U petak, 26. siječnja, američki State Department odobrio je potencijalnu prodaju helikoptera UH-60M, kao i vezane opreme i usluge, Republici Hrvatskoj u procijenjenoj vrijednosti od 500 milijuna USD unutar programa Foreign Militry Sale (FMS). Agencija za obrambeno-sigurnosnu suradnju (DSCA) podnijela je potrebnu dokumentaciju kojom se američki Kongres obavještava  o ovom potencijalnom poslu kojim RH na postojeća 4 helikoptera zaokružuje UH-60M Black Hawk eskadrilu.

Vlada RH zatražila je kupovinu 8 helikoptera UH-60M Black Hawk, 19 motora T700-GE 701D (16 instaliranih i 3 rezervna), 20 satelitskih radio uređaja AN/ARC-231A RT-1987 VHF/UHF LOS (SATCOM), 10 sustava AN/AAR-57 za upozoravanje na opasnost od raketa (CMWS), 20 ugrađenih sustava GPS i inercijalne navigacije sa sustavima protiv njenog ometanja (SAASM) (ili njihove buduće varijante) i 18 strojnica M240H. Također su tu uključeni i satelitski radio sustavi AN/ARC-231 RT-1808A (ili budući nadomjesci), prijemnici sustava upozorenja na radare APR-39C (V) 1/4, sustavi detektora laserskog zračenja AVR-2B, APX-123A IFF transponderi (ili njihovi budući nadomjesci), HF radio sustavi ARC-220 s KY-100M, stanice VRC-100, kriptografski sustavi za IFF, kriptografski sustavi za  komunikacijsku sigurnost, kao i razna druga oprema – među ostalim su tu i sustavi balističkog oklopa, dodatni tankovi za gorivo, sjedala za strijelce, razni simulatori, kacige, rezervni dijelovi i alati, oprema za testiranje, itd. Ponuđena oprema donekle su razlikuje od one prvotne iz nabave Black Hawkova 2019. godine i ukoliko je RH odluči uzeti – budući helikopteri UH-60M ipak će biti bolje opremljeniji od postojećih. Od ukupne vrijednosti od  500 milijuna USD, DSCA je glavnu opremu procijenila na 250 milijuna, dok preostalih 250 milijuna ide na svu ostalu opremu, robu i usluge. Pritom se u glavnu opremu ubraja: 8 helikoptera, 19 motora, 20 satelitskih uređaja, 10 sustava za upozorenje na opasnost od raketa, 20 ugrađenih sustava GPS i inercijalne navigacije sa sustavima protiv njenog ometanja, te 18 strojnica.

Kako napominje DSCA u svom priopćenju, ova kupoprodaja će ojačati hrvatske sposobnosti odvraćanja aktualnih i budućih prijetnji, te podupiranja koalicijskih operacija, a ojačat će i interoperabilnost sa snagama SAD i drugih NATO partnera. Iz DSCA se procjenjuje da Hrvatska neće imati problema pri uključivanju ove opreme u svoje Oružane snage. Nositelj ovog ugovora bit će Lockheed Martin/Sikorsky u Stratfordu, savezna država Connecticut. Uz posao se ne vežu uzvratni poslovi (offset), a za njegovu provedbu biti će potreban dolazak u Hrvatsku oko 15 zaposlenika Vlade SAD ili ugovornih stručnjaka.

