Taktičko-tehničkim zborom i združenim prikazom sposobnosti na zagrebačkom Jarunu Oružane snage RH jučer (petak, 30.5.) su proslavile svoj dan i obilježile Dan državnosti. Ove godine posjetitelja je bilo više nego ikad – čak i oko 19 sati, pred samo zatvaranje manifestacije, jedva se moglo kretati između izložene tehnike, gužve je bilo čak i oko onih – uvjetno rečeno – manje atraktivnih dijelova, poput vezista ili snaga NBKO. Ponovno se pokazalo koliko su na ovakvim priredbama važni ljudi – vojnici koji su neumorno cijeli dan odgovarali na brojna pitanja i nebrojeno puta podizali djecu i njihove roditelje ne bi li ovi imali što bolju fotografiju. Tijekom cijeloga dana ogromni redovi su se formirali ne samo zbog kušanja vojničkog graha, već i zbog ulaska i slikanja u i ispred Bradleya, tenka i druge izložene tehnike, s hrvatskim vojnicima u tzv. HV FAN zoni (uključujući i maskirni „napuhanac“), a pred kraj dana i premijer Plenković je izdržao više od pola sata „selfija“ s građanima.

Gužva kod BVP Bradley i tenka M-84 (lijevo)

RGW 90 HH Matador

Ove godine u TT-zboru nije bilo ni MUP-a ni vatrogasaca, odnosno službe 112, a ponovno je izostao i postav Vojnog muzeja koji jedva da više i postoji u javnom prostoru. Od tehnike moglo se zapravo vidjeti malo toga novoga – osim BVP M2A2 Bradley, koji je svoju zagrebačku premijeru imao početkom travnja na vojnoj izložbi ASDA, da bi sada na Jarunu bio izložen za širu publiku. Osim Bradleya, novo izloženi je bio i protuoklopni prijenosni raketni sustav RGW 90 HH Matador s kojim su početkom ovog mjeseca pripadnici 1. mehanizirane bojne Tigrovi Gardijske mehanizirane brigade (GMBR) proveli dio ciklusa obuke. Nažalost, ništa novo se nije vidjelo ni u segmentu bespilotnih letjelica, osim što je s besposadnog sustava Orbiter, koji je letio na oko 1.000 m visine, na ekran pred glavnom binom bila projicirana slika s poprišta glavnih događanja na Jarunu.

Ipak, glavna atrakcija jučer je bio prikaz združenih sposobnosti na kopnu, u vodi i zraku, koji su izveli Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, Zapovjedništvo specijalnih snaga i Hrvatska kopnena vojska. Specijalci su na RIB brodicama izveli vježbu u neposrednoj suradnji s HRZ-om i letjelicama OH-58D Kiowa Warrior i UH-60M Black Hawk, koja je završila izvlačenjem pripadnika specijalnih snaga u atraktivnom „grozdu“, što je bilo popraćeno aplauzom publike.

“Grozd” – beskorisno, ali atraktivno

Hrvatska kopnena vojska je sudjelovala s borbenim oklopnim vozilima Patria, gdje su dvije demonstrirale amfibijske sposobnosti, dok su treću prevezli inženjerci na splavi. Voda na jarunskom jezeru je ključala, dima je bilo posvuda, a publika je s oduševljenjem pratila akcije hrvatskih vojnika.

BOV Patria među jarunskim lopočima

Do otoka se može i na splavi

Vrhunac dana bio je prelet višenamjenskih borbenih aviona Rafale, koji su pristigli vizulno vrlo atraktivno – publika je najaprije vidjela prva dva, pa postupno i ostatak, dok svih 6 nije u konačnici nadletjelo Jarun. Potom su se razdvojili – dva Rafalea nastavila su prelet iznad kopnenog dijela Hrvatske, a druga dva preletjela su jadransku rutu, a Zagrepčani su ih ponovno mogli vidjeti kada su se malo prije 20 sati vratili u bazu na Plesu. Na oduševljenje publike, preostala dva Rafalea izvela su na nebu iznad Jaruna atraktivnu vježbu, skraćenu varijantu one koja se početkom mjeseca moglaa vidjeti na AIRVG-u. Naravno, ne treba zaboraviti na „Krila Oluje“, koja su svojim skraćenim programom ponovno potrvdila status miljenika publike. Sve u svemu, vrlo atraktivno, intenzivno i bučno.

Dolazak Rafalea

General-pukovnik Tihomir Kundid, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske, rekao je za HTV da su jučer na Jarunu željeli pokazati dio operativnih sposobnosti s kojima raspolažu Oružane snage, razinu obučenosti i uvježbanosti.

„Duboke sigurnosne promjene koje se događaju imaju negativnu implikaciju na mir i stabilnost. I u takvom okruženju samo snažne Oružane snage su jamac nacionalne sigurnosti, ali i sredstvo odvraćanja i obrane. Glavna poruka koju smo željeli poslati hrvatskoj javnosti je da su oružane snage spremne za provedbu svih svojih primarnih zadaća“.

Kundid je ujedno objasnio i nedostatak izložene nove opreme:

„Što se tiče mimohoda, naravno da smo u fazi opremanja s novim naoružanjem, novim oružanim platformama, ali i drugim borbenim sustavima i sredstvima. Od toga gotovo pa ništa danas nije prikazano, to će tek biti prikazano na mimohodu“.

Oduševljenje viđenim izrazio je i ministar obrane Ivan Anušić,  pomalo žaleći što takvu opremu hrvatske Oužane snage nisu imale i puno,puno ranije:

Vježba Vojne policije

„Da smo tada imali opremu kakvu imamo danas, uvjeren sam da do 1991. godine i svega onoga što su neprijatelji Hrvatske tada zamislili ne bi ni došlo. Ne bi im palo na pamet pokušati slomiti hrvatski narod i uništiti njegovu težnju za slobodom. Napali su jer su mislili da smo slabi, da nećemo uspjeti. No uspjeli smo, iako nenaoružani, odlučno i hrabro izborili smo svoju slobodu i stvorili vlastitu hrvatsku državu. (…) Danas, upravo zato, Hrvatska vojska ulaže u svoje sposobnosti, u opremu i usavršavanje. To nije samo ulaganje u sigurnost već i u vjerodostojnu doktrinu odvraćanja jer želimo biti sigurni da nikome više nikada neće pasti na pamet učiniti Hrvatskoj ono što joj je bilo učinjeno 1991. godine“.

