebacivati ne samo tim otprije uređenim koridorima, već i dalje kroz neuređene rute u novim članicama – koje su često NATO članstvo vidjele kao sigurnosnu garanciju i poštedu od obrambenih ulaganja, a ne kao razlog za ozbiljno i dugotrajno/skupo uređenje svoje infrastrukture po savezničkim vojnim potrebama.

Naravno, time je NATO ostao s nekima od zemalja članica čija je infrastruktura gotovo pa bolje ugođena za protivničku logistiku nego za onu savezničku. Dakle, neovisno o ruskoj invaziji, države članice NATO saveza posljednjih su se godina suočile s neugodnom spoznajom da u slučaju većih pokreta NATO snaga dolazi do golemih birokratskih i drugih zavrzlama – u prosjeku se čekalo 15-ak dana za dobivanje diplomatskih dozvola kako bi NTO snage mogle prijeći pojedine granice. Ujedno se naišlo i na dodatne probleme pri gotovo svakoj iole većoj vojnoj vježbi – bila to ograničenja nosivosti pojedinih prometnica ili mostova koja su ometala kretanje teške tehnike, ograničenja buke ili pak potpuna neprikladnost pojedinih aerodroma, luka i tunela za masivniju tehniku. Problemi su se posebno gomilali u zemljama istočne Europe. Iz tog je razloga NATO odlučio ustrojiti tzv. “vojni Schengen” koji bi uspostavio neograničeno i neometano kretanje preko državnih granica europskih zemalja. Tako je vojna mobilnost postala jedna od prioritetnih tema NATO saveza, ali i Europske unije, a  na primjeru rata u Ukrajini vide se i svi mogući problemi koji nastaju kada logistika ne uspije pronaći put.

Bojna za opću logističku potporu (BzOLP) Zapovjedništva za potporu (ZzP) opremljena je s dva nova tegljača marke Mercedes i dvije niskopodne labudice marke Bertoja. Ta su vozila namijenjena za prijevoz tereta težine do 70 tona, te im je svrha povećanje sposobnosti transporta pojedinih iznimno teških složenih borbenih sustava – što je tema koju smo na portalu Obris.org problematizirali još u proljeće 2014. godine, u ranim fazama hrvatske nabave samohodnog topničkog sustava Panzerhaubitze 2000 (PzH 2000).

U utorak, 23. lipnja 2020. godine, u vojarni „1. gbr ‘Tigrovi’ – Croatia“ Zagreb provedena je i obuka na ovim vozilima. Na obuci su bila prisutna 23 pripadnika BzOLP i ZzP-a (vozači, mehaničari, zapovjednici), te predstavnik Sektora za naoružanje i opremu Ministarstva obrane RH. Obuku su provodili predstavnici talijanske tvrtke Bertoja, proizvođača poluprikolice-labudice, koji su za ovu prigodu došli iz Republike Italije, te predstavnici tvrtke „UPGRADE“ iz Velikog Trgovišća, inače generalnog uvoznika proizvoda tvrtke Bertoja koja je ujedno i zastupnica Mercedesa.

Kroz pokazne i praktične obuke, pripadnici Zapovjedništva za potporu su upoznati s načinom funkcioniranja i rada novozaprimljenih sredstava, sustava za upravljanje niskopodnom kompozicijom, te procesom utovara i istovara borbene tehnike koja je za ovu prigodu dopremljena i pripremljena (BOV Patria, PzH 2000, samohodna kontejnerska dizalica Kalmar). Osim ovih borbenih sustava, novonabavljene labudice mogle bi u budućnosti poslužiti i za prijevoz vozila M2A2 Bradley (budu li ona zaista i nabavljena za potrebe OS RH), koja su usporediva s BOV Patria, i tek malo lakša od hrvatskih tenkova M-84 te ostalih predvodnika kategorije vojnih „teškaša“.

*Photo: OS RH/F.Klen

Prije točno dva mjeseca, točnije 10. i 11. ožujka, održana je posljednja provjera 4. hrvatskog AVPD tima pred odlazak u EU operaciju ATALANTA Somalia. Scenarij vježbe, od koje je dio proveden na obalnom ophodnom brodu Hrvatske ratne mornarice OOB-31 „Omiš”, obuhvatio je niz raznih situacija s kojima se pripadnici tima mogu susresti tijekom provedbe svoje misije: (1) procedure nakon dolaska u vojnu bazu u Somaliji, (2) primopredaja opreme i naoružanja u bazi, (3) primopredaja i upoznavanje s teretnim brodom, (4) incident u luci, (5) napad pirata u brzim gumenim čamcima, (6) zbrinjavanje i helikopterska evakuacija ranjenika. Dvanaest pripadnika 4. AVPD tima prethodno je imalo višetjednu obuku potrebnu za područje operacije i poznavanje glavne misije; (1) temeljnih zadaća sigurnosne zaštite broda, (2) korištenja operativne dokumentacije, te (3) primjena mjera sigurnosti u području operacije – koja je u konačnici dovela do uspješno odrađene posljednje provjere.

“Obuka je bila izrazito kvalitetna i obuhvatila je sve situacije s kojima će se tim potencijalno susresti tijekom operacije”, rekao je zapovjednik 4. AVPD tima kapetan korvete Sergej Kozmi, posebno zahvalivši svim instruktorima i sudionicima obuke koji su svojim angažmanom pridonijeli kvaliteti cijelog tima. I šef ocjenjivačkog tima, kapetan fregate Željko Doko, kazao je da je tim izvrsno opremljen, obučen i pripremljen za upućivanje u operaciju ATALANTA.

