Prije 10-ak dana u centru Zagreba prosvjedovalo se protiv Vladine mirovinske reforme kojom se, s jedne strane, prisiljavaju zaposlenici na rad do 67. godine života, a s druge strane – ne garantira ikakvo povećanje mirovina koje bi omogućilo umirovljenicima dostojan život. Na prosvjedu su u velikom broju bili i sindikalisti iz Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika (SDLSN), čiji jedan od odbora zastupa i državne službenike i namještenike u Ministarstvu obrane. No tu kategoriju zaposlenika manje muče posljedice mirovinske reforme, a puno više – posljedice novog Zakona o braniteljima, zbog kojeg bi se MORH i OS RH vrlo brzo mogli suočiti s manjkom kvalitetnog stručnog kadra. O tome se porazgovarali s Vjekoslavom Majnarićem, dopredsjednikom Odbora MORH-a u Sindikatu državnih i lokalnih službenika i namještenika.

Bilo je spomena da bi se negdje s Novom godinom mogao očekivati veliki val umirovljenja u obrani. O čemu se tu radi?

Da, da. Zakonski, djelatne vojne osobe odlaze po posebnim uvjetima – Zakon o umirovljenju djelatnih vojnih osoba – zbog posebnih dužnosti. S obzirom da civilni sektor, odnosno civilna sastavnica Oružanih snaga, čine ljudi uglavnom iz 1991. (znači, uglavnom s početka rata, i da su u prosječnoj dobi 55, 60 godina) – novi Zakon o braniteljima im sad omogućava odlazak u punu starosnu mirovinu prema broju dana u borbenom sektoru. Tako da s obzirom na niska primanja, jedan dio vidi sebe u ovom vidu mirovine. Osim toga, postoji i odluka Vlade da se ne primaju namještenici, odnosno službenici u Oružane snage, tj. u sva državna tijela, između ostalog i u Oružane snage. Ta odluka je na snazi već dosta dugo, desetak godina mislim. Tako da je i taj problem sad izražen jer, naprosto, nedostaje radne snage. Mi sada imamo problem – ne mi nego, naravno, Oružane snage – što se dosta i skriva… Predsjednica Republike je potpisala odluku o broju od 1.500 državnih službenika i namještenika, koji bi trebali egzistirati u Oružanim snagama. Međutim, s obzirom da sad jedan dio, 2019. i 2020. godine, će otići u mirovinu, dovodi se u pitanje uopće ukupan taj broj i, s obzirom na izvršenje zadaća…  Jer mi sad imamo, odlukom novog ministra o povratku u vojarne – izraženu potrebu za poslovima opskrbe, obnove. E sad se postavlja pitanje nedostatka radne snage. Znači, Ministarstvo obrane će morati uzimati podizvođače ili vanjske firme – što, naravno, puno košta. Osim toga, ima i pojava svjesnog odlaska ljudi, s obzirom na izuzetno niska primanja – da nam ljudi odlaze dijelom i u strane zemlje.

Kad kažete “radna snaga”, kakvi su to profili ljudi?

Mi sad što imamo – odnosno, što je ostalo u Oružanim snagama – onda govorimo o namještenicima. Namještenici su negdje 80 posto sastavnica. Prema Zakonu o državnim službenicima i namještenicima, to je pomoćno-tehničko osoblje. U to se podrazumijevaju sva obrtnička zanimanja – znači, od vodoinstalatera, elektroinstalatera, keramičara, zidara, tesara… E, sad – što se događa? Zadnjih godina sve više ljudi odlazi, mladi se ne javljaju – odnosno postoji zabrana prijma – tako da je kronični nedostatak. S druge strane, ovdje imamo i jedan tehnički dio kadra koji je radio na održavanju recimo radio-sustava, radio-veza, radio-uređaja, koji su još uvijek u Oružanim snagama – gdje smo, ako se sjećate, govorili o vojnim specijalistima i o načinu na koji se sad internim oglasom ljudi trebaju prevoditi… I ono što smo mi, kao Sindikat, uvijek isticali, to je bila tu – ta mentorska uloga. Znači, da ti ljudi budu kao mentori mladim nekakvim snagama koje će dolaziti s tržišta rada. Jer, jedan stručnjak za održavanje npr. raketne tehnike, elektronike na novim sredstvima – njih je jako malo i trebaju godine da se ti ljudi obuče u sustavu. Mislimo da u onom dijelu prijma u vojne specijaliste – da ih se još moglo prevesti, čak i bez internog oglasa… Postoji i ovlast ministra obrane – da se to, prema potrebama Oružanih snaga, riješi. Mi, kao Sindikat, smo nastojali uvijek konstruktivno sudjelovat u procesu, i davali smo svoje prijedloge. Nažalost, malo je toga prošlo.

S obzirom na profile, čini se da će posebno biti pogođeni remontni zavodi i slične takve cjeline?

Kolega je sindikalac u Remontnom zavodu, i mi dobro surađujemo. Njima je sad trenutno upražnjeno, koliko je zadnji podatak, nekakvih 13 mjesta visoke stručne spreme. Znači, od diplomiranih inženjera elektrotehnike, strojarstva… Ali, to je onaj kronični problem. Tko će vam doći raditi u vojsku za 5 i pol tisuća kuna? I inače su ti ljudi deficitarni na tržištu rada, a poglavito ovdje, u državnoj upravi – gdje su plaće limitirane Zakonom o državnim službenicima i pripadajućim kolektivnim ugovorima. Tako da je taj problem izražen i on će trajati dokle god to netko ne presiječe, u smislu ili dodatne edukacije ili prijma. Ali je to sve vezano – vi ne možete u Oružane snage primiti nekoga s ulice, naročito ne za ove specifične stvari. Tako da se sada sve svodi na to da ide dok traje. Bojimo se da će taj generacijski jaz naprosto pregaziti ljude i da će u roku od par godina doći do definitivnog kolapsa.

Stalno se govori o godini ljudi, godini vojnika, službenika, namještenika… Da li se u zadnjih godinu ili dvije tu nešto zaista promijenilo na bolje?