Za sljedeći prikaz sposobnosti treba, dakle, pričekati još dva mjeseca, odnosno do 31. srpnja, kada bi Oružane snage RH ponovno trebale iznenaditi i oduševiti građane.

Tijekom travnja ove godine, instruktorski tim iz sastava Zapovjedništva specijalnih snaga organizirao je i proveo Obuku preciznog strijelca “MARKSMAN” za pripadnike Hrvatske ratne mornarice. Obuka je provedena u vojarni “Josip Jović” u Udbini, i prva je ovoga tipa koja je provedena za pripadnike HRM.

Kako je priopćio MORH, osnovni preduvjet za pristupanje ovoj razini obuke temeljna su znanja i vještine iz PONG-a (bojevo gađanja preciznim naoružanjem i gađanja na simulatoru). Cilj obuke je da polaznik nakon uspješnog završetka s velikom preciznošću neutralizira/onesposobi protivničke ciljeve, koji se nalaze u i izvan dometa lakog pješačkog naoružanja, koristeći se pritom opremom i svim vrstama preciznog naoružanja koja se trenutno koriste u sastavu Oružanih snaga RH.

Tijekom obuke instruktori svakog pojedinog polaznika ocjenjuju u teoretskom znanju iz područja zadaća preciznog strijelca i praktičnom dijelu iz područja PONG-a, a samo onaj koji zadovolji sve standarde obuke dobiva ocjenu “PROŠAO”.

*Photo: ZSS

Glavni stožer ukrajinskih Oružanih snaga objavio je 30. prosinca fotografiju ukrcavanja vojnika u helikopter uz popratni tekst:

„Osposobljavanje vojnih pripadnika za kretanje na i prema letjelicama uključuje teorijsku i praktičnu nastavu. Vojno osoblje uči sigurnosna pravila tijekom ukrcaja, iskrcaja i boravka u letjelici. Posebna pozornost posvećena je interakciji s posadom, korištenju opreme i postupanju u slučaju opasnosti. Praktična obuka uključuje simulacije različitih scenarija tijekom leta, brzog slijetanja i evakuacije. Time se osigurava učinkovitost borbenih misija i povećava stupanj spremnosti za djelovanje u teškim uvjetima.“

Kao autor fotografije naveden je 142. Obučno-vježbovni centar  Snaga za specijalne operacije sa sjedištem u Žitomirskoj regiji. Na stranicama ovog Centra objavljena je još jedna slična fotografija.

Ubrzo po objavi na ukrajinskim društvenim mrežama pojavili su se komentari da se tu zapravo radi o helikopteru Mi-8 kojeg je donirala upravo Republika Hrvatska. Helikopter praktički nije kamufliran, osim što su na njemu primjetne ukrajinske oznake i određene nadogradnje (tzv. anti-Mikola). Komentatori na ukrajinskim kanalima zahvaljuju Hrvatskoj na ovoj vojnoj pomoći uz napomene kako je Lijepa naša pravi prijatelj Ukrajine.

Kako smo pisali na portalu Obris.org, početkom svibnja prošle godine iz Hrvatske je put Ukrajine krenulo 14 helikoptera Mi-8MTV-1 i Mi-8T, što zračnim što kopnenim putem. Njima su ili već istekli ili su im bili pri kraju međuremontni resursi, pa je Vlada odlučila da je najpametnije donirati ih Ukrajini koja će ih znati iskoristiti u postojećim ratnim uvjetima. Od tada pa do danas gotovo da se nije ništa znalo o njihovoj sudbini, osim što je odmah po njihovom pristizanju u Ukrajinu jedan Telegram kanal objavio tu vijest. Zato je posebno zanimljivo vidjeti fotografije koje je objavio žitomirski Obučno-vježbovni centar Snaga za specijalne operacije na temelju kojih se može zaključiti da barem dio bivših hrvatskih „osmica“ ima novi život u ratnoj Ukrajini.

*Photo: Obučno-vježbovni centar SSO

Hrvatski policijski i vojni specijalci proveli su zajedničku vježbu krizne situacije na moru. Specijalci hrvatske policije i Oružanih snaga zajednički su se obučavali i to po scenariju krizne situacija na moru i ulaska u brod, a s ciljem postizanja što većeg stupnja obučenosti i radi postizanja veće sigurnosti pomorskog prometa i zaštite suvereniteta, kako na moru tako i u priobalnom području. Pripadnici specijalnih postrojbi dvaju ministarstava demonstrirali su taktike u izazovnim uvjetima koje pružaju pomorske specijalne operacije, u ovom slučaju na trajektu Jadrolinije.  Ova vježba je provedena u cilju jačanja suradnje policije i vojske, s posebnim fokusom na rješavanje kriznih situacija na moru te postizanja što većeg stupnja obučenosti, priopćilo je Ministarstvo obrane (MORH).

Kako se navodi u priopćenju, tijekom studenog, na području vojarne “Knez Trpimir” u Divuljama, Trajektne luke Split i splitskog akvatorija, pripadnici Jedinice specijalne i interventne policije Policijske uprave splitsko- dalmatinske organizirali su i proveli zajedničko uvježbavanje sa pripadnicima Zapovjedništva specijalnih snaga i Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Cilj vježbe je jačanje zajedničke suradnje policije i vojske, s posebnim fokusom na rješavanje kriznih situacija na moru i potrebe žurnog ulaska u brod te postizanja što većeg stupnja obučenosti kako bi se omogućila veća sigurnost pomorskog prometa i zaštita suvereniteta kako na moru tako i u priobalnom području.

Vrhunac planiranja i provedbe pomorskih specijalnih operacija prikazan je provedbom operacije nasilnog zauzimanja broda uporabom brzih brodica RHIB (kruti čamac na napuhavanje) te helikopterom HRZ-a. Tom prilikom, pripadnici specijalnih postrojbi dvaju ministarstava demonstrirali su taktike u izazovnim uvjetima koje pružaju pomorske specijalne operacije. Potporu u realizaciji pružila je i Jadrolinija na način da se vježba održala na jednom trajektu. Ovo uvježbavanje nastavak je vrlo uspješne suradnje, a zadnja je provedena tijekom ožujka, travnja i kolovoza u području Splita i Udbine.