Ukupna cijena novog paketa procijenjena je na 500 milijuna USD, planirana da se podmiri iz programa FMF (Foreign Military Financing) i nacionalnim sredstvima. Svi opisi i dolarske vrijednosti navedeni su za najviše procijenjene količine i iznose, zasnovane na inicijalnim zahtjevima. Konačni dolarski iznosi bit će niži, ovisno o konačnim zahtjevima, proračunskim ovlaštenjima i potpisanim ugovorima o kupoprodaji ako i kada oni budu zaključeni. Krajem ožujka prošle godine, premijer Plenković je u uvodu 205. sjednice Vlade istaknuo kako je s Vladom SAD-a dogovorena „potpora kroz program financiranja stranih oružanih snaga, FMS, u iznosu od 140 milijuna dolara, koji su dodijeljeni Hrvatskoj“. Svih 140 milijuna dolara, najavio je premijer, otići će za nabavu novog naoružanja od SAD-a. Jutarnji list je tada objavio da će se od ukupnog iznosa 100 milijuna USD iskoristiti za nabavu helikoptera, a 40 milijuna za dodatnu opremu za vozila Bradley. Dva mjeseca kasnije, u svibnju prošle godine, gostujući na Hrvatskom radiju, tadašnji ministar obrane Mario Banožić rekao je  da će dobar dio od najavljenih 140 milijuna USD „biti utrošen upravo na nabavku, odnosno donaciju 4 Black Hawka, a 4 bi kupila Republika Hrvatska i na  taj način bi došli do onog željenog broja 12“. Ugovorena potpora od 140 milijuna USD je svojevrsna kompenzacija za to što se Hrvatska odrekla svojih dosadašnjih helikoptera Mi-8 i onda ih transferirala u Ukrajinu.

Nakon što je američko Ministarstvo vanjskih poslova dalo dozvolu za posao preuređenja/modernizacije i dodatnog opremanja gusjeničnih borbenih vozila pješaštva M2A2 Bradley ODS za Hrvatsku, ta je tema 1. prosinca došla i na dnevni red Senata američkog Kongresa. Ondje je u okviru jutarnje radne sjednice bio rješavan i početak kongresnog postupka za ukupno pet poslova međunarodne kupoprodaje naoružanja i vezanih usluga – za Brazil, Kanadu, Hrvatsku, Koreju i Libanon, od čega je objavljeni podnesak za RH ispao ponešto opsežniji od ostalih. Kao što smo već napomenuli, za ovaj potencijalni posao između RH i SAD kao nositelj s američke strane određene su Kopnene snage OS SAD, koje su i pokrenule ovaj postupak pred Agencijom za obrambeno-sigurnosnu suradnju (DSCA).

Riječ je o dodatnom obrazloženju sadržaja kojeg se već vidjelo u javnoj objavi američkog State Departmenta, iako dopunjenog s ponešto detalja, koji je sada predan senatskom Odboru za vanjsku politiku na razmatranje. Ovaj se postupak provodi prema članku 36(b) američkog Zakona o kontroli izvoza naoružanja, započet je ovim podnošenjem 1. prosinca i traje 30 kalendarskih dana predviđenih za razmatranje. Ako u postupku bude primjedbi, one će biti dodatno raspravljane i regulirane, dok će se inače posao smatrati odobrenim samim protekom roka. U osnovi, riječ je o postupku sličnom onom kojeg je Republika Hrvatska imala prilike vidjeti i na prijelazu 2018./2019. godine, tada po pitanju dozvola za pribavljanje američkih borbenih aviona F-16 iz Izraela (TPT).

Kongresna dokumentacija

Sadržaj podneska službene oznake 20-84 za Hrvatsku definira Vladu RH kao potencijalnog kupca, gdje se ukupna vrijednost posla od 757 milijuna USD dodatno razlaže na 218 milijuna USD ozbiljnije vojne opreme te 539 milijuna USD podvedenih pod “Ostalo”. Potvrđuje se kako je riječ o poslu vezanom na prethodnu ponudu 84 komada borbenih vozila M2A2 Bradley ODS, u stanju “as-is, where-is”, kroz program Excess Defense Articles (EDA). Od tog ukupnog broja, razmatra se paket preuređenja/modernizacije za 76 vozila.

