Kao i lani, i ove godine je Javno izvješće Sigurnosno obavještajne agencije (SOA) za lanjsku te početak tekuće godine stiglo početkom jeseni. No, sada po ukupno sedmi put objavljen ovakav dokument nosi u sezoni 2020./2021. sa sobom i ponešto strukturnih novosti. Kao prvo, a ne i posebno bitno, ovoga puta je Javno izvješće svojim formatom na papir položeno vertikalno, i ponešto je brojem stranica duže od dosadašnjih – od 43 stranice 2020. stiglo je sada na 48 stranica sadržaja. Osim toga, a kao drugo, uočljive su i određene veće sadržajne promjene, nakon što se struktura ovih dokumenata relativno ustalila proteklih godina. Sada sadržaj Izvješća pobrojava točno duplo odjeljaka, koji su naslovljeni više opisno, a tematski prvo obrađuju teme koje se načelno smatra posebno zanimljivima, da bi tek kasnije na red došla i uobičajena poglavlja s širim pregledima stanja. No, pogledajmo ovaj dokument detaljnije.

Proračun i učinak

Numeracija ovogodišnjeg dokumenta kreće tek nakon nekoliko stranica grafičkih ukrasa i punila, i to Uvodnim obraćanjem ravnatelja Daniela Markića, koji je na čelu Agencije od 5. svibnja 2016. (sada u svom drugom četverogodišnjem mandatu, koji je započeo 6. svibnja 2020. godine). Nakon niza uobičajenih uvodnih predstavljanja sigurnosno-obavještajnog sustava, njegova smisla i ustroja, tek na 10. stranici dokumenta dolazimo do prvih ozbiljnih podataka (“Upravljanje proračunom”, stvarna stranica 10). No, dok se proteklih godina tu kretalo numeričkim navodima o godišnjem radu SOA, pa tek onda o financijama koje su to sve omogućile – za 2020. se krenulo ravno u glavu, iskazom dijela podataka o financiranju SOA i njene djelatnosti u lanjskoj godini, Imajući u vidu proračunske lomove te godine, zapravo iznenađuju podaci kako je Sigurnosno-obavještajna agencija tu prošla relativno dobro – od 398 milijuna kuna u 2019. pala je na 396 milijuna u 2020. godini. No, i ovdje, kao i u nizu drugih državnih institucija, prisutno je određeno igranje brojkama, budući da uvid u prve planove za 2020. godinu pri Ministarstvu financija ipak otkriva da se za potrebe SOA-e prvotno planiralo izdvojiti 414.546.617 kuna, da bi te želje do pred kraj godine stvarno pale na planiranih 395.798.917 kuna – od čega je onda u 2020. godini stvarno bilo potrošeno 394.289.892,87 kuna, što daje razliku od 4,9 posto između prvotnih planova i konačnog godišnjeg izvršenja.

Tek kada se vidi tu razliku prvotnih planova i konačnog izvršenja postaje ponešto jasnija jadikovka sadržana u riječima “Radi potreba rebalansa zbog pandemijskih uvjeta i pada gospodarske aktivnosti, proračun za 2020. godinu je smanjivan te su neki razvojni i modernizacijski projekti odgođeni ili je usporena njihova realizacija“. Ovo stanje stvari ocrtano je i u grafikonu koji pokazuje pad ulaganja u modernizaciju od 22,6 posto u odnosu na 2019. godinu, gdje treba držati na pameti kako su ukupna proračunska sredstava za SOA-u praktično pa ostala na lanjskim razinama, a neostvareni rast ukupnih sredstava iznosio je 5,14 posto proračuna. Imajući u vidu takvo prebacivanje modernizacije na buduća razdoblja, kao i općenitu stagnaciju operativnih aktivnosti izazvanu pandemijom, za pretpostaviti je kako su unutar SOA-e u 2020. godini ponešto rasla kadrovska izdvajanja. No, naravno, ovo je tek nagađanje, budući da se navodi: “Struktura proračuna SOA-e je, slijedom zakonskih odredbi, tajna što je praksa i ostalih država članica EU-a i NATO-a“.

Što se tiče učinka Agencije, neki drugi uobičajeni navodi o njenom radu završili su pred samim krajem ovoga dokumenta (poglavlje “Izvješćivanje korisnika svakodnevna je zadaća SOA-e”, stvarne stranice 42-43). Tu treba napomenuti kako je opseg objavljenih podataka zapravo ostao isti iako je smanjen broj njihovih grafičkih prikaza, budući su ove godine dvije kategorije mjerila godišnjega učinka dane u klasičnoj graf-formi – (1) “Broj sigurnosno-obavještajnih informacija i analiza te izvješća s obavještajnim podacima”, te (2) “Broj provedenih sigurnosnih provjera” – dok su još tri kategorije mjerila ove godine dane u tekstualnoj formi, bez pripadajućih grafova – (3) “Broj sigurnosno-obavještajnih informacija upućenih korisnicima” kroz godine, (4) “Broj izrađenih sigurnosnih prosudbi”, te (5) “Broj provjera u postupku rješavanja statusnih pitanja stranaca i državljanstava” (koji je opao nakon 2016. i onda rastao proteklih godina).

Pri tome, zanimljivo je da je lani (1) broj sigurnosno-obavještajnih informacija i analiza porastao 12, 5 posto (od 1.866 u 2019. na 2.099 u 2020.) dok je lani i 530 analitičkih uradaka bilo otposlano državnom vrhu (predsjednicima RH, Vlade i Sabora). Što se tiče (2) broja sigurnosnih provjera, njih je 2020. bilo provedeno 7,4 posto manje nego godinu ranije (od 6.241 u 2019. do 5.780 u 2020. godini) – navodno zbog manjeg broja zahtjeva kao jednog od učinaka pandemije. Kategorija (3) “Broj sigurnosno-obavještajnih informacija upućenih korisnicima”, koja je lagano opadala od 2016. godine, lani je imala ozbiljniji pad – 23,8 posto, od 12.200 u 2019. na 9.300 u 2020. godini. Uzrok ove promjene SOA vidi kao rezultat “otkazivanja društvenih, gospodarskih, političkih i ostalih aktivnosti sa sigurnosnim implikacijama tijekom 2020. godine zbog pandemije“. Kategorija (4) “Broj izrađenih sigurnosnih prosudbi” vezanih uz kretanje i boravak štićenih osoba te štićene objekte (koja je lagano rasla nakon većeg pada 2018. godine) opet se strmoglavila – pala je za 46,9 posto, odnosno od 565 u 2019. na 300 u 2020. godini. I ovdje SOA uzrok promjene vidi u posljedicama pandemije. Konačno, kategorija (5) koja se tiče sigurnosnih provjera stranaca i tražitelja državljanstva imala je najveći pad, koji SOA objašnjava zatvaranjima državnih granica tijekom pandemije. Nakon 76.637 takvih provjera 2019. godine, lani ih je napravljeno 75,4 posto manje (18.825 provjera). Zbog općih migracijskih trendova SOA očekuje da će ove vrijednosti ubuduće opet značajnije rasti. Dakle, u grafu su prikazani poslovi čiji je opseg porastao ili malo pao, dok su tri kategorije sa spektakularnim padom opsega posla ostale opisane samo tekstualno.

Ovdje treba sadržajno uvrstiti i segment sa samog kraja Javnog izvješća (stvarne stranice 45 i 46) koji govori o radu u Agenciji te kadru koji ta institucija zapošljava. Iako je ukupan broj SOA-zaposlenika tajan, spominje se kako ondje pretežu službene osobe, uz znatno manji udio  namještenika. Tri četvrtine zaposlenika SOA-e ima neku od razina visokog obrazovanja, oko 40 posto zaposlenih su žene, a ukupno gledano je dob zaposlenika Agencije uglavnom u rasponu od 30 do 50 godina starosti. Za prijam u SOA-u se ne provodi javni natječaj, a najzastupljenije su četiri kategorije radnih mjesta – (1) operativni službenici koji rade na prikupljanju podataka i zapošljavaju se uglavnom u centrima SOA-e na cijelom teritoriju RH, (2) zaposleni na poslovima analize i obrade podataka, (3) zaposleni na poslovima informatike i računarstva, te (4) radna mjesta pravnih, financijskih, administrativnih i sličnih poslova.

Prekretnica zvana Covid-19

U idućim dijelovima Javnog izvješća, na stvarnim stranicama od 11 do 22, slijedi analiza 5 posebnih prijetnji koje je SOA identificirala kao posebno vrijedne spomena u 2020. i 2021. godini. Kao prvo, tu je pandemija bolesti Covid-19 koja je dobila dvije stranice teksta. Uz općenito opisivanje ograničenja kretanja ljudi i roba, zatvaranja gospodarstava, a onda i pada gospodarskih aktivnosti te gospodarske krize, sve je tu općenito – uključujući i “posljedice u vidu nestašice određenih proizvoda, usporenih proizvodnih procesa, poskupljenja repromaterijala i posljedičnih inflatornih pritisaka“. Hrvatsku se poimenice spominje tek kao jednu od EU država pogođenih padom BDP-a od turizma (što se saniralo paketom mjera za oporavak EU članica), te kao posredno polje utjecaja novih informacijskih aktivnosti u geopolitičkom nadmetanju, kojima su “pojedine države koristile medijski prostor za naglašavanje slabosti Zapada u suočavanju s pandemijom, dok su prikrivale vlastite nedostatke“. Područjem poduzimanja ovih aktivnosti dijagnosticiran je i Zapadni Balkan, gdje tek “bliskost južnoslavenskih jezika” omogućava i utjecaj na Republiku Hrvatsku takvih teorija zavjera te dezinformacija oko farmaceutske industrije, porijekla virusa i svrhe cjepiva.

Kao drugo, istaknuta je “Teroristička prijetnja Europi” (a onda time i Hrvatskoj), iako se odmah konstatira i niska razina prijetnje, budući da “Trenutno nema utvrđenih izravnih terorističkih prijetnji hrvatskim institucijama, državljanima i interesima od strane terorističkih skupina/organizacija (neovisno o njihovoj ideologiji)“. Tri strane teksta ovdje obuhvaćaju sliku stanja (57 napada u EU te još 62 u UK i dva vjerojatna u Švicarskoj), s naglaskom na opasnost od radikaliziranih samostalnih pojedinaca. Iako se konstatira bitno slabljenje Islamske države i organizacije Al Qaeda, posebno se navode napadi u Francuskoj te nedalekoj Austriji, prije nego dođe i do spomena Hrvatske. Od domaćih događanja zanimljiv je spomen incidenta s kraja 2020. godine, kada je “psihički bolesna samoradikalizirana osoba bježeći iz psihijatrijske bolnice škarama napala prolaznike i policajce“, da bi se onda pažnju svratilo i na slučaj iz listopada 2020. godine – kad je “samoradikalizirani pojedinac izvršio oružani napad, s obilježjima terorističkog napada, na Markovu trgu na instituciju Vlade RH pri čemu je ranio policajca“. Doduše, ovo događanje se odmah i ublažava navodom kako podaci tu “ukazuju na psihički poremećaj disocijativne/bipolaritetne osobnosti kod napadača“, ilustriran i samoubojstvom počinitelja. Bez osvrta na usporedivo stanje u RH spominju se EU napadi motivirani desnim ekstremizmom (Njemačka, Belgija, Francuska), te lijevim ideologijama (Italija, Francuska) – prije povratka u vode radikalnog islamizma – prvo spomenom napada Islamske države na zračnu luku u Kabulu, a onda i razmatranjem opasnosti od islamista za Republiku Hrvatsku. Izvor takvih prijetnji vidi se u “zapadnobalkanskim zajednicama” sljedbenika terorističkih organizacija, od kojih su se neki vratili s ratišta, dok drugi tek očekuju skore izlaske na slobodu (više od 200 osoba do 2023. izlazi iz zatvora širom Zapadne Europe). Iako je zbog pandemije zastala repatrijacija boraca ISIL-a te njihovih žena i djece u države Zapadnog Balkana, od oko 1.000 osoba s prostora Sirije i Iraka vratilo se njih oko 450, a još oko 300 osoba to čeka u kampovima pod kontrolom sirijskih Kurda. Među njima je navodno i nekoliko osoba koje kao drugo imaju i državljanstvo RH (osim jedne osobe). Opasnost se vidi i u tranzitu radikalnih islamista iz država Zapadnog Balkana pa preko teritorija RH do njihova boravišta u zapadnoeuropskim državama, kao i u mogućnosti terorističke uporabe balkanske migracijske rute za odlazak na Zapad.

Kao treće, spominje se da “Ekstremizam jača u vrijeme pandemije”, gdje dvije strance teksta uključuju i okvir posvećen napadu na Markovom trgu 12. listopada 2020. godine, uz istodobnu konstataciju da “Hrvatska je i dalje društvo u kojem ekstremizam, ni po jednoj osnovi, vjerskoj, ideološkoj ili nacionalnoj, nema značajnije uporište, kao ni potporu u javnosti, a time ni snagu ili potencijal za destabilizaciju nacionalne sigurnosti“. Godine ignoriranja desnog ekstremizma u Hrvatskoj SOA sada dopunjava opažanjima o samoradikalizaciji putem Interneta izoliranih pojedinaca u okolnostima pandemije – priznajući tu ipak stajalište Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 22. srpnja 2021. godine kako se kod napada na Markovom trgu radilo o terorizmu, iako je kaznena prijava bila odbačena zbog smrti napadača. No, dok se ulogu SOA-e pri prevenciji radikalizacije vidi prvenstveno u ranom upozoravanju, odnosno prepoznavanju procesa i nositelja radikalizacije, te izvješćivanju nadležnih – temu se razvodnjava brzim prelaskom na lijeve te anarhističke nasilne ekstremističke skupine i pojedince, doduše i Italiji i Grčkoj, prije spomena internetskog umrežavanja svekolikih ekstremnih pojedinaca. Detektirane su i “aktivnosti malobrojnih osoba s ekstremističkim opredjeljenjem u RH” koje promiču “nasilne neonacističke ideologije iz zapadnih ekstremističkih krugova” i sukobljavaju se (zasad u virtualnom prostoru) s pripadnicima i skupinama suprotnih ideoloških polazišta – uz napomenu da osobe koji objavljuju svekolike ekstremističke sadržaje često ne žive u RH. Opet se ističe i velikosrpski ekstremizam u pojedinim državama susjedstva, kojeg javno izražavaju i pojedine političke i medijske osobe iz susjednih država kroz društvene mreže ili javne nastupe – kao i opasnost od navijačkog nasilja koje ponekad poprima i karakter međunacionalnih sukoba (navijači klubova iz RH i Srbije).

Kao četvrto, napominje se da “Strano obavještajno i informacijsko djelovanje stalno je prisutno”, gdje je RH prvenstveno zanimljiva u kontekstu Europske unije i NATO saveza, te u svjetlu hrvatske politike prema državama Zapadnog Balkana. Na stranici i pol teksta (stvarne stranice 18 i 19), uz pasivna djelovanja (prikupljanje podataka o RH), spominju se i aktivna djelovanja – posebno utjecanje na javno mnijenje, međunarodni položaj RH te domaće procese donošenja odluka. Ističu se i tzv. “informacijska djelovanja”, plasiranje lažnih vijesti, kojima se želi narušiti položaj RH u NATO i EU, te utjecati na destabiliziranje susjednih država – uz poseban spomen (1) plasiranja “zlonamjernih teza o SOA-i i RH pod krinkom znanstvenih instituta” o tome da je Hrvatska “najveća kočnica i faktor ugrožavanja mira na Zapadnom Balkanu“, te (2) lažnih medijskih objavama u kojima se SOA-u i RH optuživalo za naoružavanje terorista u BiH. Napominjući da se obavještajne operacije u pravilu provode u tajnosti, SOA ipak u svom Izvješću za 2020./2021. godinu navodi niz javno poznatih djelovanja ruske vojne obavještajne službe GRU, obavljenih između 2011. i 2020. godine, uz posebnu grafiku posvećenu ukrajinskom hvatanju ruskog špijuna u vlastitim vojnim redovima iz svibnja 2020. godine – koji se navodno sa svojim ruskim nalogodavcima nalazio i na prostoru Hrvatske.

