Jutros je u vojarni “Petar Zrinski” na zagrebačkom Črnomercu svečano obilježena 26. obljetnica osnutka Hrvatskog vojnog učilišta (HVU) „Dr. Franjo Tuđman“. Tom prilikom izvršena je i primopredaja dužnosti zapovjednika HVU-a između dosadašnjeg zapovjednika general-pukovnika Slavka Barića i novoimenovanog general-bojnika Mate Pađena. Službeno razrješenje generala Barića, koji odlazi u mirovinu, nastupa 31. prosinca 2017., a imenovanje generala Pađena stupa na snagu 1. siječnja 2018. godine.

Govoreći o obvezama koje su pred novim zapovjednikom, ministar  obrane Damir Krstičević je rekao kako je „siguran kako će u godinama koje su pred nama HVU u potpunosti biti uklopljen u našu visokoškolsku i znanstvenu zajednicu, dajući svoj neprocjenjivi doprinos našim sposobnostima, našoj sigurnosti i našoj snazi. U tom procesu nemojte zaboraviti na naše temelje – na naš pobjednički Domovinski rat!“.

„Posebno se ponosimo sveučilišnim studijskim programima koji su pokrenuti u suradnji sa sveučilištima u Zagrebu i Splitu“, rekao je načelnik GS OS RH general Mirko Šundov, istaknuvši i važnost svih vidova izobrazbe u kojima se na HVU-u školuju hrvatski dočasnici i časnici. Zahvalivši generalu Bariću na svemu što je napravio u razdoblju obnašanja svih svojih dosadašnjih dužnosti, generalu Pađenu Šundov je poručio da predano nastavi s razvojem HVU-a kao mjesta gdje se razvijaju i testiraju konceptualna te doktrinarna rješenja, gdje se propitkuje i eksperimentira, te da svojom snagom nastavi s izgradnjom HVU-a i da na svom putu znanjem oblikuje budućnost naših Oružanih snaga.

Novi zapovjednik general Pađen najavio je da će u fokusu njegovog djelovanja biti timski rad, kao i predanost u kontinuirani razvoj kompetencija djelatnika i polaznika.

General Barić preporodio HVU

Na oproštaju od aktivne službe u OS RH, general-pukovnik Slavko Barić rekao je da je od 1990. godine, kad je ušao u sustav organizacije obrane Hrvatske, nastojao služiti Domovini na najbolji mogući način. Svoju posljednju dužnost u vojnoj karijeri shvatio je kao osobni izazov, istaknuo je, te nabrojao sva postignuća koja je HVU ostvario posljednjih godina na putu da postane visokoobrazovna ustanova koja će postići najviše standarde, integrirana u civilnu sveučilišnu i znanstvenu zajednicu.

Iskreno rečeno, teško je prepoznati Hrvatsko vojno učilište danas u usporedbi s onim stanjem kada ga je preuzeo general-pukovnik Slavko Barić, 1. studenog 2012. godine. U međuvremenu se mnogo toga promijenilo na Črnomercu u Zagrebu. Započnimo simbolično, s imenom koje je od negdašnjeg “Petar Zrinski” s 18. rujnom 2015. godine izmijenjeno u “Dr. Franjo Tuđman”. Uz to, obnovljen je čitav niz austrougarskih zgrada, koje su desetljećima vidno tražile ozbiljnije građevinske zahvate – što je kod mnogih pobudilo dojam kako sam kompleks HVU nije tako dobro izgledao još od doba cara i kralja Franje Josipa I. Na istočnom dijelu kompleksa su nakon više desetljeća uklonjeni montažni objekti, te je pokrenut ciklus izgradnje novih objekata – započet sa zgradom budućeg hotela za goste i vanjske predavače. Uređen je i kadetski klub, kao mjesto okupljanja vojnih kadeta i rada Kadetskog zbora, oblika njihova studentskog organiziranja u skladu s praksama civilnih akademskih institucija u Republici Hrvatskoj.

Osim materijalne obnove, posljednjih je godina HVU krenuo i u široku akademsku obnovu. Temeljem formalizirane suradnje sa Sveučilištem u Zagrebu, pokrenuti su novi studiji akreditirani prema Bolonjskome procesu i priznati u nacionalnome sustavu visokoga školstva. Za početak je tu bila riječ o dva dodiplomska studijska programa (Vojno inženjerstvo, te Vojno vođenje i upravljanje), kojima se sprema dodavati i barem još jedan srodni vojni program – Vojno pomorstvo. Uz te promjene nastavnih planova i prakse, aktivno se radi i na transformaciji HVU, od današnjeg statusa vojne postrojbe – prema neovisnije ustrojenoj akademskoj instituciji zasebnog pravnog identiteta. Da bi to bilo moguće u potpunosti provesti, zasnovan je i prvi hrvatski vojno-znanstveni časopis “Strategos”, čijom će akreditacijom u bazama znanstvenih časopisa postati moguće objavljivanje znanstvenih i stručnih članaka za nastavno i istraživačko osoblje HVU – što je jedan od temelja sustava akademskog napredovanja u struci i zvanjima.

No, uz velike promjene nastavnog dijela institucije HVU, pod pažljivim okom generala Barića ojačan je i istraživački dio ove institucije, posebice osnivanjem Centra za obrambene i strateške studije HVU-a “Janko Bobetko” u lipnju 2014. godine, koji uz izdavanje znanstvenog časopisa “Strategos” u posljednje vrijeme organizira i više zapaženih javnih događanja na aktualne teme s područja vojništva. Paralelno nedavnoj promociji drugog broja časopisa javnosti je predstavljen i tekući projekt izrade “Leksikona obrambenog nazivlja” – knjige koju HVU radi u suradnji s Leksikografskim zavodom, i koja će popuniti jednu od bolnih praznina u hrvatskoj vojnoj znanosti. Na kraju, spomenimo i da je za privlačenje mladih HVU ustalio dane otvorenih vrata, sada već redovnu manifestaciju na kojoj se svi potencijalni kadeti upoznaju sa vojnim studijskim programima, ali i svakodnevicom vojničkog života koji će ih očekivati ako uspiju upisati studij na Hrvatskom vojnom učilištu u Zagrebu.

Tko je general Mate Pađen?

Novi zapovjednik HVU general-bojnik Mate Pađen rođen je 24. rujna 1962. u Ogulinu. U obranu suvereniteta RH uključio se u rujnu 1991. godine kao dragovoljac Domovinskog rata, a zatim kao pripadnik 143. brigade HV-a. Od vojnika tijekom Domovinskog rata prolazi niz stožernih i zapovjednih dužnosti: zapovjednik topničke bitnice, zamjenik i zapovjednik topničko-raketnog divizijuna, načelnik topništva brigade, zapovjednik Zbornog mjesta Ogulin zaključno s dužnošću zapovjednika brigade, a potom i pukovnije.

Nakon Domovinskog rata obnašao je niz visokih i odgovornih voditeljskih dužnosti, većinom u obrambenoj politici, planiranju i međunarodnoj vojnoj suradnji, uključujući dužnosti načelnika Odjela za provedbu programa MPRI (Military Professional Resources Inc.) u Glavnom stožeru Oružanih snaga RH 1996., načelnika Uprave za obrambenu politiku u Ministarstvu obrane 1998. – 2000., zamjenika načelnika te načelnika Uprave za vojnu strategiju i obrambeno planiranje 2000. – 2003., kao i načelnika Uprave za obrambeno planiranje i međunarodnu vojnu suradnju 2003.-2007. U studenome 2007. Odlukom Predsjednika Republike Hrvatske imenovan je na dužnost vojnog izaslanika Republike Hrvatske u Sjedinjenim Američkim Državama, a u travnju 2008. godine imenovan je i na dužnost vojnog izaslanika Republike Hrvatske u Kanadi sa sjedištem u Washingtonu DC. Po povratku iz SAD-a imenovan je na dužnost zamjenika načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske za operacije 1. listopada 2012., a 1. lipnja 2014. preuzima dužnost direktora Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske. Od 1. ožujka 2015. do 31.prosinca 2017. nalazi se na dužnosti vojnog predstavnika Republike Hrvatske pri NATO-u i EU-a u sastavu stalnog predstavništva Republike Hrvatske pri NATO-u u Bruxellesu. U čin general-bojnika promaknut je 29. ožujka 2013. godine.

Na Vojno-tehničkom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1987. godine kada stječe zvanje diplomiranog inženjera strojarstva. Od vojne i slijedno-rastuće izobrazbe general Pađen završio je: Zapovjedno-stožernu školu na Hrvatskom vojnom učilištu „Petar Zrinski“ u Zagrebu 1994/95.godine, Vojno-diplomatsku školu Ministarstva obrane RH u Zagrebu 1995. godine, Prijelazni tečaj za stožerne časnike na Hrvatskom vojnom učilištu u Zagrebu 1996. godine, Školu stranih jezika na Hrvatskom vojnom učilištu u Zagrebu 1996. godine, Defense Language Institut u San Antoniu u Sjedinjenim Američkim Državama 1997. godine, te ICAF – NDU u Washingtonu DC, SAD, 1997/98.godine. Na Sveučilištu nacionalne obrane (National Defense University, Washington DC), 1998. godine završava Industrial College of Armed Forces i stječe akademsku titulu magistra znanosti iz područja strategije nacionalnih resursa. Pohađao je još i Senior Executive Course u George C. Marshall Centru u Garmisch-Partenkirchenu u SR Njemačkoj 1999. godine i GFOAC (Generals Flag Officers and Ambassadors’ Course) NATO Defense College u Rimu, Italija, 2007. godine.

Photo: HVU/M. Sever

Kako je priopćilo Ministarstvo obrane RH, danas, u četvrtak, 12. siječnja 2017. godine, održan je međuresorni sastanak o ustrojavanju novog diplomskog studija Vojno pomorstvo na Hrvatskom vojnom učilištu „Dr. Franjo Tuđman“. Na sastanku su, uz potpredsjednika Vlade RH i ministra obrane Damira Krstičevića i načelnika Glavnog stožera OS RH generala zbora Mirka Šundova sa suradnicima, sudjelovali i ministar mora prometa i infrastrukture Oleg Butković, ministar znanosti i obrazovanja Pavo Barišić sa suradnicima, te predstavnici Ministarstva unutarnjih poslova.