Tim je bio spreman za put prema obali Somalije, gdje se sredinom travnja trebao ukrcati kao zaštitni tim na jedan od brodova koji u sklopu Svjetskog programa za hranu (World Food Programme – WFP) dovozi hranu za Somaliju i susjedne države. No sada je već sredina svibnja, a 4. hrvatski AVPD tim i dalje ne obavlja svoje zadaće u okviru operacije EU NAVFOR Somalia – ATALANTA. Na pitanje portala Obris.org iz MORH-a kažu – tim ne ide u Somaliju do daljnjega:

“4. AVPD tim nije upućen u operaciju ATALANTA zbog poremećaja u zračnom prijevozu prema Džibutiju te zbog brige za zdravlje pripadnika Oružanih snaga RH i složenosti funkcioniranja unutar operacije uzrokovane pandemijom COVID-19. S obzirom da RH ima i dalje namjeru sudjelovati u operaciji ATALANTA, upućivanje 4. AVPD tima izvršit će se kada se za to osiguraju zdravstveni i sigurnosni uvjeti”.

Dok hrvatski AVPD tim ima problema s odlaskom, srpski AVPD tim imao je određenih poteškoća s povratkom iz Somalije. On je protekla 4 mjeseca bio ukrcan na brod MV Just, a 4. svibnja vratio se s malim zakašnjenjem u Srbiju i to zahvaljujući SR Njemačkoj. “Pružanje podrške u realizaciji povratka Autonomnog tima za zaštitu brodova u Srbiju potvrđuje značaj partnerstva s Oružanim snagama Njemačke i posvećenost zajedničkim ciljevima u davanju doprinosa očuvanju međunarodnog mira i sigurnosti“, objavilo je Ministarstvo obrane Srbije na svojoj web-stranici. Posebnu zahvalu Bundeswehru objavilo je i zapovjedništvo operacije ATALANTA na svom Twitter profilu.

Kako je danas oko 9 ujutro priopćeno iz Ministarstva obrane RH, „32 pripadnika Hrvatske vojske iz sastava 12. kontingenta NATO misije ‘Resolute Support’ u Afganistanu završilo je svoje sudjelovanje u misiji i vratilo se u Hrvatsku“. Riječ je o pripadnicima OS RH koji su u misiju svečano  ispraćeni 6. ožujka, kada je na Plesu i bilo predstavljeno 107 članova kontingenta pod zapovjedništvom brigadira Ivice Matanovića. No, dok je već i u trenutku njihova odlaska put Hindukuša bilo jasno kako se preispituje sudjelovanje Republike Hrvatske u toj NATO misiji, teško je itko mogao zamisliti da njih 32 zapravo odlazi tek na jedan mjesec.

Naime, jučer, u srijedu 8. travnja 2020. godine, oni su se vratili u Hrvatsku avionom Oružanih snaga Savezne Republike Njemačke. Kako ističu iz MORH-a, „njihov povratak u Republiku Hrvatsku izvršen je planski, u skladu s konzultacijama s ostalim saveznicama u Afganistanu, a sukladno planu generalnog smanjenja snaga u RSM. Ostatak 12. kontingenta bit će vraćen u Hrvatsku u skladu s planovima koji se izrađuju, a najkasnije do završetka mandata“. No, ovdje treba napomenuti dvije zanimljive činjenice.

Njemačka i Afganistan

Dok američka obrambena industrija pokušava procijeniti svoje razvojne potencijale u vrijeme pandemije koronavirusa, analitičari upozoravaju kako bi trebala pomno pratiti niže razine svojih lanaca opskrbe. Naime, dva su ključna čimbenika u razmatranju logistike opskrbnih lanaca: proizvodnja i isporuka.

S proizvodne strane, prepreke uključuju mogućnost da će radnici morati obustaviti rad u proizvodnji zbog širenja virusa – nešto što se, iako privremeno, dogodilo proizvodnim točkama sustava F-35 u Italiji i Japanu – kao i ekonomske učinke pandemije. Paul Scharre, direktor Programa za tehnologiju i nacionalnu sigurnost pri „Centru za novu američku sigurnost“, objasnio je da je pokušaj predviđanja budućnosti opskrbnog lanca poput gledanja u kristalnu kuglu koja juri kraj vašeg lica brzinom od 160 km/h. „Za tvrtke koje su pretežno obrambene tvrtke, vladin će novac vjerojatno i dalje stizati“, rekao je. „Pravi izvor poremećaja je ako pojedine američke savezne države posegnu za obustavama rada i kažu radnicima: ‘Ne idite na posao’“.

Mala poduzeća će možda najviše osjetiti ekonomske neprilike, a to bi moglo stvoriti probleme ostatku sustava. Izvješće Pentagona o obrambeno-industrijskoj bazi za 2018. upozoravalo je na „domaće izumiranje“ među pojedinim isključivim dobavljačima za kritične industrijske dijelove – pogonima koji bi se mogli slomiti pod teškim ekonomskim uvjetima s kojima je svijet danas suočen. Na primjer – postoje samo četiri američka dobavljača s mogućnošću proizvodnje velikih, složenih aluminijskih i magnezijskih odljevaka iz pješčanih kalupa, potrebnih američkim Zračnim snagama. Ti se dobavljači „suočavaju s neprekidnim financijskim rizikom, i doživljavaju prijetnje bankrotom te spajanja u skladu sa cikličnom prirodom postupaka nabavke iz Pentagona“, navodi se u izvješću. A postoji samo jedan priznati izvor gornjeg, srednjeg i donjeg, uljnog kućišta rezervoara neimenovane teške teretne platforme u marinskoj uporabi (potencijalno CH-53 King Stallion) koji je oko 2017. prošao stečajni postupak. „Bez priznatog izvora za te odljevke program će se suočiti s kašnjenjima, što usporava mogućnost SAD-a za pružanje takve teške zrakoplovne potpore ekspedicijskim snagama Marinaca“, navodi se u izvješću.

