Da jedan stari školski brod Ratne mornarice bivše SFRJ može uzrokovati diplomatske prijepore između dvije susjedne države, saveznice u NATO-u , a od kojih je jedna članica Europske unije a druga je u procesu pregovora o punopravno članstvu, doista zvuči čudno. Ali kako je tako je – riječ je o školskom brodu Jadran koji je prvi put zaplovio 1933 godine. Građen je u Njemačkoj, u Hamburgu, za potrebe Kraljevske Ratne mornarice, a gradnja tog jedrenjaka je trajala skoro tri godine. Potom je uslijedilo prvo i dugo putovanje, do mora čije je ime ponio. Najprije je uplovio u Boku Kotorsku, u Tivat, gdje je i danas na vezu. To je njegova jedina čvrsta veza s Crnom Gorom i crnogorskim primorjem, uz povremeno dokovanje u tivatskom Arsenalu. Nekoliko dana kasnije produžio je do Splita kao svoje matične luke. Školski brod “Jadran” je jedrenjak tipa barkatin deplasmana od 737 tona i dužinom od 64 metara a kako matična luka upisan je upravo Split. Potkraj 1990. godine bio je na remontu u Tivtu, te je zadržan u Crnoj Gori,  gdje se nalazi i dan danas. Trenutačno u službi crnogorske Mornarice, iako ga Republika Hrvatska još uvijek traži na ime povrata otete jugo-imovine. Činilo se da je dogovor već na pomolu, te da će se Hrvatska i Crna Gora uspjeti dogovoriti o zajedničkom korištenju “Jadrana”, no sve je palo u vodu u zadnji čas.

Ministar vanjskih poslova RH na školskom brodu “Jadran” (Photo: Grlić Radman na društvenoj mreži X)

Zato je objava fotografija hrvatskog ministra vanjskih poslova Gordana Grlić Radmana na palubi jedrenjaka bila veliko iznenađenje. Naime, njega je u Crnoj Gori povodom obilježavanja Dana hrvatskog naroda u ponedjeljak, 13. siječnja, dočekao crnogorski kolega Ervin Ibrahimović. “Nakon 34 godine obišli smo hrvatski školski brod Jadran, vjerujem kao prvi korak prema njegovom povratku u matičnu luku Split,” objavio je Grlić Radman na društvenoj mreži X direktno iz luke Bar, gdje se Jadran” trenutačno nalazi na redovnom godišnjem remontu. “Pitanje razgraničenja na moru ćemo rješavati bilateralno s Crnom Gorom, kao i pitanje sukcesije i vojne imovine”, poručio je Grlić Radman. Najavio je da će delegacije ministarstava vanjskih poslova, koje će predvoditi državni tajnici, za dva tjedna početi razgovarati  o otvorenim pitanjima između Hrvatske i Crne Gore među kojima je odšteta logorašima, vraćanje imena bazenu u Kotoru, kao i pitanje granice. Nedavni posjet hrvatskog ministra vanjskih i europskih poslova Gordana Grlića Radmana Crnoj Gori te dozvola crnogorskih vlasti daje nadu da će se ovaj spor riješiti, ocjene su brojnih hrvatskih medija, koji posebno ističu kako je Grlić Radman nakon susreta ponovio stav da je brod “Jadran” vlasništvo Hrvatske: “Mi smatramo školski brod hrvatskim, budući da je bio upisan u luku Split i da je ovdje bio poslan na remont 1991. godine, ali nikad više nije bio vraćen u matičnu luku.”

Ministri vanjskih poslova Crne Gore i RH – Ibrahimović i Grlić Radman – na školskom brodu “Jadran”(Photo: MVP CG)

Dio crnogorske javnosti ovaj posjet ocijenio je riječima poput “poniženje” ili “neodmjerene izjave”. “Posjet šefa hrvatske diplomacije Gordana Grlić Radmana Crnoj Gori, počevši od mjesta na kojem se susreo s crnogorskim kolegom Ervinom Ibrahimovićem, te sadržaja izrečenog i prešućene neodmjerene izjave gosta – stvara sliku inferiorne crnogorske države, s dimenzijama poniženja. To što su poruke Grlić Radmana odšutjeli čelnici Vlade navodi na pitanje o njenom karakteru i cjelovitosti“, rekao je nekadašnji ministar vanjskih poslova Crne Gore Miodrag Lekić, odgovarajući crnogorskim “Vijestima” na pitanje: je li dostojanstvo države ugroženo time što ni Vlada, ni Ministarstvo vanjskih poslova (MVP) nisu reagirali na stavove hrvatskog ministra, koji je nakon susreta s Ibrahimovićem na brodu “Jadran” u Baru ponovio da Zagreb smatra da je taj jedrenjak njihov. Bivši ministar Miodrag Lekić, međutim, za “Vijesti” kaže da je, bez obzira na namjere, puno konkretnih “neadekvatnosti” posjeta Grlić Radmana:  “Prvo, mjesto susreta hrvatskog ministra s kolegom iz crnogorske Vlade – na brodu ‘Jadran’, pokreće jedno pomalo nadrealno pitanje: tko je, zapravo, tijekom ove posjete, posebno na brodu, bio gost a tko domaćin, imajući u vidu da hrvatski ministar uporno javno ponavlja da je brod hrvatski, bez demantija predstavnika crnogorske vlade“. On navodi da je bez javnog odgovora ili komentara ostala i ponovljena izjava Grlić Radmana da je Prevlaka hrvatski teritorij, “pritom bez konačnog diplomatskog epiloga tog složenog pitanja”. Dodaje i da tema imena bazena u Kotoru zaslužuje “uljudnu i čvrstu obavijest” hrvatskoj strani da se radi o “odluci koja ne pripada Zagrebu, nego jedino Kotoru i Crnoj Gori”, ocjena je tog bivšeg crnogorskog ministra.

I prije godinu dana prilikom posjeta Crnoj Gori Gordan Grlić Radman želio je posjetiti “Jadran”, što su crnogorske vlasti odbile uz obrazloženje da je brod “vojni” pa prema tome nije mjesto po kojem bi mogli “švrljati” strani diplomati. Što se to promijenilo ne u godinu dana, nego u posljednjih par mjeseci nije sasvim jasno, posebno uzmu li se u obzir političke prilike u samoj Crnoj Gori, no čini se da dolazi do pozitivnih pomaka u odnosima Hrvatske i CG kakvi nisu viđeni već duže vrijeme.

Bivši načelnik GS Vojske Crne Gore, umirovljeni admiral Dragan Samardžić, objavio je u četvrtak, 1. veljače, na crnogorskom portalu Vijesti.me kolumnu o sukcesiji vojne imovine, s naglaskom na stanje tog postupka i njegov utjecaj na odnose Crne Gore i Hrvatske. Ta je tema ponovno postala aktualna sredinom siječnja, uoči posjeta ministra obrane i potpredsjednika Vlade Ivana Anušića susjednoj Crnoj Gori. Tada je Anušić otkazao sastanak s crnogorskim ministrom obrane Draganom Krapovićem zbog, kako je rekao, „njegovih izjava i o spomen-ploči u Morinju i o brodu Jadran. Stavovi ministra Krapovića, koje je proteklih dana iznio u medijima, ne ostavljaju prostor za razgovor i potpuno odudaraju od stavova Republike Hrvatske i povijesnih činjenica“. Krapović je, među ostalim, rekao kako nipošto neće prihvatiti pregovore o povratku broda „Jadran“ jer „prihvaćanje pregovora znači prihvaćanje mogućnosti da Jadran ne bude crnogorski“. „Jadran je više od broda – on je živi podsjetnik na našu povijest i tradiciju, simbol naše povezanosti s morem i naše nezavisnosti“, istaknuo je Krapović povodom otkazivanja sastanka s hrvatskim kolegom Anušićem. U tom kontekstu je kolumna admirala Samardžića pod nazivom „Pitanje sukcesije vojne imovine previše složeno da bismo se njime bavili paušalno“ vrlo zanimljiva i poučna, pa je zbog toga u nastavku teksta prenosimo u cijelosti.

***********************************************************************************************************************************

Intenzivna rasprava na relaciji Hrvatska-Crna Gora, koja se u proteklom periodu vodila na temu vlasništva školskog broda „Jadran“, samo je nastavak dugogodišnjeg sporenja oko vojne imovine bivše države SFRJ. Važno je napomenuti da Republika Hrvatska nikada nije priznala da je proces sukcesije vojne imovine završen i kroz dosta konkretnih primjera je demonstrirala konzistentnost i upornost u tome. U ovom tekstu ne želimo se baviti perifernim, povijesno neutemeljenim izjavama koje govore o „Jadranu“ kao „simbolu pomorstva i povijesnog nasljeđa Crne Gore“, „živom simbolu našeg suvereniteta“, „identitetu hrvatskog pomorstva i kulture“ i sličnim, već da ukažemo na neke pogrešne narative koje bi trebalo napustiti ukoliko se iskreno želi pristupiti rješavanju problema.

Jedan od takvih narativa, koji često dolazi s hrvatske strane je „da je Crna Gora otela jedrenjak ‘Jadran’ Hrvatskoj“. Crna Gora nije „otela ili ukrala“ bilo koji brod iz Hrvatske, već je zakonski postala vlasnik vojne imovine bivše SFRJ na temelju Ustavne povelje Državne zajednice SiCG kojom je precizirano da „imovina SRJ na teritoriji država članica imovina je država članica po teritorijalnom principu“. Također, važno je napomenuti da, shodno Ustavnoj povelji, Crna Gora nije nasljednik prava na međunarodno-pravni subjektivitet SRJ i DZ SiCG. Dakle, 2006. godine, nakon proglašenja nezavisnosti, Crna Gora je postala vlasnik sve vojne imovine SRJ, koja se u tom trenutku zatekla na njenom teritoriju, pa i školskog broda „Jadran“.

