Vlada je jučer, 24. rujna 2020. godine, na zatvorenome dijelu svoje 11. sjednice obavila i čitav niz kadrovskih promjena. Među ostalim, razriješila je i niz dosadašnjih te imenovala nove državne tajnike u ministarstvima. Od toga, za portal Obris.org je posebno interesantna bila izmjena pri vrhu Ministarstva obrane Republike Hrvatske. Naime, “U Ministarstvu obrane razriješeni su državni tajnici mr. sc. Zdravko Jakop i Tomislav Ivić, a imenovani mr. sc. Zdravko Jakop i Branko Hrg“.

Dakle, nakon niza godina djelovanja na braniteljskim i obrambenim temama, sa scene se povlači Tomislav Ivić, bivši ministar branitelja, saborski zastupnik i predsjednik Odbora za obranu, koji je posljednjih godina bio zamjenik ministra obrane, pa državni tajnik u MORH-u, a ovoga ljeta i privremeni obnašatelj dužnosti ministra obrane pred parlamentarne izbore 5. srpnja.

Umjesto njega, državnim tajnikom je – odlukom Vlade – postao Branko Hrg, po zanimanju odgojitelj predškolske djece. Da, baš onaj Hrg koji je nekada bio predsjednik HSS-a, gradonačelnik Križevaca, saborski zastupnik od 2011. do 2020. (ukupno u 3 saziva Hrvatskog sabora), i predsjednik saborskog Odbora za poljoprivredu tijekom 2016. godine, koji o obrani nije prozborio ni jednu jedinu javnu riječ svih tih godina. Tako premijer Plenković nastavlja nekompetentnim kadrovima popunjavati najviša mjesta u Ministarstvu obrane RH.

Ovakvo kadroviranje punokrvni je primjer onoga što se zove političko uhljebništvo, a sinekura u Ministarstvu obrane je zahvala za Hrgovu podršku HDZ-u. To što zbog toga trpi jedan od najvažnijih resora u državi izgleda kako nikome nije bitno.

Nakon cjelodnevne rasprave, jučer oko 23 sata u Hrvatskom saboru bilo je održano i glasovanje o povjerenju novoj Vladi Republike Hrvatske – koje je mandatar te novi/stari premijer Andrej Plenković dobio s točno potrebnih 76 glasova. Nakon toga je do ponoći održano i polaganje prisege svih članova nove Vlade Republike Hrvatske, osim budućg ministra uprave i pravosuđa Ivan Malenica – koji će to obaviti kad izađe iz karantene zboz bolesti Covid-19. Tom je prilikom na dužnost ministra obrane Republike Hrvatske zaprisegnut Mario Banožić, koji je već danas ujutro i preuzeo konkretne dužnosti na Trgu Kralja Petra Krešimira IV br. 1 u Zagrebu.

Tako je jutros, 24. srpnja 2020., održana i službena primopredaja dužnosti između novoimenovanog ministra obrane Marija Banožića te državnog tajnika Tomislava Ivića, koji je tu dužnost obnašao od 14. svibnja ove godine. Kako je priopćilo Ministarstvo obrane Republike Hrvatske malo iza devet sati ujuto, novoimenovanog ministra obrane Marija Banožića je tom prilikom državni tajnik Tomislav Ivić upoznao s aktivnostima i stanjem u Ministarstvu obrane, te mu zaželio uspjeh na novoj dužnosti. U skladu s kultom ličnosti kojeg se gradilo posljednjih godina, novi ministar Banožić na početku je – osim tamo prisutnom državnom tajniku Iviću – zahvalio i bivšem ministru obrane Damiru Krstičeviću na svemu što je ovaj učinio za Ministarstvo obrane i Hrvatsku vojsku, da bi onda podsjetio i kako su „Hrvatska vojska i hrvatski branitelji predvođeni prvim ministrom Gojkom Šuškom i prvim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom najzaslužniji za današnju slobodnu i neovisnu Hrvatsku“. Naravno, uvidom u sam internetski portal Ministarstva obrane RH lako se može zapaziti kako je spomenuti Gojko Šušak ipak bio tek peti po redu ministar obrane RH (od 18. rujna 1991. do 3. svibnja 1998.) – nakon (1) mr. Petra Kriste (od 31. svibnja 1990. do 24. kolovoza 1990.), pa (2) Martina Špegelja (od 24. kolovoza 1990. do 2. srpnja 1991.), (3) Šime Đodana (od 2. srpnja 1991. do 31. srpnja 1991.), te onda i (4) Luke Bebića (od 31. srpnja 1991. do 18. rujna 1991. godine). Tako je novi ministar pokazao da osim osnovnih pojmova ne poznaje ni osnovnu faktografiju iz novije hrvatske povijesti, dok mu MORH-ova Služba za odnose s javnošću pritom nimalo ne pomaže.

P.S. Napomenimo kako je dva i pol sata nakon objave ovog teksta iz MORH Samostalne službe za odnose s javnošću i izdavaštvo u medije stigao i ispravak priopćenja u kojem se (s prenesenim i naglaskom) kaže: „(…) u prvom priopćenju koje smo vam poslali stoji kako je Gojko Šušak prvi ministar obrane, a ispravno je da je Gojko Šušak ratni ministar obrane te vas ljubazno molimo da ispravite nenamjernu pogrešku koja nam se potkrala“. Pa, eto… ispravljeno!

Uz to, Banožić je i poručio: „Neću iznevjeriti hrvatske vojnike i branitelje, svjestan sam odgovornosti i nastojat ću opravdati očekivanja i ukazanu čast. Uvjeren sam kako ću kao novi ministar obrane svoju dužnost obnašati časno i pošteno, te ću dati novu dimenziju unapređenju obrambenih sposobnosti“. Također, ministar je naglasio da je u Programu Vlade istaknuto da će se nastaviti s opremanjem i modernizacijom Hrvatske vojske te u prvih šest mjeseci završiti započete kapitalne infrastrukturne projekte – „Ulagat će se u hrvatskog vojnika kao najveću vrijednost obrambenog sustava, uključujući stalnu brigu za vojnika, dočasnika i časnika radi daljnjeg poboljšanja materijalnih prava te uvjeta života i rada te dovršiti započeti proces oko ustrojavanja Sveučilišta za obranu i sigurnost“.

Tko je novi ministar obrane?

Ministar obrane Mario Banožić rođen je 10. ožujka 1979. u Vinkovcima. Školovao se u Osijeku, gdje je 2002. diplomirao, a 2013. i doktorirao ekonomiju. Kompletno radno iskustvo prije ulaska u Vladu RH bilo mu je koncentrirano na Vukovarsko-srijemsku županiju, u kojoj se zaposlio nakon fakulteta (2005.) i u kojoj mu od 2016. radi i supruga. Nakon prve četiri godine kao stručni suradnik, odmah se krenuo uspinjati po tamošnjim funkcijama – prvo je godinu dana bio voditelj odsjeka (turizam), pa četiri godine pomoćnik pročelnika (Upravni odjel za regionalni razvoj i međunarodnu suradnju), četiri godine je proveo kao pročelnik (županijski Upravni odjel za turizam i kulturu, Upravni odjela za kulturu i turizam grada Vinkovaca te Stručna služba za unutarnju reviziju županije), te godinu dana na mjestu predstojnika tamošnjeg Ureda državne uprave. Sredinom srpnja 2019. godine, nakon smjene Gorana Marića, Mario Banožić stiže i u Vladu Republike Hrvatske, gdje ga premijer Plenković postavlja na mjesto ministra državne imovine – s kojeg godinu dana kasnije stiže i na čelo MORH-a.

U svojoj imovinskoj kartici, podnesenoj u siječnju 2018. i dopunjenoj u kolovozu 2019. godine, ministar Banožić je naveo vlasništvo nad stanom u Vinkovcima (81,97 metara kvadratnih, vrijedan 480 tisuća kuna) te dva automobila – Hyundai Tucson 2.0 DOHC26 iz 2008. i Nissan Terrano 2.7 TD Wagon iz 2003. – kao i posjedovanje 10.000 eura štednje. No, posebna je zanimljivost ipak da aktualni ministar obrane uz ovu zahtjevnu državnu dužnost te obnašanje članstva u Središnjem odboru HDZ-a – izgleda ima vremena i volje (barem prema pripadajućim internetskim stranicama) i nadalje biti predsjednikom Upravnog vijeća Centra za socijalnu skrb Vinkovci, predsjednikom Hrvatske Udruge za marketing „CROMAR“ iz Osijeka, te članom izvršnog odbora Lovačkog društva „Sloga“ iz Vinkovaca.

