Geopolitičke napetosti, politički pritisak i krize financiranja dovode u opasnost održivost multilateralnih mirovnih operacija, prema novoj analizi razvoja i trendova u multilateralnim mirovnim operacijama koju je u ponedjeljak, 25 svibnja, objavio Međunarodni institut za istraživanje mira u Stockholmu (SIPRI) uoči Međunarodnog dana mirovnih snaga Ujedinjenih naroda 29. svibnja. Broj osoblja u mirovnim operacijama krajem 2025. pao je na najnižu razinu u najmanje 25 godina, naglasio je taj ugledni i često citirani Institut. Zaključno s 31. prosinca 2025., u mirovne operacije bilo je raspoređeno 78.633 međunarodnih djelatnika, što je 49 posto manje nego 2016. i najniža razina barem od 2000. godine. Iako su brojke padale tijekom cijelog desetljeća, 2025. je zabilježila najoštriji međugodišnji pad u tom razdoblju – za 17 posto.

„Ako se stvari nastave na ovaj način, mogli bismo vidjeti dramatično slabljenje multilateralnog upravljanja sukobima i gotovo potpuno marginaliziranje institucija poput Ujedinjenih naroda, zbog savršene oluje financiranja, političkih i geopolitičkih čimbenika“,

rekao je dr. Jaïr van der Lijn, direktor SIPRI-jevog programa za mirovne operacije i upravljanje sukobima, dodavši: „Rezultat će vjerojatno biti više sukoba, a ti sukobi vjerojatno će imati još teže posljedice na civile jer države napuštaju davno uspostavljene norme.“

Ukupno 58 multilateralnih mirovnih operacija bilo je aktivno u 34 zemlje ili teritorija diljem svijeta tijekom 2025. To su tri operacije manje nego u 2024. Subsaharska Afrika i Europa bile su domaćini 18 misija, Bliski istok i Sjeverna Afrika (MENA) 14, Amerika 5, a Azija i Oceanija 3. Gotovo tri četvrtine (73 posto) osoblja raspoređeno je u samo pet misija, od kojih su četiri u subsaharskoj Africi.

Kriza financiranja

Došlo je do krize u financiranju mirovnih operacija UN-a jer glavni donatori nisu na vrijeme ili u cijelosti platili svoje obveze. U srpnju 2025. mirovne operacije UN-a suočile su se s manjkom od 2 milijarde američkih dolara – više od 35 posto ukupnog proračuna od 5,6 milijardi dolara za 2024.-2025. – te su neke bile prisiljene značajno smanjiti broj osoblja kao rezultat toga. U Vijeću sigurnosti UN-a tvrdokorni zahtjevi i prijetnje vetom stalnih članica komplicirali su odluke o obnavljanju mandata operacija. Na primjer, unatoč čestim kršenjima sporazuma o prekidu vatre između Izraela i Libanona iz 2024., Sjedinjene Države su tijekom pregovora o obnovi mandata u kolovozu 2025. zatražile prekid misije Privremenih snaga UN-a u Libanonu (UNIFIL). U kompromisnom potezu, Vijeće sigurnosti glasalo je za obnovu misije posljednji put do prosinca 2026. VS odobrilo je raspoređivanje proširenih sigurnosnih snaga s ad hoc koalicijom, Snagama za suzbijanje bandi, na Haitiju, uz stvaranje Ureda za potporu UN-a za pružanje logističke i operativne potpore. To se dogodilo nakon što je inicijativa koju su 2024. godine podržale SAD za transformaciju Multinacionalne misije sigurnosne potpore na Haitiju (MSS) u mirovnu operaciju koju vode i financiraju UN zaustavljena uglavnom zbog protivljenja Kine i Rusije u Vijeću sigurnosti UN-a.

Nema održivih alternativa upravljanju sukobima pod vodstvom UN-a

Iako od 2014. nijedna nova mirovna operacija pod vodstvom UN-a nije odobrena, par njiih je pokrenulo nekoliko regionalnih organizacija. Međutim, događaji u 2025. godini naglasili su ograničenja regionalno vođenih misija.

Poput UN-a, regionalne organizacije poput Afričke unije, Gospodarske zajednice zapadnoafričkih država (ECOWAS) i Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi (OESS) također su se borile s nedovoljnim financiranjem i zastojem u donošenju odluka o mirovnim operacijama – na primjer u Sudanu i Ukrajini – zbog geopolitičkih rivalstava.

„Regionalnim organizacijama nedostaju ključne sposobnosti kada je u pitanju uspješna, integrirana izgradnja mira, a istovremeno ih muči nedostatak financiranja i nemogućnost postizanja dogovora poput UN-a“,

rekla je dr. Claudia Pfeifer Cruz, viša istraživačica u SIPRI-jevom programu za mirovne operacije i upravljanje sukobima: „Kako se upravljanje sukobima pod vodstvom UN-a smanjuje, ono ostavlja sve veću prazninu koju alternativni modeli ne mogu popuniti.“

Ove godine navršava se 78 godina od dolaska UN-ovih mirovnih snaga na Bliski istok

Unatoč poteškoćama, postoje dokazi da podrška multilateralnom upravljanju sukobima u načelu ostaje široka i snažna. Na primjer, više od 130 država članica UN-a raspravljalo je o tome kako osigurati budućnost mirovnih operacija UN-a na Ministarskom sastanku za očuvanje mira u Berlinu u svibnju 2025. Također, novi mirovni sporazumi i sporazumi o prekidu vatre često uključuju planove za raspoređivanje multilateralne mirovne operacije, uključujući mirovni sporazum za Gazu iz listopada 2025. Međutim, u Vijeću sigurnosti UN-a i regionalnim tijelima, prijedlozi za nove ili rekonfigurirane operacije često su propadali zbog političkih podjela, otpora države domaćina i problema oko financiranja.

U tom kontekstu, odgovori na međunarodne krize sve više izlaze izvan utvrđenih institucionalnih okvira multilateralnih mirovnih operacija, umjesto toga poprimajući oblik jednostranih, bilateralnih i ad hoc aranžmana koji su često militariziraniji i izravnije pod utjecajem vlastitih interesa uključenih država. „Slom multilateralnog upravljanja sukobima nije neizbježan. Očito postoji široka podrška mirovnim operacijama UN-a u načelu“, rekla je Claudia Pfeifer Cruz.

„Međutim, kako bi se održalo multilateralno upravljanje sukobima, države će morati ići dalje od izraza podrške – morat će osigurati predvidljivo financiranje i stvoriti dovoljno političkog prostora kako bi se omogućili učinkoviti multilateralni odgovori.“

Ostali mirovne misije

Nova misija GSF (Gang Suppression Force) na Haitiju

Svih 10 najvećih doprinositelja vojnog osoblja multilateralnim mirovnim operacijama bilo je na globalnom jugu, objavio je SIPRI. Uganda je postala najveći doprinositelj vojnog osoblja, a slijede je Nepal, Bangladeš i Indija. Preostalih 10 najvećih doprinositelja nalazilo se u subsaharskoj Africi (Ruanda, Etiopija, Burundi i Kenija) ili Aziji i Oceaniji (Pakistan i Indonezija). Broj raspoređenog osoblja povećao se u Americi i Europi, ali se smanjio u svim ostalim regijama.

Dvije nove mirovne operacije osnovane su 2025. godine: Misija Afričke unije za podršku i stabilizaciju u Somaliji (AUSSOM) i Snage za suzbijanje bandi (GSF) na Haitiju. Obje su zamijenile postojeće misije. Četiri mirovne operacije zatvorene su 2025. godine, u Demokratskoj Republici Kongo, na Haitiju, u Iraku i u regiji Nagorno-Karabah u Azerbajdžanu.

Izdaci za obranu dosegnuli su 2887 milijardi dolara u 2025. godini, što je realno povećanje od 2,9 posto u odnosu na 2024. godinu. Vojni izdaci smanjili su se u Sjedinjenim Državama, ali su porasli za 14 posto u Europi i za 8,1 posto u Aziji i Oceaniji. Tri najveća vojna potrošača – SAD, Kina i Rusija – potrošili su ukupno 1480 milijardi dolara, ili 51 posto ukupnog globalnog iznosa, prema novim podacima koje je u ponedjeljak 27. travnja,  objavio Međunarodni institut za istraživanje mira u Stockholmu (SIPRI). Ta ugledna institucija naglašava da globalni vojni izdaci i dalje nastavljaju rasti, posebno uz porast europskih i azijskih izdvajanja za oružje i vojnu opremu. Međutim, ovi podaci SIPRI-a odnose se na stanje u 2025 godini prije sukoba u Perzijskom zaljevu koji je, unatoč primirju, daleko od mira.

Globalni vojni izdaci porasli su u prošloj godini kao 11. godini za redom tog uzastopnog rasta. Time je globalni vojni izdatak – vojni izdaci kao udio bruto domaćeg proizvoda (BDP) – dosegao 2,5 posto, najvišu razinu od 2009, naglašava SIPRI. S 2,9 posto, godišnji porast potrošnje bio je znatno manji od povećanja od 9,7 posto zabilježenog 2024. Međutim, ovo usporavanje uglavnom se objašnjava padom američke vojne potrošnje. Izvan SAD-a, ukupna potrošnja porasla je za 9,2 posto u 2025.

Američki izdaci se smanjuju zbog Ukrajine

S 954 milijarde dolara, vojni izdaci Sjedinjenih Država bili su 7,5 posto niži u proškoj nego u 2024. godini. Pad je prvenstveno posljedica činjenice da tijekom godine nije odobrena nova financijska vojna pomoć Ukrajini. To je bilo u oštroj suprotnosti s prethodne tri godine, kada je odobreno ukupno 127 milijardi dolara. Međutim, SAD su povećale ulaganja u nuklearne i konvencionalne vojne sposobnosti kako bi održale dominaciju na zapadnoj hemisferi i odvratile Kinu u Indo-Pacifiku, što su ključni ciljevi nove Strategije nacionalne sigurnosti.

„Pad američkih vojnih izdataka u 2025. vjerojatno će biti kratkotrajan“, rekao je Nan Tian, ​​programski direktor SIPRI-jevog programa za vojne izdatke i proizvodnju oružja. „Potrošnja koju je američki Kongres odobrio za 2026. porasla je na više od 1 bilijuna dolara, što je znatno povećanje u odnosu na 2025., a mogla bi dodatno porasti na 1,5 bilijuna dolara u 2027. ako se prihvati najnoviji prijedlog proračuna predsjednika Trumpa.“

Nagli porast europske potrošnje

Glavni doprinos globalnom povećanju vojne potrošnje u 2025. godini bio je porast od 14 posto u Europi na 864 milijarde dolara. Potrošnja Rusije i Ukrajine nastavila je rasti u četvrtoj godini rata u Ukrajini, dok su kontinuirani napori europskih članica NATO-a na ponovnom naoružavanju doveli do najvećeg godišnjeg rasta potrošnje u srednjoj i zapadnoj Europi od kraja Hladnog rata, naglašava SIPRI.

