Vlada je na svojoj jutrošnjoj 7. sjednici donijela odluku kojom se popunjava Međuresorno povjerenstvo za nabavu aviona. Kako smo jučer pisali, to se Povjerenstvo tijekom proteklih skoro godinu dana prilično osipalo, pa ga je bilo nužno popuniti prije zaprimanja ponuda za borbene avione, zakazanog za iduću srijedu 9. rujna. Osim što su pojedini članovi Povjerenstva napustili institucije koje su predstavljali u tom Vladinom tijelu, drugi su prestali obnašati funkcije koje su obnašali u mandatu ranije Vlade, ili su se samo izmijenili nazivi tijela čiji su oni bili predstavnici. Jutros je Vlada, praktički u zadnji trenutak, usvojila „Odluku o izmjeni Odluke o osnivanju Međuresornog povjerenstva za nabavu višenamjenskog borbenog aviona“. Obrazlagatelj je bio ministar obrane Mario Banožić:

„Vlada Republike Hrvatske donijela je 4. srpnja 2019. godine Odluku o osnivanju Međuresornog povjerenstva za nabavu višenamjenskog borbenog aviona, koje između ostaloga ima zadaću da pripremi i provede postupak nabave višenamjenskih borbenog aviona, te da predloži Vladi i drugim nadležnim tijelima donošenje odgovarajućih odluka. Ovom odlukom se zbog određenih kadrovskih promjena predlaže određena izmjena članova Međuresornog povjerenstva za nabavu višenamjenskog borbenog aviona.

Predložili smo da u Međuresorno povjerenstvo bude i predsjednik Odbora za obranu Hrvatskoga sabora, Franko Vidović… Međutim, gospodin Vidović se zahvalio, i njegov je stav da će on u ovoj nabavi raspravljati kad dođe na to u Odbor za obranu Hrvatski sabor. Dakle, nije pristao biti u Odboru. Dakle, s obzirom na navedena imena koja se nalaze u ovoj Odluci, predlažen da ovu… da Vlada donese ovakvu Odluku“.

Budući da do ovakve odluke predsjednika saborskog Odbora za obranu nije došlo slučajno ili bez razloga, bilo bi svakako korektno i da je ministar obrane tom prilikom šire objasnio razloge ovakvoga poteza, koji su mu vjerojatno dobro poznati. No o tome nešto kasnije.

Novi  sastav Međuresornog povjerenstva

Vlada je jednoglasno usvojila ovaj prijedlog, s napomenom „ali bez onih koji su odbili biti u ovom Povjerenstvu“, čime je to tijelo dopunjeno i konačno opet osposobljeno za rad. Međuresorno povjerenstvo sada čine:

• mr. sc. Zvonimir Frka-Petešić, predstojnik Ureda predsjednika Vlade Republike Hrvatske, supredsjedatelj Međuresornog povjerenstva
• admiral Robert Hranj, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske, supredsjedatelj Međuresornog povjerenstva
• Anđelko Stričak, potpredsjednik Odbora za obranu Hrvatskoga sabora, član
• mr. sc. Daniel Markić, ravnatelj Sigurnosno-obavještajne agencije, član
• Maja Čavlović, predstojnica Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, članica
• general-bojnik dr. sc. Ivica Kinder, ravnatelj Vojne sigurnosno-obavještajne agencije, član
• dr. sc. Robert Kopal, posebni savjetnik predsjednika Vlade Republike Hrvatske, član
• Ivona Ferenčić, glavna tajnica Vlade Republike Hrvatske, članica
• Ante Matijević, glavni državni rizničar, Ministarstvo financija, član
• dr. sc. Petar Mihatov, ovlašten za obavljanje poslova ravnatelja Uprave za političke poslove, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, član
• Petar Barać, glavni tajnik Ministarstva obrane, član
• Zvonimir Novak, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, član
• brigadni general Michael Križanec, zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva, član
• brigadir Davor Tretinjak, Ministarstvo obrane, član
• brigadir Željko Ninić, zapovjednik 93. krila Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva.

Bez Vidovića i Lozančića

Pri objavi sastava Međuresornog povjerenstva u oči upada nekoliko stvari. Prvo, u ovom sastavu Međuresornog povjerenstva NEMA predstavnika Ureda predsjednika RH. U proteklom sastavu ispred Ureda predsjednice u Međuresornom povjerenstvu bio je savjetnik predsjednice za obranu i nacionalnu sigurnost, dr. Zrinko Petener. Prema tome ključu, sada bi u Međuresornom povjerenstvu Ured predsjednika trebao predstavljati dr. Dragan Lozančić, no njega nema na popisu članova, kao ni ikog drugog ispred Ureda predsjednika. Predsjednik Milanović u nekoliko je navrata napomenuo da on ne sudjeluje i ne odlučuje o nabavi borbenih aviona pa bi to mogao biti i razlog zašto Ured predsjednika RH ne sudjeluje u Povjerenstvu. O razlozima smo upitali i sam Ured predsjednika, a odgovor ćemo objaviti čim ga dobijemo. Umjesto predstavnika Ureda predsjednika, u Vladino Međuresorno povjerenstvo inkorporiran je još jedan predstavnik Ministarstva obrane – tajnik Ministarstva, pravnik Petar Barać.

