Nepunih godinu i pol dana nakon napada na Markovom trgu, pri čemu je ranjen jedan od policajaca iz osiguranja Vlade RH, ta je tema došla na red i na nadležnom saborskom Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Novi predsjednik tog Odbora, SDP-ov Siniša Hajdaš Dončić, za jutros je sazvao sjednicu s dvije točke dnevnog reda: (1) „Napad na Banske dvore 12. listopada 2020. – razmatranje izvješća Ministarstva unutarnjih poslova, Sigurnosno-obavještajne agencije i Državnog odvjetništva Republike Hrvatske”, te (2) „Uhićenja građana zbog objava na društvenim mrežama – razmatranje izvješća Ministarstva unutarnjih poslova”. Iako je sjednica – prema najavi – trebala biti djelomično zatvorena za javnost, ispalo je da je bila cjelokupno zatvorena, pa je javnost trebala biti informirana tek putem izjava nakon njenog završetka. Ipak, na kraju je ispalo da se ponešto detalja čulo i tijekom same sjednice, kako bi pojedini njeni sudionici samostalno izlazili iz prostorije i selektivno se u hodu obraćali javnosti.

Posebno tu treba istaknuti izlazak pred novinare premijera Andreja Plenkovića, zbog kojeg je sjednica više-manje i sazvana. Naime, i nakon što je u srpnju prošle godine Županijsko državno odvjetništvo okončalo slučaj, zaključivši da je napadač Danijel Bezuk djelovao sam, a ne kao „dio neke nasilne mreže organiziranih političkih ekstremista“, premijer Plenković u više je navrata izražavao nezadovoljstvo tim zaključkom. Tako je na press-konferenciji od 23. prosinca prošle godine, sumirajući rad Vlade u 2021. godini, izjavio:

„Mi smo imali teroristički napad na Banske dvore, ne na Pantovčak, to je činjenica. To se nije dogodilo slučajno ni spontano, netko je mladića koji ima 21 ili 22 godine, koji je nažalost počinio samoubojstvo, nagnao da takvo nešto napravi. Da biste se odlučili na tako nešto, morate biti izloženi takvoj vrsti informacija, huškanja, difamiranja, koje nadilaze sve što bi bilo racionalno i normalno. To sigurno nije mogao taj mladić sam od sebe. Tu se zbiva nešto što nadležni trebaju do kraja razotkriti. Ja smatram da nije do kraja razotkriveno, nije napravljen dovoljan napor. Previše je sijanja mržnje i huškanja u hrvatskom društvu, previše je laganja, difamiranja, izmišljanja, etiketiranja pa su onda ljudi u stanju i ovakve korake napraviti. To je ozbiljan problem”.

Plenković je tada rekao da ni policija, ni DORH, ni SOA nisu napravili dovoljno:

„Nisam ja u pitanju, nego država. To sam im više puta rekao direktno, da nije napravljeno dovoljno. To je činjenica jasna kao dan. (…) Nebitno je što piše u izvješću, bitno je da ovakav slučaj kakav smo imali, a nismo ga imali nikada do sada, treba najozbiljnije istražiti i dobro razmisliti odakle to dolazi, priče o izoliranim pojedincima su priče za malu djecu. Očekujem da se taj posao ozbiljnije napravi, nije to nikakav pritisak, nego vrlo ozbiljna konstatacija gdje se treba napraviti puno ozbiljniji i veći napor od te tri institucije. Dugoročno radi sigurnosti u Republici Hrvatskoj. To nije personalna stvar”.

Kako je proteklih mjeseci premijer Plenković u više navrata izrazio sumnju u rad ovih institucija kada je u pitanju istraga napada na Markovom trgu, Siniša Hajdaš Dončić na jutrošnju je sjednicu saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost pozvao i premijera, ali i ravnatelja policije Nikolu Milinu, ravnatelja SOA-e Danijela Markića, te šeficu DORH-a Zlatu Hrvoj Šipek, kako bi predočili izvješća i raspravili neke eventualno sporne detalje. „Sazvao sam sjednicu Odbora za nacionalnu sigurnost, gdje sam htio da se raspravi o tome, da li zapravo institucije, koje su temelj demokracije u svakom društvu, pa tako i u Hrvatskoj, imaju generalno… reći ću… povjerenje gospodina Plenkovića, kao premijera Hrvatske”, objasnio je kasnije Siniša Hajdaš Dončić svoje razloge za sazivanje

Otprilike 3 sata od početka sjednice, pred novinare je izašao Andrej Plenković. „Svi se slažu da je riječ o terorističkom činu, da je riječ o neprihvatljivom činu, a ono što smo još razgovarali je kako kreirati ozračje u društvu koje će smanjiti govor mržnje koji kada evoluira, nažalost, može dovesti i do ovakvih slučajeva”, rekao je Plenković. No ubrzo potom se ispostavilo da premijer, pozicija i opozicija ne dišu baš tako unisono:

„Mi smo razgovarali o tome što je bit ove stvari, a bit ove stvari je da posao i Državnog odvjetništva i policije na tom konkretnom slučaju počinjenja terorističkoga čina traje i dalje. (…) Ja sam rekao i na Odboru sljedeće: dakle, trebalo je otprilike malo više od godinu i pol dana da DORH izađe s onim priopćenjem što je izašlo ovo ljeto, nakon toga… Dakle, do tog trenutka, što se mene tiče, niti smo pitali na koji način DORH, policija i SOA rade na tom slučaju, niti smo utjecali ili dali bilo kakav stav, pritisak ili ne-daj-bože smjer vođenja istražnih radnji. Nakon što su oni to objavili, ja sam zatražio izvješća da vidim o čemu se radi. Kad sam vidio ta izvješća, bilo je niz otvorenih pitanja koja iz čitanja tih dokumenata za mene nisu bila odgovorena i to sam rekao još ovoga ljeta i glavnoj državnoj odvjetnici i ravnatelju policije. Oni to znaju… I ministru unutarnjih poslova… I što se toga tiče, ono što su oni danas pojasnili da oni na tom slučaju rasvjetljavanja svih okolnosti rade i dalje. Što je dobro!”.

Ta neka konkretna pitanja Plenković je postavio i na današnjoj sjednici Odbora za unutarnju politiku, no odgovora, tvrdi, nema.

„To je slučaj bez presedana. Imate teroristički čin mladog čovjeka, 22 godine, ciljan… usmjeren… izaziva strah, užas, koristi nasilje i silu, i i ima politički karakter. To su vam elementi terorističkoga akta. On se dogodio… On zahtijeva da se fenomenom govora mržnje i onih koji indoktriniraju nekoga u tako mladoj dobi, sa tako malo životnoga iskustva, temeljito ispitaju i na tome svemu institucije rade,” kazao je Plenković, a na novinarsko pitanje tko je to indoktrinirao Bezuka, premijer je odgovorio: “Pa ima u izvješću jako puno toga. Vrlo korisno i indikativno. (…) Nema potrebe da ja vama sad prepričavam sastanak o tome, mislim das u stvari sasvim prepoznatljive”.

U nekoliko je navrata premijer tvrdio da je prava meta napada bio upravo on, a na današnje pitanje da li je o tome rađena neka analiza, te da li ju je radio njegov posebni savjetnik za nacionalnu sigurnost Robert Kopal (u čijoj je pratnji premijer Plenković stigao na jutrošnju sjednicu saborskog Odbora), premijer je odgovorio negativno.

A ostali sudionici Odbora?

Nakon što je sjednica Odbora za unutarnju politiku u potpunosti završila, izjavu je dao i njegov predsjednik Siniša Hajdaš Dončić.

„Ja ću reć’ da sam ja zadovoljan sa izvješćem i SOA-e, prije svega, a isto tako i MUP-a i DORH-a… o cjelokupnoj… da tako kažemo, toj problematici napada na Banske dvore. I mislim da je zapravo pitanje političke sigurnosti krucijalno pitanje jednog normalnog društva. Iz toga proizlazi i ekonomska sigurnost, i socijalna sigurnost, i država koja nema političku stabilnost, i koja nema protočne institucije, zapravo nije dobro društvo”,

rekao je inicijator današnje sjednice, dodajući kako je njegov dojam da je napad na Markovom trgu bio „akt pojedinca. Točka!”. Međutim, policija ni dalje ne zna npr. gdje je i kako Bezuk nabavio oružje. Odgovor na to pitanje Hajdaš Dončić očekuje naći u izvješću o radu policije u 2020. godini, koje bi uskoro trebalo biti na saborskom dnevnom redu.

Napomenimo da je nakon prve točke dnevnoga reda sjednicu Odbora napustio Željko Sačić, član Odbora iz redova Hrvatskih suverenista. Kako je naknadno rekao novinarima, Sačić se nije složio s jednom točkom zaključka koji je pokušao progurati predsjednik Odbora Hajdaš Dončić bez prethodne konzultacije s ostatkom opozicije:

„Revoltiran i nezadovoljan napustio sam tu sjednicu po prvoj točci iz razloga što se jedan suludi teroristički… kriminalan čin kojim se ugrožavalo živote i sigurnost ljudi i imovine ovdje na Markovom trgu željelo, po Siniši Hajdašu Dončiću, predsjedniku Odbora, ogrnut u ruho nekakve desnice… desničarskog radikalizma. Nakon svega što imamo u Hrvatskoj, dakle, oni su našli da je to razlog, povod ili ne-daj-bože neka motivacija id a treba cijelu jednu političku scenu na taj način zagadit, ogadit, na taj način ju kod hrvatske javnosti stavit kvazi odgovornom za jedno takvo osuđujuće kriminalno djelo, i to je za mene neshvatljivo”.

To tumačenje, tvrdi Hajdaš Dončić, naprosto ne stoji:

„Ne. Dakle, to nije točno. Dakle, nije to čin nikakve radikalne desnice, nego smo mi govorili o desnom ekstremizmu. Dakle, što nema nikakve veze sa desnim političkim strankama jer, koliko je meni poznato, a vjerujem i vama… sve političke stranke, koje su čak i desnog spektra, a koje djeluju u Hrvatskom saboru, a isto tako i klubovi zastupnika… ja nisam kod ni jednih od tih klubova zastupnika, dakle, vidio… ne znam, poziv na oružane pobune ili na nekakav, da tako kažem, ekstremizam. Ali, u društvu postoji desni ekstremizam. Dakle, toga ljudi moraju biti svjesni. A, osobito u vidu činjenice da mi, na žalost svih nas… Dakle, ulazimo u ekonomsku krizu… da je 23,5 posto stanovništva Hrvatske zapravo izloženo riziku siromaštva, a povijest nas je dobro naučila da kada ste izloženi riziku siromaštva, da zapravo vam cvjetaju radikalizmi”.

I sam predsjednik Odbora, Hajdaš Dončić, najavio je da će on i njegov stranački kolega Mišel Jakšić imati izdvojeno mišljenje, jer se djelomično ne slažu sa zaključcima HDZ-ove većine u Odboru.