Prema postojećem planu, nov diplomski studij Vojno pomorstvo provodio bi se u suradnji HVU-a i Sveučilišta u Splitu, a ministar obrane Damir Krstičević naveo je da je razlog pokretanja novog studijskog programa  – potreba jedinstvenog obrazovanja pomorskih časnika za sve državne institucije koje djeluju u području pomorske sigurnosti. To je, prema Krstičeviću, preduvjet njihovog integriranog djelovanja u zaštiti i promicanju nacionalnih interesa RH na moru. Istaknuo je da današnje ugroze traže međudjelovanje, odnosno zajedničko djelovanje koje je moguće realizirati upravo u projektima poput ovog. Ovakav studij, osim mogućnosti za školovanje budućih časnika OS RH te kadrova Ministarstva unutarnjih poslova i Ministarstva mora prometa i infrastrukture, otvara mogućnosti i za međunarodnu suradnju, odnosno školovanje pomorskih časnika nekih susjednih država.

Zapovjednik HVU general-pukovnik Slavko Barić ukratko je prezentirao hodogram dosad realiziranih aktivnosti ovog projekta, te projekciju budućih planova. Istaknuo je izvrsnu suradnju sa sva tri ministarstva na izradi planova i programa budućeg diplomskog studija Vojno pomorstvo. Također, general Barić je naglasio kako za realizaciju i akreditaciju ovog studija postoje sve zakonske pretpostavke, te da su ispunjeni svi uvjeti koje su propisala ostala ministarstva uključena u ovaj projekt. Novi diplomski studij u skladu je s bolonjskim procesom i trajao bi pet godina. Za njegovu akreditaciju potrebno je određeno vrijeme, a za Odluku o ustrojavanju, koju donosi Vlada RH, prethodno je potrebna suglasnost svih ministarstava uključenih u ovaj projekt. Time je tri i pol godine nakon što je Vlada pokrenula transformaciju HVU konačno došlo do logičnog širenja studijskih programa.

Ideju osnivanja novog diplomskog studija podržao je i ministar prometa mora prometa i infrastrukture Oleg Butković, naglasivši kako će Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture sigurno pružiti svu potrebnu pomoć i  potporu da se ovaj projekt i realizira. Podršku projektu pružio je i kontroverzni ministar znanosti i obrazovanja Pavo Barišić, istaknuvši kako je Hrvatska, između ostalog, i mediteranska zemlja koja tu svoju komponentu treba naglašavati. Ministarstvo znanosti i obrazovanja i dalje će sudjelovati u svim koracima realizacije ovog projekta.

Iako smo na portalu Obris.org u nekoliko navrata naglašavali nužnost uspostave studijskih programa i za područja pomorstva i zrakoplovstva, sada je sasvim izvjesno da je, pored već započetih preddiplomskih sveučilišnih studija Vojno vođenje i upravljanje i Vojno inženjerstvo, planirana i uspostava novog studijskog programa za potrebe Hrvatske ratne mornarice. U cilju postizanja potrebnih kompetencija postavljenih pred časnike pomorske struke, HVU i HRM su, u suradnji sa Sveučilištem u Splitu i s Pomorskim fakultetom, Fakultetom elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje i Filozofskim fakultetom kao sastavnicama Sveučilišta u Splitu, započeli izradu elaborata integriranog preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studijskog programa “Vojno pomorstvo”. Nastavni sadržaji izvodili bi se većim dijelom u specijalističkim učionicama i kabinetima vojarne “Sveti Nikola – Lora” u Splitu, a dijelom u kapacitetima sastavnica Sveučilišta u Splitu.

S obzirom da u zaštiti Jadrana, pored HRM-a, sudjeluje i Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, Ministarstvo unutarnjih poslova i druge nadležne državne agencije i institucije, ovakvim integriranim sveučilišnim studijem moguće je provoditi jedinstveno obrazovanje pomorskih časnika za potrebe svih državnih institucija.

Posljednjih se mjeseci u više navrata moglo čuti o Hrvatskom vojnome učilištu i novim studijskim programima vojnoga usmjerenja koje se ondje uspostavilo u suradnji s hrvatskom sveučilišnom zajednicom. No, dok je Odboru za obranu Hrvatskoga sabora tijekom njegove posjete HVU, u četvrtak 16. travnja, prezentirana jedna prilično optimistična slika – koju je dodatno podebljalo i izlaganje zamjenice ministra obrane Višnje Tafre, pred istim tim Odborom za obranu u srijedu, 20. svibnja – na ovu se temu iz civilnih, sveučilišnih izvora ustrajno čuju i neke druge note. Te smo naznake organizacijskih problema i svojevrsnih radnih nesuglasica odlučili razbistriti u razgovoru s zapovjednikom HVU, generalom Slavkom Barićem.

Prije nekog vremena bilo je pitanje nositelja studija. Za vojno inženjerstvo to je nedvojbeno FER. Što je s ovim drugim studijem?

Pa, i dalje stoji da je Fakultet političkih znanosti nositelj tog studija, jer ima najveći broj predmeta. Mislim da tu nema nikakvih dilema, tko je nositelj i jednog i drugog studija. Pitanje je, u budućnosti, što će se događati s cjelokupnim… Mi smo sigurni da će nositelj biti Hrvatsko vojno učilište, u datom trenutku, kada se dogode ove promjene, zakonske, koje smo danas razgovarali – to jest, kada Hrvatsko vojno učilište dobije status ustanove, i kada bude imalo sve preduvjete… i materijalne, ali prije svega se tu odnose i uvjeti koji su vezani za znanstveno-nastavni kadar… da će Hrvatsko vojno učilište biti nositelj svih predmeta.

Do sada su se čule dvije stvari: prva, da je postojao interni dogovor da nositelj studija bude onaj čija referada odrađuje jedan dio tih papirnatih stvari… Jel to stoji?

Da, to je bilo dogovoreno. Mislim da je to bio zadnji sastanak privremenog povjerenstva, koje je još bivša prorektorica vodila – što je, po meni, bilo u redu. Međutim, i sad je pitanje rada tih referada. S obzirom da smo mi već uvidjeli da nama u tom smislu nije ni potrebna referada – postoje oni studomati, preko kojih vi možete prijavljivati, i tako dalje. Tako da, u krajnjem slučaju, i ovo što se dogodilo – da nismo izabrali predsjednika vijeća studija Vojnog vođenja i upravljanja, nego je rektor imenovao privremenog… To će stvarno biti privremeno – dok se malo ne posložimo, i dok to ne krene onako kako mi mislimo. Naime, s dva vijeća je teško i voditi, u punom sastavu, ta dva studija. Mi bi morali doći do toga da zajednički se dogovorimo, da formiramo jedno zajedničko tijelo, ili jedno zajedničko vijeće,kako god hoćete. I da na taj način vodimo oba studijska programa. Ali, to je sad stvar međusobnog dogovora.

Višenamjenske predavaone posebno su uređivane posljednjih mjeseci

OK. Tko je ovaj privremeni vršitelj dužnosti ?

Privremeni vršitelj dužnosti je profesorica… ja mislim da je ona s Elektrotehnike, ili strojarstva… nisam sad siguran…

To je za ovaj – Vojno inženjerstvo?

Ne… ne. Za Vojno vođenje i upravljanje – jer ona ima predmete i na Vojnom vođenju i upravljanju.

OK. Dakle, druga stvar koju sam htio pitati – u više navrata se u našoj civilnoj akademskoj zajednici čulo o sukobljavanjima Politološkog i Filozofskog fakulteta oko primata suradnje s Vojnim učilištem. Da li se to odrazilo na rad?

Pa, ne. Gledajte, mi nemamo nikakvih problema u izvršavanju zadaća. Da li postoje sukobi između dva fakulteta, to je njihova stvar. Ja jednostavno, čak i u neke određene nesporazume, koji su eventualno mogli… ili su bili na razini fakulteta, na razini sveučilišta – to nije moja zadaća. Moja je zadaća da organizacija nastave jednostavno mora ići prema utvrđenim programima, prema utvrđenim predmetima… Svakodnevno mi i pratimo nastavu, neću reći – kontroliramo… Mi kontroliramo dolazak. Svaki profesor je, normalna stvar, samostalan u tom dijelu… Ja moram naglasiti da mi kašnjenja profesora… da mi nekakvih nesporazuma na toj relaciji, u realiziranju nastavnih planova i programa – stvarno nemamo. I ispitni rokovi, i kolokviji, i sve one obveze – za sad smo više nego zadovoljni, na oba smjera. Znači, nema tu problema u izvođenju nastave. Oni nastavnici koji su imenovani – drže nastavu, pridržavaju se svih onih pravila koja vrijede, a da li je voditelj ovaj ili onaj – to je stvar Sveučilišta. To nije Hrvatsko vojno učilište koje određuje. Tako da, u tom smislu, mi samo imamo zamjenike voditelja po tim studijskim programima. Mi smo zadovoljni kako to sad ide, a vidjet ćemo kako će se to dalje razvijati.

Polagano se vide i prvi rezultati brojnih građevinskih zahvata na prostoru Hrvatskog vojnog učilišta

Dakle, ako sam dobro shvatio – vojno učilište tu surađuje s Zagrebačkim Sveučilištem, kao cjelinom – a ovo je onda njihova interna stvar?

Tako je. Ovo je njihova interna stvar, da se dogovore. Jer, ono što je bitno, Hrvatsko vojno učilište surađuje sa Sveučilištem. Sveučilište je nositelj ovih studijskih programa, glavni nositelj. Znači, to su akreditirani sveučilišni programi. Program nije akreditiran ni za jedan fakultet pojedinačno, nego je Sveučilište nositelj toga, i ono je u krajnjem slučaju – da tako kažem, mentor Hrvatskom vojnom učilištu, kod stvaranja uvjeta da danas, sutra, pređe i Hrvatsko vojno učilište – u sveučilište. To je uobičajeno, i to je normalno.

OK. U tom mentoriranju… Imate li kakvu procjenu, koliko će trajati, vremenski, da HVU stvarno stane u potpunosti na svoje noge, i preuzme nekako tu, u punom smislu, vodeću ulogu?