Sad je zadnje – odluka ministra o povećanju plaća za nekakvih 10 posto. To je konačno prošlo. S tim što je odluka bila prvotno 10 posto povećanje osobne plaće u upravnom dijelu Ministarstva, i prijedlog je bio – 5 posto za službenike i namještenike u Oružanim snagama.  Međutim, na zadnjem sastanku sa sindikatima ipak je prevladalo mišljenje da bude 10 posto i za jedne i za druge – što je, recimo, koliko-toliko nekakvo povećanje. Makar, za niske koeficijente, recimo 0,62, to je nekakvih stotinjak, 120 kuna, a za ove malo veće – negdje u prosjeku 300 do 400 kuna. Pa ipak je to nekakvo povećanje.

To je povećanje nakon dugo vremena?

Da, da, da. Mi smo imali dodatak (svi zaposlenici u Ministarstvu obrane, odnosno u Oružanim snagama, od 1993. godine) od 20 posto na posebne uvjete rada. Taj dodatak je ukinut odlukom bivše ministrice, gospođe Antunović, i nestao je naprosto. Bilo je, kao, dat ćemo vam kroz topli obrok, kroz dopunsko osiguranje – pa će se to vratiti. Nažalost, nikad se nije vratilo tih 20 posto. Zakonom o državnim službenicima i odlukom Milanovićeve vlade ukidani su koeficijenti… pa zadnje, 3 posto. Prošle godine su nam vratili 6 posto – tako da oni uvijek ističu da nam nešto daju, jer mi ćemo sad, ako nam vrate razliku koeficijenta, do kraja godine i početkom iduće godine biti na razini plaća od prije 10 godina. To je ta istina. E sad, ovih 10 posto je relativno dobro u odnosu kako je bilo, ali to neće riješiti problem kroničnog nedostatka namještenika, prvenstveno u Oružanim snagama. S time da prelazak u vojne specijaliste, ili trajno rješenje pitanja civilne sastavnice Oružanih snaga, bi bilo nužno – da se u Zakonu o službi to pitanje riješi na taj način da oni budu polu-vojni u nekom smislu. Gdje osobe neće biti isključivo vezane za civilno zakonodavstvo, jer su ovdje i obaveze i sve ostalo kod civila iste kao i kod djelatnih osoba, a prava i primanja su im drastično manja. Ali to opet zahtijeva jednu raspravu. A, osim toga, trebaju konačno odlučiti što žele sa civilnom sastavnicom u Oružanim snagama. Postoje razni primjeri i u drugim sustavima oružanih snaga gdje je to pitanje bolje riješeno. Ali, kao što je poznato, kod nas zakonska procedura dugo traje – tako da ne vidimo nekog većeg pomaka.

O ovim svim problemima – da li sindikati kontinuirano upozoravaju Ministarstvo na ove probleme? Bi li tu pomogao namjenski vojni sindikat?

Mi imamo taj problem što se djelatne vojne osobe ne smiju sindikalno organizirati. U odnosu na okruženje – mogu se organizirati i u Srbiji, i u Bosni i Hercegovini, i u Sloveniji – kod nas ne. Problem sindikalnog organiziranja, kao i u cijeloj Republici Hrvatskoj, je taj da imate par jakih, reprezentativnih sindikata, i ove male sindikate koje se netko sjeti netko osnovati sa samo deset članova. Što možete očekivati od takvih, žutih ili režimskih sindikata?!  Obično poslodavac koristi takve male sindikate – to vam je poznato iz prakse, da razvodni, da razbije… Tako je i u ovom slučaju, kod nas u Ministarstvu obrane. Naravno, ako vam daje na sastancima s poslodavcem jednaku minutažu – onom sindikatu od 10 ljudi i ovom od 15.000 – onda znate kud to vodi. Mi smo upozoravali na odluke Europskog suda za ljudska prava, što se tiče organiziranja djelatnih vojnih osoba, da se te nepravde isprave – međutim, zadnji ministar je nešto obećavao, a ovaj sad ponovo ne… Tu je opet problem pristupa. Anglosaski modeli, američka vojska, britanska, oni nemaju takav način pristupa, oni to ne podržavaju… Bundeswehr, na primjer, ima…  To je već politička odluka. Jak sindikat bi stalnim upozoravanjem mogao generirati upravo te promjene – i inzistirati, jasno, s materijalnim dokazima, koliko je korisno da jedan vojnik bude u sindikatu, organiziran u sindikatu… To je čisto političko pitanje, na garnituri koja je trenutno ili koja će možda doći.

Početkom ovoga tjedna, u ponedjeljak, 14. ožujka, održan je sastanak predstavnika sindikalnih organizacija aktivnih u sektoru obrane s vrhom Ministarstva obrane. Dok su Krešimirac pohodili Boris Pleša i Siniša Kuhar (Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika RH – SDLSN RH), Radomir Delić i Tomislav Petrović (Sindikat djelatnika u vojsci i državnim službama), te Klement Bakota (Nezavisni sindikat javne, državne i lokalne uprave RH) – na domaćem terenu su ih dočekali ministar Josip Buljević, načelnik Glavnog stožera OS RH general Mirko Šundov, pomoćnik ministra za ljudske resurse Zoran Piličić, te glavni tajnik Ministarstva Petar Barać. Uz razgovor o dosadašnjoj suradnji, ljudi iz sindikata otvorili su i neke posebno bolne teme koje muče članstvo ovih organizacija, i za koje su dobili dojam da ih prethodna Vlada „gurala pod tepih”.

Kao prvo, riječ je tu o pitanju visine iznosa koji se za svaki mjesec sudjelovanja u Domovinskom ratu isplaćuje pripadnicima MORH i OS RH čija je služba prestala zbog preustroja, odnosno smanjenja snaga. Tražilo se izjednačavanje tog iznosa s prethodnim standardom, koji je odlukom ministra Kotromanovića bio smanjen s 525 na 300 kuna, budući su sindikati smatrali kako je time doprinos branitelja Domovinskog rata različito vrednovan ovisno o trenutku izlaska iz sustava obrane. Radi se o dijelu otpremnine državnih službenika i namještenika koji ne predstavlja prevelik financijski teret za MORH i OSRH, smatraju sindikalci, ali je zato bio itekako vidljiv onima koji su odlazili imajući status branitelja Domovinskoga rata. Sindikati su ustvrdili kako je riječ o poruci da se time i njihovo sudjelovanje u obrani Domovine zapravo više ne cijeni kao ranije.