Kako je upozorio Martijn Rasser, viši znanstveni suradnik „Centra za novu američku sigurnost“: „Za mala poduzeća moglo bi biti izuzetno teško opstati nakon obustave rada, jer čak i uz jamstva i ekonomske poticaje, kad se te tvrtke zaustave, zaista ih je teško ponovno pokrenuti“. Rasser je to opisao primjerom – „Ako zrakoplovna kompanija prestane raditi, avioni ne nestaju – možete započeti ispočetka. Ako je to visoko specijalizirano proizvodno poduzeće, njegovi će se zaposlenici raspršiti i pokušati pronaći drugi posao. Dakle, mislim da bi toga morali biti iznimno svjesni, zbog svih tih konsolidacija u obrambenoj industriji. (…) Ako ona moraju smanjiti svoje poslovanje tijekom dužeg razdoblja, izuzetno je teško ponovo ga pokrenuti“.

Prijevoz robe je još jedno potencijalno pitanje na koje treba obratiti pažnju, posebno budući da industrija komercijalnog zrakoplovstva zaustavlja velike dijelove svojih aktivnosti. Todd Harrison iz „Centra za strateške i međunarodne studije“ primijetio je: „Što ako se dijelovi našeg transportnog sektora zatvore pa se dijelovi ne mogu otpremiti ili kasne s isporukom?“. To se možda već i događa, budući da su prijevoznici tereta krenuli prijavljivati povećanu potražnju za transportom roba po svijetu. Izvještaj objavljen u četvrtak, 19. ožujka, u publikaciji o industrijskoj trgovini Air Cargo World upozorio je da „zračni teretni prijevoz  svakodnevno bilježi pad kapaciteta prijevoza tereta i ogromno povećanje troškova zbog brojnih putničkih letova otkazanih na globalnoj razini, u okviru napora za ublažavanje širenja bolesti COVID-19. Kao rezultat toga, malo je slobodnog kapaciteta na većini trgovačkih prometnih pravaca, a neki čak bilježe i zaostatke“.

Ograničenja putovanja između zemalja mogla bi zakomplicirati probleme, s obzirom na sve više globalnu prirodu opskrbnih lanca na programima kao što je borbeni avion F-35.

Kašnjenje dijelova koji dolaze od dobavljača razine 4 do dobavljača razine 3 moglo bi se pretvoriti u kašnjenje od dobavljača razine 3 do dobavljača razine 2, i to bi onda moglo dovesti do kašnjenja u isporuci proizvoda Pentagonu. Ipak, kašnjenja trenutno ne izgledaju previše ozbiljno, kaže Byron Callan iz Capital Alpha Partnersa, dodajući „Možda će se takva kašnjenja isporuke pojaviti u travnju, svibnju, lipnju, srpnju. To je zamislivo“. Nadalje, Callan kaže: „Ali mislim da tu govorimo o malim promjenama, koje nisu u rangu onih kakve vidite u zrakoplovnim kompanijama, a onda i u čitavom komercijalnom zrakoplovstvu“. Ostali čimbenici također mogu dovesti do potencijalnih kašnjenja u prodaji oružja u inozemstvu. U četvrtak je američko Ministarstvo vanjskih poslova upozorilo da će, zahvaljujući radu na daljinu njihovog osoblja tijekom dogledne budućnosti, „Direkcija za nadzor trgovine u obrani“ možda sporo reagirati na potrebe industrije u vezi s međunarodnim prropisima o prometu naoružanja. „Industriji se savjetuje da očekuje vremena obrade dulja od uobičajenih, zbog smanjenja raspoloživosti osoblja u više organizacija koje razmatraju podneske“, izjavilo je Ministarstvo u priopćenju.

Dugoročno, virus može također rezultirati i promjenom u načinu na koji Amerika definira opskrbne lance od važnosti za nacionalnu sigurnost. Rasser predviđa da će izbijanje koronavirusa rezultirati „temeljitom revizijom  promišljanja o tome koji su opskrbni lanci zapravo od životne važnosti za američku sigurnost“. Dosad se nije puno razmišljalo o sigurnosti lanaca opskrbe farmaceutskom ili medicinskom opremom, gdje je Kina glavni proizvođač potrebne opreme, rekao je Rasser. Kad izađemo iz ove pandemije, „prvi korak nakon što prođemo kroz ovu krizu bit će napor na razini čitave Vlade, zajedno s privatnom industrijom, da se zaista detaljno razmotri naše trenutne lance opskrbe i tada odredi koje od njih bi trebali smatrati kritičnima za američku nacionalna sigurnost u cjelini“. Scharre dodaje i „Da je prije dva mjeseca u Kongresu bio prijedlog zakona koji kaže kako trebamo osigurati da američke bolnice kupuju maske američke izrade, rekao bih da je to glupo. Sve ovo je uvelike proširilo opseg stvari za koje sada mislimo da su ključne za zdravlje i sigurnost naše nacije“.

