Ovogodišnja Münchenska sigurnosna konferencija, koja je jedan od glavnih međunarodnih političkih događaja, bila je blaža od prošlogodišnje, ali Donald Trump je temeljno promijenio transatlantske veze, ocjena je portala Politico. Naime, nakon što se „spustio zastor“ na ovogodišnju Konferenciju čuju se brojni komentari i ocjene ovog tradicionalnog međunarodnog skupa. a posebice u kontekstu izmijenjenih međunarodnih i sigurnosnih odnosa, čemu je naglasak, između ostalih, dao američki državni tajnik Marco Rubio. Europski i američki čelnici proveli su tri dana obećavajući suradnju i nudeći nove, bolje transatlantske odnose. Ali pukotine su i dalje vidljive, ocjenjuje Politico.

Sjedinjene Države su bile manje borbene nego prije godinu dana na svojoj konferenciji o sigurnosti u Münchenu, kada je potpredsjednik J.D. Vance pokrenuo žestoki napad na Europu. No skup je pokazao da, iako savez i dalje funkcionira, stari poredak koji je desetljećima povezivao dvije strane Atlantika se raspao: “Ne postoji konsenzus o tome kako se odnos može razvijati s obzirom na redovite seizmičke potrese koje Trumpova administracija s užitkom nanosi sustavu”.

Popis problema na relaciji Europa- SAD je dug. Donald Trump pozvao je na aneksiju Grenlanda ( o čemu smo pisali i na stranicama ovog portala), dok je istovremeno nametnuo carine europskim saveznicima koji su se suprotstavili; na popisu prioriteta Trumpove administracije europski kontinent je pao na treće mjesto nakon zapadne hemisfere i Kine. Nova američka pomoć Ukrajini smanjila se gotovo na nulu, a Europa je izložena stalnim napadima američkih dužnosnika zbog slobode govora i digitalne regulacije. U međuvremenu, europski kontinent se bori protiv uspona krajnje desničarskih stranaka koje podržavaju MAGA-pokret kod kuće i ranjene, ali opasne Rusije na svom pragu koju Trump inzistira vratiti u globalni poredak, rekla je za Politico Evika Siliņa, premijerka Latvije, zemlje koja se nalazi na prvoj crti potencijalnog ruskog napada i čija sigurnost ovisi o saveznicima.

Uloga Marca Rubia

„Za Sjedinjene Države i Europu, mi pripadamo zajedno“, rekao je državni tajnik Marco Rubio, koji je zamijenio Vancea na ovogodišnjoj konferenciji, uz blaži pljesak okupljenih čelnika, iako je dio medija ustvrdio da je njegov govor popraćen ovacijama, navodi Politico. Ali svoj je apel uokvirio terminima “krvi i tla”, poznatim pristašama pokreta Make America Great Again, na temelju zajedničkih (često ekonomskih) interesa, a ne zajedničkih vrijednosti demokracije i vladavine prava koje su savez držale na okupu u proteklim desetljećima. „Povezani smo jedni s drugima najdubljim vezama koje narodi mogu dijeliti, stvorenim stoljećima zajedničke povijesti, kršćanske vjere, kulture, baštine, jezika, podrijetla i žrtava koje su naši preci zajedno podnijeli za zajedničku civilizaciju čiji smo nasljednici“, rekao je Rubio.

Odgovor europskih čelnika bio je pristojan – nitko ne želi prekinuti preostale veze sa sve nepredvidljivijim Sjedinjenim Američkim Državama, čije trupe, nuklearno oružje i vojne sposobnosti i dalje pružaju europskom kontinentu ključnu sigurnost od Rusije. No, na marginama događaja, nastavlja Politico, više je dužnosnika usporedilo trenutno stanje stvari s nasilnom vezom u kojoj zlostavljač krivi žrtvu dok se koleba između nasilja i slatkorječivosti. Američki senator Ruben Gallego, demokrat iz Arizone, rekao je da je prošla godina bila “vrtuljak emocija” za europske kreatore politika: “Osjećam se kao toksična djevojka ili toksični dečko upravo sada… a Europa samo želi da budemo bolji.” Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen rekla je da ju je “jako umirio govor državnog tajnika“, nazvavši ga “dobrim prijateljem” i “snažnim saveznikom”. Britanski premijer Keir Starmer naglasio je da veze s Washingtonom ostaju vrlo jake jer „surađujemo sa SAD-om na obrani, sigurnosti i obavještajnim poslovima 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu“. Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte ponovio je u intervjuu u POLITICO Pubu : „Rekao bih da je NATO najjači od pada Berlinskog zida.“

Europa se slanja na sebe

Ministry G7 na marginama Konferencije

Ali europski čelnici sve se više oslanjaju na sebe za svoju dugoročnu obranu. „Međunarodni poredak temeljen na pravima i pravilima… više ne postoji na način na koji je nekada postojao“, rekao je u svom uvodnom govoru njemački kancelar Friedrich Merz u Münchenu , iako, kao i drugi europski čelnici, nije pozvao na prekid odnosa sa SAD-om. Francuski predsjednik Emmanuel Macron – koji u svom govoru nijednom nije spomenuo NATO – poručio je da „Europa mora postati geopolitička sila. Moramo ubrzati i isporučiti sve komponente geopolitičke sile: obranu, tehnologije i smanjenje rizika od svih velikih sila.“

Francuska, Njemačka i Švedska, pak započinju okvirne razgovore o tome kako bi francuski atomski arsenal mogao doprinijeti sigurnosti kontinenta, potaknute zabrinutošću zbog pouzdanosti američkog nuklearnog kišobrana.

Razlike u pogledima na odnose EU -SAD i „ nuklearni kišobran“

Drugi čelnici razmišljaju na isti način. Poljski predsjednik Karol Nawrocki, koji podržava MAGA-u i nije bio u Münchenu, kazao je u nedjelju, 15. veljače,  da je razvoj nuklearnog oružja u Varšavi „put kojim bismo trebali krenuti“ kako bismo odbili „agresivnu, imperijalnu Rusku Federaciju“. Čak i Starmer, najproameričkiji europski čelnik, gleda prema kontinentu: „Nema britanske sigurnosti bez Europe, a nema europske sigurnosti bez Britanije“. Drugi proamerički čelnici slično su obeshrabreni onim što se događa u Washingtonu. „Američka vanjska politika se promijenila“, rekao je za POLITICO Alexander Stubb, predsjednik Finske i povremeni golf prijatelj predsjednika Donalda Trumpa, nazivajući novi pristup “mješavinom MAGA-e i Amerika na prvom mjestu“.

Grenland je problem

Iako je protekla godina svjedočila nizu izazova od strane Donalda Trumpa prema starim sigurnosnim odnosima, najdublji prekid uzrokovali su ponovljeni pozivi američkog predsjednika na aneksiju Grenlanda, danskog teritorija. O tome smo dosta pisali i na portalu Obris.org kao o rašomonu na relaciji Europa-Amerika . Američki dužnosnici u Münchenu pokušali su prevladati previranja koja je stvorio Trump, a republikanski senator i Trumpov saveznik Lindsey Graham šokirao je izjavom: „Koga briga tko je vlasnik Grenlanda?“  „Svi su prilično zbunjeni“ signalima Trumpove administracije o preuzimanju kontrole nad otokom, rekla je švedska ministrica vanjskih poslova Maria Malmer Stengarda na marginama konferencije. Danska premijerka Mette Frederiksen nazvala je kontinuirani američki pritisak “neprihvatljivim” i upozorila: “Dozvolite mi da to kažem ovako: Ako jedna zemlja NATO-a napadne drugu zemlju NATO-a, tada NATO nestaje. Tada je igra gotova.”

Natalia Pouzyreff, francuska zastupnica koja sjedi u Odboru za obranu Nacionalne skupštine, proglasila je “krizu povjerenja” na kontinentu usred rezigniranog prihvaćanja da će se dogoditi još američkih provokacija: „Znamo da će se pitanje Grenlanda vratiti, kao i pritisak na Kanadu. Europljani sada nisu spremni preuzeti vlast od SAD-a: Optimisti misle da će biti lako, ali realisti znaju da će trebati nekoliko godina.“ Zbog toga Europljani povećavaju svoju obrambenu potrošnju na razine kakve nisu viđene od Hladnog rata – ispunjavajući dugogodišnji američki zahtjev.