To je sad stvar određenih zakonskih pretpostavki. Mi ćemo pokušati… i pokrenuli smo proceduru otvaranja novog znanstvenog polja – vojnih i obrambenih znanosti. Normalna stvar da želimo određene i promjene, koje su vezane za Zakon o napredovanju nastavnog i znanstvenog osoblja… Također, o mogućnosti prijema profesora na Hrvatsko vojno učilište – znači, redovitih profesora, koji imaju uvjete… Doduše, to je vezano uz Zakon o službi (u OS RH), gdje pored državnih službenika i namještenika trebamo uvesti i – to je u proceduri – i javne službenike. Jer, profesori su javni službenici. Mi smo od Ministarstva znanosti već dobili suglasnost da možemo otvoriti do 12 takvih mjesta – što znači da je to stvarno uvjetovano dinamikom ovih promjena, koje su u tom dijelu.

Međutim, moramo biti realni. Mi moramo proći tri do četiri godine tog mentoriranja. Mi ćemo već na jesen poslati neke ljude na doktorate i vani. Doktorat traje tri godine – što znači da je upravo taj period, negdje oko četiri godine, to vrijeme kada bi mi mogli preuzeti onu vodeću ulogu. Međutim, ja moram naglasiti da Hrvatsko vojno učilište neće ići na razvoj nastavnog i znanstveno-nastavnog kadra, onoga što ima sveučilište, a što može biti zajedničko. Meni ne treba… nema vojne matematike, vojne fizike… vojnog, ne znam, nečega što je već u tehnici, konstrukcija, i tako dalje… pa i ovih društvenih predmeta… Mi ćemo i dalje koristiti te profesore. Dakle, mi želimo i dalje suradnju sa svim tim fakultetima, međutim – uvodit ćemo određen broj predmeta, koji će biti više vojni – od taktike, operatike, strategije, od organizacije borbenih sustava itd. Znači, od onih predmeta koje sad imamo, ali koji nisu akreditirani, ili za koje nisu naši profesori nositelji. Znači, i nakon toga, Hrvatsko vojno učilište će ostati i surađivati sa Zagrebačkim sveučilištem, koristeći najveći broj tih nastavnika koji su i danas.

Velite, 12 ljudi. Pretpostavljam da je to za prvu silu?

Pa, ne. Vi znate, da bi bili samostalni, po zakonu treba, ne znam, 7 profesora u zvanju docenta ili više… Mi ih, jedan broj ljudi tu imamo. Ovo što se tiče brojke 12 – tu se radi o tome da mi želimo razvijati suradnike. Znači, znanstvene novake – i tu imamo 8 mjesta, a četiri mjesta samo imamo, za sada, za profesore koji su u nastavnome zvanju redovitog profesora. I, u tom smislu nama će biti ta brojka, pored ovoga što imamo sada u sustavu… znači, pored ovih 6… sasvim dovoljna i za taj dio.

Znači, neće se ta brojka… da tako kažem, povećavati, multiplicirati, svake godine. To neće na takav način ići – jer, i dalje će nama trebati, da tako kažem, nastavnici koji nemaju znanstveno zvanje. Znači, to su naši visoki časnici, koji su strukovno određeni – i on ne treba biti profesor, ili doktor znanosti da bi predavao praktičnu nastavu. To je ono što i sad imamo. Naši nastavnici su gotovo uz svakog profesora, ako govorimo o dijelu nastave koja se praktično izvodi. Znači, ne izvodi je profesor koji je nositelj predmeta, nego je izvodi suradnik koji je stručan baš za taj dio predmeta. Ne znam… kad govorimo o topništvu – onda, jedna je stvar pitanje konstrukcije, pitanje održavanja, i tako dalje. Druga je stvar uporabe – e, uporaba na terenu, raspored i tako dalje – to rade naši stručnjaci, koji i sad drže nastavu na određenoj razini školovanja: časnička, napredna časnička, ili zapovjedno-stožerna…

To znači da tih 12 ljudi, tih 12 radnih mjesta, u konačnici idu na račun Ministarstva obrane, a ne Ministarstva znanosti?

Da! Znači, tih 12 mjesta ide na račun Ministarstva obrane. Još jednom kažem – ovih 8 mjesta mi želimo razvijati – ona će se razvijati upravo od ovih naših najboljih studenata, od najboljih časnika. To znači da nećemo mi tih 12 mjesta popuniti prve godine. Mi bi željeli da najbolji studenti… da im se omogući školovanje, slanje na specijalističke, doktorske studije, i tako dalje. Normalna stvar, sagledavat ćemo kako će to vrijeme ići, koliko će biti toga potrebno.

Da li ima još kakva kvota namjenskih mjesta, a koja idu na račun drugog Ministarstva ili sveučilišta?

Ne. Mi smo se tako dogovorili – jer sva ova mjesta koja su na fakultetima, ona idu na račun Ministarstva znanosti, i ona se financiraju iz toga dijela. A ovo – koja su naša strukovna, ona se financiraju iz sredstava Ministarstva obrane. Mi, normalna stvar, da ćemo razvijati i dio znanstvenog ili istraživačkog potencijala, i u našem Centru za obrambena i strateška istraživanja – gdje ćemo, isto tako, poticati određene doktorske studije, već u ovisnosti koji su to poslovi specifični. 

Bio je ovog ponedjeljka baš lijep dan za šetnju i razgledavanje novouređenih objekata na Hrvatskom vojnom učilištu (HVU). Nije mala stvar ući u jesen s novim studentima, novim studentskim programima i barem dijelom obnovljenim prostorijama. U skladu s planom za ovu godinu, u kompleksu na zagrebačkom Črnomercu uređene su učionice, kabineti, dnevni boravak i spavaonica – sve to za 22 milijuna kuna. Ono što predstoji do pune vrijednosti investicije od 100 milijuna kuna je i završetak izgradnje garaže, bazena, dodatnog prostora za vojni arhiv, te smještajnih objekata Kampusa HVU-a. Naći će se tu još i novi prostori Središta za strane jezike „Katarina Zrinska“ te Centar za strateška istraživanja, kao i sportski tereni, dvorane za borilačke sportove, više od 30 učionica, 7 amfiteatara i razni vojni kabineti.

Ponos pred prostorima koji su konačno vidjeli barem površnu obnovu nije mogao sakriti ravnatelj HVU, general Slavko Barić, a ni uvaženi gosti na čelu s ministrom obrane Antom Kotromanovićem i načelnikom GS OS RH generalom Dragom Lovrićem.

„Do sada smo u izgradnju objekata uložili 22 milijuna kuna, a budući da smo potpisali sporazum s Fondom za okoliš dobit ćemo povrat sredstava koje ćemo opet reinvestirati u druge objekte. Važno je naglasiti da sve poslove na gradnji rade hrvatske tvrtke, što je bio jedan od ciljeva“,

rekao je tom prilikom ministar Kotromanović, dodavši kako je nedavno započeti hrvatski model vojnog školovanja do sada dobio brojne pohvale. Ni načelnik Lovrić nije zaostajao u pohvalama:

„HVU je počelo značajnu transformaciju koja se ogleda u transformaciji hardvera i softvera. Hardverski dio je izgrađivanje objekata, njihovo uređenje i stvaranje uvjeta koji će biti najbolji u RH za školovanje vojnika, dočasnika i časnika, a softver su studijski programi koje smo zajedno sa zagrebačkim Sveučilištem prilagodili izgradnji dočasnika i časnika koji će biti sposobni odgovoriti svim izazovima“.

U obilazak su povedeni i novinari, no svima njima domaćin je, čini se, „zaboravio“ pokazati jedan od objekata, izgrađen čak i prije dovršetka obnove većine novih prostorija za buduće studente.

U zaklonjenom dvorištu na istočnoj strani HVU još sredinom prošle godine osvanula je neobična gradnja – ne baš mali kameni roštilj, s pripadajućom sjenicom ispod koje se nalazi drveni stol s mjestima za sjedenje. Zdanje je to pomalo neobično za instituciju poput učilišta, k tome još i vojnog, no MORH-ova Samostalna služba za odnose s javnošću tvrdi kako je sve po planu:

„U sklopu planiranog uređenja Kampusa Hrvatskog vojnog učilišta (HVU) „Petar Zrinski“, a po uzoru na vojne akademije i učilišta EU-a i NATO-a izgrađeni su popratni sadržaji poput roštilja i sjenice za potrebe časnika, dočasnika Oružanih snaga RH i partnerskih zemalja koji se školuju i borave na HVU za vrijeme vikenda i blagdana, primjerice pripadnici oružanih snaga Republike Makedonije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, te Republike Kosovo i Republike Srbije.“

Pritom su, navodno, utrošena minimalna financijska sredstva jer je za izgradnju skrivenog kutka s ognjištem „korišten građevinski materijal (cigla, drvo, crijep, i dr.) prikupljen u vojnim objektima koji su u postupku rušenja ili adaptacije, a predviđen je za otpis, odnosno njegovo uklanjanje“. Ni radna snaga nije iziskivala dodatne troškove – vjerovali ili ne, „sve radove na navedenom objektu izvodili su na dragovoljnoj osnovi isključivo pripadnici Oružanih snaga RH“. Plaćena je tek nabava građevinskog materijala poput cementa i čavala.

Praksu izgradnje popratnih sadržaja u vidu roštilja poznavao je i bivši načelnik OS RH, danas umirovljeni general Josip Lucić. Nakon što se svojedobno počela obnavljati vojarna Kovčanje na Lošinju, upravo je roštilj bio među prioritetnim radovima. No dok tada nije bilo nikakvog javno izrečenog razloga, u ovom slučaju MORH nudi objašnjenje:

„Kako bi se tijekom školovanja razvijali i kvalitetni međuljudski odnosi pripadnika Oružanih snaga RH i partnerskih zemalja, korištenjem roštilja omogućeno je i neformalno druženje polaznika škola, koji primjerice blagdane i državne praznike provode na Hrvatskom vojnom učilištu“.

Po toj logici – roštilji, peke, ili barem prikladna ložišta trebali bi osvanuti i u drugim vojnim objektima u kojima borave i školuju se vojnici partnerskih zemalja. Da onda o diskriminiranosti naših domaćih ljudi prema takvim regionalnim “majstorima grilla” i ne govorimo.