Kao drugo sporno pitanje sindikati su ponovno ukazali na diskriminacijski učinak odluke o poticajnim otpremninama, koja ženama s pravom na starosnu mirovinu po prijelaznom režimu do 2030. godine priječi mogućnost ostvarivanja prava na uvećane otpremnine u sustavu obrane. To znači da žena koja ima 61 godinu i 6 mjeseci života ove godine ne može ostvariti pravo na poticajnu otpremninu, iako u mirovinu ne mora prije 65 godine života, ali muškarac sa 64 godine života može. Glede odluke o otpremninama Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova još je 2013. godine zaključila „kako sporni model poticajnih otpremnina MORH-a predstavlja izravnu diskriminaciju temeljem spola, suprotnu jamstvu jednakih plaća za rad jednake vrijednosti žena i muškaraca“. Predstavnici SDLSN obavijestili su ministra Buljevića da sudjeluju u nekoliko sudskih sporova za svoje članice kojima je zapriječen pristup takvim poticajnim otpremninama. Jedan od njih dobiven je u prvom stupnju, da bi u drugom Stalna služba Županijskog suda u Gospiću odluku preinačila, uopće ne razmatrajući pravnu argumentaciju prvostupanjske presude, doprinos Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova i sudsku praksu EU, zbog čega je Sindikat onda zatražio i reviziju od Vrhovnog suda, istovremeno se obrativši i Ustavnom sudu RH.

Na kraju, na stol je ponovo stavljeno i pitanje omogućavanja sindikalnog organiziranja djelatnih vojnih osoba, koje je već omogućeno u nizu Hrvatskoj susjednih država, kao i glavnini EU. Ovo je rješenje sindikat SDLSN predložio i prilikom donošenja Zakona o službi u Oružanim snagama 2013. godine, uz istovremeno ograničavanje prava na štrajk. Usvajanje ovog prijedloga ne samo da bi otvorilo jedan do sada zatvoren prostor za sindikalno djelovanje, već bi omogućio i nastavak sindikalnog sudjelovanja za dio dosadašnjeg sindikalnog članstva koje je zakonskim promjenama iz proteklih godina to pravo izgubio (negdašnji službenici i namještenici koji su prešli u kategoriju djelatnih vojnih osoba – vojnih specijalista). Prema iskazima sindikalnih predstavnika, takvo sindikalno organiziranje djelatnih vojnih osoba ne bi narušilo borbenu spremnost OS RH, ali bi zato preventivno utjecalo na smanjivanje broja sudskih sporova koje posljednjih godina na hrvatskim sudovima vode brojni pripadnici OS RH i Republike Hrvatske.

Ministar Buljević je na ove teme navodno reagirao pozitivno – uz uvjerenje u dobru suradnju Ministarstva i sindikata, istaknuo je da se odluke vezane uz zaposlenike Ministarstva obrane i Oružanih snaga RH neće donositi bez razgovora s predstavnicima sindikata. Nadležni su se složili i da treba nastaviti, te po mogućnosti i unaprijediti komunikaciju MORH-a i sindikata, posebno na operativnoj razini, uz redovite sastanke predstavnika Ministarstva i čelnika sindikata.

Odgovor na ovo pitanje je, nažalost, jednostavan: hoće, ali na sitno!

Sukladno Planu prijma u djelatnu vojnu službu u 2015. godini, MORH i OS RH tijekom ove godine planiraju primiti i 32 vojna specijalista – i to 8 časnika te 24 dočasnika. No plan je primiti ih u obrambeni sustav putem javnog natječaja, i to tempom koji je određen već spomenutim Planom prijma. Kao što smo već pisali, u 3. tromjesečju ove godine s tržišta rada trebalo bi biti primljeno 8 kandidata za popunu kritičnih VSSp-a časnika vojnih specijalista – pritom okvir potreba obuhvaća 4 stručnjaka za meteorologiju, 2 tehnologa i 2 glazbenika. Što se tiče preostala 24 kandidata za popunu kritičnih VSSp-a dočasnika vojnih specijalista, sustav vapi za stručnjacima za računalne sustave, održavanje, naoružanje, optičke instrumente i ciljničke sprave, te za agregate i izvore struje, kao i za defektantima, pirotehničarima, raketnim tehničarima i glazbenicima. Svi će se oni primati putem javnog natječaja. Naravno, sukladno zakonu, na natječaje se, sukladno svojim kvalifikacijama, mogu javljati i državni službenici te namještenici iz sustava, ali i djelatne vojne osobe koji ispunjavaju tražene uvjete.

U skladu s važećim knjigama ustroja, u OS RH postoje 582 ustrojbena mjesta vojnih specijalista. Od toga je na dan 1. siječnja 2014. godine, sukladno članku 230. Zakona o službi u OS RH, u vojne specijaliste prevedeno ukupno 538 osoba. Od toga je bilo 95 časnika, 256 dočasnika te 187 državnih službenika i namještenika. Tijekom 2014. nije bilo dodatnih prevođenja u vojne specijaliste, s obzirom da je spomenutim člankom Zakona o službi, pojašnjavaju u MORH-u, takva mogućnost predviđena samo jednokratno. Štoviše, tijekom 2014. iz sustava je očito otišlo nekoliko vojnih specijalista, jer prema podacima Ministarstva obrane – prvoga dana 2014. godine bilo je 538 vojnih specijalista, a posljednjeg dana godine, 31. prosinca, u OS RH bilo je raspoređeno 529 vojnih specijalista. No, budući da tijekom 2014. i s planom za 2015. neće biti dosegnut ukupan broj ustrojbenih mjesta za vojne specijaliste (582), već će se popunjenost kategorije vojnih specijalista svesti na ukupno 561 časnika i dočasnika, to bi valjda značilo da će preostali 21 novi vojni specijalist biti uveden u sustav naredne, 2016. godine. Kod vojnih specijalista prevladavaju osobe tehničkog i zdravstvenog obrazovnog profila (zrakoplovni tehničari, specijalisti za održavanje borbene tehnike, tehničari za održavanje sredstava veze, radarski tehničari, pirotehničari tehničke struke, raketni tehničari, liječnici, stomatolozi, medicinski tehničari, stomatološki tehničari, laboranti i sl.), dok su se od društvenih obrazovnih profila među vojnim specijalistima našli tek – glazbenici.