Drugo – kako je već spomenuto, u sastavu Međuresornog povjerenstva nema ni predsjednika Odbora za obranu, SDP-ovog Franka Vidovića. On je jutros u gostovanju na televiziji N1 obrazložio razloge zbog kojih ne želi biti članom tog tijela.

„Uloga Odbora i uloga predsjednika Odbora za obranu Hrvatskog sabora nije da sudjeluje u samim izvršnim poslovima izvršne vlasti. (…) Kao potvrdu mog stava evo pročitat ću vam članak 6 Zakona o obrani gdje se govori o Odboru za obranu i praktički o njegovom opsegu posla. Dakle, Odbor za obranu Hrvatskog sabora raspravlja i zauzima stajališta o visini i strukturi sredstava za financiranje obrane koje je predložila Vlada, izvješćima s područja obrane koja usvaja Hrvatski sabor, o zakonima i drugim aktima s područja obrane koje donosi Hrvatski sabor, i Odbor iz stavka 1 ovog članka daje mišljenje Ministarstvu obrane o nabavi za potrebe obrane za vrijednosti veće od 5 milijuna eura prije pokretanja postupka javne nabave.

Dakle, tu nema nigdje da sudjeluje u nabavama, da sudjeluje u odlukama oko konkretnih stvari i ja to raditi neću. Na kraju krajeva, sam Hrvatski sabor, pa i Odbor za obranu kao takav, su u principu vid građanskog nadzora nad Oružanim snagama i parlamentarnog nadzora nad OS, i mislim da tu ulogu treba čuvati“,

objasnio je Vidović. Ne ulazeći zašto je njegov prethodnik na čelu Odbora i stranački kolega Igor Dragovan prihvatio članstvo u Međuresornom povjerenstvu, Franko Vidović je naglasio da to smatra određenim sukobom interesa, što je objasnio i ministru obrane:

„To je Vladino…Vladino Međuresorno povjerenstvo u koje su zbog odluke koja je donesena na Odboru za obranu bili uključeni i predsjednik Odbora i potpredsjednik Odbora. Dakle, evo mogu reć… Ministar je jučer korektno nazvao, pitao da li ja želim biti, ja sam mu rekao iste ove razloge koje sam rekao i vama, čovjek je prihvatio to kao argumentaciju i to je to“.

Pritom je nejasno zašto je u Vladinom Međuresornom povjerenstvu ipak ostao potpredsjednik Odbora za obranu, HDZ-ov Anđelko Stričak. Budući da on u slučaju spriječenosti oporbenog predsjednika Odbora za obranu obavlja sve njegove dužnosti – za njega u načelu vrijede i svi problemi ovakve dvojne pozicije. Dakle, osim što takvo djelovanje u Povjerenstvu pokazuje temeljiti izostanak osobnog shvaćanja načela trodiobe vlasti, ono vjerojatno govori i o nerazumijevanju činjenice da saborski Odbor za obranu i Vladino izvršno tijelo imaju različite uloge u procesima javne nabave za potrebe obrane. Tako bi se – u slučaju da pitanje nabave borbenih aviona ponovno u dogledno vrijeme dođe na dnevni red Odbora za obranu – potpredsjednik saborskog Odbora i član Međuresornog povjerenstva Vlade RH Stričak trebao izuzeti iz rasprave i glasovanja zbog podvojenosti uloga. No čudno je da ta pitanja nisu raspravljena unutar samog saborskog Odbora za obranu na sjednici Odbora – kao što su svojedobno bila raspravljena pitanja o inkorporiranju članova Odbora u Vladino povjerenstvo. Na ovaj način, odluke o sudjelovanju ili nesudjelovanju parlamentaraca u ovom tijelu izvršne vlasti, Vlade Republike Hrvatske, tretiraju se kao osobne odluke pojedinaca.

Treće – u Međuresornom povjerenstvu nema predstavnika 191. eskadrile lovačkih aviona – one kojoj je eksploatacija borbenih aviona opis svakodnevnih zadaća. Umjesto predstavnika ELA-e, u Međuresornom povjerenstvu pilote borbenih aviona očito predstavlja brigadir Željko Ninić, ujedno i bivši zapovjednik spomenute Eskadrile, kao i 91. ZB. No, takvo rješenje, barem na onoj formalnoj razini, nije dovoljno.

I, konačno, kao četvrto – kao što smo jučer naglasili, ministar obrane ni danas NIJE postao član ovog Vladinog Povjerenstva, već je samo promatrač u ovom postupku, pa nije na njemu ni da valorizira i prihvaća ili ne prihvaća ponude, što si je Banožić jučer dozvolio. Dapače, Vlada Republike Hrvatske je čitavo ovo Međuresorno povjerenstvo upravo i ustrojavala da se nabava borbenih aviona ne bi radila kao 2018. – dakle, na razini Ministarstva obrane, s ministrom obrane kao glavnim i osnovnim nositeljem.