Ništa nije kao prije?

Zamjenica glavnog tajnika NATO-a Radmila Šekerinska i povjerenica za vanjsku politiku EU Kaja Kallas

Ursula Von der Leyen zagovarala je “skidanje prašine s vlastitog zajedničkog obrambenog pakta EU-a uz novu verziju NATO-a“, dok je povjerenik EU za obranu Andrius Kubilius ponovio ideju o stvaranju europskih snaga za brzo reagiranje do 100.000 vojnika koje bi zamijenile američke vojnike ako ikada budu povučeni s kontinenta. Unatoč toplijim riječima dužnosnika administracije, na kontinentu ne postoji konsenzus o tome kako gledati na SAD i kamo ide, čak i ako izbori vrate Europi i NATO-u ponešto naklonjenije vodstvo u Washington. Jedna stvar je široko prihvaćena – poslijeratni savez kakav je nekada bio je nestao.

Ostalo je malo iluzija, što je naglasio Rubiov ukrcaj u avion iz Münchena za Mađarsku i Slovačku, prijateljske prema Rusiji. Europljanima također nije promaklo da Rubio tijekom svog govora jedva da je spomenuo Rusiju i Ukrajinu, reklo je nekoliko dužnosnika za POLITICO. „Znamo da će biti više nestabilnosti u transatlantskim odnosima“, rekla je novinarima zamjenica francuskog ministra obrane Alice Rufo. Veze „nikada više neće biti kao prije. Promjena je započela davno“, zaključio je portal Politico.

U svakom slučaju, ocjene su i drugih promatrača da su trodnevni razgovori na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji razotkrili suprotstavljene vizije Zapada, onoga što on predstavlja i njegovih vrijednosti.

*Photo: Munich Security Conference

U Bruxellesu bjesni rat između narkobandi, što postaje sve opasnije za građane. Pucnjave se događaju svakih nekoliko dana. Sada vlada želi poduzeti mjere – i poziva vojsku u pomoć, objavio je u srijedu, 24. rujna, njemački dnevnik Frankfurter Allgemeine Zeitung  (FAZ). Belgijski ministar obrane Theo Francken iz konzervativne flamanske stranke N-VA objasnio je to sažeto: „Maslinasto zelena ostavlja jači dojam od plave“. Stoga će u budućnosti policija patrolirati problematičnim četvrtima Bruxellesa zajedno s vojskom. “Radi se o demonstraciji pune moći države“, rekao je Francken, koji je ovaj plan osmislio s ministrom unutarnjih poslova Bernardom Quintinom, desničarskim liberalnim političarem iz valonske regije.

Ovo podsjeća na Ameriku gdje je predsjednik Donald Trump već rasporedio Nacionalnu gardu u Los Angelesu i Washingtonu, a sada želi poslati naoružane vojnike i u Memphis te Chicago – sve kako bi obuzdao navodno rašireni kriminal. Je li mu to uopće dopušteno kontroverzno je pitanje i osporava se na sudu, naglašava FAZ. I u Belgiji se isprva činilo kao da će pravne zabrinutosti biti odbačene. “Vojska ima zadatak zaštititi integritet nacionalnog teritorija“, rekao je Quintin ranije ovog mjeseca. A to uključuje i borbu protiv kriminala povezanog s drogom i narko-bandama.

Trumpov recept protiv kriminala – Nacionalna garda na ulicama Washigtona

Vladajuća koalicija u Belgiji isprva nije imala problema – svih pet stranaka složilo se. Vođa flamanskih socijaldemokrata, Conner Rousseau, čak je predložio da bi, da je bilo po njemu, vojska već odavno mogla biti raspoređena u Antwerpenu. Patrole u belgijskom glavnom gradu trebale su prema planu početi u listopadu, navodi FAZ. Međutim, ministar obrane ponovno je sjeo i pregledao pravnu osnovu. „Mora postojati pravni okvir koji (vojsci) omogućuje pretres ljudi, zahtijevanje identifikacije ili, ako je potrebno, stavljanje lisica ljudima“, naknadno je izjavio Francken. Da bi se to dogodilo, prvo mora stupiti na snagu novi kazneni zakon – što se neće dogoditi do 8. travnja sljedeće godine, dvije godine nakon što je reforma usvojena. Vojno zakonodavstvo također će biti revidirano na toj osnovi. To bi moralo regulirati relevantne ovlasti za unutarnje operacije. Vlada namjerava dati prijedlog koji će potom morati usvojiti Parlament. Hoće li to biti uspješno za nekoliko mjeseci, ostaje za vidjeti.

Bruxelles već ima iskustva s vojno-policijskim patrolama

Francken je podsjetio da su teško naoružani vojnici već patrolirali ulicama glavnog grada. Početkom 2015., kao odgovor na rastuću terorističku prijetnju, pokrenuta je operacija “Vigilant Guardian”, a nakon napada 2016. godine masovno je proširena. Pet godina skupine od četiri ili pet vojnika s jurišnim puškama više su puta viđane na željezničkim kolodvorima, zračnoj luci i u centru grada. Vojna vozila bila su parkirana na kritičnim točkama, uključujući i ispred Europske komisije. Međutim, vojska je trebala intervenirati samo u slučajevima neposredne opasnosti. Vojnicima nije bilo dopušteno provjeravati ljude, što je izazvalo brojne kritike. Ministar je jasno dao do znanja da se to neće ponoviti pod njegovim vodstvom. Načelnici pogođenih naselja nisu oduševljeni raspoređivanjem vojske. „To je vrlo loša ideja, jer vojska nije ni obučena ni opremljena za to“, kaže gradonačelnik Anderlechta, Fabrice Cumps, socijaldemokrat. „Ako nam savezna vlada želi pomoći, što je naravno bitno, mora ojačati policijske snage i refinancirati policiju i na lokalnoj i na saveznoj razini – posebno odjel za kriminalističke istrage.“ Predstavnici policijskih sindikata također su skeptični. Vojska ne može nadoknaditi nedostatak policijskog osoblja, tvrde. Štoviše, nema iskustva s takvom suradnjom.

Dvadeset pucnjava u pet tjedana

Ministar unutarnjih poslova uzvraća ukazivanjem na strukturnu slabost belgijskog sustava. Lokalna policija je pod upravom gradonačelnika. “Bruxelles je jedini grad na svijetu s nekoliko policijskih okruga“, rekao je Quintin, dodajući da oni djeluju potpuno neovisno jedan o drugome. Primjerice, okrug u blizini Južnog kolodvora prije četiri godine odlučio je ukinuti posebnu radnu skupinu protiv kriminala povezanog s drogom. Da još postoji, možda sada ne bi bilo potrebe za raspoređivanjem vojnika.

Uobičajeni prizori na Gare du Midi u Bruxellesu

Nesporno je da je policija već prije dvije godine izgubila kontrolu nad dijelovima grada. Iz Antwerpena se rat između suparničkih narkobandi proširio na Bruxelles. Pucnjave se ponavljaju u problematičnim četvrtima, posebno na zapadu grada, u Anderlechtu i Molenbeeku, ali i u središtu Bruxellesa, gdje su narko bande stekle uporište. Ove godine već je bilo više od šezdeset pucnjava. Dvadeset ih se dogodilo u samo pet tjedana ovog ljeta, rezultirajući s dva smrtna slučaja i osam ozljeda. Malo se zna o pozadini. Obično se radi o obračunima unutar miljea i ratovima za teritorij. Unosno prodajno mjesto može generirati i do 50.000 eura prihoda tjedno. To dovodi do pucnjava oko relevantnih lokacija, uključujući i one s poluautomatskim oružjem. U blizini Južnog kolodvora, istražitelji su morali zatvoriti kafić koji je prodavao drogu kako bi smirili ulicu.

Bande preuzimaju velike rizike

Policija najavljuje “Veliki plan” za sigurnost – nove sigurnosne kamere i vojne patrole

Bande preuzimaju sve veće rizike, ocjenjuje se u tekstu FAZ-a. Ovih dana borbe se više ne vode isključivo u mraku, već usred bijela dana. To povećava opasnost da se prolaznici nađu na meti. Početkom kolovoza, metak je pogodio vjetrobransko staklo automobila u kojem su se nalazili majka i njezino devetogodišnje dijete. Oboje su se spasili. Glavni državni odvjetnik Bruxellesa Julien Moinil ne krije opasnost: “Svatko tko se kreće Bruxellesom može biti pogođen zalutalim metkom u vjetrobransko staklo ili na pločniku.”