Istovremeno, s crnogorske strane uporno se plasira pogrešan narativ da „sukladno potpisanim sporazumima nakon disolucije Jugoslavije, Hrvatska nema pravo tražiti školski brod ‘Jadran’, te da on u trenutku proglašenja nezavisnosti Hrvatske nije bio u njenim teritorijalnim vodama i da zbog toga ne pripada hrvatskoj državi“.

Glavni argument koji se već ranije čuo od pojedinih eksperata, a kojeg se uporno drži i ministar obrane Dragan Krapović, temelji se na Prilogu A Sporazuma o pitanjima sukcesije koji se odnosi na pokretnu i nepokretnu imovinu SFRJ, i to članu 3: „(1) Pokretna materijalna državna imovina SFRJ koja se nalazila na teritoriji SFRJ prijeći će na Državu sukcesora na čijem se teritoriju ta imovina nalazila na dan kada je ova proglasila svoju nezavisnost“. Dalje elaboriraju, sobzirom da „Jadran“ u trenutku proglašenja nezavisnosti Hrvatske nije bio na njenom teritoriju, već se od 15. listopada 1990. nalazio na remontu u Tivtu, zbog čega ne pripada hrvatskoj državi.

Opasan i pogrešan argument

Zašto opasan?

Kao što je poznato, Republika Hrvatska je odluku o nezavisnosti usvojila 25. lipnja 1991. godine, a punu nezavisnost je Hrvatski sabor proglasio 8. listopada 1991. godine. Točno, na ove datume školski brod „Jadran“ nije bio u Hrvatskoj već u Tivtu, ali ne zaboravimo – u isto vrijeme na teritoriju RH bilo je oko 85% brodova JRM i ogromna količina materijalnih sredstva, naoružanja i vojne opreme koji su kasnije izmješteni na teritoriju SRJ, većinom u Crnu Goru. Kada bi se primjenjivao ovaj član Sporazuma na vojnu imovinu, Republika Hrvatska bi imala legitimno pravo da zahtijeva povrat svih sredstava i/ili ogromnu materijalnu odštetu.

Zašto pogrešan?

Umirovljeni admiral Dragan Samardžić

Srećom, ovaj argument kojeg nameću dužnosnici Crne Gore je pogrešan, jer se član 3 Priloga A ne odnosi na vojnu imovinu, što je decidirano precizirano članom 4: „(1) Nezavisno od paragrafa (1) člana 3. ovog Priloga, pokretna materijalna Državna imovina SFRJ koja je predstavljala dio vojne imovine te države bit će predmet posebnih aranžmana koji se trebaju dogovoriti između zainteresiranih Država sukcesora“.

Po analogiji, tvrdnja ministra Krapovića da „sukladno potpisanim sporazumima nakon disolucije Jugoslavije, Hrvatska nema pravo tražiti školski brod ‘Jadran’“ nema zakonsko utemeljenje, jer upravo Sporazum o pitanjima sukcesije daje pravo svim državama sukcesorima da pregovaraju i zahtijevaju posebne aranžmana oko pokretne vojne imovine SFRJ.

Ističemo da je Republika Hrvatska još u travnju 2003. godine formirala Savjet za sukcesiju vojne imovine, koji se sastoji od 22 ekspertne grupe, a koje su se sveobuhvatno i analitički bavile procjenom veličine i vrijednosti diobene mase vojne imovine. Zadatak eksperata Ministarstva odbrane Republike Hrvatske (MORH) bio je da utvrde lokacijski (mirnodopski) razmještaj, veličinu i vrijednost cjelokupne diobene mase JNA, te izradi diobene bilance po republikama – državama nasljednicama za svaki segment diobene mase pojedinačno i za diobenu masu JNA u cjelini.

Prema dostupnim informacijama, ekspertne grupe su završile rad i procijenile da je ukupna vrijednost diobene mase, koja uključuje pokretnu i nepokretnu imovinu JNA, oko 70 milijardi USD. Od tog iznosa Republika Hrvatska potražuje oko 10 milijardi USD, od čega se, prema neslužbenim izvorima, na Crnu Goru odnose 2 milijarde USD. U cilju da javnosti prezentira svu složenost sukcesije vojne imovine, MORH je odabralo reprezentativni segment iz cjelokupne diobene mase koji obuhvaća tri srodne grupe resursa i kapaciteta JNA, a koji se odnose na nastavno-obrazovne i znanstveno istraživačke resurse i kapacitete JNA te vojnoindustrijski kompleks SFRJ i rezultate rada objavio u znanstvenom časopisu Polemos (broj 17/2006). Ukupna vrijednost diobene mase koju potražuje Republika Hrvatska samo na temelju ove tri grupe resursa iznosi 2,3 milijarde USD. Po ovom proračunu pravo na potraživanje, iz ove tri grupe resursa, imaju još Slovenija i Makedonija, dok Srbija duguje 2,2 milijarde USD, BiH 1,6 milijardi USD i Crna Gora 200 miliona USD.

Najvažnije proračune, koji se odnose na kapitalne infrastrukture vojne objekte i glavna sredstva naoružanja i vojne opreme (avioni, brodovi, tenkovi, rakete…), MORH nije javno objavio.

Izvor: Polemos Vol. IX, No. 17, 2006.

Svakako, treba imati u vidu da ovi proračuni nisu obuhvatili svu vojnu imovinu, nepokretnu i pokretnu, kao i da nisu mogli biti rađeni na osnovu svih egzaktnih podataka, te da i ostale države nastale raspadom SFRJ imaju svoje argumente i različite stavove o ovom pitanju. Hrvatska je dva puta organizirala sastanak u Zagrebu s ciljem da, u skladu s Prilogom A Sporazuma o pitanjima sukcesije, inicira razgovore o posebnim aranžmanima oko vojne imovine, ali ostale države su iskazale rezervu ili se nisu odazvale pozivu za sastanak. Podsjetimo da je Evropski parlament u dvije zadnje rezolucije o Izvještaju Komisije o Crnoj Gori, za 2021. i za 2022, „pozvao Crnu Goru da u potpunosti poštuje odredbe o sukcesiji bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, posebno u pogledu vojne imovine“.

Reklo bi se da je Crna Gora po ovom pitanju u najnepovoljnijem položaju iz više razloga koji se lako mogu prozrijeti, te da bi joj najmanje odgovaralo da sporna pitanja s Republikom Hrvatskom rješava međunarodnom arbitražom – na koju su se olako pozvali crnogorski dužnosnici.

Svakih par godina potegne se pitanje čiji je ŠB “Jadran”

Vlada mora biti svjesna da pitanje vlasništva školskog broda „Jadran“ nije izolirano pitanje i da bi Hrvatska, ukoliko dođe do međunarodne arbitraže, vjerovatno u spor uključila pitanje cjelokupne diobe vojne imovine SFRJ i Crnoj Gori ispostavila ogroman odštetni zahtjev. Svakako, i Hrvatska treba računati na mogućnost da se u slučaju takvog spora, posebno kada je u pitanju vlasništvo školskog broda „Jadran“, kao zainteresirane strane, uključe i neke druge države sukcesori.

Iz svega navedenog očigledno je da je pitanje sukcesije vojne imovine veoma složeno, ozbiljno i senzitivno da bi se njime bavili paušalno i ad hoc. Crna Gora može imati dalekosežne negativne posledice ako ovom problemu ne pristupi na valjan i cjelovit način. Ishitrene, povijesno i pravno neutemeljene, populističke političke izjave zbog kratkoročnog aplauza ostrašćenih grupica i naklonosti glasačkog tijela mogu dugoročno narušiti dobrosusjedske odnose, što svakako nije u interesu građana bilo koje države. Ne smijemo smetnuti s uma da je Hrvatska naš susjed i saveznik, kao i dugogodišnji promotor interesa Crne Gore na njenom integracijskom putu, ranije u NATO, a sada u EU.

Umjesto da u eri veoma složene globalne ekonomske i sigurnosne situacije energiju usmjerimo ka pripremi zajedničkog odgovora na brojne složene izazove s kojima će se regija neminovno veoma brzo suočiti, mi se iracionalno ponašamo i pogoršavamo državne odnose. Imajući u vidu da kapaciteti školskog broda „Jadran“ nadilaze potrebe ne samo Crne Gore i Hrvatske, već i regije, te da je održavanje broda u potpuno ispravnom i reprezentativnom stanju zahtjevno i skupo za obje zemlje pojedinačno, bilo bi više nego racionalno da se s predstavnicima Hrvatske, ali i svim drugim zainteresiranim državama bivše Jugoslavije, otvoreno razgovara o iznalaženju optimalnog modela njegovog daljnjeg korištenja.

Prema tome, vrata prema Hrvatskoj ne bi smjeli ni pritvoriti, a kamoli zalupiti, već treba učiniti dodatni napor da se sporazumno riješi pitanje sukcesije vojne imovine i sva ostala sporna pitanja.

*Autor je admiral u mirovini, bivši načelnik Generalštaba Vojske crne Gore, trenutno viši suradnik Atlantskog saveza Crne Gore. Admiral Samardžić je 2016. dao intervju portalu Obris.org, kojeg možete pročitati OVDJE.