Kao peto, SOA napominje kako “Državno sponzorirani kibernetički napadi sve su zastupljeniji u špijunaži”, čemu se posvetilo tri stranice teksta (stvarne stranice od 20 do 22). Naglasak je prvo stavljen na državno sponzorirane grupe koje održavaju APT (Advanced Persistent Threat) pritisak, uglavnom prema EU i NATO članicama. Republika Hrvatska je zadnjih godina navodno bila ciljem više desetaka državno sponzoriranih kibernetičkih napada, uglavnom usmjerenih na sustave Ministarstva vanjskih i europskih poslova te Ministarstva obrane. Nakon što je SOA 2019. godine uspostavila svoj Centar za kibernetičke tehnologije, on je uporabom sustava nazvanog SK@UT krenuo nadzirati “sigurnosno indikativne događaje” – da bi tijekom 2020. tako bilo potvrđeno 12 državno sponzoriranih kibernetičkih napada na ciljeve u RH. Pojačan pritisak APT grupa objašnjen je hrvatskim predsjedanjem Vijećem EU tijekom prve polovice 2020. godine, kao i iskorištavanje okolnosti pandemije COVID-19, te značajno povećanom vidljivošću nacionalnog kibernetičkog prostora kroz širenje opsega sustava SK@UT. Dok se ubuduće očekuje sve više napada, spomenuti Centar nastoji prepoznati najbolje prakse odgovora na napade te jačati sigurnosnu kulturu i namjenske sigurnosne politike kao sredstvo zaštite. Nakon toga SOA u Javnom izvješću ističe nedavne međunarodne cyber-incidente (slučaj Solarwinds) i slučajeve uporabe ransomware napada – uz više međunarodnih primjera ističući i takav napad na naftno poduzeće INA početkom 2020. godine. U ovom segmentu umetnuta su i dva istaknuta tematska okvira – prvi se bavi problemima atribucije takvih napada, ističući da je EU 2020. krenula napade pripisivati grupama i pojedincima iz Ruske Federacije, Kine i Sjeverne Koreje, uz uvođenje “odgovarajućih sankcija” u pojedinim slučajevima. Drugi okvir objašnjava spomenuti sustav SK@UT, distribuiranu mrežu senzora koju su izgradili SOA i Zavod za sigurnost informacijskih sustava. Ovoj je mreži 1. travnja 2021. Vlada kroz svoju “Odluku o mjerama i aktivnostima za podizanje nacionalnih sposobnosti pravovremenog otkrivanja i zaštite od državno sponzoriranih kibernetičkih napada” navodno omogućila dostup do infrastrukture operatora ključnih usluga, davatelja digitalnih usluga, operatora kritične nacionalne infrastrukture te drugih pravnih osoba registriranih u RH.

Malo reklame kao kratki predah

Segment nazvan “Kibernetička otpornost postaje ključ zaštite nacionalne sigurnosti”, koji slijedi u SOA Javnom izvješću za 2020./2021. godinu, teško je komentirati na ozbiljan način. Naime, riječ je o tri stranice teksta s dvije ilustracije (stvarne stranice od 23 do 25), koje tek uvjetno imaju veze s radom agencije SOA u 2020. godini. Naime, riječ je tu o citatu izlaganju ravnatelja SOA-e održanom 21. travnja 2021. godine na globalnoj konferenciji Cybertech Global 2021 u Ujedinjenim Arapskim Emiratima kojem prethodi tek kratki uvod s objašnjenjem konteksta. Spomenuto izlaganje pisano je neformalno i u prvome licu, a reklamira modernu Agenciju koja je u siječnju 2020. javnosti u Tel Avivu predstavila svoj Centar za kibernetičke tehnologije. Ova je infrastruktura onda iskorištena tijekom predsjedanja RH Vijećem Europske unije – kada je zabilježeno udvostručenje broja državno sponzoriranih APT napada na hrvatski kibernetički prostor. Ujedno se kao buduće izazove spominje nove 5G tehnologije te novi paket EU legislative od 16. prosinca 2020. (Direktiva NIS2, Kibernetička strategija EU, Direktiva o otpornosti kritičnih entiteta). Sve to začinjeno je brojnim doskočicama o tome da SOA ima “mlade i pametne cure i dečke koji su u stanju klikom miša zaštititi nacionalnu sigurnost“.

Pobrajanje još nekih polja rada

Nadalje dolazimo do tri tematska segmenta koji se tiču (1) gospodarske i energetske sigurnosti, (2) suzbijanjem korupcije, te (3) rasvjetljavanjem sudbine stradalih i nestalih u Domovinskome ratu. Istini za volju, uz ove četiri stranice Izvješća (stvarne stranice od 26 do 29) sadržajno treba dodati i još dva kasnija poglavlja – čijih se četiri stranice bave (4) organiziranim kriminalom, te (5) nezakonitim migracijama (stvarne stranice od 36 do 39) – ne bi li zaokružili posebno istaknuta polja dodatnog rada Sigurnosno-obavještajne agencije.

Plutajući LNG terminal u Omišlju pušten u rad 29. siječnja 2021. spaja se na plinovod Zlobin-Omišalj

Nažalost, sve ove segmente prvenstveno karakterizira općenito objašnjavanje rada koji bi se tu trebao provoditi, ali uz vrlo malo ikakvih navoda o konketno obavljenom poslu ili postignutim rezultatima. Tako (1) saznajemo da SOA “prati nacionalne, regionalne i globalne gospodarske procese i kretanja koja mogu utjecati na gospodarsku sigurnost, položaj i interese RH“, odnosno da se “sagledavaju rizici obavještajnog i hibridnog djelovanja protiv hrvatskih ili zajedničkih europskih interesa pod krinkom legitimnih gospodarskih aktivnosti“. Sve to zvuči iznimno dobro i ohrabrujuće dok se čovjek ne sjeti bilo brojnih primjera stranih špekulanata koji su kupovali imovinu u Hrvatskoj ili naznaka političke uloge koju su pojedina strana poduzeća posljednjih godina igrala u financiranju pojedinih velikih stranaka u RH. Jednako je pitanje i ekonomske sigurnosti, gdje saznajemo kako je “SOA uključena i u praćenje procesa u energetskom sektoru“, da bi se tek načelno spomenulo puštanje u rad LNG terminala na Krku 29. siječnja 2021. godine – koje predstavlja značajan čimbenik energetske neovisnosti i diverzifikacije izvora plina za RH, kojem se planira dodati i tzv. “Južnu interkonekciju” za povezivanje s plinskim sustavom susjedne Bosne i Hercegovine. Po pitanju (2) suzbijanja korupcije – čime se u RH primarno bavi čitav niz državnih institucija – saznajemo da i SOA ima načelnu ulogu, da u slučaju pribavljanja podataka kroz operativni rad o tome obavijesti druga nadležna tijela (MUP, DORH, USKOK, Ministarstvo financija, Porezna uprava). Pri tome se spominje i interes za ulaganjem u RH kapitala nepoznatog porijekla (uz rizik da se radi o „pranju“ nezakonito stečenog novca) – iako je jasno da takva događanja u RH na dnevnoj bazi prolaze potpuno neometano, recimo na polju jačanja postojećih ilegalnih kartelnih udruga u pojedinim aspektima domaćih medija. Jednak je slučaj i (3) po pitanju rada na rasvjetljavanju sudbine i mjesta ukopa nestalih osoba. Ovdje se već godinama navodi uloga Sigurnosno-obavještajne agencije, u pravilu bez ikakvog spomena konkretnih rezultata tog rada. Ujedno, ovdje se navodi i rad na “utvrđivanju mjesta boravka osoba za kojima je RH raspisala tjeralice i nalaze se u bijegu od kaznene odgovornosti, a u cilju njihovog procesuiranja pred pravosudnim tijelima” što je posebno živopisno. Naime, niti Hrvatska aktivno goni ikakve ratne zločince, niti je posljednjih godina bilo vidljivo zamiranje običaja da se subjekti većih kaznenih postupaka nesmetano od pravnoga progona u RH skrivaju odlaskom u inozemstvo.

Slična je situacija po pitanju (4) suzbijanja organiziranog kriminala – gdje se prvo opisuje pojavu i njene učinke na EU razuni (prihodi u 2019. iznosili 1 posto EU BDP-a, odnosno oko 139 milijardi eura), da bi se u doba pandemije bolesti Covid-19 posebno istaknulo kibernetičke zločine te mešetarenje deficitarnim robama – među ostalim i raznim medicinskim zaštitnim priborom kojeg je nedostajalo. U regiji Zapadnog Balkana, čije se nevolje prelijevaju i na Hrvatsku, SOA je posebno istaknula srpsko-crnogorske organizirane kriminalne skupine koje se učestalo uvezuju i s pojedinim lokalnim navijačkim skupinama. Uz isticanje Balkana kao glavnog tranzitnog pravca za dopremu heroina put EU, SOA je posebno navela i uspjeh postignut u travnju 2021. godine, kada je policija u Luci Ploče zaplijenila oko 574 kg kokaina dopremljenog u kontejneru banana iz Južne Amerike. Uz to se nije propustilo napomenuti rizike učestalog krijumčarenja ljudi preko granica u regiji, te ilegalnog izvoza oružja (uglavnom iz ratova 90-tih) – kao izdašnih izvora profita za organizirane kriminalne skupine. Što se tiče (5) ilegalnih migracija, konstatira se smanjenje broja nezakonitih ulazaka migranata iz Turske u Grčku, što nažalost nije smanjilo intenzitet nezakonitih migracija u jugoistočnoj Europi – posebno novim pravcima tzv. balkanske rute. Dok se dio migrantskog toka preusmjerio iz Srbije prema Rumunjskoj i dalje prema Mađarskoj, prema zapadnoj Europi – pritok novih migranata i stacioniranje značajnog broja ljudi u Bosni i Hercegovini garantira nastavak pritiska na hrvatske granice. Dok su pandemijske okolnosti dovele do usporavanja migrantskih tokova, SOA napominje i javnozdravstveni izazov kojeg mogu predstavljati ovakva ilegalna kretanja ljudi za zemlje na migrantskim rutama – što je samo dodatak na već prepoznate rizike da ova kretanja iskoriste i terorističke organizacije pri dopremanju svog ljudstva u Zapadnu Europu.

Napokon i pregledi stanja

Iako su u dosadašnjim izdanjima SOA godišnjih pregleda izvidi sigurnosnog stanja na globalnoj razini, u susjedstvu Europske unije i širom regije Zapadnog Balkana spadali na početak dokumenata – u ovogodišnjem Javnom izvješću se njihovih ukupno šest strana (stvarne stranice od 30 do 35) našlo potisnuto na začelje čitavog dokumenta. (1) Globalni pregled karakterizira opisivanje geopolitičkog nadmetanja EU, SAD, Rusije i Kine u okolnostima visoke razine međusobne povezanosti kroz globalnu ekonomiju. Pri tome, i Europska unija (kao i Sjedinjene Američke Države) sve više Kinu doživljava ekonomskim takmacom i sistemskim suparnikom – čije su investicije širom svijeta izvor specifičnih problema. Za razliku od toga, Ruska Federacija je i dalje pod sankcijama nakon agresije na Ukrajinu, a u svojoj se politici i dalje uvelike oslanja na vojnu moć u čiju modernizaciju stalno ulaže značajne resurse uz istodobno ekonomsko okretanje prema Aziji i Kini posebice. Na to sve se u SOA izvješću iz nekog razloga nadovezuje (2) pregled Zapadnog Balkana kao prostora opterećenog “nedovršenim stabilizacijskim procesima” gdje nepovoljni politički i gospodarski uvjeti omogućuju jačanje ekstremnih tendencija te intenzivno iseljavanje. Dok Bosnu i Hercegovinu obilježava politička nestabilnost, kojoj SOA velik dio uzroka vidi u statusu tamošnjih Hrvata te izostanku prilagodbe političkog okvira postavljenog u Daytonu, regiju dodatno tresu sučeljavanja Srbije i Kosova, kao i politički rascjep u Crnoj Gori kojeg produbljuje promoviranje koncepta „srpskog svijeta“ kao nekakvog jedinstva srpskog političkog naroda. Što se RH tiče, SOA tu vidi probleme u osporavanju legitimnosti i zakonitosti “oslobodilačkih vojnoredarstvenih operacija tijekom Domovinskog rata“, kao i sustavno prikazavanje Hrvatske kao države nastale na zločinima te sljednice politike kvislinške NDH iz Drugog svjetskog rata. Za kraj je tu pozicioniran i (3) pregled nestabilnog europskog okruženja – gdje se strpalo sve, od dovršenih sukoba u Gorskom Karabahu i Gazi, preko stagnirajućih ratova u Siriji i Libiji, sve do pitanja učinaka pobjede talibana u Afganistanu i manjinske pobune u etiopskoj regiji Tigraj. Uz to, po nekoliko rečenica je posvećeno i osvrtu na stanja u Ukrajini i Bjelorusiji, kao i na krize u Somaliji te širom Sahela. Za sva ta događanja skupno je tek površno konstatirano kako bi se mogla preliti na Europu, bilo kroz terorizam ili valove migranata.

Završni segmenti

Online konferencija o podizanju svijesti u prevenciji terorizma.u sklopu projekta ABW-a i SOA-e, 19. i 20. siječnja 2021. godine

Za kraj je ostalo tek razmotriti i segmente (1) o međunarodnoj suradnji SOA-e, te (2) demokratskom nadzoru nad radom Sigurnosno-obavještajne agencije. Kao prvo, bitnu temu međunarodne suradnje u NATO i EU kontekstu SOA je u svom Javnom izvješću za 2020./2021. ilustrirala svojim sudjelovanjem u osnivanju Obavještajnog koledža u Europi (Intelligence College in Europe – ICE), postupkom započetim 26. veljače 2020. kroz potpisivanje Pisma namjere o uspostavi u Zagrebu. Ujedno, od aktualnih 23 države članice, baš je Hrvatska putem SOA-e predsjedavala Koledžom tijekom 2020. godine, jednako kao što je u prvoj polovici 2020. bila i na čelu platforme zvane Protuteroristička skupina (Counter Terrorism Group – CTG) koja okuplja sigurnosne službe država članica EU-a i drugih zapadnoeuropskih država. Ujedno spomenuta je i suradnja SOA-e s Agencijom za unutarnju sigurnost (ABW) Republike Poljske – projektu sufinanciranom iz Europskog socijalnog fonda od 2018. do 2020. godine radi osposobljavanja javne uprave za učinkovitije identificiranje i suzbijanje terorističkih te asimetričnih prijetnji. Kao drugo, što se tiče nadzora nad radom Sigurnosno-obavještajne agencije, SOA konstatira da je on unutarnji (kroz posebnu ustrojbenu jedinicu zaduženu za nadzor zakonitosti rada ustrojstvenih jedinica i zaposlenika SOA-e, zaštite tajnosti podataka i protuobavještajne zaštite) i vanjski. Pri tome, zakon nalaže tri oblika vanjskog nadzora (parlamentarni nadzor Hrvatskog sabora, stručni nadzor Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, te građanski nadzor Vijeće za građanski nadzor sigurnosnoobavještajnih agencija), dok si je sama Agencija tu zamislila i “sudski nadzor”, kroz činjenice da Vrhovni sud odobrava mjere kojima se privremeno ograničavaju neka ustavna ljudska prava i temeljne slobode te da je zakonitost rada SOA-e podložna sudskoj kontroli. Nažalost, pri svemu tome u Javnome izvješću za 2020./2021. više nema ni traga aktivnosti koja je godinama bila uobičajena – više nema spomena praksi održavanja godišnjeg komuniciranja SOA-e sa zainteresiranim predstavnicima civilnoga društva u Republici Hrvatskoj kao šireg oblika prakse demokratskog nadzora nad sigurnosnim sektorom te alata dobrog javnog komuniciranja Agencije i građanstva.