Pod kategorijom ozbiljnije vojne opreme (Major Defense Equipment – MDE) tu su klasificirane 84 strojnice, te tri vrste projektila TOW u ukupnoj količini od 1.735 komada, a onda je nabrojen i niz roba i usluga koji ulaze u navedenu kategoriju “Ostalo” – što sve odgovara nabrajanjima koja smo već vidjeli u materijalima američkog State Departmenta. Ovaj se posao sadržajno veže za prethodni vojno-izvozni posao američke oznake HR-B-IAG, i u svemu tome nije predviđeno plaćanje dodatnih trgovačkih naknada ili davanja mimo navedenih ukupnih iznosa novaca. Dok priloženo Političko objašnjenje posla (Policy Justification) u potpunosti odražava prethodno dostupne materijale iz vanjskoposlovnog resora, posebno je zanimljiv nastavak – sadržajni sažetak zasebnog klasificiranog aneksa dokumentacije, kojim su dodatno objašnjeni pojedini sigurnosno osjetljivi dijelovi ovoga posla i koji je u svojoj cjelini dostupan zainteresiranim senatorima iz nadležnog radnog tijela Kongresa SAD.

Što ima u klasificiranom aneksu?

Dakle, dok se u dijelu domaće javnosti već bilo kakav spomen ozbiljnije vojne tematike i njene transparentnosti smatra pomaganjem “neprijatelja”, a mnogima je popularno naglašavati i da javnost skoro ništa “ne bi trebala znati” – američki Kongres fino navodi osnove sadržaja svog klasificiranog aneksa uz ovaj vojni izvozni posao, bez posebnog straha da se iz šturih opisa materije može iščitati nešto radikalno novo ili posebno opasno. Dapače, spomenuti opis “osjetljive” tehnologije predstavlja gotovo polovicu ukupne poduže kongresne objave, uz napomenu da su u čitavom originalu prisutne informacije klasificirane do razine “Tajno”. Riječ je o izvještajnoj praksi koja je na Zapadu normalna i uobičajena – dok se u Republici Hrvatskoj praktično nikada ne izrađuju javno dostupni sažeci bilo kakvih klasificiranih materijala, bez obzira na njihovu svrhu ili razinu klasifikacije.

Spomenuti klasificirani aneks, pridodan dokumentaciji pod rednim brojem VII, kao prvo nabraja komponente modernizacijskog paketa za vozila Bradley koje se smatra “sigurnosno osjetljivima”, odnosno koji sadrže pojedine tehnologije na koje se polaže posebna pažnja u SAD. Tu se nabraja tri kategorije opreme na sama vozila Bradley, a onda još tri na raketama TOW koje su uključene u ovaj ukupni paket.

Na vozilima M2A2 Bradley posebno se pazi na (1) izvozne verzije opreme za noćno promatranje druge generacije (Second-Generation Forward Looking infrared – SG-FLIR). Ova kategorija opreme uključuje: (1) Unapređeniji ciljnički sustav (Improved Bradley Acquisition Subsystem – IBAS) sastavljen od optičkog dijela (Direct-view Optics – DVO) i laserskog daljinomjera (Eye-safe Laser Rangefinder – ELRF) koji se integrira sa sustvom za upravljanje vatrom vozila i može poslužiti za izviđanje ili kao pomoćna oprema zapovjednika. Osim toga, tu je (2) neovisni termalni sustav za zapovjednika (Commander’s Independent Thermal Viewer – CIV), još jedan elektrooptički sustav kojim zapovjednik samostalno izviđa i traži ciljeve, te jedno moguće unapređenje za vozila koje je još u razvoju, ali bi uskoro moglo biti dostupno i za RH. Riječ je tu o (3) Dugovalnom SG-FLIR sustavu visoke rezolucije (HD), kojim se planira nadograditi spomenute IBAS i CIV, i u čijem bi stavljanju na rspolaganje za izvoz moglo biti i raznih dodatnih troškova (za koje nije definirano tko bi ih snosio u slučaju ovog posla na relaciji SAD-RH). Zatim se tu posebno pazi na (2) izvozne verzije složene pasivne vozačke opreme za noćno promatranje (Drivers Vision Enhancer – DVE) koja dolazi u dvije konfiguracije – standardnog ili proširenog vidnog polja (DVE-Wide). Konačno, tu je i (3) izvozna verzija sustava za inercijalnu navigaciju (Inertial Navigation Unit – INU) koja senzorima i žiroskopima prati kretanje vozila te konstantno proračunava njegovu poziciju i orijentaciju u prostoru. Ovo je u većini slučajeva dodatak podacima dobivenim GPS sustavom, ali može biti i njegov nadomjestak u slučaju gubitka satelitskog signala.