Ova eskalacija privukla je političku pozornost na situaciju, posebno otkako se kriminal sada proširio na dijelove Ixellesa i Saint-Gillesa, popularnih stambenih područja s bogatim stanovnicima u blizini Europske četvrti. Ministar unutarnjih poslova Quintin želi postaviti više nadzornih kamera u javnim prostorima. Odjel za kriminalističke istrage je ojačan, a Moinil, koji je na dužnosti od početka godine, pojačao je borbu protiv bandi.

Samo ove godine uhićeno je više od 1250 ljudi zbog trgovine drogom, ali bande brzo regrutiraju nove članove – posebno u zajednicama u kojima imigranti žive bez dozvole boravka i nemaju što izgubiti. Četrdesetogodišnji državni odvjetnik ne očekuje brz uspjeh: “Ne treba vjerovati da se deset, dvadeset ili čak trideset godina nemara može ispraviti u šest mjeseci“.

Inače, autor ovih redaka, neslužbeno kontaktirajući s osobama malobrojne hrvatske zajednice u Bruxellesu, potvrđuje da se u neke kvartove, mahom migrantske, ne ulazi ako nema za tim neka sušta potreba. Također, većina malo bolje stojećih Belgijaca ili osoba koje rade za EU ili NATO, kojima je sjedište u Bruxellesu, odavno su se preselili u predgrađa ili mirnije kvartove grada radi sigurnosti.

U Dubrovniku je u petak i subotu, 11. i 12. srpnja 2025., održano osamnaesto izdanje međunarodne konferencije Dubrovnik Forum pod krovnom temom „Channeling Change“. Dvodnevni skup, u organizaciji Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske, okupio je oko 500 sudionika, koji su kroz 17 panela promišljali  o obnovi povjerenja, jačanju obrambenih kapaciteta Europe, suradnji između „globalnog sjevera i juga“, transatlantskim odnosima te ulozi umjetne inteligencije u konkurentnosti i sigurnosti Europe.  U sklopu Foruma održan je i ministarski sastanak Ukrajine sa zemljama jugoistočne Europe na kojem je još jednom potvrđena potpora ukrajinskom suverenitetu, teritorijalnom integritetu i demokratskim aspiracijama. Ministar vanjskih poslova RH Grlić Radman rekao je kako nema slobodne i uspješne Europe bez slobodne i uspješne Ukrajine. Uz ministra Grlića Radmana i ministra vanjskih poslova Ukrajine Andrija Sibihe, na ministarskom sastanku sudjelovali su predstavnici Albanije, Crne Gore, Grčke, Kosova, Moldove, Rumunjske, Sjeverne Makedonije, Slovenije, Srbije i Turske.

U okviru programa konferencije, na panelu pod nazivom “Enhancing Europe`s Defence Capabilities: Challenges and Opportunities” sudjelovao je i  ministar obrane RH Ivan Anušić, kao i zamjenica glavnog tajnika NATO-a Radmila Šekerinska, ministar europskih poslova Češke Republike Martin Dvořák i predstavnik američkog Kongresa Martin Turner. Ministar Anušić je istaknuo da su ruska agresija na Ukrajinu i narušena sigurnosna situacija u Europi i svijetu osvijestili Europu da mora sama brinuti o svojoj sigurnosti, a to znači i bitno više ulagati u svoje obrambene sposobnosti:

“Zadnjih 20 godina u Europi se smatralo da ratnih sukoba više neće biti i da je mir nešto što se događa samo od sebe. Pokazalo se suprotno i sad moramo povećati ulaganja u obranu kako bismo osnažili svoje vojske i posebno vlastite vojne industrije”,

istaknuo je Anušić, ponovivši već od ranije poznatu činjenicu da je Hrvatska ove godine dosegnula 2 posto BDP-a izdvajanja za obranu, a uskoro će – u skladu s obvezama preuzetim na nedavno održanom NATO summitu – povećati izdvajanja za obranu:

“Do 2030. godine dostići ćemo 3 posto, a do 2035. godine 3,5 posto BDP-a izdvajanja za obranu plus 1,5 posto izdvajanja za ulaganja povezana s obranom. Nije bit da samo trošimo i kupujemo naoružanje i zadovoljimo statistiku, poanta je da razvijamo naše sposobnosti, da ulažemo u nove tehnologije i da potičemo vlastitu obrambenu industriju. Potrebno je stvarati dodanu vrijednost, moramo znati u što investiramo i koja su iskustva rata u Ukrajini te kako ih primijeniti u sustavu obrane.”

Hrvatska ima iskustvo iz Domovinskog rata, koji je trajao punih pet godina, a trećina Hrvatske bila je okupirana, naglasio je Anušić:

“I onda smo 1995. godine operacijom Oluja, koja je trajala vrlo kratko, oslobodili okupiran teritorij. Danas se ta operacija proučava na mnogim vojnim učilištima diljem svijeta. Zašto smo to uspjeli? Zato što smo u te četiri godine, kao što sada Europa želi napraviti, bili prisiljeni pripremati se za obranu i za oslobađanje vlastite države, jer jednostavno drugog izbora nije bilo”.

Međutim, u današnjim okolnostima, hrvatsko iskustvo iz  Domovinskog rata samo je djelomično relevantno:

Ministar obrane RH Ivan Anušić i ministar vanjskih poslova Ukrajine Andrij Sibiha

“Danas iskustva iz Domovinskog rata možemo primjenjivati i u modernim načinima ratnih sukoba, ali ne u potpunosti. (…) Danas sve ono što vidimo, nažalost, i učimo iz toga, je rat u Ukrajini. I naoružanje se u Ukrajini testira u stvarnim uvjetima rata”.

Anušić je u svom izlaganju upozorio i na sigurnosnu situaciju na jugoistoku Europe:

“Na tom području postoji ozbiljna opasnost od eskalacije sukoba kao i velika opasnost od političkih nestabilnosti koje su ovdje, u jačem ili manjem intenzitetu, prisutne od devedesetih godina. Imali smo nekoliko ratnih sukoba, rat u Hrvatskoj, rat u Bosni i Hercegovini, rat na Kosovu, pa i rat u Sloveniji. Ti su ratovi iza nas, ali političke nestabilnosti su ostale. Ponovno apeliram na naše NATO saveznike da se obrati pažnja na Kosovo, da se obrati pažnja na Bosnu i Hercegovinu, da se obrati pažnja na situaciju koja može vrlo lako eskalirati i vrlo lako postati slična onoj u devedesetim godinama”. 

“Zato smatram”, nastavio je Anušić, “da je odlično što su Sjedinjene Američke Države jasnim rječnikom izravno rekle da je 5 posto izdvajanja nešto što moramo dostići”.

“Mislim da je to Europi odlično došlo i da Europa ovu priliku mora snažno i dobro iskoristiti, ne samo u području obrane i sigurnosti, nego i u području gospodarskog rasta”,

zaključio je ministar Anušić svoje izlaganje na Dubrovnik Forumu.

*Photo: MORH/J.Kopi

U zadnjih je nekoliko tjedana postalo vrlo popularno propitkivati što jedu hrvatski vojnici, i otkud dolazi hrana kojudržavno poduzeće Pleter servira Oružanim snagama RH. Tako je početkom prošlog mjeseca, točnije 09. svibnja, Hrvatska poljoprivredna komora  u Osijeku organizirala okrugli stol „Domaća hrana za hrvatske ročnike – Tko hrani Hrvatsku vojsku?“, na kojem se raspravljalo kako poboljšati sustav nabave domaće hrane za Hrvatsku vojsku, posebice u svjetlu ogromnih tektonskih promjena u svijetu, te najave uvođenja vojnog roka, koji će značajno povećati godišnji broj ročnika. Iz Hrvatske poljoprivredne komore i ovaj su put jasno poručili kako bi razvoj prehrambene sigurnosti trebao bi biti sastavni dio Strategije obrane RH, ali i Dugoročnog plana razvoja OS RH, čiji je nacrt upravo u javnom savjetovanju.