Jasno je, dakle, da je došlo do otvorenih razlika u stavu pozicije i opozicije, gdje je izgleda opozicija uglavnom zauzela stajalište „institucija”, odnosno DORH-a, MUP-a i SOA-e, dok je pozicija (na čelu s potpredsjednikom Odbora, HDZ-ovim Marijom Kapulicom) branila stav premijera. Upravo je Kapulica kasnije pročitao zaključke odborske većine – tako Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost poziva „saborske zastupnike, državna tijela i sve druge aktere društva na jasnu i bezuvjetnu osudu svakog oblika radikalizma, govora mržnje ili nasilja u hrvatskom društvu”. Također se – „uz poštivanje neovisnost nadležnih institucija – poziva MUP da u koordinaciji s nadležnim državnim odvjetništvom nastavi provoditi izvide i kriminalističko istraživanje u cilju razjašnjenja svih okolnosti počinjenja kaznenog djela, posebice utvrđivanja postojanja eventualnih poticatelja i pomagača Danijela Bezuka u počinjenju kaznenog djela ‘terorizam’ iz članka Kaznenog zakona i/ili kaznenih djela povezanih s terorističkim aktivnostima”. Poziva se i SOA da u svome radu posebno „obrati pozornost na potencijalne sigurnosne prijetnje i terorističke ugroze koje predstavljaju pojedinci samoradikalizirani propagandnim ekstremističkim objavama i govorom mržnje te na pojavu radikaliziranih grupa koje djeluju kao dodatni akcelerator radikalizacije”.

Od tada do danas…

Zbog slučaja Bezuk i njegovog napada na Markovom trgu, jedna od prvih uvedenih mjera je zatvaranje trga i to iz sigurnosnih razloga. Ta će mjera, sudeći po današnjoj premijerovoj izjavi, ostati do daljnjega jer, kako je rekao Plenković, „nigdje u Europi ne postoji tako ‘light’ pristup institucijama”.  Pogleda li se, međutim, pristup slovenskom ili austrijskom parlamentu, lako se može ustanoviti da to jednostavno ne stoji. Potom je Vlada zadužila potpredsjednika Tomu Medveda kao šefa Koordinacije domovinske sigurnosti da to tijelo predloži „mjere za sveobuhvatan, sustavan i učinkovit pristup sprječavanju radikalizacije”. Koje su to mjere, i što se uopće napravilo po tom pitanju – do danas nije jasno, osim povremenih policijskih posjeta osobama koje su na društvenim mrežama vrijeđale premijera (o čemu je valjda danas u svojoj drugoj točki dnevnog reda raspravljao i već spomenuti saborski Odbor za unutarnju politiku). No Vlada i premijer istovremeno su otklonili Milanovićev poziv za sazivanje sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost kako bi se na najvišoj političkoj razini raspravljalo o utjecaju radikalizacije na hrvatsko društvo. U više navrata premijer se žalio kako je i ljevica i desnica umanjivala i relativizirala sam Bezukov napad, a dao je izrijekom naznačiti i da „mržnju, netrpeljivost i nesnošljivost” potiču pojedini akteri s desnog političkog spektra, poimence prozvavši Ivana Penavu te Karolinu Vidović Krišto. Penava je, naime, komentirao da je Bezukov napad „izraz bunta”, što su onda podržali i njegovi kolege iz Domovinskog pokreta.

Ipak, Plenkovićevo ustrajno inzistiranje, od tada pa sve do danas, na tezi kako je baš politička desnica inspirirala taj teroristički čin – unatoč izvješćima DORH-a, MUP-a i SOA-e – posebno je opasno, (1) jer predstavlja difamiranje političkih oponenata koji, prema takvom tumačenju, iako otvoreno te zakonito djeluju u Saboru ipak do ostvarenja svojih političkih ciljeva žele doći i nasilnim, oružanim te nadasve kriminalnim načinom. Tu je, dodatno, i (2) pritisak na „institucije” koje vidljivo „rade svoj posao” – nezadovoljstvo na najvišoj političkoj razini zbog očito sličnih zaključaka MUP-a, SOA-e i DORH-a nije ništa drugo nego politički pritisak na, kako to volimo reći, neovisna tijela. Već ubrzo nakon samog napada u listopadu 2020. godine, predsjednik RH Zoran Milanović prozvao je premijera Plenkovića za pokušaj utjecanja na DORH, zbog sastanka premijera s ministrom unutarnjih poslova, ravnateljem SOA-e, glavnim ravnateljem policije i županijskim državnim odvjetnikom samo koji dan nakon Bezukovog napada. Premijer je naknadno priznao da se taj sastanak zaista i dogodio, ali prvenstveno zbog dogovora treba li ili ne objaviti snimku nadzornih kamera Vlade, Sabora i Ustavnog suda kako bi se javnosti pokazao sam čin napada. Nema sumnje da je u ocjenama napada na Markov trg bilo i politikantskih izjava te politički motiviranih aktivnosti, no koristiti taj nemili čin u dnevno političke svrhe jednako je opasno kao i poticati na njega.

Prošla su nepuna dva mjeseca od terorističkog napada na Markovom trgu, nakon čega je uveden novi, privremeni režim (ne)kretanja po ovom samom središtu izvršne i zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj. Da se radi o djelu s elementima terorizma početkom ovoga tjedna složilo se i Vijeće za nacionalnu sigurnost, a danas je Vlada RH na svojoj 24. sjednici ozakonila mjere ograničenog kretanja po Markovom trgu. Podsjetimo, od 12. listopada ove godine privremeno je ograničen pristup i kretanje dijelom Trga sv. Marka i Freudenreichovom ulicom za sve osobe koje za to nemaju opravdani razlog, poradi čega su dio prostora Trga sv. Marka i Freudenreichova ulica završili i ograđeni tehničkim preprekama („gelenderima“). Na današnjoj sjednici Vlade ministar unutarnjih poslova Davor Božinović najavio je da se usvojenom odlukom Vlada otvara put za neka trajnija rješenja:

„U cilju sprečavanja pristupa osoba i vozila koja mogu predstavljati sigurnosnu ugrozu na prostoru ispred Hrvatskoga sabora i Vlade, te otklanjanja opasnosti za štićene osobe i građane od 12. listopada 2020. privremeno je ograničen pristup i kretanje tim dijelom grada. Ovom Uredbom, odnosno određivanjem tog prostora štićenim, stvorio bi se pravni temelj za trajnije provođenje mjera osiguranja i zaštite štićenih osoba i objekata, te primjenu elemenata sustava tehničke zaštite i kontrole pristupa, čime bi se smanjila mogućnost izravnog pristupa i ugrožavanja sigurnosti  kako osoba tako i objekata. Naravno, pri tome ni u kom slučaju se ne smije ograničiti pravo na javno okupljanje i mirni prosvjed u skladu s Ustavom i Zakonom o javnom okupljanju.

Pristup i kretanje i dalje bi bio omogućen svim osobama kojima je to nužno, zaposlenicima, dužnosnicima, zastupnicima Hrvatskog sabora, Vlade RH, sucima, zaposlenicima Ustavnog suda, osobama koje stanuju u zoni ograničenog pristupa, vjernicima koji posjećuju Crkvu svetoga Marka zbog vjerskih obreda, osobama s poteškoćama u kretanju, te sudionicima mirnih okupljanja i javnih prosvjeda. Temeljem ove Uredbe, opseg i vrstu mjera osiguranja i zaštite određuje nadležna ustrojstvena jedinica Ministarstva unutarnjih poslova na temelju procjene razine ugroženosti, sigurnosnih prosudbi sigurnosno-obavještajnih agencija, te podataka i informacija drugih državnih tijela. Regulacija prometa na području Gornjeg grada ne bi se mijenjala za vozila javnog prijevoza i vozila građana“.

U danas donesenoj „Uredbi o dopuni Uredbe o određivanju štićenih osoba, objekata i prostora te provođenju njihove zaštite i osiguranja“ kao štićeni prostor 1. kategorije definira se prostor u neposrednom okruženju sjedište Hrvatskog sabora i Vlade RH, i to: „1,2 metra od vanjskog ruba objekta Hrvatskog sabora sa sjeverne istočne i južne strane; 1,2 metra od vanjskog ruba objekta Vlade Republike Hrvatske sa sjeverne i zapadne strane; prostor Trga sv. Marka u Zagrebu između istočne strane objekta Vlade Republike Hrvatske, zapadne strane objekta Hrvatskog sabora te sjevernog i južnog kolnika na Trgu sv. Marka; Freudenreichova ulica i dio južnog kolnika Trga sv. Marka od Freudenreichove ulice do Ćirilometodske ulice“.

Kako to izgleda u praksi – i dalje postoji policijska kontrolna točka na južnom dijelu Markovog trga, nedaleko od Ćirilometodske ulice. Na njoj se prijavljuje razlog prolaska Markovim trgom – ako niste zaposlenik jedne od tamošnjih institucija, stanar obližnjih zgrada ili barem vjernik koji ide u Markovu crkvu na misu, onda na kontrolnoj točki morate dokazati opravdanost prolaska štićenim prostorom i to najavom ili akreditacijom pri nekoj od ustanova koje se nalaze na tom području. U protivnom, šetnje radi same šetnje – nema.

Što se time rješava? Prvenstveno neposredan pristup ulazu u Banske dvore, Hrvatski sabor ili Ustavni sud. No, ako se podsjetimo „performansa“ europskog zastupnika Ivana Vilibora Sinčića kada je 10. rujna pred sam ulaz u Vladu RH istrpao kombi lubenica kako bi upozorio na loš položaj hrvatskih poljoprivrednika, onda taj njegov čin spada u kategoriju „mirnog prosvjeda“. Dakle, bez obzira što se to njegovo djelovanje posljednjih tjedana često spominjalo u širem kontekstu terorističkog napada od 12. listopada, s pravovremenom najavom policiji i ishođenom dozvolom Sinčić bi se i dalje mogao tako ukazivati pred Vladinim vratima. Uzmemo li u fokus ozbiljniji primjer – kao suludi napadački čin Danijela Bezuka – nema te ograde koja je mogla zaustaviti metke iz Bezukovog automatskog oružja, niti je za to nužan neposredan prilaz npr. zgradi Vlade. Kao što su stručnjaci puno puta naglašavali – Markov trg i tamo smještene upravne zgrade izuzetno je teško (ako ne i nemoguće) štititi u današnjim životnim okolnostima. Kao jedino pametno dugoročno rješenje nameće se preseljenje tamošnjih državnih institucija na neko manje prometno, manje turistički popularno i za zaštitu povoljnije mjesto u širem prostoru glavnoga grada.

U ponedjeljak, 2. studenog 2020. godine malo nakon 20 sati centar Beča postao je poprište terorističkog napada. Kako se ubrzo moglo zaključiti iz niza aktualnih informacija u medijima, tu se govorilo o barem jednom poprištu napada, te o nizu mrtvih i ranjenih. Primarna lokacija napada bila je u sjevernom kraju centra Beča, nedaleko Dunavskog kanala, u okolici Švedskog trga (Schwedenplatz) i tamošnje povijesne sinagoge. Riječ je o objektu poznatom kao “Stadttempel”, smještenom u obližnjoj pokrajnjoj ulici Seitenstettengasse 4 – koji se navodi kao početna točka napada, iako je u vrijeme napada navodno bio prazan. No iako se prvotno pretpostavljalo da je to primarna meta, oko 22:30 sati su se pojavile naznake da je možda metom bio i neposredno sjeverno od toga smješten prostor tzv. “Bermudskog trokuta”, poznat po većem broju restorana, kafića i mjesta za izlazak te provod. Ako se to pokaže točnim, onda bi i čitav bečki napad puno više nalikovao terorističkoj situaciji u Parizu, kada je sredinom studenog 2015. meta bilo slično područje oko Bataclana.

