Nije tajna kako su posljednjih mjeseci bile u tijeku posljednje faze postupka javne nabave Obalnih ophodnih brodova (OOB) za potrebe Obalne straže RH. Ta je plovila i Vlada RH proglasila strateškim interesom države, raspisan je javni natječaj za njihovu gradnju, a onda je proveden i postupak odabira njihovoga graditelja. I onda, umjesto da stvar krene svome kraju – priča je dobila daljnji zaplet – budući je igra opet preskočila u duboke pravne vode. Naime, nakon poprilično dvojbenog odabira konačnoga izvođača – gdje se navodno opet radilo o već notornom Brodosplitu – na postupak javne nabave uložena je žalba.

Nakon žalbe u prvome stupnju postupka – kada se Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave žalilo poduzeće Adria-Mar, o čemu smo pisali na portalu Obris.og – u drugom stupnju postupka odabira graditelja hrvatskih OOB-a žalbu je uložila Zajednica ponuđača Uljanik Brodogradilište d.d., Pula i Tehnomont Brodogradilište Pula d.o.o. iz Pule. Njihov je prigovor uložen 22. travnja ove godine, a vjerojatno je zbog kompleksnosti samog ovog postupka nabave trebalo pričekati nešto dulje do objavljivanja odluke o ishodu te žalbe. No, tom je čekanju sada došao kraj!

Od naznaka do odluke

Prve naznake ishoda ove žalbe pale su prije dva dana u Hrvatskome saboru – tijekom održavanja 15. sjednice Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije. Dok je tada najveću pažnju ipak privukao “slučaj MiG-ovi”, bitno je manje pažnje privukla izjava ministra obrane Ante Kotromanovića o “kapitalnim projektima javne nabave”:

“Mi smo u 2013. godini realizirali oko 900 predmeta nabave. Svega je nekoliko palo postupaka… Četiri postupka od 900. Znate koja je to količina posla, i kako je to vrlo teško kontrolirati, sve skupa! Nabrojit ću nekoliko postupaka, velikih tih vrijednosti nabave, koje smo proveli. Znači – kapitalni remont i produženje životnog vijeka helikoptera Mi-8; kapitalni remont, produženje resursa i nabava aviona MiG-21, projekt gradnje Obalnog ophodnog broda… Evo, recimo, tu nam je pao postupak, zbog žalbe Uljanika… Mi sad imamo ponovni postupak… I nitko nikad nije imao primjedbu na nas, na naše vođenje postupka…“

———————-

———————-

I dok u trenutku davanja ove izjave za njen sadržaj još nije bilo i službene potvrde od tijela koje je razmatralo žalbu jedne od zajednica ponuditelja – Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave – to se stanje do danas promijenilo. Naime, iako posao nazvan “Nabava obalnih ophodnih brodova, Broj: 2013/S 017-0038253” još nije uvršten u dnevne objave odluka po žalbenim postupcima, na internetskim stranicama ovoga tijela, u generalnom upisniku odluka ipak je ondje osvanulo – za predmet klase UP/II-034-02/14-01/450, “Poništava se Odluka o odabiru“!

Time je za početak potvrđen sadržaj izjave ministra obrane Kotromanovića s Markova trga u četvrtak 10. srpnja ove godine. No, kako spomenuta odluka u svojoj cjelini još nije objavljena – tako ni njen puni sadržaj (kako žalbe, tako ni pratećih dokumenata), još nije dostupan na internetu, a ni u papiru. Za sada, dakle, samo znamo da će se oko nabave obalnih ophodnih brodova – gdje se već dugo zna da je riječ o izuzetno teškoj te kompleksnoj javnoj nabavi – ići u ponavljanje postupka. Sve je to na sreću ozbiljnih brodograditelja, koji su iz dosadašnjeg postupka ispadali i na gluposti, ali jednako tako i na dodatno otezanje za sve one koji u međuvremenu prastarim brodovima svakodnevno čuvaju hrvatski Jadran.

Svaki novi posao domaćim je brodograditeljima itekako dobrodošao, pa su MORH-ov natječaj za izgradnju ukupno 5 obalnih ophodnih brodova čekali kao ozebli sunce. Dio njih vijest o raspisivanju natječaja zatekla je na vojnoj izložbi ASDA 2013, čime su potvrdili svoju spremnost za suradnju s Ministarstvom obrane i obrambenim sektorom.