Matija Brlošić (Photo: HPK)

„Hrvatska poljoprivredna komora ističe važnost domaće proizvodnje kao temelja sigurnosti hrane i potiče državne institucije da prioritet daju domaćim proizvođačima prilikom provođenja javne nabave. Vjerujemo da bi mnogi hrvatski OPG-ovi rado sudjelovali u ovim inicijativama te doprinijeli stabilnosti i razvoju lokalne proizvodnje. HPK je raspravljala i pokrenula brojne aktivnosti o prehrambenoj sigurnosti na EU razini. Smatramo da bi Republika Hrvatska kroz osnaživanje obrambene politike paralelno trebala poduzeti različite mjere u cilju osiguravanja prehrambene sigurnosti u vrijeme krize ili rata“,

izjavio je tom prilikom Matija Brlošić, član UO Hrvatske poljoprivredne komore.

Tribina u Osijeku (Photo: HPK)

Tijekom rasprave naglašeno je kako su u obrocima koji se pripremaju za dragovoljne ročnike u velikom postotku zastupljeni hrvatski proizvodi, no na razini cjelokupnih OS to jednostavno nije moguće. Naime, član uprave tvrtke Pleter i bivši ministar obrane Berislav Rončević istaknuo je da Pleter kuha na velikom broju lokacija, ali nema svojih nekretnina ni skladišta te da onaj tko želi biti Pleterov dobavljač zna da su za to potrebni posebni uvjeti i da se namirnice moraju dovoziti do kuhinje u kojoj se obrok priprema, što sužava krug potencijalnih dobavljača. Rončević je kazao i da postoje poteškoće sa zapošljavanjem potrebnog broja radnika, jer oni ne smiju biti stranci i moraju proći sigurnosnu provjeru, ali je istaknuo i da bi bilo dobro da obroci za ročnike budu potpuno od domaćih komponenti.

Ministar obrane u posjetu Podravki (Photo: MORH/J.Kopi)

Ovom se temom danas bavio i ministar obrane Ivan Anušić koji je zajedno s predsjednicom Uprave Podravke Martinom Dalić i Martinom Puljić, predsjednicom Uprave Pletera, posjetio renomiranu prehrambenu tvrtku Podravku. Nakon što su vodeći ljudi Podravke upoznali Anušića s proizvodnjom, potencijalima i planovima za daljnji razvoj te tvrtke, pritom naglašavajući upravo važnost hrvatske proizvodnje i suradnje s domaćim proizvođačima, ministar obrane istaknuo je da tvrtka Pleter – koja priprema obroke za pripadnike HV – u strukturi svoje cjelokupne nabave ima 70 posto hrvatskih proizvoda. Najvećim dijelom, Pleter proizvode za obroke hrvatskim vojnicima nabavlja od Podravke.

„Modernizacija, opremanje novim naoružanjem i podizanje standarda hrvatskih vojnika nisu jedina područja na kojima intenzivno radimo. Važnost prehrane Hrvatske vojske kao i budućih ročnika koji će služiti temeljno vojno osposobljavanje, a posebno vodimo računa da je riječ o hrvatskim prehrambenim proizvodima, od izuzetnog je značaja za Ministarstvo obrane. Na tom planu vidimo prostor za još snažniju suradnju s Podravkom, vodećom prehrambenom tvrtkom. Poslovni rezultati Podravke doista su impresivni“,

rekao je ministar obrane Anušić.

Predsjednica Uprave Podravke Martina Dalić ministru Anušiću predstavila je rezultate poslovanja Podravke kao i akvizicije te kompanije. Podravka je, naime, u 2024. godini imala prihode veće od 766 milijuna eura bez akviriranih kompanija. Martina Dalić izrazila je spremnost za još snažnijom suradnjom u isporuci proizvoda potrebnih za prehranu OS RH. Ta bi se spremnost mogla testirati vrlo brzo, možda već početkom sljedeće godine kada Ministarstvo obrane očekuje prve polaznike temeljnog vojnog osposobljavanja.

Danas je u akvatoriju otoka Čiova održana pokazna vježba povodom završetka međuresorne obuke pripadnika MUP-a i MORH-a. Cilj vježbe je jačanje zajedničke suradnje policije i vojske, s posebnim fokusom na rješavanje kriznih situacija na moru i potrebe žurnog ulaska u brod. U današnjoj je vježbi sudjelovalo 35 MUP-ovih specijalaca iz Splita, Dubrovnika, Šibenika i Zadra te neimenovani broj pripadnika OS RH, koji su još jučer održali generalnu probu upada na Jadrolinijin trajekt “Mljet”. Obuka se proteklih dana provodila na području Trajektne luke Split i u splitskom akavatoriju, dok se današnja završna vježba kojoj su prisustvovali i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović i ravnatelj policije Nikola Milina, održala na području same Trajektne luke. Prema planiranom scenariju, helikopter je nadlijetao oteti trajekt kako bi na sebe skrenuo pažnju terorista dok su brodice sa specijalcima prilazile neprimjetno otetom brodu. Potom su upale na njega te zauzele zapovjedni most, nakon čega su pronađeni i uhićeni svi počinitelji.

Govoreći nakon održane pokazne vježbe pripadnika Ministarstva unutarnjih poslova i Ministarstva obrane u akvatoriju otoka Čiova, ministar Davor Božinović je istaknuo da policija nije pričuvna snaga, već je ona prva snaga kada se govori o određenim postupcima na razini Hrvatske, ali i Europske unije.

“Sustav sigurnosti se danas teško može odvajati na nacionalnoj i europskoj razini. Svi težimo povećanoj integraciji i tu policija nije pričuvna snaga, već je ona prva snaga kada govorimo o određenim postupcima na razini Hrvatske, ali i Europske unije, a to znači borba protiv međunarodnog terorizma, organiziranog kriminala i suradnje u zaštiti granica EU od nezakonitih migracija”,

rekao je Božinović. Sva buduća ulaganja i ponovno naoružavanje Europe od eventualnih napada su jedna nova dimenzija koja zahtijeva stvaranje materijalnih uvjeta, ali i međusobnu koordinaciju.

“Mislim da su nas međunarodne okolnosti u ovome trenutku osvijestile da je Europi nešto takvo potrebno i to je jasno svim članicama EU. Zajedno u suradnji svih europskih vojski i policija napravit ćemo cijeli kontinent sigurnim. Pred nama je veliki posao”,

rekao je Božinović, naglasivši da je i održana pokazna vježba poruka hrvatskim građanima kako su hrvatska vojska i policija “itekako svjesni svojih zadaća i rade na sigurnosti hrvatskih građana“.

*Photo: Hina/MUP RH

Klimatske promjene kao sigurnosna prijetnja uključene su u strateške dokumente nacionalne sigurnosti i obrane mnogih zemalja, uključujući i predvodnike u tom trendu – SAD, Ujedinjenu Kraljevinu, Francusku i Njemačku, dok je Turska ovu vrstu prijetnje uvrstila u zasebni dokument pod nazivom „Strategija klimatskih promjena“. I Republika Hrvatska je klimatske promjene i s njima povezane prijetnje prepoznala, te uvrstila u svoj strateški dokument „Strategija nacionalne sigurnosti” (NN 73/17 od 26. srpnja 2017.), usvojen u Hrvatskome saboru 14. srpnja 2017., po prvi put nakon davne 2002. godine.

Klimatske promjene se u „Strategiji nacionalne sigurnosti“ iz srpnja 2017. spominju ukupno 4 puta. Opisujući u 3. pasusu „Sigurnosno okružje“ na globalnoj razini, u Strategiji se navodi:

„Povezan i međuovisan svijet nudi brojne prilike za postizanje dobrobiti i sigurnosti, ali istodobno postaje sve složeniji i nesigurniji, izložen brzim promjenama i novim izazovima. Tomu pridonose i trendovi povezani s klimatskim promjenama, demografskim kretanjima i migracijama stanovništva, razvojem novih tehnologija i globalizacijom gospodarstva, kao i sve važnijom ulogom interneta u kreiranju društvenih i sigurnosnih procesa“.