Crvanom bojom označeni potencijalni ciljevi – sinagoga (krug), te “Bermudski trokut”, popularni prostor za provode (trokut)

Policajac ozlijeđen u razmjeni vatre s napadačima

Budući da se Austrija od sutra (utorak, 3. studenog) sprema na zatvaranje društvenog života (lockdown) radi bolesti Covid-19, grad je bio pun prolaznika, restorani su bili puni i mnogi su uočili barem dvojicu napadača koji su prolazili naoružani jurišnim puškama (navodno AK-47), u nekoj vrsti odjeće vojnoga stila. Mediji navode da je došlo do razmjene vatre između napadača i policije. Pri tome je barem jedan policajac bio teško ozlijeđen, a govorilo se i o smrti jednog napadača (što je i potvrđeno oko 22:40 sati), te navodnom detoniranju eksplozivnog pojasa jednog od napadača. O tom detalju kasnije nije bilo mnogo informacija, sve do iza ponoći, kada se saznalo da je poginuli napadač i zaista kod sebe imao nekakvu eksplozivni pojas te torbu punu streljiva – čime su se na licu mjesta krenuli baviti policijski pirotehničari. Od bečkog gradonačelnika Michaela Ludwiga (SPÖ) se oko 1:30 u utorak, 3. studenog čulo da je taj pojas zapravo bio lažan, a da je napadač bio naoružan s više komada vatrenog oružja te mačetom.

Oko 22 sata je i austrijski ministar unutarnjih poslova Karl Nehammer (ÖVP) za državnu televiziju ORF potvrdio da se pri ovim dramatičnim događanjima očigledno radi o terorističkom napadu. Nepotvrđeni iskazi svjedoka govorili su o više napadača, možda i do 10, od kojih je možda i polovica ostala aktivna u centru Beča. U međuvremenu je bečka policija zatvorila centar Beča i građane se pozivalo da ostanu u kućama, u restoranima i zatvorenim objektima, te da nipošto ne izlaze na ulice užeg centra Beča.

Uspostava policijskih blokada nedaleko primarnog mjesta napada

Policijska blokada kod bečke Opere

Mediji pokazuju i policijsku barikadu kod bečke Opere, kojom je zatvoren uži centar grada – gdje se pregledava automobile koji dolaze iz centra, te pretresa i pješake. Kako je situacija prilično napeta, policija je sumnjivce prvo prisiljavala da legnu, da bi ih se tek onda pregledalo. Linije podzemne željeznice (U1, U2, U3 i U4), kao ni lokalnih autobusa (1, 2, 31, D, 71) koje standardno prolaze užim centrom Beča – nisu stajale na tamošnjim stanicama. Sve osobe koje su se u trenutku napada zatekle u restoranima i kafićima užeg centra Beča, u Operi i kazalištima, ondje su morale ostati još duže vrijeme, budući da ih policija nije puštala na ulice dok se ne uhvati preostale napadače ili dok ne organizira njihovo sigurno provođenje iz opasne zone (što je, prema medijima, postupno započeto u utorak 3. studenog, oko 0:30 ujutro). Do jutra je ponovo otvoren i pristup centru Beča sredstvima javnog prijevoza.

“Zarobljena” publika u Burgtheatru

Bečka policija je oko 22:40 objavila kako je u centru Beča registrirano barem 6 odvojenih “mjesta zločina”, sva u pješačkoj zoni bečkog 1. okruga – (1) Morzinplatz, (2) Seitenstettengasse, (3) Fleischmarkt, (4) der Hohe Markt, (5) Salzgries, (6) Graben. U područje napada konstantno pristižu brojne postrojbe austrijske policije. Iz gradskih bolnica se saznaje o tri mrtva prolaznika (dva muškarca i žena) i 15 ranjenih osoba (temeljem ranijih vijesti o 15 dopremljenih ranjenika, od toga 7 teško ozlijeđenih, većina s prostrijelnim a jedan i s ubodnim ranama). Izgleda da se tu prvenstveno radi o gostima tamošnjih restorana i kafića, na čije su terase napadači pucali bez mnogo oklijevanja. Nad centrom grada kruže i policijski helikopteri.

Za razliku od prvih sat vremena trajanja ove situacije, kada se povremeno čulo pucnjeve, malo prije 23 sata novinari kazuju o tišini u gradu dok teško opremljena policija počinje provjeravati ulice centra grada. Pri tome se spominju bečka interventna policijska postrojba Einsatzeinheit WEGA (Wiener Einsatzgruppe Alarmabteilung), te nacionalna postrojba Einsatzkommando Cobra (kraće, EKO-Cobra), kao i timovi sa službenim psima (Diensthundestaffel), te pokrajinska specijalna policijska postrojba visoke spremnosti zadužena za Beč (Bereitschaftseinheit Wien). Iz službenih krugova se čulo kako je ukupno 7 policajaca te večeri koristilo službeno oružje.

Austrijski mediji nagađaju i da se na društvenim mrežama pojavljuju poruke potencijalnih počinitelja, iako ništa od toga još nije provjereno ili dokazano. Nije jasno je li ta čitava situacija imala veze s navodima o talačkoj situaciji na drugoj strani centra Beča, u poznatoj trgovačkoj ulici Mariahilferstraße – gdje se spominje talačku situaciju u restoranu Akakiko – za koju se čuje da se radilo o lažnoj uzbuni. Nejasno je i koji je status i pucnjava u blizini bečkih hotela Hilton i Intercontinental (kod gradskog parka Wiener Stadtpark) koje su spominjali mediji. Iako se tijekom proteklih pola sata čulo i o mogućoj terorističkoj situaciji u gradu Salzburgu – to se pokazalo lažnom viješću.

Nakon što je napadač prolaznika prvo ranio jurišnom puškom, na povratku niz ulicu ga je dovršio pištoljem

Vjerojatno napadač kojeg je policija zaustavila

Oko 23 sata u medijima su se pojavile fotografije navodno snimljene neposredno ispred poznate robne kuće Julius Meinl am Graben, na kojima se vidi četiri osobe, navodno potencijalne napadače, kako se predaju austrijskoj policiji. Na njima se vide naznake uniformirane odjeće, kakvu se vidjelo i na ranijim snimkama napada. Mimo te situacije navodno je uhićen još jedan napadač – dakle, ukupno njih 5, dok je barem jedan počinitelj ubijen. Oko 23:40 sati se saznalo da bečka policija još traži 3 napadača. Ipak, 3. studenog malo prije 2 ujutro se od gradonačelnika Beča čulo da nitko nije dodatno uhapšen u svojstvu napadača, a da su i oni koje se privremeno zadržalo kasnije bili pušteni.

Kako se iza 23 sata moglo čuti od Nikolasa Stockhammera, bečkog stručnjaka za terorizam – ovi napadi ukazuju na islamističku scenu Beča, a usporedivi su s napadima u Parizu (Bataclan u studenom 2015. godine) i indijskom Mumbaiju u studenom 2008. godine. U prvim analizama i procjenama moglo se čuti i kako bi napad lako mogao potjecati iz čečenskih krugova prisutnih u Beču što je, naravno, za sada ostalo bez ikakve službene potvrde. Tek se pred jutro čulo o više pretraga stambenih prostora, te uhićenja osoba povezanih s počiniteljima. Konačno, oko 8:30 su u javnost došle i prve detaljnije informacije o jednom od navodnih počinitelja (onom likvidiranom) – osobi prvo imenovanoj kao “Kurtim S.”, a onda od ministra unutarnjih poslova za agenciju APA kao “Kujtim Fejzulai”, rođen 2000. godine u Beču, gdje je navodno i odrastao. Dakle, riječ je o lokalno radikaliziranom građaninu Austrije imigrantskog podrijetla – ali ne osobno migrantom ili nedavno prihvaćenim izbjeglicom. Mediji spominju da su mu roditelji podrijetlom iz Sjeverne Makedonije, s albanskim korjenima, bez zabilježenih veza s islamizmom – za razliku od sina, kojeg je sustav nacionalne sigurnosti u Austriji zapazio kao jednog od oko 90 tamošnjih islamista koji su nastojali otputovati na bojište u Siriji (što je policija spriječila u srpnju 2018. godine). Temeljem tog pokušaja odlaska na strano ratište, Fejzulai je 25. travnja 2019. bio osuđen na 22 mjeseca zatvora za kazneno djelo terorističkog udruživanja (§ 278b StGB) – da bi 5. prosinca 2019. (nakon samo 5 mjeseci izdržavanja kazne) bio prijevremeno oslobođen prema propisima o povlaštenom postupanju s mlađim punoljetnicima. Pa ipak, tim temeljem se nije službeno procjenjivalo da bi ta osoba – nosilac dvojnog državljanstva, Austrije i Sjeverne Makedonije – bila neposredno opasna, te spremna za izvođenje napada kakav je jučer pogodio centar Beča.

Iza 23 sata je pokrenuta i austrijska vojska (Bundesheer), koja bi uskoro trebala preuzeti zaštitu svih ključnih objekata u Beču, kao i intenzivnu zaštitu zračnog prostora iznad grada. Time se namjerava smanjiti pritisak na policiju, od koje se očekuje da se isključivo koncentrira na napad i njegove počinitelje. U stanju opće pripravnosti je u ponoć na 3. studenog širom Austrije na snagu stupio prije nekoliko dana najavljeni policijski sat. Vlasti pozivaju građane da prate vijesti i tek sutra možda odluče o odlasku na posao. U utorak 3. studenog, u Beču neće biti škole ni vrtića, a policija je najavila i dodatne kontrole državnih granica Austrije.

Navodna predaja četvorice napadača bečkoj policiji

Oko 1:10, u utorak 3. studenog, započela je izvanredna konferencija za medije Ministra unutarnjih poslova Republike Austrije, na kojoj su govorili ministar unutarnjih poslova Karl Nehammer (ÖVP), generalni direktor zadužen za javnu sigurnost Franz Ruf, te šef bečke policije Gerhard Pürstl. Oni su kratko rezimirali situaciju, naglasivši da je jedan od teško naoružanih napadača likvidiran, te da austrijska policija intenzivno radi i traži počinitelje – od kojih je barem još jedan na slobodi. Sudionici su tom prilikom pozvali i građane da do daljnjega ne izlaze iz sigurnih prostora. Ujedno je zakazana i iduća takva izvanredna konferencija za medije, u utorak 3. studenog u 6 ujutro.