Kako bilo, Međuresorno povjerenstvo u novom dopunjenom sastavu svoju premijernu ulogu imat će sljedećeg tjedna u srijedu, 9. rujna, kada će zaprimiti sve pristigle ponude za višenamjenski borbeni avion, čime konačno počinje i glavnina njihova rada na tom zahtjevnom poslu.

U ponedjeljak, 24. kolovoza, potvrđeno je da je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa zaprimilo anonimnu prijavu protiv predsjednika RH Zorana Milanovića. U prijavi se navodi da je Milanović 12. i 13. kolovoza privatno boravio u Albaniji na osobni poziv albanskog premijera Edija Rame, što bi moglo značiti da je primio nedopušteni dar – dvodnevni posjet na račun albanskog domaćina. U prijavi se također podsjeća da je Milanović – prije negoli je postao predsjednik RH – pružao savjetničke usluge baš albanskome premijeru Rami. Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa odmah je zatražilo očitovanje o putovanju, bez naznaka kada bi ta točka mogla biti stavljena na dnevni red. No već sljedećeg dana priča se itekako zakomplicirala.

Najprije je u utorak, 25. kolovoza, iz Ureda predsjednika stigao odgovor na zahtjev Povjerenstva, koji prenosimo u cijelosti.

„U svrhu utvrđivanja relevantnih činjenica, dostavljamo Vam informacije o putovanju predsjednika Republike Hrvatske u Albaniju.

• Predsjednik Republike Hrvatske, Zoran Milanović, na poziv predsjednika Vlade Republike Albanije, Edija Rame, boravio je u Albaniji 12. i 13. kolovoza 2020. godine.
• Putovanje predsjednika Republike Hrvatske bilo je u sklopu obnašanja predsjedničkih dužnosti. Napominjemo da prilikom svih posjeta, posebno kad se radi o posjetima stranim dužnosnicima, predsjednik Republike Hrvatske uvijek predstavlja Republiku Hrvatsku.
• Kao i u svim slučajevima kad predsjednik Republike Hrvatske putuje, troškove putovanja koji se odnose na prijevoz predsjednika Republike Hrvatske podmireni su iz Državnog proračuna. Što se tiče troška smještaja, predsjednik Republike Hrvatske boravio je u državnoj rezidenciji Republike Albanije na poziv domaćina, predsjednika Vlade Republike Albanije.
• Zoran Milanović nije pružao usluge savjetovanja za predsjednika Vlade Republike Albanije. A što je već više puta javno rekao“,

pisalo je u odgovoru Ureda predsjednika adresiranom na Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa. Međutim, umjesto da se tim odgovorom ugasi vatra, požar se dodatno razbuktao.

Najprije je predsjednica Povjerenstva Nataša Novaković potvrdila kako je stigao odgovor iz Ureda predsjednika, ali da postoje neke kontradiktorne informacije.

Milanović i Rama u Cavtatu 2014. (Photo: Vlada RH)

„Povjerenstvo ima iz njegovog Ureda dopis kojim se mediji obavještavaju da će 12. i 13. kolovoza biti odsutan jer ima privatni put u Albaniju. S druge strane danas smo dobili dopis da je bio na službenom putu. Nismo dobili dokumentaciju koju Povjerenstvo traži kako bi se potvrdilo ono što dužnosnik navodi. Morat ćemo ponoviti dopis kako bismo dobili dokumentaciju iz koje se vidi tko je platio put, zbog čega je išao, je li išao službeno ili ne, ovo samo očitovanje nije dovoljno“,

najavila je Novaković. I novinari koji prate rad Ureda predsjednika zamijetili su da je iz Ureda u srijedu, 12. kolovoza stigla najava sljedećeg sadržaja: „Predsjednik Republike Zoran Milanović boravi privatno, danas i sutra, 12. i 13. kolovoza 2020. u Republici Albaniji na osobni poziv predsjednika Vlade Republike Albanije Edija Rame“. Dakle, u najavi iz Ureda predsjednika izričito se govori o privatnom boravku, a ne o „putovanju u sklopu predsjedničkih dužnosti“. Treba dodati i da „predsjedničke dužnosti“ nisu službeno zabilježene ni u objavama na web-stranicama Ureda predsjednika RH ili albanske Vlade, kao ni na osobnim stranicama Edija Rame, inače vrlo aktivnog na raznim društvenim mrežama.

Vojni zapovjednici s jahte “Učka” promatraju vojnu vježbu “HARPUN 19” (Photo: MORH/M.Čobanović)

Potom je niz hrvatskih medija objavio i neke druge detalje vezane uz taj put. Tako se saznalo da je Ured predsjednika tražio od Ministarstva obrane da se predsjedniku Milanoviću za potrebe putovanja u Albaniju na raspolaganje stavi motorna jahta HRM-a „Učka“ od 11. do 14. kolovoza. Predsjednik je navodno vojnim helikopterom s Hvara otišao 11. kolovoza, potom se u Dubrovniku ukrcao na „Učku“, te naredna dva dana uživao u ljepotama Albanije i gostoprimstvu svog prijatelja Rame. Potom se 14. kolovoza krenuo vraćati z Hrvatsku, i to istim putem – „Učkom“ do Dubrovnika, te vojnim helikopterom do Hvara. To ne bi bilo sporno da se radi o putovanju „u sklopu predsjedničkih dužnosti“. No itekako je problematično pri „privatnom boravku“.