Iako je u prošlogodišnjem intervjuu portalu Obris.org dopredsjednik odbora MORH-a u Sindikatu državnih i lokalnih službenika i namještenika Vjekoslav Majnarić najavio da se razmišlja o izmjenama i dopunama Zakona o službi u OS RH kako bi se još jednom broju namještenika omogućilo prevođenje u kategoriju vojnog specijalista, od toga očito nema ništa. To potvrđuje i diplomatski odgovor MORH-ove Samostalne službe za odnose s javnošću, koja na pitanje: „Jesu li uvaženi zahtjevi sindikata za povećanjem broja vojnih specijalista?“ diplomatski odgovara:

„Smatramo kako je važno istaknuti stalnu komunikaciju sa sindikatima na redovitim sastancima. Zajednički se ulažu napori kako bi se u okviru zakonskih mogućnosti sagledali zahtjevi i optimizirali u skladu s potrebama. Kad god je to moguće uvažavaju se konstruktivni argumenti sindikata“.

Tko je sve vojni specijalista u RH?

Pri tome, s portala Obris.org smo već ranije problematizirali i zanimljivu činjenicu o općenitom svrstavanju glazbenika u okvir vojnih specijalista. Naime, to je kadrovsko rješenje gotovo jednako nakazno kao i svrstavanje sportaša koje MORH drži na svojevrsnoj socijalnoj skrbi – u kategoriju dragovoljne pričuve (o čemu smo također nedavno pisali). Na općenitu temu glazbenika kao sastavnog dijela OS RH (valjda zato jer, među ostalim, u zalihama orkestralnog pribora imaju i partiture nešto vojnih skladbi), te o statusu pjevača klape HRM-a „Sveti Juraj“ postavili smo pitanje i tijekom prošlogodišnje javne diskusije o novom Dugoročnom planu razvoja OS RH (službeno proknjiženo kao dio 137. pitanja):

„U sastavu Zapovjedništva za potporu se spominje i Vojni orkestar. Kakvu to podršku za OS RH pruža ova kulturno-umjetnička trupa? Je li to zaista kapacitet kojem je mjesto u OS RH, ili u obrambenome sustavu općenito? Osim toga, kad se već spominju muzičari na vojnoj plaći – zašto nigdje u ovom dokumentu nema spomena organizaciji poznatoj kao Klapa Hrvatske ratne mornarice ‘Sveti Juraj’ ? Na čijoj su oni plaći i hoće li uskoro čitavo to muzičko djelovanje, koje zasigurno ne predstavlja osnovni razlog postojanja OS RH, krenuti na slobodno tržište rada i usluga, a mimo obrambenoga proračuna?“

Na to smo dobili i službeni odgovor, u sklopu objave rezultata općenitog procesa diskusije oko DPR-a:

„Orkestar Oružanih snaga pruža potporu prigodom vojnih ceremonija i proslava obljetnica koje su utkane u vojni život i tradiciju i bez koje nijedna vojska ne postoji. Orkestar godišnje izvrši oko 300 glazbenih nastupa. Vojni orkestar imaju skoro sve oružane snage što potvrđuje da države u našem okruženju imaju po nekoliko vojnih orkestara (Slovenija 2, Mađarska 10, Austrija 8, Italija oko 15, Srbija 3, BiH ima 1 vojni orkestar, Njemačka ima glazbenu službu s orkestrima u svakoj pokrajini, mornaričkim i zrakoplovnima orkestrima… ). Klapa “Sveti Juraj”, nije posebno istaknuta jer je ustrojstvena jedinica Orkestra budući da su u Nacrtu DPR-a prikazane samo zadaće za prvopodređene postrojbe ZzP-a te se spominje samo njezin razmještaj. Klapa ”Sveti Juraj” godišnje ima oko 120 nastupa koji uključuju vojne ceremonije, državni protokol, koncerte u inozemstvu, zatim koncerte na poziv lokalne zajednice, braniteljskih udruga i slično“.

Pri tome, a za kraj, zapravo nam nejasnim ostaje tek pitanje:

„Zašto bi Hrvatska bila lošija od jedne Njemačke, Mađarske ili Austrije?“

U svrhu dostizanja svijetlih tradicija ovih zemalja, možda bi i svo to preostalo 21 specijalističko mjesto trebalo popuniti glazbenicima. Da ne kažemo da bi, u kontekstu vojnog koncertiranja, paradiranja i šire društvene pomame za “povijesnim postrojbama“, možda imalo smisla i sve ostale suštinski nepotrebne specijalnosti iz lepeze vojnih specijalista jednostavno zamijeniti nezaposlenim glazbenicima – do kojih je i na tržištu rada u RH vjerojatno ipak lakše doći nego do stručnih tehničara ili medicinara.

Siniša Kuhar

Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika RH požalio se NATO-u, točnije pomoćnici Glavnog tajnika Saveza za javnu diplomaciju Kolindi Grabar Kotarović, na moguću diskriminaciju po spolu u MORH-u i OSRH. U dopisu koji je potpisao Siniša Kuhar, glavni tajnik Sindikata, piše da je “Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske u više navrata upozoravao nadležna državna tijela u Republici Hrvatskoj o mogućoj, a sada već i utvrđenoj diskriminaciji po spolu u Ministarstvu obrane i Oružanim snagama Republike Hrvatske, uvjetovanoj odredbama Odluke o visini otpremnine za državne službenike i namještenike Ministarstva obrane i Oružanih snaga Republike Hrvatske kojima služba prestane zbog preustroja ili smanjenja snaga.” Kako nadalje stoji u dopisu:

“Odlukom je propisano da „državnom službeniku i namješteniku kojemu prestaje služba, odnosno radni odnos u Ministarstvu obrane i Oružanim snagama Republike Hrvatske i ispunio je uvjete za stjecanje prava na starosnu mirovinu u skladu s odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju, …, pripada pravo na otpremninu u visini tri proračunske osnovice“.