Da o neprimjerenosti takvoga zdanja u akademskoj instituciji ni ne govorimo – to je kao da dođete na Medicinski fakultet (na kojem se školuju i strani studenti), pa u holu naiđete na ekipu koja okreće ćevape i „paca“ krmenadle. Kako je MORH prešutio odgovor na pitanje da li je dotični roštilj u nadležnosti Pletera, jedine ovlaštene tvrtke za ugostiteljstvo u MORH-ovim objektima, vjerojatni je odgovor da se o održavanju i snabdijevanju istoga brine onaj tko i peče. Kada bi se, ne daj Bože, netko od jelaca i roštiljdžija zarazio npr. salmonelom ili trihinelozom, pitanje je tko bi tu odgovarao za njihovu akademsku spriječenost, te kršenje sanitarnih i inih propisa. Vjerojatno bi odgovorno bilo samo Hrvatsko vojno učilište, budući je, valjda, roštilj i svačiji i ničiji. A sve to zbog neuspješnog odolijevanja mentalitetu krkanluka i masnih prstiju, ili još i gore – zbog šireg doživljaja vojske tek kao nekakvog produženog logorovanja, kampiranja ili lovačkoga izleta „za ekipu“, domaću ili regionalnu.

Posljednjih tjedana punom parom teče dovršetak organizacijskih poslova oko uspostave dva vojna studijska programa, koji bi se trebali provoditi u Hrvatskom vojnome učilištu Petar Zrinski u Zagrebu (HVU). Na njima bi od ove jeseni trebalo studirati stotinjak mladih studenata – što je ujedno i početak redovitog te sveobuhvatnog vojnog školovanja u Hrvatskoj. Dok ovdje ne mislimo ulaziti u puninu tragičnosti same činjenice da tek 2014. godine – 23 godine od osamostaljenja RH – započinjemo priču o redovitom vojnome školstvu u Hrvatskoj, pogledajmo ponešto detaljnije o čemu je tu riječ.

Novo vojno školovanje u RH

Nakon niza godina obrazovanja kroz raznolike tečajeve (prvo samostalne, a onda pridodate diplomama civilnih fakulteta), došli smo u situaciju koju je prije mjesec dana ministar Kotromanović opisao riječima: “Mi smo prije dvije godine shvatili da moramo nešto učiniti za vojno školstvo. Nismo bili zadovoljni“. Nakon više odvojenih pokušaja, ponovo se krenulo raditi na uspostavi sustava vojnoga školstva – integriranog s civilnim visokoškolskim sustavom Republike Hrvatske, ne bi li tako obrazovanim časnicima njihove diplome nešto značile i izvan upravnih granica MORH-a i OS RH. Rezultate ovog napora – studijske programe novoga sustava – opisala je Blaženka Divjak, prorektorica za studije i studente Sveučilišta u Zagrebu:

Predstavnici pojedinih fakulteta koji su sudjelovali u izradi studijskih planova

“Program je intenzivno pripreman u posljednjih godinu dana, ali je priprema, zapravo, cjelokupnog koncepta započela puno prije… Ovi programi su od strateške važnosti za Republiku Hrvatsku, i za realizaciju je bila ključna suradnja Vlade RH, posebno ovdje nazočnih ministarstava, Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatskog vojnog učilišta Petar Zrinski, kao i podrška Glavnog stožera OS RH, te Ureda Predsjednika RH. Posebno me veseli da je Sveučilište u Zagrebu pokazalo da je otvoreno, inovativno sveučilište, svjesno svoje šire društvene uloge, ali i spremno ujediniti znatne unutarnje snage, kako bi se postigao značajan cilj – ovdje je to konkretno bila izrada studijskoga programa, i u izradi studijskoga programa, uz Hrvatsko vojno učilište, sudjelovalo je 11 fakulteta Sveučilišta u Zagrebu“.

Pri tome, pokrenut je i konkretan postupak akreditacije novih studija – na Sveučilištu u Zagrebu – tijelu čiji su profesori, zajedno s nizom časnika, sudjelovali u nizu radnih grupa koje su stvarale program rada tih novih studija.

Potpisivanje sporazuma Vlade RH i Sveučilišta u Zagrebu, 10. siječnja 2014.

Ova je suradnja formalno obilježena i sredinom siječnja, formalnim potpisivanjem “Sporazuma o ustrojavanju posebnih studijskih programa za potrebe Oružanih snaga Republike Hrvatske” – dokumenta kojeg je u ime Vlade RH potpisao ministar obrane Ante Kotromanović, a u ime Sveučilišta u Zagrebu rektor Aleksa Bjeliš (uz nazočnost ministra znanosti, obrazovanja i sporta, doktora Željka Jovanovića, te generala Drage Lovrića, načelnika GS OS RH).

Koraci prema novim studijima

Divjak i Barić pred medijima, povodom Seminara o transformaciji vojnog obrazovanja, 6. veljače 2014.

Na putu uspostave dva četverogodišnja dodiplomska studijska programa – jednog duštvenog, „Vojno vođenje i upravljanje“, i drugog tehničkog, „Vojno inženjerstvo“ – ostalo je tek nekoliko koraka. Prvi od njih obuhvaćao je dovršetak sveučilišne evaluacije ovih programa, a onda i donošenje konačne odluke Senata Sveučilišta, o prihvaćanju spomenuta dva studijska programa – iako se očekivalo da to bude riješeno tek u mjesecu ožujku, sveučilište je požurilo, pa se ovo postignuće očekuje danas, na redovitoj 8. sjednici Senata Sveučilišta u Zagrebu.

Nakon toga, a kako je izložila prorektorica Divjak: “slijedi upis u Upisnik studijskih programa pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta – odnosno, objavljivanje studijskih programa u Središnjem prijavnom uredu, pri Agenciji za znanost i visoko obrazovanje“. No, ti formalni koraci unutar civilnog sustava visokog školstva nisu sve. O dijelu posebnih priprema prošlog je tjedna – na “Seminaru o transformaciji vojnog obrazovanja”, održanom u organizaciji RACVIAC-a i HVU – ponešto više rekao general Slavko Barić, ravnatelj Hrvatskog vojnog učilišta:

“Mi ćemo vrlo brzo primiti jednu grupu iz Bruxelles-a, grupu časnika iz više zemalja… koji će još jednom sa nama proći sve ovo što smo napravili – i napraviti jedan program, koji će biti realiziran… vjerujem, u petom mjesecu… a okrenut je prema profesorima, prema svim onima koji će biti uključeni kao nastavno osoblje. To će biti jedan seminar, koji će prije svega dati i vojnim, ali i civilnim nastavnicima i profesorima jedne smjernice, na koji način i kako, u takvoj specifičnoj grupi predavati – od metodologije, do tih pedagoško-andragoških standarda koji su ovdje potrebni“.

Svi ti formalni koraci tek su kretanje u dobrome smjeru, zajedno s građevinskim radovima koji su u tijeku – a za koje general Barić tvrdi: “Da… ja mislim da je u ovome trenutku Hrvatsko vojno učilište jedno od najvećih gradilišta… s obzirom da – evo, zgrade… se rade. Tu je smještaj polaznika vojnih škola. Isto tako, radi se dio učioničkog, odnosno kabinetskog prostora – i drugi infrastrukturni objekti, koji su potrebni“. No, ima tu još. Uz objavu uvjeta koje mladi studenti moraju zadovoljiti, a onda i privlačenje kandidata – ima tu i predstojećih strukturnih prilagodbi Hrvatskog vojnog učilišta, čiji puni opseg još nije do kraja jasan.

Nova radna mjesta – HVU ili negdje drugdje?

Naime, još u siječnju moglo se od Željka Jovanovića, ministra znanosti, obrazovanja i sporta, čuti:

“Dakle, polaznici ovih programa slušat će predavanja, imati vježbe sa nastavnim osobljem i znanstvenim osobljem sa 11 sastavnica zagrebačkog sveučilišta – što samo svjedoči u kojoj će mjeri ta interdisciplinarnost osigurati veliku kvalitetu svega onoga što će imati na raspolaganju polaznici ova dva studija. I, mislim da je to nešto što treba dodatno istaknuti. Ono što me, kao ministra znanosti, obrazovanja i sporta veseli posebno, je da ćemo u ova dva studijska programa imati mogućnost novog zapošljavanja 24 docenta i 8 asistenata, tako da kada ova dva studija budu u punom pogonu, dodatno ulaganje sa strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta – znači, sa strane hrvatske Vlade – biti će negdje ukupno 5 milijuna kuna“.

Dok je i prije bilo nedvojbeno da se posao obrazovanja budućih studenata, barem u osnovi, planira obavljati zajednički – sada je u tu priču bačen i dodatni mamac, nova radna mjesta, ali i dodatni novac. Sve to u trenutku kada je spomenuto Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta (koje pretežitim dijelom financira i sveučilišta – pa tako i Sveučilište u Zagrebu, novog partnera HVU) jedan od resora koji ustrajno probija proračunske kvote rashoda za plaće, i u čijem djelokrugu nikakva smanjivanja broja ljudi do sada nisu provođena. A na to da će raspodjela spomenutih radnih mjesta biti predmetom itekako tvrdih pogađanja “partnera u obrazovanju” budućih hrvatskih časnika, ukazuje i odgovor Alekse Bjeliša, rektora Sveučilišta u Zagrebu, na pitanje o budućoj raspodjeli ta 32 nova znanstvena zaposlenja:

“To će biti miješano. Ne mogu vam sad točno reći omjer, ali to je… cijeli plan ide za tim da se pojačaju… Moram reći… ja nisam se puno upuštao, ali dosta sam slušao… Ova su vojna znanja visokoobrazovna, i tu treba napravit veliki napredak. Tako da će se dosta… ići i dalje… a to je da se unutar Sveučilišta, opet u suradnji s Vojnim učilištem, ide i na više razine diplomskih studija, i onda doktorskih studija. Imamo dovoljno jake kadrove, naše profesore koji se već decenijama bave s vojnim pitanjima – s raznim aspektima u toj domeni. Tako da imamo dovoljno, ja mislim, dobrih istraživačkih i mentorskih kapaciteta za doktorske studije“.