Unatoč strogim odredbama i brojnim restrikcijama u korištenju sredstava Europske unije za projekte iz domene obrane i sigurnosti, hrvatska Sigurnosno-obavještajna agencija uspješno je provela svoj prvi EU-projekt. Projekt koji je trajao od 1. srpnja 2018. do 31. ožujka ove godine zvao se „Podizanje osposobljenosti državnih službi sigurnosti, zaposlenika javne uprave i centara za istraživanje i razvoj te jačanje njihove suradnje na području nacionalne sigurnosti“ („Increasing the competences of state security services, public administration employees and scientific and research centers and the development of their cooperation in the area of ​​national security“), a cilj mu je bio pripremiti javnu upravu za učinkovitije prepoznavanje i suprotstavljanje terorističkim i asimetričnim prijetnjama, na bazi međunarodnih iskustava. Projekt pod skraćenim imenom „PO WER“ proveden je u sklopu „Operativnog programa znanje, izobrazba i razvoj 2014.-2020., pod brojem POWR.04.03.00-IP.07-00-002/18“ („Operational Program Knowledge, Education and Development 2014-2020, Priority Axis IV Social innovation and transnational cooperation, Measure 4.3 Cooperation transnational, recruitment number: POWR.04.03.00-IP.07-00-002/18“), koji se sufinancira iz Europskog socijalnog fonda. Ukupna vrijednost projekta iznosila je 6.724.025,25 PLN (oko 1.477.738 eura), od čega su 6.340.083,41 PLN (oko 95 posto) činila sredstva EU, dok je ostatak financirala poljska strana. Republika Hrvatska, odnosno SOA, nije sudjelovala u troškovima projekta.

Nositelj ovoga projekta bila je poljska Agencija za unutarnju sigurnost (Agencja Bezpieczeństwa Wewnętrznego – ABW), koja je kao tzv. „pan-europskog strateškog partnera“ u realizaciji projekta izabrala SOA-u zbog njenih dosadašnjih aktivnosti, mogućnosti doprinosa cilju partnerstva i iskustva SOA-e u međunarodnim projektima slične vrste. Sporazum o partnerstvu u realizaciji projekta potpisali su ravnatelji SOA-e i ABW-a 22. svibnja 2018. u sklopu svečanosti otvaranja Centra izvrsnosti za borbu protiv terorizma (Centrum Prewencji Terrorystycznej – TPCoE) ABW-a, koji je ispred same ABW provodio aktivnost s poljske strane. Projektom je predviđeno da se ciljevi postignu koristeći se nacionalnim poljskim (uglavnom ABW) i međunarodnim (uglavnom SOA) iskustvima, kao i doprinosom međunarodnih stručnjaka. SOA je svoj doprinos projektu dala u prikupljanju i razmjeni praksi te iskustava kroz nacionalne sastanke, sastanke sa stručnjacima i međunarodne sastanke s brojnim stranim službama i institucijama. Poljski partneri su, uz ove aktivnosti, provodili i nacionalne treninge za zaposlenike poljskih državnih te javnih službi.

Sastanak obavještajnih službu na Baliju (Indonezija) zabilježen je i u filmiću koji se može naći na YouTubeu

Na prvom sastanku predstavnika SOA-e i ABW-a, održanom od 18. do 20. srpnja 2018. u Zagrebu, definiran je popis aktivnosti unutar projekta, neki praktični aspekti organizacije nacionalnih i međunarodnih sastanaka, te načela suradnje s nacionalnim partnerima. Tijekom projekta održan je niz međunarodnih sastanaka: s predstavnicima NATO Centra izvrsnosti za protuobavještajni rad (NATO Counterintelligence Centre of Excellence); s francuskom sigurnosnom službom DGSI (Direction générale de la sécurité intérieure) i Koordinacijskom jedinicom za borbu protiv terorizma UCLAT (Unité de coordination de la lutte anti-terroriste); s finskom sigurnosnom službom SUPO, Ravnateljstvom policije, Ministarstvom unutarnjih poslova i Nacionalnim istražnim uredom; s australskim sigurnosnim tijelima: sigurnosnom službom ASIO (Australian Security Intelligence Organisation), Nacionalnim centrom za procjenu prijetnji, Ministarstvom unutarnjih poslova, Graničnom službom, Federalnom policijom i financijskom službom AUSTRAC; s rumunjskom sigurnosnom službom SRI (Serviciul Român de Informații); s mađarskim Centrom za borbu protiv terorizma TEK (Terrorelhárítási Központ); s talijanskom sigurnosnom službom AISI (Agenzia Informazioni e Sicurezza Interna); s direktoricom Europola Catherine De Bolle u sjedištu Europola u Den Haagu, Nizozemska; u SAD-u s predstavnicima Nacionalnog protuterorističkog centra (National Counterterrorism Center – NCTC) i CIA-e, te u Kanadi s tamošnjom sigurnosno-obavještajnom službom (Canadian Security Intelligence Service – CSIS) i Združenim centrom za procjenu terorizma (Integrated Terrorism Assessment Centre – ITAC); s njemačkim predstavnicima Združenog protuterorističkog centra (Ge­mein­sa­mes Terroris­mus­abwehr­zentrum – GTAZ) i raznih institucija zaduženih za unutarnju i vanjsku sigurnost (BMI, BND); sa španjolskom sigurnosno-obavještajnom agencijom CNI (Centro Nacional de Inteligencia), Središtem za suzbijanje terorizma i organiziranog kriminala (Centro de inteligencia contra el Terrorismo y el Crimen Organizado – CITCO), kao i s policijskim tijelima Guardia Civil i Policia National; s predstavnicima sigurnosnih institucija u Republici Sloveniji, Republici Grčkoj i Novom Zelandu; sa sigurnosnim tijelima Indonezije (Nacionalna protuteroristička agencija – Badan Nasional Penanggulangan Terorisme – BNPT, te druga tamošnja policijska, pravosudna i obavještajna tijela). Teme koje su dominirale ovim razgovorima preko pola kugle zemaljske su uglavnom bile iste ili vrlo slične – uloga institucija u prevenciji terorizma i ekstremizma, organiziranog kriminala, te u imigracijskim procesima.

O ishodu zajedničkog EU projekta SOA-e i ABW-a predstavnici SOA-e i poljske ABW razgovarali su 10. prosinca 2020. na sastanku u Gdanjsku, Poljska. Osim što su sumirani učinci zajedničke provedbe projekta, poljska je strana predstavila program obuke iz područja prevencije terorizma za zajednicu javne uprave. Pojedinačne module obuke razvio je poljski Centar izvrsnosti za prevenciju terorizma u suradnji sa SOA-om, stranim službama i stručnjacima, a razgovaralo se i o provedbi programa osposobljavanja na nacionalnoj razini te zajedničkoj organizaciji međunarodne konferencije koja će rezimirati postignuća projekta.

Kao završna aktivnost projekta, od 19. do 20. siječnja 2021. godine, održana je online konferencija o podizanju svijesti u prevenciji terorizma pod nazivom: „Zaštita obukom: Važnost svijesti u prevenciji terorizma“. Domaćin konferencije bio je Centar izvrsnosti za prevenciju terorizma ABW-a, a samom konferencijom predsjedali su zamjenik ravnatelja ABW-a Bernard Bogusławski i Anna Kańciak-Kulińska, ravnateljica tamošnjeg Centra izvrsnosti za prevenciju terorizma. Uvodna izlaganja dali su ravnatelj SOA-e Daniel Markić te umirovljeni američki general Michael K. Nagata, bivši ravnatelj Uprave za strateško planiranje nacionalnog protuterorističkog centra u Washingtonu, dok je jedan od izlagača bio i dr. sc. Dragan Lozančić, savjetnik Predsjednika Republike Hrvatske za obranu i nacionalnu sigurnost. Tijekom 4 radne cjeline, panelisti iz različitih područja, od sigurnosnih službi, znanstvene zajednice do praktičara i donositelja odluka u području medija i prevencije terorizma, raspravljali su, između ostalog, o najboljim praksama u svojim područjima, predstavili moguća rješenja i osvrnuli se na trendove u prevenciji terorizma u medijima, uključujući društvene medije. Posebna tema bila je uloga medija u prevenciji terorizma, odnosno preporuke o učinkovitom korištenju strateške komunikacije u prevenciji i odgovoru na terorističke prijetnje.

U SOA-i su zadovoljni ovim projektom, a posebno svojim sudjelovanjem u njemu, što je prvi puta da jedna hrvatska obavještajna agencija sudjeluje u međunarodnom projektu financiranom sredstvima iz fondova EU. „U tri godine provedbe projekta, njegova međunarodna dimenzija, u kojoj je SOA primarno dala svoj doprinos, pokazala se iznimno uspješnom te su prikupljena vrijedna iskustva i uspostavljena međunarodna suradnja i kontakti u prevenciji i suzbijanju terorizma, koji će pomoći u sagledavanju i unapređenju ove tematike na nacionalnoj i europskoj razini“, smatraju u SOA-i, koja je kroz taj projekt prepoznata i kao agencija koja svojim sposobnostima, znanjima i međunarodnim kontaktima može značajno pridonijeti realizaciji i uspjehu projekta. U SOA-i se nadaju da „PO WER“ neće ujedno ostati i njihov zadnji EU-projekt, te poručuju da su i nadalje otvoreni za korištenje mogućnosti sufinanciranja projekata kroz fondove Europske unije.

Inače, poljski Centar izvrsnosti za borbu protiv terorizma pokazao se iznimno vještim u privlačenju europskih novaca – od svog uspostavljanja u svibnju 2018. do danas uspio je dobiti sredstva za čak 5 projekata koji se bave terorističkim, asimetričnim i hibridnim prijetnjama. Osim već spomenutog projekta „PO WER“, tu je još i (2) projekt „More efficient identification od asymmetric threats – trends, indicators, dependencies“, zatim (3) projekt „EU-HYBNET“ – „Empowering a Pan-European Network to Counter Hybrid Threats“, financiran iz programa Horizon 2020, (4) četvrti je projekt „Prevent2“ – „Procurements of innovative, advanced systems to support security in public transport“, dok je posljednji, peti po redu, (5) projekt „INDEED“ – „Strenghtening comprehensive approach to preventing and couteracting radicalisation based on evIdence-based model for evaluation of radicalisation prevention“.

* Photo: ABW, BNPT

** Ovaj materijal nastao je uz financijsku podršku Europske unije u okviru projekta „Towards an open, fair and sustainable Europe in the world – EU Presidency Project 2019 – 2021“. Za sadržaj je isključivo odgovorna redakcija portala Obris.org i ne može se smatrati službenim stavom Europske unije.

U srpnju 2019. godine na snagu je stupio novi Zakon o sustavu državne uprave, kojim su ponovo u povijest otišle funkcije pomoćnika ministara, a umjesto njih predviđeni su opet ravnatelji uprava u ministarstvima. U kolovozu iste te 2019. godine izmijenjena je Uredba o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva obrane, kojom se unosi ova promjena funkcija iz prethodno donesenog Zakona. Tako se u izmijenjenoj Uredbi o unutarnjem ustrojstvu MORH-a govori o ravnatelju Uprave za obrambenu politiku (M-1), ravnatelju Uprave za ljudske potencijale (M-2), ravnatelju Uprave za materijalne resurse (M-3), te ravnatelju Uprave za proračun i financije (M-4). Od tada pa do danas čelni ljudi ovih uprava imenuju se svakih 6 mjeseci kao obnašatelji dužnosti, točnije – Vlada im daje „ovlaštenje za obavljanje poslova ravnatelja“.

Dok Vlada u izbornoj godini – od ukidanja funkcija pomoćnika ministara u ljeto 2019. do izbora početkom srpnja 2020. – iz političkih razloga nije provodila natječaje za nove ravnatelje, s natječajim se nije žurilo ni nakon izbora i formiranja vlasti. Tek na jesen počinju se objavljivati javni natječaji – tako su 14. listopada 2020. u Narodnim novinama objavljeni javni natječaji za ravnatelje uprava u Ministarstvu hrvatskih branitelja, Ministarstvu financija, Ministarstvu znanosti i obrazovanja, Ministarstvu turizma i sporta, Ministarstvu kulture i medija, Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Ministarstvu pravosuđa i uprave, Ministarstvu obrane, te Ministarstvu vanjskih i europskih poslova. Na temelju tog natječaja, tek u veljači ove godine Vlada je započela s imenovanjima novih ravnatelja Uprava. Tako je 11. veljače, na zatvorenom dijelu svoje 43. sjednice, Vlada RH imenovala nove državne tajnike u Ministarstvu branitelja, u Ministarstvu zdravstva, Ministarstvu pravosuđa, Ministarstvu financija, Ministarstvu rada, Ministarstvu turizma, Ministarstvu gospodarstva, Ministarstvu prostornog uređenja, Ministarstvu kulture, Ministarstvu mora, te Ministarstvu vanjskih i europskih poslova. Zanimljivo je da je u ovom posljednjem ministarstvu, MVEP-u, ravnateljem Uprave za političke poslove imenovan dobro nam poznati dr. Petar Mihatov, nekadašnji pomoćnik ministra obrane, koji je nakon „afere Barak“ otišao iz Ministarstva obrane. Na narednoj 44. Vladinoj sjednici imenovani su ravnatelji uprava u Ministarstvu poljoprivrede, na 45. sjednici imenovana je ravnateljica jedne od uprava u Ministarstvu mora, a na jučerašnjoj 45. sjednici Vlada je imenovala ravnatelje uprava u Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova EU. Istodobno se daju nova ovlaštenja za privremeno obnašanje dužnosti ravnatelja, ovisno kako kome ističe rok od 6 mjeseci.

Nažalost, do jučer nije došlo i do imenovanja novih ravnatelja u Ministarstvu obrane. Kada je u utorak, 2. ožujka, u Pakracu o tome priupitan ministar obrane Mario Banožić, on je odgovorio:

„Natječaj je gotov, provedeni su intervjui i provodimo daljnju proceduru sigurnosnih provjera. Znamo da je riječ o 4 vrlo snažne uprave – uprava prije svega koja se odnosi na ljudske… na međunarodnu politiku koja nam je vrlo jasno izražena kroz NATO sudjelovanje i rad unutar Europskog vijeća. Isto tako imamo Upravu za ljudske resurse koja, prije svega, skrbi o samom Ministarstvu, ali isto tako i o Oružanim snagama. Treća uprava je uprava koja je najzahtjevnija po pitanju upravo ovih nabavka i završetka postojećih projekata – materijalni resursi, i četvrto su financije“.

Iako se ovdje vidjelo kako je ministar savladao osnovni ustroj resora kojem je na čelu, o tome kada se očekuje završetak spomenutih sigurnosnih provjera ipak nije bilo ni riječi.

Što je MORH tražio u natječaju?

U natječaju koji je Ministarstvo obrane raspisalo 14. listopada prošle godine, tražila su se 4 ravnatelja – Uprave za obrambenu politiku, Uprave za ljudske potencijale, Uprave za materijalne resurse, te Uprave za proračun, financijske i informacijske sustave (pri čemu je ovaj dodatak o informacijskim sustavima posljednja ustrojbena novotarija u MORH-u). Pri tome se za ravnatelja Uprave za obrambenu politiku tražila osoba sa završenim preddiplomskim i diplomskim sveuči­lišnim studijem ili integriranim preddiplomskim i diplomskim sveuči­lišnim studijem ili specijalističkim diplomskim stručnim studijem društvenog, humanističkog, tehničkog, prirodnog ili biotehničkog smjera. Za ravnatelja Uprave za ljudske potencijale dovoljan je jedan od ovih tipova studija ali društvenog smjera, za ravnatelja Uprave za materijalne resurse – isti tipovi studija tehničkog smjera, a za ravnatelja Uprave za proračun, financije i informacijske sustave – isti tipovi studija društvenog ili tehničkog smjera, iako bi najlogičnije bilo da je riječ izričito o studiju ekonomije budući se tu radi o glavnom financijašu obrambenoga resora. Rok za prijave bio je 8 dana od objave natječaja u Narodnim novinama (tj. od 14. listopada) – dakle, četvrtak 22. listopada 2020. godine.

Temeljem ovog natječaja, Ministarstvo obrane je već 2. studenog prošle godine objavilo poziv na razgovor kandidatima s pravodobnim i potpunim prijavama. Na razgovor koji se održavao u MORH-u 9. studenog 2020. pozvano je ukupno 16 osoba, među kojima su i dosadašnji pomoćnici ministara, odnosno privremeni obnašatelji dužnosti ravnatelja. No u proteklih 5 mjeseci, koliko je prošlo od poziva na razgovor, Vlada još uvijek nije imenovala nove ravnatelje u MORH-u. Kao glavni problem ministar obrane naveo je sigurnosne provjere, no u ovom slučaju riječ je i o već postojećim dužnosnicima, te većim dijelom zaposlenicima Ministarstva obrane, koji bi već zbog prirode posla trebali imati riješene sigurnosne provjere. Ipak, čini se da je u problemu – više od same Vlade RH – u domaćim sigurnosno-obavještajnim agencijama, koje izgleda ne uspijevaju pravovremeno procesuirati sve zahtjeve za potrebnim sigurnosnim provjerama.