Tu se pokazuje i koliko je nedefinirano korištenje vojnih sredstava za potrebe predsjednika države i vrhovnog zapovjednika RH. Da bi dobio na raspolaganje neko prijevozno sredstvo koje je u sastavu OS RH, Ured predsjednika obrati se zahtjevom Ministarstvu obrane, sukladno 2018. dopunjenom članku 69  Zakona o obrani – čiji stavak 5 glasi: „Odluke o prelasku granice radi protokolarno-ceremonijalnih aktivnosti te postrojbi razine voda i niže donosi ministar obrane“. Ministar obrane onda donosi odluku  o prelasku granice radi protokolarno-ceremonijalnih aktivnosti, što je praksa kakvu je Milanović nedavno primijenio i prilikom službenog posjeta Crnoj Gori, kamo je doplovio na novom obalnom ophodnom brodu OOB-31 „Omiš“. Do sada se događalo i da Vrhovni zapovjednik sve dogovori s načelnikom GS OS RH, pa procedura prema Ministarstvu i ministru obrane bude najobičnija formalnost.

Albanski mediji: privatno putovanje na vojnome brodu

Hrvatskim medijima u prilog govore i razni napisi te prilozi u albanskim medijima. Za početak, tu je najava makedonske agencije MIA od 12. kolovoza, koja već u naslovu kaže da Milanović dolazi u privatni posjet Albaniji i to na osobni poziv premijera Rame. MIA također podsjeća da je bivši hrvatski premijer Milanović „dugo bio jedan od savjetnika premijera Rame“, što je Rama sam potvrdio na konferenciji za medije u Tirani početkom studenog 2017. godine.

Albanski portal Durrës Lajm 13. kolovoza objavio je tekst ilustriran fotografijama HRM-ove „Učke“. „Vojni brod ‘Učka’, na kojem je bila hrvatska predsjednička obitelj, bio je usidren uz albansku obalu posljednja dva dana“, pisalo je u tekstu ovog albanskog portala, koji specificira kako je brod usidren kraj obale Himarë, te da je predsjednik Milanović tog 13. kolovoza ručao s albanskim premijerom Ramom i njegovom obitelji. Domaćin je hrvatskom gostu pokazao grad Gjirokastra, odnosno tamošnji dvorac i bazar, te kuću poznatog albanskog književnika Ismaila Kadarea. Potom se Milanović ukrcao na „Učku“ i krenuo prema Hrvatskoj, a Rama je nastavio svoj odmor na jugu zemlje, što nije baš dobro primljeno u javnosti budući je tih dana naglo porastao broj zaraženih i umrlih od koronavirusa. I Durrës Lajm podsjeća da je Milanović bio savjetnik premijera Albanije.

I na portalu Shqiptarja.com 13. kolovoza objavljena je kratka crtica o boravku Zorana Milanovića u Gjirokastri, gdje mu je premijer Rama predstavio „povijesne vrijednosti Albanije“ – tamošnji dvorac, kuću Ismaila Kadarea i gradsku tržnicu. „Hrvatski predsjednik nekoliko dana odmara u našoj zemlji, gdje osim mora, uči i uživa u povijesti naše zemlje“, zaključuju novinari Shqiptarja.com, uopće i nimalo ne spominjući „predsjedničke dužnosti“ hrvatskog predsjednika.

Syri TV također je zabilježila da je Edi Rama zajedno s hrvatskim predsjednikom posjetio Gjirokastru, ali da Rama pri tome nije rekao niti riječ o kilometarskim kolonama prema grčko-albanskoj granici. Rami se u prilogu zamjera što nije ujedno našao za shodno posjetiti te albanske građane koji satima čekaju ne bi li ušli u Grčku.

Prije dva tjedna je i Gazeta Impakt objavila tekst pod naslovom „Rama je ugostio hrvatskog predsjednika na privatnom ručku, a mediji otkrivaju skandal: Što spaja dvojicu političara, i sjene sumnjivog natječaja.“ Pozivajući se na hrvatske medije, Gazeta Impakt u podužem tekstu navodi kako je tvrtka Zorana Milanovića „EuroAlba Advisory“, osnovana u studenom 2016. godine, tijekom 2017. savjetovala albanskog premijera Ramu po pitanjima integracije u EU. Uz opasku kako je nejasna Milanovićeva uloga, u tekstu se spominje da je bliski prijatelj Milanovićevog pokojnog brata 2018. godine dobio posao vrijedan 15,2 milijuna eura za online nadzor tamošnjih poreznih faktura.