*Photo: PU splitsko-dalmatinska

Tijekom rujna u Međunarodnom središtu za obuku specijalnih zračnih snaga (Multinational Special Aviation Programme Training Centre – MSAP TC) održana je Združena letačka obuka izvlačenja osoblja (Joint Personnel Recovery Flight Training – JPRFT). Tim povodom su se od 4. do 23. rujna u Zemuniku okupile letačke posade i pripadnici specijalnih snaga, kao i helikopteri, iz sve četiri članica MSAP-a – Hrvatske, Bugarske, Mađarske i Slovenije, koje su u bazi u Zemuniku, na širem području Zadra, kao i na drugim vojnim poligonima OS RH proveli letačku obuku. Kako je objavilo Ministarstvo obrane RH, bila je to prva letačka obuka u okviru MSAP-a u ovom sastavu. U obuci su korišteni helikopteri Mi-171Sh iz sastava HRZ-a, dva helikoptera AS 532 oružanih snaga Bugarske i Slovenije, kao i H145 mađarskih Zračnih snaga. U pojedinim segmentima obuke sudjelovali su i hrvatski helikopteri OH-58D Kiowa  Warrior te školski avion Pilatus PC-9.

Danas je mađarsko Ministarstvo obrane objavilo vrlo atraktivan video zapis s te obuke, uz opis: „U rujnu je u Hrvatskoj održan multinacionalni tečaj za spašavanje osoblja, na kojem su sudjelovale kopnene snage i zrakoplovstvo. Osim Hrvatske, na ovom su događaju bile zastupljene Mađarska, Bugarska i Slovenija. Tečaj  je bio usmjeren na izvlačenje osobe odvojene od vlastitog tima ili izolirane. Nakon teorijske obuke uslijedila je praktična obuka koju je vojno osoblje moralo pažljivo isplanirati. Cilj je i ovoga puta bila standardizacija borbenih postupaka između nacija i razvoj suradnje. U obuci su sudjelovali pripadnici 86. Helikopterske baze Szolnik i 2. Brigade za posebne namjene Bertalan Árpád“.
———————
———————

Pred sam kraj obuke, u četvrtak 22. rujna 2022., u vojarnama “Pukovnik Mirko Vukušić” (Zemunik) i “Josip Jović” (Udbina) održan je Dan uvaženih gostiju na kojem su osvanuli izvanredna i opunomoćena veleposlanica Bugarske u RH Genka Vasileva Georgieva, otpravnik poslova pri Veleposlanstvu SAD u RH Mark Fleming, vojni izaslanik obrane Bugarske brigadir Yoan Veselinov Pavlov, te zapovjednici i predstavnici zapovjedništava zrakoplovstva i specijalnih snaga Bugarske, Hrvatske, Mađarske i Slovenije. Američki otpravnik poslova Mark Fleming taj je događaj zabilježio i na svom profilu na društvenoj mreži Twitter, objavivši nekoliko fotografija uz poruku: “Napredna obučna vježba poput ove je upravo ono na što mislimo kad kažemo ‘Zajedno smo jači’”.

Iako je vježba „Trojan Footprint 22“ (TFP 22) završila prije punih 15 dana, njeni repovi još uvijek se vuku, što i ne čudi jer se radi o generalno najvećoj i najznačajnijoj vježbi snaga za specijalne operacije na Starom kontinentu. Tako je upravo jučer Američko zapovjedništvo specijalnih operacija u Europi (SOCEUR) objavilo zanimljivu priču o TFP 22, izričito spomenuvši Hrvatsku kao jednu od ukupno 15 zemlji-domaćina. Ovogodišnja vježba TFP trajala je od 2. do 13. svibnja, s više od 3.300 sudionika iz 30 zemalja koji su sudjelovali u zajedničkoj obuci diljem jugoistočne Europe, Balkana i regije Crnoga mora. Sudionici vježbe bile su snage za specijalne operacije iz Albanije, Austrije, Belgije, Bugarske, Crne Gore, Češke, Danske, Estonije, Finske, Francuske, Grčke, Gruzije, Hrvatske,  Italije, Latvije, Litve, Mađarske, Nizozemske, Njemačke, Norveške, Poljske, Rumunjske, Sjeverne Makedonije, Slovačke, Slovenije, Španjolske, Švedske, Turske, UK i SAD. Kopnene, zračne i pomorske operacije za Trojan Footprint 22 odvijale su se u petnaest zemalja domaćina duž istočnih granica NATO-a, među kojima je bila i Hrvatska. Većina obučnih vježbi u Hrvatskoj odvijala se u Udbini, Zemuniku i Divuljama, što je američko Zapovjedništvo specijalnih operacija u Europi popratilo nizom zanimljivih i vrlo atraktivnih fotografija te video-uradaka, dok su naše domaće Oružane snage iz neshvatljivih razloga svemu tome pridale tek minimalnu pažnju.

Američke su snage u vježbi Trojan Footprint 22 u ZB u Zemuniku uvježbavale nadopunu govirom (Photo: US Air Force/Staff Sgt. Candin Muniz)

Derek Coker, vodeći planer vježbi za TFP, ovu aktivnost vidi kao stratešku poruku: “Vrlo je važno to imati na umu prilikom planiranja i kada neka zemlja ulazi u vježbu. Samim unošenjem svoje zastave u okvir vježbe, te zemlje pridonose toj poruci transatlantske solidarnosti na više načina nego što su to mogle zamisliti”. Sam scenarij vježbe je bio, prema Cokerovim riječima, zamišljen kao spori sukob niskog intenziteta koji može trajati godinama, ali stvara stalan pritisak na različite načine: “Protivnik napada sposobnost određenih nacija da vladaju, stvarajući unutarnji nesklad i sukobe koji narušavaju legitimitet tih vlada, u biti pokušavajući pokazati da te nacije nisu u stanju upravljati same sobom“. Na taj je način, smatra Coker, scenarij trebao odražavati koliko je trenutni borbeni prostor polako napredovao tijekom posljednjih godina. U svjetlu takve pozadine – stvaranjem okruženja u kojem snage za specijalne operacije (SOF) i konvencionalne snage više nacija mogu učiti jedne od drugih i podučavati jedne druge o najboljim vojnim praksama i taktikama – postiže se upravo ono za što je TFP osmišljen: umnožavanje učinka snaga i stvaranje nepotkupljive solidarnosti sposobne za suprotstavljanje takvoj prijetnji. Kako bi se postigao zajednički cilj uspostave standardiziranih operativnih sposobnosti, nova prednost ovogodišnjeg, poboljšanog i proširenog TFP-a uključivala je i Zapovjedništvo kombiniranih te združenih snaga u Stuttgartu, SR Njemačka.