Imenovanje ravnatelja uprava u Ministarstvu obrane je važno s još jednog aspekta – ovo je prvi put da će ministar obrane Banožić imati direktnog utjecaja na izbor i imenovanje ravnatelja, budući da on osobno Vladi predlaže kandidate za ravnatelje. Banožić je do sada pokazao malo volje za kadrovskim promjenama u MORH-u – nije imao političke snage oduprijeti se imenovanju bivšeg predsjednika HSS-a Branka Hrga za svog drugog državnog tajnika, kao što nije smatrao potrebnim okružiti se kompetentnim savjetnicima. Bivši ministar obrane Damir Krstičević imao je – uz bivšeg ministra rada Marka Pavića – najviše savjetnika, koji su ujedno bili i najbolje plaćeni savjetnici u cijelog Vladi RH. Od Krstičevićevih savjetnika Banožić je, prema vlastitom priznanju, zadržao tek jednoga – Ivicu Ušljebrku, koji je u prethodnom mandatu bio savjetnik ministra obrane za pitanja iz obrambenog resora.

Sada Banožić ima priliku praktično pokazati kako je savladao resor i što je naučio o Ministarstvu obrane u proteklih 7-8 mjeseci. Do sada je pokazao tek kako kasne stvari,  i to od onih čisto formalnih do za obranu suštinski važnih – osim novih ravnatelja uprava, nema ni prezentacije javne nabave, nema ni potpisivanja godišnjih ugovora s predstavnicima domaće obrambene industrije, a kasni i odluka o nabavi VBA. Ili, da po tom pitanju parafraziramo premijera – ništa nije odgođeno, samo je odlučeno da se neće donijeti odluku u mjesecu koji je iza nas.

Za razliku od prošle godine, kada je Javno izvješće Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) za 2018. godinu osvanulo 3. lipnja, ove je godine i taj posao okasnio, te je prenesen na ranu jesen. Pa ipak, i jučerašnja objava, baš na jednakih 43 stranice teksta kao i lani, uvelike se uklapa u standard ustanovljen proteklih godina. Otprilike devet kompletno praznih stranica, te grafički vrlo rastresit dizajn dokumenta s mnogo slika, ipak u sebi skriva i ponešto zanimljivosti – koje bi izgleda trebale obuhvatiti proteklu 2019., ali i dobar dio tekuće 2020. godine. Nažalost, time dosadašnja godišnja Javna izvješća (uz jednaki opseg i strukturu) polagano zapravo prerastaju u dvogodišnje dokumente, što stvarno ne predstavlja dobru novinu. Uz to, iako je ispravljen lanjski nedostatak proračunskog informiranja, tijekom izvještajnog razdoblja potpuno je izostala nekada redovita komunikacija SOA-e s civilnim društvom u Hrvatskoj, što je još jedna loša novina u ovome resoru. No, pogledajmo sada taj dokument i ponešto detaljnije…

Javno izvješće SOA-e za 2019./2020.

Početak Javnog izvješća sačinjavaju dvije stranice uvoda iz pera ravnatelja SOA-e Daniela Markića, koji je ustanovio da je Covid-19 utjecao na čitavu državu, ali je dao i poseban poticaj radu SOA-e, kako u pomoći radu ostalih državnih sustava, tako i na posebnoj zaštiti nacionalne sigurnosti u doba kada je pažnja većine skrenuta na pitanja krize i pandemije. Markić se tom prilikom pohvalio i s dvije posebno važne grane dostignuća SOA-e. Kao prvo, tu je sudjelovanje u osnivanju europskog Obavještajnog koledža, gdje je Republika Hrvatska prva jednogodišnja predsjedateljica ovog projekta koji obuhvaća 23 europske obavještajne zajednice. Kao drugo, tu je pojačani naglasak na cyber-prijetnje, kojima bi se trebalo bolje suprotstaviti i pomoću novoosnovanog Centra za kibernetičke tehnologije SOA-e – kojeg se ponosno predstavilo u Izraelu, na velikoj stručnoj konferenciji Cybertech Global 2020 (održanoj u Tel Avivu od 28. do 30. siječnja 2020. godine).

Nakon tog uvodnog segmenta, u dokumentu “Javno izvješće” na red dolazi 6 stranica segmenta kratko nazvanog “SOA”, koji je gotovo udvostručen prema sličnome segmentu iz lanjske godine. On započinje opisom smisla i rada Agencije, te trostrukog sustava nadzora nad njezinim radom – gdje se uz stručni, parlamentarni i građanski nadzor sada otkriva i dodatan aspekt “sudskog nadzora”, ali se ipak ne navodi ni jedan konkretniji primjer funkcioniranja ijednog od tih nadzornih sustava. Tek se općenito konstatira: “Sva tri nadzorna tijela (UVNS, Vijeće za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija i Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Hrvatskog sabora) su tijekom 2019. godine obavljala nadzorne aktivnosti te u niti jednom slučaju nadzorna tijela nisu utvrdila nezakonitosti u radu SOA-e“. Nakon toga, na redu je dio “SOA u brojkama” koji zapravo daje osnovne omjere rada i djelovanja sigurnosno-obavještajnoga sustava u prethodnoj godini.

Tijekom 2019. godine SOA je Predsjedniku RH, predsjedniku Sabora, predsjedniku Vlade RH i UVNS isporučila ukupno 440 analitičkih uradaka, što je na godišnjoj razini doduše manje nego 2016., 2017. ili 2018. godine. I dok grafičkog prikaza ovih brojeva u ovogodišnjem Javnome izvješću nema (pa smo ga mi ovdje dodali), njemu je zato dodan usporedni graf za “Broj sigurnosno-obavještajnih informacija i analiza te izvješća s obavještajnim podacima po godinama” – kategoriju koje nije bilo u Javnim izvješćima prethodnih godina, i koja onda pokazuje rast broja takvih skupnih uradaka, “sigurnosno-obavještajnih informacija i analiza te drugih izvješća s obavještajnim podacima“, te najbolje rezultate u razdoblju od 2015. do 2019 godine.

Uz to, u Javnom izvješću za lanjsku godinu navodi se i da je u 2019. bilo za 3,17 posto manje i dostava podataka i procjena drugim nadležnim tijelima (MUP-u, MVEP-u, Državnom odvjetništvu RH, USKOK-u, MORH-u, Ministarstvu gospodarstva i dr.) nego u 2018. godini – ali je porastao broj provedenih sigurnosnih provjera (za 511 ili 8,92 posto), te sigurnosnih prosudbi vezanih uz kretanje i boravak štićenih osoba te štićenih objekata (za 24 ili 4,44 posto). Ozbiljniji porast zabilježen je i po pitanju sudjelovanja SOA-e pri rješavanja statusnih pitanja stranaca i državljanstava – gdje ih je u 2019. odrađeno 9.284 više nego godinu ranije, što je porast posla od nezanemarivih 13,78 posto.

Za razliku od Javnog izvješća SOA-e za 2018. godinu, sada novost predstavlja i povratak u sadržaj barem ograničenog prikaza proračunskog stanja Sigurnosno-obavještajne agencije u 2019. godini, kao i barem nekakvih navoda o svrsi za koju se trošilo dodijeljena proračunska sredstva. SOA tako navodi da je nakon velikog porasta sredstava u 2018. godini, vidljivog zbog “knjiženja povezanog s velikim infrastrukturnim projektom” (koji god on bio), sada to izdvajanje bitno bliže onima iz ranijih godina. Oko 398 milijuna kuna u 2019. godini potrošeno je tako da “najveći udio čine izdaci za zaposlene, a potom tekući i kapitalni izdaci“. Uz to, posebno se pohvalilo i “razvoj sposobnosti SOA-e“, gdje se osobita pozornost “posvećuje financiranju projekata tehnološkog razvoja i modernizacije“. Dapače, istaknuto je kako se kvotu godišnjih ulaganja u razvoj i modernizaciju od 2012. do 2019. povećalo 6,68 puta, uz to da je gotovo polovica čitavog tog modernizacijskog ulaganja ostvarena 2018. i 2019. godine.

Sigurnosno okruženje

Čak 12 stranica (gotovo dva puta više nego u Javnom izvješću za 2018. godinu) posvećeno je sažetom opisivanju svjetskih trendova po pitanju sigurnosnih ugroza. Naglasak je stavljen na političke i gospodarske sile te blokove, gdje je posebno naglašava događanja u SAD-u i njihove trgovinske sporove s Kinom – državom koja sve više širi svoj utjecaj širom svijeta (što počinje dirati i malu Hrvatsku na marginama Europske unije). Spominje se i Rusku Federaciju, koja hibridnim djelovanjima, plasiranjem lažnih vijesti, te kibernetičkim napadima i dalje “nastoji ograničiti utjecaj NATO-a i EU, kao i njihovo daljnje širenje na jugoistok i istok Europe“. Iako je u Kini bolest Covid-19 po prvi put zabilježena 1. prosinca 2019. godine, da bi je Svjetska zdravstvena organizacija proglasila pandemijom 11. ožujka 2020. – ova je tema izazvala poseban interes SOA-e, koja napominje ovisnost Europe o zaštitnoj opremi iz Kine, kao i zabilježene informacijske igre s ciljem naglašavanja manjka solidarnosti među državama EU, te širenja sumnje u korisnost proglašenih epidemioloških mjera.

Uz to, naglašava se i sve šira te nezaobilaznija uloga interneta, kao i računalnih infrastruktura u životima svekolikih građana. No, takav je život društva i pojedinaca sve više izložen kako kibernetičkim napadima (često od zlonamjernih aktera iza kojih stoje pojedine države), tako i širenju ekstremističkih ideja i pokreta. Naglašava se da je Vijeće EU 30. srpnja 2020. donijelo uredbu kojom Europska unija po prvi put uvodi i sankcije zbog kibernetičkih napada – usmjerene prema šest pojedinaca i tri institucije iz tri države: (1) Rusije (Glavni centar za posebne tehnologije Glavne uprave GS OS Ruske Federacije – GU/GRU), (2) Kine (tvrtka Haitai Technology Development) i (3) Sjeverne Koreje (tvrtka Chosun Expo). No, EU ima i drugih problema, od kojih SOA posebno ističe BREXIT, usporeno proširenje na jugoistok kontinenta, te energetsku ovisnost o plinu – gdje onaj iz Rusije (147,4 milijardi prostornih metara u 2019. godini) sve više nadomješta LNG kojeg je od ukupno potrošenih oko 108 bcm uvozom stiglo 30 bcm iz Katar, 21 bcm iz Rusije, te 17 bcm iz SAD.

Od tzv. “Pojasa nestabilnosti” oko Europe, SOA posebno ističe sukob u Siriji, gdje je 2019. intervenirala i Turska, te Libiju – u kojoj se od svibnja 2019. godine rasplamsao rat snaga međunarodno priznate vlade u Tripoliju i Libijske nacionalne armije pod okriljem nepriznate vlade u Tobruku, koja doduše kontrolira većinu libijskog teritorija. Dok su se uz pojedine strane rasporedile pojedine države EU, Rusija, Turska i Egipat, to je područje za EU od 25. ožujka 2020. postalo poprištem pomorske operacije IRINI – u čijim aktivnostima nadzora pomorskog prometa sudjeluje i Republika Hrvatska. Dok ne čude spomeni niza klasičnih kriznih žarišta (Iran, Jemen, Afganistan i Irak), pa onda i zamrznutog sukoba u Ukrajini, zanimljivo je stavljanje naglaska i na dvije situacije iz nekoliko posljednjih tjedana – (1) masovne nemire u Bjelorusiji koji traju od kraja svibnja 2020. kao i (2) napetosti na istoku Mediterana koje su nakon početnih koraka krajem 2019. i tijekom prvim mjeseci 2020. dodatno eskalirale u srpnju i kolovozu ove godine. Te dvije situacije ukazuju da su i njima posvećeni dijelovi bili dorađivani vrlo nedavno – dodatno pomičući fokus čitavog ovog Javnog izvješća s 2019. na 2020. godinu.

U svemu ovome nije preskočen ni terorizam – prijetnja koju je posljednjih mjeseci zasjenila pandemija bolesti Covid-19, a prije toga joj je u islamističkoj varijanti zube poprilično razbilo međunarodno vojno djelovanje u Siriji i Iraku, te američko pogubljenje Abu Bakra al-Baghdadija 27. listopada 2019. godine – tako da i SOA konstatira opadanje takve opasnosti za Europu. Pa ipak, spominje se podrobnije povratak kući boraca iz redova negdašnje Islamske države, za koje SOA kaže: “Iz hrvatskog jugoistočnog susjedstva u Siriju i Irak otišlo je ukupno oko 1000 osoba, a većina njih se pridružila ISIL-u. Od tog broja poginulo je oko 25%, 30% ih se još nalazi na tom području, dok se oko 45% vratilo u matične države jugoistočne Europe“. Uz potrebu deradikalizacije takvih pojedinaca, ističe se i rizik kojeg predstavlja tranzit stranih državljana preko hrvatskog teritorija, a za koje postoje indicije da podupiru ili simpatiziraju terorističke aktivnosti, što je prema navodima SOA – dodatno izraženo u kontekstu migracijskih kretanja preko teritorija RH.

To susjedstvo RH, kojim se kreću radikalizirani pojedinci ali i migranti, nije stabilno – a u njemu pojedine države nastoje i svojim “obavještajnim te hibridnim aktivnostima” usporiti tekuće euroatlantske integracije. Iako su posljednjih godina i Crna Gora i Sjeverna Makedonija ušle u NATO, to nije riješilo njihove unutarnje probleme, od kojih SOA posebno ističe “društveni rascjep između prozapadnih suverenističkih snaga i prosrpskih snaga“. To nas pitanje sadržajno dovodi do razmatranja susjedne Srbije, izvora glavnine problema i nestabilnosti u regiji. Riječ je o državi koja “na vanjskopolitičkom i sigurnosnom planu nastoji balansirati u odnosima između Rusije i Zapada. Primjerice, kao kandidatkinja za članstvo u EU-u, Srbija i dalje ne slijedi restriktivne mjere EU-a protiv Rusije. Tijekom ove godine Srbija je značajan fokus stavila i na javno promoviranje jačanja odnosa s Kinom“. Ujedno se spominje i pojave velikosrpskog ekstremizma, koji širom regije negira kako teritorijalnu cjelovitost i suverenitet pojedinih država (kako Republike Hrvatske, tako i Crne Gore, BiH i Kosova), te priječi širenje Europske unije i NATO-a na jugoistok Europe uz isticanje privrženosti Rusiji.

Posebnu pažnju tu zaslužuje i tzv. “Balkanska ruta” – kako po pitanju kriminala, tako i migracija kao sigurnosne prijetnje. Organizirani kriminal je dobro uvezan u regiji, a posljednje vrijeme ga karakteriziraju i oružani sukobi klanova “na prostoru jugoistočnog susjedstva” Hrvatske. Osim krijumčarenja droga i oružja tim smjerom, ta ruta je i put za migrante koji idu u Europsku uniju. Njihov broj posljednjih godina opada – a u 2019. je zabilježeno ukupno 128.536 migranata – čiji broj ipak raste na “Balkanskoj ruti”, gdje je 2019. bilo detektirano preko 82.000 ilegalnih migranata (oko 46% više nego godinu ranije). Prema podacima Međunarodne organizacije za migracije UN-a (International Organization for Migration – IOM), 2019. godinu je na tom smjeru populaciju zabilježenih migranata sačinjavalo njih 24% iz Pakistana, 18% iz Afganistana, 10% iz Sirije, 9% iz Maroka, 8% iz Iraka, a 31% iz ostalih država Azije i Afrike. Zanimljivo je podsjetiti da je te iste godine, kada je “Balkanskom rutom” prolazilo oko 82.000 ljudi, SOA provela oko 76.637 provjera statusnih pitanja stranaca i državljanstava – čime se obuhvatilo oko 93,46 posto migranata u prolazu, što pokazuje da ta prijetnja nije izvan kontrole kao što se to može čuti u dijelu domaće političke scene.