Photo: MORH/Kopi/Brandt

Prije nešto više od mjesec dana, točnije 27. svibnja ove godine, načelnik GS OS RH admiral Robert Hranj potvrdio je da Hrvatska definitivno odlazi iz NATO misije „Resolute Support“ u Afganistanu.

„Donijet je politički konsenzus na najvišem vrhu da se ipak povučemo iz Afganistana, i to praktički s krajem ove rotacije prestaje naše sudjelovanje u Afganistanu. Razmišljamo, analiziramo i pretpostavljamo da će se određeni dio snaga u brojčanom smislu reinvestirati, kako to kažu u NATO-u, u neke nama bliže operacije. Prije svega govorim o operaciji na Kosovu. Tamo bi otišao kontingent – sljedeći kontingent – koji bi bio ipak malo veći nego ovaj sadašnji. Možda preuzmemo jednu veću zadaću tipa satnije, koja je tamo u ustroju operacije“,

najavio je admiral Hranj povodom Dana OS RH na Dnevniku Nove TV.

No, tek je danas odlukom Vlade zapravo i postavljen praktički okvir povlačenja, odnosno preduvjeti pakiranja pripadnika OS RH iz misije „Resolute support“. Naime, na jutrošnjoj 239. sjednici Vlada je usvojila „Prijedlog odluke o postupanju s materijalnim sredstvima u misiji potpore miru ‘Resolute Support’ u Afganistanu“. Obrazlagatelj ovog prijedloga bio je obnašatelj dužnosti ministra obrane Tomislav Ivić:

„Materijalna sredstva koja su pripadnici Hrvatske vojske koristili, odnosno koriste za vrijeme sudjelovanja u misiji potpore miru ‘Resolute Support’ u Afganistanu, a čije vraćanje u Republiku Hrvatsku nije moguće, odnosno nije isplativo, zbrinut će se donacijom, prodajom ili uništenjem u području te misije. A knjigovodstvena vrijednost te imovine iznosi oko 38,5 milijuna kuna. Pri zbrinjavanju materijalnih sredstava vodit će se računa o tome da se zbrinjavanje provede tako da se omogući daljnje korištenje tih sredstava, odnosno da se zbrinjavanje provede sa što manje troškova. Za provedbu predložene odluke zadužuje se Ministarstvo obrane, koje će Vladi RH dostaviti izvješće o provedbi ove odluke u roku od 15 dana od njezine provedbe“.

Ministri su jednoglasno prihvatili ovaj prijedlog, i tako je Vlada sam kraj svog mandata okončala i formalnim povlačenjem iz naše najdugovječnije NATO misije. No, nije to prvi put da se rješavaju robna pitanja vezanu uz boravak i djelovanje OS RH u Afganistanu. Naime, i od sredine 2013. do prvih mjeseci 2014. godine – kada je Hrvatska reducirala svoje djelovanje u tadašnjoj UN/NATO misiji ISAF – također se nametnuo posao pakiranja dijela vojnog materijala za prijevoz u RH, te otpisa (a onda i prodaje, doniranja ili uništavanja) ostatka. Time ova praksa nije ništa nova.

Puna knjigovodstvena vrijednost robe koja će se sada, 2020. godine, uništiti ili dalje prodati, odnosno darovati, iznosi  38.448.278,40 kuna. Za to vrijeme, vrijednost onog dijela materijalnih sredstava koje će se vratiti u RH upola je manja. Naime, osobna oprema vojnika, komunikacijska oprema, dio informatičke opreme i ostala elektronička oprema koja sva stiže natrag u Republiku Hrvatsku, ima knjigovodstvenu vrijednost od 19.580.194,20 kuna.

U hrvatskom javnom prostoru priču o povlačenju hrvatskih vojnika iz NATO misije u Afganistanu otvorio je predsjednik RH Zoran Milanović, i to još u predizbornoj kampanji, a po njegovoj službenoj inauguraciji na mjesto predsjednika RH brzo je postignut i dogovor o okončanju hrvatskog angažmana u „Resolute Supportu“. Kada je početkom ožujka ove godine ispraćen 12. HRVCON put Afganistana, moglo se iščitati kako će to ujedno biti i posljednji kontingent OS RH u toj misiji. Već nakon samo mjesec dana, u Hrvatsku se vratio dio kontingenta – 32 pripadnika od 107 koliko ih je originalno otišlo. MORH je tada u priopćenju obrazložio da je „njihov povratak izvršen planski, sukladno planu generalnog smanjenja snaga“, te da će ostatak 12. HRVCON-a biti vraćen u RH najkasnije do završetka mandata. Ne bude li ranijeg povratka, ti hrvatski vojnici broje posljednja dva mjeseca u Afganistanu.

Od 2003. pa do danas, Hrvatska je sa svojim Oružanim snagama sudjelovala u 2 NATO misije na tom području. Prvo u misiji ISAF, u kojoj je od 2003. pa do kraja 2014. sudjelovalo ukupno 4.523 pripadnika OS RH, te potom u misiji „Resolute Support“, kroz koju je od 01. siječnja 2015. pa do rujna ove godine prošlo 1.157 pripadnika OS RH. Nažalost, u srpnju prošle godine Hrvatska je ušla i na listu zemalja koje su zabilježila smrt svojih vojnika u Afganistanu – 24. srpnja 2019. u bombaškom napadu poginuo je skupnik Josip Briški, dok su dvojica njegovih kolega iz Zapovjedništva specijalnih snaga bila teže, odnosno lakše ranjena.

Jučer je po završetku dvodnevnog sastanka NATO ministara obrane (održan virtualno 17. i 18. lipnja) 11 europskih članica Saveza potpisalo Pismo namjere za uspostavu multinacionalnog NATO zrakoplovnog obučnog središta u Europi (NATO Flight Training Europe – NFTE). Pismo namjere potpisale su Hrvatska, Bugarska, Češka, Grčka, Mađarska, Crna Gore, Sjeverna Makedonija, Portugal, Rumunjska, Španjolska i Turska. NFTE inicijativa trebala bi omogućiti obuku pilota borbenih aviona, helikoptera, ali i bezposadnih zračnih sustava u posebnim središtima za obuku pilota navedenih platformi. Do ideje za uspostavu ovakvog obučnog centra došlo se temeljem iskustava nekoliko manjih europskih država saveznica, koje godišnje imaju određene potrebe u obuci pilota u mjeri koja ne opravdava uspostavljanje ili nastavak nacionalnih centara za letenje. Na taj način bi se smanjili financijski izdaci, a 11 članica NATO-a mogle bi jednostavnije dijeliti postojeća iskustva i znanja.

Prema ovom Pismu namjere, 11 država saveznica istražit će mogućnosti za uspostavu europske mreže obučnih centara zrakoplovnih posada, pritom koristeći što je moguće više postojeće obučne kapacitete. Lokacije će biti odabrane temeljem raspoložive infrastrukture i zemljopisnih preduvjeta, ali i interesa zrakoplovne industrije koja će nužno biti uključena u ovu vrstu specijalizirane obuke. Ministarstvo obrane RH pritom napominje da „Pismo namjere nije obvezujući dokument niti u jednom aspektu, te njegove potpisnice samostalno odlučuju o implementaciji svojih interesa u okviru NFTE inicijative“.

„Ova multinacionalna suradnja povećat će europske obučne kapacitete i omogućiti zrakoplovnim posadama da se obučavaju bliže svojoj kući. Kao takva, ona će biti izvrstan primjer transatlantske podjele tereta“, rekao je prilikom potpisivanja Pisma namjere zamjenik glavnog tajnika NATO-a, general Mircea Geoană. Pismo je u ime Ministarstva obrane Republike Hrvatske potpisao Tomislav Ivić, državni tajnik u MORH-u te obnašatelj dužnosti ministra obrane, Pritom je on naglasio važnost udruživanja snaga za obuku pilota obuke: „Ovaj model multinacionalne suradnje će biti od iznimne važnosti za mnoge europske članice NATO-a, pa tako i za Republiku Hrvatsku, koje će na ovaj način povećati kapacitete obuke svojih pilota“, istaknuo je državni tajnik Ivić.