Što se tiče “sigurnosno osjetljive” opreme na raketama TOW u verziji s radijskim navođenjem (RF), ovdje se posebno navode podaci za svaki od tri odvojena tipa takvih raketa koje se planira isporučiti Republici Hrvatskoj. Uz opći opis svrhe i korištenja ovog oružja pri raznim granama OS SAD i kod partnera koji su to oružje stekli putem FMS poslova, posebno se navodi da (4) rakete TOW 2A RF (BGM-71E-4B-RF) sadrže i po dva pozicijska označivača (Xenon i termalni), kojima lanser prati i vodi rakete u letu. Iako oprema, dokumentacija i programska podrška koja se isporučuje u prodaji ovoga sustava nije klasificirana, sami ti konkretni sustavi sadrže “osjetljive tehnologije” koje se tiču djelovanja oružja u uvjetima korištenja protumjera. Jednako je obrazloženje dano i po pitanju (5) raketa TOW 2B RF (BGM-71F-3-RF) i (6) raketa TOW Bunker Buster (BB) s radijskim navođenjem (BGM- 71H-1-RF). Zatim se još jednom ponavlja kako je najviša razina klasifikacije prisutna u čitavom ovom sklopu dokumentacije – razine “Tajno”, te se izričito pojašnjava da bi njenim otkrivanjem protivniku bio omogućen razvoj kvalitetnijih protumjera ili ekvivalentnih sustava – što bi u konačnici smanjilo efikasnost oružja i usluga koje se ovdje prodaje.

Pa ipak, za kraj se konstatira i da Republika Hrvatska za ovakve “osjetljive tehnologije” može pružati razinu zaštite ekvivalentnu onoj u samim Sjedinjenim Američkim Državama, te da je dozvoljena predaja i izvoz sve spominjane opreme i usluga u Hrvatsku – budući da je ta prodaja “nužna za unapređivanje vanjske politike i ciljeva nacionalne sigurnosti SAD, prema obrazloženju koje je priloženo“.

Američki State Department odobrio je moguću prodaju dva helikoptera UH-60M Black Hawk i pripadajuće opreme za Republiku Hrvatsku, objavila je jučer, 30. listopada, Agencija za obrambeno-sigurnosnu suradnju (Defence Security Cooperation Agency – DSCA). Odmah po odobrenju, DSCA je predala pripadajuću dokumentaciju i odobrenje State Departmenta američkom Kongresu na razmatranje. Prodaja dva nova UH-60M Hrvatskoj realizira se kroz program „Foreign Military Sale“ (FMS). U priopćenju DSCA nadalje stoji:

„Vlada RH tražila je moguću prodaju 2 helikoptera UH-60M Black Hawk u standardnoj konfiguraciji za američke državne korisnike – s određenom jedinostvenom opremom uz standardnu opremu za američke korisnike (Government Furnished Equipment – GFE), i to: do 9 komada motora T700-GE-70 ID, do 9 komada Ugrađene GPS/inercijalne navigacije (Embeded Global Positioning/Inertial Navigation – EGI) tipa H-764GU. Također je uključena i oprema za komunikacijsku sigurnost, uključujući tu AN/APX-123A IFF transponder, AN/ARC-201D RT-1478D, kao i AN/ARC-231 RT-1808A radio uređaje, garanciju za letjelice, potporu za osiguranje letnosti, usluge kalibracije, rezervne dijelove, opremu za podršku, komunikacijsku opremu, naoružanje, streljivo, uređaje za noćno gledanje, publikacije i tehničku dokumentaciju, obuku osoblja i uređaje za obuku, izvid lokacija, alate i testnu opremu, usluge tehničke i logističke potpore Vlade SAD i ugovornih izvršitelja, te druge povezane elemente logističke i programske podrške. Procijenjena ukupna vrijednost programa iznosi 115 milijuna USD“.