Noćna obuka s hrvatskim specijalcima u Splitu – kako se koriste specijalizirane vojne sposobnosti za zauzimanje, uništavanje, zarobljavanje ili oporavak određenih ciljeva (Photo: US SOCEUR/Sgt. Patrik Orcutt)

Petnaest koalicijskih partnera sudjelovalo je u planiranju krize s tri različite NATO-ove tajne lokacije, pišući zapovijedi i pristupajući najsitnijim detaljima koje se često uzima zdravo za gotovo, ali su ključni za osiguravanje uspjeha vježbe. Za planere iza kulisa, i u sjedištu i na terenu, s obzirom na razmjer pokretnih dijelova i uključene zemlje, značilo je to mjesece naprednog planiranja i koordinacije, djelovanje spomenutog zapovjedništva u Njemačkoj osiguralo je stvaranje zajedničke operativne slike događanja na do sada sasvim novi način. Derek Leimeister, jedan od glavnih logističara SOCEUR-a, posebno je istaknuo pravila unutar Europe i zahtjeve graničnih prijelaza kada je u pitanju američka oprema. “Premještanje potencijalno osjetljivih roba kao što je streljivo zahtijeva papirologiju i planiranje koje je zacrtano i uvježbano unaprijed kako bi se osiguralo da te stvari mogu prijeći potrebne granice. Međutim, nagrada koja dolazi od promatranja kako su trupe i oprema uspješno raspoređeni nema premca kada radite s iznimnim partnerima”.

Kapetan Kelly Butterfield iz odjeljenja 820. skupine za obranu zračnih baza (Base Defence Group – BDG) Zračnih snaga Sjedinjenih Država bio je ujedno zaduženi časnik za TFP operacije u Hrvatskoj, gdje su američki vojnici radili zajedno s hrvatskim i bugarskim postrojbama za specijalne operacije. Kao što je portal Obris.org već ranije pisao, u vježbi TFP 22 su – osim pripadnika Zapovjedništva specijalnih snaga – sudjelovali i odabrani pripadnici HKoV-a, HRM, HRZ, Zapovjedništva za potporu, Obavještajne pukovnije, pukovnije Vojne policije, te pripadnici pojedinih uprava pri GS OS RH. Dok je bio u Hrvatskoj, američki 820. BDG sudjelovao je u više misija koje je vodio SOTU (Special Operations Task Unit), uključujući zajedničku obuku za prisilni ulazak u prostore, tijekom koje su ulazak vojnih radnih pasa koordinirali komunikacijskim sredstvima i uz vatrenu podršku. Obuka je također uključivala održavanje disanja i prohodnosti dišnih putova, korištenje ultrazvuka, borbenu pomoć životinjama i taktičku brigu o žrtvama u borbi, pod vodstvom američkog zrakoplovnog Zapovjedništva SOF za medicinsku sigurnosnu suradnju, a sve u svrhu jačanja spremnosti snaga.

“Snage za specijalne operacije ostaju stup međunarodne obrane, a bliska koordinacija između SOF-a i konvencionalnih snaga djeluje kao množitelj snaga, koristeći diskretne sposobnosti SOF za povećanje smrtonosnosti i dominacije na bojnom polju. SOF elementi dodaju sposobnosti, tehnologiju i snagu konvencionalnim snagama diljem Europe“, rekao je general bojnik David Tabor, zapovjednik američkog Zapovjedništva za specijalne operacije u Europi, koji je upravo prije 2 dana bio u Hrvatskoj na primopredaji helikoptera UH-60M Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu.

Završna ceremonija vježbe Trojan Footprint 22

#TrojanFootprint in Croatian and Bulgarian #SOF & @usairforce 820th Base Defense Group (BDG) conducted Joint Forcible Entry training, increasing integration and readiness of SOF-supporting units like 820th BDG.

: Sgt. Hannah Hawkins@USEmbassySofia@USEmbZagreb pic.twitter.com/ceE4u9Vwpj

— US Spec Ops Europe (@US_SOCEUR) May 13, 2022

Video footage from #TrojanFootprint!

SOCEUR in Croatia Members of U.S. Naval Special Warfare Task Unit Europe gear up for night-time Direct Action training alongside Croatian SOFCOM – Zapovjedništvo specijalnih snaga (ZSS) to further specialize their capabilities. pic.twitter.com/4U8rXYeTq3

— US Spec Ops Europe (@US_SOCEUR) May 11, 2022

Prva dva helikoptera UH-60M Black Hawk konačno su u rukama pilota Hrvatskog ratnog zrakoplovstva! Danas je u vojarni „Pukovnik Marko Živković“ na Plesu održana svečana primopredaja prva dva helikoptera Black Hawk, koja su u Hrvatsku stigla 3. veljače ove godine, a vode se kao donacija Sjedinjenih Američkih Država. Druga dva takva helikoptera koje je Hrvatska kupila u paketu vrijednom 85 milijuna USD trebali bi stići do kraja ove godine. Iako u Ministarstvu obrane ističu kako se radi o važnom koraku prema zamjeni istočne tehnologije zapadnom, činjenica je da će ovi helikopteri primarno služiti za potrebe Zapovjedništva za specijalne snage i središta MSAP u Zemuniku. Zato ni ne čudi da je na današnju ceremoniju stigao poseban gost – zapovjednik američkog Zapovjedništva za specijalne snage u Europi (SOCEUR), general-bojnik David H. Tabor. „Ovi moderni sofisticirani helikopteri, vrijedni 360 milijuna kuna, doprinosit će kako obrani same Hrvatske, tako i kolektivnoj sigurnosti NATO saveza u cjelini,“ istaknuo je general Tabor i nastavio:

„Iznimno sam ponosan na produktivni odnos koji smo izgradili u ovoj regiji i mogu vam reći da Zapovjedništvo specijalnih snaga za Europu željno iščekuje svaku mogućnost da radimo s vama. Ne treba ni posebno reći – ali je uvijek dobro ponoviti – da je najbolji dio mog posla baš izgradnja i jačanje odnosa koje smo razvili s našim saveznicima i partnerima širom europskog kontinenta. Hrvatska nastavlja demonstrirati svoju posvećenost razvoju sposobnosti snaga za specijalne operacije (SOF), posebice Hrvatska je domaćin Multinacionalnog specijalnog zrakoplovnog programa u Zadru, koji služi kao kritično bitna točka za zrakoplovno uvježbavanje SOF-a iz Hrvatske, Slovenije, Mađarske i Bugarske. Ovaj NATO program omogućava kopnenim i zrakoplovnim SOF da surađuju i vježbaju na visokoj razini u dostizanju svojih NATO ciljeva uz poljske, njemačke i američke saveznike. Ove aktivnosti demonstriraju ne samo hrvatsku želju za suradnjom i nastojanja za dostizanje naprednih SOF sposobnosti, nego i spremnost da se pomogne NATO saveznicima i regionalnim partnerima u obrani suvereniteta NATO članica te suradnji s regionalnim partnerima na stvaranju sigurne i stabilne Europe“.

U sličnom svečanom tonu bio je i zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, brigadni general Michael Križanec, ustvrdivši kako je Black Hawk bio jedan od prvih izbora HRZ-a zbog svoje izvrsnosti i dokazanosti u brojnim situacijama:

Zapovjednik HRZ-a Michael Križanec s otpravnikom poslova Markom Flemingom i SOCEUR-om Davidom Taborom

„Zahvaljujem Vladi SAD-a i svima koji su proveli proces nabave, hvala američkom timu koji nam i dalje pruža podršku da cijeli ovaj projekt uspješno privedemo kraju. Mi pripadnici HRZ-a znat ćemo kako opravdati vaše povjerenje, bit ćemo uvijek spremni obraniti granice Lijepe naše, ali i cijelog Saveza“.

Jaku američku delegaciju činili su i zamjenik zapovjednika Kopnene vojske SAD u Europi za Nacionalne garde general-bojnik Mike Wickman, pomoćnik zapovjednika Nacionalne garde Minnesote za zrakoplovstvo, brigadni general Daniel Gabrielli, te zapovjednik ODC-a (Office of Defense Cooperation) pukovnik Brad Ritzel. Upravo je Nacionalna garda Minnesote odigrala važnu ulogu u obuci pripadnika HRZ-a. Prema riječima Marka Fleminga, otpravnika poslova u Veleposlanstvu SAD u Zagrebu:

„Nacionalna garda Minnesote, kroz hrvatski State Partnership Program s američkom saveznom državom Minnesota, i nadalje podupire hrvatske Black Hawk sposobnosti kroz vojnu razmjenu fokusiranu na prijenos najboljih praksi u korištenju helikoptera Black Hawk na terenu. Prva hrvatska posada Black Hawka nedavno je letjela sa svojim kolegama iz Nacionalne garde Minnesote ne bi li razvili svoje ključne operativne sposobnosti. Od taktičkih vozila Kopnenih snaga do helikoptera tipa Kiowa Warrior i Black Hawk Nacionalna garda Minnesote ostaje i nadalje u punini posvećena razvoju hrvatskih sposobnosti kako za korištenje američkih oružnih sustava, tako i za partnersku suradnju na ostalim važnim poljima djelovanja, uključujući tu i cyber-inicijative. Kroz više od 25 godina suradnje unutar State Partnership programa, osoblje iz Hrvatske i Minnesote leti zajedno, uči zajedno i priprema se zajedno na najvišoj operativnoj razini“.

Za Roberta Mathersa, voditelja razvoja poslovnih odnosa za Središnju i Istočnu Europu pri kompanijama Sikorsky i Lockheed Martin,  današnji je dan također bio od posebne važnosti:

Predsjednik Milanović, Robert Mathers, zapovjednik HRZ general Križanec i predsjednikov savjetnik Dragan Lozančić

„Ovo je stvarno sjajan dan za Hrvatsku i Hrvatsko ratno zrakoplovstvo., kao i za američko-hrvatske odnose, kao i na mom profesionalnom i osobnom planu, jer sam kao vojni izaslanik bio ovdje kada smo objavili donaciju prva dva Black Hawka.. i to da ih sada vidim ovdje na službenoj ceremoniji prijema, to mi je važno i na osobnom planu. Sada imam čast raditi za kompaniju koja proizvodi helikoptere Black Hawk – to je Sikorsky – i vidjeti ih ovdje, vidjeti najbolji borbeni helikopter na svijetu u hrvatskim Oružanim snagama, je veliko zadovoljstvo. Imamo NATO članicu s dodatnom sposobnosti, a isto tako i moji prijatelji ovdje, i unutar HRZ-a, imaju najbolje“.

Projekt opremanja HRZ-a s 4 helikoptera Black Hawk uključuje 2 donirana i 2 kupljena, potpuno nova helikoptera, nabavu paketa integralne logističke potpore (alat, mjerni uređaji, pričuvni dijelovi i potrošni materijal), obuku osoblja te konačno, adaptaciju i izgradnju namjenske infrastructure. Ukupna ugovorena vrijednost ovog paketa je 138 milijuna USD, od čega 53 milijuna USD otpada na financijsku pomoć Vlade SAD-a Republici Hrvatskoj, a 85 milijuna je – kako već rekosmo – hrvatsko Ministarstvo obrane uplatilo avansno američkoj Vladi. Ovaj je posao zaključen krajem 2019. U vrijeme ministra Damira Krstičevića, koji je današnju primopredaju prva dva helikoptera gledao kao gost. Treba podsjetiti da se o potencijalnoj hrvatskoj nabavi Black Hawkova pričalo i puno prije, u vrijeme ministra obrane Ante Kotromanovića i premijera Zorana Milanovića. No tada je zaključak bio da su Black Hawkovi jednostavno preskupi za tadašnji smanjeni obrambeni proračun. Danas je bivši premijer, a sada predsjednik RH Zoran Milanović kazao:

„Ta dva helikoptera su dar i zalog neke buduće suradnje – da ne kupujemo Eurocoptere – dakle, nema tu puno ljubavi. Ima partnerstvo… Amerikanci su – posebno što se vojske tiče, OK, to je dokazana i dobra suradnja – ja sam pola života potrošio i uložio na to tako da mi znamo s kim imamo posla, ne?! (…) Ovo je udica, ovo je ‘sky hook’. Dakle, na ovo još idu deseci milijuna dolara robe koju kupujemo. Dakle, mi ćemo na ova druga dva potrošiti 110 milijuna dolara – to je 60 milijuna dolara za dva helikoptera, 50 milijuna dolara je paket održavanja i opreme, do 8 helikoptera ukupno. To su ogromni novci“.

