Krajem prosinca prošle godine MiG-21 odletio je svoj zadnji let u sastavu HRZ-a. Unatoč obećanju, MORH nažalost nije priredio nikakvu svečanu ceremoniju kojom bi se u mirovinu dostojno ispratio višedesetljetni čuvar hrvatskoga neba. I dok se ljudi pitaju gdje će te letjelice završiti, od danas je barem za jednu poznato njeno “posljednje počivalište”. Naime, jutros je Tehnički muzej “Nikola Tesla” na svojoj Facebook stranici objavio – “Stiže nam MiG”:

“U suradnji s Ministarstvom obrane RH radimo na realizaciji nove akvizicije za naš fundus, a koja će biti dobrodošao prilog u predstavljanju povijesnog razvoja aeronautike.

Riječ je o nadzvučnom borbenom zrakoplovu MIG – 21 (UMD) letne oznake 166.  Zrakoplov je remontiran i moderniziran te odlično očuvan – u letnom stanju. Nama u Hrvatskoj dobro poznat, MIG-21 zauzima posebno mjesto u povijesti zrakoplovstva zbog svoje dugotrajne upotrebe diljem svijeta, dojmljiva dizajna i letnih značajki.

Nadamo se kako će tijekom ove godine biti uspješno preuzet i predstavljen, a za svoje vjerne posjetitelje čuvamo još pokoje iznenađenje.”

Ovaj dvosjed ima i dodatnu povijesnu vrijednost – u njemu je prvi (i zadnji) put ikad u povijesti HRZ-a letio jedan izraelski zapovjednik. Sada već daleke 2018., kada je MORH bio uvjeren da kupuje izraelske borbene avione F-16 Barak, bio je organiziran boravak visoke delegacije Izraelskih zračnih snaga u Hrvatskoj. Zapovjednik zrakoplovne baze Ramat David je zajedno s tadašnjim zapovjednikom Eskadrile borbenih aviona pukovnikom Christianom  Jagodićem letio iznad Hrvatske  upravo u ovom MiG-u koji će uskoro “sletjeti” u zagrebački Tehnički muzej. Nakon leta nije bilo kraja iznenađenju izraelskog zapovjednika zbog toga što u kabini MiG-a nema klimatizacije, pa je taj  izuzetno vruć i sparan kolovoški dan bio dodatno zagrijan.

Dobra je vijest da će barem jedan HRZ-ov MiG postati muzejski izložak, i to baš u renomiranom Tehničkom muzeju u Zagrebu, koji će zasigurno voditi brigu o njemu. Za očuvanje uspomene na ovaj iznimni avion i njegovu povijest, u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu trebalo bi mu pridružiti barem još dva primjerka – Perešinov MiG (koji umjesto u muzeju čami u nekom hangaru) i legendarnu i prepoznatljivu Kockicu.

Akcija “Zavirimo u podmornicu” Tehničkog muzeja u Zagrebu, Savska cesta 18, počinje danas, u subotu 23. ožujka, i traje do Velike subote 30. ožujka ove godine – dakle sedam dana, jer ponedjeljkom Muzej ne radi. Radi se o ne prečestoj prilici razgledavanja unutrašnjosti nedavno restaurirane podmornice iznutra, koju bi ljubitelji vojnopomorske tehnike svakako trebali iskoristiti. Osigurano je stručno vodstvo iz redova osoblja Muzeja, a ulazak na podmornicu je na vlastitu odgovornost. Ulazak na podmornicu ne se preporuča osobama tjelesne mase preko 120 kilograma, odnosno opsega struka preko 130 centimetara. Ovo treba uzeti ozbiljno, jer je autor ovog teksta uistinu zaglavio u tornju podmornice (doduše u ramenima), no brzo se izmigoljio.