Stanje u Republici Hrvatskoj

Nakon toga, na ukupno 6 stranica sumirano je stanje u Republici Hrvatskoj po pitanju najbitnijih prijetnji koje je SOA identificirala u svome radu. Za početak je konstatirano: “Sigurnosna situacija u Republici Hrvatskoj je stabilna. U 2019. godini nije bilo događaja ni pojava koji bi značajnije ugrozili sigurnosne prilike u Republici Hrvatskoj. Trenutno ne postoje naznake niti vidljivi potencijali značajnije destabilizacije sigurnosnih prilika“. U takvim okolnostima, podrobnije su opisane pojedine prijetnje: (1) terorizam, (2) ekstremizam, (3) strana obavještajna djelovanja, (4) kibernetičke ugroze, (5) sigurnosni utjecaj LNG terminala, (6) utjecaj Covid-19 na gospodarsku sigurnost, (7) korupcija i gospodarski kriminal, (8) organizirani kriminal, (9) posljedice ratnih zločina, i (10) utjecaj nepovoljnih demografskih trendova.

(1) Prijetnja terorizma je za RH manje vjerojatna. SOA je tu zabilježila prvi slučaj pogibije pripadnika OS RH u Afganistanu, i istakla prijetnju regionalnih islamista, tranzita radikaliziranih pojedinaca kroz RH te regionalnih povratnika s ratišta u Siriji i Iraku. Što se takvih pojedinaca u samoj RH tiče, SOA ističe da su salafisti u samoj Hrvatskoj malobrojni, te da otvoreno ne zagovaraju nasilje. Napominju još i: “Od ukupno sedam osoba (dvojica muškaraca i pet žena) koje su otišle na područje pod kontrolom ISIL-a, a koje imaju (i) hrvatsko državljanstvo, prema raspoloživim podacima dvojica muškaraca i jedna žena su poginuli tijekom 2017. i 2018. godine u Siriji/Iraku, a ostale žene su još uvijek u civilnim kampovima pod kontrolom kurdsko-arapskih snaga u Siriji“. (2) Prema procjenama SOA-e, “ni jedna vrsta ekstremizma, neovisno o njegovoj ideološkoj, vjerskoj ili nacionalnoj osnovi, nema pokretačku snagu niti potencijal za rušenje demokratskog ustavnog poretka, izazivanje nasilja, incidenata ili sukoba većih razmjera” – s naglaskom na navijačko nasilje, rizik jačanja antiimigracijskih skupina, te islamiste.

(3) Napomenuto je da obavještajna djelovanja prema RH dolaze s dvije načelne strane: kao prvo, od država koje s Hrvatskom imaju otvorena pitanja, ili, kao drugo, od država koje RH vide kao izazov ili suparnika temeljem članstva u euroatlantskim integracijama. Zabilježeno je i korištenje prostora RH u obavještajnom djelovanju prema trećim državama (gdje mediji spominju Rusiju i njihove kontakte s pojedincima iz Ukrajine u Hrvatskoj), te informacijska djelovanja prema RH – u kojima se “u informacijski i medijski prostor plasiraju fragmentirani podaci, lažne ili iskrivljene vijesti kojima se pokušava nametnuti viđenje nekog događaja i/ili mijenjati svijest i stavovi kod javnosti” – ne bi li se RH, EU i NATO prikazalo u negativnome svjetlu. SOA spominje da se za takva djelovanja “zloporabljuju novinski portali i medijske platforme, a ponekad čak i znanstveni instituti, koji lažnim vijestima i tendencioznim tezama trebaju dati vjerodostojnost i legitimitet“.

(4) SOA konstatira da su kibernetičke prijetnje u porastu, a i Republika Hrvatska je sve češće njihova meta (posebice kao članica NATO-a i EU-a). Riječ je tu sve učestalije o napadima koji su “temeljito planirani, napredni i ustrajni (APT – Advanced Persistent Threat)“, a usmjereni su na kritičku infrastrukturu. Napominje se da je SOA tu započela “opsežan proces prevencije i zaštite nacionalnog kibernetičkog prostora“, među ostalim i uspostavom internog Centra za kibernetičke tehnologije. Ovo tijelo bi trebalo raditi na zaštiti od pojedinačnih napada i APT kampanja “pomoću mreže senzora smještenih u tijelima koja se štite“. Takve APT napade navodno učestalo izvode “organizirane hakerske skupine koje se povezuje s obavještajnim sustavima pojedinih država“, a Hrvatska im je posljednjih godina bila metom više desetaka puta. Spomenuta mreža senzora prema SOA Centru za kibernetičke tehnologije dnevno šalje nekoliko stotina tisuća “indikativnih događaja“, a tijekom 2019. je iz toga bilo detektirano te zaustavljeno 5 “sofisticiranih državno sponzoriranih kibernetičkih APT napada“, među njima i na Ministarstvo vanjskih poslova, Ministarstvo obrane RH. Kako napominje SOA, na meti se našla i INA, a u 2020. godini takvi napadi postaju sve složeniji.

Prikaz izgleda budućeg LNG terminala na Krku

(5) Što se dekarbonizacijske politike EU tiče, kao i nadolazećih promjena u energetskom te tehnološkom sektoru, tu se SOA osvrće na budućnost – i ističe važnost LNG terminala na Krku, koji je još u izgradnji. Ovo je jedina buduća okolnost koja je obuhvaćena ovim Javnim izvješćem, a SOA ocjenjuje da će njome RH jačati svoju energetsku sigurnost, diverzificirati dobavne pravce energenata, te smanjiti svoju ranjivost na vanjske utjecaje sa svjetskih i regionalnih tržišta. (6) U sklopu zaštite osnova gospodarskog sustava RH, SOA ističe posljedice koje je pandemija bolesti Covid-19 imala na turizam i ukupno gospodarstvo. Uz to, (7) spominje se i korupciju “u javnoj upravi, državnim institucijama i tijelima te javnim tvrtkama“, koja je značajna prijetnja gospodarskom razvitku RH. Naglasak je tu na gospodarskom kriminalu koji zlorabi javne nabave, te djeluje koruptivno prema “predstavnicima vlasti na raznim razinama” – posebno u velikim infrastrukturnim projektima financiranim iz domaćih ili EU sredstava. Kao novost treba istaknuti i spomen interesa “za ulaganje kapitala nepoznatog porijekla u Republiku Hrvatsku“, kao oblika “pranja novca“, često i s međunarodnim korijenima. (8) Kako je već napomenuto, organizirani kriminal dobro prekogranično surađuje, posebno pri švercu oružja i narkotika – gdje se posebno navodi primjer zapljene kokaina na hrvatskoj jedrilici, kojeg su na Kanarskim otocima zaustavile španjolske vlasti. Ovo događanje o kojem je javnost obaviještena 12. rujna 2020. godine ujedno je i najsvježiji unos u ovom Javnom izvješću SOA-e, koje bi se ipak prvenstveno trebalo baviti prikazom stanja u lanjskoj 2019. godini. (9) SOA ističe kako se i nadalje bavi prikupljanjem podataka te dokumentacije o krivcima, žrtvama i okolnostima počinjenja ratnih zločina u Domovinskom ratu, kao i utvrđivanjem lokacija pojedinačnih i masovnih grobnica, te utvrđivanjem mjesta boravka osoba osumnjičenih za ratne zločine. Za kraj, (10) po pitanju Hrvatske SOA ističe i “nepovoljnu demografsku strukturu i trendove” koji možda nisu izravna sigurnosna prijetnja, ali će ograničiti društveni i gospodarski razvoj RH. Ovo je samo nastavak sličnih trendova koje SOA uočava i za susjednu BiH – gdje ističu da ekonomski uvjetovano iseljavanje tamošnjih Hrvata ugrožava opstanak te zajednice, a u konačnici i multietnički karakter BiH.

Punilo za kraj

Preostalih 17 stranica dokumenta, zapravo 39,5 posto čitavog Javnog izvješća bitno je manje sadržajno i zanimljivo. U njemu se prvo prikazuju teme koje je na početku istaknuo i sam ravnatelj Markić: (1) “Obavještajni koledž u Europi” i (2) nastup ravnatelja SOA na konferenciji Cybertech 2020, da bi onda ukratko bili objašnjeni pojmovi “Depfake” i “Sigurnosne provjere”, te za kraj dana kratka reklama O odabiru karijere u Sigurnosno-obavještajnoj agenciji Republike Hrvatske.

Premijer Plenković na potpisivanju Pisma namjere o osnivanju Obavještajnog koledža

Kao prvo, fantastično zvuči da je baš u Zagrebu potpisano Pismo namjere o osnivanju Obavještajnog koledža u Europi, 26. veljače 2020 godine, pa je onda predloženo i da “SOA bude prva predsjedateljica Koledža u trajanju od jedne godine” da bi onda predsjedanje preuzela Italija i potom Ujedinjeno Kraljevstvo – “dok bi SOA nakon predsjedanja ostala dio ove ‘trojke’“. No, malo pažljivijim čitanjem vidi se da je tu riječ tek o još jednoj od spektakularno javno prezentiranih ideja francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, koje predstavljaju francuski pogled na jačanje EU i njenih država članica. Od ukupno 30 država koje su pozvane (27 EU članica plus UK, Norveška i Švicarska), njih je 23 pristalo potpisati ponuđeno Pismo namjere (Francuska, Njemačka, Italija, Nizozemska, Mađarska, Portugal, Austrija, Belgija, Cipar, Češka, Danska, Estonija, Finska, Mađarska, Latvija, Litva, Malta, Norveška, Rumunjska, Slovenija, Španjolska, Švedska, Ujedinjeno Kraljevstvo) na najvećem javnom događanju koje je SOA ikada organizirala (u suradnji s privremenim tajništvom Koledža u Parizu). No, ta buduća institucija neće biti operativne naravi, a neće biti ni platforma za razmjenu ikakvih sigurnosnih i obavještajnih podataka. Biti će to tek nekakva mreža, bez formiranja većih stalnih ili upravljačkih struktura – koja će organizirati seminare u državama članicama i čije će članstvo biti vezano uz EU, iako ta inicijativa nije u ikakvom sklopu EU struktura. Želja je na dugi rok postići (1) edukativnu komponentu usmjerenu prema akademskoj zajednici i sferi think-tankova, (2) poticanje javnih promišljanja i utjecaj na kreiranje europskih politika, te (3) poticanje strateškog komuniciranja o obavještajnim pitanjima prema nacionalnim donositeljima odluka i javnosti.

Kao drugo, ponovo je istaknuta tema “Centra za kibernetičke tehnologije SOA-e”, gdje je zapravo tek prenesen govor ravnatelja SOA-e Markića u Tel Avivu 29. siječnja 2020. godine. U njemu su bile spomenute sve aktualne i moderne teme – rast značaja cyber-sfere, pojmovi kao “Big Data” i “disruptivne tehnologije” (s posebnim osvrtom na “Deepfake”) – s naglaskom kako i SOA nastoji pratiti trendove. Napomenut je rad na suzbijanju tzv. “Naprednih, trajnih prijetnji”, s naglaskom na korištenje (1) kvalitetnih ljudi, (2) tehnologije, (3) mreže partnerstava, i (4) relevantnih informacija – i to sve u okviru SOA Centra za kibernetičke tehnologije. Pri tome je bila naglašena “namjera uključivanja najvažnijih nacionalnih javnih i privatnih dionika u integrirani sustav zaštite“, gdje se reklamiralo i otvorenost za suradnju “sa svim partnerima koji nam mogu pomoći“. No, teško se tu bilo oteti dojmu da je riječ tek o još jednoj optimističnoj viziji budućnosti, a ne o centru koji bi i stvarno operativno radio sve o čemu se pričalo.

Kao treće, u nastavku Javnog izvješća je na dvije strane objašnjen pojam “Deepfake”, kod kojeg se korištenjem sustava specijalizirano trenirane umjetne inteligencije obrađuje video ili audio materijale – tako da se kroz lik ili ton jedne osobe pronose izjave koje nemaju veze s originalom. Pri tome, to krivotvorenje se izvodi na način da konzumentu takvih materijala promjene ne izgledaju vidljive na prvi pogled (ili čak i detaljnijim proučavanjem) – što bi lako moglo dovesti u pitanje vjerodostojnost video i audio materijala, koja do nedavno uvelike nije bila upitna. Pri tome SOA definira i svoju buduću zadaću: “zadaća sigurnosnih sustava država bit će u iznalaženju načina prepoznavanja deepfake videa i sprječavanju njihova negativnog učinka na demokratske i sigurnosne procese“.

Kao četvrto, na dodatne dvije stranice, pri kraju Javnog izvješća SOA-e, naširoko je objašnjen pojam sigurnosnih provjera, po njihovim vrstama i svrsi, te postupak njihove provedbe i sadržaj koji čini sigurnosne zapreke za prolazak svih takvih provjera. A, kao peto, za kraj se Javno izvješće još jednom osvrnulo i na svoje vlastite kadrove. Uz isticanje kako je broj zaposlenih klasificiran, jednako kao i njihov identitet (i primanja), spomenuto je da većinu Agencije čine “službene osobe“, a “znatno manji dio čine namještenici“. Radi se tu vjerojatno i o uvodu u tvrdnju kako “Više od tri četvrtine zaposlenika SOA-e ima visoko obrazovanje, a žene čine oko 40% sastava SOA-e. Djelatnici SOA-e većinom su starosti između 40 i 50 godina, a trećina djelatnika SOA-e mlađe je od 40 godina“. No, za zapošljavanje kadrova SOA ne provodi javne natječaje, a “radno iskustvo nije potrebno, ali nije ni prepreka prilikom zapošljavanja“. Kandidati za posao moraju udovoljavati općim uvjetima za rad u državnoj službi te posebnim uvjetima sigurnosno-obavještajnog posla (poput posebne zdravstvene i psihičke sposobnosti, posebnih stručnih vještina i znanja). Uz to, kandidati moraju ispunjavati i sigurnosne uvjete koji se utvrđuju postupkom sigurnosne provjere te poligrafskim provjerama. Sve to predstavlja sastavni dio praktično svih dosadašnjih Javnih izvješća SOA-e, uz ponavljanje čak i grafičke opreme razlikovanja kategorija “operativac/ka”, “analitičar/ka” i “stručnjak/inja”, koja praktično pa nije suštinski mijenjana od 2017. godine.

Danas je u sklopu svojih redovnih aktivnosti predsjednik RH Zoran Milanović posjetio Sigurnosno-obavještajnu agenciju (SOA), gdje se sastao s novim/starim ravnateljem SOA-e Danielom Markićem.

Milanoviću su prezentirani misija, ustroj i prioriteti rada SOA-e, kao i glavni razvojni projekti, nakon čega je obišao radne prostore i urede u sjedištu SOA-e. Posebno mu je predstavljen dio operativnih i tehničkih sposobnosti Agencije, s naglaskom na Centar za kibernetičke tehnologije SOA-e. Centar je središnja točka razvoja novih sposobnosti SOA-e u zaštiti hrvatskog kibernetičkog prostora od naprednih kibernetičkih prijetnji. Riječ je o još jednoj takvoj organizacijskoj jedinici, koja je pred očima javnosti osvanula u najskorije vrijeme – baš jednako kao što su i Oružane snage RH prošle godine krenule u ustrojavanje svog Zapovjedništva za kibernetički prostor, kojeg se krajem prosinca 2019. i praktično vidjelo na djelu u međunarodnoj vježbi “Cyber Coalition 2019”.

Ovaj posjet organiziran je 8 dana od Markićevog reizbora na mjesto direktora SOA-e. Temeljem supotpisa predsjednika RH Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića dosadašnji ravnatelj SOA-e Daniel Markić imenovan je na istu dužnost. Novi četverogodišnji mandat počeo mu je 6. svibnja ove godine.

Saborski Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost danas je većinom glasova podržao Daniela Markića za novog-starog ravnatelja SOA-e. Prijedlog su zajednički podnijeli predsjednik RH Zoran Milanović i premijer Andrej Plenković, a nadležni saborski Odbor na poslijepodnevnoj elektroničkoj sjednici ekspresno je potvrdio novi četverogodišnji mandat dosadašnjem ravnatelju Sigurnosno-obavještajne agencije Danielu Markiću.