Ruska pak vojna potrošnja porasla je za 5,9 posto u 2025. na 190 milijardi dolara, što joj daje obrambeni izdatak od 7,5 posto BDP-a. Ukrajina, sedmi najveći potrošač u 2025. godini, povećala je svoju potrošnju za 20 posto na 84,1 milijardu dolara, odnosno čak 40 posto BDP-a.

„U 2025. godini vojna potrošnja kao udio u državnoj potrošnji dosegla je najvišu razinu ikad zabilježenu i u Rusiji i u Ukrajini“, rekao je Lorenzo Scarazzato, istraživač u SIPRI-jevom programu za vojne troškove i proizvodnju oružja. „Njihova će potrošnja vjerojatno nastaviti rasti 2026. ako se rat nastavi, s porastom prihoda od ruske prodaje nafte i očekivanim velikim zajmom Europske unije od strane Ukrajine.“

Tako je 29 europskih članica NATO-a potrošilo ukupno 559 milijardi dolara u 2025., a 22 od njih imale su vojnu potrošnju od najmanje 2,0 posto BDP-a, prema metodologiji SIPRI-ja. Njemačka je bila najveći vojni potrošač u skupini, s rashodima koji su porasli za 24 posto u odnosu na prethodnu godinu, odnosno na 114 milijardi dolara. Njemački vojni teret premašio je prag od 2,0 posto prvi put od 1990. godine, dosegnuvši 2,3 posto BDP-a u 2025. godini. Vojna potrošnja Španjolske porasla je za 50 posto na 40,2 milijarde dolara, čime je njezin vojni izdatak prvi put od 1994. godine premašio 2,0 posto BDP-a. „U 2025. godini vojna potrošnja europskih članica NATO-a rasla je brže nego ikad od 1953. godine, što odražava kontinuiranu težnju za europskom samostalnošću uz sve veći pritisak Sjedinjenih Država da se ojača raspodjela tereta unutar saveza“, rekla je Jade Guiberteau Ricard, istraživačica u SIPRI-jevom programu za vojne rashode i proizvodnju oružja. „Kako se države trude ispuniti nove ciljeve potrošnje NATO-a dogovorene 2025. godine, postoji rizik da granice između vojnih i drugih rashoda „vezanih uz obranu i sigurnost“ postanu nejasne, smanjujući transparentnost i dodatno komplicirajući procjenu vojnih sposobnosti.“

Stabilna izdvajanja na Bliskom istoku

Vojna potrošnja na Bliskom istoku dosegla je procijenjenih 218 milijardi dolara u 2025., što je samo 0,1 posto više nego u 2024. Osim Izraela, većina ostalih velikih potrošača u regiji za koje su dostupni podaci povećala je svoju potrošnju.

Izraelski Iron Dome trenutno štiti nebo iznad Ujedinjenih Arapskih Emirata

Vojna potrošnja Izraela smanjila se za 4,9 posto na 48,3 milijarde dolara, što odražava smanjenje intenziteta rata u Gazi tijekom 2025. nakon sporazuma o prekidu vatre s Hamasom u siječnju 2025. Ipak, izraelska potrošnja ostala je 97 posto veća nego u 2022. Vojna potrošnja Turske porasla je za 7,2 posto u 2025. na 30,0 milijardi dolara, dijelom zbog tekućih vojnih operacija u Iraku, Somaliji i Siriji.

Iranska potrošnja smanjila se drugu godinu zaredom, pala je za 5,6 posto, odnosno na 7,4 milijarde dolara u 2025. Realno smanjenje posljedica je visoke godišnje inflacije od 42 posto, a potrošnja je porasla u nominalnom iznosu. „Unatoč nedavnim sukobima, iranska vojna potrošnja smanjila se u realnom iznosu zbog ekonomskih poteškoća“, rekla je Zubaida Karim, istraživačica u SIPRI-jevom programu za vojne rashode i proizvodnju oružja. „Međutim, službene brojke gotovo sigurno podcjenjuju stvarnu razinu iranske potrošnje – Iran također koristi izvanproračunske prihode od nafte za financiranje svoje vojske, uključujući proizvodnju projektila i dronova.“

Azija i Oceanija bilježe najbrži rast vojnih izdataka od 2009. godine

Vojni izdaci u Aziji i Oceaniji iznosili su ukupno 681 milijardu dolara u 2025. godini, što je 8,1 posto više nego u 2024. godini – najveći godišnji porast od 2009. godine. Kina, drugi najveći vojni potrošač na svijetu, povećala je svoje vojne izdatke za 7,4 posto na 336 milijardi dolara. Ovo je bio 31. uzastopni međugodišnji porast, jer je Kina nastavila svoj nastojanja za modernizacijom vojske. Čini se da obnovljena kampanja protiv korupcije u vojnoj nabavi nije ograničila potrošnju.

Japanski vojni izdaci porasli su za 9,7 posto i dosegli 62,2 milijarde dolara u 2025. godini, što je ekvivalentno 1,4 posto BDP-a – najvećem udjelu od 1958. godine. Vojni izdaci Tajvana porasli su za 14 posto, odnosno na 18,2 milijarde dolara (2,1 posto BDP-a), što je najveći godišnji porast od 1988. godine, u kontekstu intenziviranja vojnih vježbi Narodnooslobodilačke vojske oko otoka. „Američki saveznici u Aziji i Oceaniji, poput Australije, Japana i Filipina, troše više na svoje vojske, ne samo zbog dugotrajnih regionalnih napetosti, već i zbog rastuće neizvjesnosti oko američke podrške“, rekao je Diego Lopes da Silva, viši istraživač u SIPRI-jevom programu za vojne rashode i proizvodnju oružja. „Kao i u Europi, američki saveznici u Aziji i Oceaniji također su pod pritiskom Trumpove administracije da troše više na svoje vojske.“

Inače, kao što smo prije napisali, riječ je o troškovima u prošloj godini. Kako rat Irana te SAD-a i Izraela „guta“ milijarde dolara te prijeti globalnim gospodarskim i društvenim potresima, bit će zanimljivo pričekati prve pokazatelje koštanja tog sukoba.

Trgovina oružjem u svijetu i vrijednost transakcija vezanih za naoružanje povećala se za 9,2 posto između 2016. i 2021. te  2025. Države u Europi više su nego utrostručile svoj uvoz oružja, što je čini najvećom regijom primateljicom. Ukupni izvoz Sjedinjenih Američkih Država, najvećeg svjetskog dobavljača oružja, povećao se za 27 posto. To je uključivalo povećanje izvoza američkog oružja u Europu od 217 posto, prema novim podacima koje je u ponedjeljak, 9. ožujka,  objavio Stockholmski međunarodni institut za istraživanje mira (SIPRI), a dostupnima na www.sipri.org.

Ta ugledna i često citirana ustanova procijenila je da je povećanje globalnih tokova oružja bilo najveće od 2011. do 2015. godine. To je u velikoj mjeri posljedica rasta transfera u Ukrajinu (koja je primila 9,7 posto svih transfera oružja u razdoblju 2021. – 2025.) i druge europske države. Osim u Europu i Ameriku, uvoz oružja u sve ostale regije svijeta smanjio se. „Dok napetosti i sukobi u Aziji i Oceaniji te na Bliskom istoku i dalje potiču uvoz oružja velikih razmjera, nagli porast tokova oružja u europske države povećao je globalne transfere oružja za gotovo 10 posto“, rekao je Mathew George, direktor SIPRI-jevog programa transfera oružja. „Isporuke Ukrajini od 2022. godine najočitiji su čimbenik, ali većina drugih europskih država također je počela uvoziti znatno više oružja kako bi ojačale svoje vojne sposobnosti protiv uočene rastuće prijetnje Rusije.“

SAD pojačavaju dominaciju u izvozu oružja

Sjedinjene Države su u razdoblju 2021. – 2025. isporučile 42 posto svih međunarodnih transfera oružja, u odnosu na 36 posto u razdoblju 2016. – 2020. SAD su u razdoblju 2021. – 2025. izvozile oružje u 99 država, uključujući 35 država u Europi, 18 u Americi, 17 u Africi, 17 u Aziji i Oceaniji te 12 na Bliskom istoku. Po prvi put u dva desetljeća, najveći udio američkog izvoza oružja otišao je u Europu (38 posto), a ne na Bliski istok (33 posto). Ipak, najveći pojedinačni primatelj američkog oružja bila je Saudijska Arabija (12 posto američkog izvoza oružja). „SAD su dodatno učvrstile svoju dominaciju kao dobavljač oružja, čak i u sve multipolarnijem svijetu“, rekao je Pieter Wezeman, viši istraživač u SIPRI-jevom programu za transfer oružja.

„Za uvoznike, američko oružje nudi napredne mogućnosti i način njegovanja dobrih odnosa sa SAD-om, dok SAD izvoz oružja smatra alatom vanjske politike i načinom jačanja svoje industrije naoružanja, što nova strategija Trumpove administracije pod nazivom Amerika na prvom mjestu u transferu oružja još jednom jasno pokazuje.“

Ostatak svijeta ne miruje

Francuska je bila drugi najveći dobavljač oružja u razdoblju 2021. – 2025., s udjelom od 9,8 posto u globalnom izvozu. Izvoz oružja povećao se za 21 posto između 2016. i 2021. – 2025. Francuska je izvozila u 63 države, s najvećim udjelom u Indiji (24 posto), Egiptu (11 posto) i Grčkoj (10 posto). Izvoz oružja iz Francuske unutar Europe porastao je za više od pet puta (+452 posto), ali gotovo 80 posto i dalje je otišlo izvan regije.

Razočaranje u ruskoj vojnoj industriji

Međutim, Rusija je bila jedini među 10 najvećih dobavljača čiji je izvoz oružja znatno pao (–64 posto). Njezin udio u globalnom izvozu oružja smanjio se s 21 posto u razdoblju 2016. – 2020. na 6,8 posto u razdoblju 2021. – 2025. Rusija je u razdoblju 2021. – 2025. isporučivala oružje u 30 država i 1 nedržavnu organizaciju. Gotovo tri četvrtine (74 posto) ruskog izvoza oružja u razdoblju 2021. – 2025. otišlo je u tri države: Indiju (48 posto), Kinu (13 posto) i Bjelorusiju (13 posto).

Njemačka je u razdoblju 2021. – 2025. pretekla Kinu i postala četvrti najveći izvoznik oružja, s 5,7 posto globalnog izvoza oružja. Gotovo četvrtina ukupnog njemačkog izvoza oružja (24 posto) otišla je u Ukrajinu kao pomoć (a dodatnih 17 posto otišlo je u druge europske države). Izvoz oružja iz Italije porastao je za 157 posto, pomaknuvši je s desetog najvećeg izvoznika u razdoblju 2016. – 2020. na šestog najvećeg u razdoblju 2021. – 2025. Više od polovice talijanskog izvoza otišlo je na Bliski istok (59 posto), dok je 16 posto otišlo u Aziju i Oceaniju, a 13 posto u Europu.