No, na pitanje raspodjele uloga unutar čitave ove suradnje, koja će tako dobro napredovati – zahvaljujući “bogatstvu kadrova” na Sveučilištu u Zagrebu – rektor Bjeliš je bio bitno jasniji i čvršći:

“To je sada zajednički studij, gdje smo mi voditelji, a Visoko vojno učilište je suvoditelj. Dakle, taj studij sad ima i akademske – pune akademske, visokoškolske prerogative, priznaje se svuda – i u zemlji, i u svijetu… i, otvaraju mu se silne mogućnosti, mobilnosti i suradnje, i prihvaćanja stranih studenata. A, s druge strane, otprilike tri četvrtine, ili tri godine studijske – se provode na Sveučilištu – a jedna godina na Vojnom učilištu, gdje se stječu vojna znanja i vještine, s tim da je ta godina… i te tri godine – su prožete… s oba dva tipa studija se počne zajednički, i koordinirano. I, to je ta velika, nova sinteza, koja se i u mnogim drugim zemljama… pogotovo manjim europskim zemljama prakticira“.

A studenti?

Za studente nema straha. Dok rektor Bjeliš ističe glavnu prednost novoga sustava: “uz to se studentima koji, ako uspiju, postaju časnici – omogućava da nakon relativno kratke vojne karijere, obzirom da ona… kako se u vojsci to mora i biti… i u drugom dijelu svoje karijere mogu imati, u građanskom smislu, već osiguraneaznanja i kompetencije – za daljnja zapošljavanja, za daljnje poslove“, ostali nadležni prvenstveno hvale dosadašnji odaziv potencijalnih kandidata – iako pravo reklamiranje predstojećih studija još nije ozbiljno ni započelo.

Dok su se od generala Barića prije koji tjedan još mogle čuti brojke koje gotovo pa zvuče previše optimistično: “Ono što je, prema upitu koje dobivamo… putem telefona, putem Internet-adrese… to je negdje od 20 do 30 poziva dnevno“, prorektorica Blaženka Divjak prošloga je tjedna tu ponešto spustila loptu:

“Za sada znamo da… prema upitima koje dobivamo, odnosno – prema informacijama koje dajemo – da je stvarno veliki interes maturanata. Nešto više za ovaj društveni program, malo manje za tehnički program. Ali, to je i inače situacija s kojom se susrećemo i na drugim studijskim programima. Tih upita je do desetak dnevno bilo kroz cijeli prošli mjesec – tako da vjerujemo da će programi biti popunjeni. Ali, ne samo popunjeni, nego da će biti popunjeni studentima koji su motivirani, koji razumiju – s jedne strane, i cijene ovo obrazovanje koje je sveučilišno, i s druge strane, i cijene ovu službu u koju ulaze. Tako da, evo, vjerujemo da smo na najboljem putu – ali, rezultate ćete nas točno pitati u rujnu“.

No, cilj na koji se tu puca nisu samo domaći studenti, za koje je ministar Kotromanović istaknuo:

“Klinke ili dečki, koji su sada na četvrtoj godini srednje škole – to je primarno za njih. Znači, oni sada će… se moraju odlučiti što će studirati, a mi nudimo ove stvari koje nudimo, I, nadam se da će… da će najbolji izabrati, recimo, od tih… najbolji izabrati… Mi ćemo obići više gimnazija – u Splitu, Zagrebu, Rijeci, Osijeku… i pozvat ćemo ljude, iz matematičkih gimnazija, iz ovih najboljih škola… da se pridruže, ako imaju interesa, u Oružanim snagama, gdje ćemo im omogućiti sve ovo što sam rekao prvo… Do 22 godine, znači… 22 godine, po zakonu. To je to. Znači, svatko tko je završio, eventualno, srednju školu prije godinu dana ili dvije godine, i nije se odlučio – sad se može odlučiti, ako je zainteresiran za upis ovog našeg studijskog odjela“.

Cilj na koji se puca su i studenti iz inozemstva – iz zemalja regije, ali i šire – što je definirao general Barić, ravnatelj HVU: “U svakom slučaju, mi ulazimo u one zemlje koje imaju redovno vojno školovanje, što do sad nismo imali. Nama su interesantne zemlje iz regije… Moram naglasiti da je već ministar i poslao pisma svim ministrima u regiji – da ćemo… da će Hrvatska stipendirati njihove kadete na ovoj prvoj godini… I, u tom smislu, otvorili smo mogućnost suradnje kadeta, mogućnost suradnje profesora – na tome nastavnom, znanstvenom planu… ali i na planu vježbi i razmjene studenata“. Za kraj, a na pitanje kako ta razmjena izgleda u praksi, od Slavka Barića čuli smo o nizu aktivnosti:

“Znači, kao što postoji ERAZMUS, civilni – tako postoji i ERAZMUS i vojni. I, mi smo, u biti, već prošle godine počeli participirati u tom dijelu – jer smo slali naše kadete na određene seminare u Budimpeštu, gdje smo sudjelovali na skupu kadeta znanstvenika. Otvorili smo već područje suradnje – u ovom trenutku znamo da ćemo naše kadete poslati u Makedoniju, na zajedničku vježbu. Znamo da nam dolaze američki kadeti, da vježbaju s našim kadetima. Znamo da nam dolaze engleski… znači, kadeti engleske Kraljevske akademije, ovdje… da ćemo surađivati sa Poljskom. To je jedno područje koje upravo je nama potrebno… i za koje ćemo se zalagati. S tim, da ćemo se zalagati da upravo u ovoj regiji nađemo načina, i surađujemo u tom sustavu školovanja, i sustavu obuke kadeta“.

Zvuči dobro – no sve je to bilo u okviru dosadašnjeg postojanja HVU. Što će zapravo biti dalje, vidjet ćemo od ovoga rujna, do kada zapravo još ostaje jedno pravo brdo posla.

U intervjuu kojeg je general Slavko Barić, ravnatelj Hrvatskog vojnog učilišta, dao portalu Obris.org u ožujku ove godine, najavljena je transformacija HVU-a u visokoškolsku nastavnu ustanovu, te akreditiranje posebnih studijskih programa za potrebe OS RH na civilnim visokoškolskim institucijama. Završna raščlamba izrade Elaborata za akreditaciju sveučilišnih studijskih programa održana je od 4. do 7. srpnja u vojarni „Kovčanje“, pri čemu je zaključeno da će se konačno započeti postupak akreditacije i međunarodne recenzije.

Zamjenica ministra obrane Višnja Tafra na Vladi o akreditaciji studijskih programa za OS RH

Konačni pečat ovim namjerama dala je Vlada RH, koja je na današnjoj 103. sjednici donijela „Odluku o pokretanju postupka za ustrojavanje posebnih studijskih programa za potrebe OS RH“. Obrazlagateljica ovog prijedloga, zamjenica ministra obrane Višnja Tafra, pred Vladom je tek ukratko obrazložila važnost ove odluke:

„Svrha pokretanja posebnih vojnih studijskih programa je školovanje časnika po akreditiranim civilno-vojnim programima, čime bi se dao naglasak na posebnost vojnog školovanja. Izobrazba bi se ostvarila ustrojavanjem studijskih programa sa Sveučilištem u Zagrebu u okviru Fakulteta elektronike i računarstva kao nositelja studija vojnog inženjerstva i Fakulteta političkih znanosti kao nositelja studija vođenja i upravljanja. Plan je da se studijski programi počnu izvoditi u akademskoj godini 2014./2015., a provodit će se na Hrvatskom vojnom učilištu i sastavnicama Sveučilišta u Zagrebu, kao sunositeljima provedbe ovog studijskog programa. Za naprijed navedeno uporište postoji u odredbama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju.“

Vlada je bez rasprave prihvatila ovu odluku, i ovlastila ministra obrane da u njeno ime potpiše Sporazum o ustrojavanju posebnih studijskih programa za potrebe OS RH u okviru Sveučilišta u Zagrebu.

Postojeće stanje

Nedavno održana završna raščlamba izrade Elaborata za akreditaciju sveučilišnih studijskih programa

Iz priloženog dokumenta, koji prati ovu točku dnevnog reda na današnjoj Vladinoj sjednici, mogu se vidjeti neki detalji postojećeg i budućeg stanja vojne izobrazbe. Kako je napomenuo general Barić u razgovoru za portal Obris.org, programi izobrazbe koji se trenutno provode na Hrvatskom vojnom učilištu vrednovani su samo “u okviru potrebe i za potrebe OS RH“. Dakle, školovanje u Časničkoj školi kroz temeljnu časničku izobrazbu (dva semestra), te naprednu časničku izobrazbu (jedan semestar) ne donosi ECTS bodove. Daljnje školovanje na intergranskoj zapovjedno-stožernoj izobrazbi (2 semestra), te Ratnoj školi (1 semestar) također ne donose ECTS bodove. Diplome i svjedodžbe koje se izdaju polaznicima pojedinih razina izobrazbe u sveukupnom trajanju od ukupno 7 semestara vrijede jedino unutar OS RH i nigdje se izvan sustava OS RH ne mogu vrednovati i koristiti.

Postojeća 1. razina izobrazbe časnika kroz program „Kadet“, program stipendiranja i uzimanja kadrova s tržišta rada, pokazuje (1) osnovni nedostatak u raznolikosti i neusklađenosti sveučilišnih studijskih programa s ciljevima izobrazbe časnika, (2) nemogućnost utjecaja na planiranje i provedbu pojedinih programa kroz akademsku godinu, (3) nedovoljne mogućnosti praćenja i djelovanja na uspješnost pojedinog kadeta ili studenta, (4) nedostatak sadržaja vojne obuke, te (5)nedovoljnu vojnu socijalizaciju. Zbog svega toga, „sadašnji ulaz na temeljnu časničku izobrazbu obilježava raznolika preddiplomska osposobljenost po stručnim područjima, uz veliki nesklad između ulaznih stručnih zvanja polaznika primljenih na 1. razinu izobrazbe časnika i potreba za pojedinim stručnim zvanjima časnika“.

Budućnost vojne izobrazbe

Temeljem dosadašnjeg iskustva, ukazala se nužnost osnivanja Studijskih programa iz tehničkih i društvenih znanosti u suradnji sa Sveučilištima RH. U prvoj, upravo pokrenutoj fazi radi se o pokretanju temeljne časničke izobrazbe u suradnji sa Sveučilištem u Zagrebu, Fakultetom elektrotehnike i računarstva, te Fakultetom političkih znanosti. U narednoj fazi, u planu je provođenje iste takve izobrazbe na Pomorskom fakultetu i Fakultetu prometnih znanosti kao četverogodišnjeg dodiplomskog studijskog programa. Intergranska zapovjedno-stožerna izobrazba organizirala bi se kao jednogodišnji dodiplomski studijski program. Ratna škola organizirala bi se kao specijalistički poslijediplomski jednogodišnji studijski program.