*Gost autor je Aaron Mehta, stručni urednik magazina Defense News (https://www.defensenews.com/), koji je članak originalno naslovljen “How coronavirus could impact the defense supply chain” objavio 20. ožujka 2020. godine. Original ovog članka dostupan je na internetskoj adresi: https://www.defensenews.com/industry/2020/03/20/how-coronavirus-could-impact-the-defense-supply-chain/

Posljednjih tjedana, tijekom pandemije koronavirusa SARS-CoV-2, moglo se posebno na društvenim mrežama vidjeti mnogo različitih teorija o djelovanjima Oružanih snaga Sjedinjenih Američkih Država za vrijeme dok ostali obrambeni sustavi ograničavaju svoje aktivnosti. Na pojedine od tih glasina kritički smo se osvrnuli i na portalu Obris.org, skrenuvši pažnju na činjenicu kako i američki obrambeni sustav itekako osjeća posljedice globalne zaraze.

U svjetlu jučerašnje odluke Ministarstva obrane Republike Hrvatske o organiziranju povratka 11. HRVCON-a iz Afganistana vlastitim sredstvima, konkretno putničkim avionima domaćeg Croatia Airlines-a, čini nam se nužnim napomenuti i mogući uzrok ovakvom potezu hrvatskog ministra obrane Damira Krstičevića i Vlade premijera Andreja Plenkovića. Naime, nije tajna kako se do sada Hrvatska za transport ljudi i roba do Afganistana učestalo oslanjala na nacionalne vojne partnere, što je sada izgleda došlo u pitanje. Razlog ovakvom razvoju stvari možda se krije u priopćenju Ministarstva obrane SAD, izdanom u srijedu 25. ožujka ove godine, koje kaže:

„Danas je ministar obrane Mark Esper proglasio odluku o 60-dnevnoj obustavi kretanja za sve djelatne osobe, civilno osoblje i članove njihovih obitelji raspoređene u inozemstvo. Ova mjera je poduzeta kako bi se pomoglo daljnjem ograničavanju širenja koronavirus bolesti 2019 (COVID-19), ne bi li zaštitili američko osoblje, te očuvali operativnu spremnost naših globalnih snaga.

Nadograđujući na već ranije oglašena ograničenja kretnja koja upravljaju putovanjima u inozemstvo, trajnijim promjenama mjesta službe, službenim odsustvima i godišnjim odmorima – ova odluka o obustavi kretanja također će obuhvaćati vježbe, raspoređivanje i izmještanje, kao i druge aktivnosti globalnog upravljanja osobljem. Otprilike 90.000 ljudi koji su na redu za raspoređivanje i izmještanje tijekom nadolazećih 60 dana bit će pogođeno ovim ograničenjem.

U okviru ove odluke su i mehanizmi kojima se mogu odobriti izuzeci od njene primjene. Odobreni izuzeci obuhvaćaju:

• Putovanje pacijenata i zdravstvenog osoblja u svrhu medicinskih tretmana za osoblje i njihove obitelji
• Zakazana raspoređivanja/izmještanja ratnih brodova i na njih ukrcanih postrojbi, ako njihov tranzit traje 14 dana i pri tome su ispunjeni uvjeti oko ograničenja kretanja (Restriction of Movement – ROM) povezani s aktualnim smjernicama o zaštiti zdravlja pripadnika
• Pojedinci koji su već započeli putovanje
• Pojedici čija privremena službena putovanja (Temporary Duty Travel – TDY) završavaju tijekom roka važenja ove odluke, ovlaštena su vratiti se na svoja mjesta službe

Dodatni izuzeci mogu biti odobreni u pojedinačnim slučajevima, kada je putovanje nužno za ispunjenje misija, humanitarne prirode ili opravdano izvanredno teškim okolnostima. Takve izuzetke mogu odobravati borbeni zapovjednici, načelnik Združenog stožera, te visoki dužnosnici Ministarstva obrane.

Trenutno, ne očekuje se da bi ova odluka trebala utjecati na nastavak povlačenja snaga SAD iz Afganistana, koje je predviđeno dovršiti unutar 135 dana od potpisivanja sporazuma.

Svo ovlašteno osoblje Ministarstva obrane, koje je na putu, mora se pridržavati odgovarajućih propisa o zaštiti zdravlja naših snaga tijekom putovanja“.

Samo koji tjedan nakon ograničavanja pojedinih kategorija vojnih putovanja unutar SAD i u inozemstvu tijekom nadolazećih dva ili tri mjeseca, sada je tu uvedena i kompletna obustava. Riječ je o mjeri koja će odmah pogoditi kako provedbu vježbi, tako i transport osoblja iz borbenih operacija u Afganistanu, Iraku i Siriji. Inače, riječ je o pokušaju zaustavljanja ili barem usporavanja širenja zarazne bolesti Covid-19, od koje su do srijede 25. ožujka oboljele ukupno 453 osobe povezane s Ministarstvom obrane SAD, od toga 227 vojnika.

Dok transportni zrakoplovi AN-32B već 8 godina trunu u vojnoj bazi na Plesu, upravo se danas pokazao puni smisao potrebe očuvanja transportne komponente HRZ-a. Naime, 11. HRVCON zaglavio je u Afganistanu nakon primopredaje dužnosti, i već mu je par puta do sada odgođen povratak u Republiku Hrvatsku. Zbog toga se Vlada RH odlučila na drastičnu mjeru – povratak u domovinu civilnim avionom domaće nacionalne avio-kompanije.