*Photo: NATO, MORH/J.Kopi

Današnja 235. Vladina sjednica najzornije je pokazala kako izgleda rad Vlade u predizborno vrijeme – malo je koji ministar došao osobno, a dnevni je red sadržavao tek 16 točaka. Bila su to uglavnom razna izvješća o radu ovog ili onog tijela. Među njima se ponovno nije našlo Godišnje izvješće o obrani, čime je sada aktualna Vlada definitivno oborila sve dosadašnje datume u podnošenju ovog dokumenta Saboru. Do sada je najveće kašnjenje zabilježeno 2013. godine, kada je Vlada Godišnje izvješće o obrani uputila u saborsku proceduru tek 29. svibnja. No Plenkovićeva Vlada od početka ovogodišnjeg mjeseca lipnja, vuče taj neslavni rekord.

Drugi rekord odnosi se na današnju 16. točku dnevnoga reda, s ukupno 5 podtočaka, koje je Tomislav Ivić, državni tajnik (i v.d. ministar) u MORH-u, kroz dvije minute samo deklarativno iščitao, bez da je spomenuo i jedan detalj iz tog niza tehničkih dogovora te sporazuma. Radi se o raznim bilateralnim i multilateralnim dokumentima o obrambenoj suradnji, koje je Vlada danas primila na znanje. Državni tajnik Ivić, odnosno obnašatelj dužnosti ministra obrane, o ovim je dokumentima rekao sljedeće:

„Navedeni memorandumi o suglasnosti i tehnički dogovor dostavljaju se u skladu sa Zakonom o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora Vladi RH na upoznavanje. Memorandum o suglasnosti o suradnji na području obrane osigurat će kvalitetan okvir za daljnji razvoj hrvatsko-talijanskih odnosa na području obrane. Talijanska Republika i Republika Hrvatska ostvaruju dobru obrambenu suradnju koja se odnosi na suradnju ratnih mornarica, na suradnju ratnih zrakoplovstava, te multilateralnu suradnju kroz inicijative koje doprinose pomorskoj sigurnosti.

Svrha Memoranduma o suglasnosti o osnivanju, djelovanju i popuni osobljem, financiranju, upravljanju i potpori Multinacionalnog divizijskog zapovjedništva Centar je stvaranje pravnog okvira za punu uspostavu tog zapovjedništva, uključujući i pitanja vezana uz rad i razvoj zapovjedništva.

Memorandumom o suglasnosti u vezi s uspostavom regionalnog zapovjedništva sastavnice za specijalne operacije predstavlja stvaranje pravnog okvira za uspostavu Regionalnog zapovjedništva za specijalne operacije u Mađarskoj, kroz implementaciju NATO ciljeva sposobnosti.

Memorandumom o suradnji u projektu ‘Kibernetički timovi za brzi odgovor i uzajamnu pomoć u kibernetičkoj sigurnosti’ utvrđuje se okvir suradnje u okviru Stalne strukturirane suradnje PESCO. Koordinator projekta je Litva, a njegov je cilj uspostava multinacionalnih kibernetičkih timova.

Tehnički dogovor o suradnji u okviru borbene skupine koja će biti stavljena na raspolaganje Europskoj uniji u drugoj polovici 2020. godine regulira elemente suradnje i sudjelovanje snaga država sudionica u borbenoj skupini pod vodstvom Savezne Republike Njemačke u drugoj polovici 2020. godine“.

Svi ovi dokumenati već su ranije prihvaćeni i potpisani, no krenimo redom.

Obrambena suradnja s Italijom

Potpisivanje sporazuma o hrvatsko-talijanskoj obrambenoj suradnji (Photo: MORH/J.Kopi)

Memorandum o suglasnosti između Ministarstva obrane Republike Hrvatske i Ministarstva obrane Talijanske Republike o suradnji na području obrane potpisan je u Zagrebu 4. ožujka ove godine, prilikom dolaska talijanskog ministra obrane Lorenza Guerinia na zagrebački sastanak ministara obrane EU.  Sporazum – prvi između Hrvatske i Italije nakon punih 20 godina – potpisao je s hrvatske strane tadašnji ministar obrane Damir Krstičević, koji je tom prilikom istaknuo: „Kao dvije susjedne države sa dugom pomorskom tradicijom, imamo izvrsnu suradnju naših ratnih mornarica, koje sudjeluju u okviru multilateralne inicijative ADRION i projektu Virtualnog regionalnog središta za pomorski promet“. Na području zrakoplovstva istaknuta je suradnja akro grupa „Krila Oluje“ i „Frecce Tricolori“, a razgovaralo se i o produbljivanju suradnje na području obrazovanja, te o vojno-tehničkoj suradnji. Inače, za razliku od uobičajene procedure, ovoga puta u Vladinom popratnom dokumentu o hrvatsko-talijanskoj obrambenoj suradnji nema nikakvog obrazloženja.

Nije tajna da su u proteklom razdoblju MORH i OS RH razgovarali s Italijom o kupovini njihovih lovaca mina klase Gaeta, no nije poznato da li je tu postignut ikakav napredak – kao što nije objavljeno ništa ni o statusu sporazuma o zrakoplovnoj suradnji kojeg se prošloga ljeta spominjalo u kontekstu sličnog dogovora o ulascima u zračni prostor s Mađarskom.

Osnivanje Multinacionalnog divizijskog zapovjedništva – Centar

Hrvatski ministar obrane Damir Krstičević i mađarski kolega Tibor Benko (Photo: Josip Regović/PIXSELL/EU2020)

Ni po pitanju Memoranduma o suglasnosti između Ministarstva obrane Republike Hrvatske i Ministarstva obrane Mađarske o osnivanju, djelovanju, popuni osobljem, financiranju, upravljanju i potpori „Multinacionalnog divizijskog zapovjedništva – Centar“ (HQ MND-C) Vlada nije bila ništa rječitija, osim da je potpisan u Zagrebu 5. ožujka ove godine. Ponovno se radi o suradnji sklopljenoj na marginama sastanka ministara obrane EU, kojeg su u zagrebačkom hotelu Westin potpisali tadašnji ministar obrane RH Damir Krstičević i njegov mađarski kolega Tibor Benkő. Riječ je osnivanju Multinacionalnog divizijskog zapovjedništva za srednju Europu – kao međunarodnom vojnom zapovjedništvu koje se bazira na regionalnoj suradnji zemalja Središnje Europe s namjerom da ono postane sastavni dio NATO strukture snaga, a čiji su osnivači Hrvatska i Mađarska. Tada je najavljeno da će zapovjednik ovog Multinacionalnog zapovjedništva biti hrvatski general, a kako neslužbeno saznajemo – radi se o nedavno unaprijeđenom brigadnom generalu Denisu Tretinjaku. Planirano je da inicijalna operativna sposobnost MND-C bude dostignuta tijekom 2020. godine, dok bi puna operativna sposobnost bila dostignuta 2022. godine. Neposredna blizina i zemljopisna povezanost smanjit će troškove za obuku, kroz multinacionalnu suradnju implementirat će se dio NATO ciljeva sposobnosti, a Zapovjedništvo će navodno doprinijeti i jačanju ekonomske te gospodarske suradnje, posebno na području obrambene industrije. MND-C bi se u perspektivi moglo koristiti i za potrebe operacija i misija Europske unije, a u travnju 2019. Hrvatska i Mađarska pismom su zatražile uključivanje MND-C u NATO strukturu snaga.

Regionalno zapovjedništvo sastavnice za specijalne operacije

Potpisivanje sporazuma o R-SOCC (Photo: MORH/G. Pranjić)

Vlada RH danas se upoznala i s Memorandumom o suglasnosti između saveznog ministra obrane Republike Austrije, Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Ministarstva obrane Mađarske, Ministarstva obrane Slovačke Republike i Ministarstva obrane Republike Slovenije u vezi s uspostavom „Regionalnog zapovjedništva sastavnice za specijalne operacije“ (Regional Special Operations Component Command – R-SOCC), potpisanim u Bruxellesu 25. listopada 2019. godine. No Vlada RH ni o tome nije objavila nikakav detalj. Sporazum o razumijevanju za osnivanje R-SOCC potpisan je na marginama sastanka ministara obrane NATO-a, a od tada do danas potpisnicima se pridružila i Republika Austrija. I ovo će Zapovjedništvo biti stacionirano u Mađarskoj, a cilj mu je povećanje nacionalnih sposobnosti učinkovitog angažiranja vlastitih specijalnih snaga. Multinacionalno zapovjedništvo R-SOCC razvijat će se u skladu s normama NATO-a i uz stručnu potporu NATO Zapovjedništva za specijalne operacije u Monsu (Belgija), a prvenstveno je namijenjeno razvoju snaga za manje združene operacije NATO i EU.