Budući da odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju pravo na starosnu mirovinu reguliraju na način koji u prijelaznom razdoblju različito regulira pravo na starosnu mirovinu žena i muškaraca, ovisno o životnoj dobi, ovakvom se odlukom individualno pravo žena, koje imaju mogućnost izbora hoće li u starosnu mirovinu sa 65 godina života ili sukladno dobnoj granici utvrđenoj u prijelaznom periodu, tumači restriktivno, odnosno na način koji odgovara Ministarstvu obrane kao poslodavcu, u cilju ograničavanja prava na isplatu otpremnine veće od tri proračunske osnovice, čime se državni službenici i namještenici stavljaju u nejednak položaj s obzirom na navršenu životnu dob, odnosno spol.”

Sindikat se pritom poziva na upozorenje i preporuku Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova iz siječnja 2013., kao i na nepravomoćnu (!?) presudu Općinskog suda u Karlovcu, kojom se utvrđuje povreda prava na jednako postupanje.

Na kraju svog dopisa, Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika RH moli Kolindu Grabar Kitarović da, sukladno NATO standardima na području ravnopravnosti spolova, “pruži pomoć ženama na službi u MORH-u i OS RH, kako bi se ova diskriminirajuća praksa konačno prekinula“. Ako ne može to, onda barem da informira Sindikat o tome je li politika diskriminacije po spolu unutarnja stvar članica NATO-a ili na razini Saveza postoje smjernice i standardi kojima članice trebaju udovoljavati.

Unatoč sve većoj potrebi za sindikalnim organiziranjem djelatnih vojnih osoba, zahtjev za osnivanje vojnog sindikata prilikom izrade novog Zakona o obrani i Zakona o službi u OS RH nije prihvaćen. Tako da su i nadalje pod sindikalnom zaštitom tek materijalna i socijalna prava civilnih osoba u Ministarstvu obrane, odnosno Oružanim snagama. Njihov je matični sindikat – Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika, s čijim smo dopredsjednikom odbora MORH-a Vjekoslavom Majnarićem porazgovarali o brojnim problemima s kojima se trenutno hrvaju. Suradnja Sindikata i MORH-a, odnosno OS RH relativno je dobra, kaže Majnarić, što je bilo posebno važno prilikom višegodišnjeg smanjivanja broja civilnog osoblja u obrambenom sektoru.

Unazad deset godina u Ministarstvu obrane i Oružanim snagama brojno stanje civilnog osoblja bilo je negdje oko 11 tisuća. Mi smo sada, 2014. godine, došli praktično na brojku od nekakvih 400 u Ministarstvu obrane i 1700 u Oružanim snagama. Proces izdvajanja trajao je postupno, s tim da konačne brojke još nisu dostignute i one će biti  prema sadašnjoj projekciji, odnosno prema Dugoročnom planu razvoja – koji nije usvojen – oko 700 državnih službenika i namještenika u Oružanim snagama, i negdje oko 300 u upravnom dijelu, znači u Ministarstvu obrane. Na taj upravni dio bi otpadali područni odjeli financija, i upravni dio samog Ministarstva… znači, većinom, 90% administrativno osoblje.

Mi smo 2006. i 2007. god. imali ustanovljeno povjerenstvo koje su predstavljali sindikati i personalne uprave pojedinih ustrojbenih cjelina Oružanih snaga, gdje smo zajedno sa predstavnicima OS sudjelovali u odabiru namještenika, odnosno službenika koji će biti izdvojeni, odnosno koji će ostati u sustavu. S tim da je poslodavac izradio i program zbrinjavanja. Isto tako i poticajne otpremnine koje su, prema stanju u proračunu 2008., bile relativno dobre i povoljne – bilo je čak ljudi koji su pojedinačno dobivali i do 200.000 kuna otpremnine, što je za to vrijeme bilo, naravno, dosta dobro. Imali smo ovaj dio koji se tiče doedukacije, preškolovavanja… Uvijek je sindikat imao prigovor da je jedan dio civilnog osoblja bio na neki način stigmatiziran u odnosu na djelatne vojne osobe jer, naravno, nama je pristup na doedukaciju, i što se tiče školovanja za pristup novoj tehnici, novim uređajima, novim tehnologijama – bio na neki način dosta i uskraćen. Tako da smo sad pred kraj ovog konačnog preustroja došli u jedan „zeitnot“, jer sad naprosto više nismo spremni za prihvat novih tehnologija… jer smo, naprosto, održavajući postojeće tehnike i procedure, kako se kaže – zaostali u sustavu… Drugi problem je taj što je, recimo, bilo dosta propusta i u samom principu odabira, gdje mi nismo mogli biti relevantni faktor…

Samo zadnjih godina?

Govorim o zadnjim godinama, o zadnje 3 ili 4 godine, kad je povjerenstvo ugašeno odlukom ministra (Branka Vukelića, op.a.). Tako da smo tu izgubili taj kontinuitet, i onda su Oružane snage, naravno, radile bez našeg sudjelovanja u tome. U tom smislu se izgubio kontinuitet poznavanja kvaliteta, stručnosti pojedinih ljudi, odnosno namještenika i službenika. Tako da je taj proces na neki način malo bio u zaostatku, odnosno, bio je zakinut što se tiče namještenika, odnosno službenika.

Sindikatu trenutno najveći problem predstavlja novouvedena kategorija – vojni specijalist?