Nakon što se posljednjih godina nije mnogo čulo o hrvatskim naporima za vraćanje školskog broda „Jadran“, čini se da se ta tema ponovno našla na stolu hrvatsko-crnogorskih odnosa. Naime, na 53. sjednici Vlade Crne Gore od 29. prosinca ove godine, kao 27. točka dnevnog reda našla se i „Informacija o suradnji sa susjednim zemljama“. Taj dokument od 9 stranica sadrži i opis odnosa s Hrvatskom, koji se ocjenjuju kao prijateljski, unatoč „postojanju određenog broja neriješenih pitanja između dvije države“. Osim što je „Republika Hrvatska jedan od najznačajnijih vanjskotrgovinskih partnera Crne Gore“, u Vladinom dokumentu kao posebna intenzivna suradnja navodi se ona na području obrane, gdje Hrvatska i Crna Gora, osim na bilateralnoj razini, suradnju razvijaju i kroz regionalne platforme te inicijative. Posebno su tu istaknuti odnosi unutar Američko-jadranske povelje (A5) i Jadranske trilaterale. U prosincu ove godine Crna Gora je upravo od Hrvatske preuzela jednogodišnje predsjedanje Američko-jadranskom poveljom (A5).

U poglavlju koje se tiče hrvatsko-crnogorskih odnosa potom se nabrajaju posjeti te sastanci crnogorskih i hrvatskih dužnosnika, među ostalim i službeni posjet ministra vanjskih poslova Crne Gora Đorđa Radulovića Hrvatskoj 6. i 7. prosinca ove godine. Tom je prilikom postignut dogovor o obnovi rada Međuvladinog mješovitog odbora za provedbu Sporazuma o zaštiti prava hrvatske manjine u Crnoj Gori i crnogorske manjine u Republici Hrvatskoj, koji je zastao s radom 2018. godine. Temeljem dogovora hrvatskog i crnogorskog ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana i Đorđa Radulovića, zaživjet će još jedno tijelo. „Postignuta je suglasnost o formiranju međudržavne komisije koja bi se na detaljniji način posvetila rješavanju pitanja broda ‘Jadran’ s obzirom na različita tumačenja kome brod pripada“, stoji u dokumentu crnogorske Vlade.

Za razliku od Crne Gore i njene Vlade, hrvatsko Ministarstvo vanjskih i europskih poslova (MVEP) ovaj pomak oko „Jadrana“ nije registriralo kao neku bitnu stvar. Naime, u priopćenju MVEP-a o susretu Grlić Radmana i Radulovića o formiranju nekakve takve međudržavne komisije nema ni slovca. U priopćenju objavljenom 7. prosinca govori se tek o spremnosti dvojice ministara „za pronalaženje rješenja za sva otvorena pitanja bilateralnim putem i u duhu dobrosusjedstva“, o hrvatskoj pomoći Crnoj Gori u pristupnim pregovorima s EU, i to je više-manje to. O konkretnom dogovoru o ikakvim starim ili novim tijelima nema niti riječi, pa se o tome hrvatska javnost može informirati samo iz službenih dokumenata crnogorske Vlade.

O hrvatskim pokušajima da se postigne dogovor o „Jadranu“ također se zadnji puta čulo negdje oko 2018. godine, kada je tadašnji hrvatski ministar obrane Damir Krstičević što pismima, što osobnim kontaktima s tadašnjim crnogorskim ministrom obrane Predragom Boškovićem pokušao postići nekakav dogovor. Bošković i Krstičević već su se gotovo dogovorili o zajedničkom korištenju školskog broda „Jadran“ za školovanje hrvatskih i crnogorskih kadeta, no onda je sve zapelo oko pitanja matične luke. Hrvatska je strana, naime, insistirala da matična luka ŠB „Jadran“ može biti isključivo luka u Splitu, kako je i bilo do 1990. godine, prije nego je brod odvezen u Boku Kotorsku na remont s kojeg se više nikada nije vratio u Hrvatsku. Tu je prestao svaki razgovor o „Jadranu“, a problem je ponovno vraćen na povjerenstvo za vojnu sukcesiju koje je u međuvremenu valjda više prestalo i postojati.

Sporni školski brod Jadran, kojeg Republika Hrvatska potražuje u sklopu sukcesije vojne imovine bivše JNA, posljednjih je dana bio u središtu priče o organiziranom kriminalu. Naime, na sam 19. travnja, umjesto da isplovi na u javnosti najavljeno krstarenje studenata Pomorskog fakulteta u Kotoru – školski brod Jadran postao je poprištem policijske racije i velike zapljene opojnih droga. Pri tome, u trenutku pronalaska opojnih droga studenti ni profesori spomenutog Pomorskog fakulteta još se nisu ni ukrcali na školski brod – oni su se trebali ukrcati tek kada bi se brod, nakon formalne ceremonije ispraćaja na tivatskoj gradskoj rivi Pine, prebacio na carinski vez u Porto Montenegru (radi točenja goriva i obavljanja carinsko-administrativnih formalnosti vezanih uz prelazak crnogorske državne granice). Na plovilu je zato bila njegova posada, a onda je  stigao i zapovjednik Mornarice Vojske Crne Gore (MVCG), kapetan bojnog broda Vesko Tomanović.

Kako su izvijestili crnogorski, ali i brojni regionalni mediji, u ranim jutarnjim satima 19. travnja crnogorska je vojna policija izvršila pretragu broda, te je na njemu izgleda pronašla 56 paketa kokaina, težine oko 60 kilograma, visoke razine čistoće, tržišne vrijednosti oko 5 milijuna EUR. Prema postupno objavljivanim službenim navodima, drogu je izgleda na plovilo donio skupnik Duško Radenović, navodno skrivenu među hranom za petnaestodnevnu plovidbu gotovo 80 ljudi na ruti Tivat – Istanbul – Pirej. Umjesto za 11 sati 19. travnja najavljeno isplovljavanja 42 studenta druge i treće godine, u pratnji četiri profesora te posade broda i pripadnika Vojske Crne Gore, školski brod Jadran okupirali su pripadnici vojne i civilne policije sa psom za otkrivanje narkotika, da bi onda još i ronioci Pomorskog odreda Mornarice Vojske Crne Gore pregledali podvodni dio trupa broda i dno ispod broda. Školsko krstarenje bilo je odgođeno tijekom provođenja istrage na brodu, a iako su još u ponedjeljak, 22. travnja, pojedini mediji spekulirali kako do njega neće ni doći, tog istog dana u popodnevnim satima Jadran je ipak krenuo na planiranu plovidbu i danas je prošao Krf. Kako se još prošloga tjedna spominjalo, pod zapovjedništvom kapetana korvete Zorana Ivanovskog u planu je bila četverodnevna plovidba do Istanbula, zatim četiri dana zadržavanja u tom turskome gradu, pa dvodnevna plovidba za grčki Pirej, u kojem se planiralo boraviti tri dana. Na povratku je Jadran trebao proći i kroz Medovski zaljev u Albaniji, gdje se bacanjem vijenca u more planiralo obilježiti stradanje crnogorskih dobrovoljaca iz Amerike, poginulih pri potonuću talijanskog transportnog broda „Brindisi“, koji je 6. siječnja 1916. godine naišao na minu postavljenu od njemačke podmornice SM UC-14.

Moglo se čuti kako su istragu o drogi na brodu zajedno vodile Uprava policije i vojno-sigurnosna tijela, uz koordinaciju Višeg državnog odvjetništva iz Podgorice. Konkretnu istragu sada vodi Saša Čađenović, zamjenik Specijalnog državnog odvjetnika, koji je u nedjelju, 21. travnja saslušao još i narednika Miloša Kulića, zbog sumnje da je sudjelovao u ovom krijumčarenju. Uz spomenutog skupnika Radenovića, člana posade ŠB “Jadran” u čijem je osobnom ormariću tijekom istrage pronađen kokain, u nedjelju je uhićen i Radomir Osmajić iz Tivta, zbog sumnje da je stajao iza kriminalne skupine krijumčara te sudjelovao u krijumčarenju kokaina. Crnogorska policija krenula je dodatno u potragu i za još dvojicom sumnjivih civila.

Dan kasnije, u ponedjeljak 22. travnja, u Ministarstvu obrane Crne Gore održana je i zajednička konferencija za medije Ministarstva obrane, Uprave policije i Specijalnog državnog tužioca, na kojoj je istaknuto kako je čitava akcija zapravo potekla od Direktorata za obavještajno-sigurnosne poslove Ministarstva obrane i crnogorske Agencije za nacionalnu sigurnost, koji su prije više mjeseci započeli prikupljati dokaze protiv kriminalne organizacije koja se izgleda bavi trgovinom opojnim drogama međunarodnih razmjera. Kako je tom prilikom  Milivoje Katnić, Specijalni državni tužitelj, istaknuo:

„Posebno ističem da se bez pravilnih i pravovremenih odluka ministra obrane, koji je omogućio rad službenicima Uprave policije u objektima Vojske crne Gore, i suradnje s obavještajno-sigurnosnim direktoratom, ne bi mogli prikupiti dokazi niti pratiti djelovanje pojedinih pripadnika kriminalne organizacije, a konačno ni identificirati pojedinci iz Vojske Crne Gore koji su prihvatili članstvo u kriminalnoj organizaciji“.