U 6 ujutro se javnosti opet obratio ministar Nehammer. Osim davanja novih podataka o broju žrtava (3 mrtva i 15 ranjenih), on je napomenuo i da Austrija već dugo nije bila suočena s napadom ovoga tipa. Potvrdio je da se kod ubijenog počinitelja našlo i eksplozivni pojas, za kojeg je tek naknadno ustanovljeno da je bio lažan. Radilo se o simpatizeru “terorističke milicije IS” (Islamska država), čiji su stambeni prostori i životni okoliš predmet intenzivnog policijskog rada. Ministar je ponovo pozvao i stanovništvo Beča da ostane kod kuće te izbjegava javne prostore Beča – a pohvalio je i austrijsku policiju, koja je u pogon stavila sve snage. Zahvalio je i ministrici obrane Klaudiji Tanner (ÖVP), koja je na raspolaganje stavila 75.000 vojnika za aktualne poslove osiguranja. Na to je generalni direktor zadužen za javnu sigurnost Franz Ruf medije obavijestio i o detaljima istrage, u kojoj je eksplozivom bio otvoren, a onda i pretražen stan jednog počinitelja (navodno lokalitet Enkplatz u bečkom 11. okrugu Simmering, predgrađu na jugoistoku grada). Prikupljeno je preko 20.000 video snimki građana, koje je počeo pregledavati tim od 35 istražitelja – te je oko 20 posto pregledano i ocijenjeno prema dokaznoj vrijednosti. Napomenuo je i da austrijskoj policiji, koja je već satima u akciji, na raspolaganju stoje i međunarodne policijske snage visoke razine spremnosti iz ATLAS okvira Europske unije. Njih će se aktivirati po potrebi, a u Beč organizirano stižu i policajci iz raznih dijelova same Austrije. Gerhard Pürstl, šef bečke policije, potvrdio je likvidaciju počinitelja od pripadnika policijske postrojbe WEGA u 20:09, samo nekoliko minuta od prvih dojava napada. On je pohvalio i brzi raspored policije, koja je ovladala situacijom, podijelila Beč u operativne zone, blokirala centar i ovladala gradskim prometom, da bi onda krenula i sustavno prazniti napadnuti centar grada bez izbijanja panike. Pürstl je napomenuo i budući naglasak na balansirani rad – (1) održavanje javne sigurnosti i (2) provedbu istražnih postupaka.

Početak video-sjednice Vlade Republike Austrije, 3. studenog 2020. iza 9 sati

Malo prije 8 ujutro je povećan i broj žrtava – na 4 mrtva (dvije žene i dva muškarca, iako nije jasno da li to obuhvaća i jednog likvidiranog počinitelja), te 22 ranjenih (šest teško te jedan policajac kritično, a ostali lakše). Mediji spominju pretragu više od 18 stanova povezanih s počiniteljima, kao i privođenje barem 14 osoba – od toga navodno i dvije čečenskog podrijetla u mjestu St. Pölten. Zanimljivo da je tijekom kasnog prijepodneva 3. studenog vidljivo pojačana sigurnosna oprema policije raspoređene širom centra Beča, podjelom težih pancirnih prsluka – što je uznemirilo javnost i medije. Do popodneva su nadležne službe evaluirale oko 50 posto prikupljenog video materijala, što još nije nedvojbeno pokazalo prisutnost više napadača – a dok se to ne utvrdi nedvojbeno, u Beču ostaju na snazi posebne mjere opreza i zaštite.

U 9 ujutro je održana i izvanredna video-sjednica Vlade Republike Austrije, iza 11 se javnosti obratio predsjednik Republike Austrije Alexander Van der Bellen, a u 11:30 se nanovo javnosti obratio i predsjednika Vlade Sebastiana Kurza. Vlada je proglasila tri dana javne žalosti.

Jučerašnji napad na zgrade Vlade i Sabora okupirao je pažnju javnosti te postavio niz konkretnih pitanja – kako o sigurnosti u Zagrebu i Hrvatskoj, tako i o problemima koje se može uočiti promatranjem službene reakcije te naknadno uvedenih sigurnosnih mjera. No, da bi to mogli detaljnije razmotriti, prvo treba sagledati tijek jučerašnjih događanja – u čemu je od pomoći i današnje tematsko priopćenje Policijske uprave zagrebačke, koje sažima događanja iz vizure djelatnosti tog segmenta Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.

Kao prvo, navodi se da je očevidima utvrđeno “da je 12. listopada, oko 8 sati, 22-godišnji hrvatski državljanin došao na Trg svetog Marka te iz automatskog oružja ispalio više hitaca u smjeru trojice policijskih službenika koji su se u tom trenutku nalazili tamo, odnosno obavljali poslove osiguranja štićenih objekata, pri čemu je teško ranio 31-godišnjeg policijskog službenika“. Kako se o tom događaju čulo iz medija, napadač je na Markov trg pristigao sa sjeverozapada, iz ulice Tita Brezovačkog, te je oko 8:06 iz jurišne puške otvorio vatru na policajce pred ulazom u zgradu Vlade RH, o čemu je jučer na Twitteru izvijestio i MUP RH. Policijska uprava zagrebačka danas konstatira: “Dio hitaca ispalio je i u smjeru objekata na toj adresi zbog čega su nastala oštećenja fasada“, prvenstveno prema zgradi Vlade a onda i prema Saboru. U tim zgradama nije bilo ozlijeđenih, budući su se Vlada RH i Sabor na Trgu svetog Marka krenuli okupljati nešto kasnije, no uz oštećenja na fasadama registrirano je propucavanje stakla na prozorima dvije prostorije koje koriti vladin Ured za zakonodavstvo. Sam napad okončan je brzo – “Potom je jedan od policijskih službenika  iz službenog vatrenog oružja prema počinitelju ispalio nekoliko hitaca nakon čega se 22-godišnji počinitelj dao u bijeg, odnoseći sa sobom vatreno oružje koje je uporabio“.

Mediji su se na licu mjesta našli oko 8:10, te je N1 televizija nastavila uživo izvještavati o događanjima, među ostalim i o detaljima prebacivanja ozlijeđenog policajca prema bolnici “Sestre milosrdnice” u Vinogradskoj, jučer oko 8:20. Doduše, to je obavilo vozilo saniteta koje se ondje zateklo slučajno, dok je prema navodima medija za to pozvana hitna pomoć stigla tek oko 8:25, da bi nakon čekanja na Trgu onda produžila po dojavi o pronalasku napadača. O ovome se čulo od prodavačice ondje blizu smještene trgovine, koja je među prvima priskočila u pomoć ranjenom policajcu: “Hitna nije ni došla, došao je sanitet. Mi smo vidjeli vozilo saniteta i zvali smo ga da dođe u pomoć. Vozač nije kratio put, nije znao kojim putem ići, čak je nas pitao u koju bolnicu da ga vodi“, da bi kasnije mediji i od vozača sanitetskog vozila Opće bolnice Zabok dobili detalje: “Prevozio sam uzorke za testiranje na Covid koje sam iz Zaboka vozio u Kliniku Fran Mihaljević. Vidio sam na Markovom trgu ranjenog policajca, zaustavio sam se. Zajedno s policajkom koja je tu bila tu smo mu stavljali mu komprese preko uniforme na prostrijelne rane. On je bio pri svijesti cijelo vrijeme i samo je govorio da ga boli i da je izgubio puno krvi“. Prema svemu sudeći, konkretna bolnica u Vinogradskoj tom je prilikom bila odabrana bez nekog šireg plana, a zbog blizine.

Potjera i pronalazak napadača

Opća potjera koja je uslijedila imala je u prvo vrijeme ponešto praktičnih problema, budući se čulo i navode kako se napadač sklonio kod Jezuitskog trga i tamošnjih muzeja, dok su se ispravnima pokazali navodi da je strijelac brzo krenuo sjeverno Mletačkom ulicom, i onda dalje na zapad prvo kroz dvorište tamošnjeg objekta Muzeja grada Zagreba na Dubravkin put, pa kasnije i na Jabukovac, koristeći šumske poprečne putove sjeverno od Ilice. Kako navodi PUZ: “Odmah nakon saznanja o pokušaju teškog ubojstva policijskih službenika i bijega u tom trenutku nepoznatog počinitelja, s događajem je upoznat cjelokupni operativni sastav policije te je sa svim raspoloživim policijskim snagama krenulo intenzivno traganje za njim, dok je liječnička pomoć ozlijeđenom 31-godišnjem policijskom službeniku pružena u KBC Sestre milosrdnice gdje je utvrđeno da je teško ozlijeđen zbog prostrijelnih i strijelnih rana“. Unutar pola sata od samog napada, otprilike do 8:35, na Trgu svetog Marka uspostavljena je zatvorena sigurnosna zona pod nadzorom policije u pancirkama, s epidemiološkom zaštitnom opremom, ali bez vidljivog težeg naoružanja. Nešto prije 9 sati na svoje radno mjesto i aktualno poprište napada počeli su pristizati i pojedini ministri, premijerov savjetnik za obranu Krstičević, a onda i sam predsjednik Vlade Plenković praćen osiguranjem.

Dio MUP-ovih tweetova u ponedjeljak prije podne

O ruti kretanja napadača moglo se čitati na portalu 24 sata koji je naveo: “Policajci, koji su satima obavljali očevid na Gornjem gradu, uspjeli su rekonstruirati kuda se Danijel kretao. Nakon pucnjave na Markovu trgu pobjegao je prema sjeveru. Uspio je izbiti na Dubravkin put, a od tamo kroz šumu doći do Jabukovca“. Tijekom tog bijega, napadač je odbacio jurišnu pušku – navodno relativno rijetki primjerak modela AK-74 kalibra 5,45*39 mm, koji je u Domovinskom ratu nabavljeno tek oko 1.000 komada za elitne postrojbe poput 1. HG Zdruga. Napadač je na svom Facebook profilu malo prije 9 sati objavio i svoju zadnju objavu, koja s njegovim greškama u pisanju glasi: “Dosta je bilo prevara i bezonzirnog gazenja ljuckih vrijednosti bez odgovornosti“. O njegovom postupku na toj lokaciji taj portal navodi i iskaz svjedoka: “Ja nisam bila kod kuće, ali jesu moja mama i moja kći. One su izašle iz kuće koju minutu nakon što se upucao. Rekle su mi da su čule pucanj, no nisu tome pridavale pozornost. Žurile su jer je mama vozila kćer u školu. Izašle su autom iz kuće i nasred ceste vidjele mrtvog muškarca kako leži na leđima“. Prema pisanju 24 sata, na mjesto događaja prvi je stigao vojnik iz obližnje vojarne na Tuškancu i on je alarmirao policajce, koji su došli nakon deset do petnaest minuta. Dok se na Twitter profilu MUP RH u 8:59 moglo pročitati: “Policijski službenici su na adresi Jabukovac pronašli osobu koja odgovara opisu počinitelja. Osoba je počinila samoubojstvo. Utvrđuju se sve okolnosti događaja” – današnje šire priopćenje PU zagrebačke za taj period nakon napada navodi: “Pola sata nakon tog događaja, tijekom intenzivnog traganja za počiniteljem, policija je zaprimila dojavu o muškoj osobi koja je najvjerojatnije počinila samoubojstvo vatrenim oružjem, a koja leži na tlu na Tuškancu u Ulici Jabukovac“.