Albanski portal Dosja 13. kolovoza objavio je priču o tome kako su obitelji Rama i Milanović zajedno ručale u restoranu u Dhërmiju, ilustrirajući to fotografijom koju je objavila lokalna televizija Shijak. Na toj se fotografiji u opuštenoj atmosferi vide Edi Rama i njegova supruga Linda, te Zoran Milanović sa suprugom Sanjom i mladićem kojem se ne vidi lice, a za kojeg novinari Dosje nagađaju da je Milanovićev sin. „Premijer Edi Rama“, piše Dosja, „smješten je u Vladinoj vili u Dhërmiju, gdje provodi praznike ovoga ljeta. Ali ovaj put, za ‘sustanare’ u vili, Rama nije uzeo samo svoju obitelj, nego ima i goste – obitelj hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića“. I Dosja podsjeća da je Milanović ranije bio savjetnik albanskom premijeru.

Kad se sve zbroji, čini se da je Zoran Milanović u velikom problemu, te da odgovor upućen iz Ureda predsjednika Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa sadrži više kontradiktornih informacija. Pantovčaku sada preostaje ili da Povjerenstvu preda svu dokumentaciju o putu u Albaniju, ili da zanemari zahtjeve Povjerenstva, kao što je to svojedobno napravio premijer Andrej Plenković vezano uz stranački put na kongres pučkih stranaka u Finsku službenim zrakoplovom Vlade RH. Podsjetimo i da je 2014. mali skandal nastao oko službenog puta Zorana Milanovića kao premijera u daleku Australiju, na koji je bez ikakvog vidljivog razloga vodio i svog tadašnjeg ministra obrane Antu Kotromanovića. Kako bilo da bilo, u svakoj normalnoj zemlji Plenkovićeva i Milanovićeva vrdanja prema Povjerenstvu za sukob interesa bila bi izvor ozbiljnih problema, ako ne i razlog za kraj političke karijere, a ovako u ustima ostaje tek gorak okus nemoći nasuprot sitnom političkom kokošarenju.

Na jutros održanoj 16. sjednici, Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa imalo je opsežan dnevni red – među čak 16 točaka, kao prva na redu bila je ona o „Donošenju odluke o pokretanju ili nepokretanju postupka u predmetu P-121/18, dužnosnica Kolinda Grabar Kitarović, predsjednica Republike Hrvatske, dužnosnik Andrej Plenković, predsjednik Vlade Republike Hrvatske i dužnosnik Damir Krstičević, potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske i ministar obrane“. Oni su bili pod lupom Povjerenstva zbog nabave izraelskih borbenih aviona, a slučaj je pokrenut na temelju medijskih napisa, ali i na temelju dvije anonimne prijave. Povjerenstvo je odlučilo da se protiv njih NEĆE pokrenuti postupak jer sumnja u sukob interesa pri nabavi višenamjenskog borbenog aviona F-16 Barak iz Izraela nije dokazana. Ministar obrane Damir Krstičević detaljno se očitovao o ovom slučaju, dok je prijava protiv premijera Plenkovića i predsjednice Grabar Kitarović bila načelna, bez konkretnih podataka.

“Naš san” (Photo: MORH/K.Brigljević)

„Temeljem natpisa iz medija Povjerenstvo je otvorilo predmet potiv ministra Krističevića, a nakon toga dobili smo dvije prijave koje smo pripojili spisu. U anonimnoj prijavi stoji da je u nabavku zrakoplova uključena tvrtka koja je surađivala s bivšom tvrtkom ministra Krstičevića i traži se da se ispita odnos ministra i tih tvtrki. Dobili smo i prijavu protiv ministra, premijera i Predsjednice u kojoj stoji da je ministar predložio i na suptilan način prisilio sve sudionike u odlučivanju da se kupe 30 godina stari zrakoplovi kako bi sebi i partnerima priskrbio nepripadajuću dobit“,

rekla je na početku sjednice predsjednica Povjerenstva Nataša Novaković.

Nova predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa Nataša Novaković još je sredinom travnja u intervjuu za Dnevnik Nove TV potvrdila da Povjerenstvo obrađuje predmet protiv ministra obrane Damira Krstičevića: „Otvorili smo ga na temelju medijskih natpisa. Nakon toga stigla je i prijava. I sam gospodin Krstičević izrazio je mišljenje, čak bih rekla da se vrlo detaljno očitovao o predmetu“, rekla je Novaković, dodajući da je za taj predmet Povjerenstvo zatražilo i dodatnu dokumentaciju.

Ministar Krstičević u razgovoru s predstavnicima King ICT-a na sajmu ASDA 2017

Danas je predsjednica Novaković ponovno pohvalila ministra obrane Damira Krstičevića zbog detaljnog očitovanja o slučaju. Krstičević je, među ostalim, naveo da u tvrtkama King ICT, M-San i PP Orahovica NEMA, niti je imao vlasnički udio. „Kako je moguće da spomenuta društva mogu biti ponuditelj na javnim natječajima koje provodi Vlada, Ministarstvo obrane ili neko drugo javno tijelo, po stupanju na dužnost zatražio sam 9. studenog 2016. mišljenje Povjerenstva. U mišljenju je navedeno da nema zapreke da te tvrtke sudjeluju u postupku javne nabave. Isto se navodi da se u cilju zaštite osobnog integriteta upućuje javni dužnosnik Damir Krstičević izuzme iz takvih potencijalnih slučajeva, što sam i učinio“, naveo je u svom očitovanju Krstičević.