Na jutrošnjoj 220. sjednici Vlade RH, koja se po novom do daljnjega ne održava u Banskim dvorima nego u novouređenim prostorima NSK, ministar obrane Damir Krstičević objasnio je okolnosti i razloge takvog poteza:

„Trenutačno se u misiji potpore miru ‘Resolute Support’ u Afganistanu, uz 108. pripadnika 12. hrvatskog kontingenta, nalazi i 105 pripadnika Hrvatske vojske iz sastava 11. HRVCON-a. U sklopu tog 11. kontingenta, koji je već predao dužnost 12. kontingentu, nalazi se 35 vojnika iz savezničkih partnerskih zemalja u sklopu Američko-jadranske inicijative, i to: 26 pripadnika Vojske Crne Gore, 7 pripadnika OS Sjeverne Makedonije, te 2 pripadnika OS Republike Albanije. 11. hrvatski kontingent je u Afganistanu odradio sjajan posao – ja ih pohvaljujem i zahvaljujem im se jer su 6 mjeseci doprinosili miru i stabilnosti u Afganistanu, te su promovirali našu zemlju kao pouzdanog saveznika.

Zbog globalne situacije s koronavirusom njihov povratak u RH bio je privremeno odgođen. Ipak, mi smo procijenili kako njihov daljnji ostanak u Afganistanu nakon isteka mandata predstavlja zdravstveni i sigurnosni rizik. Stoga je potrebno izvršiti povratak svih pripadnika iz sastava 11. hrvatskog kontingenta. Sigurnost svakog hrvatskog vojnika naš je apsolutni prioritet. Ovom odlukom predlaže se davanje suglasnosti Vlade RH da Croatia Airlines obavi transport, odnosno povratak pripadnika Hrvatske vojske koji us sudjelovali u misiji potpore miru ‘Resolute Support’ u Afganistanu. Ovim putem se zahvaljujem Vama, g. Predsjedniče, ministru prometa, ministru vanjskih poslova, i predsjedniku Uprave Croatia Airlinesa za potporu koju ste dali u pripremi ove odluke. Naša odgovornost je svakog hrvatskog vojnika vratiti njihovim obiteljima. Oni su odradili svoju dužnost, a sada je na nama ovaj zadnji korak. Taj korak ćemo napraviti kao država, koristeći se svim raspoloživim sastavnicama i resursima sustava domovinske sigurnosti.

Kao što sam već rekao, pobrinut ćemo se i za naše saveznike, partnere iz Crne Gore, Albanije i Makedonije. Zajedno smo u ovoj misiji dugi niz godina i to je najmanje što možemo učiniti za njih. A sada idemo vratiti naše vojnike u Hrvatsku!“

Vlada je, naravno, jednoglasno donijela ovu odluku, i zadužila Ministarstvo obrane, Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture i Ministarstvo vanjskih i europskih poslova za njenu provedbu. Ministarstvo obrane najavilo je da se povratak 11. HRVCON-a iz Afganistana avionom Croatia Airlinesa planira za petak, 27. ožujka, a neslužbeno doznajemo da bi se vojnici trebali vratiti navečer oko 22 sata.

Ovo nije prvi put da hrvatski vojnici iz Afganistana imaju problem s povratkom kući, ali je prvi puta da se Vlada RH i Ministarstvo obrane odlučuju na ovakvu vrstu povratka. Unatoč uglavnom medijskim prigovorima, do sada su se najviši dužnosnici Ministarstva obrane i Oružanih snaga pravili da je sasvim normalno „ubiti“ vlastitu transportnu sposobnost jer, eto, prijevoz sa saveznicima sasvim dobro funkcionira i puno je isplativiji od vlastitog prijevoza. Danas su se pokazale mane ovakvoga stava! Iako je, naravno, AN-32B premali za prijevoz cijelog kontingenta odjednom, to nije razlog da ga se tako olako otpiše i nimalo ne razmišlja o opstanku transportnog zrakoplovstva. Posebno to vrijedi u doba izvanrednih stanja, kada po obustavi većine civilnog zračnog prometa među državama sve češće prometuju tek državni specijalni letovi i vojne transportne letjelice.

Prije gotovo 2 tjedna, točnije 12. rujna, u kampu „Marmal“ u Mazar-e-Sharifu održana je primopredaja dužnosti između zapovjednika 8. i 9. hrvatskog kontingenta u misiji „Resolute Support“ u Afganistanu. Od tada, 9. HRVCON obavlja svoje redovne zadaće u ovoj NATO misiji, a 8. HRVCON čeka povratak kući. Time su u ovom razdoblju u zemlji podno Hindukuša nalazi ukupno 220 pripadnika OS RH. Nestrpljenju da nakon 6 mjeseci konačno vide svoje bližnje dodatno je kumovalo navodno višekratno najavljivanje pa otkazivanje prijevoza prema Hrvatskoj.

Jučer nam ni Ministarstvo obrane nije znalo odgovoriti kada će se hrvatski vojnici vratiti u RH. „Povratak pripadnika 8. HRVCON-a očekuje se do kraja mjeseca rujna,“ priopćeno nam je iz Ministarstva obrane. Problem je, naime, u organizaciji prijevoza, kojeg nam već godinama pružaju američki partneri.

Dolazak i odlazak u misiju “Resolute Support” u organizaciji je OS SAD-a

„Vezano uz organizaciju povratka pripadnika hrvatskog kontingenta iz Afganistana, možemo Vas izvijestiti kako točan termin povratka ovisi o strateškom prijevozu, odnosno o raspoloživosti američkih resursa za provedbu strateškog prijevoza, budući da su za organizaciju prijevoza odgovorni američki partneri. Naime, transport naših pripadnika u/iz Afganistana realizira se temeljem sporazuma (Acquisition And Cross-Servicing Agreement – ACSA), u sklopu programa „Lift and Sustainment“, a troškove transporta osiguravaju OS SAD-a. OS RH predlaže načelne vremenske rokove i upućuje zahtjeve, a američki partneri određuju točne datume i resurse za provedbu,“

pojašnjavaju iz  Samostalne službe za odnose s javnošću i izdavaštvo MORH-a.