Tu još treba ubrojiti i hangare (parkirni i servisni), koji su u prvom pokušaju izgradnje neslavno propali, pa su ova dva helikoptera UH-60M trenutno podstanari u novom hangaru za dežurni borbeni dvojac. No ministar obrane Mario Banožić, nakon par-minutnog leta u Black Hawku i pod očitim dojmom, obećava da će i to biti riješeno:

Ministar Banožić nakon leta u UH-60M Black Hawk

„Danas su ta dva hangara, odnosno ta dva predmeta javne nabave u postupku – ovaj manje vrijednosti… mislim da sada se ide na odluku o odabiru, odnosno ocjenjivanju sposobnosti ponuđača (mislim da ih se 7 javilo), a ovaj drugi je u procedure objave… Ja  sam siguran da ćemo mi taj projekat završiti onako kako smo i zamislili, unatoč svim ovim izazovima koji se događaju od početka javne nabave pa do kraja, kada se bitno promijeni cijena u građevinskom resoru. Ja očekujem da ćemo ih završiti kako je i planirano – u šest mjeseci otkako se potpiše nabava“.

Tako Banožić očekuje da će hangar biti gotovi najkasnije s početkom sljedeće godine, dok isporuku sljedeća dva Black Hawka očekuje do kraja ove godine. No konkretan odgovor hoće li se kupovati još helikoptera UH-60M – od Banožića nema, tek obećanje:

„Nama je cilj zamijeniti sve sovjetske helikoptere, odnosno helikoptere sovjetske proizvodnje koje imamo u ovom momentu u Hrvatskoj vojsci. Vidite i sami – ne samo kroz nabavu Kiowa, ne samo kroz nabavku helikoptera Black Hawk, ne samo kroz zamjenu višenamjenskih, odnosno nabavku višenamjenskih borbenih aviona Rafale, i ostale infrastrukture, idemo upravo u modernizaciju i razvoj Hrvatskog ratnog zrakoplovstva prema zapadnoj tehnologiji“.

Nabava UH-60M projekt je bivšeg ministra obrane Damira Krstičevića

Sve nade Banožić polaže u prijedlog novog Dugoročnog plana razvoja OS HR kroz koji se namjerava uskladiti projekte modernizacije oružnih sustava s proračunskih izdvajanjima, pa bi tako u tom budućem DPR-u trebali pisati i koliko kakvih helikoptera trebaju naše Oružane snage. No do novog DPR-a ima još puno, a prvim helikopterima Mi-8 iz sastava HRZ-a resursi ističu već sljedeće godine:

„U pravu ste. Mi-8 izlazi resurs 2023. godine i oni su predmet naših razgovora i sa našim saveznicima, i partnerima i prijateljima ne bi li vidjeli na koji način prije svega ponašat se prema ‘eM-I-osmicama’, ali isto tako radit na daljnjem ulaganjima… Vi znate da uz ‘eM-I-osmice’ imamo i 171Sh, koji su isto tako u uporabi još nekoliko godina – to je jedan puno opširniji i ozbiljniji pristup osim samog zamjena helikoptera za helikopter“.

Vremena je, naravno, sve manje, a rat u Ukrajini ozbiljno je promijenio generalni pristup nabavljanju nove vojne opreme. No Robert Mathers tvrdi da njegova kompanija Sikorski/Lockheed Martin stoji spremna za potencijalne hrvatske narudžbe:

„Mi smo spremni, kako Sikorski tako i Lockheed Martin, spremni su odgovoriti na potrebe naših klijenata i partnera, na polju obrane i sigurnosti, koje god one bile. Ovdje se zapravo radi o jačanju hrvatskih sposobnosti, i zaista je riječ o sposobnostima koje žele razviti – bilo kroz jačanje transporta, traganja i spašavanja, borbe protiv požara, medicinskih potreba, specijalnih operacija… Mislim, istina je da je Black Hawk može ostvarivati sve te zadaće. Ali na kraju je sve zaista u sposobnostima – ne idete u Bauhaus u Buzinu samo zato jer želite kupiti svrdlo, nego idete u Bauhaus u Buzinu jer smatrate da trebate izbušiti rupu na zidu u vašoj kući. Dakle, pitanje je kojom to sposobnošću želite ovladati, i koja su to najbolja sredstva kojima je najbolje možete dostići. I ako Hrvatska odluči da joj treba još helikoptera Black Hawk za postizanje njenog cilja – mi smo spremni surađivati s Vama, i sa američkom Vladom da to ostvarimo. (…) Trenutno je 10 zemalja u Europi koje lete na Black Hawkovima, uključujući sad i Hrvatsku, ili koje su ih već naručile. I, mi naširoko vidimo pojačani interes za modernim i sposobnim oružnim sustavom – jer, kako sam već spomenuo, sve je u sposobnostima. Jer, kako u ovim situacijama vidimo,  imati moderni, u borbi dokazani i pouzdani oružni sustav je stvarno najvažnija stvar u vremenima poput ovih. Dakle, vidimo silno jačanje interesa širom Europe i svijeta za modernizacijom vojski, i mislim da su događanja u Ukrajini definitivno utjecala na te odluke“.

Pri kraju vježbe specijalnih snaga “Trojan Footprint 22” došlo je do nezgode hrvatske bespilotne letjelice Orbiter 3. Kako je jutros priopćilo Ministarstvo obrane RH, “tijekom provedbe planiranih aktivnosti u okviru međunarodne vojne vježbe “Trojan Footprint” na području Udbine, u noći s 11. na 12. svibnja 2022. godine zbog tehničkih problema došlo je do kontroliranog prisilnog slijetanja letjelice Orbiter 3 iz sastava Hrvatske vojske“.