Na prvi pogled, čini se da bi domaća industrija mogla biti zadovoljna ovogodišnjom ASDA-om.

Mislav Brlić, Brodarski institut

Na ASDA-i su se našli i predstavnici Brodarskog instituta, po čijem će se projektu graditi brodovi. Mislav Brlić, voditelj djelatnosti projektiranja i razvoja plovnih objekata na Institutu, ukratko nam je pojasnio postupak koji će uslijediti nakon okončanja natječaja. Točnije, zanimalo nas je hoće li Brodarski institut i dalje imati neke veze s postupkom pripreme za izgradnju i same izgradnje OOB-a.

„Postupak je tako napravljen, odnosno natječaj koji je sad izašao, na taj način da brodogradilište koje dobije natječaj ima slobodan izbor, sukladno svojoj odluci, pošto će brodogradilište odgovarati za cijeli projekt – da li će ono uzeti kao podizvođača Brodarski institut dalje da radi na projektu, ili će uzeti neku drugu projektnu organizaciju. Pojedina brodogradilišta na koncu imaju svoje projektne urede, pa će možda dalje to raditi brodogradilište samo. Mi sad, u toj fazi, možemo znači zajedno s brodogradilištem, a može brodogradilište i bez nas. Projekt je do te razine razvijen da brodogradilište može sad samo odlučiti kako će dalje.“

Dakle, projekt nije potpuno zatvoren i uvjetovan?

„On je zapravo dosta zatvoren, uvjetovan… To je pretprojekt. Pretprojekt zapravo uključuje jedno 70 dokumenata, bitnih nacrta i kompletnu specifikaciju opreme i uređaja na brodu tako da…. Može se činiti da je to dosta, međutim brodogradilište je dužno kompletno sad na temelju tog pretprojekta napraviti glavni projekt. U osnovi, brodogradilište će kroz tu svoju dokumentaciju glavnog projekta, radioničku, moći odlučiti hoće li biti ova ili ona pumpa, da li će možda biti nekakva kabina malo drugačije, na drugačiji način opremljena, ali ove osnovne sve stvari – od gabarita do broja kabina,  do ovih osnovnih karakteristika, to se ne bi trebalo mijenjati jer MORH želi imati takav brod. Brod je koncipiran i dosta detaljno razvijen, sukladno potrebama i željama Ministarstva obrane i njihovih djelatnih časnika koji su sudjelovali kroz te 2-3 godine u svim fazama razrade i izrade dokumentacije.“

(*cijeli intervju s ekipom iz Brodarskog instituta objavit ćemo u narednim danima)

Tko će graditi brod na kojem će vijoriti hrvatska zastava?

S Brodarskim ili bez njega, domaći brodograditelji spremni su nositi se s potencijalnom inozemnom konkurencijom za koju je natječaj za OOB-ove također otvoren. O nedavnom poslovnom uspjehu Montmontaže Greben iz Vela Luke već smo pisali, pa ne čudi da su Velolučani jedva dočekali MORH-ov natječaj. To nam je potvrdio i Leo Žanetić iz Grebenovog odjela prodaje:

 „Konačno je izašao natječaj za te ophodne brodove. To će biti sad zanimljivo, pogotovo na domaćem tržištu. Mi ćemo se probati izboriti da dobijemo taj natječaj, definitivno ćemo izaći na njega s kompletnom dokumentacijom. Hoće li to biti u suradnji s nekim drugim ili ne – to ćemo još vidjeti.“

Brodogradilište Montmontaža Greben ima vlastiti projektni biro s 15 visokostručnih crtača, pa s udovoljenjem zahtjevima iz natječaja neće biti problema, uvjeren je Žanetić. No hoće li u glavnom projektu surađivati s Brodarskim institutom – naknadno će odlučiti:

„To ćemo još vidjeti hoćemo li koristiti, odnosno hoćemo li surađivati s nekim po pitanju postojećeg projekta, kao što smo znali prije surađivat s Brodarskim institutom, ili će se to izmjenjivati, pa će se prilagođavati postojeći projekt ili crtat novi – to su još detalji koje moramo još promotriti točnije. (…) Mi smo spremni udovoljiti bilo kakvim zahtjevima.“

Romeo Cetina, Tehnomont, Pula

Slično razmišljaju i na sjevernom Jadranu, u brodogradilištu Tehnomont u Puli. Iako pozdravljaju samu objavu natječaja, zbog nekih uvjeta ostali su pomalo iznenađeni. No Romeo Cetina iz Tehnomontovog odjela prodaje kaže da ih takve stvari neće omesti u planovima:

„Mi smo čekali, kao i druga naša brodogradilišta, da taj natječaj izađe. Bili smo upoznati s nekim detaljima samog broda, no jučer smo tek saznali za, ajmo reći, generalne uvjete natječaja. Što se samog plovila tiče, to je u nekakvim očekivanim okvirima, jedino što nas je malo iznenadilo su neki uvjeti u natječaju – primjera radi – da firma koja se natječe mora imati vlastiti pogon za obradu limova, za rezanje i savijanje limova. Malo nam je to nelogično, jer mi već godinama gradimo brodove na način da tu uslugu kupujemo od dobavljača materijala. Ali ne vidimo tu neku prepreku, mislimo da ćemo taj uvjet moći zadovoljiti – nažalost, morat ćemo još nekog uključiti u konzorcij tako da se praktički zajedno pojavimo.“

Na izgradnji malih patrolnih brodova za Rumunjsku Tehnomont je surađivao upravo s ranije spomenutom Montmontažom Greben. Ne bi mu bila strana ni  suradnja s Brodarskim institutom, naročito nakon uspješnih zajedničkih projekata:

„Što se tiče samog projekta, mi smo otvoreni. Dakle, mi znamo da se cijela stvar toliko razvukla da je prvo bio financiran sam projekt, u prvoj fazi, a onda u drugoj fazi se ide na samu izgradnju. Ne bi bilo zapravo ni logično, kad su već potrošena određena sredstva za napraviti taj projekt, da se sad tu nešto mijenja. Ne znam da li je u fazi odabira projektanata bilo isto tako utakmica, tako da se moglo prijaviti više projektanata, to ne znam, ali u konačnici – to nama nije toliko važno. Mi ionako uvijek radimo s projektantima koji su na tržištu. S Brodarskim institutom imamo jako dobru suradnju – posljednji posao koji smo imali to je ovaj katamaran za Temzu koji je bio za Olimpijske igre – vrlo uspješna suradnja. Prema tome, ne vidimo tu nikakvu prepreku.“

Bez obzira na puno lijepih riječi, nipošto ne treba zanemariti činjenicu da je MORH-ov natječaj za izgradnju OOB-ova međunarodnog karaktera, te da domaća brodogradilišta nemaju prioritet.

Je li moguće ovo novi hrvatski obalni ophodni brod?

Posljednjih se dana u hrvatskim medijima počelo ozbiljnije razmatrati namjeru Ministarstva obrane da ove jeseni konačno krene u gradnju ophodnih plovila (Offshore Patrol Vessel – OPV). Konkretno – jednog prototipnog primjerka nekakvog malog “obalnog ophodnog plovila”, nakon čijeg bi ispitivanja negdje krajem 2014. ili 2015. bilo naručeno još nekoliko komada  (vjerojatno od istoga izvođača). Pri tome, dok su u javnost isplivale načelne mjere budućeg prototipa, kao i njegova cijena, radi se tu prvenstveno o napisima medija (više ili manje obavještenih). Za razliku od zainteresiranih novinara, MORH je po pitanju tih plovila u svojoj službenoj komunikaciji s javnošću bio iznimno suzdržan. Naime, ova tema nije do sada bila predmetom ni zasebnoga priopćenja, a kamoli tematske press-konferencije – što bi sve ovako bitan projekt modernizacije i tehnološke obnove ratne mornarice, u Hrvatskoj usporediv jedino s nabavom borbenih oklopnih vozila za HKoV od prije nekoliko godina, itekako zasluživao. Ovako, ostaje nam tek istraživanje – a ono počinje s projektom.