Već je ranije ministar obrane RH Damir Krstičević najavio da će primarni korisnik ova dva helikoptera biti Zapovjedništvo specijalnih snaga, dok DSCA u obrazloženju ovoga posla kaže da će „prodaja ovih UH-60 helikoptera Hrvatskoj značajno ojačati njihove sposobnosti za prijevoz snaga, osiguranje sigurnosti granica, provođenje protuterorističkih aktivnosti, medicinske evakuacije, zaštitu i spašavanje, opskrbu/podvjesni prijevoz, te borbenu podršku. Ovi UH-60 helikopteri će omogućiti interoperabilnost sa snagama SAD i NATO pri brzom odgovoru na široku lepezu zadaća, te brzo pozicioniranje snaga s minimalnim helikopterskim resursima“, dok će s druge strane „ova predložena prodaja podupirati vanjsku politiku i nacionalnu sigurnost SAD kroz pomoć u jačanju sigurnosti konkretnog NATO saveznika“.

Uz napomenu da predložena predaja ovih helikoptera Hrvatskoj neće utjecati na temeljni vojni balans u regiji, kao što neće biti ni negativnog utjecaja na obrambenu spremnost SAD-a, zaključuje se kako Hrvatska neće imati poteškoća pri uključivanju ovih helikoptera u svoje Oružane snage, ali će oni utjecati na modernizaciju OS RH, kao i na hrvatsko „širenje postojeće vojne arhitekture u okviru napora za pružanje višenamjenske potpore u regiji, kao i za borbu protiv terorističkih prijetnji“.

Također, spominje se i konkretni hrvatski partner u ovome poslu, odnosno primarna ugovorna strana iz američke perspektive – to su Sikorsky Aircraft Company (Stratford, Connecticut) i General Electric Aircraft Company (GEAC; Lynn, Massachusetts), te se izričito napominje da „nema nikakvih poznatih sporazuma o uzvratnim poslovima (offset) vezanih uz ovu potencijalnu prodaju“. Osim toga, „provedba ove predložene prodaje može zahtijevati slanje dodatna 3 predstavnika Vlade SAD i 5 predstavnika ugovaratelja u tu zemlju u punom radnom vremenu, ne bi li poduprli isporuku i obuku tijekom otprilike 2 do 5 godina“.

Maketu UH-60M na ovogodišnjoj izložbi ASDA izložila je kompanija Lockheed Martin

Iako je ministar Krstičević već u nekoliko navrata spominjao kupovinu 2 UH-60M kao sasvim gotovu stvar, DSCA u svom priopćenju izričito napominje formalnu činjenicu kako „ova obavijest o potencijalnoj prodaji ne znači da je posao već zaključen“. Priča o nabavi Black Hawkova vuče se još od 2014. godine, u 2 navrata su SAD organizirale i promotivni dolazak tih helikoptera u 91. ZB na Plesu, kompanija Sikorsky bila je uvelike prisutna na splitskoj vojnoj izložbi „ASDA 2015“, a sada se konačno čini da je potpisivanje ugovora o kupovini dva UH-60M za RH pitanje vremena. S druge strane, kupovina samo 2 ovakva helikoptera ne znači puno – jer organizacija kompletne infrastrukture i osoblja za samo dva Black Hawka gotovo pa predstavlja traćenje vremena i resursa – naravno, ako je ne prati ozbiljna namjera o budućoj nabavi više takvih letjelica.