Čađenović je objasnio da se plan sumnjive petorke sastojao u tome da se kokain iz Crne Gore pomorskim putem prebaci prema lukama u Turskoj gdje bi bio isporučen drugim članovima kriminalne organizacije, dok bi se u povratku preuzimale iste ili slične količine heroina kojeg bi se transportiralo u Crnu Goru radi dalje prodaje. Na isti način i istim putem trebalo se do Turske prebaciti i nešto oružja. „U pribavljanju dokaza o izvršenim kaznenim djelima službenici policije izvršili su više od deset pretresa, radi izuzimanja dokaznog materijala, na prostoru Tivta, snimaka sigurnosnih kamera, a u dosadašnjem tijeku postupka u svojstvu građana saslušano je više desetina osoba“, pojasnio je Čađenović. Iako se po medijima spekuliralo da su za skrivanje droge korištena vojna skladišta, bilo aktualna ili napuštena, Ministarstvo obrane Crne Gore to je energično demantiralo.

Dok je nedvojbeno kako se radilo o iznimno neugodnoj situaciji za obrambeni sustav Crne Gore, brigadir Aleksandar Pantović (v.d. načelnika Štaba GŠ VCG) objasnio je javnosti: „Vojska Crne Gore neće dozvoliti da se bilo tko sakriva iza uniforme u naumu da na bilo koji način ukalja ugled institucije i ove časne profesije, niti će dozvoliti da imovina kojom Vojska raspolaže bude korištena za nečasna djela. Svaka namjera pojedinaca da unesu kriminal u Vojsku ostat će na nivou zamisli i pokušaja“.

Za kraj napomenimo kako se u čitavoj priči nije čula ni riječ o ikakvim službenim potezima ili reakcijama hrvatskih vlasti, koje potražuju povrat školskog broda Jadran u Split – bilo prema Crnoj Gori, ili prema Turskoj i Grčkoj, državama koje su partneri RH u EU i NATO, pa ipak toleriraju crnogorske pomorske avanture otetim školskim plovilom. Od svakog odgovornog vlasnika neka reakcija ipak bi se očekivala.

Prije nepunih godinu dana činilo se kao da je na pomolu konačno rješavanje statusa ŠB „Jadran“. Početkom listopada 2017. ministar obrane Crne Gore Predrag Bošković potvrdio je da je primio pismo hrvatskog kolege Damira Krstičevića i da se o „Jadranu“ počelo ozbiljnije razgovarati.

„Nemamo bilo što da krijemo. Nova hrvatska Vlada je iskazala interes za školski brod ‘Jadran’. Naravno, mi imamo naše argumente da je brod crnogorski shodno Ustavnoj povelji državne zajednice SCG. Ono što sigurno ne želimo i nećemo dozvoliti je da ovaj brod bude točka spora između dvije države koje su prijateljske i koje žele da zajedno grade euroatlantsku i europsku budućnost“,

kazao je Bošković, dodavši da postoje i razna rješenja koja bi se mogla postići na zadovoljstvo obje strane.

Ministar obrane Bošković s posadom ŠB “Jadran” (Photo: MoD CG)

No od jučer je potpuno sigurno da konačno rješenje nije blizu, te je izvjesno da do njega neće niti lako doći. Jučer je, naime, u Tivtu, na ŠB „Jadran“ održana središnja svečanost povodom 85. obljetnice ovog jedrenjaka. Domaćin primanja bio je upravo crnogorski ministar obrane Predrag Bošković, koji je u svom pozdravnom govoru, među ostalim, rekao i kako se taj brod „duboko saživio s Tivtom i cijelim Bokokotorskim zaljevom“, te će sigurno „nadživjeti još mnoge generacije i još dugo dočekivati nove mornare u misiji obuke pomorskim vještinama“. Nadalje:

„Vlada Crne Gore je od 2013. izdvojila značajna sredstva da se ova brod  ponovno uzdigne i ponovno zasvijetli u svom najljepšem ruhu. Upravo je to bio zalog za budućnost, zalog da ovaj brod plovi, i da bude svima na usluzi, u Crnoj Gori. I svakako, ono što je bila naša projekcija – da ovaj brod otvorimo građanima i turistima, a u tome smo uspjeli jer je ‘Jadran’ samo za 24 sata na ‘Danu otvorenih vrata’ posjetilo i pogledalo skoro 2.000 ljudi“,

rekao je Bošković, dodavši kako je Crna Gora otvorena za to da svi njeni saveznici koriste ŠB „Jadran“, ali da on ostaje u Crnoj Gori i nastavlja ploviti pod crnogorskom zastavom.

Aktualni zapovjednik ŠB „Jadran“, kapetan korvete Zoran Ivanovski, nastavio je u istome tonu:

Aktualni zapovjednik ŠB “Jadran”, kk Zoran Ivanovski (Photo: MoD CG)

„Danas na palubama ‘Jadrana’, pored kadra Mornarice Vojske CG, svoja prva iskustva u pomorstvu i navigaciji stječu i učenici i studenti pomorskih obrazovnih ustanova u Crnoj Gori. Biti dobar pomorac, danas u doba automatike i elektronike, ne može se ako se ne prođe posebna i svojevrsna škola pod jedrima na ŠB ‘Jadran’. Biti članom njegove posade oduvijek je bila posebna čast i privilegija, ali i velika odgovornost i obveza koja neprekidno traje kod brojnih generacija. Nastavljamo s istim žarom i entuzijazmom, do kraja posvećeni ispunjavanju svojih profesionalnih obaveza. Nastojimo graditi budućnost u duhu bogate tradicije, a istovremeno odgovoriti svim zahtjevima modernog doba. Činimo ga modernim tamo gdje je to moguće i gdje se to smije, a čuvamo našu tradiciju i nasljeđe tamo gdje je to naša obaveza“.

Na sinoćnje izjave iz Tivta danas je reagirao i ministar obrane RH Damir Krstičević, priopćenjem u kojem stoji:

Posljednjih tjedan dana ŠB “Jadran” bio je vezan u Tivtu (Photo: MoD CG)

„Školski brod ‘Jadran’ vlasništvo je Republike Hrvatske i neraskidivi dio hrvatske pomorske povijesti. Hrvatska će poduzeti sve legitimne korake kako bi spomenuti brod bio vraćen pod hrvatski stijeg, a od Crne Gore očekuje provedbu dogovora o sukcesiji i poštivanje međunarodnog prava. Kao izraz dobre volje u kontekstu dobrosusjedskih odnosa, Republika Hrvatska pristala je na mogućnost zajedničkog korištenja ŠB ‘Jadran’ u svrhu školovanja kadeta obiju zemalja.

Međutim, matična luka ŠB ‘Jadran’ može biti isključivo luka u Splitu, kao što je to bilo do 1990. godine kada je taj brod odvezen u Boku Kotorsku na remont, ali nikada nije vraćen“.

Ovime je opet cijela priča o vlasništvu nad „Jadranom“ vraćena na početak. Iako se u kuloarima spekulira da će se ove jeseni napokon, nakon vrlo duge pauze, održati sastavak povjerenstava za vojnu sukcesiju, teško je očekivati da se status ŠB „Jadran“ promijeni bez nekakvih drastičnih političkih i diplomatskih mjera.

Nije posebna tajna da Hrvatska već godinama aktivno traži povrat školskog broda “Jadran” iz Crne Gore. Riječ je o plovilu kojem je matična luka bila “Lora” u Splitu, ali je raspad SFRJ dočekalo u Remontnom zavodu “Sava Kovačević” u Tivtu – tako da je praktično prisvojeno tijekom remonta. Za Republiku Hrvatsku ovaj brod predstavlja jedan od rijetkih predmeta koje se potražuje u postupku sukcesije imovine bivše JNA – za kojeg je i Ministarstvo obrane RH u travnju 2017. izjavilo: “Naš stav bio je i ostao jasan –  brod ‘Jadran’ neraskidivi je dio naše pomorske povijesti. Hrvatska Vlada poduzet će sve legitimne korake kako bi ovaj brod bio vraćen pod hrvatski stijeg“. Crna Gora na ovo pitanje gleda drugačije – za Veska Tomanovića, zapovjednika Mornarice Vojske Crne Gore, školski brod “Jadran” dio je crnogorske flote i služi za obuku pomorskog kadra: “Kao što znate, školski brod ‘Jadran’ je u flotnoj listi brodova Mornarice Crne Gore. To je brod koji je vlasništvo Crne Gore i on se nalazi u organizacijsko-formacijskoj strukturi Mornarice Crne Gore“.

Dapače, 12. kolovoza ove godine Crna Gora je krenula u svojevrsnu marketinšku ofenzivu po pitanju spornog školskog broda “Jadran”, proslavom 85. rođendana ovog jedrenjaka čeličnog trupa, plovila koje je izgrađeno u Hamburgu, isporučeno u Kraljevinu Jugoslaviju 16. srpnja 1933. godine (Tivat) i primljeno u službu tadašnje Ratne mornarice 6. rujna 1933. u Splitu. Ministarstvo obrane Crne Gore tako poziva na tjedan dana proslava, od 11. do 20 kolovoza ove godine:

“Sretan 85. rođendan našem najljepšem i najvrijednijem brodu!
Proslavite s nama ovaj jubilej, očekuje vas bogat program manifestacija! Za 15. kolovoza bit će upriličen Dan otvorenih vrata, dođite obići brod, fotografirati se i razgovarati s članovima posade od 09:00h do 19:00h. Od 21:00h istog dana kao poklon brodu i posadi održat će se koncert hrvatske pjevačice Vanne. U nastavku tjedna, 17. kolovoza, bit će otvorena izložba fotografija „Jadrana“. Sutradan, s početkom u 08:00h, jedrit će jedriličarska regata. Središnja proslava 85. godišnjice našeg jedrenjaka bit će upriličena 20. kolovoza, kojoj će pored brojnih uzvanika prisustvovati i ministar obrane, Predrag Bošković“.