90% su namještenici, a službenika – ako govorimo o OS – nešto malo ima u administrativnom dijelu. Jedan dio namještenika je ovom odlukom i prijelaznim odredbama novog Zakona o službi prešao u kategoriju „vojni specijalist“. Ukupan broj tih ljudi je 158 što je, s obzirom na naše mišljenje, malo… Ako je brojka po starom Dugoročnom planu, važećem, budući da nemamo novi, bila negdje između 1000 i 1500 ukupno, onda vidimo da je brojka od 158 civilnih osoba izuzetno malo, posebno ako govorimo o funkcioniranju sustava održavanja, remonta i podrške. Najdrastičniji primjer je u Remontnom zavodu, gdje imate slučajeva da u jednoj ustrojbenoj cjelini, radionici, rade ljudi koji su prešli u kategoriju „vojni specijalist“… ista struka, isti profil, isto znanje… i imate u istoj radionici, ali za drugim stolom, čovjeka koji je ostao namještenik. Trenutno je stanje vrlo eksplozivno, jer ovaj čovjek ima duplo veću plaću kao „vojni specijalist“. On ima plaću s koeficijentom 1.3, odnosno u činu skupnika, a ovaj je namještenik ostao bez toga, jer mu je prijelaznim odredbama Zakona o službi ukinuti dodatak od 20% kao specijaliziranom tehničaru i mehaničaru. On je ostao na plaći do 2 i pol tisuće manjoj. Prije ovog intervjua, bili smo na razgovoru da se ipak dijelu tih ljudi vrati dodatak od 20%, tako da ne bi bila toliko drastična razlika.

Vi ste svjesni da u isto vrijeme OS RH na svojim internetskim stranicama navode ukupan broj specijalista kao 537 ljudi, ili tako nešto – dakle, daleko više od ovoga?

Da, to je sad trenutno stanje… E, sad… brojke su nešto što je rastezljivo – možemo o tome… ali definitivno se pokazalo da je ovo – s obzirom na funkcioniranje Oružanih snaga – premali broj civila koji je trenutno preveden. Mi smo predviđali u onom prvotnom prijedlogu planske konferencije u Puli, koja je bila o vojnim specijalistima prije 6 ili 7 godina, kad se pokušalo ići na modele slovenskog principa uvođenja te kategorije – barem 600 civilnih osoba, većinom namještenika i nešto službenika… Međutim, sad ovdje imamo 150 – nažalost se pokazalo da ima slučajeva da nisu oni profili, kategorije i struke koje su predviđene… Tražili smo, naravno, sastanak i u OS RH, da se vidi sa strane sindikata što možemo, i evo, sad smo dobili kod generala Pađena, pomoćnika načelnika Stožera Lovrića – načelni pristanak da zajedno s njima pokušamo nekako izmiksati  tu situaciju. On je obećao da će i oni, kao Oružane snage, paralelno s nama, raditi na prijedlogu prema Ministarstvu obrane i dalje prema Saboru, izmjena i dopuna Zakona o službi, gdje bi se onda omogućilo još jednom broju namještenika prevođenje u kategoriju „vojni specijalist“. Mi smo zadovoljni, u smislu da ipak nismo odbijeni kategorički, nego smo dobili ipak nekakvu mogućnost da zajedno… jer su i oni uočili te nedostatke u samom sustavu. Kažem, glavnu težinu ima Remontni zavod, ali i bojna opće potpore, i ovo što spada pod Zapovjedništvo za potporu.…

Vjekoslav Majnarić, dopredsjednikom odbora MORH-a u Sindikatu državnih i lokalnih službenika i namještenika (SDLSN)

Sad laičko pitanje… Ako ljudi prijeđu u status vojnih specijalista – to je podskupina djelatnih vojnih osoba. Niste li vi time automatski izgubili članstvo, i izgubili mogućnost dalje voditi brigu o njihovim radnim pravima?

Hvala na tom pitanju! To je trenutno takva situacija. Naravno da ćemo tu izgubiti, već jesmo izgubili jedan broj najviše kolega, recimo, u Remontnom zavodu, gdje je njegova podružnica brojala 150 i nešto članova sindikata. Od tih 150 ljudi je 102 prešlo u kategoriju vojni specijalist – znači, podružnica sindikata praktički se ugasila. Ali ljudi su sretni, jer im se osigurava, na neki način, posao. Imaju ugovor na tri godine, većina njih… djelatni ugovor na tri godine, koji se obnavlja u ovom smislu… Ja mislim da će oni dobiti ugovor i na neodređeno vrijeme. Vi kažete “potkategorija”… Oni nisu potkategorija, nego su sad – po novom Zakonu o službi – djelatne vojne osobe. Znači, sva prava ostvaruju iz toga. Jedino su ostale dvojbene i problematične njihove mirovine. S obzirom da se kaže da mirovinu “6” može ostvariti djelatna vojna osoba koja ima 20 godina mirovinskog staža i 15 godina djelatne vojne službe. Tu je sad nastao jedan od mogućih problema, jer vidimo da taj čovjek praktično ne može nikako…

Ne može fizički zaraditi mirovinu?

Da! Na koji način će se to premostiti… I dalje imamo razgovore. Evo imamo i sporazum s Vladom, gdje se predviđa isto razgovor o mirovinama policijskih službenika, djelatnih vojnih osoba, pa ćemo vidjeti…

Kad bi se ti razgovori trebali povesti?

Sad je situacija izuzetno kaotična, jer imamo masu zakona koji su u pripremi ili pred donošenjem, a njihova primjena i implementacija stvorit će ove godine, bojim se, kaos u cijelom sustavu. Tu je Zakon o radu, tu su masa propisa i odluka, tu je Dugoročni plan razvoja što se tiče Oružanih snaga… U svakom slučaju se mora riješiti ovo pitanje tijekom ove godine – što se tiče mirovina ove kategorije osiguranika, ili barem dijela ljudi koji su prešli u kategoriju “vojni specijalist” – naprosto zbog toga što su ti ljudi u godinama kada će, ove ili iduće godine, već prema ukupnom stažu steći mogućnost za mirovinu. Na koji način će se to riješiti, to sad ostaje upitno…

Mi kao sindikat ćemo pokušati… ili barem ja osobno, dok sam tu – pronaći nekakav modalitet i rješenje za zbrinjavanje namještenika, odnosno službenika, koji su još u sustavu OS RH (a neće imat uvjete za civilnu mirovinu), a koji će biti na neki način, u idućem periodu – znači, do 2017. – 2018. predviđeni za izdvajanje… da se nađe nekakav modalitet njihovog zbrinjavanja. Da se premosti nekakav sustav – ili u sklopu Ministarstva obrane, ili s Ministarstvom branitelja, da ti ljudi ne završe na ulici. Evo, to još preuzimam nekako, kao sindikat, preuzimamo to na sebe – da pokušamo tu naći nekakvo rješenje. Mi smo još 2005. kod ministra Rončevića – ja osobno sam inicirao peticiju, gdje smo tražili izjednačavanje braniteljskih prava s djelatnim vojnim osobama… Ministar Rončević je to preveo u poticajnu otpremninu. Nažalost se to kasnije izgubilo. Nije se napravilo trajno rješenje…

A što je s dijelovima Ministarstva koji su se, recimo, izdvojili na ovu, više tržišnu stranu?