PESCO: Kibernetički timovi za brzi odgovor i uzajamnu pomoć u kibernetičkoj sigurnosti

I dokument dugog naziva „Memorandum o suglasnosti između Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Ministarstva obrane Republike Estonije, Ministarstva nacionalne obrane Republike Litve, ministra obrane Kraljevine Nizozemske, ministra nacionalne obrane Republike Poljske i Ministarstva nacionalne obrane Rumunjske o suradnji u projektu ‘Kibernetički timovi za brzi odgovor i uzajamnu pomoć u kibernetičkoj sigurnosti’ (Cyber Rapid Response Teams and Mutual Assistance in Cyber Security)“ potpisan je u Zagrebu 4. ožujka 2020. na marginama EU sastanka ministara obrane. Ni o njemu Vlada danas nije trošila riječi. No kako smo već pisali, radi se o PESCO projektu kojim je planirano stvaranje multinacionalnih mreža za brzi odgovor, te kibernetičkih timova sastavljenih od stručnjaka za kibernetičku obranu iz brojnih zemalja članica. Ovaj projekt uključuje i dijeljenje ljudskih resursa, pa se Hrvatska obvezala tijekom ove godine u Tim za brzi odgovor dodijeliti jednog stručnjaka iz nedavno uspostavljenog Zapovjedništva za kibernetički prostor.

EUBG 2020-2

Opet bez ikakvih dodatnih obrazloženja, Vlada se danas upoznala i s dokumentom još dužeg imena – „Tehničkim dogovorom između saveznog ministra obrane Republike Austrije i Ministarstva obrane Republike Hrvatske i Ministarstva obrane Češke Republike i Finskih obrambenih snaga i Saveznog ministarstva obrane Savezne Republike Njemačke i ministra obrane Irske i Ministarstva obrane Republike Latvije i ministra obrane Kraljevine Nizozemske i Švedskih oružanih snaga o suradnji u okviru Borbene skupine koja će biti stavljena na raspolaganje Europskoj uniji u drugoj polovici 2020“. Kako smo pisali, Vlada je sudjelovanje OS RH u ovoj borbenoj skupini pod njemačkim zapovjedništvom potvrdila još 2018. godine, a od 1. srpnja do 31. prosinca ove godine na raspolaganje se stavlja hrvatski kontingent veličine do 250 pripadnika.

O tome je bilo riječi i na „Četvrtoj međunarodnoj koordinacijskoj konferenciji za borbenu skupinu Europske unije“ koja je bila održana upravo u Zagrebu 27. i 28. studenog 2018. godine, kada je šezdesetak stručnjaka iz država sudionica raspravljalo trenutačno dostignuto stanje priprema, kao i do tada uočene probleme.

Danas je na Hrvatskom vojnom učilištu premijer Andrej Plenković svečano otvorio objekt „Vukovar“, namijenjen smještaju polaznika škola i obuka na HVU. U nedostatku drugih aktivnosti, otvorenjem ovog neobičnog nebodera ujedno je obilježen i Dan OS RH i Dan HKoV-a. Među visokim gostima bili su i ministar branitelja Tomo Medved, predstavnici zagrebačkog te splitskog Sveučilišta, kao i bivši zapovjednik HVU umirovljeni general Slavko Barić, ali nije bilo dojučerašnjeg ministra obrane Damira Krstičevića (tijekom čijeg mandata je ipak izgrađen ovaj objekt), načelnika GS OS RH admirala Roberta Hranja, ni ikojeg od predstavnika Ureda predsjednika RH, jednako kao ni predstavnika arhitekata po čijem se projektu gradilo.

Novi neboder sivo-maskirne fasade, koji bitno odudara od ostatka okolnih zgrada izgrađenih u starom austrougarskom stilu, ima ukupno 15 katova – na prvih 13 katova bit će 89 smještajnih jedinica, uglavnom soba te nešto manjeg broja apartmana – na 14. je planiran restoran s kuhinjom, a na posljednjem 15. katu uredit će se teretana, saune i prateći sanitarni sadržaji. Na tom posljednjem katu je i terasa, s koje se pruža zaista spektakularan pogled na Zagreb. U prizemlju će se urediti recepcija i nekakav zajednički dnevni boravak.

„Za Hrvatsku vojsku otvorenje ovakvog objekta je od iznimne važnosti jer postojećim sposobnostima dodajemo novu dimenziju – standard smještaja i života na Hrvatskom vojnom učilištu, a naše aktivnosti su usmjerene ka unapređenju života i rada pripadnika Hrvatske vojske. Ovime je napravljen još jedan važan iskorak čime će se razina života svih polaznika i sudionika nastavnih i obučnih procesa na HVU podići na još jednu višu razinu. Vjerujem kako će smještajni objekt ‘Vukovar’, kao dodatna vrijednost, biti još jedan motiv koji će mlade ljude potaknuti da se pridruže Hrvatskoj vojsci. Baštineći našu kulturu, tradiciju i domoljublje, objekt ‘Vukovar’ simbol je novog doba i poveznice između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti“,

rekao je na svečanosti otvorenja general bojnik Siniša Jurković, zamjenik načelnika GS OS RH.

Zahvalivši premijeru Plenkoviću i bivšem ministru obrane Krstičeviću na „svemu što su napravili za Hrvatsku vojsku u mandatu ove Vlade“, državni tajnik u MORH-u Tomislav Ivić naglasio je kako je „upravo otvorenje objekta ‘Vukovar’ najvidljiviji simbol transformacije Hrvatske vojske“.

Ovaj novoizgrađeni smještajni objekt – iako danas javno otvoren – još uvijek je najvećim dijelom nenamješten, a prve korisnike očekuje tek na jesen, s početkom nove školske godine. Da se s njegovim otvorenjem žurilo zbog Dana OS RH vidi se i na nizu radova kojim se uljepšavala okolina samoga zdanja, a koji su se radili proteklih dana. Kako su u Zagrebu itekako vidljive posljedice potresa, tako je i interventno sanirana ruševna kuća na koju puca pogled sa samog ulaza u MORH-ov neboder – ispred razvaljenog zida i njegovih ostataka na skelama je razvijen bijeli pano, no teško da će to moći ostati kao iole trajnije rješenje.

Nova zgrada, novi prilaz, nova trava – stara ruševina ne uklapa se u koncept

Neke sobe će – zbog njihove veličine i nepravilnih zidova – biti teško opremiti

Kako će izgledati budući Kongresni centar

No izgradnja ovog nebodera, kao i uspostava Sveučilišta obrane i nacionalne sigurnosti – čiji će zakon biti usvojen, kako očekuje državni tajnik Ivić, u novom sazivu Sabora – nastavak je procesa transformacije Hrvatskog vojnog učilišta. Sljedeće godine očekuje se i završetak izgradnje tamošnjeg Kongresnog centra, koji se zapravo ne gradi ispočetka, nego se samo postojeći Časnički dom preuređuje i modernizira. „Novi“ kongresni centar imat će 400 sjedećih mjesta, a plan izgradnje, odnosno prenamjene, danas je predočen i premijeru Plenkoviću.

Prije negoli  je presjekao vrpcu budućeg smještajnog objekta, premijer Andrej Plenković pohvalio se uspjesima svoje Vlade na području obrane, također se zahvalivši svom bivšem ministru Krstičeviću.

„Na početku mandata posjetio sam, zajedno s Damirom, vojarnu ‘Croatia’ i uvjerio se osobno u tadašnje stanje, koje nije bilo dobro, smještajnih kapaciteta. Ni u drugim vojarnama nije bilo puno bolje. Stoga smo ulaganjima odlučili preokrenuti trendove, i siguran sam da većina pripadnika Hrvatske vojske sada radi i živi u bitno boljim uvjetima nego što je to bilo ranije. Dokaz tomu je i ovo učilište, i smještajni objekt koji nosi ime po gradu heroju Vukovaru, i koji će u dogledno vrijeme postati dio novog Sveučilišta obrane i sigurnosti ‘Dr. Franjo Tuđman’, što smo i predložili kroz Zakon koji je upućen prema Hrvatskom saboru“,

rekao je premijer Plenković.

Buduća teretana

Nesuđeni hotel

Ideja o izgradnji hotela potječe još iz vremena ministra obrane Ante Kotromanovića, kada je na stolu bio i prijedlog da se uspostavi „Adriatic Defence College“ na HVU. Tada se razmišljalo i o izgradnji hotela, koji bi služio za smještaj visokih časnika i gostiju koji će dolaziti na zagrebački Črnomerec. Nakon izgradnje hotela, plan je bio i da MORH pokrene renovaciju postojećeg vojnog hotela „Zvonimir“ u Bauerovoj ulici. No plan o uspostavi međunarodne vojne škole je propao, a hotel se pretvorio u smještaj za polaznike HVU, te privremeni ured za djelatnike Ratne škole, čiji su redoviti prostori stradali u potresu krajem ožujka ove godine.