Dok Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa ne objavi pisano mišljenje o ovom predmetu, ostaje nam zadovoljiti se zaključkom koje je pročitala predsjednica Povjerenstva Nataša Novaković:

„Da sumiram sve, iz navedenih prikupljenih činjenica, vidljivo je da se kod nabavke borbenih aviona radilo o pregovorima između Ministarstva obrane RH i Države Izrael. Što se tiče samog postupka on je prema nama dostupnim informacijama proveden transparentno. Što se tiče kompanije King ICT, ona nije niti na jedan način sudjelovala u postupku nabave zrakoplova. King ICT je sudjelovao s izraelskom kompanijom na natječaju za Ministarstvo poljoprivrede za dronove, međutim taj natječaj nisu dobili niti je u ikakvoj vezi s nabavom zrakoplovnih aviona.“

Nakon objave mišljenja Povjerenstva, bit će vrlo zanimljivo vidjeti objašnjenje o ovoj tvrdnji predsjednice Novaković: „(…) vidljivo je da se u nabavci aviona radilo o pregovorima između Ministarstva i Izraela“. Naime, trebalo bi biti vidljivo da se u nabavci „zrakoplovnih aviona“ radilo o raspisanom javnom natječaju, a ne o pregovorima između dvije strane, kako je jutros pročitala Novaković. No, pričekajmo dokument Povjerenstva.

Zanimljiv “tajming” susreta ministra obrane i ministra gospodarstva (Photo: MORH/J.Kopi)

Istodobno s trajanjem sjednice Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, u Ministarstvu obrane je ministar Krstičević upravo o suradnji u projektu nabave višenamjenskih borbenih aviona razgovarao s Darkom Horvatom, ministrom gospodarstva u Vladi RH. Kako je kratko priopćio MORH: „U sklopu priprema za službeni posjet Državi Izrael, potpredsjednik Vlade i ministar obrane Krstičević razgovarao je s ministrom gospodarstva, poduzetništva i obrta Horvatom o poslovno-gospodarskoj suradnji u sklopu projekta nabave višenamjenskog borbenog aviona te mogućnostima za hrvatsku obrambenu industriju i gospodarstvo u cjelini“.

Nakon što je u nedjelju navečer, u Dnevniku 2 HRT, svoj nastup pred javnošću odradio umirovljeni general Josip Čuletić, u svojstvu šefa ministarskog tima savjetnika za temu borbenih aviona, odlučili smo se pri Ministarstvu obrane RH i ponešto detaljnije raspitati o nekim operativnim aspektima ovoga tijela. Na naše upite MORH je ponešto i odgovorio.

Novo savjetodavno tijelo

Hrvatski generalski zbor u MORH-u 8. travnja 2016. godine

Kao prvo, skrenuo nam je pažnju na činjenicu da je ministar obrane Josip Buljević još 8. travnja ove godine najavio donošenje Odluke o osnivanju tog savjetodavnog tijela, i to tijekom svoga sastanka s Hrvatskim generalskim zborom. Na tom skupu, na kojem je MORH, uz Buljevića, predstavljao i njegov zamjenik Tomislav Ivić, a Oružane snage načelnik GS OS RH Šundov sa suradnicima, desetak članova Hrvatskog generalskog zbora predvodio je general zbora u mirovini Pavao Miljavac. Tom je prilikom Buljević s okupljenima, koje je nazvao “kolektivnom pameti hrvatskih Oružanih snaga, Ministarstva obrane, odnosno cijelog obrambenog sustava“, dogovorio osnivanje “dva uža stručna tima” – jednog vezanog uz svladavanje izazova na području zrakoplovstva, te drugog koji bi se bavio sigurnosnim izazovima u okruženju. Ovaj prvi od spomenutih timova, koji prema generalu Šundovu čine “znalci koji mogu dati svoj doprinos izgradnji obrambenog sustava“, tema je ovog našeg promatranja.

Kako su istakli iz MORH-a, nakon prijedloga članova Hrvatskog generalskog zbora (koji su ujedno i članovi Vijeća za domovinsku sigurnost Predsjednice RH), ministar obrane Buljević je 5. svibnja ove godine donio “Odluku o imenovanju Savjetodavnog tijela vezanog uz stanje i perspektive borbenog aviona Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane“. Ta njegova odluka utemeljena je na Zakonu o obrani, konkretno, na njegovom članku 13 stavku 4. koji kaže da ministar obrane “za obavljanje poslova iz stavka 1. ovog članka” (upravljanje radom MORH-a, i odgovornost za obavljanje poslova iz svoje nadležnosti u skladu s Ustavom i zakonom) “može osnivati i druga stalna ili privremena stručna i savjetodavna tijela“. Ova je Odluka stupila na snagu danom donošenja, dakle 5. svibnja ove godine.

Tko tu savjetuje?