U istom pasusu, samo koju rečenicu niže, klimatske promjene se prepoznaju kao prijetnja zdravlju stanovništva: „Pojavom novih virusa i bakterija otpornih na lijekove povećavaju se prijetnje zdravlju stanovništva, čemu pogoduju klimatske promjene, onečišćenje okoliša, porast svih oblika međunarodnog prometa i masovne migracije stanovništva“. Kada je u pitanju Europa i europsko susjedstvo, klimatske promjene jedan su od uzroka migracija i time povezanog sigurnosnog izazova za europska društva: „Migracije su posljedica brojnih čimbenika, poput ratnih sukoba, slabih država, siromaštva, nezaposlenosti i klimatskih promjena, zbog čega se očekuje da će se priljev migranata prema Europi dugoročno nastaviti“. Više od jedne rečenica klimatskim je promjenama posvećeno u odjeljku pod naslovom „Sigurnosne prijetnje, rizici i izazovi za Republiku Hrvatsku“ – tu se kao sigurnosni izazovi, među ostalim, navode neriješena pitanja o razgraničenju, teroristička i ekstremistička djelovanja, korupcija u javnom sektoru, organizirani kriminal, ranjivost nacionalnog gospodarstva iz vanjskih sfera, negativna demografska struktura i depopulacija, te klimatske promjene. Ujedno je ovdje i definirano što se pod tim pojmom podrazumijeva:

„Klimatske promjene se u Republici Hrvatskoj očituju kao ekstremne vrućine, suše i oborine. Jadransko more osjetljivo je na klimatske promjene, a već se uočavaju promjene u jadranskoj flori i fauni. Dugoročno će klimatske promjene utjecati na podizanje razine mora, pojavu dugotrajnih suša te smanjenje izvora pitke vode. Ovakvi uvjeti izravno će utjecati na zdravlje građana, uz pojave bolesti koje nisu tipične za hrvatsko podneblje. Gospodarske grane, poput turizma, poljoprivrede, ribarstva i energetike, osjetit će izravne posljedice klimatskih promjena“,

stoji u Strategiji nacionalne sigurnosti RH.

Klimatske promjene kao jednu od najvećih budućih (ali i sadašnjih) sigurnosnih prijetnji vidi i potpredsjednik Vlade te ministar unutarnjih poslova Davor Božinović. Otvarajući Hrvatske dane sigurnosti u rujnu 2021., Božinović je rekao:

„Rezultat klimatskih promjena su vremenski ekstremi poput ovogodišnjih megapožara, razornih poplava ili tornada u Europi,  što dugoročno uzrokuje geografske promjene poput nepovratnog rasta razine mora ili širenje pustinja. Stoga je očekivan znatan rast migracija stanovništva, pa će se i zaštita granica morati tome prilagoditi“.

Tada još uvijek u očekivanju odluke o ulasku Hrvatske u Schengen, Božinović je naglasio da Lijepa naša „vrlo uspješno, zakonito i odgovorno štiti ne samo vlastitu granicu nego i granicu Europske unije“, te je potpuno spremna „na moguće poremećaje na migrantskim rutama zbog situacije u Afganistanu“:

Dvor Božinović na Hrvatskim danima sigurnosti u Opatiji

„Hrvatska granična policija stalno provodi niz aktivnosti s ciljem podizanja razine tehničke opremljenosti, obučenosti i izgrađenosti kapaciteta za neometan i kvalitetan nadzor granice i suvereno vlada izazovom krijumčarenja ljudi povezanim s nezakonitim migracijama“,

naglasio je Božinović, zaključivši kako se sigurnosnim prijetnjama može pristupati samo ujedinjenim djelovanjem na nacionalnoj, međunarodnoj i globalnoj razini.

Čini se da su migracije kao posljedica klimatskih promjena jedno od temeljnih pitanja koja muče kreatore hrvatskih javnih politika. Upravo se one posebno spominju u „Strategiji prilagodbe klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj za razdoblje do 2040. godine s pogledom na 2070. godinu“, koju je Hrvatski sabor donio 7. travnja 2020. godine – dokumentu koji postavlja temeljni okvir za koordinirano djelovanje kako bi se Hrvatsku učinilo otpornom na klimatske promjene kroz (1) smanjenje ranjivosti prirode i društva na negativne utjecaje klimatskih promjena, (2) povećanje sposobnosti oporavka od učinaka klimatskih promjena i (3) iskorištavanje potencijalnih pozitivnih učinaka. U spomenutoj se Strategiji izričito kaže:

„Klimatske promjene su prepoznate i kao ‘sigurnosna prijetnja, rizik i izazov za Republiku Hrvatsku’ stoga Strategija nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske (‘Narodne novine’, br. 73/17.) predviđa djelovanje u pravcu jačanja otpornosti na klimatske promjene i smanjenja rizika. Zbog ugroze sigurnosti pojavio se i problem migracija ljudi, pa je tako na globalnoj razini uveden pojam klimatski migranti, koji opisuje one ljude koji su zbog negativnih učinaka klimatskih promjena i ekstremnih vremenskih nepogoda prisiljeni preseliti se unutar države ili migrirati u druge države. Ova posljedica pokazuje kako klimatske promjene zbog negativnog utjecaja na prirodne ekosustave utječe neizravno i na cjelokupno društvo te ga destabilizira. Potrebno je naglasiti kako su klimatske promjene često samo jedan od uzroka trajne migracije. Ona je istodobno posljedica i loše lokalne infrastrukture, nedostatka prilagodbe na prirodnu klimatsku varijabilnost i narušenog funkcioniranja društva zbog socioekonomskih razloga“.

Hoće li Split imati više gostiju u prosincu nego u srpnju?

Hrvatska se po pitanju prepoznavanje sigurnosnih prijetnji izazvanih klimatskim promjenama na formalnoj razini ne razlikuje puno od brojnih drugih država. Načelno se prepoznaje smanjena količina oborina koja dovodi do smanjene proizvodnje električne energije u hidroelektranama, ali i povećanje potrošnje električne energije za razne uređaje za hlađenje tijekom vrućina. Visoke temperature dovest će i do smanjenja turističke potražnje u ljetnim mjesecima, što se već počelo događati, pa su brojni turistički radnici primijetili pad interesa za ljetovanje u Hrvatskoj u jeku turističke sezone (srpanj i kolovoz) posebno kod gostiju iz sjevernijih krajeva Europe (sjever Njemačke i skandinavske zemlje). Tu se kao poseban izazov navodi neprilagođenost turističke ponude projiciranim klimatskim promjenama, no očekivati da će Hrvatska po uzoru na neke arapske zemlje uvesti klimatizirane hodnike ili tunele više je nego nerealno. Ekstremni vremenski uvjeti već sada dovode do povećanog broja požara u priobalju, kao i do učestalih suša i poplava u gotovo svim dijelovima Hrvatske, a može se očekivati i da će sve to u konačnici utjecati i na sigurnost proizvodnje (te opskrbe) vodom i hranom.

Ekstremne temperature, ali i njihove drastične promjene, utječu i na povećanje smrtnosti, što se počelo bilježiti i u Hrvatskoj, jednako kod mlađe i kod starije populacije. U Izvješću o gospodarskoj šteti uzrokovanoj vremenskim i klimatskim ekstremnim događajima u razdoblju 1980.-2020. godine, koji je sastavila Europska agencija za okoliš, navodi se da su tijekom promatranog razdoblja u nas zabilježena 896 smrtna slučaja uvjetovana vremenskim ekstremima – što je iznad prosjeka EU i svrstava Hrvatsku na 12 mjesto u EU. Ujedno, u Republici Hrvatskoj procijenjena gospodarska šteta od klimatskih promjena u razdoblju od 1980. do 2020. iznosila je 2 milijarde i 860 milijuna eura. To je ekvivalent od 71,5  milijuna eura godišnje, dok je u razdoblju od 1980. do 2013. ta ista vrijednost iznosila prosječno oko 68 milijuna eura godišnje. Dakle, kako se klima na očigled mijenja, tako rastu i s tim fenomenom povezane štete na godišnjoj razini. U usporedbi s ostalim EU-27 zemljama Hrvatska se nalazi na 14. mjestu po prijavljenim štetama uslijed ekstremnih klimatskih događaja po glavi stanovnika, dok je osiguranjem bilo pokriveno manje od 3% gospodarskih gubitaka. Naravno, to znači da većinu šteta u konačnici pokriva država i sami građani – gdje je jasno kuda taj trend ide. Dakle, za dugoročnu održivost ukupnog nacionalnog gospodarstva pokazuje se bitnim pojačano krenuti i s raznim preventivnim aktivnostima, umjesto čistog bilježenja i pokrivanja troškova „post festum“.