Sustav Orbiter 3 prvi puta je jako pokazan na TT zboru na Jarunu 2019. godine

“Letjelica je sletjela na nenaseljenom području kod mjesta Prijeboj i pretrpjela je oštećenja. Nije bilo ozlijeđenih osoba, kao ni druge materijalne štete osim oštećenja na samoj letjelici”,

naglašava Ministarstvo obrane, uz napomenu da je trenutno u tijeku utvrđivanje uzroka prisilnog slijetanja.

Kao što smo već pisali, 6 kompleta bespilotnih sustava Orbiter 3B kupljen je sredstvima iz europskih fondova 2018. godine, te ga zajednički dijele Ministarstvo poljoprivrede i Ministarstvo obrane u omjeru 60%-40% u korist “poljoprivrednika”. Ministarstvo poljoprivrede koristi Orbitere za nadzor ribolova, a Ministarstvo obrane i OS RH tijekom ljetnih mjeseci za potrebe protupožarnih aktivnosti.

Međunarodna vježba “Trojan Footprint 22” ove se godine provodi u čak 15 zemalja, s posebnim naglaskom na istočnu Europu, a petak 13. zadnji je dan provedbe ove vježbe.

U ponedjeljak, 2. svibnja, počela je vježba snaga za specijalne operacije „Trojan Footprint 22“ (TFP 22). U vježbi sudjeluje čak dvostruko više sudionika nego prošle godine – više od 3.300 sudionika iz 30 zemalja, što „Trojan Footprint 22“ čini do sada najvećom vježbom američkog Zapovjedništva za specijalne operacije u Europi (SOCEUR). Kopnene, zračne i pomorske operacije u sklopu vježbe odvijaju se širom Europe, od Baltičkog do Crnog mora – u čak 15 zemalja, uključujući i Hrvatsku. Ostale zemlje u kojima se odvija vježba su Bugarska, Crna Gora, Estonija, Grčka, Latvija, Litva, Mađarska, Njemačka, Poljska, Rumunjska, Sjeverna Makedonija, Slovačka i Slovenija, te se time pokriva čitavo istočno krilo NATO-a, što u postojećim okolnostima dobiva jedan potpuno novi značaj.

U ovogodišnjem Planu vježbi OS RH navedeno je da će u vježbi sudjelovati specijalne postrojbe OS RH, ali i da za ovu aktivnost Hrvatska pruža potporu u svojstvu zemlje domaćina (HNS), radi čega će pojedinci iz sastava nekih ustrojbenih jedinica djelovati i kao stožerno osoblje u zapovjedništvima te upravljačkim tijelima vježbe. Vježba se u Hrvatskoj provodi na području splitskog akvatorija i vojnih poligona Oružanih snaga, pa je tako jučer na vojnom poligonu u Udbini proveden dio vježbe u kojem su sudjelovali hrvatski, američki i bugarski specijalci, dok će pripadnici hrvatskog Zapovjedništva specijalnih snaga za potrebe vježbe otići i u Mađarsku i Sloveniju. Što se Hrvatske tiče, u vježbu TFP 22 su izgleda konkretno uključeni i odabrani pripadnici Hrvatske kopnene vojske, Hrvatske ratne mornarice, Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, Zapovjedništva za potporu, Obavještajne pukovnije, Pukovnije vojne policije, te pripadnici uprava Glavnog stožera.

Vježba TROJAN FOOTPRINT 22, jučerašnji prikaz na Udbini (Phto; MT OSRH/T.Majić, D.Kos)

„Jedan od naših prioriteta je izgradnja otpornosti na neprijateljske napore da potkopaju demokratske procese i vrijednosti. Jedan od naših prioriteta je izgradnja otpornosti na neprijateljske napore da potkopaju demokratske procese i vrijednosti“, rekao je general-bojnik David H. Tabor, zapovjednik Zapovjedništva specijalnih operacija za Europu. Vježba traje puna 2 tjedna – do 13. svibnja – tijekom kojih će se „brusiti“ profesionalne vještine kopnenih, zračnih i pomorskih snaga u odgovorima na hibridne prijetnje.

„Trojan Footprint 22“ je glavna vježba Zapovjedništva za specijalne operacije SAD-a u Europi (SOCEUR) i primarni događaj za certifikaciju američkih snaga za specijalne operacije (SOF – Special operation forces).

Po prvi put ove godine integralni dio aktivnosti TFP 22 je i multinacionalna vježba snaga za specijalne operacije „Black Swan 22“ pod zapovjedništvom Zapovjedništva regionalne komponente specijalnih operacija (R-SOCC) sa sjedištem u mađarskom Szolnoku. Kako je krajem travnja pojasnio general-bojnik Sándor Tamás, inspektor za specijalne operacije Zapovjedništva obrambenih snaga Mađarske, u Szolnoku će se američke, austrijske i rumunjske operativne skupine specijalnih snaga obučavati pod zapovjedništvom mađarske Namjenske skupine za specijalne operacije (Special Operations Task Group – SOTG), a u Újdörögdu će se uz pomoć pripadnika poljskih Oružanih snaga privremeno uspostaviti borbeno sposobna kombinirana pješačka postrojba. Za potrebe vježbe, u Mađarsku su stigla i dva višenamjenska borbena aviona Eurofighter Typhoon FGR4 iz sastava britanskog Kraljevskog ratnog zrakoplovstva (RAF) koji će pružati blisku zračnu potporu specijalnim snagama na tlu. I mađarski časnik je primijetio da ovogodišnju vježbu „Black Swan“ obilježava naglašeno povećanje zadaća, te će uz sastavni dio vježbi – koji uključuje psihološke operacije, civilno-vojnu suradnju i operacije u kibernetičkom prostoru – sudjelovati i odabrani pripadnici mađarskog Centra za borbu protiv terorizma (CTC), budući će ova vježbovna aktivnost ujedno biti iskorištena za provjeru čitavog sustava vezane civilno-vojne suradnje u Mađarskoj.