Dakle, kako tvrdi MORH, tu zapravo nije riječ ni o kakvom Povjerenstvu, već o “savjetodavnom tijelu” koje će svojim savjetovanjem pokušati pomoći ministru, MORH-u i OS RH pri donošenju svih relevantnih odluka vezanih za ovaj izazov koji predstavlja stanje i perspektive borbenog aviona HRZ i PZO. Što se sastava ovoga tijela tiče, prilično je skromno, s tek tri člana – za njegova predsjednika imenovan je (1) umirovljeni general-pukovnik Josip Čuletić, koji je u tom svojstvu po prvi puta u nedjelju i nastupio u medijima, dok su njegovi članovi još i umirovljeni general-bojnici (2) Josip Štimac i (3) Vlado Bagarić. Sva trojica su bivši zapovjednici HRZ i PZO – i to, Čuletić od 12. ožujka 1996. do 5. veljače 2001. godine, Štimac od 5. veljače 2001. do 31. prosinca 2002. godine, i Bagarić od 28. ožujka 2007. do 2. svibnja 2011. godine.

Dok su Čuletić (rođen 1951.) i Štimac (rođen 1953.) ujedno od sredine svibnja 2015. i članovi već spomenutog Vijeća za domovinsku sigurnost Predsjednice RH, Bagarić (rođen 1961.) nije u tom ponešto simboličkome tijelu. Osim toga, Bagarić je jedini od njih trojice u sustavu bio tijekom velikih obrambenih reformi poduzimanih tijekom zadnjih 14 godina, uključujući tu i pripreme RH za članstvo u NATO savezu, dok je na poslu proveo i poprilični dio perioda nakon primanja RH u NATO savez, tijekom kojeg se provodila praktična integracija države u operativne strukture Saveza. Za konkretnu tematiku o kojoj će se raditi, možda nije nebitno spomenuti da ni jedan od tri stalna člana ovog tijela više nije u radio u sektoru obrane tijekom kolovoza 2011. godine, kada je u RH donesen komplicirani novi pravni sustav javnih nabava (tada temeljito reformiran Zakonom o javnoj nabavi, koji je na snagu stupio 1. siječnja 2012. godine), i kada je na snagu stupilo novo EU zakonodavstvo o uzvratnim poslovima (tzv. “offset”, kojeg od tada regulira i EU Directiva 2009/81/EC, iz kolovoza 2009. godine).

Uz ovu spomenutu trojicu umirovljenih časnika, navedenom Odlukom pružena je mogućnost i da Savjetodavno tijelo po potrebi u svoj rad može uključiti i druge stručne osobe, kažu u MORH-u. Za očekivati je da to u prvome redu budu pravnici i ekonomisti, gdje ne bi zgorega bilo da ti ljudi imaju iskustva kako u RH, tako i u inozemstvu. No, tko god se zapravo u njegovom okrilju na kraju okupio, ostaje činjenica da to tijelo nema nikakve izvršne ovlasti, već samo savjetodavnu ulogu. Prema navodima iz MORH-a, pri svome radu u tom savjetodavnome tijelu njegovi će članovi imati slobodu određivanja svojih konkretnih aktivnosti i dinamike vlastitoga rada.

No tjedan dana prije nego je ministar Buljević donio odluku o osnivanju savjetničkog tima, Večernji list od 27. travnja piše:

“General Josip Štimac potvrđuje za Večernji list da će ubrzo pri MORH-u biti osnovan stručni tim od sedam-osam članova čiji će posao biti da za državni i vojni vrh pripremi studiju s analizom ponuda. U stručnom timu će osim Štimca biti još dvojica bivših zapovjednika HRZ-a, generali Josip Čuletić i Vlado Bagarić, a pridružit će im se eksperti za financije i tehniku. ‘Studiju o stanju u HRZ-u sa svim opcijama njegove budućnosti trebamo završiti do kraja 2016. godine’, kaže Štimac”.

Uspoređujući ovu izjavu s odgovorima koje smo dobili od MORH-a, kao i s izjavama Josipa Čuletića za HTV-ov Dnevnik, čini se kao da sve tri strane različito tumače zadatke i ciljeve ovog “savjetničkog tima”. Međutim, tu su već na prvi pogled vidljivi i još neki tehnički problemi.

Sve samo iz otvorenih izvora

Naime, spomenuti su umirovljeni generali već duže izvan obrane što bi, među ostalim, moglo biti važno i zbog jednog sigurnosno-tehničkoga detalja. Naime, na naš upit da li će, i u kojoj mjeri oni u svome radu koristiti “Studiju razvoja sposobnosti zaštite zračnog prostora RH višenamjenskim borbenim avionom“, čiju je izradu MORH kao poseban doseg spomenuo u Godišnjem izvješću o obrani za 2015. godinu – dobili smo odgovor koji pomalo zapanjuje. Naime:

“Studija koju spominjete, završena je u siječnju ove godine, a poslužit će kao stručna podloga za donošenje odluke o načinu daljnjeg razvoja sposobnosti zaštite zračnog prostora. Ista je označena stupnjem tajnosti i kao takva nije dostupna ovom Savjetodavnom tijelu, već stručnim službama Ministarstva obrane i Oružanih snaga. Studija će biti dio materijala koje će MORH uzeti u obzir pri razmatranju svih opcija vezanih uz pitanja budućnosti borbenog zrakoplovstva, odnosno zaštite zračnog prostora RH“.