Ovaj su poziv popratile i fotografije dan ranijeg krstarenja po Boki Kotorskoj.

Kada se u Hrvatskoj saznalo za planiranu svečanost – prva se na udaru javnosti našla spomenuta pjevačica Ivana Vrdoljak (Vanna), koja je onda tijekom utorka, 14. kolovoza, i otkazala koncert koji se trebao održati danas u Tivtu, na palubi spornog broda “Jadran”. Kako je danas rekla Vanna za Novu TV: “Kada sam dobila, onda, potpunu informaciju – da bi moj nastup trebao biti centralni događaj slavlja 85. rođendana broda, koji je predmet spora između moje države Hrvatske i Crne Gore – ja sam procijenila da meni tamo nije mjesto, niti da je to dobar povod za moj nastup“. Riječ je tu trebala biti o njenom ukupno trećem nastupu u Crnoj Gori, u organizaciji Turističke organizacije Tivta – kao svojevrsnog poklona povodom proslave 85. godišnjice školskog broda “Jadran”.  Pri tome, bitno nejasnije ostaje – da li je u tijeku i kakvo ozbiljnije djelovanje organa Republike Hrvatske, koje bi konstruktivno utjecalo na ministra obrane CG Predraga Boškovića (nedavnog partnera i gosta u Zagrebu), te Vladu Crne Gore?

Sukcesijska neslaganja

Iako je u više navrata bilo govora o sukcesijskim pregovorima o statusu broda “Jadran” i njegovom povratku u Hrvatsku, očigledno je tu učinak aktualne garniture u MORH-u za sada jednak onome njihovih prethodnika. Naime, zapovjednik Mornarice VCG Tomanović tvrdi: “Mornarica Crne Gore nije upoznata o bilo kakvim međudržavnim razgovorima između Crne Gore i Republike Hrvatske što se tiče školskog broda ‘Jadran’“, dok se nešto slično čulo i iz crnogorskog Ministarstva odbrane. Tako je Predrag Bošković, ministar odbrane Crne Gore, za tamošnje medije izjavio:

“Brod ‘Jadran’ je vlasništvo države Crne Gore, odnosno njene Mornarice. Točno je da je Hrvatska iskazala interes za tim brodom. Oni smatraju da je on vlasništvo države Hrvatske. Mi, međutim, imamo svoje argumente. Sigurno je da nećemo dozvoliti da taj brod ili bilo što drugo bude prepreka za dobrosusjedske odnose s Hrvatskom ili nekom drugom zemljom“.

Kapetan korvete Zoran Ivanovski, 27. po redu zapovjednik školskog broda “Jadran”.

No, očigledno je da ovo pitanje ostaje ozbiljnom preprekom za potpunu normalizaciju odnosa Crne Gore i Hrvatske – odnosa koje je posljednjih godina obilježilo popustljivo ponašanje službenog Zagreba prema vlastima u Podgorici, kako u kontekstu članstva u NATO i EU, tako i po pitanju pomoći u provođenju brojnih reformi. S druge strane, iz službene Podgorice se na potraživanje broda “Jadran” odgovaralo raznim argumentima. Među one vrhunski nategnute spada i tvrdnja kako je nakon izbijanja rata između svih republika bivše Jugoslavije postignut dogovor da svo naoružanje i vojne instalacije bivše JNA, koje se na početku sukoba nađu na teritoriji pojedinih republika, mogu smatrati i vlasništvom tih republika. Ovo je stav koji itekako ide u korist Crnoj Gori, kamo je JNA povukla glavninu Flote JRM, brodovlja koje je odvajanjima za obranu gradila čitava Jugoslavija. Tako je Crna Gora, koja je od 1971. do 1989. u prosjeku pokrivala tek 1,9 posto obrambenih rashoda SFRJ (naspram 26,8 posto Hrvatske, te 36% Srbije s Vojvodinom) – prema proračunima stručnjaka za sukcesiju polagala pravo na oko 41 milijun USD od oko 2 milijarde USD ukupne vrijednosti JRM. Umjesto podjele po ulogu, u rukama Srbije i Crne Gore završilo je oko 1,5 milijardi USD vrijedne imovine JRM, među ostalim čak i 84,3 posto Flote JRM (čijih je tek 15,7 posto ostalo u Hrvatskoj, u kojoj je većina tih plovila nekada imala svoje matične luke). Među otetim brodovljem našao se i školski brod “Jadran”, koji je doduše u međuvremenu ostao i jedno od rijetkih plovila bivše JRM, koje ne truli po crnogorskim navozima, već je u školskoj i protokolarnoj službi gdje izaziva periodične trzavice u odnosima Zagreba i Podgorice.

Praktične posljedice spora

Ovi problemi odražavaju se periodično. Itekako je kiseo okus u ustima ljubitelja pomorstva u Hrvatskoj ostavio nastup školskog broda “Jadran” pod zastavom Srbije i Crne Gore, u Portsmouthu 2005. godine, kad je Velika Britanija slavila 200 godina bitke kod Trafalgara. Otkad je “Jadran” 12. travnja 2017. izašao iz još jednog višegodišnjeg remonta (petog po redu), Crna Gora opet nastoji organizirati njegova krstarenja Jadranskim morem i Mediteranom. Dok je prošlogodišnju planiranu turu Tivat-Venecija-Kopar-Kotor spriječilo odlučno reagiranje Republike Hrvatske (navodno je bilo govora i o mogućem uzapćenju broda na Jadranu), izgleda da su ove godine stvari krenule tradicionalno mlako i neuspješno. Tako se u svibnju ove godine sve svelo na protestnu notu upućenu iz Hrvatske na Maltu, otočnu državu koju pismo iz Zagreba nije potaklo da otkaže gostoprimstvo brodu “Jadran” na turi Tivat-Valeta-Tivat. Time je nastavljeno bljutavo ponašanje hrvatske diplomacije, koja i inače po pitanju sukcesije vojne imovine bivše JNA prije svega pokazuje nedostatak kičme, labavo pravdan održavanjem dobrosusjedskih odnosa s državama iz “susjedstva”.

Za to vrijeme, u Crnoj Gori se slušaju izjave kakve su one Milenka Katića, Srbina iz Sinja te jednog od bivših zapovjednika jedrenjaka “Jadran” nakon otuđenja (u periodu od 2003. do 2006. godine). On za crnogorske medije tvrdi: “‘Jadran’ je nešto najbolje i najljepše u brodarstvu Crne Gore. Ja često kažem da je to najljepši starac u Crnoj Gori“, dodajući:  “Oni to mogu da provuku kroz obuku za oficire iz zemalja Mediterana koje su članice NATO. Onda bi postojala mogućnost da brod ode i u Split, da se tamo otvori neka akademija koja bi bila za obuku oficira pomorskog smjera. Naša država, međutim, ne bi smjela da dozvoli da Jadran ne bude crnogorski brod i sa crnogorskom zastavom. Sve drugo nije problematično u smislu da jedrenjak služi za obuku“.

Ostaje za vidjeti – hoće li to ostati tako, ili će Hrvatska ipak smoči kičme, odlučnosti i snage da “Jadran” vrati na njegov namjenski sagrađen gat u Ratnoj luci Lora.

Photo: Ministarstvo obrane CG/društvene mreže

U prvom dijelu intervjua za portal Obris.org kontraadmiral Predrag Stipanović, zapovjednik HRM-a, govorio je o već tekućoj obuci posade za novi OOB, o početku sudjelovanja HRM i OS RH u Operaciji Sophia (što je jučer potvrdila i Vlada RH), najavio je stavljanje dva DBM-a na raspolaganje NATO-saveznicima, te još niz planova čije je ostvarenje u tijeku ili bi se tek trebali realizirati. U današnjem drugom dijelu intervjua kontraadmiral Stipanović najavljuje veliku vojnu vježbu koja se planira za 2018. godinu, konačno umirovljenje radarskog sustava Enhanced Peregrine, ponovno ustrojavanje mornaričko-desantnog pješaštva, i brojne druge novosti u Hrvatskoj ratnoj mornarici.

Vratimo se sad opet na opremanje i modernizaciju. Hoće li ove godine ponovno biti ispaljivanja RBS-ova? Koja je dinamika ispaljivanja?

Ispaljivanje RBS-a u planu je tek 2018. godine

Ispaljivanje RBS-ova nije u planu za ovu godinu. Mi ćemo ove godine završiti s remontom određenog broja tih raketa, i produžit ćemo njihov životni vijek. Ono što je za nas najbitnije, 2015. i 2016. godine smo provjerili sve platforme koje nose taj sustav, provjerili smo ispravnost brodske opreme, a onda i same rakete. Kod ispaljivanja ovih raketa, s obzirom na njihovu cijenu, zaista treba biti racionalan. Provjerili smo sve, lansirali smo i s MOL-a i s „Dmitra Zvonimira“, lansirali smo i s raketne topovnjače Helsinki klase. Sad se pripremamo za iduću godinu, za veliku združenu vježbu “Velebit 2018”, u sklopu koje se planira i ispaljivanje rakete. Ljudi su obučeni, najbitnije je da se održavanje provodi sukladno dinamici i načinu kako je to definirano. Inače, mi smo za proizvođača ovih raketa, švedski Saab, jedna od najboljih reklama koje u svijetu trenutno postoje.