Identitet napadača

Prema navodima Policijske uprave zagrebačke – “Dolaskom na mjesto pronalaska tijela utvrđeno je u prvom koraku, da se radi o mlađem muškarcu, 22-godišnjem hrvatskom državljaninu te da bi prema osobnom opisu i ostalim utvrđenim okolnostima te prikupljenim sumnjama, ta osoba mogla biti počinitelj kaznenog djela na Trgu svetog Marka. Pored tijela pronađeno je vatreno oružje kojim je, sumnja se, počinio samoubojstvo. Na trećoj lokaciji pronađeno je automatsko oružje odbačeno na zelenu površinu, za koje se sumnja da ga je koristio prilikom ranjavanja policijskog službenika na Trgu svetog Marka, a što će se utvrđivati tijekom naloženih vještačenja“. Kako smo spomenuli, iz medija se čulo kako je kod automatskog oružja riječ o jurišnoj pušci AK-74, za koju je napadač navodno sa sobom imao dva spremnika streljiva (jedan standardni od 30 metaka, i drugi skraćeni), dok je ostalo nepoznato kojim si je to točno drugim “vatrenim oružjem” (mediji spominju pištolj) okončao život.

Što se tiče identiteta napadača, naznake o njemu prvo su krenule curiti kroz medije. Oko 11 sati se čulo da je iz okolice Kutine, da bi u 11:17 MUP RH na Twitteru objavio “Mogući počinitelj pokušaja teškog ubojstva policajca jutros na Trgu sv. Marka i ujedno osoba koja je na području Jabukovca počinila suicid je, prema do sada utvrđenim informacijama, 22-godišnji hrvatski državljanin. Osoba nije od ranije poznata policijskim službenicima“. Iza podneva mediji su izašli s imenom Danijel Bezuk, a detaljno se krenulo razmatrati i njegov osobni profil na društvenoj mreži Facebook, koji je tijekom popodneva bio uklonjen nakon što su brojni građani ondje hvalili napadača i spekulirali koga je sve on zapravo htio ili trebao smaknuti. Mediji navode kako je jurišnu pušku korištenu u napadu navodno uzeo ocu, branitelju koji je i sam prethodno imao više prijava za kršenje javnog reda i mira.

Posebna je priča spomenuti Facebook profil Danijela Bezuka. Dok se iz izvora bliskih istrazi čulo kako “pregledom njegovog profila na društvenim mrežama i ostalim oblicima istrage nije utvrđeno da su kod mladića postojali tragovi bilo kakve vanjske radikalne indoktrinacije“, a tom prilikom istražitelji “nisu otkrili ni naznake ekstremnog desničarenja, kao ni bilo kakvu naznaku ili simboliku napada na zgradu Vlade i policajca” – pogled na tu temu iz medija davao je ponešto drugačiju sliku. Naime, već površnim pogledom uočavala se prepoznatljiva ikonografija hrvatske desnice (oznake HOS-a na pojedinim slikama, koncerti Marka Perkovića Thompsona, podrška referendumu o ustavnoj definiciji braka), a posebno u oči upada i ratom obilježeni pogled na Srbe – gdje je Bezuk neke navodne “Bele orlove”, po njemu “Na braniku otadžbine, godina je 91 negde na Velebitu” (vizualno aproksimirane na gotovo karnevalski način), u veljači 2018. opisao “jednom od najzaštičenijih vrsta u Republici Hrvatskoj“. Više je medija zapazilo i jednu od snimki testiranja snajperske puške, koju je Bezuk komentirao s: ”da sam jedan od njih, da skidam Srbe“.

Žrtva napada

Ministar Božinović u razgovoru s ranjenim policajcem (Photo: Twitter/Davor Božinović)

Kako je naveo Mario Zovak, ravnatelj bolnice u Vinogradskoj, ranjeni 31-godišnji policajac Oskar Fiuri, rođen 1989. godište, zadobio je četiri prostrijelne rane. Oko 10:30 sati on je medijima izjavio: “U 8:30 doveden je ozlijeđeni policajac u kolima hitne pomoći, ima 4 prostrijelne rane, dvije na lijevoj ruci, jedna lijevo lumbalna, jedna gluteus desno. Srećom, nije vitalno ugrožen, nije došlo do ozlijede vitalnih organa. Sve pretrage pokazale su da nema ozljeda srca, pluća, trbušnih organa. Sada je zadatak da ga u većoj operacijskoj sali zbrinemo po principima ratne kirurgije“. Oko 15 sati čulo se da je u tijeku mikrorekonstrukcija lijeve podlaktice, koja se odužila – kako je naveo ravnatelj Zovak: “Stabilan je, ostaje rješavanje rana na trupu. Bit će na kraju sve u redu, nadam se i bez neuroloških ispada i sada cirkulacije. Sad govorimo o očuvanju funkcije ruke, ali to zahtijeva poseban pristup. U tijeku je plastična operacija“.

Konačno, po dovršetku provedbe medicinskih zahvata dr. Zovak je iza 16 sati medijima i dodatno objasnio stanje : “Rekonstruiran je živac, krvna žila, tetiva i kosti lijeve ruke koja je značajno bila oštećena. Pacijent je stabilan, van životne opasnosti. Nadamo se da će brzo na noge i rehabilitaciju. Imat će još jednu operaciju na kostima za nekoliko tjedana, ovisno o rehabilitaciji, nakon čega će se moći vratiti svom pozivu“. Kako se tom prilikom čulo, ranjenom policajcu je prostrijelom došlo do primarne kontaminacije rane, te je radi zbrinjavanja kosti ugrađen i vanjski fiksator kao privremena mjera, ne bi li se omogućio čist proces cijeljenja rane. Prema riječima dr. Zovka od utorka, 13. listopada, 3 metka su izvađena tijekom operacija, dok će četvrti metak do daljnjega ostati u tijelu, jer se nalazi u predjelu zdjelice, odnosno u blizini vena i arterija, zbog čega je njegovo vađenje trenutno prerizično.

Naknadne mjere i istraga

Kao prvo, u ponedjeljak 12. listopada 2020. godine obavljeni su očevidi na tri lokacije u Zagrebu – prvo na samome Trgu svetog Marka, a onda i na mjestima kojima je bježao napadač Bezuk (Ulica Dubravkin put) te na mjestu njegova samoubojstva (Ulica Jabukovac). Ovim poslom je rukovodilo Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu uz stručnu pomoć Ekipe za očevide Policijske uprave zagrebačke i vještaka Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja “Ivan Vučetić”.

Uz to, istoga se dana po nalogu suda krenulo i u pretrage doma i drugih prostorija na ukupno tri adrese u okolici Kutine. Dvije lokacije bile su u mjestu Kletište, oko 5 kilometara sjeverno od Kutine, i još jedna u mjestu Krajiška Kutinica na oko 12 kilometara sjeverno od Kutine. Obje lokacije su opisane kao mjesta koja koristi 59-godišnjak s područja Kutine za kojeg su mediji naveli da je otac pokojnog Danijela Bezuka. Kako je navela Policijska uprava zagrebačka “Na adresi u mjestu Kletište pretragom su pronađene dvije puške s optičkim ciljnicima i prigušivačem i 1169 komada raznog streljiva“, a otac napadača je tom prilikom uhićen “zbog počinjenog kaznenog djela Nedozvoljeno posjedovanje, izrada i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari“. Što se tiče ovih pušaka, mediji su kasno 14. listopada otkrili kako se tu radilo o (1) vojnoj snajperskoj pušci s prigušivačem kalibra 7,64*45 mm s optičkim ciljnikom, prigušivačem i baterijskom svjetiljkom te o (2) malokalibarskom snajperu kalibra 22, Imajući u vidu spomen ovih pušaka s optikom i prigušivačima, gotovo je izvjesno da se tu radi o dva kompleta oružja za krivolov – za koje su mediji 13. listopada, opet iz “izvora bliskih istrazi”, saznali da ih je otac napadača policiji predao “kada su se pojavili na vratim obiteljske kuće s nalogom za predaju oružja“. Dakle, ne bi čudilo da je “obiteljska” zaliha ozbiljnijeg vojnog oružja ostala i nadalje dobro spremljena. Kako god bilo, pronađeno oružje bit će dostavljeno u Centar “Ivan Vučetić” na vještačenja, ne bi li se vidjelo je li ranije bilo korišteno pri počinjenju kakvih kaznenih djela, a treba napomenuti i da istražitelji Općinskog državnog odvjetništva u Sisku, koji su 13. listopada 2020. zaprimili kaznenu prijavu PU sisačko-moslavačke protiv napadačevog oca – svog osumnjičenika nisu zadržali u pritvoru, jednako kao što mu nisu na teret stavili ni posjedovanje jurišne puške i drugog komada vatrenog oružja kojim je Danijel Bezuk krenuo u svoj pohod u Zagrebu. U međuvremenu, do bitnih je promjena došlo na samome Trgu svetoga Marka u Zagrebu.

Novi režim na Trgu

O sigurnosnim mjerama na poprištu napada je za Dnevniku HRT-a govorio Miljenko Radnić, pomoćnik ravnatelja policije i načelnik Uprave za posebne poslove sigurnosti – ista ona osoba čija je izjava ostala zabilježena iz prosinca 2008. godine, kada je zalijetanje branitelja autom u Sabor on medijima komentirao riječima: “Neke dodatne mjere sigurno ćemo poduzeti. No ovakve sporadične slučajeve ne može predvidjeti ni jedna služba na svijetu”. No, u utorak 13. listopada 2020. je Radnić tu ipak bio ponešto izričitiji: “Sam prostor Trga svetog Marka prilično je kompliciran zbog institucija koje se na njemu nalaze i osoba koje ga koriste zbog političkih potreba, bilo zbog turističkog ili nekog drugog interesa koji zahtijeva korištenje tog prostora. Prostor je interesantan i turistima i građanima, i to značajno usložnjava osiguranje koje je do sada bilo prilično labavo, odnosno na određeni način toleriralo se niz ponašanja koje se u zoni štićenih objekata u pravilu ne tolerira“. Takav prostor Radnić je ocijenio umjereno ugroženim: “Zasad smo na razini ugroženosti koja se definira kao umjerena, znači da nemamo nikakvih saznanja iz obavještajnog i sigurnosnog spektra. Sam karakter ovih objekata ukazuje na činjenicu da postoji potencijal da isti budu ugroženi zbog toga što predstavljaju vrh odnosno institucije hrvatske vlasti“.

Ne bi li se odgovorilo na ugrozu, MUP RH je ondje uveo i niz novih privremenih mjera, zasnovanih na kontroli pristupa vozila i osoba – “Danas i jučer je komunicirano sa svima koji imaju potrebu, i upoznati su s činjenicom da je postojeći model pristupa Markovu trgu postao prošlost. Uvedene su dodatne mjere zaštite, podignuta je razina. Ona podrazumijeva da prostor koji je iza policijske barijere predstavlja prostor koji se trenutno štiti. U isti mogu ući saborski zastupnici, zaposlenici vlade, zaposlenici sabora i sve one osobe koje iskažu interes i za koje nadležne službe najave da će doći i da se puste u taj prostor kao najavljene osobe. Tu spadate i vi, pripadnici medija, danas je najavljeno da ćete moći nastaviti obavljati svoju djelatnost bez dodatnih smetnji“. Ovakav novi režim – koji prema pomoćniku ravnatelja policije Radniću obuhvaća “različite varijacije sustava tehničke zaštite, konkretno određenih tehničkih barijera koje služe kao zapreka pokušaju neovlaštenog proboja u štićenu zonu od strane osoba kao pješaka ili korisnika motornog vozila” – trajat će “dok se ne pronađe trajnije rješenje“.