Izgradnja nebodera započela je u prosincu 2016. godine, na samom početku mandata ministra obrane Damira Krstičevića, a trebala se završiti 2018. godine. Za radove izgradnje izabrana je splitska tvrtka „Lavčević d.d.“, a ukupni troškovi izgradnje iznose 55 milijuna kuna s PDV-om.

Sam projekt napravili su zagrebački arhitekti iz arhitektonskog ureda „Proarh“, i bio je vrlo ambiciozno zamišljen. Neboder je zamišljen kao stilizirana granata presvučena maskirnim uzorkom, što prilično odudara od austrougarskog okoliša. Osim 15 katova samog nebodera, prvotni projekt je trebao u svome sastavu imati i podzemne garaže, no zbog problema s podzemnim vodama od toga se u hodu odustalo. Svojevremeno je bila najavljena i izgradnja bazena u samom neboderu, no ni to se nije dogodilo. Na zadnjoj, tzv. tehničkoj etaži, trebali su biti postavljeni solarni paneli, od kojih se također odustalo. Bruto površina cijelog objekta iznosi 5548 četvornih metara, i to je istovjetno originalnom projektu.

MORH-ov neboder inicijalno se trebao zvati „Nikola Zrinski“, i to u vrijeme kada se HVU zvao „Petar Zrinski“, no kako je ono u međuvremenu promijenilo ime u HVU „Dr. Franjo Tuđman“, tako je i neboder u konačnici dobio naziv „Vukovar“. Osim toga, neboder je trebao činiti cjelinu od 3 nebodera na tom dijelu Ilice (na potezu od Selska do Črnomerca), no zbog problema sa zagrebačkom gradskom administracijom, trio je za sada, kako se čini, spao na 2 visoke građevine.

Pogled s 15. kata – najbolji dio novog MORH-ovog nebodera

Time je konačno riješena situacija u kojoj je ministar obrane ostavku javno podnio, premijer ju jednako tako javno prošlog tjedna i prihvatio – da bi se onda danima viđalo takvog ministra u ostavci kako pod normalno obavlja službene obveze čelnog čovjeka obrambenog resora Republike Hrvatske. Na kraju je samo glasnogovornik Vlade Marko Milić jučer medijima potvrdio kako je premijer Andrej Plenković tog dana (u srijedu, 13. svibnja) potpisao odluku o razrješenju potpredsjednika Vlade i ministra obrane Damira Krstičevića. Ova je odluka na snagu stupila danas, u četvrtak 14. svibnja 2020. godine, prema proceduri reguliranoj u članku 7. Zakona o Vladi RH (NN NN 150/11, 119/14, 93/16, 116/18) koji glasi:

“(1) Ako Hrvatski sabor prihvati ostavku predsjednika Vlade, Vlada će obavljati tehničke poslove do imenovanja nove Vlade.
(2) Ako predsjednik Vlade prihvati ostavku pojedinog člana Vlade, rješenje o razrješenju toga člana Vlade donosi predsjednik Vlade i o tome izvješćuje Hrvatski sabor.
(3) Predsjednik Vlade će novog člana Vlade predstaviti na prvoj idućoj sjednici Hrvatskoga sabora i zatražiti glasovanje o povjerenju tom članu“.

Time je jasno kako se sve moglo odigrati i bitno brže, budući da su kod ostavke pojedinih članova Vlade sve ovlasti u rukama premijera, koji samo treba svoje postupanje dati na znanje Hrvatskome saboru. No, Milić je objasnio da je na djelu bio dogovor s premijerom Plenkovićem, koji je Krstičeviću dopustio organiziranje komemoracije za natporučnika Marka Novkovića i poručnika Luku Jagatića, poginule pilote HRZ-a, te prisustvo na sprovodima Novkovića u Zadru, i Jagatića u Rakovcu kod Vrbovca, kao i jučerašnje pozdravljanje s kolegama na sjednici užeg kabineta Vlade u zagrebačkom NSK. Uz predizborni kontekst, ovakvo otezanje ima veze i sa činjenicom da se ovdje neće više ni ići na puno imenovanje novog ministra obrane. O tome se još u petak 8. svibnja izjasnio premijer Plenković, objavom kako će samo jednog od državnih tajnika ovlastiti za vođenje Ministarstva obrane u predizbornim danima koji slijede. Time se svjetlo pozornice fokusiralo na dvojicu državnih tajnika u MORH-u, Tomislava Ivića i Zdravka Jakopa.

Zdravko Jakop, DVO na privremenom civilnom radu (Photo: Davorin Visnjic/PIXSELL/EU2020)

Pa i prije današnjeg sudjelovanja Tomislava Ivića na sjednici Vlade u prostorima Nacionalne i sveučilišne knjižnice, bilo je prilično jasno kako se svo ovo spominjanje prvenstveno njega tiče. Naime, njegov kolega – državni tajnik Zdravko Jakop – i inače predstavlja ponešto problematično kadrovsko rješenje za popunu dužnosničkih mjesta u samome vrhu obrambenog sustava Republike Hrvatske. Naime, uz sve svoje kvalitete on je djelatna vojna osoba, tek privremeno “upućena na rad u drugo javnopravno tijelo“, prema članku 63. Zakona o službi u OS RH. Takva situacija otvara već i načelni problem oko primjene koncepta  civilnog nadzora nad oružanim snagama – gdje vojnik, pa makar i privremeno u civilu, teško može istinski civilno djelovati pri čelu vojnog ministarstva. Uz to, lako bi se ovdje postavilo i pitanje opće kompatibilnosti ikoje djelatne vojne osobe s pozicijom državnih tajnika, koja je upravne ali i političke prirode – iako se možda i može obrazlagati kako to ne potpada direktno pod zabranu iz Zakona o službi u OS RH (koji u svom članku 15. stavku 4 izrijekom djelatnoj vojsci brani samo “članstvo u političkim strankama, te kandidiranje u predstavnička tijela građana, predstavnička tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i Hrvatski sabor“). No, sve je to izbjegnuto određivanjem na mjesto “državnog tajnika koji upravlja Ministarstvom obrane Republike Hrvatske” Tomislava Ivića, civila i iskusnog HDZ političara koji u svojoj biografiji već ima i rad na poziciji ministra obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti (u Vladi premijerke Jadranke Kosor), zamjenika ministra obrane (u doba ministra obrane Josipa Buljevića i premijera Tihomira Oreškovića), državnog tajnika (prvo u Ministarstvu obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, a posljednjih godina opet u MORH-u, uz bok ministra Damira Krstičevića), te čelno mjesto saborskog Odbora za obranu.

Kako je danas javnosti kazao predsjednik Vlade i HDZ-a Andrej Plenković nakon kasnog popodnevnog sastanka s koalicijskim partnerima u Banskim dvorima, dogovoreno je da će se Hrvatski sabor raspustiti u ponedjeljak, 18. svibnja – o čemu je obaviješten i predsjednik Republike Zoran Milanović, čija je ovlast da onda i raspiše parlamentarne izbore za jednu od četiri raspoložive nedjelje (21. ili 28. lipnja, odnosno 5. ili 12. srpnja). Dakle, time je obnašanje dužnosti za Tomislava Ivića vjerojatno ograničeno na idućih nekoliko mjeseci, dok se raspišu i provedu izbori, te onda tehnička Vlada ne dočeka novog mandatara s njegovim novim kadrovima i za obrambeni resor.

Na jučerašnjoj prezentaciji Plana nabave Ministarstva obrane u 2020. godini, među projektima za Hrvatsku ratnu mornaricu naveden je i „nastavak gradnje obalnog ophodnog broda“. Ista je stavka pisala i u prošlogodišnjem Planu nabave, no 2019. – osim ispitivanja prototipa OOB-31 „Omiš“ – ništa se nije pomaklo u smjeru početka ugovaranja i izgradnje daljnjih OOB-ova.

Zato smo jučer iskoristili priliku i izričito pitali ministra obrane Damira Krstičevića zašto se odugovlači s nastavkom gradnje daljnjih OOB-ova.