Europa je najveći uvoznik

F-35 – američki izvozni adut

Europske države primile su 33 posto globalnog uvoza oružja, a uvoz u regiju povećao se za 210 posto između 2016. i 2021. – 2025. Nakon Ukrajine, Poljska i Ujedinjeno Kraljevstvo bili su najveći uvoznici u Europi u posljednjih pet godina. Gotovo polovica oružja prebačenog u europske države došla je iz SAD-a (48 posto), a slijede Njemačka (7,1 posto) i Francuska (6,2 posto). Percepcija prijetnje u vezi s Rusijom, pogoršana neizvjesnošću oko predanosti SAD-a obrani svojih europskih saveznika, potaknula je potražnju za oružjem među europskim državama članicama Sjevernoatlantskog saveza (NATO). Uvoz kombiniranog naoružanja 29 sadašnjih europskih članica NATO-a porastao je za 143 posto između 2016. – 2020. i 2021. – 2025. SAD je isporučio 58 posto tog uvoza u razdoblju 2021. – 2025. Sljedeći najveći dobavljači bili su Južna Koreja (8,6 posto), Izrael (7,7 posto) i Francuska (7,4 posto).

„Iako su europske tvrtke povećale proizvodnju oružja, a nova investicijska podrška Europske unije za industriju oružja država članica dovela je do brojnih narudžbi unutar EU, europske države nastavile su uvoziti američko oružje u razdoblju 2021. – 2025., posebno borbene zrakoplove i sustave protuzračne obrane dugog dometa“, rekla je Katarina Đokić, istraživačica u SIPRI-jevom programu transfera oružja. „Istodobno, najveći europski dobavljači nastavili su slati većinu svog izvoza oružja izvan Europe.“

Isporuke oružja u Aziju i Oceaniju padaju, uvoz Kine se više nego prepolovio

Emanuel Macron i Narendra Modi – Indija kao najveći naručitelj francuskih Rafalea

S 31 posto, države u Aziji i Oceaniji uvezle su drugi najveći udio oružja u razdoblju 2021. – 2025. To je bilo unatoč padu od 20 posto u odnosu na razdoblje 2016. – 2020. Pad je uglavnom posljedica smanjenja uvoza oružja u Kinu (–72 posto) i, u manjoj mjeri, u Južnu Koreju (–54 posto) i Australiju (–39 posto). Četiri države u Aziji i Oceaniji rangirane su među 10 najvećih uvoznika oružja u svijetu u razdoblju 2021. – 2025.: Indija, Pakistan, Japan i Australija. Glavni dobavljač u regiju u razdoblju 2021. – 2025. bio je SAD, koji je činio 35 posto regionalnog uvoza oružja. Rusija je činila dodatnih 17 posto, a Kina 14 posto. Indija je bila drugi najveći uvoznik oružja na svijetu. Uvoz se neznatno smanjio (-4,0 posto) između 2016. i 2020. te 2021. i 2025. Najveći udio indijskog uvoza oružja došao je iz Rusije, s 40 posto – znatno manji udio nego u razdoblju 2016.-2020. (51 posto) i gotovo upola manji u odnosu na razdoblje 2011.-2015. (70 posto). Indija se sve više okreće zapadnim dobavljačima. Uvoz oružja u Pakistan porastao je za 66 posto između 2016.-2020. i 2021.-2025. Kina je isporučila 80 posto pakistanskog uvoza oružja u razdoblju 2021.-2025., u odnosu na 73 posto u razdoblju 2016.-2020.

U istočnoj Aziji, Japan (+76 posto) i Tajvan (+54 posto) zabilježili su veliko povećanje uvoza oružja između 2016.-2020. i 2021.-2025. Kina je prvi put od 1991. do 1995. ispala iz 10 najvećih uvoznika oružja zbog proširene domaće proizvodnje vlastitih dizajna. „Strah od kineskih namjera i njezinih rastućih vojnih sposobnosti i dalje utječe na napore naoružavanja u drugim dijelovima Azije i Oceanije, koji često još uvijek ovise o uvoznom oružju“, rekao je Siemon Wezeman, viši istraživač u SIPRI-jevom programu za transfer oružja. „Na primjer, u Južnoj Aziji, velika količina oružja koju Indija uvozi uglavnom je posljedica percipirane prijetnje iz Kine i dugotrajnog sukoba Indije s glavnim primateljem kineskog izvoza oružja, Pakistanom. Uvezeno oružje korišteno je u sukobu 2025. između Indije i Pakistana.”

Bliski istok pak pada

Uvoz oružja država na Bliskom istoku smanjio se za 13 posto između 2016. i 2020. te 2021. i 2025. Tri od 10 najvećih svjetskih uvoznika oružja u razdoblju 2021. – 2025. nalazila su se u regiji: Saudijska Arabija (6,8 posto globalnog uvoza), Katar (6,4 posto) i Kuvajt (2,8 posto). Više od polovice uvoza oružja na Bliski istok dolazilo je iz SAD-a (54 posto), dok je 12 posto dolazilo iz Italije, 11 posto iz Francuske i 7,3 posto iz Njemačke.

IAI na zagrebačkom vojnom sajmu ASDA

„Zaljevske arapske države oblikuju trendove uvoza oružja na Bliskom istoku, pri čemu je Saudijska Arabija najveći uvoznik u regiji od 2011. do 2015., a Katar sada drugi najveći nakon što je više nego udvostručio svoj uvoz između 2016. i 2020. te 2021. – 2025.“, rekao je Zain Hussain. „S obzirom na niz regionalnih napetosti i sukoba, arapske države Perzijskog zaljeva rade na jačanju odnosa s dugogodišnjim dobavljačima poput SAD-a i Francuske, a istovremeno traže nove dobavljače.“ Naglasimo i da očito ovo izviješće nije uzelo u obzir sadašnji sukob Irana, te SAD-a i Izraela s druge strane.

Izrael je bio 14. najveći uvoznik oružja na svijetu u razdoblju 2021. – 2025., s porastom uvoza od 12 posto između 2016. – 2020. i 2021. – 2025. U razdoblju 2021. – 2025. SAD je isporučivao najveći udio izraelskog uvoza oružja (68 posto), a slijedila ga je Njemačka (31 posto). Tijekom rata na više frontova koji je proizašao iz izraelske velike vojne ofenzive u Gazi koja je započela u listopadu 2023., Izrael je nastavio primati oružje od raznih dobavljača, uključujući borbene zrakoplove F-35, navođene bombe i rakete iz SAD-a.

Ostali značajni događaji

Brazil je najveći uvoznik oružja u Južnoj Americi

Uvoz glavnog oružja u afričke države pao je za 41 posto između 2016. i 2020. te 2021. i 2025. Uvoz u Alžir pao je za 78 posto, dok se uvoz u Maroko povećao za 12 posto, što Maroko čini najvećim uvoznikom oružja u Africi.

Uvoz oružja u države u Americi porastao je za 12 posto između 2016. i 2021. i 2025. SAD je primio 52 posto uvoza oružja u regiju. Uvoz oružja u države Južne Amerike porastao je za 31 posto između 2016. i 2021. i 2025., pri čemu je 6 od 12 država povećalo svoj uvoz. Najveći udio otišao je u Brazil (60 posto uvoza u Južnu Ameriku), čiji je uvoz oružja porastao za 150 posto između 2016. i 2020. te 2021. i 2025.

U našem okruženju – Srbija predvodi

Inače, pedanti analitičari npr. portala DW primijetili su kako je Srbija u posljednjih pet godina uvezla najviše složenog naoružanja u regiji zapadnog Balkana. Iako su i druge države povećale vojnu potrošnju, razlika u volumenu nabavki ostaje velika. Srbija je u posljednjih pet godina uvezla najviše složenog naoružanja u regiji zapadnog Balkana, pokazuju najnoviji podaci Štokholmskog međunarodnog instituta za istraživanje mira. Iako su i druge države regije povećale vojnu potrošnju, razlika u obujmu nabavki ostaje velika. Srbija se tako nalazi na 37. mjestu u svijetu po uvozu složenih sustava naoružanja, ispred nekih članica EU-a u regiji, poput Hrvatske i Bugarske.

U posljednje vrijeme Srbija je sklopila nekoliko velikih ugovora s Izraelom

„Povećanje ulaganja u obranu najviše i najduže primjećujemo u Srbiji, gdje je tijekom posljednjeg desetljeća nastao pritisak da se obnovi naoružanje naslijeđeno iz JNA, a političko rukovodstvo je u tome prepoznalo i političko-simboličku vrijednost. Tenzije s Kosovom vjerojatno su dodatno potakle razmišljanje da je jači arsenal dobar adut u pregovorima s međunarodnim akterima“, objašnjava za DW istraživačica SIPRI-ja Katarina Đokić.

Prema podacima SIPRI-a, Srbija je u posljednjih pet godina uvezla složene sustave naoružanja iz 13 različitih zemalja. Najveći dobavljač bila je Kina, prije svega zahvaljujući nabavci sustava protuzračne obrane srednjeg dometa, dok su najveće donacije stigle iz Rusije i Bjelorusije. Ipak, ta struktura bi se uskoro mogla promijeniti, kaže istraživačica SIPRI-ja Katarina Đokić. Ako se realiziraju već potpisani ugovori, Francuska i Izrael mogli bi postati glavni dobavljači Srbije. „Meni ta raznovrsnost dobavljača govori o dvije stvari: prvo, Srbija nema vojnog saveznika, i drugo, ima dovoljno novca i spremnosti da uzima kredite za najskuplje sisteme naoružanja, zbog čega je atraktivan kupac za različite izvoznike“, zaključila je Đokić.

Europski, a posebno njemački proizvođači oružja prodali su u 2024. znatno više oružja nego u prethodnoj godini. Stockholmski međunarodni institut za istraživanje mira (SIPRI) navodi da je glavni razlog rat u Ukrajini i u Gazi. Izviješće SIPRI-ja o 100 najvećih svjetskih proizvođača oružja  pokazuje da vojna industrija nikad nije tako dobro prihodovala kao 2024. – njihovi prihodi od prodaje oružja i vojne opreme iznosili su prošle godine 679 milijardi američkih dolara. To je povećanje od 5,9 posto u odnosu na 2023., iako su već u toj godini eskalacija geopolitičkih napetosti, a prije svega rat u Ukrajini, doveli do povećane potražnje za oružjem. Taj se trend u 2024. samo dodatno ubrzao. Po prvi put od 2018. godine, svih pet najvećih tvrtki za proizvodnju oružja povećalo je svoje prihode od oružja. Nagli porast prihoda i novih narudžbi potaknuo je mnoge proizvođače na proširenje proizvodnih linija, povećanje pogona, osnivanje novih podružnica ili provođenje akvizicija. Je li, dakle, rat u Ukrajini dobar za biznis? „Za obrambeni sektor definitivno“, kaže za DW Nan Tian iz SIPRI-ja, jedan od autora izvješća, dodajući: „Proizvođači naoružanja i vojne opreme značajno su povećali svoje prihode u posljednje dvije godine.“ I ne samo to – razvijena je nova vojna oprema, zalihe su obnovljene, a uništena oprema zamijenjena.