Zaključno

Nakon ovakvog uvida u jučerašnja događanja u centru Zagreba, nekoliko se zaključaka nameće gotovo samo od sebe. Kao prvo, činjenica je da teroristička djelovanja pojedinaca, tzv. “vukova samotnjaka” u pravilu nije moguće tek tako otkriti i spriječiti u hodu. Takvo zaustavljanje traži mnogo sreće za nadležne i često je nužno uvjetovano upozorenjem iz najbližeg osobnog kruga potencijalnog počinitelja. No, po pitanju aktualnog napadača na Vladu i Sabor izgleda kako MUP RH nije niti naknadno uočio političko desni radikalizam pokojnog Danijela Bezuka – baš na isti način kako u svojim godišnjim izvješćima takve pojave konzistentno ne vidi ni hrvatska Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA). Zahvaljujući tako ograničenom gledanju, koje ne uspijeva dokučiti motivaciju sada pokojnoga napadača, čitava situacija onda nije ni službeno okarakterizirana terorizmom, već se tek baratalo pojmom “Pokušaj teškog ubojstva policijskih službenika”. Tako je onda i za premijera Andreja Plenkovića referentna usporedna točka za jučerašnji napad na dvije bitne institucije Republike Hrvatske posred Markovog trga pronađena u političkoj predstavi koju je zastupnik Europskog parlamenta Ivan Vilibor Sinčić izveo na vratima Vlade RH 10. rujna (kada je ondje istovario kamion lubenica) – iako bi možda ipak primjerenija bila usporedba tog događanja s dva druga teška sigurnosna incidenta na istome prostoru.

Jedan od ta dva relevantna incidenta dogodio se 8. prosinca 2008. godine, kada se u ranim popodnevnim satima tada 34-godišnji hrvatski branitelj Robert Kralj automobilom Yugo 45 zaletio u službeni ulaz Hrvatskog Sabora. Za tog se počinitelja čulo kako je i otprije bio poznat policiji zbog prijetnji, a navodno je patio i od teškog psihičkog poremećaja. Razlog incidenta bila je uskrata statusa ratnog vojnog invalida, koju je izvelo tadašnje Ministarstvo branitelja iz proceduralnih razloga, a djelo je počinjeno vožnjom u zabranjenom smjeru pokraj Ustavnoga suda, pa zabranjenim dijelom Markova trga pokraj Vlade, sve do Sabora – gdje je auto zagrebačke registracije srećom djelomično udario i u zid pokraj ulaza, što je spriječilo da vozilo doslovno prođe staklena vrata i uleti u prostore parlamenta. Kako se može ustanoviti u tadašnjim medijskim napisima, počinitelj ovoga djela na kraju nije završio pred istražnim sucem nego je otpremljen u psihijatrijsku bolnicu, a na Trgu svetog Marka malo se toga promijenilo po pitanju sigurnosnih mjera. Drugi bitan incident dogodio se 28. i 29. svibnja 2015. godine, u okviru neprijavljenog prosvjeda branitelja na Trgu sv. Marka – kada je u više navrata na tom prostoru dolazilo do sukoba policije i prosvjednika iz “šatora na Savskoj”. Prosvjednici su tada kršili zabrane dolaska na trg i prosvjednog ostanka ondje nakon 22 sata, da bi se onda skupini blokiranoj u crkvi na sredini trga nasilno pridružio i veći broj istomišljenika, opet nakon proboja policijskih kordona. Na kraju, tom je prilikom pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu vođen i postupak protiv četvorice prosvjednika zbog sumnji na počinjenje kaznenog djela “prisile prema službenoj osobi”, povodom napada na policajce koji su ondje radili svoj posao. Oba ova prijašnja incidenta govore koliko je još ozbiljnog rada potrebno s braniteljskom populacijom da se ona riješi stigme, te da njeni pojedini dijelovi prestanu biti ustrajni izvor nasilnih društvenih problema.

“Zbogom oružje” u organizaciji UHDDR 91 iz Ivanić grada (Photo: PUZ)

Osim toga, korištenje više komada ilegalnog oružja u samome napadu, kao i kasniji pronalazak dodatnog ilegalnog oružja kod Kutine, jasno je pokazao stručnijim promatračima već ionako jasan besmisao aktualnih akcija pod nazivima tipa “Zbogom oružje” ili “Manje oružja – manje tragedija”. Naime, ove aktivnosti koje MUP RH provodi već više desetaka godina ustrajno kao glavni poticaj predaji vatrenog oružja navode izostanak “snošenja sankcija za posjedovanje istih sukladno članku 79. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana“. No, tu zapravo nema pravog poticaja da se oružje preda, a sankcija nema ni kad oružje ne bude otkriveno. Zapravo je teško očekivati da će baš mnogi predati naoružanje koje su ili svojedobno skupo platili, ili su ga prisvojili u vrijeme ratnih operacija – a takvo će stanje zasigurno i ostati sve dok se za povrat ne krene davati i primjerena novčana naknada.

Konačno, stroga blokada Markovog trga u Zagrebu, iako vizualno upečatljiva na kraći rok, teško može biti dugotrajno i efikasno provediva. Riječ je tu o jednom od prepoznatljivih gradskih prostora, na kojem je smještena i crkva svetog Marka – aktivni vjerski objekt i već desetljećima gradska turistička atrakcija prve vrste. Pitanje je i kakva je zapravo do sada bila sigurnosna procjena ove lokacije – podsjetimo da je 2017. za vraćanje tzv. “Velike smjene straže” ispred Vladine zgrade na Markovom trgu u izvedbi pripadnika Počasno-zaštitne bojne glavni argument bio da se radi o turističkoj atrakciji koja privlači veliki broj turista, ali i domicilne publike. I to je bio argument koji su opetovano ponavljali tadašnji ministar obrane i potpredsjednik za nacionalnu sigurnost Damir Krstičević, kao i sam premijer Andrej Plenković. Osim što se ovog ponedjeljka vidjelo da zgrada Vlade nema balistički otporna stakla na vanjskim prozorima, do izražaja je tu u punini došla i čitava sigurnosna problematičnost smještaja visokih državnih institucija u skučene urbane prostore – gdje se Vlada RH nalazi u negdašnjoj kući bana Ferdinanda Kulmera, dok je Sabor u prilagođenoj mješavini kuća koje omeđuju Markov trg, Kamenita, Opatička i negdašnja “Županijska” ulica. I jednako kako kompleks “Visoka ulica” nije bio sigurnosno primjeren za Ured predsjednika, tako ni ovo zapravo nisu primjereni objekti za Vladu Republike Hrvatske i Hrvatski sabor. Nije zgorega podsjetiti i da to nije novi zaključak, budući je prošlo mnogo godina od kada se u okviru projekta “Zagreb na Savi” spominjalo izgradnju zasebnog državnog kompleksa u prostoru uz rijeku, među ostalim i zbog sigurnosnih prednosti takvog rješenja.

Nažalost, do provedbe takvog preseljenja, u centru Gornjega grada ostaje nam zatvorena zona – svojevrsna “državna tvrđava” kao prostor koji među ostalim i prometno siječe urbano tkivo centra grada. Uz to, aktualne interventne policijske mjere za zaštitu ovih najviših državnih institucija zapravo su i smiješne, jer se njima od rafala iz vojnog automatskog naoružanja ljude štiti provizornim ogradama, a policajce se grupira na jednu ili dvije točke gdje oni time postaju i lakše mete. Osim toga, ovakvo rješenje teško može biti trajno, a za sada možda jedino pogoduje dužnosnicima u Vladi RH, koji do uređenja nekog ozbiljnijeg sustava pristupa za novinare do svog radnog mjesta mogu bez “zasjede” mikrofona i kamera na ulazu u zgradu. Dok to možda ne bi bio problem u nekoj normalnoj državi u kojoj državni dužnosnici redovito i normalno komuniciraju s medijima, u Republici Hrvatskoj je to zapravo medijsko pitanje prve vrste, budući da većina ministarstava s medijima zapravo više ni ne komunicira na sustavan i sređen način. Time spomenuta novinarska “busija na ulazu” ostaje jedno od rijetkih mjesta gdje se pred kamerom može postaviti pitanje ministru i onda i stvarno snimiti bilo odgovor ili njegov namjerni izostanak. I dok se na tom istom trgu tijekom večeri 13. listopada nesmetano odvijalo molitveno okupljanje jedne udruge građana naslovljeno “Misa, procesija i krunica za zadovoljštinu bogu. Za javne grijehe narodnih vođa” – jedini koji su stvarno dobili izgon iz tog središnjeg prostora su novinari, koji za rad trenutno apsolutno ovise o dobroj volji vladinog glasnogovornika i pojedinih visokih državnih dužnosnika.

Jedan od dvojice pripadnika Zapovjedništva specijalnih snaga ozlijeđenih 24. srpnja u terorističkom napadu u Afganistanu, nalazi se od 1. kolovoza 2019. na fizikalnoj terapiji u američkoj vojnoj bolnici „Landstuhl Regional Medical Center“ u Landstuhlu, pokraj vojne baze u Ramsteinu. Teže ozlijeđeni pripadnik ZSS-a uspješno se oporavlja, te se očekuje njegov skori povratak u Hrvatsku.

Danas ga je u bolnici u Landstuhlu posjetio ministar obrane RH Damir Krstičević u pratnji načelnika GS OS RH generala Mirka Šundova, zapovjednika ZSS-a brigadnog generala Perice Turalije i savjetnika načelnika GS za zdravstvo, brigadnog generala Borisa Zdilara. „Drago mi je što se uspješno oporavljaš i vjerujem da ćeš se uskoro vratiti u Hrvatsku. Hvala ti na doprinosu i sudjelovanju u misiji u Afganistanu te profesionalnosti u odrađivanju zadaća. Želimo ti što skoriji povratak kući gdje ćeš uvijek imati potporu u Hrvatskoj vojsci“, rekao je ministar Krstičević, prenijevši hrvatskom vojniku da mu što brži oporavak žele i premijer Plenković te predsjednica RH Grabar Kitarović.

Kao što smo već pisali, radi se o pripadniku Specijalnih snaga ozlijeđenom u terorističkom napadu u Kabulu 24. srpnja ove godine, kada se bombaš samoubojica zaletio u vozilo kojim su se 3 hrvatska vojnika vozila na svakodnevni zadatak. Pritom je vrlo teško ozlijeđen skupnik Josip Briški, koji je nedugo nakon napada preminuo od težina ozlijeda, dok su dvojica ozlijeđenih  medicinski zbrinuta u Afganistanu – jedan je prevezen u američku vojnu bazu i bolnicu u Bagramu, dok je drugi ostao u Kabulu. Ovaj lakše ozlijeđeni pripadnik ZSS-a zadobio je ozlijedu ruke, te je ubrzo prebačen u Hrvatsku, dok je teže ozlijeđeni – s frakturom natkoljenice i komplikacijama od tzv. blast ozlijede – savezničkim prijevozom prebačen u njemačku bolnicu u Landstuhlu.