Ne podiže li ovo usporavanje vjerojatnost da za koju godinu, istekom resursa, ostale RBS-ove bacimo u smeće?

Ne.

S druge strane, što je sa zapovjednim sustavom, 9LV, koji isto nije baš najnoviji?

Kao što sam rekao, u Dugoročnom planu razvoja OS jedna od planiranih stavki je i predviđena modernizacija sustava za upravljanje vatrom. Brodovi Helsinki klase imaju već originalno sustav 9LV. On je u relativno dobrom stanju, u odnosu na „Krešimira“ i „Zvonimira“ jer s obzirom na embargo i neke druge stvari, mi nismo mogli napraviti potpunu inačicu toga sustava. Pomorski centar za elektroniku je isto tu jako bitna sastavnica u sposobnosti održavanja naše elektronike i sustava. Sigurno da i oni imaju mogućnost da se razvijaju i dalje, pogotovo što su u partnerstvu s francuskom kompanijom Thales i nekim drugim zapadnim kompanijama, mislim da dosta dobro rade svoj posao. Tako da je modernizacija sustava za upravljanje vatrom predviđena na brodovima 11 i 12, a onda ćemo vidjeti i za 41 i 42.

Moram primijetiti, vi praktički ne spominjete “Šibenik”. Tim više što na njemu, ako se ne varam, 9LV je još analogni…

“Šibenik” je već pomalo na kraju svojih resursa. On je 1976. godište. Sentimentalno sam vezan za taj brod, jer sam na tom brodu šest godina bio zapovjednik. Mi ćemo taj brod koristiti za obuku mladih časnika, ako bude trebalo i za potrebe Obalne straže – s obzirom na njegove manevarske sposobnosti i brzinu, dvije plinske turbine i dva diesel motora, ali mislim da u taj brod, sad već kao četrdesetjednogodišnjaka, ne treba planirati nikakvo veće ulaganje. Mislim da je u ovom slučaju bolje ići na opremanje i dizanje sposobnosti topovnjača 11 i 12, i onda poslije toga i 41 i 42 jer, danas-sutra, kada budu dolazili novi protubrodski raketni sustavi i višenamjenski izvanobalni ophodni brod – mi ćemo premostiti i eventualno otpis “Šibenika”.

Moramo tu pitati još jednu stvar. Spominjemo niz brodova, spominjemo 9LV. Oni se, ako se ne varam, mogu međusobno uvezivati. Nekad davno, šire uvezivanje se rješavalo sustavom STINA Jadran. Razmišlja li HRM razmišlja o nekakvom takvom linku? O nekakvom ozbiljnom kriptiranom linku, koji bi to sve mogao obuhvatiti?

Ne samo da razmišljamo, mi već radimo na tome. Sustav STINA Jadran je ZIS sustav nekadašnje mornarice i on nikad nije bio na uporabi u HRM-u. U HRM-u se koristio ZIS sustav JADRAN koji se razvio tijekom Domovinskog rata. Danas mi imamo sustav SEVID, kojim su uvezani svi senzori koji se nalaze u Hrvatskoj ratnoj mornarici. Isto tako, integrirane su AIS stanice koje se nalaze kod Ministarstva mora, prometa i infrastrukture. Sada smo u razgovorima i s Ministarstvom unutarnjih poslova da se i njihovi senzori – znači, radari koje su nabavili kroz EU fondove i opto-elektronika – integriraju u taj sustav. U konačnici sustav SEVID bi koristio zaštićeni link. U HRM se predviđa uvođenje NATO mornaričkog zapovjedno-informacijskog sustava.

Opet malo vučem prema natrag, u prošlost… Pretpostavljam da nekakvo zapovjedno mjesto, kakvo je bilo na Visu, s obzirom u kojem je stanju – to možemo zaboraviti. Razmišlja li se o nekakvoj drugoj ozbiljnoj, tvrdoj, fortificiranoj lokaciji, na koju bi se takav centar moglo, da tako kažem, sigurno spremiti?

Ne samo Vis, već i ostale naše postaje obalnog motrenja mogu se koristiti kao izdvojena zapovjedna mjesta. Koncept koji se koristio u nekim prošlim vremenima je napušten. HRM je prije dvadesetak godina napustio koncept stacionarnih zapovjednih mjesta i prešlo se na mrežni koncept tako da se zapovjedno mjesto može uspostaviti na različitim vojnim lokacijama odnosno brodovima, za što je razvijena komunikacijska infrastruktura.

Da, ali objekt “Vela Glava” je ruiniran do nezamislivoga…

Morate biti svjesni činjenice da je u proteklih dvadesetak godina jedan veliki broj vojnih lokacija proglašen neperspektivnim, napušten i predan lokalnoj samoupravi. U kakvom su oni sad trenutno stanju nemam informaciju, ali sve vojne lokacije koje su proglašene perspektivnim, prije svega za HRM, održavaju se sukladno mogućnostima i njihovoj namjeni. Objekt „Vela glava“ koliko je meni poznato nije bio predviđen za zapovjedno mjesto.

Mene strašno tu zanima sudbina kompleksa kod Žrnovnice – Korešnice, koja stoji prazna i zaboravljena. Em je relativno novija, em nije previše devastirana…

Korešnica je, i u vremena kada se gradila, bila građena s nekom drugom perspektivom, drugačijom nego što je to danas. Tako da, sukladno i mogućnostima, ali i novim izazovima i prijetnjama sa kojima se suočavamo, pa i ulaskom u NATO – situacija se ipak na neki način promijenila, i taj koncept građenja takvih zapovjednih mjesta je napušten.

Što je s modernizacijom radara Enhanced Peregrine? Da li je ona još aktualna ili će se ići na nabavu nekog novog radarskog sustava?

Jedan od radara Enhanced Peregrine, stacioniran na Visu

Mi ćemo sustav Enhanced Peregrine, koji imamo sada na raspolaganju, nastaviti koristiti u stanju u kakvom on jest. Neće se ići na njegovu modernizaciju. Držim, naime, da bi to bilo gubljenje vremena. Predložio sam načelniku GS i ministru obrane da idemo sa nabavom novog sustava za nadzor mora. Upravo radimo na izradi taktičke studije, koju očekujem da ćemo uskoro završiti kako bi se studija izvodljivosti mogla napraviti do kraja godine. Rade je naši ljudi – iz HRM-a, GS i Ministarstva obrane. Po meni, definitivno, treba se ići u nabavu novog radarskog sustava. Jedan od naših vrlo važnih strateških ciljeva je nadzor površinske situacije na moru. To nam je i cilj sposobnosti koji smo prihvatili u sklopu paketa ciljeva sposobnosti koje Oružane snage i Ministarstvo obrane RH implementiraju. Nakon „papirnatog“ dijela posla, kojeg ćemo završiti ove godine, ja očekujem da bi se možda 2018. godine krenulo s međunarodnim natječajem, te da bi negdje do kraja 2019. ili 2020. dobili novi sustav. Ali, definitivno, Enhanced Peregrine mi održavamo s vlastitim sposobnostima, ovdje unutar HRM-a, i uz potporu Pomorskog centra za elektroniku. Ipak je on vojni radar, snaga mu je takva kakva je, frekventno je agilan, otporan je na ometanja, i uz određena ograničenja ipak upotpunjuje našu pomorsku situacijsku sliku SEVID-a, kao jedan od raspoloživih senzora.

Kad se spomenu Peregrini, to je recimo bila mreža “More”. Ona je gledala i prema ZERP-u. S druge strane, čuju se glasovi da nam to nedvojbeno treba, ali i da bi se na to fino nadovezala neka manja, finija mreža za nadzor unutarnjih voda…nekakva mreža “Obala”, recimo. Je li bilo razmišljanja na tu temu?

Na određeni način mi to već imamo. Ministarstvo mora, pomorstva i infrastrukture je duž obale postavilo deset radara koji služe za nadzor pomorskog prometa i prilaza većim lukama. Ministarstvo unutarnjih poslova je također postavilo četiri radara i mrežu optoelektroničkih sustava u sklopu nadzora Schengenske granice na moru. Isto tako, postavljen je i sustav AIS. Kad se tome doda mreža naših radarskih sustava onda se može reći da je nadzor površinske situacije na moru prilično dobro pokriven.

Ne gledaju li oni isto tako većinom prema ZERP-u?

Ne. Ministarstvo mora, pomorstva i infrastrukture, kao što sam rekao, razvilo je mrežu radarskih sustava s težištem na sigurnost plovidbe i prilazima luka. Na pozicijama na kojima se nalaze radari pokrivaju se u dobrom dijelu i unutarnje vode.

Nije li nedavna nesreća u Koločepskom kanalu otvorila niz pitanja oko toga?

Teško je sad nešto reći u nedostatku informacija, što i kako se točno dogodilo, ali koliko god se ulagalo i u senzore, elektroniku, u sustav nadzora, nikada neće biti idealno.

Sudjelovali ste u razgovorima oko raspolaganja vojnim objektima u Pločama. U kojem razdoblju će se ti objekti oživjeti i s kojom svrhom?