Što se tiče Pleter-usluga… “Pleter-usluge d.o.o.” je osnovan kao trgovačko poduzeće u stopostotnom državnom vlasništvu, i takav je predviđen ostati. I u tom dijelu imamo sada slučaj da se kompletan uslužni sektor, što je bio u sklopu Ministarstva obrane, izdvaja u to. Taj proces još uvijek traje. “Pleter-usluge d.o.o.” sad trenutno zapošljava negdje oko 650 djelatnika, od toga jedan dio iz Ministarstva obrane – Centar za gospodarenje nekretninama, što je bio u sklopu Ministarstva obrane… Jedan dio djelatnika, što su radili u Ministarstvu obrane i Oružanim snagama, je prihvatio prelazak, i to je garantirano i sporazumom o prelasku… Mi čak imamo i kolektivni ugovor na razini trgovačkog društva Pleter, gdje su sva materijalna prava zagarantirana tim ljudima, i gdje je baza i osnovica bio kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike. S te strane, mi na Pleter nemamo prigovora. Makar je bio jedan veliki dosta otpor kod naših službenika, odnosno namještenika, od prelaska u nekakvu firmu – jer je, ono, bio osjećaj “Aha, izdaje nas Ministarstvo”!

Vratimo se na specijaliste. Što se događalo od donošenja novog Zakona o službi pa do kraja godine, odnosno do 01.01.2014.?

Poznato vam je – do 31. 12. je trebao biti preveden jedan broj… Kao što sam rekao, i ponavljam – sad u Oružanim snagama nisu zadovoljni ni dinamikom, ni brojem… Prijelazne odredbe su rekle – taj i taj broj ljudi, što se tiče zaposlenika… Sve dalje će određivati, znači, interni natječaji i prijem sa tržišta rada. Oni će morati udovoljavati Zakonu o službi, zakonu o prijemu u vojnu službu, koji je jasan. Znači, ne može se više preći. Tu je taj problem, koji ističem stalno, i gdje su nam dali podršku… sad i general Pađen… da se eventualno ide na izmjene, odnosno, dopune zakona – gdje bi se onda omogućio prelazak i jednom broju ovih još preostalih…

Ali, ako se ne varam, dio tih pitanja je trebao biti riješen i u Pravilniku o specijalistima?

Da… koji još nije potpisan. Još nije…

Da Vas Ministarstvo pozove – da li bi Vi osobno, i Vaš sindikat, bili spremni sudjelovati u doradi ovakvog pravilnika koji kasni?

Naravno! Naročito u onom dijelu koji obuhvaća državne službenike i namještenike. Bez daljnjega.

Ima li još nešto što Vaš sindikat u ovom sustavu posebno tišti?

U ovoj fazi su problem i dodaci… ovi dodaci koje su ljudi izgubili, ovi koji su u prijelaznim i završnim odredbama zakona … Kod glavnog tajnika Ministarstva je napravljen takav dogovor da mi, sa strane sindikata – napravimo popis, prema uredbi Vlade o štetnosti poslova i pravilniku – koji je na žalost iz ’84. godine… Pravilnik o štetnosti i uvjetima rada. Mi ćemo s naše strane napraviti popis radnih mjesta koja imamo po štetnosti poslova, i s druge strane to će napraviti i Ministarstvo kao poslodavac – pa ćemo ponovo imati sastanak, gdje ćemo onda izmiksati ta radna mjesta, na koja će se vratiti dodaci. Da li će Vlada to prihvatiti, da li će vratiti 20 posto – to mi sad ne znamo…  Mi nećemo inzistirati na nekakvoj retroaktivnosti… da im se vrati, od prvog… Mislim, bili bi sretni ako bi to bilo i s 01. travnjom. Kažem… najdrastičnija je situacija to, da ovaj čovjek, djelatnik, ima 6000, a ovaj drugi 3500 – a do prije ovog prvog mjeseca su imali istu plaću. Naravno, onda vi ne možete očekivati ni kvalitetu, ni njegov učinak na poslu – ni u onom smislu da on sad radi ne znam kako nadahnuto… Barem tako u Tajništvu ističu, da bi s 01. 04. trebalo zaživjeti ono o vraćanju tih dodataka.

Ima još problema – što se tiče preustroja grana i postrojbi…  Ukazao se problem jedne radione… recimo, u opslužništvu – bojna za opću potporu predviđa radionu, ali ta radiona nije provedena kroz knjige ustroja. I sad imamo slučaj u Požegi, radiona od 12-14 ljudi… Opslužništva su imala 380 ljudi viška, civila, znači namještenika i službenika… Oni u Požegi su u sklopu tog viška…Oružane snage su ih predviđale, ali ih nisu izdvojile u bojnu Opće potpore, nego je ta postrojba ostala visjeti…onda su ljudi dobili rješenja o otkazu. Tek sad na moje osobno, i insistiranje sindikata… neki dan je potpisao ministar, pa zapovjednik OS RH – da je sad je ta radiona konačno uvrsti… i da su ti ljudi spašeni.

To je dopuna preustroja?

Tako je! Tako je, ali se to vuklo… Oni su bili vođeni, formalno, u opslužništvima koja su određena “za odstrel”, da tako kažem. Ti ljudi su dobili otkazne rokove, otkazni rokovi im ističu… Tragično je to što je ta radiona potrebita Oružanim snagama… bar to sami tvrde, a onda se događaju takve stvari. I sad je potpisao ministar obrane i Vrhovni zapovjednik, tako da – evo, s te strane ipak i nešto dobro u svemu tome. Tako da će ti ljudi, eto, ostati – a ostat će, naravno, kao namještenici. Ako prođu izmjene i dopune Zakona o službi – onda ćemo ih pokušat nekako prebacit u vojne specijaliste.