„Što se tiče OOB-a… Vidite, to su isto projekti… ’14. je počet, ’14. je počet, ’15. ugovor, znači u mandatu prošle Vlade, kod nas nastavljen i konačno je jedan brod primljen, predan HRM-u. Reko sam, to je prototip i, evo, sada smo u fazi pregovora i ja se nadam do 17.02. da ćemo to potpisat sa firmom koja je to napravila, da bi ona napravila drugi brod, sa svim naučenim lekcijama, sa svim poboljšanjima koja je potrebno napraviti za taj drugi brod. A onda kasnije, u perspektivi, i 3., 4. i 5. Da li će struka još reć’ da nam je potrebno tih brodova, HRM, Hrvatska vojska, i to je taj jedan put, cilj koji mi želimo napraviti sa svim naučenim lekcijama – učimo, analiziramo, da bi priča bila još bolja i da bi priča bila još kvalitetnija“,

odgovorio je ministar obrane Krstičević, najavivši time da bi kroz 10 dana, prilikom potpisivanja ugovora između MORH-a i predstavnika domaće vojne te obrambene industrije, trebao biti potpisan i ugovor s Brodosplitom o daljnjoj gradnji još jednog obalnog ophodnog broda. Projekt izgradnje ukupno 5 OOB-ova, potpisan još u vrijeme ministra Ante Kotromanovića, kasni van svake mjere. Prema Krstičevićevim riječima, odužilo se i testiranje prototipa, što je uvelike utjecalo na nastavak ovog projekta.

„Mi smo željeli i prošle godine ugovorit, međutim mi smo ga morali ispitati, u potpunosti ga ispitati. Struka ga je pitala… ispitivanje je jako dugo trajalo po svim mogućim segmentima da bi bili uvjereni da taj brod može pratiti tehničke zahtjeve HRM-a. I nakon toga, sada kad smo se uvjerili, idemo znači u taj postupak na osnovu prototipa, na osnovu naučenih lekcija, na osnovi iskustva i s jedne i s druge strane, da ugovorimo drugi brod. Imali smo sredstva iz prošle godine, ali ja smatram da je opravdano da ta sredstva nismo… nego želimo da kad ulažemo – vodimo računa o svakoj kuni, i da itekako puno puta izanaliziramo i da odgovorno ulažemo sredstva. Ako sve bude kako treba, 17. ćemo potpisati dodatak i idemo raditi drugi brod, u tom brodogradilištu“.

Plan je, dakle, potpisati ugovor za još jedan brod za 10 dana, no samo ako trenutni razgovori između MORH-a, HRM-a i Brodosplita budu konstruktivni.

Time je dodatno zanimljiv istup državnog tajnika u Ministarstvu obrane Tomislava Ivića, koji se još 9. listopada prošle godine, prilikom saborske rasprave o prijedlogu novog Zakona o Obalnoj straži, osvrnuo na modernizaciju Obalne straže i izgradnju novih ophodnih brodova.

„Ono što ovdje, poslije svih ovih rasprava treba, mislim, posebno naglasiti je činjenica da će se nastaviti trend daljnjeg ulaganja u modernizaciju Obalne straže, kako bi ona uistinu mogla obavljati posao zbog kojeg je i osnovana. Tu prije svega mislim na Obalne ophodne brodove, kao ključni element cjelokupnog sustava za uspješno obavljanje posla – jer bez, naravno, alata nema ni zanata. I, moram odgovoriti na neke stvari koje su saborski zastupnici i postavili pitanje, i izrekli kroz neke tvrdnje… Dakle, taj trend jednostavno… Odnosno, ulaganje u daljnju modernizaciju se nastavlja. Isporučen je prototip broda. On je zadovoljio sve taktičko-tehničke osobine koje smo tražili u natječaju. Dakle, nema razloga da se ne naruči drugi… odnosno, prvi, jel tako, brod iz serije… s obzirom da je prototip, kao što sam rekao, zadovoljio sve taktičko-tehničke zahtjeve, koje smo postavili u natječaju“.

Za Ivića, dakle, još u listopadu nije bilo razloga da se ne potpiše novi ugovor za gradnju OOB-a. U izlaganju državni se tajnik osvrnuo i na istup zastupnika Živog zida, Damjana Vucelića, koji već neko vrijeme vodi rat s Brodosplitom, prozivajući ovo brodogradilište za brojne nezakonitosti, a u ovom slučaju je konkretno spomenuo i „katastrofalan“ projekt Brodosplita i Ministarstva obrane.

„Gospodine Vuceliću, ako govorite o nekim stvarima, bilo bi dobro da se prije toga informirate, kakvo je stanje o tim stvarima. Morate znati da ovaj proces narudžbe Obalnih ophodnih brodova je započet u Vladi SDP-a. Dakle, ministar Kotromanović je tada bio osoba nadležna, jel tako, za vođenje cijelog posla, za potpisivanje ugovora, što je i učinio. I to, nema sumnje, treba pohvaliti – to nastojanje Vlade SDP-a da se krene u ozbiljnu modernizaciju Obalne straže.

Međutim, treba znati to – da nije isključiva odgovornost na kašnjenju isporuke prototipa samo na Brodosplitu, kao firmi koja izrađuje brod. Nego, morate znati i činjenicu da dokumentacija za izradu broda uopće nije bila kompletna. Da ne kažem da je nedostajao glavni izvedbeni projekt. I razumljivo je da je došlo do kašnjenja u isporuci… u isporuci prototipa broda. Kada se takvi poslovi rade, uvijek se prvo naručuje prototip… pa ako prototip zadovolji traženim uvjetima, onda se ide u narudžbu brodova iz serije. S obzirom da prototip broda zadovoljava sve taktičko-tehničke zahtjeve, ići će se, naravno, u ugovaranje izgradnje i slijedećih brodova iz serije – tako da će se ispuniti, dakle, taj ključni uvjet da Obalna straža može uspješno raditi svoj posao“.

Nepunih tjedan dana prije ovog Ivićevog izlaganja u Hrvatskom saboru, obalnog ophodnog broda dotaknuo se i vlasnik Brodosplita, Tomislav Debeljak. On je u intervjuu za Privredni vjesnik od 3. listopada 2019. najavio da projekt gradnje OOB-a ide dalje:

„Naravno, nakon što je završen prvi iz serije, a sva ispitivanja pokazala da je taj ophodni brod među najboljim u svijetu, nema nikakvog razloga da se ne nastavi. Naravno, kao što je tipično u Hrvata, bilo je govora da ne valja ovo, ne valja ono, ali stvarnost i maritimne sposobnosti broda pokazuju da je najbolji u svojoj klasi. Nismo samo mi u Brodosplitu za to zaslužni, već su zaslužni i stručnjaci MORH-a i cijela ekipa koja je radila na projektu. Gradila su naša brodogradilišta odlične brodove poput raketnih topovnjača i razarača, ali nisu bili bolji od ostalih brodova u svijetu u toj klasi. Naš obalno ophodni brod najbolji je u svojoj klasi, a zato su zaslužni MORH-ovi i Brodosplitovi stručnjaci“.

Na pitanje novinara ide li dalje opcija gradnje 2+2, Debeljak je bio nešto manje samouvjeren:

„Ugovor je potpisan na pet brodova i on ide dalje. To znači da trebamo izgraditi još četiri ophodna broda. No, uz to, pregovaramo za još neke kupce izvan Hrvatske“.

Još prilikom predaje prototipa Hrvatskoj ratnoj mornarici, u prosincu 2018. godine, Debeljak je najavio spremnost da Brodosplit odmah nastavi s gradnjom ne jednog, nego dva OOB-a. Iz jučerašnje izjave ministra Krstičevića, očito je da će ove godine početi gradnja samo jednog broda, a što će biti s ostatkom klase (dakle, još 3 broda, prema inicijalnoj ideji) – nije poznato. Poznato je tek da je, kako je rekao Tomislav Debeljak Privrednom vjesniku, to jedan od neprofitabilnih projekata splitskog brodogradilišta:

„Most kopno – Čiovo i ophodni brod naša su dva negativna projekta, ali isključivo iz patriotske želje da za svoju državu napravimo najbolje. No, iznimno smo ponosni na ta dva projekta. Na Čiovskom mostu napravili smo čudo jer smo sve izgurali u pet puta kraćim rokovima od realnih, a projekt ophodnog broda uspješan je s jedne druge strane, jer se pokazao daleko najboljim brodom u svojoj konkurenciji. Te su nam pohvale vrlo važne za pozitivan radni elan, a u nastavku izgradnje serije od još četiri broda očekujemo da ćemo pokriti barem dio gubitaka“.