Od sto kompanija navedenih u izvješću, 39 je sa sjedištem u SAD-u i po tome je ta zemlja uvjerljivo najvažnija lokacija za industriju oružja. Na njenih 39 kompanija otpada gotovo 50 posto prihoda od poslovanja s oružjem. Njihov rast od 3,8 posto je, međutim, i dalje relativno skroman. Naime, raširena kašnjenja u  proizvodnji i isporuci, te prekoračenja proračuna i dalje opterećuju razvoj i proizvodnju u ključnim programima koje predvode SAD, kao što su borbeni zrakoplov F-35, podmornica klase Columbia i interkontinentalni balistički projektil (ICBM) Sentinel. Nekoliko najvećih američkih proizvođača oružja pogođeno je rastućim troškovima, što povećava neizvjesnost oko toga kada se mogu isporučiti i rasporediti veliki novi sustavi naoružanja i nadogradnje postojećih.

Što se tiče 26 europskih kompanija (bez Rusije), one su pojedinačno zabilježile različite rezultate, ali su zajedno imale povećanje prihoda od 13 posto, odnosno na 151 milijardu dolara. Kompanije iz Njemačke bile su posebno uspješne – povećale su svoje prihode za čak 36 posto. „To je gotovo u potpunosti povezano s ruskom invazijom na Ukrajinu“, kaže Nan Tian. „Bundeswehr je povećao potražnju, a kompanije kao što su Rheinmetall ili Diehl proizvodile su tenkove, oklopne transportere i streljivo kako bi njemačka vojska zamijenila ono što je slala Ukrajini kao vojnu pomoć, ali i da bi povećala vlastite zalihe.“ Rat u Ukrajini posebno je pogodovao češkoj vojnoj industriji. Češka tvrtka Czechoslovak Group zabilježila je najveći postotni porast prihoda od oružja od svih 100 najvećih tvrtki u 2024.: za 193 posto, odnosno na 3,6 milijardi dolara. Tvrtka većinu svojih prihoda pripisuje Ukrajini jer je, među ostalim, Czechoslovak Group imala  koristi od Češke inicijative za streljivo, vladinog projekta za nabavu topničkih granata za Ukrajinu. Ukrajinska tvrtka JSC Ukrainian Defense Industry (Ukrboronprom) povećala je svoje prihode od oružja za 41 posto, odnosno na 3,0 milijarde dolara.

„Europske tvrtke za proizvodnju oružja ulažu u nove proizvodne kapacitete kako bi zadovoljile rastuću potražnju“, kaže Jade Guiberteau Ricard, istraživačica u SIPRI-jevom programu za vojne rashode i proizvodnju oružja, no dodaje kako tu postoje i problemi: „Nabava materijala mogla bi predstavljati sve veći izazov. Posebno će ovisnost o ključnim mineralima vjerojatno zakomplicirati europske planove ponovnog naoružavanja.“ Kao primjer rizika takve ovisnosti, transeuropska tvrtka Airbus i francuski Safran zadovoljili su polovicu svojih potreba za titanom prije 2022. ruskim uvozom i morali su pronaći nove dobavljače. Nadalje, s obzirom na kineska ograničenja izvoza ključnih minerala, tvrtke, uključujući francuski Thales i njemački Rheinmetall, upozorile su 2024. na potencijalno visoke troškove restrukturiranja svojih lanaca opskrbe.

Rusko ratno gospodarstvo prkosi sankcijama

“Kurganmashzavod” je ove godine ruskom Ministarstvu obrane isporučio 5 serija borbenih vozila pješaštva BMP-3

Rusija je na rang listi SIPRI-ja navedena zasebno. I nije iznenađenje da su ruski proizvođači oružja zabilježili značajan rast. Njihovi prihodi od izvoza jesu pali zbog sankcija, ali je zato naglo povećana domaća potražnja i više nego nadoknadila te gubitke. Dvije ruske tvrtke za proizvodnju oružja među 100 najvećih, Rostec i JSC United Shipbuilding Corporation (“Объединённая судостроительная корпорация” – ОСК), povećale su svoje zajedničke prihode od proizvodnje oružja za 23 posto, odnosno na 31,2 milijarde dolara, unatoč međunarodnim sankcijama koje su dovele do nestašice komponenti. Rusija je poseban slučaj, naglašava Nan Tian: „Zemlja je potpuno promijenila svoje prioritete. Tijekom protekle tri godine, njezino gospodarstvo i proizvodnja transformirale su se u ratnu ekonomiju.“ Svi resursi su, kaže ovaj stručnjak SIPRI-ja, usmjereni u ratne napore. Rusija je, na primjer, prema izvješću SIPRI-instituta, povećala proizvodnju topničkih granata kalibra 152 milimetra za 420 posto između 2022. i 2024., odnosno s 250.000 na 1,3 milijuna komada.

Ruskoj industriji naoružanja zbog sankcija nedostaju dijelovi iz inozemstva, posebno elektronika za avione. Međutim, vjerovanje da će se ruska ekonomija zbog toga urušiti pokazalo se kao pogrešno, smatra Tian: „Iako je ta zemlja u mnogo lošijem položaju nego što bi bila da nije izvršila invaziju na Ukrajinu, jer tada ne bi bilo sankcija, Rusija se pokazala kao prilično otporna u suočavanju sa sankcijama i ekonomskim problemima. (…) Transformacija ruske ekonomije toliko je dalekosežna da će joj, ako se u Ukrajini postigne trajni mir, biti vrlo teško vratiti se na ekonomiju bez rata“, zaključuje Nan Tijan. Suprotnoočekivanjima, ruska industrija oružja pokazala se otpornom tijekom rata u Ukrajini,  međutim ruske tvrtke za proizvodnju oružja suočavaju se s nedostatkom kvalificirane radne snage: “To bi moglo usporiti proizvodnju i ograničiti inovacije.”

Smanjenje kineskih prihoda od oružja ne znači više mira

Azija je na trećem mjestu nakon SAD-a i Europe, s 23 kompanije za proizvodnju oružja na SIPRI-jevoj listi. Azija je ujedno i jedina regija svijeta koja je prošle godine zabilježila niže prihode nego 2023. Posebno su kompanije iz Kine zabilježile značajan pad – za deset posto. Niti jedna druga zemlja nije imala takav pad. Najistaknutiji je bio pad od 31 posto prihoda od oružja tvrtke NORINCO, glavnog kineskog proizvođača kopnenih sustava. „Ali to nema praktično nikakve veze s time što u regiji vlada mir“, kaže Nan Tian. „Ako pogledamo rat u Ukrajini, naravno da vidimo da više rata znači i veću potražnju za oružjem i samim tim vjerojatno i veće prihode. Ali u slučaju Kine radi se o tome da je bilo brojnih optužbi za korupciju protiv kineskih kompanija za proizvodnju oružja.“ To je ipak dovelo do otkazivanja ili odgađanja velikih ugovora o prodaji oružja u 2024. Nasuprot tome, prihodi od oružja nastavili su rasti među japanskim i južnokorejskim tvrtkama koje se nalaze među 100 najvećih,  ponajprije zahvaljujući snažnoj europskoj i domaćoj potražnji. Pet japanskih tvrtki povećalo je svoje ukupne prihode od oružja za 40 posto na 13,3 milijarde dolara, dok su četiri južnokorejska proizvođača povećala svoje prihode od oružja za 31 posto na 14,1 milijardu dolara. Najveća južnokorejska tvrtka za proizvodnju oružja, Hanwha Group, zabilježila je porast prihoda od oružja od 42 posto u 2024. godini, pri čemu više od polovice dolazi od izvoza oružja.

MKE na ovogodišnjem sajmu ASDA u Zagrebu

Za to vrijeme kompanije s Bliskog istoka zabilježile su priličan rast, i to čak 14 posto. Ta regija sa svojih devet kompanija nikada ranije nije imala toliko proizvođača oružja i opreme u godišnjoj statistici SIPRI-ja. Samo iz Izraela ih je tri i one su povećale svoje ukupne prihode od prodaje oružja za 16 posto, odnosno na 16,2 milijarde dolara, budući su dronovi i sustavi protuzračne obrane iz te zemlje posebno traženi. Iz te regije je i Turska, koja je ponovno ostvarila visoke prihode. Međutim, njezina kompanija Baykar, proizvođač borbenih i izviđačkih dronova Bayraktar, nije uspjela ponoviti svoje vrlo visoke rezultate izvoza u Ukrajinu iz prethoodne godine. No zato je turska tvrtka MKE – “Makine ve Kimya Endüstrisi” (potencijalno zainteresirana za izgradnju tvornice streljiva u Hrvatskoj) po prvi puta došla na listu 100 najvećih proizvođača naoružanja.

Najvažnije kompanije i dalje sa sjedištem u SAD-u

Pet najvažnijih kompanija za proizvodnju naoružanja u svijetu su, prema statistici SIPRI-ja, Lockheed Martin (borbeni zrakoplovi F-35), RTX (motori za zrakoplove i dronovi), Northrop Grumman (rakete dugog dometa), BAE Systems i General Dynamics (nuklearne podmornice i navođene rakete). S izuzetkom britanske kompanije BAE, sve ostale tvrtke su iz SAD-a. Ovo je prvi put od 2017. da se neka kompanija koja nema sjedište u SAD-u pojavila među pet najvećih izvođača radova u području obrane. Američka tvrtka SpaceX prvi se put pojavila među 100 najboljih na ljestvici SIPRI-ja, nakon što su se njezini prihodi od naoružanja više nego udvostručili u usporedbi s 2023. godinom, dosegnuvši 1,8 milijardi dolara.

IRIS-T se pokazao dobrim PZO sustavom

Usporedbe radi, vojni ogranak europskog konzorcija Airbus zauzima 13. mjesto među sto najvažnijih kompanija, dok je njemačka tvrtka Rheinmetall na 20. mjestu. U 2024. godini, četiri od tih sto kompanija imale su sjedište u Njemačkoj: Rheinmetall, Thyssenkrupp, Hensoldt i Diehl. Zajedno su ostvarile prihode od 14,9 milijardi dolara. Rat u Ukrajini rezultirao je značajnim narudžbama iz Njemačke, naročito PZO-sustava IRIS-T koje proizvodi kompanija Diehl. Ugovor o isporuci topničkih granata kalibra 155 milimetara za njemački Bundeswehr najveći je ugovor o streljivu u povijesti kompanije Rheinmetall. Ona je ujedno zabilježila i povećanje prihoda od tenkova, oklopnih vozila i streljiva za 47 posto. KNDS, francusko-njemački konzorcij proizvođača tenkova (Krauss-Maffei Wegmann i Nexter), zauzima 42. mjesto. I to zajedničko poduzeće zabilježilo je rast. Prihod je porastao za 14 posto, a broj narudžbi još i znatno više – čak 40 posto. I toj kompaniji su rat u Ukrajini i prijetnja iz Rusije osigurali pune knjige narudžbi.