Već od izbora Zorana Milanovića za predsjednika RH spominjali smo dva bitna kadrovska rješenja kao prioritete na samom početku Milanovićevog mandata. Prvi je bio izbor novog načelnika GS OS RH, budući je dotadašnjem mandat isticao 1. ožujka, a drugi je upravo izbor ravnatelja SOA-e, budući da Markiću mandat ističe početkom svibnja. Milanović je odmah po službenim rezultatima predsjedničkih izbora naglasio da neće raditi probleme:

„Što se tiče SOA-e, tu ću inicijativu prepustiti predsjedniku Vlade da predloži, jer tako je bilo kad sam ja bio premijer i smatram da je to normalno, jer Vlada vodi unutarnju i vanjsku politiku. Vlada je glavna, i normalno je da, eto, taj segment predloži premijer. A inače u radu SOA-e i tako se ništa značajno ne može dogoditi i ne smije dogoditi bez suradnje premijera i predsjednika. Ono rutinsko, tehničko, svakodnevno – da“.

Tijekom ovih mjeseci, signali iz Vlade davali su naslutiti da neće biti promjene na čelu civilne obavještajne službe, te da je i premijer Plenković sklon Danielu Markiću kao novom-starom ravnatelju. Nakon današnjeg formalne potvrde nadležnog saborskog Odbora, preostao je samo jedan korak – službena odluka Vlade o Markićevom imenovanju, što bi se moglo dogoditi već sutra na zatvorenom dijelu Vladine sjednice.

Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost današnju je 76. sjednicu sazvao za 16 sati, te je ona po treći put održana u tzv. „elektroničkom obliku“. To, međutim, ne znači da su članovi Odbora sudjelovali na sjednici putem video linka, već su se o kandidatu izjasnili – e-mailom. Ovo je prvi puta da se kandidat za ravnatelja SOA-e nije obratio članovima Odbora, niti su mu oni mogli postavljati pitanja. Već se izbor, koji je doduše formalne naravi, odvio po principu „uzmi ili ostavi“. Dosadašnji kandidati za ravnatelja SOA-e barem su se morali pojaviti na sjednici resornog saborskog odbora, a članovi odbora imali su priliku ponešto i pitati ili barem primijetiti. Iako su ovakve sjednice, na kojima se odlučivalo o čelnim ljudima obavještajnih zajednica (i civilne i vojne) uvijek zatvorene za javnost, do sada je ipak davana mogućnost medijima da slikaju sam početak rada Odbora. Sada svega toga nije bilo.

To je samo jedan u nizu apsurda koji prati rad Hrvatskog sabora od proglašenje epidemije koronavirusa u RH. Osim bizarnih pojava na plenarnim sjednicama Sabora, kao onda kada se o bitnom zakonskom prijedlogu glasalo bez rasprave, sada je u fokus došla činjenica da je zahvaljujući „elektroničkim“ sjednicama u praksi dodatno skraćena procedura i radnim tijelima Sabora, te je javnosti i medijima onemogućeno čak i načelno praćenje tog segmenta saborskoga rada.

Na to je danas upozorio i GONG, zabrinut zbog nedostatka brige o otvorenosti i transparentnosti hrvatskog parlamenta. GONG traži da se umjesto e-maila počinju održavati javne video-konferencije u radu saborskih tijela, po uzoru na praksu odbora Europskog parlamenta, a podsjeća i na pravo građana RH da znaju kako je glasao svaki pojedinačni zastupnik. „Hitne izmjene saborskog Poslovnika trebale bi uključiti i povećanje otvorenosti i javnosti rada Sabora, a u planove za obnovu saborske infrastrukture od potresa treba konačno primjereno uključiti i digitalizaciju. Time bi aktualni saziv Sabora ostavio barem neke iskorake prema kvalitetnom uređenju otvorenosti i transparentnosti te institucije – tek se od idućeg saziva možemo nadati rješavanju velikih izazova, poput donošenja Etičkog kodeksa i omogućavanja građanima da sudjeluju u kreiranju hrvatskih stajališta o europskim politikama“, napominje GONG. No kako su za to, budimo realni, šanse prilično male, Daniel Markić ući će u hrvatsku povijest kao prvi obavještajac koji je na vodeću funkciju bio izglasan e-mailom.

Na jučerašnjem, ujedno i jedinom sučeljavanju svih 11 predsjedničkih kandidata u prvom krugu aktualnih predsjednički izbora, voditelji HRT-a su na samom početku, kao prvo nakon uvodnih obraćanja kandidata, postavili i pitanje: „Korupcija u društvu visoko je na listi kritika građana. U okvirima ovlasti predsjednika – kako biste se borili protiv korupcije?“. Na ovo je pitanje kao treći kandidat po redu krenula unutar jedne minute odgovarati i aktualna Predsjednica RH, Kolinda Grabar Kitarović, čijih je prvih 45 sekundi ispalo neprijeporno:

„Dakle, kad govorimo o ustavnim ovlastima predsjednika, odnosno predsjednice – one su propisane Ustavom. I, one su u okviru tajnih službi, odnosno obavještajnih službi, kojima se može djelovati. Ono što sam do sada radila, i što ću raditi, je poticanje suradnje različitih tajnih službi na ovom prostoru, kako bi se spriječio međunarodni kriminal i korupcija. Posebno ću inzistirati na tome, isto tako, da se mijenja zakonodavstvo u budućnosti, kako bismo omogućili da službe rade i… odnosno, koordinaciju između svih službi, i tri poluga vlasti, u koje se ne možemo miješati… naša izvršna vlast u pravosudnu“.

Na to je uslijedio nastavak, tijekom posljednjih 15 sekundi, koji je tijekom srijede, 18. prosinca izazvao pravu buru u javnosti:

„Međutim, ono što je meni problem… Ja se već godinama borim s korupcijom u samim službama, i u SOA-i, i VSOA-i, i drugim službama. Mislim da je došlo vrijeme da se pomladi, da se zaposli mlade ljude, koji nisu korumpirani, i koji će raditi profesionalno“.

No, iako je ova jučerašnja javna tvrdnja državne poglavarice Republike Hrvatske odjeknula trenutno, i bila je zapažena već i u prvim analizama sadržaja debate, nikakve reakcije na nju nisu bile dio nastavka sučeljavanja – već se o tome na veliko krenulo pričati tek idućeg dana.

Prva objašnjenja i reakcije

Nakon prvih reakcija, predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović danas ujutro posebnim je očitovanjem krenula objašnjavati svoju jučerašnju izjavu na temu sigurnosno-obavještajnih službi, koje prema čl 103. Ustava u suradnji s predsjednikom Vlade usmjerava, te čije čelnike u supotpisu s premijerom imenuje. Fokus teme završio je sužen prvenstveno na Vojnu sigurnosno-obavještajnu agenciju (VSOA), čija je afera, otkrivena 2012. godine, stavljena u ponešto aktualniji politički kontekst:

„Naravno da se borim s korupcijom u sigurnosno-obavještajnom sustavu. Pa taj sam sustav naslijedila od Ive Josipovića i Zorana Milanovića, opterećen jednim od najvećih korupcijskih skandala od samostalnosti Hrvatske. I danas je u tijeku drugostupanjski postupak protiv Darka Grdića i Ognjena Preosta, zbog nezapamćene korupcije i pronevjere milijunskih iznosa u Vojnoj sigurnosno-obavještajnoj agenciji. Ne očekujete valjda da je korupcijska hobotnica u kojoj je takav kriminal bio moguć istrijebljena preko noći. Do kuda je ta hobotnica dosezala pokazuje najbolje činjenica kako je Preost umirovljen samo tri dana nakon što je razriješen dužnosti zbog pokretanja istrage, a Darko Grdić je umirovljen jedan dan prije podizanja optužnice. Time je Milanovićev ministar obrane Kotromanović zaštitio Grdića i Preosta od zasluženog nečasnog otpusta i omogućio im da uživaju visoku generalsku mirovinu. To je korupcija najvišeg reda. I protiv takvog sustava se borim i borit ću se“.

Naravno, ovo je samo dolilo ulje na vatru, što se vidjelo prvo u više teorijski nastrojenoj objavi kandidata Miroslava Škore na društvenoj mreži Facebook, koji se s tezom i pitanjima za Vladu RH oglasio oko 10:20 ujutro:

„(…) Ona koja sukladno postojećim ovlastima PRH usmjerava rad sigurnosnih službi priznala je sustavnu korupciju u SOA-i i drugim službama i ustvrdila da u njima treba zaposliti mlade nekorumpirane ljude. Ova izjava Kolinde Grabar-Kitarović traži hitnu reakciju nadležnih državnih tijela i otvara niz vrlo ozbiljnih pitanja. 1. Kad je Kolinda Grabar-Kitarović kao aktualna predsjednica saznala za korupciju u sigurnosnim službama i zašto je dosad o tome šutjela? 2. Što je konkretno poduzela nakon saznanja o korupciji u SOA-i i drugim službama? 3. Jesu li ljudi koje se sumnjiči za koruptivne i druge protuzakonite radnje i dalje u sustavu? 4. Ima li premijer Plenković takvih saznanja? Ako ima, što je on poduzeo na tu temu? (…)“.

Za razliku od aktualnih političkih protukandidata na izborima čiji prvi krug očekujemo 22. prosinca, bitno je oštriji za Tportal oko podneva bio negdašnji SDP-ov ministar obrane Ante Kotromanović, kojeg se tu i direktno prozvalo:

„Ne zna što govori, nepripremljena je, ne provjerava činjenice i lupeta gluposti. Što se tiče VSOA-e, uzela je za primjer nešto što se dogodilo puno prije nego što smo Zoran Milanović i ja ušli u Vladu. Mi smo posumnjali da frajeri uzimaju novac i pokazalo se da smo u pravu, prijavili smo sumnje i pokrenut je postupak. Krađa novca dogodila se u mandatu HDZ-a“.

Kotromanović je to sve i dodatno pojasnio: „Nitko ne može biti nečasno otpušten samo na temelju sumnje i eventualno kaznene prijave, tako to ne ide jer uvijek postoji šansa da prijava bude odbačena. Upravo zbog toga osobe koje su pod sumnjom ne čekaju kraj postupka, nego na vrijeme podnose zahtjeve i same odlaze iz sustava, tu je kvaka“ – dodavši još i: „Tek ako je dovršen postupak pred civilnim sudom i tek ako je osoba pravomoćno osuđena na više od tri godine zatvora, sastaje se Vojnostegovni sud i odlučuje o nečasnom otpustu. Naprosto je komično to da ni nakon pet godina Kolinda Grabar Kitarović ne poznaje ni osnovna pravila i propise o vojnim snagama“.

„Slučaj Grdić i Preost“

Slučaj o kojem smo već pisali i na portalu Obris.org, svoju je službenu formu dobio krajem rujna 2013. godine, objavom optužnice DORH-a. U vezanom priopćenju za javnost tada je stajalo:

„USKOK je, nakon provedene istrage, pred Županijskim sudom u Zagrebu podigao optužnicu protiv petorice hrvatskih državljana D. G. (1961.), O. P. (1969.), Z. I. (1972.), D. L. (1970.), T. M. K. (1976.) zbog počinjenja kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti. (26. 9. 2013.) Optužnicom se petorici okrivljenika, djelatnicima Vojno sigurnosno-obavještajne agencije, stavlja na teret da su, od 2009. do 2012. godine, u Zagrebu, iz proračunskih sredstava Agencije za posebne namjene otuđili najmanje pet milijuna kuna, a za koji iznos je oštećen proračun Republike Hrvatske. U namjeri prikrivanja protuzakonitog prisvajanja novca i izbjegavanja kaznenopravne odgovornosti, dvojica okrivljenika su naložili uništavanje službene dokumentacije“.

Pred Županijskim sudom u Zagrebu je optužnica bila potvrđena 28. studenog 2013. godine, da bi 6. veljače 2014. bilo održano i pripremno ročište. Na njemu je bilo odlučeno da će se predstojeće suđenje održavati zatvoreno za javnost (u skladu s traženjem USKOK-a) – što je onda nakon promjene sastava sudskog vijeća bilo i primijenjeno od prvog ročišta održanog 12. svibnja 2014. godine. Gotovo 4 godine nakon početka ovog suđenja, 24. siječnja 2018. godine je bila donesena i prvostupanjska presuda – kojom su od ukupno 5 optuženika njih četiri proglašena krivima, a jedan je oslobođen. Ujedno su izrečene i kazne zatvora, te obveza vraćanja ukupno 4,7 milijuna kuna – na što su se sve osuđenici i žalili. Kako stvari stoje, postupak je još i danas u fazi drugostupanjskog postupanja po tim žalbama. Kotromanović je sve to za N1 televiziju komentirao riječima:

„Manje od dva mjeseca nakon što sam postao ministar obrane dobio sam anonimnu predstavku gdje sam čitao određene stvari. Temeljem te anonimne predstavke sam komunicirao ured Vijeća za nacionalnu sigurnost i uputili smo nadzor u obavještajne agencije. Nadzor je utvrdio da su se nekakve stvari događale, i prije mene, za vrijeme HDZ-a 2009. godine. Temeljem nadzora sjeli smo zajedno s Odvjetništvom i krim policijom i napravili smo sve po proceduri“.

Tim je temeljem Kotromanović odbio i predsjedničke insinuacije o odgovornosti tadašnjeg vrha MORH-a i Vlade RH – „Nije mi jasno zašto sam ona proziva moju Vladu kad smo mi ti koji smo otkrili i napravili sve što treba po zakonu. Nakon toga to više nije bilo u nadležnosti Ministarstva obrane“.

A vrh agencija SOA i VSOA?

Treba napomenuti kako posljednjih godina zapravo nije bilo otkrivanja usporedive razine problema bilo u civilnoj ili vojnoj sigurnosno-obavještajnoj službi u RH. Dapače, od tog vremena na čelu obje agencije izmijenio se niz osoba – kako u civilnoj službi SOA, tako i u vojnoj VSOA. Konkretno, u doba svih problematičnih događanja u vojnoj VSOA, njenim je civilnim parnjakom upravljao Josip Buljević (od 10. listopada 2008. do 10. listopada 2012. godine) – osoba koju je baš Kolinda Grabar Kitarović prvo uzela za svoga savjetnika loše osmišljenog spoja dotadašnjih savjetničkih resora nacionalne sigurnosti i obrane, da bi tijekom prve polovice 2016. on nakratko postao i ministar obrane Republike Hrvatske, u koalicijskoj vladi HDZ-a i Mosta nezavisnih lista koja se pokazala poraznom za resor obrane u RH. Njega je sredinom listopada 2012. godine na čelu SOA-e zamijenio Dragan Lozančić – široj javnosti prvenstveno poznat kao osoba koja je pod još uvijek spornim okolnostima u veljači 2016. godine „izgubila povjerenje predsjednice Kolinde Grabar Kitarović“. Politička i sigurnosna kriza koja je uslijedila tijekom idućih mjeseci uvelike je narušila sliku o predsjednici RH, te se kasnijih godina pretvorila u ustrajno spominjanu aferu nejasnog punog dosega. No, dok je Lozančić bio rehabilitiran manje od godinu dana kasnije, na čelo službe SOA je u svibnju 2016. postavljen Daniel Markić – osoba koja dužnost ravnatelja SOA-e obnaša i danas.

Ponešto manje politički burno bilo je posljednjih godina i u službi VSOA. Nakon spominjanog skandala sa sudskim nastavkom, ondje je osramoćenog generala Grdića (koji je na čelu VSOA bio od 16. srpnja 2008. do 16. srpnja 2012. godine) naslijedio general Zdravko Klanac. Početkom srpnja 2015. godine, Klanac je bio smijenjen (među nizom razloga spominjao se i neočekivani odlazak „Krila Oluje“ iz Hrvatske), što nije ujedno značilo i njegov kraj aktivne vojne karijere. Tada na čelo VSOA dolazi general Ivica Kinder, čiji mandat traje od 10. srpnja 2015. do 10. srpnja 2019. godine – da bi ljetos dobio i novi četverogodišnji mandat na ovoj bitnoj poziciji obrambenog i sigurnosnog sektora RH. Dakle, današnji spomen afera od prije više od sedam godina u obje sigurnosno-obavještajne službe zapravo uvelike predstavlja iskopavanje „predprošlih osoba“ i ozbiljnu sadržajnu arheologiju. Sve to je još i čudnije kad se pogleda ukupno mali učinak, te uz najbolju volju tek mizernu dobrobit koju se s funkcije Predsjednika RH tijekom zadnjih skoro 5 godina prosulo na polje hrvatskih sigurnosno-obavještajnih organizacija.