Danas, 27. prosinca u popodnevnim satima, dnevnik Večernji list objavio je kao kratku vijest da je posao hrvatske kupovine borbenih zrakoplova F-16 Barak prošao svoju kongresnu fazu. Naime, u ponoć na današnji dan istekao je rok od 15 dana, zadan Odboru za vanjske poslove američkog Senata, da u slučaju problema naloži dodatne izvide ili obustavi ovaj posao prodaje vojne tehnike originalno proizvedene u SAD. Kako se ni jedan od navedenih poteza nije dogodio – uzima se da je Kongres suglasan s prodajom, te se dokumenti vraćaju u Ministarstvo vanjskih poslova SAD (State Department).

Nažalost, time nije ujedno i riješen problem tzv. Third Party Transfer dozvole za ovu kompleksnu vojno-tehničku kupoprodaju. Naime, State Department je time navodno riješio tek pitanje prijenosa paketa (navedenog kao “zrakoplovi F-16 C/D s pripadajućim streljivom, rezervnim dijelovima, pomoćnom opremom, zrakoplovnim simulatorom i uslugama obuke“), kojeg se definira kao “u originalnome stanju” – dakle, onakvi kakvi su sredinom 1980-tih bili isporučeni Izraelu. Pri tome je izgleda otvorena ostala baš glavnina pitanja koja već duže opterećuje sudbinu čitavog ovog posla – (1) pitanje uspostave NATO kompatibilnosti ovih zrakoplova, te (2) pitanje produženja njihovog životnog vijeka – i to kako s tehničko-tehnološke strane, tako i po pitanju intelektualnog vlasništva, te raspodjele ovlasti za provođenje ovih konkretnih zahvata. Upravo zato nije čudio ni podatak da Večernji list svoju vijest zaključuje navodom da se tim dodatnim pitanjima sada bavi odvojeni postupak “kroz izravne pregovore SAD-a i Izraela” – gdje do konačne dozvole za čitav posao može doći tek po dogovoru ovih strana, kada bi State Department bio u stanju izdati autorizaciju za posao. A baš su ti pregovori još itekako u tijeku.

Napomenimo još i zanimljivost kako se Večernji list u svojim navodima pozivao direktno na potvrdu “iz američkog State Departmenta“, dok su ostali mediji kasnije navodili potvrde iz Vlade RH te Ureda predsjednice RH. Naši vlastiti pokušaji pribavljanja vanjskoposlovne potvrde ovih navoda preko Veleposlanstva SAD u Zagrebu nisu uspjeli, budući smo tek bili obaviješteni kako se ovaj resor upravne vlasti SAD nalazi u stanju “Government Shutdown“, u koje je američki predsjednik Donald Trump čitavu upravnu vlast SAD dotjerao istekom petka, 21. prosinca ove godine. Tim je poslom praktično zaustavljeno normalno poslovanje čitave upravne vlasti SAD, svih njenih oko 800.000 pripadnika – od kojih oko 380.000 ljudi jednostavno ne radi i ne prima plaće do daljnjega, dok oko 420.000 državnih službenika ipak mora raditi (radi kritične prirode njihovih poslova), dok će o njihovim plaćama za tako odrađen posao tek biti govora. Kako sada stvari stoje, ovakvo stanje zastoja upravne vlasti SAD moglo bi bez problema trajati barem do 3. siječnja iduće godine (kada na vlast dolazi novi saziv Kongresa, temeljem izbora od 6. studenog ove godine), ako ne i duže – u slučaju da se kongresne stranke i predsjednik Trump ne dogovore.

Iz domaćih, hrvatskih izvora moglo se čuti tek da će javnost biti obaviještena kada MORH dobije službenu potvrdu, dok su iz Vlade RH (koja, kao, nije na godišnjem, ali ovoga tjedna nema zakazanu svoju redovnu sjednicu) poručili tek da pristaju samo na avion koji je bio ponuđen na natječaj i po cijeni koja je tada garantirana.