Svjetski vojni izdaci dosegnuli su 2718 milijardi dolara u 2024., što je porast od 9,4 posto u  odnosu na 2023. te najveći godišnji porast od kraja Hladnog rata. Vojna potrošnja porasla je u svim svjetskim regijama, s posebno brzim rastom u Europi i na Bliskom istoku. Pet najvećih vojnih potrošača – Sjedinjene Države, Kina, Rusija, Njemačka i Indija čine 60 posto ukupne globalne potrošnje, s ukupnom potrošnjom od 1635 milijardi dolara, prema novim podacima koje je danas objavio Stockholmski institut za istraživanje mira (SIPRI).

Globalni vojni izdaci bilježe najveći porast od kraja Hladnog rata

Globalni vojni izdaci porasli su na 2718 milijardi dolara 2024., što je 10. godina uzastopnog rasta. Svih 15 najvećih svjetskih potrošača u 2024. povećalo je svoje vojne izdatke. Globalno vojno opterećenje – udio globalnog bruto domaćeg proizvoda (BDP) posvećen vojnim izdacima – poraslo je na 2,5 posto 2024. godine.

“Više od 100 zemalja diljem svijeta povećalo je svoju vojnu potrošnju u 2024. Kako vlade sve više daju prednost vojnoj sigurnosti, često nauštrb drugih proračunskih područja, ekonomski i društveni kompromisi mogli bi imati značajne učinke na društva u godinama koje dolaze”,

rekao je Xiao Liang, istraživač u SIPRI programu za vojnu potrošnju i proizvodnju oružja.

Rast europske potrošnje povećava globalnu ukupnu potrošnju

Jedino Malta nije povećala svoje vojne izdatke

Vojna potrošnja u Europi (uključujući Rusiju) porasla je za 17 posto na 693 milijarde dolara i bila je glavni doprinos globalnom povećanju 2024. S ratom u Ukrajini u njegovoj trećoj godini, vojni izdaci su nastavili rasti diljem kontinenta, gurajući europsku vojnu potrošnju iznad razine zabilježene na kraju Hladnog rata. Sve europske zemlje – osim Malte – povećale su svoju vojnu potrošnju u 2024. Ruski vojni izdaci dosegnuli su procijenjenih 149 milijardi dolara u 2024., što je povećanje od 38 posto u odnosu na 2023. i dvostruko više od razine u 2015. To predstavlja 7,1 posto ruskog BDP-a i 19 posto ukupne potrošnje ruske vlade. Ukupni vojni izdaci Ukrajine porasli su za 2,9 posto na 64,7 milijardi dolara, što je ekvivalentno 43 posto ruske potrošnje. S 34 posto BDP-a, Ukrajina je imala najveći vojni izdatak od svih zemalja 2024.

“Rusija je još jednom značajno povećala svoju vojnu potrošnju, povećavajući jaz u potrošnji s Ukrajinom“, napominje Diego Lopes da Silva, viši istraživač u programu SIPRI za vojnu potrošnju i proizvodnju oružja.

“Ukrajina trenutno sve svoje porezne prihode izdvaja za svoju vojsku. U tako tijesnom fiskalnom prostoru, Ukrajini će biti izazovno nastaviti povećavati svoju vojnu potrošnju.”

Poljaci idu prema 5% BDP-a za vojsku

Nekoliko zemalja u srednjoj i zapadnoj Europi zabilježilo je neviđeni porast svojih vojnih izdataka u 2024. dok su provodile nova obećanja o potrošnji i opsežne planove nabave. Vojni izdaci Njemačke porasli su za 28 posto na 88,5 milijardi dolara, što je čini najvećim potrošačem u srednjoj i zapadnoj Europi i četvrtim najvećim u svijetu. Vojna potrošnja Poljske porasla je za 31 posto na 38,0 milijardi dolara u 2024., što predstavlja 4,2 posto poljskog BDP-a. “Prvi put od ponovnog ujedinjenja Njemačka je postala najveći vojni potrošač u Zapadnoj Europi, što je bilo moguće zahvaljujući posebnom obrambenom fondu od 100 milijardi eura objavljenom 2022.“, rekao je Lorenzo Scarazzato, istraživač SIPRI programa za vojne izdatke i proizvodnju oružja. “Posljednje politike usvojene u Njemačkoj i mnogim drugim europskim zemljama sugeriraju da je Europa ušla u razdoblje visoke i rastuće vojne potrošnje koja će se vjerojatno nastaviti u doglednoj budućnosti“, navodi SIPRI.

Potrošnja u rekordnom broju članica NATO-a doseže 2 posto BDP-a

SIPRI navodi i da su sve članice NATO-a povećale svoje vojne izdatke u 2024. Ukupna vojna potrošnja članica NATO-a iznosila je 1506 milijardi dolara ili 55 posto globalnih vojnih izdataka. Od 32 članice NATO-a, 18 je potrošilo najmanje 2,0 posto BDP-a na svoje vojske, prema SIPRI metodologiji, u odnosu na 11 u 2023. – to je najveći broj otkako je NATO usvojio smjernice o potrošnji 2014. Vojna potrošnja SAD-a porasla je za 5,7 posto na 997 milijardi dolara, što je bilo 66 posto ukupne NATO potrošnje i 37 posto svjetske vojne potrošnje u 2024. Značajan dio američkog proračuna za 2024. bio je posvećen modernizaciji vojnih kapaciteta i američkog nuklearnog arsenala kako bi se održala strateška prednost nad Rusijom i Kinom. Europske članice NATO-a potrošile su ukupno 454 milijarde dolara, što predstavlja 30 posto ukupne potrošnje u cijelom savezu.

“Brzo povećanje potrošnje među europskim članicama NATO-a uglavnom je potaknuto tekućom ruskom prijetnjom i zabrinutošću oko mogućeg povlačenja SAD-a iz Saveza“, rekla je Jade Guiberteau Ricard, istraživačica SIPRI programa za vojnu potrošnju i proizvodnju oružja. “Vrijedi reći da samo povećanje potrošnje neće nužno dovesti do značajno veće vojne sposobnosti ili neovisnosti od SAD-a.”

Vojna potrošnja na Bliskom istoku raste

U opširnom izviješću ovog Instituta navodi se i da su vojni izdaci na Bliskom istoku dosegnuli procijenjenih 243 milijarde dolara u 2024., što je povećanje od 15 posto u odnosu na 2023. i 19 posto više nego u 2015.  Tako su izraelski vojni izdaci porasli za 65 posto na 46,5 milijardi dolara u 2024., što je najveći godišnji porast od Šestodnevnog rata 1967., jer je Izrael nastavio ratovati u Gazi i istodobno je eskalirao sukob s Hezbollahom u južnom Libanonu. Njegovo vojno opterećenje poraslo je na 8,8 posto BDP-a, što je drugo najveće u svijetu. Vojna potrošnja Libanona porasla je za 58 posto u 2024. na 635 milijuna dolara, nakon nekoliko godina niže potrošnje zbog ekonomske krize i političkih previranja.

“Unatoč raširenim očekivanjima da će mnoge zemlje Bliskog istoka povećati svoju vojnu potrošnju 2024., velika povećanja bila su ograničena na Izrael i Libanon“, rekla je Zubaida Karim, istraživačica SIPRI programa za vojnu potrošnju i proizvodnju oružja. “Drugdje zemlje ili nisu značajno povećale potrošnju kao odgovor na rat u Gazi ili su ih u tome spriječila ekonomska ograničenja.”

Iranska vojna potrošnja pala je za 10 posto u realnom iznosu na 7,9 milijardi dolara u 2024. unatoč njegovoj umiješanosti u regionalne sukobe i potpori regionalnim opunomoćenicima. Utjecaj sankcija na Iran ozbiljno je ograničio njegovu sposobnost povećanja potrošnje.

Azija : Kina i njeni susjedi nastavljaju jačanje vojske

Indija je upravo potpisala kupovinu 28 borbenih aviona Rafale za svoju Mornaricu

Kina, drugi najveći vojni potrošač u svijetu, povećala je svoje vojne izdatke za 7,0 posto na procijenjenih 314 milijardi dolara, obilježavajući tri desetljeća uzastopnog rasta. Kina čini 50 posto ukupne vojne potrošnje u Aziji i Oceaniji, ulažući u kontinuiranu modernizaciju svoje vojske i širenje svojih sposobnosti za kibernetičko ratovanje i nuklearnog arsenala. I japanski vojni izdaci porasli su za 21 posto na 55,3 milijarde dolara u 2024., što je najveći godišnji porast od 1952. Njegov vojni teret dosegao je 1,4 posto BDP-a, najviše od 1958. Vojni izdaci Indije, peti po veličini u svijetu, porasli su za 1,6 posto na 86,1 milijardu dolara. Potrošnja Tajvana porasla je za 1,8 posto u 2024. na 16,5 milijardi dolara.

Nedavno izvješće uglednog Stockholmskog instituta za istraživanje mira ( SIPRI ) navodi da globalni izvoz oružja stagnira i gotovo da se nije promijenio u usporedbi s razdobljem od 2010. do 2019. godine. Ukrajina je – očekivano – najveći svjetski uvoznik oružja, dominacija Sjedinjenih Američkih Država u globalnom izvozu oružja raste, dok ruski izvoz nastavlja padati navodi u ponedjeljak švedski SIPRI. Tako je Ukrajina u razdoblju od 2020. do 2024. godine najveći naručitelj teškog naoružanja u svijetu. U usporedbi s godinama između 2015. i 2019., ova zemlja, koja je od 2022. u ratu s Rusijom, povećala je svoj uvoz oružja za gotovo stotinu puta. Ukrajina čini skoro devet posto ukupnog svjetskog izvoza oružja, navodi se u SIPRI-jevom izvješću.