Obilazak objekata u Pločama (Photo:MORH)

Kada govorimo o objektima koji se nalaze na području Ploča i predaji lokalnoj samoupravi – od 14 lokacija mi zadržavamo samo 3 lokacije: to je vojarna “Neretva”, to je strateško skladište UbS-a, gdje su smještene morske mine, i onaj mali otočić ispred skladišta UbS-a “Tatinja”, koji je na neki način prirodna zaštita cijele te lokacije. Mi smo u proteklih 10-15 godina samo na području Ploča lokalnoj samoupravi predali 440 tisuća kvadratnih metara površine, što zemlje, što vojnih objekata. Sada je ostala ta vojarna – ona ima nekih 60-70 tisuća metara kvadratnih, i mi tu želimo razviti mornaričko-desantno pješaštvo. S obzirom na sve okolnosti, i iskustva koja smo imali iz Domovinskog rata, južni dio RH vrlo je uzak manevarski prostor. Zato je naša namjera, prije svega, imati jednu takvu postrojbu čija će zadaća biti provođenje mjera sustava obrane i odvraćanja potencijalnih ugroza u priobalju i na otocima. U ovom trenutku idemo sa satnijom, koja će na sebe vezati i pričuvu, i to razvrstanu pričuvu tipa A, kroz uvježbavanja i izvršavanja raznih zadaća, prije svega onih zadaća koje su vezane za mornaričko-desantno pješaštvo, ali i potporu civilnom stanovništvu.

O kojim rokovima se tu govori?

Ova postrojba bi trebala brojati nešto više od 150 ljudi kao djelatnog sastava. Mi bi do kraja godine završili projektnu dokumentaciju, da bi iduće godine krenuli s prvom fazom odnosno uređenjem smještajnog objekta i skladišnih kapaciteta za tu satniju. Paralelno s građevinskim uređenjem objekata do kraja 2018. ustrojili bi inicijalne elemente satnije MDP-a, zapovjedništvo i 1. vod. Dostizanje pune operativne sposobnosti ove postrojbe planiramo do kraja 2019. godine. Procjena je da bi trebalo uložiti u cijelu tu infrastrukturu nekih 12 milijuna kuna kako bi se osigurali uvjeti za život i rad djelatnika satnije. Na ovaj način stvorili bi se uvjeti i za moguće pružanje potpore u smještaju djelatnicima i drugih tijela državne uprave.

Definitivno jug obale ima malu stratešku dubinu, dakle tu govorimo o mogućem ubacivanju ljudstva s mora na obalu. Pri tome, ako do ičega dođe, njima treba podrška – ta podrška je opet s mora, a težište je na Obalnoj straži. Ne traži li to automatski flotu? Flotu s pravom, ozbiljnom vatrenom moći?

Naravno da traži. Zato i govorimo o raketnim topovnjačama, zato govorimo o izvanobalnom ophodnom višenamjenskom brodu, i na taj način o oživljavanju tradicionalne flote. Mi se nikad nismo odrekli tradicionalne flote. Kad sam rekao da je sada možda težište na Obalnoj straži – to je zato što je ona sad u fokusu svih tih događanja, na migracije i zaštite nacionalnih interesa u području ZERP-a. Pa ipak, sukladno mogućnostima,  ništa manje ne održavamo, ni sposobnosti koje se odnose na tradicionalnu mornaricu. Ovo što smo napravili s protubrodskim raketama – to je dio te priče. I svi drugi napori, koji idu za razvojem protuminskih sposobnosti ronitelja, ali i protuminskih sposobnosti s brodovima, i to je dio te priče o tradicionalnoj mornarici. Znači, ne zanemaruju se sposobnosti tradicionalne mornarice u odnosu na obalnu stražu. Tradicionalna mornarica se i dalje razvija, kako kroz modernizaciju radarskog sustava, tako i kroz modernizaciju i rekonstrukciju topovnjača, za izvršavanje pomorskih presretanja, s onim sposobnostima koje one imaju.

Spomenuli ste mogućnost međuresornog korištenja tih objekata u Pločama. Nedavno je potpisan ovaj Sporazum o zasnivanju studija za vojno pomorstvo, koji je isto zamišljen kao objedinjavanje obrazovanja pomorskih časnika za sve institucije. Čime će tu HRM doprinijeti, i što će HRM s tim studijem dobiti?

Obilazak TT zbora na SRC Jarun povodom ovogodišnejg Dana OS RH

HRM će dobiti najviše od svih – dobit će osposobljene stručne ljude, koji će moći preuzeti odgovorne dužnosti, zapovijedanje brodovima, zapovijedanje divizijunima i, na kraju krajeva, i mornaricom. Studij će trajati 5 godina. Nositelj ustrojavanja je Hrvatsko vojno učilište, ali zapovjedništvo HRM-a je vrlo aktivno sudjelovalo u cijeloj pripremi za uspostavljanje tog studija – od izrade nastavnih planova i programa do izrade kompetencija koje ti ljudi moraju imati u konačnici, kada završe studij. Tako da će HRM, odnosno, ti mladi ljudi kada budu dolazili u Mornaricu, biti na najvišoj razini osposobljenosti za izvršavanje svojih namjenskih zadaća. Naravno, studij nije namjenjen samo za potrebe HRM-a, već će se na njemu školovati mladi ljudi za potrebe Ministarstva unutarnjih poslova i Ministarstvom mora, prometa i infrastrukture. Vjerojatno će i neki drugi prepoznati mogućnost da se uključe u takav studij, u dogledno vrijeme. Već ima upita i od strane zemalja u regiji, njihovih Mornarica, da bi se i oni uključili – s obzirom na to o kakvim sposobnostima se radi, i što mi u stvari u konačnici očekujemo od tog časnika kad završi ovu izobrazbu.

Svi objekti i infrastruktura, koja se nalazi u Lori, bit će na raspolaganju studentima – počevši od smještajnih kapaciteta, kabineta, amfiteatara, učionica i sportskih sadržaja. Mi smo isto tako uključeni i kroz ljetne kampove, u kojima se planira ukrcaj na naše bodove, obuka u jedrenju i veslanju, odnosno poznavanju tradicionalnih pomoračkih vještina. To je jedna zaokružena priča, gdje HRM sa svojim djelatnicima, kako kroz predavanja, tako i praktičnu obuku, vrlo aktivno u svemu tome sudjeluje.

Ministarstvo mora je obećalo dati na raspolaganje polaznicima brod “Kraljica mora“. No što je sa školskim brodom “Jadran”? Kakav je tu stav i vaš, kao HRM, pogotovo s obzirom na nedavno odustajanje tog broda od kružne ture po Jadranu, upravo zbog protesta hrvatske strane?

Sam “Jadran” izlazi iz mojih ingerencija, odnosno iz ingerencija Hrvatske ratne mornarice. Vi znate da je to pitanje sukcesije i tima koji je radio na cijelom tom projektu. Poznato vam je da se poduzimaju određene aktivnosti kako bi taj brod se u konačnici i vratio Republici Hrvatskoj, jer je vezan za našu tradiciju, matična luka mu je bila ovdje u Splitu. Poznate su nam okolnosti kako je došlo da je taj brod zadržan u Crnoj Gori. Takav brod nam definitivno treba u sklopu provedbe ovog vojnog studija pomorstva i brodogradnje, jer na takvom brodu se stječu zaista one temeljne mornarske sposobnosti. Naime, bez poznavanja temeljnih mornarskih vještina, nema pravog mornara.

Njegovo mjesto u Lori se znalo. Je li slobodno da ponovno prihvati „Jadran“?

Složit ćete sa mnom – posve je nevažno gdje je nekad bilo mjesto veza „Jadrana“. A za svaki brod kojim bi povećali flotu HRM-a zasigurno će se naći odgovarajuće mjesto!

Dok smo nedavno pisali o dovršetku remonta spornog školskog broda „Jadran“ u Crnoj Gori, te o planovima da se to plovilo koje RH potražuje u okviru sukcesije imovine negdašnje JNA uputi na krstarenje pokraj Hrvatske, sve do Venecije i Kopra – sada ta priča ima i nastavak. Naime, na kraju nema ništa od crnogorske plovidbe koja je u Lijepoj našoj opet uzburkala duhove brojnih zaljubljenika u more, brodove i Hrvatsku ratnu mornaricu. Kako je jučer pisala Slobodna Dalmacija, na poticaj „Udruge kapetan školskog broda ‘Jadran’“ u tu se priču uključilo i Ministarstvo obrane RH posebnim priopćenjem kojega citiraju:

„Naš stav bio je i ostao jasan –  brod ‘Jadran’ neraskidivi je dio naše pomorske povijesti. Hrvatska Vlada poduzet će sve legitimne korake kako bi ovaj brod bio vraćen pod hrvatski stijeg. Potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević je tijekom susreta s crnogorskim kolegom Predragom Boškovićem iznio hrvatske argumente u vezi š/b ‘Jadran’ te zahtjev da se on vrati matičnoj državi, Republici Hrvatskoj. 

Te stavove ministar Krstičević ponovio je i u pismu koje je ovih dana uputio crnogorskom kolegi ističući kako ovo pitanje treba riješiti u duhu prijateljske, dobrosusjedske suradnje, a na obostrano zadovoljstvo. Crnogorski ministar Bošković je izrazio spremnost za razgovore oko školskog broda ‘Jadran’ i rješavanja ovog pitanja. Na tragu ovih razgovora, 21. travnja ove godine izaslanstvo Ministarstva obrane i Ministarstva vanjskih i europskih poslova upućeno je u Crnu Goru kao dio radne skupine koja vodi razgovore s crnogorskom stranom radi rješavanja pitanja školskog broda ‘Jadran’ “.