Jutros je iz Veleposlanstva SAD-a u Hrvatskoj pristigla informacija vezana uz hrvatsku nabavu izraelskih borbenih aviona F-16. Izjavu prenosimo u cijelosti.

“U utorak, 11. prosinca, U.S. State Department službeno je obavijestio Kongres o ovom slučaju prijenosa, čime je pokrenuto 15-dnevno Kongresno razdoblje,  sukladno odredbama Zakona o izvozu oružja (Arms Export Control Act). Iako su određeni detalji još u postupku, State Department bi želio da suradnja svih uključenih strana bude uspješna”,

stoji u obavijesti U.S. Embassy Zagreb. Nadalje se u obavijesti pojašnjava sam proces.

Kakav je to proces “Third Party Transfer”?

1. SAD transferiraju obrambenu opremu partnerima kroz sustav FMS (Foreign Military Sales). Kao dio prodaje, kupac je suglasan zatražiti pismeno odobrenje američke vlade prije bilo kakve promjene krajnjeg korištenja, modificiranja sustava, ili njegovog daljnjeg prenošenja u ruke treće države ili strane.

2. Tijekom nekoliko desetljeća, SAD su odobrile tisuće ovakvih TPT zahtjeva, u rasponu od streljiva do velikih, kompleksnih obrambenih sustava. Ovakvi prijenosi se odvijaju transparentno u cilju unapređivanja interesa vanjske politike SAD-a, štiteći pritom integritet oružnih sustava, i štiteći osjetljive obrambene tehnologije. Kao dio procesa, zahtjev za TPT također može zahtijevati dodatne izvide Kongresa, ako vrijednost opreme premašuje određene financijske okvire.

3. Pri odobravanju zahtjeva za TPT, SAD obično zahtijevaju od svih partnera da opremu američkog podrijetla, dobivenu kroz FMS ili koji drugi program sigurnosne suradnje, vrate u njeno originalno stanje ili da uklone pojedine nacionalno specifične elemente prije njenog transfera. Uz to, SAD učestalo rade s pojedinim državama koje su originalno kupile opremu, ne bi li osigurale da ona bude odgovarajuće unapređivana od strane za to ovlaštenog osoblja.

4. Prema pravilima TPT procesa, odgovornost je one države – koja traži da bi se lišila određenog sustava američkog podrijetla – da razumije zahtjeve te da o njima obavijesti državu-primateljicu opreme.

 5. Dok Vlada SAD-a načelno ne komentira planira ciljeve savezničkih nabava, mi možemo šire gledano reći da SAD snažno podupiru napore Hrvatske kao NATO saveznika usmjerene prema obrambenoj modernizaciji, uključujući tu i kupovinu zrakoplova F-16 od Izraela.

Novinski i blogerski izvještaji o sumnjivom, moguće hrvatskom oružju koje se u posljednje vrijeme može sve više vidjeti u rukama sirijskih pobunjenika bili su tema i na dvije press-konferencije, održane tijekom posljednja dva dana. O tome, kao i o mogućem učešću SAD-a u toj priči, prvi se trebao izjasniti novi američki državni tajnik John Kerry.

Na pressici održanoj 25. veljače, nakon njegovog sastanka s britanskim ministrom Williamom Hagueom u Londonu, novinarka Channela 4 Lindsey Hilsum pitala je Kerrya što misli o hrvatskom oružju koje je sada viđeno među sirijskom opozicijom? „Jeste li odobrili to oružje? I ako ozbiljno razmišljate o naoružavanju opozicije ili dopuštanju drugima da ih naoružava – što je s prijetnjama jihadom? Kako ćete spriječiti da oružje ne padne šaka jihadistima?“, pitala je Hilsum. Kerry je potpuno prečuo pitanje, vrativši se na prethodnu temu o očekivanjima i namjerama na predstojećem sastanku Prijatelja sirijskog naroda,