Premijer Plenković je gostujući u Makarskoj u subotu, 4. veljače, najavio da će Vlada, Sabor i HDZ baviti s trima temama budućnosti jer su to „prioriteti razvoja za ovo desetljeće“. Prva tema će biti energetika i klimatske promjene: glavna tema budućnosti planeta i kontinenta i Hrvatske, kazao je Plenković, dodavši da ta tema određuje sve i glavna je globalna tema. Druga je tema digitalna transformacija, a treća i  najvažnija tema opstanka hrvatskog naroda bit će demografska revitalizacija. No smatrajući da su klimatske promjene „tema budućnosti“, Vlada pokazuje da već kasni ne samo u preventivi, nego i u samom sagledavanju stanja (te aktivnoj borbi) po pitanju jednog od ključnih problema današnjice.

* „Sadržaj nastao u suradnji s Platformom za međunarodnu građansku solidarnost Hrvatske – CROSOL. Ovaj tekst izrađen je uz financijsku podršku Europske unije. Njegov sadržaj isključiva je odgovornost Platforme za međunarodnu građansku solidarnost Hrvatske i ne odražava nužno stavove Europske unije“.

Ruski propagandni filmići proteklih su mjeseci uvjeravali prije svega Europljane kako ih čeka surova zima, u kojoj će se lediti plinovodi u kojima već dugo nema ruskoga plina, a u domovima milijuna Europljana visjet će sige i cirkulirati ledeni zrak. No umjesto surove zime, Europljane je pogodilo proljeće – prosinac 2022. proglašen je 7. najtoplijim prosincem od kada se provode mjerenja temperature, a cijela kalendarska godina 5. najtoplija u povijesti mjerenja. Ni prvi mjesec nove 2023. nije promijenio ovaj trend – čak 8 zemalja u Europi zabilježilo je najvišu temperaturu ikad izmjerenu na prvi dan nove godine – Varšava sa zabilježenih 18.9 Celzijusa (temperatura koja se u tom gradu inače mjeri u svibnju ili rujnu) je apsolutni rekorder novogodišnjih najtoplijih gradova. No tijekom mjeseca siječnja zabilježene su i ekstremnije temperature – Bilbao u sjevernoj Španjolskoj dosegnuo je ljetnih 25.1 Cezijusa, glavni grad Lichtensteina Vaduz – 20 stupnjeva, a Javornik u Češkoj – 19.6 stupnjeva Celzijusa. Aktivni promatrači rata u Ukrajini ovim su se temperaturama prilično razveselili, dodatno podgrijani činjenicom da je istodobno upravo Moskvu, simbol ruskog centra agresije, zahvatio polarni val koji je temperature spuštao do čak minus 30.

Vremenska anomalija u Europi, 6. siječnja 2023. godine

Prema podacima Europske komisije, prosječna europska temperaturna odstupanja su općenito veća i varijabilnija od globalnih. Prosječna europska temperatura za prosinac 2022. bila je 0.89 stupnjeva Celzijusa veća od prosjeka za razdoblje od 1991.-2020. Prema nacionalnim podacima, 2022. bila je do sada najtoplija godina u povijesti mjerenja u Francuskoj, Španjolskoj i Italiji, ali i na sjeveru Europe, uključujući Njemačku, Irsku i Veliku Britaniju. Svijest o klimatskim promjenama kao egzistencijalnoj prijetnji postala je dio političkih agendi ne samo brojnih međunarodnih organizacija, već i političkih aktera kako na nacionalnoj, tako i na lokalnoj razini. Sve se češće upozorava da bi klimatske promjene mogle postati vodeći uzrok globalnih, ali i nacionalnih sigurnosnih prijetnji. Još 2010. Godine američko Ministarstvo obrane uključilo je klimatske promjene među sigurnosne prijetnje, objašnjavajući kako je prirodno i normalno da „vojska igra važnu ulogu u sučeljavanju sa svim vrstama prijetnjo, pa tako i onim klimatskim“, a Središnja obavještajna agencija (CIA) osnovala je Centar za istraživanje klimatskih promjena. Pentagon je tada bio iznimno zabrinut zbog topljenja ledene mase Himalaje, jer bi prema njihovim proigranim scenarijima voda s himalajskih ledenjaka poplavila nizinska područja i ugrozila desetke milijuna ljudi u nizinama Bangladeša, što bi izazvalo masovne migracije, a moguće i sukobe većeg ili manjeg intenziteta.

U studenom 2021. 26. po redu UN-ova konferencija o klimatskim promjenama (COP26) rezultirala je dokumentom pod nazivom „Nova klima za mir“ (A New Climate for Peace: Taking Action on Climate and Fragility Risks). U njoj se rizici od klimatske osjetljivosti dijele u sedam skupina: (1) lokalna konkurencija resursa, (2) nesigurnost sredstava za život i migracije, (3) ekstremni vremenski događaji i katastrofe, (4) nestabilne cijene hrane i opskrba, (5) prekogranično upravljanje vodama, (6) porast razine mora i degradacija obale, te (7) neželjeni učinci politike klimatskih promjena. Primjetno je kako sve ove prijetnje idu „ruku pod ruku“, pri čemu jedna pokreće drugu, ili je „samo“ dodatno pogoršava.

Etiopijska brana u izgradnji

Još ne tako davno smatralo se da su klimatske promjene i njihov utjecaj na sigurnost rezervirani samo za afrički kontinent, gdje se u realnom vremenu mogao promatrati učinak klimatskih promjena na stanovništvo, kojem glad ili poplava doslovce uzmu život. Na istom tom kontinentu mogu se promatrati i sigurnosne implikacije klimatskih promjena, jer se vode ozbiljni oružani sukobi zbog oskudnih resursa. Prema bivšem glavnom tajniku UN-a, Ban Ki-moonu, sukob u sudanskom Darfuru započeo je kao „ekološka kriza, proizašla barem djelomično iz klimatskih promjena“. Ujedno, nesigurnost opskrbe vodom (i električnom energijom) u narednim bi godinama mogla postati izvorom vrlo ozbiljnog sukoba između Etiopije, Egipta i Sudana. Etiopija na Plavom Nilu gradi kontroverznu Veliku etiopsku renesansnu branu (GERD), vrijednu 4,2 milijarde USD, uz tvrdnju kako je ona neophodna za razvoj Etiopije i preživljavanje više od 110 milijuna ljudi. No Egipat i Sudan, zemlje kojima je Nil također izvor života, strahuju da će brana izazvati nestašicu vode – kako pitke vode, tako i vode neophodne za poljoprivredu i proizvodnju hrane. Ovaj se spor trenutno pokušava riješiti pregovorima pod okriljem Afričke unije, no pesimističniji analitičari predviđaju da dogovora neće biti, ali će zato biti više ili manje ozbiljnih sukoba između te tri afričke države. Tim više što je odnos Etiopije i Sudana dodatno pogoršan teritorijalnim sukobom oko plodne pogranične regije al-Fashaga, koju obrađuju etiopski poljoprivrednici, a Sudan na nju polaže pravo.

Uz Afriku, drugo najugroženije područje je ono u južnoj Aziji, gdje poplave i podizanja razine mora prijete iznimno naseljenim obalnim područjima Pakistana, Indije i Bangladeša, dok se procjenjuje da će upravo to područje biti izvor novih masovnih migracija. Bangladeš je već sada među 5 zemalja najviše pogođenih raseljavanjem zbog klimatskih promjena, zajedno s Afganistanom, Filipinima, Haitijem i Senegalom. Prema UN-ovim podacima, 2020. je čak 30 milijuna ljudi otišlo u izbjeglištvo zbog klimatskih promjena. Čak 6 od 10 UN-ovih mirovnih misija trenutno djeluje u zemljama koje su najgore pogođene klimatskim promjenama, a u nekima od njih svoju zadaću obavljaju i pripadnici OS RH. Poprilična je to razlika prema migrantskoj krizi koja je Hrvatsku pogodila krajem 2015. godine, kada se na nacionalnim granicama bilježilo 50,24 posto državljana Sirije, 29,82% državljana Afganistana, 12,78% državljana Iraka, 3,23% državljana Irana, 1,58% državljana Pakistana, te 2,35% ostalih državljanstava.