Sva trojica napadnutih vojnika odlikovana su hrvatskim vojnim odličjima – poginuli skupnik Josip Briški odlikovan je Redom kneza Domagoja s ogrlicom, a ozlijeđeni desetnik I.D. i skupnik I.N. – Redom hrvatskog trolista.

Dok hrvatski ranjenici iz Afganistana polagano pristižu u domovinu, Nova TV saznaje i kako je put Hindukuša odaslan hrvatski tim kriminalističke vojne policije, zajedno s brigadnim generalom Krešom Tuškanom. Njihova je zadaća istražiti okolnosti napada u kojem je poginuo Josip Briški, a dvojica hrvatskih vojnika su ranjena.

Na pitanje kada bi mogli biti poznati rezultati službene istrage, brigadni general Perica Turalija, zapovjednik Zapovjedništva specijalnih snaga, kaže: ”Što se tiče naših pripadnika, oni su poštivali sve procedure koje dolje vrijede. A što se istrage tiče, kad vidimo naše Povjerenstvo koje se trenutno nalazi dolje, oni će dati šire informacije”. General Turalija dodatno je pojasnio i kako to Povjerenstvo ima pet članova, te da je jedan od njih pripadnik zapovjedništva u Afganistanu.

No, hrvatskih pripadnika specijalnih snaga u čije se blindirano vozilo 24. srpnja zaletio bombaš samoubojica jučer su se spomenuli i okupljeni tijekom svečane akademije povodom 24. obljetnice VRO Oluja. Ministarstvo obrane Republike Hrvatske tada je navelo: “Također, dvojica ozlijeđenih pripadnika 10. HRVCON-a u misiji Resolute Support u Afganistanu odlikovani su Redom hrvatskog trolista“, no bez spomena odlikovanja i za pokojnog skupnika Josipa Briškog, čije je tijelo 26. srpnja dopremljeno u Hrvatsku, da bi dan kasnije bio održan i sprovod na groblju Markovo polje.

Za detalje po pitanju posthumnog odlikovanja za skupnika Briškog, kao i njegova dva suborca, i službeno smo upitali Ured predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović, čiji današnji kratki odgovor prenosimo:

“Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović 25.07.2019. posmrtno je odlikovala skupnika Josipa Briškog Redom kneza Domagoja s ogrlicom. Isti dan odlikovani su i ranjeni pripadnici, desetnik I.D. i skupnik I.N. Redom hrvatskog trolista“.

Pri tome, spomenuti “Red kneza Domagoja s ogrlicom” je sedmo u redoslijedu odlikovanja Republike Hrvatske, ustanovljeno 10. ožujka 1995. godine. Dodjeljuje se hrvatskim i stranim državljanima te postrojbama i drugim ustrojstvenim jedinicama OS RH i MUP RH za pokazanu osvjedočenu hrabrost i junaštvo u ratu, izravnoj ratnoj opasnosti ili u iznimnim okolnostima u miru. Za razliku od toga, “Red hrvatskog trolista” je petnaesto u redoslijedu odlikovanja Republike Hrvatske, a dodjeljuje se hrvatskim i stranim državljanima za osobite zasluge za Republiku Hrvatsku stečene u ratu, izravnoj ratnoj opasnosti ili u iznimnim okolnostima u miru. Oba ova odlikovanja uručuje Predsjednik Republike Hrvatske osobno ili može imenovati izaslanika za uruče­nje Reda. Izaslanik predsjednika Republike za uručenje Reda može biti predsjednik Hrvatskoga sabora, predsjednik Vlade RH, ministar, ili iznimno osoba po odluci predsjednika Republike. Oba ova odlikovanja sadržavaju i pripadajuću malu oznaku te umanjenicu – mala se oznaka ističe isključivo na službenoj odori, a uma­nje­nica isključivo na civilnoj odjeći.

Tjedan dana nakon bombaškog napada u Kabulu, u kojem je jedan hrvatski vojnik poginuo, iz Ministarstva obrane priopćeno je o napretku oporavka dvojice ranjenih pripadnika OS RH. Oni su uz pomoć saveznika (SAD-a i SR Njemačke) evakuirani iz Afganistana, pri čemu se lakše ozlijeđeni vojnik vratio u Hrvatsku, a teže ozlijeđeni je prevezen u američku vojnu bolnicu u Njemačku. Priopćenje MORH-a prenosimo u cijelosti:

“Dvojica ozlijeđenih pripadnika 10. hrvatskog kontingenta NATO misije potpore miru Resolute Support u Afganistanu dobrog su zdravstvenog stanja i uspješno se oporavljaju od posljedica napada koji se dogodio 24. srpnja 2019. u Afganistanu.

Teže ozlijeđeni pripadnik Hrvatske vojske doputovao je u Saveznu Republiku Njemačku i trenutno se nalazi na rehabilitaciji u američkoj vojnoj bolnici „Landstuhl Regional Medical Center“ u Landstuhlu, pokraj vojne baze u Rammsteinu. Ozlijeđeni hrvatski vojnik u Njemačku je prevezen iz Afganistana uz pomoć strateških partnera, Sjedinjenih Američkih Država i Savezne Republike Njemačke, a nakon liječenja u američkoj bolnici vratit će se u Hrvatsku gdje će nastaviti rehabilitaciju uz najvišu razinu medicinske pomoći. Bolnica „Landstuhl Regional Medical Center“ u Njemačkoj, najveća je američka vojna bolnica izvan Sjedinjenih Američkih Država, u Europi koja je specijalizirana za ratnu kirurgiju.

Drugi, lakše ozlijeđeni pripadnik Hrvatske vojske stigao je u Hrvatsku i dobrog je zdravstvenog stanja.

Riječ je o pripadnicima specijalnih snaga koji su zadobili ozljede u napadu na vozilo Hrvatske vojske u Kabulu.”

Kako je prošloga tjedna izvijestio brigadni general Boris Zdilar, glavni savjetnik za zdravstvo načelnika GS OS RH, teže ranjeni vojnik ima frakturu natkoljenične kosti, dok je na drugoj nozi nastala komplikacija od tzv. “blast” ozljede. Lakše ranjeni vojnik u napadu je zadobio ozljedu ruke, koja mu je dozvoljavala transport do Hrvatske, u koju se danas napokon i vratio.

Jutrošnjim dočekom na aerodromu i kasnijom komemoracijom u Ministarstvu obrane završio je javni ispraćaj stradalog skupnika Josipa Briškog. Iako je sprovod sutra ujutro na groblju Markovo polje u Sesvetama, on će po želji obitelji ostati van kamera i medijske znatiželje, pa će Josipa Briškog na posljednje počivalište ispratiti njegovi najbliži – obitelj, prijatelji i kolege.

Kao što je najavio ministar obrane Damir Krstičević, transport posmrtnih ostataka stradalog hrvatskog vojnika započeo je u noćnim satima četvrtka, 25. srpnja, iz američke baze Bagram u Afganistanu. Na ispraćaju je bio i zapovjednik NATO misije „Resolute Support“, general Austin Scott Miller, a potom je transportni zrakoplov C-17 iz sastava Zračnih snaga SAD-a krenuo put Zagreba. U zagrebačku zračnu luku Pleso stigao je u ranim jutarnjim satima, gdje ga je uz obitelj i prijatelje dočekao i cijeli državni vrh – predsjednica RH Grabar Kitarović, premijer Plenković, ministar obrane Krstičević i načelnik GS OS RH Šundov, te niz drugih državnih i vojnih dužnosnika. Bili su ondje i predstavnici pojedinih zemalja članica NATO saveza – Sjedinjenih Američkih Država, Francuske, Njemačke, Češke i Albanije. Uz najviše vojne počasti, poginulog vojnika ispratili su i njegovi kolege iz Zapovjedništva specijalnih snaga.

Točno u 11 sati u Ministarstvu obrane započela je službena komemoracija. Predsjednica Republike Hrvatske i vrhovna zapovjednica Oružanih snaga RH Kolinda Grabar-Kitarović naglasila je kako je skupnik Briški imao sve vrline koje krase hrvatskog vojnika, ne samo vojničku spremnost i osposobljenost, nego i ono najvažnije – ljudske vrline pravog domoljuba, prijatelja i čovjeka:

„Josip nije želio ostati prosječan, izabrao je najizazovniji put, put pripadnika specijalnih snaga. Učinio je to iz želje da svoj život posveti služenju Hrvatskoj, svjestan svih izazova i opasnosti, spreman bilo gdje i bilo kada stati u obranu svoje domovine i onih koji su preslabi da bi se sami branili“.

U sličnom tonu nastavio je i ministar obrane Damir Krstičević:

„Postavši pripadnikom Hrvatske vojske, Josip je nastavio hodati putem kojim su hodali hrvatski branitelji. To je put borbe za mir, slobodu i sigurnost u Hrvatskoj i u svijetu. Svjesni smo da se sigurnost Republike Hrvatske čuva i daleko od naših domova, a u tim teškim zadaćama naši vitezovi pokazuju svu svoju hrabrost i plemenitost“.

Krstičević je posebno istaknuo kako je Josip bio profesionalan te uzoran vojnik.

„On je bio sin, suprug i otac – Josip je bio sve ono što mladi čovjek treba biti, a sada je postao i više od toga. Dragi Josipe, hvala ti što si živio i radio prema idealima i vrijednostima za koje su se borili hrvatski branitelji u Domovinskom ratu. Josip se svojim životom i služenjem ubrojio među najbolje! Postao je vječan i hoda rame uz rame s najvećim ratnicima u hrvatskoj povijesti!“.

U čast i spomen prvog hrvatskog vojnika poginulog u nekoj međunarodnoj misiji, Krstičević je najavio da će se Središte za međunarodne vojne operacije preimenovati u „Središte za međunarodne vojne operacije ‘Josip Briški’“, istaknuvši kako je Josip svoj život položio za vrijednosti koje je živio i za ideale u koje je vjerovao, te dao najviše što je mogao – svoj život!

Načelnik Glavnog stožera OS RH, general zbora Mirko Šundov, istaknuo je činjenicu kako je vojnički život opasan i nepredvidiv, te da koliko god se pripremali i bili svjesni opasnosti koja nam prijeti, ponekad ih je nemoguće izbjeći.

„Josip je bio odličan vojnik, vrhunski obučen i pripremljen za najsloženije zadaće. Otišao je u misiju potpore miru u Afganistanu želeći pomoći u izgradnji boljeg i sretnijeg života za sve. Nažalost, napad se nije mogao predvidjeti ni izbjeći. Josip je izgubio svoj mladi život obavljajući dužnost, radeći posao koji je toliko volio, jer poziv vojnika – specijalca, mogu raditi samo najbolji i s puno ljubavi“,

naglasio je general Šundov.

Kako smo već rekli, pokop Josipa Briškog bit će u subotu u 10 sati, na sesvetskom groblju Markovo polje, održan u uskom krugu obitelji, prijatelja i kolega.

Što je tiče dvojice ranjenih hrvatskih vojnika u terorističkom napadu u Kabulu, oni se dobro oporavljaju, izvijestio je glavni savjetnik za zdravstvo načelnika Glavnog stožera, brigadni general Boris Zdilar.