U ovakvim okolnostima onda ne čudi ni činjenica kako nije potrajalo pola dana, prije nego je u mikrofone i kamere hrvatskih medija došla i ponešto sadržajno korigirana verzija tematskih gledanja predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. U izjavama danim 18. prosinca, na margini stranačkog skupa u istarskoj općini Sveti Petar u Šumi, te objavljenim oko 14 sati, Kolinda Grabar Kitarović je zaključila:

„Što se tiče korupcije… Nažalost, ona je sveprisutna u društvu. Dakle, ona nije samo u politici. Ali, meni je najviše zabrinjavajuće kad je ona prisutna u onim agencijama koje bi se trebale baviti borbom protiv korupcije. I, imate vrlo ozbiljan slučaj, koji je sada u… čini mi se, u drugostupanjskom postupku, gdje su u VSOA-i pronevjereni veliki, veliki novci. A, dakle, sudski postupak se vodi. Da li će to ići još dublje i dalje, vidjet ćemo. Ha, bili smo i svjedoci toga da su curili podaci. Mislim da je u SOA-i sada stanje malo bolje, ali, moje je mišljenje da treba krenuti u zapošljavanje mladih ljudi, obrazovanih ljudi – posebno onih koji su stručni u kibernetici. I, da na taj način, jednom posebnom etikom prema poslu, pa i potpisivanjem one obveze čuvanja tajne… da će se riješiti velikim dijelom korupcija – jer ona se, nažalost, ne može iskorijeniti ni u jednom društvu. Ali, moramo razgovarati o njoj, ona se mora sankcionirati“.

Upitana koliko je dugo znala za ove probleme u Službama, predsjednica Grabar Kitarović je krenula još i dodatno spuštati priču o spomenutom sudskom postupanju koje je već godinama kompletno zatvoreno za javnost:

„Da, da… Svi znamo za… u VSOA-i… za cijeli taj slučaj. Pa, to vam je javno poznato – vodi se postupak javno. Više puta sam razgovarala, isto tako, o tijeku postupka, s onima koji su vodili istrage, da vidimo koliko to duboko ide. Međutim, ja sam, isto tako svjesna svojih ovlasti, da se ne mogu umiješati u rad samih Službi – već postoje nadzorna tijela, među kojim je i Savjet za koordinaciju rada Službi… i tu će se sigurno poboljšati cijela ta koordinacija“.

Još replika i reakcija

Niti sličnom blagošću nije reagirao predsjednički kandidat SDP-a Zoran Milanović, koji se tijekom popodnevnog skupa u Zadru s govornice osvrnuo i na državnu poglavaricu, a trenutno i predizbornu kandidatkinju Kolindu Grabar Kitarović. On se tom prilikom prvo oštro osvrnuo na „slučaj Lozančić“ iz 2016. godine, da bi tek na kraju prešao i na još uvijek aktualni „slučaj Grdić i Preost“:

„Obavještajne službe i sigurnosne službe ne možeš pomladiti niti postariti, tamo rade najbolji, najsvjesniji, dobro obrazovani, lojalni ljudi, čvrstog karaktera, nepotkupljivi. Oni koji mogu svakog tjedna završit na poligrafu – inače dobijaju otkaz. O ovome nešto kasnije, u drugom krugu. Tu isto ima vrlo neugodnih stvari, iz predsjedničine okoline. Međutim, da se vratimo na ovu korupciju u SOA-i, jer to su predsjedničke ovlasti… Dakle, 2016. godine, ona je na jedan divlji način smijenila tadašnjeg ravnatelja Dragana Lozančića… doktora Dragana Lozančića, inženjera, doktora matematike i strojarstva sa Columbie, to je sveučilište u New Yorku, jedno od najboljih na svijetu… čovjeka koji ima kruha, koji nije član ni jedne stranke, ni SDP-a ni HDZ-a, ni jedne stranke. Smijenila ga je zato što ju je navodno špijunirao, što je naravno notorna neistina. Međutim, pola godine kasnije je taj isti čovjek, postaje ravnatelj Agencije… Središnje agencije za… Državne uprave za zaštitu i spašavanje – jednog vrlo delikatnog tijela. Dakle, Državna uprava za zaštitu i spašavanje. Znate šta je to? Spašavanje kada bude požar, poplava… koordiniraju sve te napore. To je vrlo, vrlo integriran i zahtjevan sustav. Zahtijeva inženjerska, matematička, humanitarna i humanistička znanja, društvena znanja. Dakle, Plenković, predsjednik HDZ-a ga… nakon što ga je njegova kandidatkinja smijenila, potjerala s tog mjesta – postavlja na jedno od odgovornijih mjesta u sigurnosnom sustavu. Vi znate šta ja mislim o HDZ-u, i vi vrlo dobro znate i bez mene što HDZ je. Ali, ovaj slučaj vam od početka pokazuje nekoordiniranost, neprofesionalnost, osvetoljubivost, sitnu zavist i sitan karakter u vođenju možda i najdelikatnijeg sustava.

Dakle, prvo ga predsjednica najuri, nogom u donji dio leđa, onda ga premijer iz te iste stranke, koja se sad zaklinje u tu predsjednicu, ne da rehabilitira, nego mu da ozbiljnu dužnost, i tko je tu lud? I mi godinama kasnije slušamo o korupciji. Na dan izbora praktički. Izbori su za tri dana. Pa, to je tvoja kuća, tvoja kuhinja. Žohari su u njoj. Mora ih netko počistiti. Žohari su vrlo otporna bića, evolucijski još iz kambrija ili predkambrija… prastari su, ako sam se dobro… Dakle, neuništivo je to. Međutim, što se događalo 5 godina? Tko je nadzirao taj sustav? Govori o korupciji u Vojnoj agenciji, Vojno-sigurnosnoj agenciji, u kojoj su dva čelna čovjeka, čija imena sad ovdje nisu bitna, uhvaćeni u kriminalu, jer su uništavali račune… Dakle, račune koje su diskrecijski trošili… kad je bilo jasno da se mijenja vlast i da dolazi novi ravnatelj, kojeg smo postavili mi. Ti ljudi su trenutno i dalje u postupku, međutim, predsjednica kaže da su oni umirovljeni zato da ih se ne bi moglo nečasno otpustiti. Pa, upravo ona je to napravila prije tjedan dana ili prije dva tjedna, umirovivši ove časnike iz zrakoplovne baze… Koji ono grad? Zadar? … Koji su ulovljeni u švercu i u transportu civila. Dakle, pet minuta ljudi neki nisu u stanju, držati konzistentnu liniju misli i argumenata. Pet minuta. A bili bi vrhovni zapovjednici, vodili vanjsku politiku i koordinirali sigurnosno-obavještajne službe“.

No, nakon političkih takmaca, na izjave predsjednice Grabar Kitarović su tijekom kasnog popodneva reagirala su i prozvana dvojica optuženika u drugostupanjskom postupku – generali Darko Grdić i Ognjen Preost. Grdić je preko odvjetnice Višnje Drenški Lasan priopćenjem poručio:

„Potpuna je neistina da je general pukovnik mr. sc. Darko Grdić umirovljen dan prije podizanja optužnice, nego je protiv svoje volje umirovljen temeljem brzinski donesenih duboko dvojbenih izmjena Zakona o službi u oružanim snagama, nakon podizanja optužnice, u dobi od 52 godine i s navršenih više od 39 godina mirovinskog staža. Riječ je o generalu koji je završio najviše vojno obrazovanje u RH i SAD-u, bio ratni zapovjednik obrane Zagreba i obnašao niz najviših vojnih dužnosti u Hrvatskoj i inozemstvu, a koji je po ondašnjim propisima mogao raditi još sedam godina, ali je silom izguran iz sustava s mjesta glavnog inspektora obrane, jer je sve dužnosti, uključujući i onu ravnatelja VSOA obnašao bez selektivnog pristupa i jednako prema svima.

Začuđuje i duboko zabrinjava da jedna predsjednička kandidatkinja u svrhu prikupljanja jeftinih političkih poena pribjegava javnom blaćenju ljudi iznoseći neprovjerene podatke iz tajnog sudskog postupka te na nečuven način vrši pritisak na pravosudna tijela, poglavito na Vrhovni sud RH, dok istodobno izjavljuje kako je ‘svatko nedužan dok mu se pravomoćnom drugostupanjskom presudom ne dokaže krivnja’. Ta izjava očito se odnosi samo na njezine prijatelje i stranačke kolege, a za sve ostale po njezinu mišljenju vrijede neki drugi kriteriji. Istodobno, u svojem uredu zapošljava ljude koji su iz VSOA pravomoćno otpušteni zbog nezakonitosti u postupanju i radu, i u tome ne vidi nikakav problem.

Ovakvim izjavama kandidatkinja je povrijedila ustavno i konvencijsko načelo jednakosti ljudi pred zakonom jer je postupila diskriminatorno u odnosu na osobe u istoj pravnoj poziciji, a da za to nije postojao legitiman cilj niti razumno opravdanje. Osim toga, kandidatkinja, koja je još uvijek aktualna predsjednica RH, zaboravila je ili naprosto nije znala da je Republika Hrvatska već jednom zbog izrečenih sličnih javnih izjava osuđena pred Europskim sudom za ljudska prava zbog povrede prava na presumpciju nedužnosti, u predmetu Peša protiv Hrvatske“.

Nakon Grdića, priopćenjem preko svog odvjetnika Nenada Strukana oglasio se i drugi optuženik, Ognjen Preost. I on tvrdi da je Predsjednica RH povrijedila presumpciju nevinosti i time namjerno vrši utjecaj na Vrhovni sud.

„Iz sadržaja predsjedničine izjave jasno proizlazi da aktualna predsjednica ili ne zna ili ne poštuje pravni sustav Republike Hrvatske, jer je ovakvom izjavom predsjednica povrijedila presumpciju nevinosti te u javnost iznijela činjenice protivno zabrani Županijskog suda u Zagrebu.

Štoviše, ovakvom izjavom očigledno je namjerno izvršila izravan utjecaj na rad Vrhovnog suda RH, koji tek mora odlučiti o tome je li Ognjen Preost kriv zbog kaznenog djela koje mu se stavlja na teret. Naime, predsjednica je jasno navela da je gospodin Preost ‘dio korupcijske hobotnice’ čime je najizravnije prejudicirala sudsku odluku. Bez obzira na trodiobu vlasti, koja izvršnoj vlasti zabranjuje utjecanje na odluke sudbene vlasti, treba naglasiti da nitko u ovoj državi ne smije sudovima sugerirati kakvu će odluku donijeti.

Gospođa Grabar-Kitarović je u dosadašnjim javnim nastupima jasno naglašavala kako treba poštivati presumpciju nevinosti, kad se radilo o postupcima koji se vode protiv njoj bliskih osoba. Ova činjenica pokazuje da je gospođa Grabar-Kitarović namjerno prekršila ustavnu presumpciju nevinosti na štetu gospodina Preosta. Motivi su njezini i u njih gospodin Preost ne ulazi. Međutim, sugeriranje Vrhovnom sudu RH kakvu odluku treba donijeti, kao i iznošenje činjenica koje je sud proglasio tajnim, predstavljaju kaznena djela koja su opisana u čl. 307. i 312. Kaznenog zakona“,

stoji u priopćenju Preostovog 0dvjetnika. koje završava podsjećanjem na prošle predsjedničke izbore:

„Naročito je zanimljivo da je i prije početka ovog kaznenog postupka, također u vrijeme zadnjih predsjedničkih izbora, tadašnji predsjednik RH Ivo Josipović, u jeku kampanje, nastupajući na HTV, najavio podizanje optužnice odnosno početak upravo gore spomenutog kaznenog postupka, a danas aktualna predsjednica i kandidat na izborima ponovno u jeku kampanje kao borac protiv korupcije najavljuje drugostupanjski postupak, a između redaka i njegov rezultat. Premda je u predizborne svrhe, ipak je previše“.

Praktično dvadeset mjeseci nakon prošlog, 4. po redu, jučer kasno popodne (3. lipnja 2019. godine) u javnost je pušteno i ukupno 5. po redu Javno izvješće o radu hrvatske Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA). No, dok se dokument iz rujna 2017. zapravo u podacima zaustavljao na 2016. godini, ovo aktualno izvješće nastoji obuhvatiti podatke za dvije godine (2017. te 2018. godinu), kojih donedavno nije bilo u javnoj sferi.

Za početak treba primijetiti kako je SOA-in dokument od 3. lipnja 2019. godine višestruko na tragu svog prethodnika iz rujna 2017. godine. S jedne strane, to je vidljivo u njegovu dizajnu, ali još i više u sadržaju – koji je opet dodatno osiromašen podacima. Iako je svojim opsegom Javno izvješće za 2018. godinu malo duže od svog prethodnika (43 stranice, nasuprot 40 stranica 2017. godine), uz ponešto manje stranica odvojenih za čisto “punilo” (njih 10, nasuprot 12 iz 2017. godine), teško je ne zamijetiti kompletno ispadanje odjeljka o proračunu SOA-e – odjeljka koji je postojao u izvješću za 2017. godinu, ali više ne postoji u aktualnom “Javnom izvješću”.

Kad ima novaca, ne treba o proračunu Agencije!

Laici bi rekli da se o proračunu govorilo u doba dok je on padao, a kako su sredstva za Sigurnosno-obavještajnu agenciju krajem 2018. (u rebalansu od 3. prosinca 2018. godine ) najednom završila praktično pa udvostručena – sada to više nije tema. Nema ni riječi koja bi objasnila činjenicu da se do pred koji mjesec radilo s oko 350 milijuna kuna, da bi onda godina bila okončana s izvršenim agencijskim proračunom od 655,7 milijuna HRK – dok se pritom mirno prijavljuje kako je ujedno broj sigurnosno-obavještajnih analiza i informacija upućenih državnom vrhu u 2018. godini za oko 13,4 posto manji nego prethodne 2017. godine (ipak malo iznad učinka iz do sada poznate 2016. godine).

Ujedno, dok se ovo izvješće formalno odnosi na 2018. godinu (ali ipak povremeno ne odoli navođenju stvari iz tekuće 2019. godine), o proračunskim stvarima se, dakle, uopće ne spominje ni činjenica kako je ovo povećanje na kraju 2018. izgleda bilo jednokratno – budući da u državnom proračunu za 2019. godinu Ministarstvo financija RH mirne duše opet piše kako je prvotni plan za 2018. na stavci SOA bio 359,6 milijuna, ujedno najavljujući njeno planirano povećanje na oko 402,2 milijuna HRK u 2019. godini (i onda dalje projicirano na 403,7 milijuna HRK u 2020. i 410,2 u 2021. godini). Dakle, riječ je o dodatnih oko 300 milijuna HRK, koje su u tišini tu ubačene krajem 2018. godine (i potvrđene Izvještajem o izvršenju državnog proračuna za 2018. godinu, kojeg je Vlada 16. svibnja ove godine sa svoje 157. sjednice otposlala u Sabor), kojima se onda u tekućoj 2019. godini planira dodati još oko 42,6 milijuna na prvotne prošlogodišnje planove. Gotovo 350 milijuna kuna bonusa u nekoliko posljednjih mjeseci – ali odjeljka o proračunu u Javnome izvješću za 2018. više nema.

Broj sigurnosno-obavještajnih informacija i analiza upućenih državnom vrhu

U takvom sadržajnom okolišu onda ne čudi ni činjenica da je za 2018. opet (baš kao i 2017. godine), izostao navod podataka o konkretnim mjerama nadzora nad djelovanjem Sigurnosno-obavještajne agencije u 2017. i 2018. godini. Iako je u Javno izvješće za 2018. ubačen odjeljak “Transparentnost i učinkovitost” – u kojem se načelno priča o teoriji nadzora nad radom sigurnosno-obavještajnih službi – tu zapravo nema ni glasa o ikakvim konkretnim potezima ikojeg od tri navedena kontrolna sustava, na čijim leđima stoji barem dio nadzora i nad efikasnošću trošenja povećanih proračunskih novaca u ovom segmentu RH. Ujedno, tu je (za razliku od 2017. godine) tek simbolična pažnja posvećena sumiranju kontakata SOA-e s javnošću u RH, gdje se navode “napori SOA-e da svoj rad približi javnosti i kroz rad s organizacijama civilnog društva, medijima i studentima” – da bi onda iduće dvije stranice bile potrošene na preslike kadrova iz usporedivih javnih izvješća “estonske, švicarske, nizozemske, švedske i njemačke sigurnosne/obavještajne službe“.