Osim pripadnika Oružanih snaga RH, na povratak kući čekaju i pripadnici oružanih snaga partnerskih zemalja. Radi se o pripadnicima zemalja A5 inicijative (Crna Gora, Makedonija, BiH, te Albanija), koji su također dio paketa strateškog prijevoza.

7. HRVCON vratio se u Hrvatsku u roku od 3 dana

Da se u ovom slučaju ipak radi o ne baš uobičajenom kašnjenju povratka hrvatskih vojnika iz Afganistana, pokazuje i primjer odlaska i primopredaje dužnosti između 7. i 8. HRVCON-a u misiji „Resolute Support“. Primopredaja dužnosti zapovjednika 7. i 8. hrvatskog kontingenta održana je također u kampu „Marmal“ u Mazar-e-Sharifu 14. ožujka ove godine, da bi već 17. ožujka u vojarni „Pukovnik Marko Živković“ na Plesu bio održan doček pripadnika 7. HRVCON-a. Spomenuti 7. HRVCON u Afganistan je ispraćen 04. rujna 2017., a primopredaja dužnosti između zapovjednik 6. i 7. HRVCON-a održana je 12. rujna 2017.. Četiri dana kasnije, 16. rujna 2017., pripadnici 6. HRVCON-a već su bili na Plesu. Iako se aktualno kašnjenje u povratku od gotovo 2 tjedna na prvi pogled ne čini predugo, ipak je riječ o igri živaca nakon 6 mjeseci ne baš lake misije u Afganistanu – pri čemu su jednako nestrpljivi hrvatski vojnici, ali i njihove obitelji koje jedva čekaju da ih napokon vide.

8. HRVCON 2018. kao i 11. SLOCON 2009.? (Photo: MORH/T.Brandt)

Da kašnjenje u povratku od 15-ak dana nije baš normalna pojava pokazuje i slučaj iz sada već daleke 2009. godine, kada je 60 pripadnika 11. kontingenta Slovenske vojske od 16. listopada pa do 03. studenog čekalo povratak u domovinu. Oni su svoju zadaću u Afganistanu okončali 15. listopada te 2009. godine, a od 16. listopada čekali su u vojnoj bazi Herat povratak kući. Prvi odlazak bio je najavljen za 29. listopada, a drugi za 01. studenog. Oba ova odlaska otkazana su iz „sigurnosnih razloga“, odnosno zbog „nedostatka raspoloživih kapaciteta“. Slovenskoj vojsci su tada u pomoć pritekle Sjedinjene Američke Države, koju su ponudile besplatan prijevoz svojim transportnim zrakoplovom C130, što je u konačnici i dovelo slovenske vojnike kućama 03. studenog 2009. godine. Takva suradnja SAD-a i Slovenske vojske do tada je bila iznimka, a ne pravilo.

Američki besplatan prijevoz u i iz Afganistana koriste i Oružane snage RH, a dosadašnji vojni vrh često je iskazivao zadovoljstvo ovakvim aranžmanom.Do sada se znalo desiti da bi se par dana duže čekalo na odlazak u Afganistan, ali je povratak u domovinu bio relativno brz. Gdje je ovoga puta “zaštekalo” – nije poznato.

Prema nepotvrđenim informacijama, pripadnici 8. HRVCON-a ipak su na putu kući, a njihov dolazak u Zagreb očekuje se noćas iza ponoći.

Nadopuna

Pripadnici 8. HRVCON-a u ranim jutarnjim satima srijede, 26. rujna, napokon su se vratili u Hrvatsku. Zajedno s njima došli su i pripadnici Vojske Crne Gore, Armije Makedonije, Oružanih snaga Albanije te Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Kao i do sada, prijevoz iz Afganistana do Hrvatske organizirale su SAD, avionom C-17 Globemaster iz sastava U.S. Air Force-a.

Iskrcavanja na Normandiji 1944. bila su najkompleksnija vojna operacija u povijesti, ali barem američki vojnici nisu trebali dobivati žigove u putovnicu na plaži Omaha. To zvuči apsurdno, ali danas američke i NATO snage moraju se natezati s takvim formalnostima i s još podosta toga pride dok se bave poslom obrane Europe. Očigledno, u slučaju rata, te birokratske prepreke bile bi uklonjene. Ali koliko je god moguće, trebali bi ih također ukloniti i kad je pitanje priprema za rat. Bolja koordinacija i kompatibilnost među saveznicima traži da se stvarno dobro pogleda i te razne važeće upravne aranžmane.

Pod vodstvom SAD, NATO vojni partneri nedavno su dovršili operaciju „Saber Guardian“ u Istočnoj Europi; uključeno je tu bilo 25.000 vojnika tijekom više od 10 dana, i bila je to najveća takva vježba ove godine. Za razne oružane snage koje su provele više od desetljeća fokusirane na borbu protiv terorista u Afganistanu i na Bliskom istoku, bio je to bitan podsjetnik na konvencionalno ratovanje. Sve je to pomoglo i uvjeriti NATO članice iz Istočne Europe da im Zapad čuva leđa.