Budući da je većina europskih zemalja uskladila vojno školovanje s odredbama Bolonjske deklaracije i civilnim sustavom visokog obrazovanja, uz očuvanje tradicija i posebnosti vojnog školovanja, MORH i OS RH ne isključuju mogućnost školovanja studenata drugih zemalja, a naročito zemalja iz regije, na HVU. Također, očekuje se da će se transformacijom HVU-a po načelima koje propisuje Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju stvoriti pretpostavke za većim stupnjem integriranosti i kompatibilnosti s NATO-institucijama i programima, te će se omogućiti veće korištenje resursa Saveza.

Pojavit će se i mogućnosti sudjelovanja u tzv. „vojnom Erasmusu“, Europskoj inicijativi za razmjenu mladih časnika, inspiriranoj civilnim Erasmus programom. Riječ je o razvijanju međunarodne suradnje između vojnih škola preko razmjene kadeta – kandidata za profesionalne časnike, u kombinaciji s mobilnosti predavača i instruktora. „Vojni Erasmus“, pokrenut 2008. godine, uključuje 3 komponente: stvaranje zajedničke obrazovne platforme, promicanje razmjene studenata i nastavnog osoblja, te razvijanje zajedničkih obrazovnih modula. Uspješnost te inicijative, naravno, među ostalim ovisi i o kvaliteti usklađenosti vojnog sustava izobrazbe sa sustavom civilnog visokoškolskog obrazovanja, za što je prva pretpostavka stvorena upravo današnjom odlukom Vlade.

Portal Obris.org već duže prati problematiku vojne izobrazbe. Ova je tema dominirala stručnim skupom “Vojna izobrazba i organizacijski razvoj – izazovi za 21. stoljeće” održanim u Beogradu početkom veljače ove godine – na kojem su paralelno bila izložena trenutna stanja i problemi s kojima se suočavaju vojni obrazovni sustavi zemalja regije. Tada smo uhvatili priliku kratko razgovarati s načelnikom tamošnje Vojne akademije Republike Srbije, generalom-majorom Mladenom Vurunom. No, za potpunije razumijevanje ove kompleksne teme treba ponešto podrobniji pogled baciti i na stanje vojne izobrazbe u Hrvatskoj. Kao sugovornik na tu temu – tko bolji za to od general pukovnika Slavka Barića, doktora znanosti i ravnatelja Hrvatskog vojnog učilišta “Petar Zrinski”, lokaliteta u Zagrebu i šire ustrojbene cjeline OS RH u kojoj su koncentrirani ukupni namjenski kapaciteti na polju vojne izobrazbe u Hrvatskoj. Da podsjetimo, general Barić je na ovome položaju od 1. studenog 2012. godine, dok je do tada obnašao dužnost zamjenika načelnika Glavnog stožera OS RH.

Kada se kaže – Hrvatsko vojno učilište, da li je to hrvatska Vojna akademija?

U punom obliku – ne. To je organizacijska cjelina koja se, između ostaloga, bavi i obukom i školovanjem – i to, prije svega, vojnim dijelom školovanja, tako da ne možemo reći da je to u punom smislu akademija. Nego je to organizacijska cjelina koja u svom sastavu jednako potiče obuku i  školovanje dočasnika i časnika.

Da li je to ustanova kao sveučilište, dakle, s nekom akademskom slobodom, ili je to dio vojnoga sustava?

Mi, kao Hrvatsko vojno učilište, dio smo Oružanih snaga RH, odnosno – razina zapovjedništva, kao što su to granska zapovjedništva, tako postoji i Hrvatsko vojno učilište i, recimo, Zapovjedništvo za potporu. Moglo bi se reći da smo mi funkcionalna organizacija koja se bavi određenom potporom – u smislu obuke i školovanja. Nismo organizirani kao ustanova. U tom smislu nemamo svoje pravne osobnosti i nismo organizirani kao visokoškolska ustanova, iako u svim dokumentima i smjernicama Načelnika – upravo se to traži od Hrvatskog vojnog učilišta – da u tom svojem transformiranju pređe u visokoškolsku znanstveno-nastavnu ustanovu, i na taj način stekne, otprilike, i svoje mjesto u određenoj sveučilišnoj zajednici, ili da se organizira kao samostalna ustanova.

To znači da se trenutno na Hrvatskom vojnom učilištu ne radi po tzv. Bologni?

To znači da naši programi, koje mi provodimo, sve ovo školovanje koje mi radimo nije akreditirano, i nije prilagođeno Bologni – nego se radi o internom školovanju. Radi se o internim diplomama koje, u biti, važe samo kod nas. Što to znači? To znači da, po završetku određenog fakulteta, tečaja temeljne časničke izobrazbe, naš časnik ima samo zvanje koje je vezano za civilnu diplomu, i dobiva određeni početni čin poručnika. Kroz cijeli sustav školovanja – u kojem provede 3 i pol, četiri godine, s određenim seminarima, specijalističkim tečajevima i više – on u ovom slučaju ne dobije ni jedan ETCS bod, niti je to jednako vrednovano školovanje, kao što je to na civilnim fakultetima. Znači, nemamo tu diplomsku razinu, ili doktorsku razinu školovanja, nego smo okrenuti isključivo prema tom vojnom školovanju, koje opet nije certificirano, odnosno akreditirano u smislu priznavanja mobilnosti diplome, mobilnosti studenata i svega onoga što bi tu trebalo biti u našem sustavu.

Da li je to nešto na čemu se radi?

Upravo smo zaključili da – s obzirom na zahtjeve koji su stavljeni pred nas, s obzirom na ono što se događa ili se već dogodilo u mnogim zemljama koje su isto bile u tranziciji i ušle u NATO, odnosno Europsku uniju, gdje se ovaj proces vojnog školovanja prilagođava uvjetima Bologne – mi radimo na realizaciji tog projekta zajedno sa Sveučilištem u Zagrebu i nekim fakultetima ovdje u Zagrebu – da stvorimo preduvjete i da napravimo vlastite studijske programe, koji će upravo imati sve ono što ima bilo koji fakultet, odnosno studij u Hrvatskoj. Znači, radimo na tome da razvijemo studijske dodiplomske programe, da nam se omogući i akreditira studijski diplomski program – to je naša Zapovjedno-stožerna škola, da nam se isto tako vrednuje i Ratna škola, gdje bi u svim tim uvjetima naši polaznici isto imali bodove, isto imali uvjete da završe diplomski ili post-diplomski, odnosno doktorski studij – ili kod nas, ili na nekim drugim fakultetima.

Kod nas, kad se gleda visokoškolska naobrazba, obično se u ovom civilnome dijelu iskristaliziraju neki problemi – poput infrastrukture i kadra. Kakva je stvar po tim pitanjima u vojsci?

Ja moram naglasiti da, što se tiče materijalnih ili infrastrukturnih uvjeta, mi imamo sve uvjete za razvoj baš pravog kampa – smještajni uvjeti, uvjeti za nastavu. Ono što mi nemamo – to je u onom dijelu znanstveno-nastavnog kadra, iako imamo i tu izvanredno veliki potencijal. Možda u Ministarstvu obrane i Oružanim snagama imamo negdje oko 34 doktora znanosti, međutim, nisu proizvedeni u nastavno-znanstvena zvanja, pa ne mogu biti nositelji tih studijskih programa. Ima preko 300-tinjak magistara znanosti. Što znači da jednostavno trebamo pomoć od civilnih fakulteta – pomoć u smislu nositelja programa, gdje će onda naši specijalisti ili ljudi koji imaju preduvjete za razvoj znanstveno-nastavne karijere predavati i razvijati se u tom smjeru. Zato, i kad govorim o promjeni, o transformaciji sustava vojnog školovanja, uvijek govorim o tome da se oslanjamo na sveučilišnu zajednicu, i oslanjamo se na civilne fakultete – gdje nam je nužno potrebna pomoć znanstveno-nastavnog kadra, koji će omogućiti razvoj našeg kadra, pa i otvaranje područja kao što su, recimo, vojne znanosti ili dijela koji će onda u potpunosti zadovoljavati sve i vojne, ali i civilne zahtjeve za provođenje tih nastavnih programa.

Po vašim projekcijama, koliko veliko bi Hrvatsko vojno učilište trebalo biti u takvom, ukupnom, idealnom, certificiranom obliku, a koliko je veliko sad?

Moram naglasiti da će tu doći do bitne promjene. Naime, radi se o tome da, kada govorimo o apsolutnim brojkama, onda ispada da je naše Hrvatsko vojno učilište veliko. Ja sam vam govorio i o ovim segmentima dočasničkog školovanja, kao i dijelu obuke koje se radi za potrebe. Međutim, kad govorimo o razvoju studijskih programa, tada ćemo se mi bitnije, da tako kažem, smanjiti po broju nastavnika, jer ćemo kombinirati zajedno sa civilnim fakultetima. Nema razloga da mi, kao Hrvatsko vojno učilište, razvijamo određene studijske programe – matematiku, fiziku, i neke druge predmete, koje imamo već na civilnim fakultetima. Ali, sigurno, u pitanju su čisto vojni predmeti – od taktika, pa do strategija, vođenja i upravljanja sustavima. To je nešto što mi želimo znanstveno-nastavno razvijati. Kada govorimo o tom dijelu, onda će doći do jasnoga raslojavanja – u smislu da će se znati što je to diplomski studij, koji će objedinjavati dio ljudi koji se danas nalazi na temeljnoj časničkoj izobrazbi, i dio ljudi koji se nalazi po našim katedrama, koji će morati ući u ovaj sustav visoko-nastavnog obrazovanja – i u tom smislu će biti čak smanjenja broja ljudi. Smatram da boljom organizacijom, i ovakvim pristupom, mi možemo promišljati da se smanji jedan broj ljudi, koji su eventualno u potpori nastave, i da se onda fokusiramo upravo na školovanje ovog kadra. S prihvaćanjem ovakvog projekta, mi moramo istovremeno raditi i na novoj organizaciji Učilišta. Kad bih govorio o apsolutnim brojkama, to bi značilo da sam unaprijed odredio koliko će biti. U svakom slučaju će biti smanjenje, ali će se inzistirati na kvaliteti i na zadovoljavanju svih onih uvjeta koji su potrebni da bi netko sudjelovao u nastavi.