Iako će se o rebalansu ovogodišnjeg proračuna, kao i o prijedlogu proračuna za 2020. glasati tek sljedećeg tjedna, Hrvatski je sabor odradio rasprave na obje teme – u srijedu, 6. studenog, raspravljalo se o rebalansu, a u četvrtak, 7. studenog, o proračunu za sljedeću godinu. Saborski Odbor za obranu obje ove teme raspravio je u srijedu, 6. studenog, neposredno prije početka rasprave o rebalansu ovogodišnjeg proračuna na plenarnoj sjednici Sabora.

Problemi, problemi…

Iako je inicijalno Odbor za obranu sazvan zbog rasprave samo o prijedlogu proračuna za 2020. godinu, te zbog izmjena i dopuna Zakona o službi u OS RH, naknadno je ubačena i treća točka dnevnog reda – rebalans ovogodišnjeg proračuna. To je ujedno bila i prva raspravna točka same 29. sjednice Odbora za obranu, održane u srijedu, 6. studenog. Umjesto ministra obrane Krstičevića, loše vijesti koje sa sobom nosi rebalans proračuna članovima Odbora priopćio je državni tajnik u Ministarstvu obrane, Tomislav Ivić.

Kao što smo i sami pisali, temeljem uvida u financijske dokumente Vlade RH i Ministarstva financija, Ivić je potvrdio da rebalansom proračuna Ministarstvo obrane ostaje bez 260 milijuna kuna, pa umjesto s početnih 5,075 milijardi kuna MORH ove godine raspolaže s 4,815 milijardi kuna. Cjelina planiranog reza spada u „prvi izvor financiranja“ MORH-a (opći državni proračun) kojeg se planira na 4,552 milijardi kuna, dok bi „drugi izvor financiranja“ (ostali prihodi, među ostalim od prodaje vojne robe i usluga) trebao o kraja godine donijeti 263 milijuna kuna. Smanjenje ovogodišnjeg proračuna odražava se i na obrambeni udio u BDP-u, pa je s 1,74% BDP-a obrana pala na 1,68% (prema širem NATO računanju, koje obuhvaća i veteranske mirovine). Ivić je nadalje potvrdio da su razlog ovome smanjenju proračunskih novaca problemi modernizacije, jer dio ključnih projekata kasni, te će oprema predviđena za isporuku ove godine biti isporučena MORH-u i Oružanim snagama tek sljedeće godine.

———————

———————

No poseban je tu slučaj s nabavom višenamjenskog borbenog aviona.

„Projekt opremanja VBA u iznosu od 360 milijuna kuna u cijelosti je preraspoređen na način da je 260 milijuna kuna dano u uštede, a preostalih 100 milijuna je usmjereno za potrebe Ministarstva obrane“,

pojasnio je Tomislav Ivić, spomenuvši kasnije i konkretnu računicu:

„Za opremanje, modernizacija i izgradnja bilo je predviđeno u ovoj godini milijardu i 343 milijuna kn, novi plan je 933 milijuna kn – dakle, manje 406 milijuna kuna. Najvećim dijelom se to upravo odnosi na VBA, jer od tih 409 – 360 milijuna kuna se odnosi na VBA“.

Iako je tu zapravo bio u pitanju rez od 409.9 milijuna kuna (30,51 posto), to ne znači, ponovio je državni tajnik, da se odustalo od nabave borbenog aviona, štoviše, nabava je u postupku. U kakvom postupku – ukratko je objasnio Igor Dragovan, predsjednik Odbora za obranu, po novom i sam član Međuresornog povjerenstva za nabavu aviona:

Igor Dragovan i Anđelko Stričak – članovi Međuresornog povjerenstva za avione

„Proces je u tijeku, i sad se nalazimo u fazi finaliziranja nečega što je praktički natječajna dokumentacija koja ide vrlo skoro u neko dogledno vrijeme, pretpostavimo nekih mjesec dana. I praktički tada počinje teći natječajni rokovi za završetak posla i samim time se cijela odluka oko toga prebacuje u idući godinu. Teško je to uopće i planirati dok se ne vide ponude“.

Time se već ranije zadani rok pomaknuo prema samom kraju godine, pa će se s time u skladu i sagledavanje ponuda ponuđača pomaknuti prema sredini sljedeće godine, a eventualna odluka bi onda u najboljem slučaju mogla biti donesena u samom finišu parlamentarne predizborne kampanje.

Od drugih važnih projekata planiranih pa odgođenih u ovoj godini spomenut je OOB i DUOS za BOV Patria CRO.

„Izmijenjena je dinamika realizacije nekih kapitalnih projekata, poput borbenog oklopnog vozila, odn. opremanje s daljinski upravljivim oružnim stanicama. Naime, sklopljen je bio ugovor sa Izraelcima o isporuci 8 DUOS-a, međutim, oni neće biti isporučeni svi ove godine. Ove godine bi trebala biti isporučena 3 takva oružana sustava, a ostalih 5 će biti isporučeno u idućoj godini i plaćeno u idućoj godini, tako da će tu biti utrošeno 60 milijuna kuna manje od tog prvobitnog plana. Isto tako, značajna ušteda je, da tako kažem… i skidanje OOB-a u ovoj godini, s obzirom da su završila ispitivanja prototipa OOB-a i pokrenut je postupak za ugovaranje izgradnje prvog broda u idućoj seriji od 4 broda. Međutim, to neće biti završeno ove godine tako da se i tih 70 milijuna kuna prenamjenjuje“,

rekao je Tomislav Ivić pred članovima saborskog Odbora za obranu. Smanjivanje novaca u rebalansu obrambenog proračuna pretrpjeli su i NATO integrirani sustav protuzračne obrane u ovoj godini, razvoj cyber sposobnosti, te opremanje dalekometnim topničkim sustavom. Za komunikacijsko-informacijske sustave i potporu bilo je predviđeno 309 milijuna HRK, da bi se sada umanjila sredstva za 21 milijun tako da je novi plan 287 milijuna kuna. Na međunarodnoj suradnji bilo je predviđeno 66 milijuna kuna – to se sada smanjuje na 65, odnosno umanjenje je za 1,211 milijun HRK. Za gotovo 7 milijuna kuna smanjena su i sredstva za mirovne misije – plan je bio 141 milijun kuna, a u novom planu je za to ostalo 134 milijuna. Isto je i za korištenje OS za pomoć civilnim institucijama i stanovništvu: od predviđenih 147 milijuna – uz smanjenje od 22 milijuna kuna – došlo se do novog plana od 125 milijuna kuna. Sve je ovo izneseno bez ulaska u objašnjavanje ikakvih razloga tih promjena.

„Black Hawk“ – prvi javni spomen

Od povećanja financijskih sredstava, Ivić je posebno istaknuo osiguranje novčanih sredstava za uvođenje u operativnu uporabu helikoptera Black Hawk u iznosu od 175 milijuna kuna. No taj je financijska rashod u rebalansu proračuna za 2019. manje vidljiv, odnosno gotovo nevidljiv, jer nije dobio vlastitu stavku kao kapitalni projekt s vlastitim bazenom rezerviranih novaca, već se tu zapravo objašnjava inače nerazjašnjen porast planova za širu stavku „Opremanje materijalno tehničkim sredstvima (A545042)“. Imajući u vidu koliko će teško biti ovu investiciju provesti kroz pravnu proceduru do kraja 2019. (i onda u tekućoj godini utrošiti te rezervirane novce), zanimljiva je bila opaska predsjednika Odbora za obranu Igora Dragovana – da Ministarstvo obrane još uvijek nije zatražilo mišljenje Odbora za nabavu helikoptera Black Hawk, prvenstveno ona dva iz donacije, a kamoli i još kojeg dodatnog. Državni tajnik Ivić najavio je da će se ta tema uskoro naći pred Odborom, jer:

„To nismo ni mogli staviti u proceduru Odbora radi davanja mišljenja jer nismo imali LOA-u od Amerikanaca. Moramo imati ta pisma od Amerikanaca da bi to uopće mogli staviti u proceduru, da budemo sigurni da će se uopće posao realizirati. Zbog toga nije bilo na Odboru“.