C.B. 20, doduše kao P-901 Mališan – iz doba kada se Tehnički muzej u Zagrebu još nije toliko sramio pojedinih faza hrvatske vojne povijesti

Ovdje vrijedi malo zastati i osvrnuti se na promjenu koja je na podmornici u Tehničkom muzeju nastala po dovršetku restauracije početkom 2011. godine. Naime, radi se o talijanskoj podmornici C.B. 20 iz razdoblja II. svjetskog rata, tzv. džepnoj podmornici tipa C.B., a koja je nakon rata zaplijenjena i služila je u nekadašnjoj Jugoslavenskoj ratnoj mornarici (JRM) kao P-901 Mališan do 1959. godine. I kao takva, P-901 Mališan, ona je desetljećima bila izložena u Tehničkom muzeju, u jugoslavenskoj shemi bojanja.

No, tijekom restauracije odlučeno je prebojati je drukčijom shemom nego što ju je nosila desetljećima, tj. (vjerojatno) izvornom talijanskom shemom i “preimenovati” je natrag u C.B. 20. Neslužbeno doznajemo kako je odluka donesena radi veće povijesne relevantnosti i pouzdanije dokumentiranosti povijesti podmornice pod izvornim imenom i zastavom. Teško se složiti s ovime: talijanska kraljevska ratna mornarica (Reggia Marina) raspolagala je s preko dvadeset jedinica ovog tipa, dok je u JRM ova podmornica bila jedinom svoje vrsti, do izgradnje domaćih mini podmornica tipa 911 više desetljeća kasnije. K tome, okolnost bolje dokumentiranosti nije nam baš jasna. Još smo neslužbeno doznali – da je odluka mogla biti i u korist talijanskog i u korist jugoslavenskog dijela njezine povijesti, ali je iz nepoznatih razloga ipak prevagnula talijanska opcija.

Plovidba Tršćanskim zaljevom pred kraj Drugog svjetskog rata

S druge strane, takvih zahvata vraćanja u izvornost nije za sada bilo na izloženim letjelicama koje su i dalje oličene jugoslavenskim civilnim, odnosno vojnim oznakama. I maketa predratnog jugoslavenskog razarača Zagreb je živa, doduše u kutu, pa se do nje treba probijati. Stoga držimo da bi bilo lijepo kad bi na (inače dosta detaljnoj) ploči s pojašnjenjima kraj trupa podmornice bilo barem spomenuto njezino višegodišnje službovanje na istočnoj obali Jadrana. Htjeli-ne htjeli, ova podmornica je ipak dijelom hrvatske povijesti, makar iz razdoblja nekadašnje države.

Bilo kako bilo, sadašnja C.B. 20 čak nije ni jedina sačuvana jedinica svojeg tipa. Još jedna podmornica – vjerojatno C.B. 22 – sačuvana je u Italiji u postavu Građanskog muzeja rata i mira “Diego de Henriquez” (Civico Museo di guerra per la pace “Diego de Henriquez”) u Trstu. No njezina je unutrašnjost posve propala, po svoj prilici stoga što je do restauracije sredinom devedesetih ležala niz godina nezaštićena na poljani. Tako je zagrebačka podmornica jedina svojeg tipa koja je sačuvana manje-više kompletnom.

Podmornica C.B. 22 sačuvana u Trstu – dugogodišnje izlaganje bez zaštite dalo je priliku za devastaciju koju ni skupa restauracija nije mogla otkloniti.

No, osvrnimo se još i na podmornice koje bi se moglo razgledati u dokolici. Osim P-901 Mališan u Tehničkome muzeju u Zagrebu, razgledavanje podmornice nudi se i u susjednoj nam Sloveniji, posjetom Parku vojne povijesti (Park vojaške zgodovine) u Pivki. Ondje se  tijekom većeg dijela godine može razgledavati podmornica P-913 Zeta, nekad također u sastavu JRM. Kako Park radi svaki dan od lipnja do rujna, a inače vikendima i praznicima, preporučljivo je proučiti radno vrijeme na njegovoj web stranici.  Što se tiče gore spomenutog tršćanskog muzeja, on je do daljnjega zatvoren zbog građevinskih radova, očito opsežnijih od onih koje provodi Tehnički muzej u Zagrebu.

Jednom riječju, ako ste zainteresirani za cijenu jednog sladoleda razgledati manje-više autentičnu podmornicu, onda je zagrebački Tehnički muzej prava destinacija!