Istodobno, uvoz oružja u ostale europske zemlje porastao je za 155 posto, što se ocjenjuje kao izravna posljedica ruske agresije na Ukrajinu koja je započela u veljači 2022. godine. Osim toga, prema švedskim istraživačima, razlog za ovaj porast je i nesigurnost u vezi s razvojem američke vanjske politike i ponovnim dolaskom na vlast Donalda Trumpa.  Ukupni obujam transfera oružja na globalnoj razini ostao je na otprilike istoj razini kao u razdoblju 2015. – 2019. i 2010. – 2014. (ali je bio 18 posto veći nego u razdoblju 2005. – 2009.), jer je povećanje uvoza u Europi i Americi kompenzirano smanjenjem u drugim regijama. Prvih 10 izvoznika oružja u razdoblju 2020.–2024. bili su isti kao i oni u razdoblju 2015.–2019., ali je Rusija (na koju otpada 7,8 posto svjetskog izvoza oružja) pala na treće mjesto iza Francuske (9,6 posto), dok je Italija (4,8 posto) skočila s desetog na šesto mjesto.

Najmanje 35 država poslalo je oružje Ukrajini nakon ruske invazije punog opsega 2022., a značajne daljnje isporuke su u pripremi. Ukrajina je primila 8,8 posto globalnog uvoza oružja u razdoblju 2020.–2024. Većina glavnog oružja isporučenog Ukrajini dolazi iz SAD-a (45 posto), zatim iz Njemačke (12 posto) i Poljske (11 posto). Ukrajina je bila jedina europska država među 10 najvećih uvoznika u razdoblju 2020.–2024., iako su mnoge druge europske države značajno povećale uvoz oružja u tom razdoblju. “Nove brojke o prometu oružja jasno odražavaju ponovno naoružavanje koje se odvija među državama u Europi kao odgovor na prijetnju iz Rusije“, rekao je Mathew George, programski direktor SIPRI Programa za promet oružja. “Međutim, neki veliki uvoznici oružja, uključujući Saudijsku Arabiju, Indiju i Kinu, zabilježili su velike padove obujma uvoza iz različitih razloga, unatoč visokoj percepciji prijetnje u njihovim regijama.”

SIPRI: SAD će i dalje opskrbljivati Europu

Pieter Wezeman, istraživač u Stockholmskom institutu, kaže: „Nakon što je Rusija postala sve agresivnija, a transatlantski odnosi već su bili pod pritiskom tijekom prvog predsjedničkog mandata Donalda Trumpa, europske NATO države počele su smanjivati svoju ovisnost o uvozu i jačati vlastitu vojnu industriju.“ Međutim, dodaje Wezeman, suradnja između Europe i SAD-a u opskrbi oružjem ima duboke korijene, pa će američki izvoz u europske NATO partnere i dalje rasti. Trump je već bio predsjednik SAD-a od 2017. do 2021. godine i ponovno je preuzeo dužnost u siječnju ove godine. Sada je, nakon neviđene svađe s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim, zaustavio vojnu pomoć Ukrajini. SAD ostaju najveći izvoznik oružja u svijetu: 43 posto ukupne svjetske trgovine oružjem dolazi iz Sjedinjenih Američkih Država, koje su između 2020. i 2024. godine opskrbljivale 107 država. Mathew George kaže: „SAD se nalazi u jedinstvenoj poziciji kada je riječ o izvozu oružja – njihov udio je više od četiri puta veći od onog druge najjače izvozne zemlje, Francuske.“

S druge strane, Rusija je u razdoblju od 2015. do 2024. godine smanjila izvoz oružja za 63 posto, a 2021. i 2022. godine njen ukupni izvoz bio je najmanji u posljednja dva desetljeća. Nije ni čudo – očito se već pripremala za rat, pa je radije jačala vlastite vojne kapacitete nego prodavala oružje drugima. SIPRI-jev stručnjak Pieter Wezeman naapominje: “Ukrajinski sukob dodatno je ubrzao pad ruskog izvoza oružja jer je sada više oružja bilo potrebno na bojištima. Osim toga, sankcije su Rusiji otežale proizvodnju i prodaju oružja.” Kada je Rusija ipak pojačano izvozila oružje, glavni kupci bili su Kina i Indija.

Zaljevske države i Azija – važan faktor

Četiri od deset najvećih uvoznika oružja između 2020. i 2024. bile su zemlje Perzijskog zaljeva: Katar, Saudijska Arabija, Egipat i Kuvajt. Još četiri dolaze iz Azije i Oceanije: Indija, Pakistan, Japan i Australija. Siemon Wezeman čudi se što se tome ne pridaje više pažnje: „Dok isporuke oružja u Europu i Bliski istok privlače najveću medijsku pažnju, Azija i Oceanija su najveće regije na svijetu po uvozu oružja.“ Unatoč ratu u Pojasu Gaze, koji je započeo u listopadu 2023., uvoz oružja u Izrael između 2015. i 2024. gotovo se nije promijenio. Prema SIPRI-jevom izvještaju, za svoje vojne operacije od početka sukoba Izrael je uglavnom koristio oružje koje mu je već ranije isporučeno, ponajprije iz SAD-a.

Veliki porast uvoza oružja u zapadnu Afriku

Turski Baykar nedavno je potpisao suradnju s talijanskim Leonardom

Prijevoz oružja zapadnoj Africi naglo je porastao u posljednjih 15 godina kako se sigurnosna situacija pogoršala, ocijenio je SIPRI. Uvoz kombiniranog oružja zapadnoafričkih država gotovo se udvostručio (+82 posto) između 2010.–14. i 2020.–2024. Nigerija je imala daleko najveći udio (34 posto) u uvozu oružja u zapadnu Afriku u razdoblju 2020.–2024. “Rast uvoza oružja u zapadnu Afriku bio je zapanjujući. Dok je obujam uvoza i dalje relativno mali, on ima važne geopolitičke implikacije“, rekla je Katarina Đokić, istraživačica SIPRI Programa za transfer oružja, te je dodala: „Čini se da države poput Burkine Faso, Malija i Senegala brzo povećavaju svoj uvoz. Dobavljači oružja koriste izvoz oružja kako bi pojačali svoj utjecaj u ovom dijelu svijeta, uključujući dobavljače u usponu, prvenstveno Tursku, pored etabliranih aktera kao što su Kina, Francuska, Rusija i SAD.”

Prihodi od prodaje oružja i vojnih usluga 100 najvećih tvrtki u industriji dosegnuli su 632 milijarde dolara u 2023., što je realno povećanje od 4,2 posto u usporedbi s 2022., prema novim podacima koje je u ponedjeljak, 2. prosinca objavio Stockholmski institut za istraživanje mira (SIPRI).

Iako za 2024. postoje samo najave rasta prihoda, SIPRI je već objavio da je povećanje prihoda od oružja zabilježeno u svim regijama, s posebno oštrim porastom među tvrtkama sa sjedištem u Rusiji i na Bliskom istoku. Sve u svemu, manji proizvođači bili su učinkovitiji u odgovoru na novu potražnju povezanu s ratovima u Gazi i Ukrajini, rastućim napetostima u istočnoj Aziji i programima ponovnog naoružavanja drugdje.

SIPRI je na svojim internetskim stranicama objavio i Top 100 tvrtki proizvođača oružja koje predvodi američki Lockeed Martin, naglašavajući kako te tvrtke povećavaju proizvodnju i jačaju radnu snagu. Tako su u 2023. mnogi proizvođači oružja povećali svoju proizvodnju kao odgovor na rastuću potražnju. Ukupni prihodi od oružja među Top 100 vratili su se nakon pada 2022. Gotovo tri četvrtine kompanija povećalo je svoje prihode od oružja iz godine u godinu. Naime, većina tvrtki koje su povećale svoje prihode nalazi se u donjoj polovici Top 100.

“Došlo je do značajnog porasta prihoda od oružja 2023., a to će se vjerojatno nastaviti i 2024.”, rekao je Lorenzo Scarazzato, istraživač SIPRI programa za vojnu potrošnju i proizvodnju oružja. “Prihodi od oružja 100 najvećih proizvođača oružja još uvijek nisu u potpunosti odražavali razmjere potražnje, a mnoge su tvrtke pokrenule akcije zapošljavanja, sugerirajući da su optimistične glede buduće prodaje.”

Prihodi američkih tvrtki rastu, ali izazovi u proizvodnji ostaju

Tako je 41 tvrtka u Top 100 sa sjedištem u SAD-u zabilježila prihode od oružja od 317 milijardi dolara, polovicu ukupnih prihoda od oružja Top 100 i 2,5 posto više nego 2022. Od 2018., prvih pet tvrtki u Top 100 imaju sjedište u SAD-u. Od 41 američke tvrtke, njih 30 povećalo je svoje prihode od oružja u 2023. Međutim, Lockheed Martin i RTX, dva najveća svjetska proizvođača oružja, bili su među onima koji su zabilježili pad. “Veće tvrtke poput Lockheed Martina i RTX koje proizvode širok raspon proizvoda za oružje često ovise o složenim, višeslojnim lancima opskrbe, što ih je učinilo ranjivima na dugotrajne izazove lanca opskrbe 2023.”, rekao je dr. Nan Tian, ​​direktor SIPRI-jevih programa vojnih izdataka i proizvodnje oružja. “To je posebno bio slučaj u sektorima aeronautike i projektila.”

Europska industrija oružja zaostaje za ostatkom svijeta

Prihodi od kombiniranog naoružanja 27 vodećih 100 tvrtki sa sjedištem u Europi (bez Rusije) iznosili su ukupno 133 milijarde dolara u 2023. To je samo 0,2 posto više nego u 2022., što je najmanje povećanje u bilo kojoj regiji svijeta. Međutim, iza niskog rasta slika je nijansiranija. Europske tvrtke za proizvodnju oružja koje proizvode složene oružane sustave uglavnom su radile na starijim ugovorima tijekom 2023. i stoga njihovi godišnji prihodi ne odražavaju priljev narudžbi. “Složeni oružani sustavi imaju duža vremena pripreme“, rekao je Lorenzo Scarazzato. ‘Tvrtke koje ih proizvode stoga su same po sebi sporije u reagiranju na promjene u potražnji. To objašnjava zašto su njihovi prihodi od oružja bili relativno niski 2023., unatoč porastu novih narudžbi.”

U isto vrijeme, brojni drugi europski proizvođači zabilježili su znatan rast prihoda od oružja, potaknut potražnjom povezanom s ratom u Ukrajini, posebno za streljivo, topništvo i protuzračnu obranu te kopnene sustave. Naime, tvrtke u Njemačkoj, Švedskoj, Ukrajini, Poljskoj, Norveškoj i Češkoj mogle su iskoristiti tu potražnju. Na primjer, njemački Rheinmetall povećao je proizvodni kapacitet streljiva od 155 mm, a prihodi su mu porasli isporukama njegovih tenkova Leopard i novim narudžbama, uključujući kroz ratne programe “kružne razmjene” (prema kojima zemlje isporučuju vojnu robu Ukrajini i primaju zamjene od saveznika, što je i Hrvatska najavila učiniti po pitanju tenkova).