Dakle, premda 2. stavak 6. članka Zakona o obrani jasno definira kako saborski Odbor za obranu svoje mišljenje daje „prije pokretanja postupka javne nabave“, MORH ipak planira prema Vladi RH i prema saborskom Odboru za obranu ići tek nakon što LOA (Letter of Offer and Acceptance) stigne iz SAD, s već definiranim prijedlogom o višegodišnjem financiranju nabave helikoptera Black Hawk. Na opasku Dragovana da li se tu radi o dvije odvojene stvari – „2 donirana i najavu kupnje 2 helikoptera“, Ivić je potvrdio – „Tako je!“

Dodatni rashodi

Među stavke s povećanim financijskim sredstvima uvrštena je personalna potpora – povećanje od 124 milijuna (početno je bilo predviđeno 2,602 milijardi, a novi plan je 2,726 milijardi kuna), što ne čudi s obzirom koliko je puta fokus na kadrove naglašen među prioritetima Ministarstva. No, tu radikalno rastu i sredstva predviđena u 2019. godini za presude i ovrhe (stavka „Sudske presude i ovrhe (A545071)“) – čiji bi se iznos povećao za dodatnih 60 milijuna. Pri ovom posljednjem se ipak ne radi o drastičnom povećanju broja izgubljenih sudskih presuda, već o dugu Ministarstva obrane prema Poreznoj upravi. Naime, kako nam je pojasnio državni tajnik Ivić,

„Riječ je o problemu koji je iz 2015. godine, gdje smo izgubili sudske sporove i morali smo isplatiti naknade onima koji su tužili MORH, a na te naknade nisu plaćeni doprinosi. I u ovoj godini smo poravnali ta sva dugovanja u tom smislu prema Poreznoj upravi“.

Obuka i logistička potpora OS povećana je za 78 milijuna – bilo je predviđeno 464 milijuna kuna u proračunu za 2019. godinu, a izmjenama se povećava na 542 milijuna kuna. Pri tome nisu spomenute konkretne osnove ovog planiranog porasta.

A što s dostizanjem 2 posto?

Potpredsjednika Odbora za obranu Anđelka Stričaka zanimalo je postoji li projekcija kako doći do famoznih 2 posto BDP-a. Za razliku od nedavnog Krstičevićevog priznanja da plana nema, Ivić je u srijedu tvrdio da ga ima, samo je trenutno malo posustao zbog nerealizacije nekoliko velikih projekata.

„Hrvatska je prihvatila obavezu da do 2024. poveća izdvajanje za obranu do razine od 2 posto, što je preporuka u okviru NATO saveza. Mi smo trenutno oko, evo čuli ste, da je plan bio 5 milijardi 075 milijuna kuna, što bi bilo 1,74 posto. Nažalost, smanjujemo plan za 264 milijuna kuna tako da je to 1,68 posto BDP-a. Dakle, mi nismo u biti daleko od tražene razine izdvajanja. Moram reći i to da RH je od svih zemalja članica NATO saveza čini mi se na 11. mjestu po postotku izdvajanja za obranu, dakle puno zemalja je ispod nas po tom postotku. Deset zemalja je ispred nas, samo nekoliko zemalja je na 2 i više posto izdvajanja BDP-a za potrebe obrane. Naravno da imamo plan kako dostići tih 2 posto – da se realizirao ovaj postupak nabavke borbenog aviona samo s tim bi bili već na 2 posto. Imamo i drugih projekata, poput evo i nabavke helikoptera Black Hawk koji će tome na svoj način doprinijeti, pa i neki drugi projekti i programi tako da ja vjerujem da ćemo mi biti do 2024. uistinu vrlo blizu tog postotka od 2 posto. Možda i više“,

optimistično je najavio državni tajnik u Ministarstvu obrane.

Vlada je na jutrošnjoj 183. sjednici prihvatila „Uredbu o nazivu, sjedištu, organizaciji i upravljanju Međunarodnim središtem za obuku specijalnih zračnih snaga“ (Multinational Special Aviaton Programme – MSAP), čime se otvorio prostor za registraciju tog novog NATO-tijela pri Trgovačkom sudu u Hrvatskoj. Ispred Ministarstva obrane prijedlog je ukratko obrazložio državni tajnik Tomislav Ivić.

„Strateškim pregledom obrane iskazana je važnost razvoja sposobnosti koje su kao nacionalna obveza dogovorene sa saveznicima u kontekstu NATO-procesa obrambenog planiranja, odnosno paketa NATO-ciljeva sposobnosti, među kojima je i cilj sposobnosti ‘razvoj zračne sastavnice specijalnih snaga’. Taj cilj sposobnosti preuzeli su, uz Republiku Hrvatsku, Mađarska, Bugarska i Republika Slovenija. Ove države, uz potporu NATO-a, potpisale su Memorandum o uspostavi multinacionalnog specijalnog zrakoplovnog programa kojeg će država-domaćin biti RH sa sjedištem u vojarni ‘Pukovnik Mirko Vukušić’ u Donjem Zemuniku. Nakon posljednjih izmjena Zakona o obrani u srpnju ove godine stvorili su se i pravni uvjeti za donošenje Uredbe o osnivanju Međunarodnog središta za obuku specijalnih zračnih snaga koje će imati status međunarodne neprofitne pravne osobe. Po stupanju na snagu ove Uredbe Ministarstvo obrane provest će potrebne radnje radi upisa Središta u sudski registar Trgovačkog suda u Zadru“,

objasnio je Ivić, predloživši da Vlada donese ovu Uredbu, što su potom ministri jednoglasno i prihvatili.

Osim sjedišta u Zemuniku, ova Uredba definira samu djelatnost ovog novog Središta kao „izradu doktrina, koncepata i planova za obuku specijalnih zračnih snaga, pružanje akademske i praktične obuke za specijalne zračne snage, provođenje i evaluacija vježbi za specijalne zračne snage, te povećanje interoperabilnosti među članicama Središta“. Glavna tijela Središta su (1) multinacionalni izvršni odbor, sastavljen od po jednog predstavnika svake članice s pravom glasa, koji upravlja i nadzire rad Središta, te (2) tajništvo, koje se sastoji od direktora Središta, zamjenika direktora i osoblja Središta. Članica Središta koja daje predsjednika Multinacionalnog izvršnog odbora ima pravo na imenovanje novog člana Multinacionalnog izvršnog odbora s pravom glasa. Direktor Središta je predstavnik MORH-a, a mandat mu može trajati najdulje do četiri godine. Kako smo već ranije objavili, direktor Središta je pukovnik Tomislav Pušnik, a prvi teorijski tečaj za instruktore MSAP-a održan je u prostorima vojarne u Zemuniku početkom rujna ove godine.

MSAP će se financirati iz članarine koju plaćaju njegove članice, te iz ostalih prihoda, koji mogu uključivati doprinose u naravi, donacije ili druga sredstva članica Središta i međunarodnih organizacija kojima su članice Središta pristupile na temelju međunarodnih ugovora. MORH je već isplanirao sredstva za međunarodne članarine u projekcijama državnog proračuna za 2020. i 2021. godinu, a osim članarine MORH je dužan snositi i trošak svog osoblja (ukupno 6 djelatnika) upućenog na rad u MSAP, što je također osigurano u projekcijama državnog proračuna za naredne dvije godine.

Brigadir Dean Kranjčec i pukovnik Tomislav Pušnik – predsjedavajući MSAP MEB-a i direktor MSAP-a (Photo: HRZ/M.Karačić)

Tijekom ovoga tjedna, točnije od 08. do 11. listopada, u Zemuniku je održana i druga po redu Konferencija Međunarodnog središta za obuku specijalnih zračnih snaga (MSAP – TC), u sklopu koje su održani sastanci radnih skupina, kao i drugi sastanak Međunarodnog upravljačkog odbora (Multinational Executive Board – MEB) MSAP-a koji nadzire i daje smjernice za rad Međunarodnog središta. Teme o kojima se raspravljalo bile su vezane uz planove obuke za razdoblje 2020.-2021., buduću organizaciju Međunarodnog središta kao i o načinu prijama budućih članica Međunarodnog središta za obuku specijalnih zračnih snaga. Za sada sve teče po planu, izvijestio je direktor MSAP-a pukovnik Tomislav Pušnik, istaknuvši da su sve do sada planirane aktivnosti i provedene, što je potvrda uspješnosti ovakvog oblika multinacionalne suradnje.

Na Konferenciji su sudjelovali pripadnici oružanih snaga zemalja članica MSAP-a, Bugarske, Slovenije, Mađarske i Hrvatske, te predstavnici NATO zapovjedništva za specijalne operacije (NATO Special Operations Headquarters), Zapovjedništva za specijalne operacije – Europa (Special Operations Command, Europe – SOCEUR), predstavnik NATO međunarodnog osoblja (NATO International Staff) i predstavnici SAD-a, Poljske i Italije koji podupiru rad Središta.