Tijekom svega toga, vojne su snage nalijetale na razne vrste „ležećih policajaca“, pravih i metaforičkih. Npr. kada je zapovjednik američkih snaga u Europi general Ben Hodges letio iz Bugarske u Rumunjsku, ne bi li nadgledao vježbu bojnim streljivom na Crnome moru, bilo mu je rečeno da sleti u rumunjsku zrakoplovnu bazu i obavi carinske procedure. Sličnu je situaciju doživio i po pitanju putovnica u Mađarskoj.

Snage koje su se kretale na istok nisu mogle koristiti ceste i mostove zbog pojedinih čvrsto utvrđenih limita na težinu vozila. Neki drugi su imali problema s ljetnim pravilima prometa i propisima o ograničenju buke. Neke zračne luke, željeznički pravci i tuneli pokazali su se neprikladnima za prolaz novijih vojnih aviona i kamiona. Općenito, 28 članica NATO saveza trebaju u prosjeku 15 dana za rješavanje diplomatskih dozvola prije nego što trupe ili vojna oprema uopće mogu krenuti preko njihovih granica.

General pukovnik Ben Hodges, Cincu u Rumunjskoj, 15. srpnja 2017. godine

Sve je to potaklo Hodgesa da pozove na uspostavu „vojne schengenske zone“, modelirane temeljem sporazuma EU koji dopušta neograničeno putovanje preko državnih granica. Na NATO sastanku u lipnju, nizozemska ministrica obrane Jeanine Hennis-Plasschaert pozvala je da se tako nešto i stvarno napravi. Nije to jednostavno: s jedne strane, neke EU članice nisu ujedno i dio NATO saveza. Ali Schengen je načelno jedan prilično odgovarajući model. Kako je to Hodges izjavio, NATO treba „nešto što bi dopustilo vojnom konvoju da se kreće preko Europe barem onoliko brzo koliko se migranti mogu kretati širom Europe“.

Rusija, ohrabrena svojom jednostavnom aneksijom Krima od Ukrajine, sprema se održati vojne vježbe koje će obuhvatiti i do 100.000 vojnika na njenim zapadnim granicama. Savez i SAD su također pojačali svoju prisutnost u posljednje vrijeme rotacijom dodatne 4 oklopne brigade (svaka oko 4.500 vojnika) kroz Poljsku i baltičke države. Pa ipak, najistočnije članice NATO saveza osjećaju se sve ranjivijima.

Nitko ne želi rat, ali projiciranje ozbiljnih sposobnosti odgovora čini bitan dio odvraćanja. Kremlj se teško može osjećati ugrožen od NATO snaga ograničenih već i od carinskih službenika.

Ovaj urednički tekst je 11. kolovoza 2017. godine objavio portal Bloomberg (https://www.bloomberg.com/europe), pod originalnim nazivom “NATO Troops Can’t Fight If They’re Stuck at Customs”. Članak je u originalu dostupan na adresi: https://www.bloomberg.com/view/articles/2017-08-11/nato-troops-can-t-fight-if-they-re-stuck-at-customs

Kada je krajem lipnja Hrvatski sabor raspravljao o dvije nove misije u koje odlaze pripadnici OS RH, malo je toga bilo jasno. Osim maksimalnog mogućeg broja, nije bilo jasno koliko će zapravo hrvatskih vojnika otići u Litvu i Poljsku u sklopu ojačanja prednje prisutnosti NATO-a na istoku Europe, kada će započeti njihov angažman, kao ni koliko će sve to koštati. No zahvaljujući nedavnom oglasu Ministarstva obrane RH u Elektroničkom oglasniku javne nabave, neke od ovih nedoumica ipak su dobile konkretnije obrise.

Naime, 17. srpnja MORH je oglasio nabavu usluge željezničkog prijevoza materijalne imovine i pripadnika OS RH u Republiku Poljsku i Republiku Litvu, gdje se kroz pregovarački postupak s prethodnom objavom želi naći prijevoz, određene logističke usluge i najam kontejnera upravo za vojnike i sredstva koji odlaze u ove dvije nove NATO misije. Postupak je podijeljen u dvije grupe, gdje se ona prva tiče željezničkog prijevoza u Poljsku, uz procijenjenu vrijednost od 1.680.000,00 kuna, dok je u drugoj grupi prijevoz u Litvu, s nešto višom procjenom od 2.120.000,00 kuna. U oba slučaja, teret – materijalna imovina i pripadnici OS RH bit će ukrcani na željezničkom terminalu u zagrebačkom Vrapču, da bi se oni koji idu u Poljsku iskrcali na željezničkom terminalu Orzysz na sjeveroistoku Poljske (zaleđe tzv. “Suwałki procjepa”), a oni koji idu u Litvu – na željezničkom terminalu Gaižiūnai, dvadesetak kilometara sjeveroistočno od grada Kaunasa.

eFP borbena skupina u Poljskoj

Planirani datum dolaska na terminal u poljski Orzysz je između 10. i 15. listopada ove godine, a traže se adekvatni vagoni za prijevoz materijalne imovine (vozila i 15 komada 20“ kontejneri), te jedan spavaći vagon (s minimalno 6 kupea sa po 2 ležaja) za pripadnike OS RH koji će biti pratnja tereta tijekom putovanja iz Hrvatske u Poljsku. Najam kontejnera treba biti na godinu dana s mogućnošću prijevremenog prekida i vraćanja kontejnera, ali i s mogućnošću produženja trajanja najma pokaže li se za time potreba. Najkasnije do 19. rujna izvršitelj usluge mora imati obavljenu rezervaciju vagona, iako MORH i u samom natječaju priznaje da „još uvijek nije završeno usklađivanje strukture materijalne imovine“ koja će se slati u Poljsku, te da promjene u broju kontejnera i vrsti vozila mogu izazvati i promjene u broju vagona. Prema Vladinoj odluci, put Poljske ide bitnica samohodnih višecijevnih lansera raketa, pa u tome vjerojatno leži i specifikacija vozila u Cargo-manifestu, a nije na odmet imati na umu i činjenicu da je krajem lipnja na vojnom poligonu u Slunju održana vježba Topničko-raketne pukovnije s njihovim SVLR tipa M-92 Vulkan. Osim Vulkana, lako je moguće da će za Poljsku krenuti i oružja sustava BM-21 Grad.