Time ispada da novo savjetodavno tijelo nije opremljeno certifikatima za pristup relevantnim klasificiranim podacima koji bi im zapravo jako trebali u radu i donošenju ikakvih ozbiljnih odluka. Tim začudnim propustom umirovljenim je generalima prepušteno tek listanje otvorene literature, uz možda ponešto dobre volje koju bi im mogli ukazati pojedini proizvođači zrakoplovne tehnike – naravno, do granice kada traženi podaci budu stvarno bitni, pa onda i podvrgnuti međudržavnim sporazumima o razmjeni tajnih podataka u obrani.

Sukob interesa

Novi je problem – sukob interesa kod barem dvojice članova tog savjetodavnog tima, o čemu se MORH nije želio izjasniti. Iako smo izričito pitali da li je prilikom imenovanja ministar vodio računa o sukobu interesa, MORH je elegantno to pitanje “prečuo”. A radi se o sljedećem – dva “savjetodavca”, Štimac i Čuletić, bliski su izraelskim proizvođačima vojne opreme. Štoviše, mediji su Čuletića već u nekoliko navrata predstavljali kao “predstavnika tvrtke Elbit“, koji se nedavno uključio u diskusiju oko remonta MiG-ova tvrdnjom da je izraelski ponuđač, unatoč najboljoj ponudi, MORH odbio i prije raspisivanja natječaja. To je jedan par rukava.

Drugi par rukava je tvrtka “Terra Pannonia j.d.o.o.”, osnovana 2013. godine, kojoj je direktor umirovljeni general Josip Čuletić. Među ostalim, Terra Pannonia je registrirana za “obavljanje trgovačkog posredovanja na domaćem i inozemnom tržištu“, “usluge koje se odnose na robu vojne namjene“, i “izvoz i uvoz robe vojne namjene i nevojnih ubojnih sredstava“. Vlasnik i direktor tvrtke s ovim registriranim djelatnostima sasvim sigurno ne bi smio biti ni član, a kamoli predsjednik savjetodavnog tijela za eventualnu nabavu nove robe vojne namjene – ovoga puta, zrakoplova. To je svojoj koži itekako osjetio bivši ministar Kotromanović, koji se u nekoliko navrata požalio na pritisak koji mu stvaraju ljudi iz sustava “nalinkani na prekupce i švercere oružja, koji su zastupnici, ili kako se već zovu – nebitno“.

Osnovni podaci o tvrtki Terra Pannonia u vlasništvu Josipa Čuletića

Što se Štimca tiče, prati ga kontroverzna i još nerazjašnjena uloga u harangi oko remonta MiG-ova u Ukrajini, ali i oko remonta u Rumunjskoj 2003. godine. Osim toga, Štimac je krajem travnja u izjavi za Večernji list pohvalio korejsku ponudu Hrvatskoj: “(…) FA-50 je dobar trenažno-borbeni zrakoplov koji je tehnološki iskorak čak i u odnosu na američki F-16, na temelju kojega je FA-50, kao ‘mali F-16’, i nastao“. Član tima koji tek treba započeti posao razmatranja budućnosti zrakoplovstva, ali i potencijalnih letjelica za njega, sasvim sigurno ne bi smio davati izjave koje se već unaprijed mogu smatrati kao favoriziranje jedne od ponuda.

Vječni savjetnici

U praktično svim do sada osnovanim povjerenstvima na zrakoplovne teme, Čuletić, Štimac i Bagarić vječni su članovi. Od toga je samo Štimac u svojoj letačkoj karijeri pilotirao nadzvučnim zrakoplovom. Pohvalno je što Štimac najavljuje uključivanje stručnjaka za financije i tehniku. No, u skladu sa Čuletićevom najavom, nužno bi im trebali i pravni stručnjaci, pogotovo oni s iskustvom u međunarodnom pravu. Da ne spominjemo da niti u jednom takvom povjerenstvu nije sjedio, a očito ni neće, netko od pilota koji su na MiG-ovima pod normalno letjeli u posljednjih nekoliko godina.

Ako pak je kriterij za izbor u takvo nekakvo povjerenstvo ili savjetodavni tim – biti bivšim zapovjednikom HRZ-a, onda tu ima prostora za još dvojicu živućih, a jednako bivših – Viktora Koprivnjaka i Dražena Ščurija. Ako govorimo o osobi koja u ratnom zrakoplovstvu ima najviše iskustva, onda je tu i prvi načelnik GS-a OS RH, umirovljeni stožerni general Anton Tus. On je u svojoj bogatoj karijeri upravljao svim tipovima ratnih zrakoplova JNA, i bio je jedini pilot bivšeg JRZ-a koji je pilotirao i američkim i ruskim nadzvučnim zrakoplovima. Jedini je problem, očito, što nitko od ove spomenute trojice nije aktivni član udruge Hrvatski generalski zbor.