Oštećenja podmorskih plinovoda “North stream” 1 i 2

Sigurnosni rizici zbog klimatskih promjena ugrožavaju i Europu – porast razine mora mogao bi u potpunosti potopiti Nizozemsku, ali i dijelove Velike Britanije i Njemačke. No zahvaljujući još uvijek prevladavajućem tradicionalnom  shvaćanju sigurnosti, koje se uglavnom vrti oko nasilnih sukoba i rješavanje vojnih pitanja – gubi se vrijeme na akademske rasprave o odnosu klimatskih promjena i sigurnosnih rizika. Štoviše, pogleda li se aktualni rat u Ukrajini, čini se da je borba protiv klimatskih promjena kompletno stavljena „na čekanje“. Najbolji primjer za to je Njemačka – koja je zbog ruske agresije na Ukrajinu i oštećenja plinovoda Sjeverni tok 1 i 2 bila među prvima koja se morala okrenuti izvorima energijom bitno različitim od svih nacionalnih planova. Njemačka je do kraja prošle godine namjeravala isključiti svoje posljednje nuklearne elektrane, a do 2038. u potpunosti napustiti korištenje ugljena i proširiti korištenje obnovljivih izvora energije. „Dođe li do smanjenja ili obustave isporuka ruskog plina, jedina mogućnost je ubrzanje izgradnje elektrana na sunce i vjetar“, najavljivala je samo par dana prije početka rata u Ukrajini državna tajnica u njemačkom Ministarstvu gospodarstva Franziska Brantner iz Zelenih.

Njemački kancelar Olaf Scholz pušta u rad LNG terminal za ukapljeni plin

No, u svega nekoliko mjeseci Rusi su najprije smanjili, a onda i potpuno obustavili isporuku plina prema Njemačkoj, a umjesto elektrana na sunce i vjetar Njemačka je ubrzala jedino izgradnju LNG terminala za ukapljeni plin. Sredinom siječnja ove godine u pogon je pušten i drugi od ukupno 5 planiranih LNG terminala, dok se uskoro očekuje otvaranje još jednog. Do kraja ove godine u rad bi  trebalo biti pušteno svih 5 LNG terminala, s uvoznim kapacitetom od više od 30 milijardi kubičnih metara plina. Kako bi se spriječila energetska kriza, kancelar Olaf Scholz odlučio je da 3 preostale nuklearne elektrane ostanu raditi preko zime pa sve do travnja ove godine, a njemačka ministrica okoliša Steffi Lemke obećala je da neće biti produljenja roka za ukidanje preostalih nuklearki. Jednako tako ni ugljen više nije tako loš – u kolovozu prošle godine u pogon je ponovno puštena prva već ugašena termoelektrana na ugljen – elektrana Mehrum u Donjoj Saskoj. Kako bi se postigla neovisnost od ruskog plina, savezna je vlada prošloga ljeta donijela zakon koji omogućava ponovno aktiviranje već ugašenih elektrana na ugljen i naftu, što će biti moguće do kraja ove godine.

I tako se došlo do zatvorenog kruga – rješavanje tradicionalne sigurnosne prijetnje dovodi do zanemarivanja rješavanja „novih“ sigurnosnih prijetnji, gdje je borba protiv klimatskih promjena silom prilika stavljena u drugi plan.

*“Sadržaj nastao u suradnji s Platformom za međunarodnu građansku solidarnost Hrvatske – CROSOL. Ovaj tekst izrađen je uz financijsku podršku Europske unije. Njegov sadržaj isključiva je odgovornost Platforme za međunarodnu građansku solidarnost Hrvatske i ne odražava nužno stavove Europske unije.”

Agencija za komunikacij i informacije NATO saveza (NATO Communications and Information Agency – NCI) dodijelila je 10. srpnja 2020. godine ugovor vrijedan 7,8 milijuna EUR za poslove vezane uz kibernetičku sigurnost hrvatskom poduzeću KING ICT d.o.o. Riječ je o hrvatskom poslovnom subjektu koji sebe opisuje kao: “regionalni sistem integrator i predvodnik u stvaranju i implementaciji inovativnih enterprise rješenja“, te nositelj Certifikata poslovne sigurnosti u skladu sa Zakonom o informacijskoj sigurnosti stupnja ‘TAJNO’ (Nacionalno TAJNO, NATO SECRET, EU SECRET).

Kako je napomenuto u NATO priopćenju, ovim poslom Savez jača svoju komponentu zaduženu za Sigurnost informacija i upravljanje događanjima (Security Information and Event Management – SIEM), te osigurava i kontinuitet pružanja usluga na ovom području svojih djelatnosti. Konkretno, napominje se kako će ovaj posao omogućiti Agenciji NCI da pređe na jedan sveobuhvatni sustav bilježenja aktivnosti. Provedba ovoga posla započela je 1. rujna, a o njemu je javnost bila pobliže obaviještena tjedan dana kasnije, 7. rujna 2020. godine.

Ovaj projekt, koji je hrvatskome poduzeću dodijeljen kroz proširenu proceduru Osnovnog sporazuma o naručivanju (Basic Ordering Agreement), odnosno BOA+, bi trebao modernizirati sposobnosti praćenja i detekcije u infrastrukturi NCI Agencije, a biti će provođen prema programu Capability Package (CP) 120. Od njega se očekuje da doprinese čitavom tom programu kroz pružanje sustava koji će biti otporniji, konsolidirani i na duži rok jeftiniji, ujedno osnažujući i NATO sposobnosti detekcije incidentnih situacija i odgovora na njih.

Takva moderna SIEM infrastruktura će omogućiti da NATO Cyber Security Center detektira i odgovara na sigurnosne incidente kroz koreliranje informacija te stvaranje scenarija događanja. DA bi to bilo moguće, potrebno je analizirati ogromne količine podataka, uporabom infrastrukture visokih sposobnosti. Kako je istaknuo Frederic Jordan, čelnik Odjela za provedbu Cyber-security Programa pri NCI Agenciji: “Dodjela ovog posla ne pokazuje samo našu posvećenost jačanju ukupne kibernetičke obrane Saveza, nego također dokazuje i naše namjere da držimo korak s modernim alatima i komponentama. Svaka tranša u Programu CP 120 podržava i daljnju modernizaciju kompletno integriranih rješenja (CIS) za naše sigurnosne sustave. Dodjela ovog posla je još jedan krupni korak naprijed za NATO“.

Nakon što ova obnova SIEM sustava dostigne svoju punu operativnu sposobnost, ona će omogućiti i daljnje jačanje NATO sigurnosnog postava, i to kroz smanjivanje rizika te ometanja komunikacijskih i informacijskih sustava Saveza.

Institut Ruđer Bošković nositelj je novog projekta NATO saveza, u sklopu kojeg će biti nadograđen sofisticirani detektor za otkrivanje opasnog tereta i materijala, te će time biti povećana njegova učinkovitost i proširena primjena. Dr. sc. Ivana Capan s Instituta Ruđer Bošković (IRB) zahvaljujući novom projektu u sklopu NATO-ova programa ‘Znanost za mir i sigurnost” (SPS) sljedeće tri godine radit će na nadogradnji nedavno razvijenog detektora opasnog tereta i nuklearnog materijala na bazi silicij karbida. Novi pixel detektor tako će povrh neutronskih pokrivati gama i X-zrake, što će povećati njegovu učinkovitost, brzinu detekcije, te omogućiti njegovu širu primjenu na više vrsta materijala – primjerice, kod skeniranja ručne prtljage na aerodromima. Projekt je vrijedan 356.800 eura, a IRB-u je dodijeljen najveći postotak budžeta od čak 35 posto.

“U sklopu prethodnog projekta NATO-a razvili smo prototip neutronskog detektora na bazi silicij karbida za otkrivanje opasnog nuklearnog tereta u pomorskim lukama. Prototip se pokazao efikasnim prvenstveno za termalne odnosno spore neutrone. U sklopu novog projekta mi startamo s tim rezultatima i nadograđujemo naša istraživanja, te u sljedeće tri godine imamo ambiciozan plan za razvoj novog piksel detektora od silicij karbida koji će biti osjetljiv i na nisko energijske game zrake, alfa zračenja, brze i spore neutrone te X-zrake. Prelaskom na piksel detektore dobivamo dodatnu informaciju o položaju“,

izjavila je dr. sc. Ivana Capan, koordinatorica projekta te voditeljica Laboratorija za poluvodiče na IRB-u.