Čisto da se vratim na jednu bazičnu stvar. Koje su točno ustrojbene jedinice unutar Hrvatskog vojnog učilišta?

U Hrvatskom vojnom učilištu, kad govorimo o ovom dijelu koji provodi nastavu, možemo govoriti o Temeljnoj časničkoj školi, koja u sebi podrazumijeva kadete i temeljnu časničku izobrazbu, i naprednu časničku izobrazbu. Zatim je tu Zapovjedno-stožerna škola i tu je, isto tako, i Ratna škola. Takvu strukturu imamo i kod Dočasničke – znači, imamo temeljnu dočasničku, višu i visoku dočasničku školu, koja podrazumijeva školovanje za pojedine dužnosti, kao što imamo i središta za obuku – gdje se vrši specijalistička obuka, recimo, u Hrvatskoj ratnoj mornarici, u Zrakoplovstvu… dok obuku u Kopnenoj vojsci provodi Zapovjedništvo za obuku i doktrinu. Znači, i tu vidite kolika je razlika čak i između granskog osposobljavanja – što ćemo pokušat na neki način spojiti.

Pored ovoga dijela, ovdje isto postoje i, da tako kažem, dijelovi Učilišta koji podupiru sustav učenja – od naših knjižnica, škole stranih jezika (koja je izuzetno značajna za nas, i ona ima svoje sjedište u Zagrebu, ali isto tako i u Splitu i Osijeku), imamo Središte za multimediju, naše knjižnice također i, normalno, klasično opslužništvo koje opslužuje ovaj cjelokupni kompleks gdje se mi sad nalazimo. Znači, to je ta struktura, koja je nešto veća i kompleksnija nego kad govorimo i uspoređujemo s pojedinim fakultetima.

Godinama se pričalo da se u HVU baš i ne ulaže, da bi se prošle godine čulo da će se ipak nešto raditi. Sad, u zadnjem planu javne nabave zapravo se vidi da se počelo ulagati više nego što je to dosad bio običaj. Što se radi?

Slažem se s vama da se nije dovoljno ulagalo – ne samo u objekte i infrastrukturu, nije se dovoljno ulagalo niti u ljude. Ono što moramo biti svjesni, da za jednu ovakvu ustanovu izuzetno je važno da ulažemo u infrastrukturu, a još važnije – u ljude koji će ne samo davati i svoja znanja i sposobnosti, nego i raditi na izgradnji ili dogradnji svojih znanja i svojih sposobnosti. Znači, jednostavno, razvoj ljudi koji su u toj nastavi. Mi smo uspjeli ove godine ući u proračun, i upravo je u tijeku jedna velika rekonstrukcija objekta broj 4 – to je smještajni objekt koji će podići standard smještaja naših polaznika, jer inače imamo problema tijekom godine – da ne možemo sve razine i sve polaznike smjestiti, i imati cijelo vrijeme ovdje. Mislim da je to jedan od preduvjeta – da Hrvatsko vojno učilište u potpunosti preuzme odgovornost za sustav školovanja, da se mora svaki polaznik prilagoditi životu i radu, i ispunjavati sve svoje obveze, a time – da ima punu podršku u tim svojim naporima – što do sad nije bio slučaj. Znači, to je veliko jedno ulaganje. Stvorit ćemo preduvjete za poboljšanje učioničkog prostora, imamo projekt – i on je ušao za realizaciju – smještajnih kapaciteta za profesore, vanjske suradnike, kojih imamo i sad – koji nam dolaze izvana. Moramo im riješiti smještaj. Mi ćemo pokušati napraviti da oni budu i smješteni ovdje, da se osnuju bolje predavaone, i bolji uvjeti za taj rad. Tako da možemo zasad biti zadovoljni, jer se ušlo u sustav ulaganja – u infrastrukturu i objekte. A ono što mi prepoznajemo – to je da ćemo na razini Učilišta prepoznati ljude i uložiti u njihovo daljnje školovanje, da bi upravo zadovoljili sve one kriterije, i vojne, ali i civilne, u znanstveno-nastavnome smislu.

Kad kažete ljudi…ove razne škole – dijele li one kadar?

Da. Radi se o tome što postoji katedra, recimo katedra povijesti – normalna stvar je da su tu profesori koji predaju od temeljne časničke do zapovjedno-stožerne, i po pojedinim predmetima se planira da imamo ljude koji sudjeluju u tim nastavama i da zadovoljavaju minimum angažiranja koji je u tom smislu potreban. Normalno, to su različite razine i različite pripremljenosti samih predavača i nastavnika. Pokušavamo u dočasničkoj školi da angažiramo i određeni broj dočasnika i časnika, dok od razine temeljne časničke nadalje – tu su časnici koji se pripremaju i koji su obavezni, da tako kažem, izraditi i planove nastavne i vršiti pripreme, pa i jedan od uvjeta i da rade izradu određene literature ili priručnika koji im služi za izvođenje nastave.

Spomenuli ste suradnju s vanjskim ljudima – kakvi su tu planovi? Da li HVU surađuje s vanjskim stručnjacima, van obrambenog sustava, i ako da – jesu li to samo iz Hrvatske ili iz inozemstva?

Već imamo tu dugogodišnju suradnju, normalno, sa civilnim institucijama ovdje u Zagrebu i u cijeloj Hrvatskoj, s obzirom da mi imamo kadete i u Splitu i u Zagrebu. Surađujemo sa sveučilišnom zajednicom – mnogi profesori s fakulteta i prava i ekonomije, politologije, pa i tehnički fakulteti, ovdje su angažirani kao dio predavača… Imamo suradnju i s institucijama van Hrvatske. Nama su interesantni časnici koji rade u drugim vojskama, tako da postoje stalni kontakti s predavačima iz SAD-a, iz Njemačke, kao i iz pojedinih zapovjedništava koji su u tom dijelu uključeni, i zasad mi moramo biti zadovoljni. Da ne govorim kod Ratne škole – tu imamo angažiranje većeg broja vanjskih predavača. Normalno da je sve to vezano dijelom i s financijama, i ono što moram naglasiti – da u takvim uvjetima mi dosta dobro kotiramo. Uspoređujući naše planove i programe, angažiranost ljudi, aktualiziranje tih nastavnih programa, mi idemo u korak s onime što se događa u drugim sustavima, jedino još trebamo napraviti taj iskorak u akreditaciji cjelokupnog tog sustava.

Kod takvih reformi u široj regiji vidjela se suradnja s financijerima, donatorima iz pojedinih zemalja, i vidjelo se akademske suradnje – recimo s King’s Collegeom iz Londona. Da li u Hrvatskoj ima takvih nekakvih razmišljanja?

Mi smo surađivali i dobili određene procjene našeg sustava koje je radila jedna skupina časnika iz Engleske, zatim iz ACT-a, odnosno Zapovjedništva iz Norfolka, gdje su snimili naše snage i dali određene preporuke u reorganizaciji. Međutim, postoji upravo sad jedan kontakt u Bruxellesu, u Zapovjedništvu, gdje bi eventualno mogli angažirati stručnjake da nam daju procjene stanja i preporuke u kojem pravcu ići s reformom. Ono što smo propustili – to je da se sustav reformiranja ili tranzicije školstva, kada ste u čistoj tranziciji i prilagodbi sustavu NATO-a, financira od strane nekih drugih zemalja. Mi to nismo imali. Mi smo ravnopravna članica NATO-a koja ispunjava svoje uvjete i u tom smislu nema nekakvih većih mogućnosti da nađemo donatora ili da nađemo nekoga tko će sufinancirati ovu našu promjenu. Ono što smo mi radili, i što radimo, a to je da u sustav promišljanja izgradnje ovog našeg vojnog školovanja uključimo i stručnjake iz NATO-a, ali i iz susjednih zemalja. Prošle godine imali smo jednu međunarodnu konferenciju gdje smo stvarno uključili autoritete iz Slovenije, uključili smo ljude sa zagrebačkog Sveučilišta, uključili smo i s King’s Collegea, i napravili jednu studiju koja nam jasno ukazuje u kom smjeru bi trebali ići. Mi ćemo insistirati na tome i da naš sustav, ili studiju, bolje da kažem – elaborat promjene ovog sustava bude recenziran od strane vanjskih stručnjaka, tako da je to ono u čemu očekujemo pomoć. Ne vidim u ovome trenutku da možemo računati na izravnu financijsku pomoć od drugih zemalja, što ne znači da ne bi trebali raditi i na razvoju takvih programa.

General Mate Pađen u studenom 2006. godine, na 15-obljetnici formiranja 143. ogulinske brigade

Kako priopćava MORH, general Mate Pađen u obranu suvereniteta RH djelatno se uključio 30. lipnja 1991. kao pripadnika dragovoljačkih oružanih skupina, da bi se od 1. rujna ’91. priključio 143. domobranskoj pukovniji iz Ogulina, u kojoj je prošao sve razine dužnosti, zaključno s dužnošću zapovjednika pukovnije. Nakon Domovinskog rata obnašao je niz visokih i odgovornih dužnosti, od čega većinu s područja obrambene politike i međunarodne vojne suradnje, uključujući tu dužnosti načelnika odjela u Uredu za vojne izaslanike i protokol, načelnika Odjela za provedbu programa MPRI, načelnika Uprave za obrambenu politiku, prvo zamjenika načelnika te potom i načelnika Uprave za vojnu strategiju i obrambeno planiranje, kao i načelnika Uprave za obrambeno planiranje i međunarodnu vojnu suradnju.

Neki su mediji spekulirali kako je po njegovom povratku iz Washingtona za generala Pađena rezervirano mjesto glavnog direktora Stožera, koje se navodno trebalo formirati ove jeseni zajedno s reorganizacijom GS OS RH. No kako je izmjena odgovarajuće zakonske regulative kojom bi se otvorio prostor za reorganizaciju Stožera još uvijek u tijeku, donedavni će vojni izaslanik u Washingtonu za sada popuniti tek jedno od već postojećih, a upražnjenih, mjesta zamjenika načelnika GS OS RH.