„Stanje nije bitno promijenjeno od jučer. Teže ranjenom vojniku koji ima frakturu natkoljenične kosti napravljena je prvotno stabilizacija, a potom i fiksacija koštanih elemenata. Na drugoj nozi je bila komplikacija od tzv. ‘blast’ ozljede koji se naziva ‘compartment sindrom’. Pritom je napravljena dekompresija kako bi se oslobodile krvne žile, a kako ne bi došlo do loše cirkulacije ekstremiteta“,

rekao je Zdilar, dodavši da će teže ranjeni vojnik biti i operiran u Afganistanu. Drugi vojnik, koji ima ozljedu ruke, spreman je za transport te se čeka najpogodnije vrijeme za njegov dolazak u Hrvatsku, objasnio dr. Zdilar.

Photo: MORH/T.Brandt

Uoči sjednice hrvatske vlade u Čakovcu, ministar obrane Damir Krstičević izjavio je kako se ubrzano rješava pitanje prijevoza preminulog vojnika Josipa Briškog u Hrvatsku.

„U stalnom smo kontaktu sa zapovjedništvom u Afganistanu, vezano za strateški transport. Očekujem za koji sat i potvrdu da danas, večeras, tijelo našeg pripadnika krene prema Zagrebu i očekujem u jutarnjim satima na Plesu dolazak transportnog zrakoplova. Tu ćemo prirediti doček, sa svim vojnim počastima, kao što i priliči poginulom pripadniku Hrvatske vojske. Nakon toga u Ministarstvu obrane ćemo napraviti komemoraciju, a u kontaktu smo s obitelji, ako sve bude tako, da bi sahrana bila u subotu u 10 sati“,

rekao je Krstičević, dodavši da će sve troškove pokriti MORH, kao i dodatnu financijsku pomoć obitelji stradalog vojnika: „Apsolutno, sve što je potrebno. Tu smo da budemo s obitelji“.

Tijelo pokojnog pripadnika OS RH, skupnika Josipa Briškog, trenutno se nalazi u bolnici u Bagramu, gdje će se i pripremiti za transport. Zapovjednik hrvatskog kontingenta u Bagramu, brigadir Dragiša Konsa, dogovara transport putem savezničkih snaga, koji će najvjerojatnije avionom američke vojske biti organiziran direktno prema Zagrebu, izjavio je novinarima zapovjednik Zapovjednog operativnog zapovjedništva GS OS RH brigadni general Krešo Tuškan.

Što se dvojice ranjenih vojnika tiče, ministar Krstičević kaže da su oni dobro, te da je njihovo stanje stabilno. Osigurana im je dobra medicinska skrb u američkim bolnicama u Afganistanu, a očekuje se da bi oni također, u roku od sedam do deset dana, mogli biti u Zagrebu. Brigadni general Boris Zdilar, glavni savjetnik za zdravstvo načelnika GS OS RH, izvijestio je o stanju dvojice preživjelih hrvatskih vojnika, stradalih jučer u NATO misiji potpore miru „Resolute Support“ u Afganistanu.

„Ovaj koji je nastradao više, koji ima multifragmentalnu frakturu natkoljenične kosti na više mjesta, je stabilno. On ima i ozljede od eksplozije, tako da se u ovom stanju ne može transportirati za Hrvatsku. Ovaj drugi bolesnik je dobro, to je samo ruka, podlaktica, i bit će dobro“,

rekao je Zdilar.

Očevid i istragu provode afganistanske snage sigurnosti i specijalni tim NATO-a, ali se u ovome trenutku ne može reći puno više od onoga što se čulo i jučer. „Istraga je u tijeku i informirat ćemo vas o završnim rezultatima“, rekao je general Tuškan, dodavši da je riječ o sasvim sigurno pomno planiranoj operaciji od strane napadača.

„Međutim, mislim da nikako nisu meta bile hrvatske, nego koalicijske snage. Mjesto je pogodno za takav tip zadaće jer je prometno i veliki broj koalicijskih snaga koristi tu cestu“,

izjavio je Tuškan, kao da hrvatske snage nisu dio tih ukupnih koalicijskih snaga u Afganistanu.

Jutros je u Ministarstvu obrane otvorena i Knjiga žalosti za preminulog pripadnika Hrvatske vojske Josipa Briškog, koji je jučer smrtno stradao u NATO misiji potpore miru „Resolute Support“.

*Photo: MORH/M.Čobanović

U napadu bombaša samoubojice u Kabulu teško su stradala 3 hrvatska vojnika – pripadnici specijalnih snaga, objavilo je Ministarstvo obrane RH na jutrošnjoj izvanrednoj pressici.

„Nažalost, rano jutros dogodio se napad na vozilo HV-a u Kabulu u Afganistanu. Prema zadnjim informacijama, imamo tri ozlijeđena hrvatska vojnika od kojih je jedan zadobio teške tjelesne ozljede glave i u životnoj je opasnosti. Ostala dvojica vojnika zadobila su teže ozljede, ali su van životne opasnosti. Konkretno se kod jednog radi o lomu noge, a kod drugog o ozljedi ruke. Radi se o izoliranom napadu, a svi ostali pripadnici hrvatskog kontingenta su na sigurnom. Naši časnici su s obitelji stradalog vojnika kako bi im pružili svu potrebnu pomoć i podršku. Rano jutros sam razgovarao s predsjednicom i s predsjednikom vlade, oni su upoznati s ovim događajima“, izvijestio je ministar Krstičević.

„Naš tim specijalnih snaga broji 23 pripadnika. Njihova zadaća u Afganistanu je savjetovati njihovo središte za specijalnu policiju, savjetovati menadžment afganistanskog središta za obuku specijalne policije i ostala administrativna pitanja vezana za obuku. Oni su jutros krenuli na zadaću sa 5 neborbenih oklopnih vozila. Neborbena su, ali oklopljena po najvišim standardima za neborbena vozila. U svakom vozilu su bila tri pripadnika Oružanih snaga. Kolona je krenula u 8.15 prema aerodromu gdje je bio plan da se dva vozila odvoje i otiđu kamp pokupiti pravnog savjetnika i njegovog suradnika. Tri vozila su nastavila put prema kampu“, izvijestio je brigadni general Krešo Tuškan.

„U 8.45 sati, na putu od kampa KAIA (HKIA) do kampa Lion, na 200 metara od kampa Lion, došlo je do zalijetanja trokolice motocikla s bombašem samoubojicom u naše vozilo. Na lice mjesta su izašle afganistanske snage i pružile pomoć našem ozlijeđenima. Da vozilo nije bilo blindirano posljedice bi bile puno teže. Brzo su iz kampa izašle zaštitne snage i osigurale perimetar te pružile pomoć ozlijeđenima i prebacile ih u medicinsku ustanovu koja je pružila pomoć našim ozljeđenima. Dva pripadnika s težim ozljedama su zračnim putem transportirani u najbližu bolnicu, a treći koji je imao ozljedu ruke, ostao je u kampu radi pružanja daljnje pomoći“, rečeno je na pressici te dodali da je sada u tijeku provođenje očevida.

Uskoro opširnije…

Portal UrduPoint.com objavio je vijest o napadu na NATO vozilo, uz napomenu da „nema žrtava među koalicijskim snagama“. Napad se dogodio u dijelu Kabula koji se zove Tarakhil, točnije u istočnom Tarakhilu. Riječ je o kraju na sjeveroistoku Kabula, na prometnicam koje od baze „Camp Gibson“ (u kojoj su bili smješteni hrvatski instruktori) prolaze uz sjevernu stranu Međunarodne zračne luke Hamid Kharzai (HKIA), i vode u tzv. „Camp Lion“, inače veliko obučno središte afganistanske Specijalne policije. Glasnogovornik NATO operacije „Resolute Support“ izjavio je da je jutros u Kabulu „koalicijsko vozilo pogođeno eksplozivnim sredstvom“, te da nema smrtno stradalih. Nažalost, iza podneva su se stvari promijenile, te su iz Ministarstva obrane stigle i loše vijesti.

Trojici ozlijeđenih hrvatskih vojnika – dvojici skupnika i jednom desetniku – ovo je bila prva međunarodna misija. Najteže ozlijeđeni hrvatski vojnik bio je 1992. godište, i iz Sesveta, dok su druga dvojica rođeni 1987. i 1992. godine, s područja Osijeka i Vinkovaca. Najstariji od njih je pripadnik OS RH posljednjih 12 godine, a ostala dvojica – 5 godina. Svi su oni dio 10. HRVCON-a u operaciji „Resolute Support“, a njih je ukupno 104 pod zapovjedništvom brigadira Dragiše Konse iz Zagreba put Afganistana ispraćeno 1. ožujka ove godine. Pri tome, MORH je danas objavio kako je brojno stanje kontingenta u 2019. godini iznosilo 99 pripadnika OS RH, što se doduše razlikuje od NATO izvora koji za stanje Hrvatskog kontingenta u lipnju 2019. navode broj od 106 pripadnika. Kako bilo da bilo, iza podneva su se o napadu oglasili i Talibani – čije je preuzimanje odgovornosti za ovu „mučeničku“ akciju spominjalo smrt te ranjavanje eksplozivom „velikog broja pripadnika CIA-e“.

Otvarajući današnju, 170. sjednicu Vlade, predsjednik Vlade Andrej Plenković osudio je napad bombaša samoubojice u Afganistanu u kojem su teško ozlijeđena tri hrvatska vojnika. „Osuđujemo ovaj napad koji se dogodio. Naši časnici Hrvatske vojske su u kontaktu s obiteljima ozlijeđenih hrvatskih vojnika, njima se pruža medicinska pomoć i podrška“, kazao je predsjednik Vlade istaknuvši da se radi o prvom napadu ovakve vrste i ovakvih razmjera u 16-godišnjoj prisutnosti pripadnika Hrvatske vojske u Afganistanu. Dodao je da je u Afganistanu trenutno 99 hrvatskih vojnika te da dosad nije zabilježen ovakav napad s ovakvim posljedicama.

Plenković je poručio da će Vlada nastaviti izvještavati hrvatsku javnost o zdravstvenom stanju ozlijeđenih vojnika, a kada liječnička procjena bude takva, radit će se na što skorijem povratku ovih vojnika u Hrvatsku. Ministar obrane i časnici Hrvatske vojske bit će u daljnjem kontaktu s obiteljima trojice vojnika, a razgovarali su i s generalom Austinom Scott Millerom, zapovjednikom NATO misije „Resolute Support“.

Prema navodima Ministarstva obrane, objavljenim iza 17 sati, dvojica ozlijeđenih pripadnika 10. hrvatskog kontingenta u NATO misiji „Resolute Support“ u Afganistanu, stabilno su i izvan životne opasnosti. Također, u tijeku su intenzivne pripreme za transport poginulog pripadnika OS RH i dvojice ozlijeđenih u Hrvatsku. Tijekom sutrašnjeg dana će put Afganistana krenuti tim Ministarstva obrane i Oružanih snaga predvođen brigadnim generalom Pericom Turalijom, zapovjednikom Zapovjedništva specijalnih snaga, kako bi posjetili ozlijeđene pripadnike, pružili podršku ostalim pripadnicima HRVCON-a, te pomogli u organiziranju izvanrednog transporta u domovinu.