Ovakva tehnologija uvelike bi nadmašila postojeće mogućnosti probira zahvaljujući sinkronom otkrivanju neutronskih i X-zraka te bi omogućila aktivne i pasivne načine ispitivanja opasnog materijala.

“Novi nadograđeni detektori omogućili bi detektiranja više vrsta materijala, skratili vrijeme detekcije, te imali znatno manji broj lažno pozitivnih rezultata – što bi u konačnici poboljšalo sposobnost i učinkovitost detekcije i ispitivanja opasnog materijala“,

dodaje dr. Capan kojoj je opet pošlo za rukom okupiti ugledan međunarodni tim znanstvenika iz japanskog Nacionalnog instituta za kvantne i radiološke znanosti i tehnologije,  s portugalskog Sveučilišta Aveiro, te slovenskog Instituta Jožef Stefan iz Ljubljane. “Na Ruđeru će na ovom projektu kojeg su nazvali ‘e-Sicure2’ raditi pet znanstvenika, a očekujemo i uključivanje studenata koje možemo stipendirati kroz trajanje projekta, kao što je to bio slučaj i u prethodnom projektu“, zaključuje dr. Capan.

Ovo je drugi projekt u sklopu NATO programa “Znanost za mir i sigurnost” koji je dodijeljen dr. Capan i njezinom timu iz Laboratorija za poluvodiče, i to upravo zahvaljujući sjajnim rezultatima istraživanja ostvarenim u prvom projektu.

*Photo: Institut Ruđer Bošković

Kada smo se već ponovo dohvatili teme “HackingTeam i hrvatska obavještajna zajednica“, red je dopuniti sve dosad preneseno i nastavkom koji je na tu temu objavio Dražen Tomić na stranicama portala ICT Business samo dan nakon svog prvog uranjanja u ove sadržaje, dakle, 13. srpnja 2015. godine. Pri tome, treba primijetiti kako su sva tada otvorena pitanja i danas potpuno aktualna.

Domaća pravna regulativa kazuje da je moguće prisluškivanje isključivo uz dopuštenje suda i to za obavještajne službe i sve druge državne institucije koje na to imaju pravo – USKOK ili Ministarstvo unutarnjih poslova – ima pravo raditi Operativno-tehnički centar za nadzor telekomunikacija ili OTC.

To je i najveći problem koji proizlazi iz prve analize „ŠPIJUNSKA AFERA: HackingTeam, SOA, Alfatec, Sedam IT i Diverto u kolopletu hakiranja ili kako su progonjeni uvijek za korak ispred progonitelja“ jer očito je da se iz cjelokupne dostupne dokumentacije iščitavaju potencijalni kupci SOA (Sigurnosno-obavještajna agencija), VSOA (Vojna sigurnosno-obavještajna agencija), MUP (Ministarstvo unutarnjih poslova), ali i OTC. U mailovima iz 2013. godine vidi se da se pokušava ponuditi nešto za 150 tisuća eura, iako je inicijalno, kako smo već pisali, cijena bila 1 milijuna € plus 250 tisuća € godišnje održavanje.

Jedini problem je u tome da jedino OTC uz prethodno dopuštenje suda, a na zahtjev neke od mjerodavnih institucija može i smije prisluškivati, i tako pribavljen dokaz moguće je koristiti na sudu. Sve ostalo je protuzakonito.

Naime, glavna je fora softvera da vlasniku omogućava korištenje mimo propisanog “pružatelja usluga”, jer sve mjere nadzora TK prometa prema našim zakonima idu preko OTC-a, tj. OTC je taj koji je “prekidač” koji uključuje i isključuje mjere i prosljeđuje snimke ili podatke o prometu agenciji koja je ishodila nalog. Također u OTC-u se vrši kontrola primjene mjera, pa bi posjedovanje softvera u hrvatskom slučaju omogućilo zaobilaženje OTC-a, a time i nadzora.

“Od svih koji su se interesirali za kupovinu, jedini koji ima pravu zakonsku ovlast i obvezu mjeru uključiti i isključiti je OTC. Također treba postaviti pitanje što će software ZSIS-u kao i da li je kupovina više primjeraka (MUP, SOA, VSOA, OTC, ZSIS – Zavod za sigurnost informacijskih sustava) razbacivanje proračunskih novaca, nabavu je trebao koordinirati i objediniti OTC. ZSIS nema niti zakonske ovlasti za korištenje softwarea, i postavlja se opravdano pitanje da li su službe takvom odvojenom nabavom mogle prilikom korištenja zaobići OTC i kontrolu“,

tvrdi nam jedan od sigurnosnih stručnjaka.

Veliki problemi

Kao što smo već pisali, a da ponovimo još jednom, dok čekamo odgovore iz Alfateca (Alfatec Group), Sedam IT-a i Diverta oni su bili kontakti u Hrvatskoj za nabavku softvera od strane HackingTeam-a iz Italije, do koje ipak nije došlo. Međutim, zbog svega se otvaraju velika sigurnosna pitanja kako u zaštiti privatnosti, kao i načina poslovanja hrvatskih tvrtki i hrvatskih agencija s HackingTeam-om koji se očito nije ponašao prema pravilima etičkog hackinga jer su koristili poznate propuste Adobeova Flasha kako bi omogućili prisluškivanje. I pritom nisu obavještavali tvrtke o propustima nego su ih „nastavljali poskrivećki koristiti u vlastitom softveru“.

Prema dostupnim informacijama od stručnjaka za ICT sigurnost postoje još neki neotkriveni propusti Flasha, a domaći ga je CERT proglasio nesigurnim. Hackeri su u nekim virusima već iskoristili postojeće probleme Flasha, a još se čeka neka od novih zakrpi Adobea.

“Damage control”

Upravljanje incidentom ne smije se prepustiti slučaju niti očekivanju da će se incident nekako, nekim čudom sam od sebe riješiti, naročito ne u današnjem svijetu kad informaciju više nije moguće sakriti niti zaustaviti. Obavijest o hakiranju softvera tvrtke HackingTeam stajala je objavljena u vodećim svjetskim medijima, a i na stranicama nacionalnog CERT-a, već gotovo tjedan dana prije nego što su hrvatski mediji odlučili proučiti o čemu se radi i objaviti smislen tekst koji upućuje na razmjere incidenta i na otkrivene povjerljive e-mail poruke o nabavci softvera od strane SOA-e i drugih institucija koje su objavljene na stranicama WikiLeaksa.

Ono što smatraju eksperti potpuno nerazumljivim je izostanak bilo kakvog stručnog upravljanja incidentom od strane naših institucija, jer ovdje se radi o problemu koji se tiče nas svih – kao prvo, iako je prisluškivanje zakonski regulirano i nije sporno kad se radi u skladu s propisima i s ciljem naše sigurnosti, za njegovu provedbu sve demokratske, civilizirane države moraju koristiti metode koje ne dovode u pitanje etičnost i zaštitu ljudskih prava, a rješenja koja nudi HackingTeam već su godinama na glasu kao neetična i korištena od strane represivnih režima. Kao drugo, iz poruka koje su iscurile vidljiva je prisutnost vrlo spornih načina pregovaranja i odlučivanja o tome kako će SOA trošiti naš novac, potvrdilo nam je nekoliko nezavisnih stručnjaka za računalnu sigurnost.

To što su navodno odustali od kupnje rješenja zbog nedostatka sredstava, ne čini slučaj riješenim, jer ostaju činjenice da takvo neetično rješenje jesu pokušavali nabaviti i to na sporan način, a te činjenice zabrinjavaju javnost. Očekuje se stoga primjerena, iako već odavno zakašnjelu, reakciju nadležnih i reviziju provedenih postupaka.

———————————–

Original ovoga teksta objavljen je 13. srpnja 2015. godine pod naslovom “ŠPIJUNSKA AFERA (2): OTC je jedini koji ima pravo prisluškivati“, na internetskoj stranici http://www.ictbusiness.info/.

Njegov je autor Dražen Tomić, a tekst je u originalu dostupan na adresi: http://www.ictbusiness.info/vijesti/spijunska-afera-2-otc-je-jedini-koji-ima-pravo-prisluskivati