„Dakle, ja nisam – ponovno, nisam rekao ništa o tome što posebice namjeravamo činiti, jer mi zaista dugujemo našim prijateljima i saveznicima – da najprije s njima prodiskutiramo sve te stvari. Ne mislim, s dužnim poštovanjem, da bi oni o opcijama trebali čitati u novinama. Doći će i vrijeme za naše odluke. Za to će doći vrijeme nakon što održimo sastanak u Rimu, a to nije danas. Danas smo razmatrali razne opcije, i neću ulaziti u to što one mogu ili ne mogu biti u ovom trenutku. Mislim da bi to bilo neprimjereno. Ali, ja ću odavde ići u Berlin. U Berlinu ću se sutra susresti s ministrom vanjskih poslova Lavrovom, i onda idem u Pariz, gdje ću se naći s predsjednikom i ministrom vanjskih poslova, i onda idem u Rim. To će nam omogućiti konzultacije, dati nam priliku za razmjenu mišljenja o tome što je moguće. Ali želim da naši prijatelji iz Sirijskog opozicijskog vijeća znaju da ne dolazimo u Rim samo razgovarati. Dolazimo u Rim odlučiti o sljedećim koracima, a možda i o drugim opcijama – o kojima se možda hoće, a možda i neće dalje raspravljati nakon toga. Zato, mislim da, ostanete li prisutni, i kad prođemo sve te konzultacije, te nakon njih održimo i produktivan sastanak, nadamo se da ćemo imati nešto što bi vam mogli objaviti.“

Tako je Kerry u potpunosti zaobišao pitanje o Hrvatskoj, koje se u nastavku više nije ponavljalo.

John Kerry preskače pitanje o Hrvatskoj (na 23’30”):

———————————————————————————

Samo dan kasnije, o Hrvatskoj je na redovnoj dnevnoj press-konferenciji u State Departmentu govorio i zamjenik glasnogovornika Patrick Ventrell. On Hrvatsku nije preskočio, ali je i na zanimljiv način oprao ruke. Novinarsko je pitanje glasilo: „Danas neki izvještaji govore da je Saudijska Arabija financirala neke kupovine – kupovine oružja iz Hrvatske za sirijske pobunjenike. Moje je pitanje – da li je bilo ikakve koordinacije između Saudijske Arabije i SAD-a? I da li je to dio jamstava danih Sirijskoj opozicijskoj koaliciji kako bi ona sudjelovala na sljedećem sastanku u Rimu?“

Ventrell je potvrdio da je State Department vidio sva ta novinska izvješća o kupovini hrvatskog oružja. Potom je još kratko dodao:

„Vi znate kako mi stojimo po ovome pitanju već duže vrijeme. Mi pružamo neborbenu pomoć opoziciji. Neke druge zemlje su tu donijele druge odluke, i to su njihove suverene odluke. Ali, preko toga vam nemam ništa drugo za reći.“

Novinarsko insistiranje na ovom odgovoru nije donijelo rezultata, osim ponovljenog „Nemam ništa drugo po tom pitanju“.

Redovna dnevna press-konferencija u State Departmentu – Patrick Ventrell o Hrvatskoj (na 04’30”):

———————————————————————————

Sastanak Prijatelja sirijskog naroda zakazan za sutra, četvrtak 28. veljače, u Rimu mogao bi donijeti neka nova saznanja – prije svega o tome što je obećano predstavnicima sirijske opozicije kako bi se ipak ukazali u Vječnome gradu. Oni su, naime, prije nekoliko dana objavili da ne misle doći na sastanak, jer su do sada čuli samo prazne riječi bez konkretnih pomaka. Ako će ovoga puta i biti nekih konkretnih pomaka, ne bi bilo loše da se Hrvatska suzdrži od sudjelovanja u njima.