U vježbi „Black Swan 22“ sudjeluje i Jedinica za specijalno djelovanje (ESD) Slovenske vojske, te će tijekom ova dva tjedna uvježbavati kapacitete Kopnenog odreda za specijalno djelovanje koji se priprema za ocjenjivanje prema metodologiji SOFEVAL. Što je još zanimljivije, iz Slovenske vojske napominju i da su – osim njihovih specijalnih postrojbi – u spomenuti Kopneni odred za specijalna djelovanja integrirane i borbene skupine hrvatskih i američkih specijalnih snaga.

Na prošlotjednom izvanrednom summitu NATO-a šefovi vlada i država i službeno su odobrili raspoređivanje novih borbenih skupina u zemlje istočne Europe kao jačanje istočnog krila NATO saveza. No čini se da jedna borbena skupina – ona u Mađarskoj – i nadalje nije do kraj definirana. To je skupina koju za sada, barem službeno, čine samo mađarske i hrvatske oružane snage, no više na papiru nego stvarno. Predsjednik Milanović, koji je na summitu NATO-a vodio hrvatsko izaslanstva, rekao je da je odluka o hrvatskom angažmanu potpisana, ali:

„Kada će otići vojnici, to ćemo vidjeti. Zasad nije predviđeno da odu u Mađarsku fizički. Tu su, u Hrvatskoj. (…) Tim stvarima na kraju upravljamo mi, i mi odlučujemo kada i koliko. Budite mirni, ovo nije napad na članicu NATO-a, ovo je napad na susjedstvo. Dok to nije članica NATO-a, neće nitko o tome osim Hrvatske odlučivati“.

Za razliku od svog hrvatskog kolege koji je po drugi put za redom izbjegao NATO summit, mađarski ministar obrane Tibor Benko održao je odmah po povratku u Budimpšetu, već u četvrtak 24. ožujka navečer, press-konferenciju na kojoj je izvijestio o rezultatima ranijeg sastanka u Bruxellesu. Benko je tako rekao da Mađarska još od siječnja ove godine ima spremnu vlastitu borbenu skupinu veličine bojne koju je sada samo deklarirala kao pojačanje za NATO snage na istočnome krilu Saveza. To je bilo još u vrijeme dok je NATO razmišljao o raspoređivanju snaga ojačane Prednje prisutnosti, oslanjajući se na već postojeće snage koje zadnjih godina djeluju u baltičkim državama i Poljskoj. Mađarska je, kazao je Benko, signalizirala kako su mađarske Obrambene snage sposobne samostalno izvršiti ovu zadaću pa je 17. siječnja ove godine deklarirala svoju borbenu skupinu za NATO eFP. Spremnost mađarskih snaga potvrdio je u veljači i sam zapovjednik Savezničkog zapovjedništva kopnenih snaga NATO-a, general Roger L. Cloutier. U međuvremenu, s eskalacijom krize u Ukrajini u otvoreni rat, i NATO savez je odlučio uspostaviti prednju obranu Saveza kroz tzv. Ojačanu budnost (enhanced Vigilance Activity – eVA) na istočnom krilu, pa su postojeće operativne četiri međunarodne borbene skupine iz eFP-okvira nadopunjene s još četiri skupine u Bugarskoj, Rumunjskoj, Slovačkoj i Mađarskoj.

„Ovu sposobnost imamo od 17. siječnja, ali od sada ćemo našu borbenu skupinu otvoriti, što znači da joj se mogu pridružiti i druge države članice. Do sada je 5 zemalja naznačilo namjeru da pridonese svojim snagama u borbenu skupinu. To su Italija, Turska, SAD, Hrvatska i Crna Gora“,

rekao je mađarski ministar obrane Tibor Benko. To je potom potvrdio i mađarski ministar vanjskih poslova, Péter Szijjártó, napominjući da će mađarska borbena skupina djelovati pod mađarskim zapovjedništvom – dok su dosadašnje skupine ojačane Prednje prisutnosti (NATO eFP) bile pod zapovjedništvima pojedinih velikih NATO članica različitih od država domaćina. No, nije to jedina od razlika ili barem nejasnoća po pitanju ove vojne aktivnosti.

Kako NATO vidi ojačanje svog istočnog krila

Naime, treba napomenuti da Hrvatska nije samo izrazila namjeru sudjelovanja, nego je Hrvatski sabor 11. ožujka većinom od 118 glasova „za“ i 1 „protiv“ već izglasao sudjelovanje OS RH u aktivnosti Ojačane budnosti NATO-a u Mađarskoj. Kako je portal Obris.org već ranije izvijestio, radi se o angažmanu maksimalno 70 hrvatskih vojnika, i to pripadnika vojne policije, Zapovjedništva specijalnih snaga, tima za uklanjanje eksplozivnih naprava, medicinskog tima, taktičkog tima za civilno-vojnu suradnju, nacionalnog elementa potpore, kao i stožernog osoblja. Predsjednik Milanović u nekoliko je navrata zadnjih tjedana rekao kako je to maksimum hrvatskog angažmana, te da dalje od Mađarske Hrvatska vojska neće ići. Sve to, naravno, pod uvjetom da OS RH na kraju uopće i odu u misiju u Mađarsku.

Osim toga, u pitanju je izgleda i prostor djelovanja ove NATO kombinirane postrojbe. Što god da netko očekivao na prvi pogled, kako navode iz tamošnjeg Ministarstva obrane, mađarski ministar obrane Tibor Benkő već je na spomenutoj konferenciji za medije objasnio kako „samo mađarske snage i nadalje djeluju na istoku Mađarske, dok će međunarodni partneri započeti provedbu združenih vježbi s Mađarskim obrambenim snagama u Transdanubiji“ – dakle, umjesto kod granica s Ukrajinom, strani kontingenti će vježbati u zapadnom dijelu Mađarske, prema Slovačkoj, Austriji i Hrvatskoj. Mađarski mediji su to onda i dodatno objasnili napominjući da će mađarska borbena skupina „ostati zapadno od Dunava“, funkcionirat će slično kao već postojeće borbene skupine, samo u „manjem opsegu“, ali se jednako kao i do sada mogu očekivati zajedničke vojne vježbe i uspješna suradnja nekoliko NATO članica. Za to vrijeme, jučer je u Budimpešti organiziran i prvi prosvjed protiv NATO snaga u Mađarskoj – radikalno desna stranka Mi Hazánk prosvjedovala je protiv NATO-a i protiv COVID mjera.