Projekt ophodnoga broda za Ministarstvo obrane RH kao naručitelja zgotovio je 2008. godine Brodarski institut u Zagrebu, pod nazivom OOB 39 (kako ga zovu na svojim internetskim stranicama). Vrijeme je to kada se još moglo ponešto čuti i o studiji s idejnim rješenjima za obalne ophodne brodove i višenamjenski brod za potrebe Obalne straže te nadzor ZERP-a na Jadranu, također u izvedbi Brodarskog instituta. Dok Brodarski institut tu spominje dvije studije (Studija koncepcijskih rješenja za nove ophodne brodove i Studija izvodljivosti za Obalne ophodne brodove), mediji su izvještavali o jednom dokumentu, napravljenom 2006. godine, da bi onda bio dorađivan u kuhinji Brodarskog instituta 2008. (sve to u periodu kada se već itekako nazirao i projekt OOB 39). Kako god bilo, taj je uradak trebao usmjeriti državni vrh po pitanju kakvi nam brodovi trebaju, te koje veličine i opreme. On nije objavljen, što ni ne čudi kada se sjetimo sudbine taktičko-tehničke studije koja je prethodila nabavi BOV-a, a upitna je bila i razina konzultiranja krajnjih korisnika budućih brodova tijekom izrade tog konceptualnog temelja. Upravo je taj dokument izvorište ideje o dva tipa ophodnoga broda za Hrvatsku – obalnog ophodnog broda (jeftinije) i višenamjenskog ophodnog broda (skuplje) – dvostranog pristupa za koji se tada mislilo da bi odjednom mogao zadovoljiti i civilni i vojni sektor – naravno, odgađajući  pri tome specifikaciju konačne cijene svih tih plovila do kraja (temeljito politiziranog) procesa odlučivanja o njihovoj krajnjoj veličini i opremi.

Uglavnom, sve to što je u hrvatskoj javnosti prošlo poprilično tiho, zanimljivo je opisao aktualni ministar Ante Kotromanović na sjednici Odbora za obranu Hrvatskoga sabora, 25. travnja ove godine:

“Do kraja ove godine moramo završiti natječaj za ophodni brod – prototip prvi – on će koštat negdje do 10-11 milijuna dolara, ne znam, eura. U svakom slučaju, mi smo potrošili na Brodarskome institutu skoro 5 milijuna kuna na razvoj tog broda, ja mislim da se moglo jeftinije. Tri godine. No dobro, nema veze!”

——————————————-

——————————————-

No, kad je već gotovo 5 milijuna kuna otišlo u te vode, tema OOB 39 zaslužuje i ponešto detaljniji pogled!

Brodarski institut najmanje se bavi brodovima

Kao prvo, u oči upada sam izrađivač projekta, Brodarski institut u Zagrebu – institucija koja se nekad bavila prvenstveno plovilima, a danas zapravo svaštari. Ako pogledamo registar udruge Vjetrenjača.org, vidimo da su od 2009. do 2011. godine sudjelovali u 17 javnih natječaja (od kojih je 1 bio poništen), a da im je glavni poslodavac država (u 95 posto putem HEP-a) – koja je i vlasnik ovog društva s ograničenom odgovornošću. Ako ostavimo po strani svojedobnu praksu pretvorbe državnih instituta u najbanalniji tip trgovačkih društava, u oči upada da nakon 2008. i projekta plovila za MORH, tek jedan javni natječaj na koji se  2010. javio Brodarski institut (“Ugovor o nadzoru radova nad gradnjom, opremanjem i isporukom tri plovila tipa ‘A’ ” za MUP RH –  405.360,00 kn ukupno, kojeg Brodarski doduše vodi pod 2008. godinu) ima veze s brodovima. Ostatak su popravci hidroelektrana, upravljanje otpadom i istraživanje mora. No, da se vratimo na ophodne brodove.

Zanimljiv popis referenci Brodarskog instituta ipak ne uspijeva sakriti više od 10 godina rupa u radu

Na internetskim stranicama samog Instituta relevantni podaci o djelatnostima ovog d.o.o. na području ratne brodogradnje zgodno su maskirani pod zajednički naziv “Projektirani i izgrađeni ratni brodovi” – pa nek si ljudi misle što je od tog jedinstvenog popisa samo projektirano, što je izgrađeno, a što i projektirano i izgrađeno. Obalni ophodni brod OOB 39, kao zadnji na popisu, ujedno je i jedini kojem kao naručitelj nije navedeno pojedino brodogradilište, već Ministarstvo obrane RH. Do danas MORH još nije krenuo graditi po projektu plovila OOB 39, a pitanje je i hoće li uopće. No, dok država i obrambeni resor još razmišljaju, neki su tu požurili!

Trči li Tehnomont pred rudo, ili….?