Ratna proizvodnja dovodi do naglog porasta prihoda ruskih tvrtki

Dvije ruske tvrtke uvrštene u Top 100 zabilježile su povećanje svojih zajedničkih prihoda za 40 posto na procijenjenih 25,5 milijardi dolara. To je bilo gotovo u potpunosti zbog povećanja prihoda od oružja od 49 posto koje je zabilježio ROSTEC, državna holding kompanija koja kontrolira mnoge proizvođače oružja, uključujući sedam prethodno navedenih u Top 100 za koje se nisu mogli dobiti pojedinačni podaci o prihodu. “Službeni podaci o ruskoj proizvodnji oružja su oskudni i upitni, ali većina analitičara vjeruje da je proizvodnja nove vojne opreme znatno porasla u 2023., dok je ruski postojeći arsenal prošao opsežnu obnovu i modernizaciju“, rekao je dr. Nan Tian. “Konkretno, smatra se da su borbeni zrakoplovi, helikopteri, dronovi, tenkovi, streljivo i projektili proizvedeni u većem broju kako bi Rusija nastavila svoju ofenzivu u Ukrajini.”

Južnokorejske i japanske tvrtke predvode rast prihoda u Aziji i Oceaniji

23 tvrtke u prvih 100 sa sjedištem u Aziji i Oceaniji zabilježile su rast prihoda od oružja od 5,7 posto na godišnjoj razini, na 136 milijardi dolara. Četiri tvrtke sa sjedištem u Južnoj Koreji zabilježile su zajednički 39-postotni porast prihoda od oružja na 11,0 milijardi dolara. Pet kompanija sa sjedištem u Japanu zabilježilo je porast prihoda od kombiniranog naoružanja za 35 posto na 10,0 milijardi dolara. Politika jačanja vojske u Japanu od 2022. potaknula je nalet domaćih narudžbi, pri čemu su neke tvrtke vidjele povećanje vrijednosti novih narudžbi za više od 300 posto. “Oštar rast prihoda od oružja među južnokorejskim i japanskim tvrtkama odražava širu sliku vojnog nagomilavanja koje se odvija u regiji kao odgovor na povećanu percepciju prijetnje“, rekao je Xiao Liang, istraživač u programu SIPRI-ja za vojnu potrošnju i proizvodnju oružja. “Južnokorejske tvrtke također pokušavaju proširiti svoj udio na globalnom tržištu oružja, uključujući potražnju u Europi vezanu uz rat u Ukrajini.”

Proizvođači oružja na Bliskom istoku – rast prihoda povezan sa sukobima u Gazi i Ukrajini

Šest od 100 najvećih tvrtki za proizvodnju oružja imalo je sjedište na Bliskom istoku. Njihov prihod od kombiniranog naoružanja porastao je za 18 posto na 19,6 milijardi dolara. S izbijanjem rata u Gazi, prihodi od oružja triju tvrtki sa sjedištem u Izraelu u Top 100 dosegli su 13,6 milijardi dolara. To je najveća brojka koju su izraelske tvrtke ikada zabilježile u SIPRI Top 100. Tri tvrtke sa sjedištem u Turskoj zabilježile su rast svojih prihoda od oružja za 24 posto na 6 milijardi dolara, zahvaljujući izvozu potaknutom ratom u Ukrajini i nastavljenom turskom vladom tjerati prema samopouzdanju u proizvodnji oružja. “Najveći bliskoistočni proizvođači oružja u Top 100 vidjeli su da su njihovi prihodi od oružja dosegnuli neviđene visine u 2023. i čini se da će se rast nastaviti“, rekao je dr. Diego Lopes da Silva, viši istraživač u programu SIPRI za vojnu potrošnju i proizvodnju oružja. “Konkretno, uz rekordne prihode od oružja u 2023., izraelski proizvođači oružja rezerviraju mnogo više narudžbi dok rat u Gazi bjesni i širi se.”

U 2023. godini ukupni globalni izdaci za vojsku dosegnuli su 2443 milijarde dolara, što je povećanje od 6,8 ​​posto u realnim vrijednostima u odnosu na 2022. To je ujedno bio najveći međugodišnji porast od 2009., pri čemu je 10 najvećih potrošača u 2023. – predvodnici Sjedinjene Države, Kina i Rusija – povećalo svoju vojnu potrošnju, prema novim podacima o globalnoj vojnoj potrošnji koje je objavio Međunarodni institut za istraživanje mira u Stockholmu (SIPRI), a dostupnima na www.sipri.org.

Ukrajinska vojna potrošnja rapidno je porasla

Vojna pomoć Ukrajini smanjuje jaz u potrošnji s Rusijom. Naime, ruska vojna potrošnja porasla je za 24 posto na procijenjenih 109 milijardi dolara u 2023. To je porast od 57 posto od 2014., godine kada je Rusija anektirala Krim. Vojna potrošnja Ukrajine 2023. bila je 59 posto veličine ruske. Međutim, Ukrajina je tijekom godine primila i najmanje 35 milijardi dolara vojne pomoći, uključujući 25,4 milijarde dolara od SAD-a. U kombinaciji, ova pomoć i vlastita vojna potrošnja Ukrajine bili su ekvivalentni oko 91 posto ruske potrošnje. Tako su u 2023. vojni izdaci Rusije činili 16 posto ukupne državne potrošnje, a njezino vojno opterećenje (vojna potrošnja kao udio u bruto domaćem proizvodu, BDP) iznosila je 5,9 posto.  S druge strane, Ukrajina je bila osmi najveći potrošač u 2023., nakon porasta potrošnje od 51 posto na 64,8 milijardi dolara. To je Ukrajini donijelo vojno opterećenje od 37 posto i predstavljalo 58 posto ukupne državne potrošnje.

SAD ostaje najveći NATO-ov potrošač, ali europske članice povećavaju udio

Prema NATO podacima, Poljska je šampion vojne potrošnje u 2023.

Godine 2023. 31 članica NATO-a imala je 1341 milijardu dolara, što je jednako 55 posto svjetskih vojnih izdataka. Vojna potrošnja SAD-a porasla je za 2,3 posto na 916 milijardi dolara u 2023., što predstavlja 68 posto ukupne vojne potrošnje NATO-a. U 2023. većina europskih članica NATO-a povećala je svoje vojne izdatke. Njihov zajednički udio u NATO-u bio je 28 posto, najviše u desetljeću. Preostalih 4 posto dolazi iz Kanade i Turske. ‘Za europske članice NATO-a, protekle dvije godine rata u Ukrajini iz temelja su promijenile sigurnosne izglede“, rekao je Lorenzo Scarazzato, istraživač SIPRI-jevog Programa za vojnu potrošnju i proizvodnju oružja. “Ova promjena u percepcijama prijetnji odražava se u rastućim udjelima BDP-a koji se usmjeravaju na vojnu potrošnju, pri čemu se cilj NATO-a od 2 posto sve više smatra osnovnom linijom, a ne pragom koji treba dostići.”

Desetljeće nakon što su se članice NATO-a službeno obvezale na cilj trošenja 2 posto BDP-a na vojsku, 11 od 31 članice NATO-a dosegnulo je ili premašilo ovu razinu 2023. godine — što je najveći broj otkako je obveza preuzeta. Još jedan cilj – usmjeravanje najmanje 20 posto vojne potrošnje na ‘potrošnju na opremu’ – ispunilo je 28 članica NATO-a 2023. godine, u odnosu na 7 u 2014. godini.
Također, SIPRI je objavio i kako sve veći vojni izdaci Kine povećavaju potrošnju susjeda. Naime, Kina je drugi najveći vojni potrošač u svijetu, izdvojila je procijenjenih 296 milijardi dolara za vojsku u 2023., što je povećanje od 6,0 ​​posto u odnosu na 2022. Ovo je bio 29. uzastopni godišnji rast kineskih vojnih izdataka. Kina je činila polovicu ukupne vojne potrošnje u regiji Azije i Oceanije. Nekoliko kineskih susjeda povezalo je vlastita povećanja potrošnje s rastućim vojnim izdacima Kine.

“Kina usmjerava velik dio svog rastućeg vojnog proračuna na jačanje borbene spremnosti Narodnooslobodilačke vojske“, kaže Xiao Liang, istraživač SIPRI-jevog programa za vojnu potrošnju i proizvodnju oružja. “Ovo je potaknulo vlade Japana, Tajvana i drugih da značajno izgrade svoje vojne sposobnosti, trend koji će se dodatno ubrzati u nadolazećim godinama.”  Tako je Japan 2023. izdvojio 50,2 milijarde dolara za svoju vojsku, što je 11 posto više nego 2022. Vojni izdaci Tajvana također su porasli za 11 posto 2023., dosegnuvši 16,6 milijardi dolara.

Rat i napetosti na Bliskom istoku potiču najveći porast potrošnje u proteklom desetljeću

Procijenjeni vojni izdaci na Bliskom istoku porasli su za 9,0 posto – na 200 milijardi dolara u 2023. To je bila najveća godišnja stopa rasta u regiji zabilježena u proteklom desetljeću.

Izraelski Iron Dome – “mračni predmet želja”

Izraelska vojna potrošnja – druga najveća u regiji nakon Saudijske Arabije—porasla je za 24 posto i dosegla 27,5 milijardi dolara u 2023. Povećanje potrošnje uglavnom je potaknuto velikom izraelskom ofenzivom u Gazi kao odgovorom na napad Hamasa na južni Izrael u listopadu 2023. “Veliki porast vojne potrošnje na Bliskom istoku 2023. godine odražava brzu promjenu situacije u regiji – od zatopljavanja diplomatskih odnosa između Izraela i nekoliko arapskih zemalja posljednjih godina do izbijanja velikog rata u Gazi i straha od sukob u cijeloj regiji“, rekao je Diego Lopes da Silva, viši istraživač SIPRI-jevog Programa za vojnu potrošnju i proizvodnju oružja. Zanimljive podatke objavio je taj Institut o tome kao je vojna potrošnja u Srednjoj Americi i na Karibima 2023. bila 54 posto veća nego 2014. Eskalacija razine kriminala dovela je do povećane upotrebe vojnih snaga protiv kriminalnih skupina u nekoliko zemalja u subregiji.

Potrošnja Dominikanske Republike porasla je za 14 posto u 2023. kao odgovor na pogoršanje nasilja bandi u susjednom Haitiju. Vojna potrošnja Dominikanske Republike naglo je porasla od 2021., kada je ubojstvo haićanskog predsjednika Jovenela Moïsea bacilo Haiti u krizu.  A u Meksiku su vojni izdaci dosegnuli 11,8 milijardi dolara 2023., što je povećanje od 55 posto u odnosu na 2014. (ali smanjenje od 1,5 posto u odnosu na 2022.). Izdvajanja za Guardia Nacional (Nacionalnu gardu) — militariziranu silu koja se koristi za suzbijanje kriminalnih aktivnosti — porasla su s 0,7 posto ukupnih vojnih izdataka Meksika 2019., kada je snaga osnovana, na 11 posto 2023. godine.