Odlazak u Litvu planiran je za sam kraj ove godine – dolazak na željeznički terminal Gaižiūnai planiran je u jutarnjim satima subote, 2. prosinca. Ovdje se također traže adekvatni vagoni za prijevoz materijalne imovine – vozila i kontejnera, kao i spavaći vagon za minimalno 10 osoba (minimalno 6 kupea sa po 2 ležaja). Ovaj dio u natječajnoj dokumentaciji vjerojatno sadrži i grešku, budući se najprije spominje nabava za 20 kontejnera, da bi samo koju rečenicu kasnije stajalo da je riječ o 15 kontejnera od 20 stopa. U ovom slučaju prijevoznik mora imati obavljenu rezervaciju vagona najkasnije do 6. studenog, ali MORH, kao i u poljskom slučaju, upozorava da još uvijek nije završeno usklađivanje strukture materijalne imovine, o čemu će u konačnici ovisiti i broj kontejnera i vozila, kao i eventualno broj vagona. Razdoblje najma kontejnera je nešto kraće nego za Poljsku – za Litvu bi ono trebao trajati do 15. srpnja 2018. godine, uz mogućnost skraćivanja ili produžavanja i toga roka. Put Litve će i veći broj vozila nego za Poljsku, i to prije svega BOV Patria, kojih u Cargo manifestu izgleda da ima predviđeno barem 15 komada.

Spomenuti natječaj za željeznički prijevoz u Litvu i Poljsku otvoren je do 16. kolovoza, i to do 11 sati.

Zanimljivosti natječaja

Utovar Patria za vježbu “Combined Resolve IV” 2015. godine

Ovaj je natječaj zanimljiv iz više aspekata. Prvo – već sama činjenica da se putem javnog natječaja traži prijevoz opreme i dijela ljudstva za neku NATO misiju. Ne pamtimo ovakav slučaj, pa bi lako moglo biti da se radi o potpunom presedanu. Čak i u novijim slučajevima kada su OS RH prevozile tešku opremu van granica Hrvatske, nije bilo natječaja ovakvog tipa. Prvi veliki transport vozila i opreme (14 Patria, 2 kamiona MAN i 3 kontejnera s opremom) bio je početkom svibnja 2015. godine, radi sudjelovanja OS RH na međunarodnoj vojnoj vježbi „Combined Resolve IV“ na vojnom poligonu Hohenfels. Dok je glavnina naših snaga išla prema Njemačkoj cestovnim putem, materijalna sredstva s pratnjom prevozila su se željezničkim prijevozom, zahvaljujući suradnji HŽ-a i tvrtki Agit i DB Schenker. Ni pri posljednjem prijevozu tenkova i drugih vozila na vježbu „Saber Guardian 17“, odnosno vježbe „Getica Saber 17“ i „Brave Warrior“, nije se spominjala javna nabava usluga željezničkog prijevoza.

Drugo – zbog vrlo uskih rokova, aktualni natječaj ne smije pasti. On ne smije biti poništen, niti može biti „na čekanju“ dok se ne riješe eventualne žalbe pri Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave. Posebice se to odnosi na dio natječaja za prijevoz u Poljsku – dok se, s jedne strane, ponude zaprimaju do 16. kolovoza, izabrani ponuditelj već 19. rujna mora imati rezervirane vagone. Dakle, u roku od mjesec dana od zaprimanja ponuda mora biti izvršena njihova evaluacija, izabran najbolji ponuditelj, potpisan ugovor i rezervirani vagoni. Tih mjesec dana jednostavno ne dozvoljava luksuz čekanja da spomenuta Državna komisija riješi moguću žalbu nekog nezadovoljnog ponuditelja, budući da se odluke Komisije u ovakvim postupanjima čekaju mjesecima.

I treće – u nedostatku vlastitog transporta (dok istodobno dva transportna AN-32B propadaju u 91. ZB) do sada je bilo pravilo da prijevoz OS RH i tehnike u misije i operacije obavljaju saveznici. I sam načelnik GS OS RH nedavno je u razgovoru za Obris.org rekao kako prijevoz sa saveznicima dobro funkcionira, te kako ćemo se na njega oslanjati i nadalje. No ne i u ovom slučaju u kojem se MORH očito mora snaći sam i o vlastitom trošku. Dosadašnje je pravilo bilo da je prijevoz koji vrše američki saveznici besplatan, dok njemački saveznici svoj prijevoz naplaćuju – a upravo će pod zapovjedništvom ovih saveznika OS RH djelovati u Poljskoj i Litvi. Prije 10-ak dana ministar obrane Krstičević potvrdio je da je naložio preispitavanje razloga zbog kojih su prizemljeni i praktički otpisani transportni zrakoplovi HRZ-a. Iako Antonovi ne bi puno pomogli pri prijevozu teške tehnike, nesumnjivo je da bi bili mogli biti od koristi za prebacivanje ljudstva, posebna u aktualnim vremenima sve većih inozemnih angažmana OS RH.