Da li bi vaša sindikalna organizacija razmišljala o otvaranju nekakve podružnice za djelatne vojne osobe, kad bi to bilo moguće?

Naravno! To u svakom slučaju! Mi ćemo i lobirati – jer imamo otvorenu suradnju sa sindikatima u okruženju, s predsjednikom Sindikata vojaka Slovenije, koji ima pristup i Europskoj komisiji, gdje bi onda eventualno, pritiscima iz Europske komisije, nama Ministarstvo… Ne pritiscima, nego naprosto preporukama – jer postoje preporuke o sindikalnom organiziranju, da se na neki način izjednače prava… I sam Ustav u svojoj odredbi nije kategorički zabranio sindikalno organiziranje djelatnim vojnim osobama, pa ćemo s te strane pokušat lobirati. U ovom sadašnjem prijedlogu smo isto pokušali – pozivajući se na policijske službenike i druge vrste službenika, uniformirane, gdje je dozvoljeno sindikalno organiziranje, naravno, bez prava na štrajk – ali, uz sva ostala materijalna prava, koja ne mogu zadovoljiti druge forme udruga – nego isključivo sindikat. Pokušat ćemo, naravno… I u svakom slučaju, pokazat se kao relevantni – jer i jesmo reprezentativni sindikat… sad, na razini državnih službi…

Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika RH jučer je od Ustavnog suda Republike Hrvatske zatražio pokretanje postupka ocjene ustavnosti određenog članka Zakona o službi u OS RH. Pritom spomenuti sindikat osporava ustavnost odredbe članka 228. Zakona o službi u OS RH, koji glasi:

Članak 228.

(1) Na djelatne vojne osobe, službenike i namještenike zatečene na raspolaganju na dan stupanja na snagu ovoga Zakona primjenjuju se rokovi za raspolaganje u skladu s aktima kojima je reguliran njihov status na dan stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Djelatne vojne osobe koje su neraspoređene na dan stupanja na snagu ovoga Zakona stavljaju se na raspolaganje na rok iz članka 64. stavka 1. ovoga Zakona.

(3) Službenici i namještenici koji su neraspoređeni na dan stupanja na snagu ovoga Zakona stavljaju se na raspolaganje te se trajanje raspolaganja određuje u skladu s općim propisima o radu.

(4) Osobama iz stavaka 2. i 3. ovoga članka rok raspolaganja počinje teći prvoga dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Sindikat, naime, smatra da je u ovim člankom povrijeđena odredba članka 90. stavak 4. i 5. Ustava RH, koji glase:

“Zakoni i drugi propisi državnih tijela i tijela koja imaju javne ovlasti ne mogu imati povratno djelovanje.

Iz posebno opravdanih razloga samo pojedine odredbe zakona mogu imati povratno djelovanje.”

Iako iz samog teksta osporavane odredbe Zakona o službi u OS RH to ne proizlazi, njezinom primjenom došlo je do povratnog djelovanja Zakona, a da njime nisu utvrđeni posebno opravdani razlozi za takvo povratno djelovanje, smatraju u Sindikatu državnih i lokalnih službenika i namještenika RH.

U zahtjevu za pokretanje ocjene ustavnosti navode se i konkretni razlozi zbog kojeg sindikalci osporavaju ustavnost članka 228. Zakona o službi u OS RH. Tako se spominje da MORH i OS RH odredbu članka 228. primjenjuju na način da su više službenika i namještenika bez rasporeda u OS RH stavile na raspolaganje, i to tako da je donijeto rješenje kojim se retroaktivno utvrđuje prestanak službe, odnosno rada u OS RH s danom stupanja na snagu novog Zakona o službi u OS RH, a rok raspolaganja, odnosno trajanje raspolaganja počeo im je teći od prvog dana od dana stupanja na snagu Zakona – tj. vremenski gotovo 2 mjeseca prije donošenja, odnosno uručenja rješenja kojim se to utvrđuje. Time je, smatraju u Sindikatu, Zakon o službi povratno djelovao na navedene službenike i namještenike, budući da je odredba članka 228. stavka 4. Zakona tako napisana da do povratnog djelovanja ne bi došlo jedino u slučaju da je MORH kao poslodavac rješenja o stavljanju na raspolaganje neraspoređenih službenika i namještenika donio i uredno ih dostavio neraspoređenim zaposlenicima na dan stupanja na snagu Zakona.

„Budući da to nije učinio, odredba Zakona je neprovediva na način koji ne proizvodi povratno djelovanje, pa ju je stoga potrebno promijeniti tako da stanje nepostojanja rasporeda na radno mjesto u trenutku stupanja na snagu Zakona regulira pro futuro, a ne retroaktivno“,

stoji u zahtjevu poslanom Ustavnom sudu.

Među ostalim značajnim činjenicama navodi se i kako Zakon o državnim službenicima ne poznaje stanje u kojem državni službenik može biti „neraspoređen“ sam po sebi, već do toga može doći u točno određenim situacijama ukidanja državnog tijela, ustrojstvene jedinice ili preustroja nakon kojeg nema odgovarajućeg radnog mjesta na koje se državni službenik može rasporediti, a u takvim se situacijama, kažu sindikalci, donosi rješenje o raspolaganju kojim se ono utvrđuje od dana utvrđenja navedenih pretpostavki, kao i njegovo trajanje. Da su poštovane odredbe Zakona o državnim službenicima, koje se na službenike i namještenike primjenjuju sukladno odredbi članka 48. Zakona o službi u OS RH (“Na službenike i namještenike primjenjuju se propisi o državnim službenicima i namještenicima, osim o stvarima koje su propisane odredbama ovoga Zakona“), ne bi došlo do neraspoređenosti službenika u OS RH – stanja koje na nedozvoljeni način regulira odredba članka 228. Zakona o službi u OS RH, zaključuje se u sindikalnom zahtjevu za ocjenu ustavnosti dotičnog članka.

U zahtjevu koji potpisuje glavni tajnik Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika RH, Siniša Kuhar, Ustavnom se sudu predlaže pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti, te potom i ukidanje osporavane odredbe (članka 228. Zakona o službi u OS RH).