Meksička Guardia Nacional

“Korištenje vojske za suzbijanje nasilja bandi godinama je rastući trend u regiji jer vlade ili nisu u stanju riješiti problem konvencionalnim sredstvima ili preferiraju trenutne — često nasilnije — odgovore,” napominje Diego Lopes da Silva, viši Istraživač u SIPRI-jevom Programu vojne potrošnje i proizvodnje oružja.

SIPRI je objavio i da je Indija imala četvrti najveći vojni trošak u svijetu 2023. S 83,6 milijardi dolara, njezini su vojni izdaci bili 4,2 posto veći nego 2022.

Najveći postotak povećanja vojne potrošnje u bilo kojoj zemlji u 2023. zabilježen je u Demokratskoj Republici Kongo (+105 posto), gdje je došlo do dugotrajnog sukoba između vlade i nedržavnih naoružanih skupina. Južni Sudan zabilježio je drugi najveći postotni porast (+78 posto) usred unutarnjeg nasilja i prelijevanja iz sudanskog građanskog rata.

Poljska vojna potrošnja, 14. najveća u svijetu, iznosila je 31,6 milijardi dolara nakon što je porasla za 75 posto između 2022. i 2023., što je daleko najveće godišnje povećanje bilo koje europske zemlje.

U 2023. vojni izdaci Brazila porasli su za 3,1 posto na 22,9 milijardi dolara. Pozivajući se na smjernice NATO-a za potrošnju, članovi brazilskog Kongresa podnijeli su ustavni amandman Senatu 2023. koji ima za cilj povećati vojni teret Brazila na godišnji minimum od 2 posto BDP-a (u odnosu na 1,1 posto 2023.).

Vojna potrošnja Alžira porasla je za 76 posto na 18,3 milijarde dolara. To je bila najviša razina izdataka koju je Alžir ikada zabilježio, a uvelike je posljedica naglog porasta prihoda od izvoza plina u zemlje Europe kako su se udaljavale od ruskih opskrba. Iran je bio četvrti najveći vojni potrošač na Bliskom istoku 2023. godine s 10,3 milijarde dolara. Prema dostupnim podacima, udio vojne potrošnje dodijeljen Islamskoj revolucionarnoj gardi porastao je s 27 posto na 37 posto između 2019. i 2023. godine, objavio je SIPRI.

U usporedbi s periodom 2014.-2018., države u Europi su od 2019. do 2023. praktično udvostručile svoj uvoz naoružanja (porast od 94 posto prema prethodnom periodu). Ipak, količine izvezene u Aziju i Oceaniju, ta na Bliski Istok od 2019. do 2023. bile su još i veće, budući je ondje 9 od ukupno 10 najvećih uvoznika naoružanja. Rezultati su to godišnje analize Stockholmskog međunarodnog instituta za mirovna istraživanja (SIPRI) o izvozu oružja, objavljene u  ponedjeljak, 11. ožujka.

Predsjednik Biden na Jeddah Security and Development Summitu 2022. godine

Iako je globalni međunarodni promet oružjem od perioda 2014.-2018. do 2019.-2023. neznatno pao (3,3 posto), Sjedinjene Američke Države su za to vrijeme svoj izvoz povećale za 17 posto, i njihov je globalni udio porastao od 34 na 42 posto. Pri tome, njihove su vojne robe izvožene u 107 država svijeta između 2019. i 2023. godine, što je bitan porast prema svim dosadašnjim promatranim periodima. Najveći udio tu za SAD otpada na Bliski Istok (38 posto). U isto vrijeme, ruski se izvoz prepolovio. Upravo zato je i Ruska Federacija po prvi puta pala na treće mjesto svjetskih izvoznika naoružanja, odmah iza Francuske. Ukupno gledano, SAD i zemlje zapadne Europe zajedno su od 2019. do 2023. odradile 72 posto ukupnog izvoza naoružanja (prema ukupno 62 posto u periodu 2014. do 2018. godine). Gledajući ostale izvoznike u prvih 10, nakon SAD, Francuske i Rusije, dva su zabilježila porast izvoza: Italija (+86 posto) i Južna Koreja (+12 posto), dok je pet zabilježilo pad – Kina (-5,3 posto), Njemačka (-14 posto), Ujedinjeno Kraljevstvo (-14 posto), Španjolska (-3,3 posto) i Izrael (-25 posto).

Svjetski izvoznici naoružanja

Dakle, SAD kao prve na listi obavile su od 2019. do 2023. –  prema procjenama instituta SIPRI iz Stockholma – 42 posto cjelokupnog svjetskog izvoza naoružanja. „SAD povećavaju svoju globalnu ulogu dobavljača oružja – što je važan aspekt njihove vanjske politike – izvozeći više oružja u više zemalja nego ikada u prošlosti“, rekao je Mathew George, direktor SIPRI-jevog Programa za praćenje transfera naoružanja. „Ovo se događa u trenutku kada se gospodarska i geopolitička dominacija SAD-a suočava s izazovom sila u usponu“, navodi SIPRI. Kako smo već spomenuli, na drugom je mjestu, globalno, Francuska s 11 posto udjela, a treća je Ruska Federacija s tek marginalno manjim udjelom (također 11 posto).

Uoči primopredaje borbenih aviona Rafale Grčkoj 2021. godine

Francuski izvoz oružja porastao je za 47 posto između perioda 2014.-2018. i 2019.-2023. te je ova država po prvi put bila drugi najveći izvoznik oružja, odmah ispred Rusije. Najveći udio francuskog izvoza oružja (42 posto) otišao je u države Azije i Oceanije, a još 34 posto je otišlo u države Bliskog Istoka. Najveći pojedinačni primatelj francuskog izvoza oružja bila je Indija, koja je činila gotovo 30 posto. Uz izvoz ratnih brodova, porast francuskog izvoza oružja najvećim je dijelom posljedica isporuka borbenih zrakoplova Indiji, Kataru i Egiptu. Tu se ističe i prodaja 18 borbenih zrakoplova Rafala Grčkoj, kao i 12 Hrvatskoj. Ukupno, prodaja borbenih aviona Dassault Rafale skočila je s 23 primjerka u razdoblju od 2014. do 2018. na 94 u proteklih pet godina, a SIPRI ističe da su daljnjih 193 Rafala u procesu narudžbe i ugovaranja. „Francuska koristi priliku snažne globalne potražnje za jačanje svoje industrije naoružanja kroz izvoz“, rekla je Katarina Đokić, istraživačica SIPRI-ja. „Francuska je bila posebno uspješna u prodaji svojih borbenih aviona izvan Europe“.

Ruski izvoz oružja je pao za 53 posto između perioda 2014.-2018. i perioda 2019.-2023. Pad je bio brz tijekom posljednjih pet godina, i dok je Rusija izvozila glavne količine oružja u 31 državu u 2019. godini, izvozila je u samo 12 država u 2023. godini. Pri tome, države u Aziji i Oceaniji primile su 68 posto ukupnog ruskog izvoza naoružanja u periodu 2019.-2023., pri čemu je Indija tu činila 34 posto, a Kina 21 posto. Dakle, i Rusija ima svog najboljeg kupca oružja u Indiji, proizlazi iz podataka koje je prikupio štokholmski Institut. I nadalje raste ruski izvoz naoružanja u Kinu (77 posto svog njihovog uvoza naoružanja je baš iz Rusije), te u Egipat.

Četvrta izvoznica je Narodna Republika Kina, s udjelom od 5,8 posto, dok je na petom mjestu još jedna od država „demokratskog svijeta“ – Savezna Republika Njemačka s udjelom od 5,6 posto. Među deset najvećih globalnih trgovaca naoružanjem još su tri europske demokracije, Italija (6. mjesto s 4,3 posto), Velika Britanija (7. mjesto s 3,7 posto) i Španjolska (8. mjesto s 2,7 posto), kao i još dva američka vojna saveznika, Izrael (9. mjesto s 2,4 posto) te Južna Koreja (10. mjesto, 2. posto ukupnog izvoza u promatranom periodu). Razmatrajući naglašeno naoružavanje Indije i Pakistana, SIPRI smatra da Indiju, osim Rusije, naoružavaju Francuska i SAD, a Pakistan u vrlo visokom udjelu (82 posto kompletnog pakistanskog uvoza) Kina.

Uvoz naoružanja

Uvoz oružja među europskim državama bio je 94 posto veći u razdoblju 2019.-2023. nego u prethodnom razdoblju između 2014. i 2018. godine. Ukrajina je postala najveći europski uvoznik oružja u razdoblju 2019.-2023. i četvrti po veličini ukupno u svijetu – nakon što je najmanje 30 raznih država krenulo isporučivati oružje Ukrajini, kao pomoć u savladavanju ruske agresije započete u veljači 2022. godine. Osim Ukrajine i Japana, porast uvoza veći od 100 posto u proteklih pet godina u odnosu na razdoblje 2014.-18. bilježe, među ostalim, i Katar (gotovo 400 posto), Nizozemska (751 posto) te Poljska s rastom od 253 posto. Borbe s Hamasom i Hezbolahom, prema spomenutome izvješću, donijele su Izraelu rast uvoza naoružanja od 5,1 posto, a pritom su iz SAD nabavili 69 posto, a iz Njemačke 30 posto potreba.

Svjetska trgovina oružjem smanjena je u proteklih pet godina za 3,3 posto u odnosu na razdoblje 2014.-2018., utvrdilo je ovo istraživanje. Najveći pad uvoza bilježe, među ostalim, afričke zemlje Alžir (pad od 77 posto) i Maroko, koji je u proteklih pet godina uvezao 46 posto manje oružja nego u razdoblju između 2014. i 2018. godine. Uvoz je, na razini kontinenata, u promatranim razdobljima pao i u Sjevernoj i Južnoj Americi, i to za sedam posto. Institut skreće pozornost na podatak da u proteklih pet godina nije bilo izvoza ruskog naoružanja u Južnu Ameriku.

NATO mora dalje rasti

Inače, pozornost svjetskih medija privukao je i predsjednik Andrzej Duda koji je najavio da će tijekom skorog posjeta Sjedinjenim Državama predložiti da članice NATO-a izdvajaju 3 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP) za obranu. On je rekao kako je ruska invazija na Ukrajinu 2022. učinila obranu glavnim prioritetom za članice istočnog krila NATO-a, a Poljska ove godine izdvaja oko 4 posto BDP-a za jačanje svojih oružanih snaga.

“Želim predložiti da države NATO-a zajedno odluče da će uvjet saveza biti izdvajanje ne 2 posto, nego 3 posto BDP-a na obranu, te da će to biti granica ispod koje se apsolutno ne preporučuje ići“, rekao je Duda na sastanku poljskog vijeća za nacionalnu sigurnost. No, na koji način dostići izdvajanje od 3%, kada se većina članica NATO-a bori dostići 2% BDP-a za obranu, Duda nije pojasnio.