Za Pađena, koji je još od 17. studenog 2003. godine u činu brigadnoga generala, MORH uz priopćenje o imenovanju na novu odgovornu dužnosti nije objavio ni riječi o njegovu mogućem promaknuću. Nije jasno je li to zato što promaknuća nema, ili se radi o situaciji kakvu smo već nedavno doživjeli u slučaju časnika Zdravka Klanca. On je u proceduru imenovanja na čelo Vojne sigurnosno-obavještajne agencije (VSOA) krenuo u činu brigadira, što je i bilo javnosti vidljivo. No, manje je bilo vidljivo da je između dobivanja pozitivnog prethodnog mišljenja saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, te imenovanja na novu dužnost (supotpisom Predsjednika RH i premijera) brigadir Klanac bio i promaknut za jedan čin. Time je dužnost ravnatelja VSOA ipak ostala načelno rezervirana za časnike ranga generala, bez obzira na činjenicu da je dotadašnjeg ravnatelja, inače general pukovnika, zamijenio tek netom promaknuti brigadni general (što je objavljeno bez zamaranja ikoga ikakvim detaljima njegova napredovanja kroz činove).

Podsjetimo još i da osim kontraadmirala Simičića, i drugi zamjenik načelnika GS, onaj zadužen za planove i resurse, uskoro napušta tu dužnost. Riječ je o generalu Slavku Bariću, koji 1. studenog stupa na dužnost ravnatelja Hrvatskog vojnog učilišta „Petar Zrinski“ (HVU). Na njegovo mjesto dolazi donedavni zapovjednik HRM-a, kontraadmiral Ante Urlić.

General pukovnik Slavko Barić, ni inspektor, ni penzioner, već ravnatelj HVU

Prema izvorima iz Ministarstva obrane, danas je konačno okončano višemjesečno igranje oko kadrovskih križaljki. Novosti tu ima, ali ne baš spektakularnih.

Kao prvo, riješena je dilema oko general pukovnika Slavka Barića, dosadašnjeg zamjenika načelnika Glavnog stožera OS RH. On je te dužnosti razriješen s 31. listopadom, da bi samo dan kasnije – 1. studenoga 2012. godine – na snagu stupilo i njegovo novo imenovanje za ravnatelja Hrvatskog vojnog učilišta “Petar Zrinski” (HVU). To i nije iznenađenje, budući je riječ o promjeni o kojoj se već tjednima nagađalo. Ponešto je zanimljivije jedno drugo otvoreno pitanje – što s dosadašnjim o.d. ravnatelja HVU-a, brigadnim generalom Slavenom Zdilarom?

"Tko bi gori, sad je doli, a tko doli, gori ustaje"

Pa jednostavno, on će ponovo obnašati svoju prijašnju funkciju, “zamjenika zapovjednika HVU-a”. S te je funkcije general Zdilar bio gotovo pa unaprijeđen 14. studenog 2011. godine, kada je u sklopu svečane primopredaje preuzeo dužnost od dotadašnjeg ravnatelja HVU, general bojnika Mirka Šundova. Upravo je Šundov 1. prosinca 2011. imenovan na dužnost vojnog predstavnika OS RH pri NATO, čemu je od 9. prosinca 2011. pridodana i dužnost predstavnika u Vojnome odboru  EU. To je imenovanje provedeno nakon konzultacija s ministrom vanjskih poslova i europskih integracija, na prijedlog ministra obrane i odlukom Predsjednika RH kao Vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga RH. Njegov zamjenik Zdilar, trenutni obnašatelj dužnosti ravnatelja HVU-a i zapovjednik Ratne škole, time je nastavio niz visokih časnika HV koji nakon perioda obavljanja pojedine dužnosti kao “o.d.” – u slučaju generala Zdilara tijekom 354 dana – ne preuzmu tu dužnost i na puni mandat. I sam general pukovnik Barić ima iskustva s takvom praksom, budući se na kratko okušao kao “o.d.” načelnika Glavnog stožera OS RH (od 16. siječnja 2008. do 28. veljače 2008. godine), da bi onda ipak opet završio kao “zamjenik načelnika GS OS RH”, doduše s posebnim zaduženjem “za planove i resurse”.

Uz to, kadrovske su promjene protresle i Hrvatsku ratnu mornaricu, čiji je dugogodišnji zapovjednik kontraadmiral Ante Urlić razriješen dužnosti i imenovan na bivše Barićevo mjesto – dakle, za “zamjenika načelnika Glavnog stožera OS RH za planove i resurse” – dok je na čelo HRM iz Bruxellesa došao komodor Robert Hranj (istim putem razriješen dužnosti zamjenika vojnog predstavnika pri NATO i EU, gdje će ga zamijeniti kapetan bojnog broda Milan Žunić). Što se tiče vremenskog okvira ovih promjena, spomenuta razrješenja također stupaju na snagu 31. listopada, a imenovanja 1. studenoga 2012. godine. Sve ove promjene donesene su temeljem odluke Predsjednika Republike, na prijedlog načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga i uz suglasnost ministra obrane.

Kontraadmiral Ante Urlić ide dalje!

Kontraadmiral Urlić, još kratko vrijeme zapovjednik Hrvatske ratne mornarice, na tom je mjestu naslijedio viceadmirala Zdravka Karduma (čije je razriješenje, kao i Urlićevo imenovanje, tadašnji predsjednik Republike Mesić obavio istom odlukom, 19. ožujka 2007. godine). Podsjetimo da je u tom navratu i general pukovnik Mladen Kruljac postao zapovjednik Hrvatske kopnene vojske (na mjesto general pukovnika Marijana Marekovića), a brigadni general Vlado Bagarić zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane (namjesto general bojnika Viktora Koprivnjaka). Dok je Kruljac uzdignut s položaja zamjenika zapovjednika HKoV, Urlić i Bagarić na nove su dužnosti unaprijeđeni s dužnosti načelnika stožera svojih grana. Dok se Urlić nastavio uspinjati, sada general bojnik Vlado Bagarić dužnost je predao 2. svibnja 2011. godine, a general pukovnik Mladen Kruljac smijenjen je s čela HKoV 10. srpnja 2011. godine – obojica su umirovljeni tijekom ljeta 2011. godine.

Komodora Hranja prati glas jednog od obrazovanijih mornaričara srednje generacije

Robert Hranj, novi zapovjednik HRM, u čin komodora promaknut je  27. svibnja 2011, povodom Dana Oružanih snaga i Dana Hrvatske kopnene vojske. Ovaj rođeni Varaždinac završio je Vojnopomorsku akademiju u Lori i tijekom Domovinskog rata zapovijedao je RTOP-21 “Šibenik”. Kasnije je bio i hrvatski vojni ataše u SAD-u. Nakon obavljanja dužnosti načelnika Službe za NATO i PzM, kao i pomoćnika ministra obrane za obrambenu politiku, u Bruxellesu je preuzeo mjesto zamjenika vojnog predstavnika RH pri NATO-u u Bruxellesu – dužnost s koje dolazi na čelo Ratne mornarice.

Uz sva ova vojna kadrovska premještanja, vrijedno je spomena i jedno civilno. Naime, prije koji je dan potvrđeno da s 1. rujnom ove godine na mjesto veleposlanika RH pri NATO-u dolazi Boris Grigić, dosadašnji veleposlanik RH u Kraljevini Belgiji. Na njegovu dosadašnjem mjestu zamijenit će ga iskusni Mario Nobilo.

Novi veleposlanik RH pri NATO nije stranac u Bruxellesu

Dok se Grigić praktično seli s mjesta u Bruxellesu, na novo mjesto, opet u Bruxellesu – Igor Pokaz, dosadašnji šef misije pri NATO, odlazi na čelo veleposlanstva RH u Moskvi. Nakon niza diplomatskih i obrambenih zadaća multilateralne prirode, ovo će Pokazu biti nešto novo – prvo zaduženje čisto bilateralne prirode.

Ministar Kotromanović i general Barić pred Odborom za obranu Hrvatskoga sabora

U skladu s izlaznom strategijom NATO-a, i Hrvatska priprema postepeno smanjivanje broja pripadnika – već 20. kontingent, koji je trenutno u pripremi, imat će 5 do 6 ljudi manje od dosadašnjega. Idući, 21. kontingent, smanjit će se najmanje za jedan vod, i tako sve do kraja 2014. godine. NATO, naime, trenutno planira da će kraj 2014., odnosno početak 2015. dočekati s oko 20 tisuća vojnika na terenu oko Hindukuša.

Koliko će točno vojnika ostati u Afganistanu, uključujući i one iz Hrvatske, znat će se nakon summita u Chicagu. Procjena MORH-a je da neće ostati baš puno ljudi, a i oni koji ostanu – bit će časnici i dočasnici sposobni za mentoriranje. Obrambeno-vojni vrh najviše bi želio da hrvatski vojnici ostanu u školi Vojne policije u Kabulu, gdje je Lijepa naša nositelj aktivnosti, ali je uključila i zemlje-regije, pa se trenutno tamo nalaze i pripadnici oružanih snaga BiH, Makedonije i Crne Gore. “Nakon Chicaga“, dodao je general Slavko Barić, “očekuje se donošenje odluke o tome da ISAF prestane biti borbena misija, i da postane misija za osposobljavanje i obuku. Tada će u Afganistanu biti potrebniji časnici, instruktori i nastavnici, a prilično je sigurno da će se, dozvoli li sigurnosna situacija, tražiti i sudjelovanje civilnih stručnjaka – od inženjera građevine i agronomije do stručnjaka za lokalnu samoupravu i upravu“.

Očekuje se da će čelnici zemalja-saveznica u Chicago doći puni darova – isključivo novčanih – koji bi trebali pomoći u financiranju afganistanskih snaga sigurnosti nakon 2014. godine. U svom nedavnom predavanju na HVU, američki veleposlanik u Hrvatskoj James Foley najavio je da će SAD doprinijeti s nešto više od 2 milijarde dolara, dok bi ostale članice NATO-a trebale dati još oko milijardu eura. Po svemu sudeći, Hrvatska će morati participirati u financiranju afganistanskih sigurnosnih snaga s otprilike 500 tisuća dolara (slično najavama i iz susjedne nam Slovenije). Ministar Kotromanović tvrdi da s ovim izdatkom neće biti problema, unatoč smanjivanju proračuna, budući će se smanjivanjem broja vojnika uštedjeti i na ukupnim troškovima misije koja trenutno broji 339 ljudi.

Poslušajte i sami ministra Kotromanovića te generala Barića o hrvatskoj izlaznoj strategiji i nacionalnim interesima Hrvatske na području Afganistana nakon 2014. godine…

—————————————————————————–

—————————————————————————–