Dok se dio nazvan "Patrolni brodovi" otvara na plovila za MUP, pravi je specijalitet na dnu iste stranice

Naime, Brodarski institut – projektant OOB 39 – ujedno je (kako smo već spomenuli) i nadziratelj gradnje, opremanja i isporuke tri plovila tipa ‘A’  za MUP RH. Ta su plovila građena u privatnome brodogradilištu Grupe Tehnomont – nakupine nekoliko d.o.o. iz Pule, koja se uz brodogradnju (i to – i novogradnje, i remonta, i pregradnji i poslova opremanja), bave i nautičkim turizmom, te izradom čeličnih konstrukcija i solarnih instalacija. Oni su za MUP RH gradili plovila tipa “A”, koja u Tehnomontu zovu “25m PATROLNI BROD “, ali i plovila tipa “C”, po Tehnomont-jeziku “8M BRZI PATROLNI BROD” – što je na njihovoj internetskoj stranici i potkrijepljeno slikama pojedinih plovila u izgradnji ili plovidbi. I onda dolazimo na zanimljiv dio.

Plovilo PB42 za koje si Tehnomont čak nije uzeo truda ukloniti oznaku "OOB 39" Brodarskog instituta u gornjem desnome uglu

Naime, na toj su istoj stranici predstavljena i još dva plovila, doduše prikazana tek skicama i 3D prikazima – (1) “14M PATROLNI BROD”, ili plovilo tipa “B” za MUP, kojeg je navodno u tijeku gradnja 1 primjerka, i (2) OOB 39 – nesuđeni “Obalni ophodni brod”, čiji je projekt barem dijelom, ako ne i pretežito financirao MORH. Da se radi baš o OOB 39 – nedvojbeno je iz barem dva razloga. Kao prvo, dokaz da Tehnomont tu (pod internim nazivom “PATROLNI BROD PB42”) kao svoju referencu navodi projekt Brodarskog instituta sačinjen za MORH sadržan je i u činjenici da s pojedinih slika čak nije ni uklonjen tekst s nazivom “OOB 39”, kako je svoj projekt ophodnoga broda nazvao Brodarski. Osim toga, na stranicama grupe Tehnomont istaknuti su isti oni načelni 3D prikazi plovila, do čijeg je dijela prije desetak dana od samog Brodarskog instituta došao i splitski novinar Denis Krnić – kao do prikaza službenog izgleda njihova projekta ophodnih plovila za MORH. Pri tome, Tehnomont je, uz atraktivan slikovni materijal, javnosti dao tek rudimentarne mjere i karakteristike budućeg plovila, ostavljajući otvorenim pitanje nešto detaljnijeg uvida u ovu moguću novogradnju hrvatske Obalne straže. I tu, opet, zainteresiranom promatraču u pomoć priskače Internet.

Naznake projekta dostupne na Internetu

Jedan te isti 3D prikaz - kojeg je novinar Krnić na upit dobio od Brodarskog (OOB39) i koju Tehnomont drži na web-stranici (PB42)

Naime, sam je Brodarski institut, na “mrežu svih mreža” stavio standardan informativni letak o svom projektu OOB 39, doduše samo na engleskome jeziku. Konkretno, naznake projekta kojeg je MORH platio i koji kod svoga naručitelja nije javnosti dostupan ni načelno, mogu se nakon probijanja kroz pet razina izbornika skinuti u formi “.pdf” spremljenoga letka na internetskim stranicama Brodarskoga instituta. Radi se tu o materijalu navodno pripremanom za neki od institutskih kataloga, vjerojatno od mr. sc. Ivane Peko (koja i inače, uz dizajn eksterijera te interijera brodova, ondje dizajnira i naslovnice publikacija). Upravo je to mjesto gdje se, uz detalje o nastanku konstrukcije i njenim karakteristikama, mogu vidjeti i slike planirane unutrašnjosti smještajnih kabina još nesuđenog OOB 39 – detalji koji do sada baš i nisu našli svoj put u širu hrvatsku javnost.

Smještajni dio časničke kabine na OOB39

Radni dio časničke kabine na OOB39

Pitanje je da li je Ministarstvo obrane RH upoznato i suglasno s ovim svojevrsnim internetskim svojatanjem budućih ophodnih brodova koje možemo zapaziti u Puli. Dapače, treba još jednom napomenuti – iako bi čovjek (barem s obzirom gdje je tematski dio o OOB 39 objavljen) očekivao da to plovilo Tehnomont zaista i gradi, već smo u više navrata sa niza visokih mjesta čuli kako izvođač ovoga posla još nije poznat. Povrh svega, natječaj pripremljen još za travanj prošle godine trebao bi konačno u javnost izaći ove jeseni – barem prema najavama obrambenoga vrha RH!