Posljedice ovih žestokih reakcija na crnogorskoj strani vidljive su u zanimljivom jučerašnjem tekstu s crnogorskog portala BokaNews…

Umjesto da danas, kako je prvobitno bilo planirano, sa studentima i profesorima Pomorskog fakulteta isplovi na višednevno krstarenje do Venecije u Italiji i Kopra u Sloveniji, školski brod Mornarice VCG „Jadran“ jutros je s Pina u Tivtu krenuo samo na kraću vožnju Bokokotorskim zaljevom. Naime, „Jadran“ je s istaknutom ogromnom crnogorskom zastavom, po potpunoj bonaci, vozio Tivatskim zaljevom u pratnji još jednog broda MVCG – fregate 34 na koju su za ovu priliku bila ukrcana i dvojica pripadnika Zrakoplovstva VCG. Oni su održavali vezu i navodili vojni helikopter tipa „Gazela“ koji je kružio nad brodovima u plovidbi, i iz kojeg su filmski i foto-snimatelji snimali materijal za promotivne potrebe Ministarstva obrane.

Plovidba „Jadrana“ za Italiju i Sloveniju iznenada je minulog vikenda otkazana zbog, kako je službeno rečeno, „tehničkih razloga“, iako jedrenjak koji je upravo izašao s tri i pol godine dugog i preko 1,7 milijuna eura vrijednog generalnog remonta u brodogradilištu Bijela nema nikakav tehnički nedostatak ili kvar koji bi ga spriječio da narednih deset dana provede na moru, kako je to i prvotno bilo planirano. Zbog nove političke bure koja se digla u Hrvatskoj, i pritiska koji je na državne organe u Zagrebu napravila Udruga bivših kapetana „Jadrana“ iz Hrvatske, koja zahtijeva da se toj državi „vrati brod što joj je otet i bespravno iz Splita odveden u Tivat 1991.“, na najvišoj državnoj razini u Podgorici minulog vikenda je donijeta odluka da se otkaže plovidba starog jedrenjaka za Veneciju i Koper. Naredba da brod ne isplovi na krstarenje zatekla je i neugodno iznenadila posadu „Jadrana“ i pripadnike MVCG, ali su je oni, kao profesionalci, morali bespogovorno provesti.

Inače, ruta krstarenja „Jadrana“ sa studentima Pomorskog fakulteta je upravo zbog osjetljivih političkih okolnosti u vezi ovog broda, na kojeg pretendiraju i službeni Zagreb i Podgorica, bila postavljena daleko od hrvatskih teritorijalnih voda. Svečanom ispraćaju broda iz Tivta danas su trebali prisustvovati ministar obrane Predrag Bošković i načelnik Generalštraba VCG, general-pukovnik Ljubiša Jokić, koji su po originalnom scenariju trebali s „Jadranom“ ploviti od Tivta do Herceg Novog – gdje bi se iskrcali s jedrenjaka, nakon što on po tradicionalnom pomorskom ceremonijalu izmijeni pozdrave s fregatom 34. Od svega toga nije bilo ništa, već se „Jadran“, nakon foto-sesije s fregatom u zaljevu, povukao na vez u brodogradilište Bijela.

Crnogorski portal BokaNews (http://www.bokanews.me/) objavio je ovaj tekst 24. travnja 2017. godine pod originalnim nazivom “Jadran ostao kući, pozirao sa fregatom snimateljima”. Članak je u originalu dostupan na adresi: http://www.bokanews.me/featured/jadran-ostao-kuci-pozirao-fregatom-snimateljima/

Dok ni s jedne strane u javnost ne dopire ni riječ o međudržavnim razgovorima na temu sukcesije vojne imovine bivše SFRJ, Crna Gora nastavlja samovoljno prekrajati brodovlje negdašnje JRM. Nakon što već godinama traje priča o školskom brodu “Jadran” – plovilu koje je 1991. godine oteto iz ratne luke Lora u Splitu i jedan je od tek nekoliko premeta koje Hrvatska iz inventara JNA potražuje “u naturi” – sada su započeli i crnogorski radovi na masivnim prilagodbama negdašnjeg plovila RTOP-405 “Jordan Nikolov”. Ova je raketna topovnjača bila izgrađena 1979. u Kraljevici, kao predzadnja od ukupno šest brodova klase Končar.

Nakon godina planiranja, 3. ožujka 2017. započela je njena temeljita rekonstrukcija u “off-shore patrolni brod” (vanobalno ophodno plovilo) za potrebe nadzora pomorskog prostora Crne Gore. Napomenimo da se sličnu pregradnju planira i za još jedan brod iz te klase (negdašnji RTOP-406 “Ante Banina”), što će ta plovila učiniti poprilično različitima od negdašnjeg RTOP-402 “Vlado Ćetković” – jedine raketne topovnjače iz te klase koja je ostala u Hrvatskoj, služeći u HRM pod oznakom RTOP-21 “Šibenik”. Radovi na negdašnjem RTOP-405 izvode se prema projektima koje je Crna Gora kupila pri Brodarskome institutu u Zagrebu, o čemu smo već pisali na portalu Obris.org. Za detalje ove pregradnje, kao i stanje remonta školskoga broda “Jadran”, prenosimo tekst crnogorskoga portala Boka News.

Negdašnji RTOP-405 “Jordan Nikolov” u Bijeloj

Bivša raketna topovnjača 405 Mornarice Vojske Crne Gore, koju se rekonstruira u patrolni brod, podignuta je jučer (petak, 03. ožujka, op.ur.) u Bijeloj iz mora, na mali dok Jadranskog brodogradilišta, da bi inženjeri i radnici kompanije „Arsenal Rem“ iz Kraljeva obavili neophodne radove i preinake na podvodnom dijelu trupa tog ratnog broda. Prema neslužbenim saznajima, na brodu se otvaraju dva nova tehnološka otvora ispod vodene linije, za potrebe funkcioniranja novougrađenih uređaja i opreme.

„Arsenal Rem“, koga čine najvećim dijelom inženjeri i najbolji majstori bivšeg tivatskog vojnog brodogradilišta Arsenal, prošle je godine započeo obiman, skoro milijun eura vrijedan projekt rekonstrukcije topovnjače u tzv. off-shore patrolni brod, po projektu koji je za Ministarstvo obrane Crne Gore napravio renomirani Brodarski institut iz Zagreba. Do sada je na bivšoj raketnoj topovnjači obavljeno skidanje lansera za protubrodske rakete i dijela palubne opreme, ugrađeni su novi pomoćni motori „Volvo“ i remontirani glavni diezel-motori tipa MTU, konzervirane plinske turbine „Rols Royce Proteus“, a rekonstruirana je i modernizirana unutrašnjost broda, prostorije za boravak posade i smještaj namirnica. U toku je remont oba glavna topa „Bofors“ kalibra 57 mm, kao i priprema krmenog dijela broda na koji će se instalirati hidraulička dizalica nosivosti 3 tone i ležaj za brzi RHIB čamac dužine 6,5 metara, koji će koristiti tzv. boarding tim s topovnjače-budućeg patrolnog broda, prilikom kontrole i ukrcaja na druge brodove na moru.

Uskoro će početi i radovi na modernizaciji brodskog elektroničkog sustava za upravljanje vatrom 9LV-209, ugradnjom infracrvene kamere i laserskog daljinometra, a brod će dobiti i novu modernu elektroničku navigacijsku opremu koja će sadržati i ECDIS uređaj za prikazivanje elektronskih karti, AIS transponder i tzv. brodsku „crnu kutiju“, odnosno „voyage data recorder“. Planirano je da svi radovi na ovom 45 metara dugom i oko 250 tona teškom ratnom brodu budu završeni do listopada kada će bivša topovnjača 405, kao patrolni brod, biti ponovno uvedena u operativnu upotrebu Mornarice VCG.

Pri kraju i remont „Jadrana“

Školski broj “Jadran” (Photo: Stevan Kordić)

U Bijeloj je u završnoj fazi i obiman generalni remont školskog broda MVCG, jedrenjaka „Jadran“. Posao vrijedan 1,7 milijuna eura započet je još u rujnu 2013., a trebao je biti gotov do sredine ljeta naredne godine. To se, međutim, nije desilo, prvenstveno zbog problema u brodogradilištu u kojem je u međuvremenu pokrenut stečajni postupak, ali i zbog širenja obima posla na „Jadranu“, što je podrazumijevalo da se u hodu mijenjaju i projektna riješenja i obavljaju tehničko-tehnološka prilagođavanja. Brod koji je u proteklom periodu bukvalno „ogoljen do golog korita“ i potom nanovo sastavljan, uz ugradnju nove opreme, glavnog i pomoćnih motora te suvremene elektronike, pri čemu je najveći dio posla obavila sama posada „Jadrana“, trebao bi se do 1. travnja vratiti na svoj stalni vez u matičnoj luci Tivat. Odatle bi „Jadran“ u narednih dvadesetak dana trebao obaviti sve potrebne probne vožnje i uvježbavanja posade, prije nego što 24. travnja isplovi na višednevno školsko krstarenje do Venecije i Kopra s ukrcanim učenicima Srednje pomorske škole i studentima Fakulteta za pomorstvo iz Kotora.

* Crnogorski portal BokaNews (http://www.bokanews.me/) objavio je ovaj tekst 4. ožujka 2017. godine pod originalnim nazivom “Topovnjača dokovana u Bijeloj – pri kraju remont ‘Jadrana’ “. Članak je u originalu dostupan na adresi: http://www.bokanews.me/featured/topovnjaca-dokovana-bijeloj-pri-kraju-remont-jadrana/