Konkretniji podaci o radu

Broj provedenih sigurnosnih provjera

Nakon dvije stranice uvoda (baš kao i 2017. godine), slijedi dio kratko naslovljen “SOA”. Tu se na 4 stranice opisuje ulogu, ustroj i ovlasti Sigurnosno-obavještajne agencije, da bi onda bio spomenut i njen rad. Tih nekoliko usporednih tablica unutar poglavlja “SOA u brojkama” ujedno su i najvrijedniji dio ovog odjeljka. Osim već spomenutog prvo rasta (za 31 posto, od 450 u 2016. na 590 u 2017.), a onda i pada (za 13,4 posto, na 511 tijekom 2018. godine) u broju sigurnosno-obavještajnih informacija i analiza upućenih državnome vrhu (vertikalno izvješćivanje) – zanimljivo je i stagniranje broja sigurnosno-obavještajnih informacija dostavljenih drugim državnim tijelima (horizontalna suradnja), koje je nakon 2016. opalo oko 7 posto (s 13.500 na 12.500), i onda se tek malo popravilo u 2018. godini (na 12.600).

Broj provjera u statusnim pitanjima stranaca i državljanstava

Slično se ponašao i navedeni parametar broja provedenih sigurnosnih provjera – koji je nakon vrhunca u 2016. godini (6716) opao za preko 18 posto (5.490 u 2017,), da bi u 2018. godini lagano porastao (za oko 4,4 posto, na 5.730 provjera) – ali i parametar broja sigurnosnih provjera stranaca i državljanstava, koji je nakon vrhunca 2016. godine (73.511 provjera) opao 10,6 posto (na 65.690 u 2017. godini, i onda malo narastao u 2108. (za 2,5 posto, na ukupno 67.353 provjera). Jedino se broj izrađenih sigurnosnih prosudbi o kretanju/boravku štićenih osoba i štićenih objekata kretao ponešto drugačije, budući je on od vrhunca 2016. godine (696 prosudbi) gotovo pa stagnirao u 2017. (690 prosudbi), da bi onda oštro pao u 2018. godini (za 21,6 posto, odnosno na 541 prosudbu).

Okoliš i izazovi

Izgrađena i planirana plinska mreža na sjeveru Europe

Nakon ovih podataka na red dolazi širi opisni dio, kojim SOA definira široko okružje RH – u odjeljku “Globalno i europsko sigurnosno okruženje”. Ovdje je na ukupno 5 stranica teksta opisan kontekst geopolitičkog i ekonomskog nadmetanja svjetskih sila, uz poseban spomen i Kine, te naglasak na internet kao dodatan prostor igre. Sigurnosno stanje Europske unije dodatno je začinjeno pitanjem sigurnosti energetske opskrbe (naglasak na plinu), dok je NATO postavljen u odnos prema Ruskoj Federaciji, uz poseban osvrt na istok Europe i dodatne sankcije nakon korištenja bojnih otrova u Velikoj Bitaniji 2018. godine. Ovdje je opisana i opasnost od terorizma – s naglaskom na slomu Islamske države u Iraku i Siriji, te smanjenom broju terorističkih napada u Europi tijekom 2018. godine (njih 9, nasuprot 33 tijekom 2017. godine). Pa ipak, naznačene su opasnosti od povratka stranih boraca iz redova ISIL-a u svoje razne matične države, kao i problematika ilegalnih migracija koje nastavljaju biti problem za Europu i RH.

Pravci povratka stranih boraca iz redova ISIL

Idući odjeljak, naslovljen “Republika Hrvatska”, na 4 stranice sumira sigurnosne izazove za našu zemlju. Naglasak je na niskoj razini prijetnje od terorizma – gdje se spominje opasnost od “vukova samotnjaka”, ali se ujedno i detaljnije razmatra već poznati podatak o ukupno 7 državljana RH u redovima ISIL-a (dva muškarca koji su navodno obojica poginuli, i 5 žena čija sudbina nije jasna nakon pada Islamske države). Opasnost ekstremizma se opet potpuno otklanja (što je već tradicionalno, bez obzira na realno stanje), da bi tek bilo navedeno kako se ekstremistički nastrojeni pojedinci i skupine nastoje “povezati s ideološki bliskim skupinama/pokretima u inozemstvu“. Po pitanju gospodarske sigurnosti saznajemo kako je SOA radila na temi Agrokora, kao potpora drugim nadležnim državnim tijelima – o čemu je bilo izrađeno i tematsko izvješće za Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Hrvatskog sabora. Ujedno se mogući hrvatski LNG terminal na otoku Krku predstavlja kao bitan za energetsku sigurnost RH i Europske unije.

SOA primjer pogubnih manipulacija iz BiH

Korupcija je prepoznata kao izazov sigurnosti, no tu začuđuje da se “ulaganje kapitala nepoznatog porijekla” gleda samo u svjetlu pranja novca, a ne i kao sredstvo stranih obavještajnih djelovanja ili informacijskih djelovanja protiv RH, koja su također spomenuta. Naime, po pitanju stranih država samo se navodi da su to one “koje NATO i EU percipiraju kao sigurnosni izazov ili prijetnju” – tako da ne čudi da su baš NATO i EU posebne teme stranoga interesa, uz odnos RH prema jugoistoku Europe i gospodarstvo. Poseban je segment posvećen i pitanju dezinformacija na štetu RH, koje se tiču slabljenja stabilnosti hrvatskih državnih institucija, te lažnog prikazivanje RH kao nevjerodostojne članice NATO i EU (uz poseban slikovni navod primjera iz ožujka 2019. godine, kada je portal iz BiH plasirao priču o hrvatskom naoružavanju vehabija u susjednoj državi). Spomenuti su i kibernetički napadi, koji posljednjih godina postaju stalni i sve brojniji.

Vehabije Keserović i Selimović nakon predaje kurdskim snagama, ožujak 2019. godine

Na idućih 5 stranica slijedi opis stanja i izazova iz “jugoistočnog susjedstva” Republike Hrvatske – prostora nestabilnosti, koji nije u NATO ni u EU (uz pozitivni spomen sporazuma Grčke i Sjeverne Makedonije iz veljače 2019. godine). Prema mišljenju SOA-e, iz tih krajeva se šire za Hrvatsku neugodne lažne vijesti – o čemu je u listopadu 2017. bilo izrađeno izvješće za Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Hrvatskog sabora – a tu dolazi i do ugrožavanja položaja hrvatskih manjina (naglasak na BiH, a tek onda i na Srbiju). Ovo je i prostor s kojeg je oko 1.000 ljudi otišlo na ratišta Iraka i Sirije u redove ISIL-a (što je ilustrirano slikama zarobljenih boraca, podrijetlom iz BiH, u kurdskim logorima tijekom ožujka 2019. godine) – od čega ih se prema navodima SOA-e oko trećina već vratila, a oko četvrtine ondje i poginulo. Ekstremizam na juoistoku Europe opet je stavljen u velikosrpski te islamistički kontekst, dok je kao poseban izvor prijetnji naveden i porast ilegalnih migracija na tzv. Balkanskoj ruti zabilježen tijekom 2018. godine.

Međunarodna obavještajna suradnja

Posebno poglavlje zaradila je i tematika međunarodnih aktivnosti Sigurnosno-obavještajne agencije, gdje je na 3 stranice opisan niz dosega – od bilateralnog partnerstva s poljskom sigurnosnom službom ABW od svibnja 2018. (EU projekt podizanja osposobljenosti u području nacionalne sigurnosti, potpisan u sklopu svečanosti otvaranja Centra izvrsnosti za borbu protiv terorizma ABW-a), pa do višekratne organizacije NATO skupa o protuterorističkom djelovanju i sudjelovanja u osnivanju Obavještajnog koledža u Europi (Intelligence College in Europe) 4. i 5. ožujka 2019. u Parizu.

Uz sve razne suradnje, nigdje nema ni spomena Izraelu

Nakon toga slijedi na ukupno 8 stranica teksta prikaz 4 elementa svoga rada, za koje SOA smatra kako vrijede posebnog spomena. Kao prvo, tu je sudjelovanje u tzv. “Protuterorističkoj skupini” (Counter Terrorism Group–CTG), tematskom forumu europskih sigurnosnih službi u čije je članstvo SOA ušla još 2013. godine. Hrvatska SOA bi 2020. trebala predsjedati ovom asocijacijom, koja je 2016. uspostavila svoj zajednički mehanizam razmjene podataka sa središtem u Nizozemskoj. Kao drugo se spominje prijetnje od tzv. APT (Advanced Persistent Threat) kibernetičkih napada, koje karakterizira visoka razina stručnosti i prikrivenost u dužem razdoblju. Zbog složenosti i visokih troškova, za ovaj se tip napada (skupine Turla i APT28/Sofacy) sumnja da su “sponzorirani od strane pojedinih država” – a Hrvatska bi im mogla biti pojačano izložena zbog skorog predsjedanja Vijećem EU u 2020. godini. Da bi se pobliže objasnilo o čemu je riječ, naveden je i prilično optimistično intoniran primjer: apstraktni državni službenik u RH koji sam otkrije Spear-phishing napad, prijavi ga nadležnima (koji potvrde detalje napada), i time uvelike doprinese sprečavanju zlonamjerne aktivnosti. Kao treće, opisan je utjecaj koncepta “Big data” u analizi velikih količina informacija, ne bi li se u redovima SOA-e iz tog mora izdvojilo baš one relevantne podatke – na izričitom primjeru inflacije podataka s društvenih mreža i iz medija. Kao četvrto je opisana pojava “Internetsko trolanje”, odnosno namjerno ili nenamjerno širenje tzv “fake-news” objava, prvenstveno na društvenim mrežama i u medijima. Ovakve manipulacije SOA stavlja u kontekst hibridnih djelovanja, odnosno “informacijskih i psiholoških operacija kojima se želi utjecati na ciljano javno mnijenje i prilagoditi ga svojim političkim ciljevima i interesima” – koja se provode i kreiranjem namjenskih “hibridnih trolova“, radi narušavanja kredibiliteta ili stabilnosti ciljeva, te rušenja njihove javne potpore. Ujedno se navode i primjeri kada se radi tek “zagušivanje informacijskog prostora s lažnim vijestima i beskorisnim podacima, kako bi se skrenula pozornost javnosti ili onemogućila rasprava o nekoj temi“, objavom lažnih vijesti i svakojakih teorija zavjere.

Za kraj, na tri stranice je obuhvaćena i materija zapošljavanja u SOA-i, uz poseban navod kako “tri četvrtine zaposlenika SOA-e ima visoko obrazovanje, a u ukupnom broju žene čine 40 % koje obavljaju sve vrste poslova iz djelokruga SOA-e“. Spomenuto je i kako u svojim centrima širom RH SOA pretežito zapošljava operativce, dok su analitičari, računalni stručnjaci i potporno osoblje koncentrirani u središnjici u Zagrebu.

Zaključak

Nažalost, trebalo je čekati preko 20 mjeseci (od 14. rujna 2017. do 3. lipnja 2019. godine) za službeno Javno izvješće SOA-e za 2018. godinu. Pri tome, iako je tekst formalno malo i narastao, on je u 5. po redu takvom dokumentu sadržajno još slabiji od prethodnog dokumenta. Posebno tu bode oči propust u objašnjavanju financijskog stanja ove državne agencije. Naime, bilo je izgleda lakše u dokumentu “Javno izvješće” preskočiti kompletnu tematiku proračuna, nego barem načelno objasniti činjenicu kako je RH tijekom zadnjih sedam mjeseci u to državno tijelo odlučila interventno ubaciti gotovo još jedan njihov godišnji proračun dodatno. Dok ni ranije SOA nije bila transparentna po pitanju objašnjavanja svojih troškova, u doba padanja proračuna tu se znalo s tugom opisivati stanje – a sada, kad je došlo do nagle i bitne promjene (prvo oko 300 milijuna HRK krajem 2018. i onda još preko 40 milijuna u 2019. godini), o toj temi više ukupno ni riječi.

Jednaka tišina prati i temu ikakvog nadzora nad radom sigurnosno-obavještajnog sektora u RH, za kojeg bi se mogli nadati da posljednjih godina možda ipak postoji, iako se ne spominje. Zato su spomenuta ukupno dva namjenska izvješća urađena za nadležni odbor Hrvatskoga sabora – što je zanimljiva praksa koja bi opet ukazivala na mogućnost da to parlamentarno radno tijelo nešto konkretno i radi, što se javnim gledanjem njihovih u pravilu za javnost zatvorenih sjednica također ne razaznaje baš najbolje.

Promatrajući četvrto po redu “Javno izvješće”, koje je 14. rujna 2017. objavila Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA), teško je ne primijetiti poprilične razlike u usporedbi s tri prethodna takva godišnja dokumenta. Kao prvo, riječ je o razlici u formatu i vizualnom dizajnu dokumenta, ali je mnogo bitnija druga razlika – ona u kraćenju dokumenta. Pri tome, zahvati su izvedeni u sadržaju i tekstu, a ne u ukrasnim detaljima kojima se periodično na gotovo praznim stranicama vizualno ističu neki podaci iz sadržaja izvješća. Za razliku od izvješća za 2014. (52. stranice), 2015. (48 stranica) i 2016. godinu (49 stranica) – novi dokument SOA izvješća sada obuhvaća samo 40 stranica, od čega njih 12 otpada na korice, ukrase i slično (dok je prošle godine u 9 stranica duljem dokumentu bilo samo 10 stranica takvih “punila”). Ipak, treba istaknuti da razlike nisu baš toliko drastične kako bi to na prvi pogled izgledalo, budući su u novome Izvješću sabijeni i grafički prilozi, a tekst je stavljen u tri stupca po položenim stranicama, namjesto dosadašnjeg jednog stupca na uspravnome formatu.

Prije bilo kakvog detaljnijeg ulaska u analizu sadržaja ovogodišnjeg javnog izvješća SOA-e, napomenimo da je u takvim sadržajnim promjenama vidljiv izostanak dva strukturno bitna dijela ovakvog dokumenta. Kao prvo, tu nema ni riječi o konkretnim detaljima provođenja nadzora nad radom ovog dijela sigurnosno-obavještajnog sustava Republike Hrvatske. Dok nije sporno kako RH regulira da taj nadzor bude ustrojen u tri grane (parlamentarni, stručni i građanski) – u dosadašnjim se godinama moglo čuti i o tome kako se taj posao praktično provodio, koliko je bilo upita o postupanjima SOA-e, te onda i disciplinskih postupaka. Sada tih podataka nema i nije jasno je li tu tijekom 2016. godine došlo do zastoja te urušavanja nacionalnih sustava nadzora (možda i zato jer Vijeća za građanski nadzor nema još tamo od listopada 2015. godine), ili se samo propustilo išta o provedenim nadzorima objaviti. Jednako tako, a kao drugo, nema ni traga jedinstvenom sumiranju kontakata SOA-e s javnošću, prvenstveno onom u RH, ne misleći pod time tek na reklamiranje potencijala zapošljavanja u ovoj Agenciji (što je izvedeno na zanimljiv način). Nasuprot tome, teško je ne zapaziti i pojavu da se spomen problema ili teme koja nedvojbeno dira Republiku Hrvatsku u tekstu Izvješća često svodi na širi europski kontekst – ne bi li se onda citiranjem širih europskih pristupa ili pojedinih aktivnosti EU-tijela ilustriralo i tamošnji odgovor na izazov (bez spomena ikakvih hrvatskih mjera, gledanja ili pristupa), te time zapravo izbjeglo tu temu u domaćem kontekstu.

Što kaže izvješće SOA za 2016/2017. ?

Broj provedenih sigurnosnih provjera po godinama

Kao prvo, SOA ističe kako radi više nego prije. Broj kompleksnijih analitičkih uradaka koje se šalje prema vrhu vlasti narastao je na gotovo po dva svakog radnog dana u godini (s 290 njih 2014. na 450 u 2016. godini), a usporedivo je navodno porastao i broj informacija koje se šalje u ostala državna tijela (od njih 8.700 2014. godine na 13.500 u 2016.). Tu je zanimljiv detalj da se u o oba slučaja radi o porastu od točno 55,17241379310345 posto (da, identično u 14 znamenki nakon decimalnog zareza!), gdje se treba nadati kako je riječ o realnoj promjeni, a ne tek o namještanju s istim postotkom. Dok se temu “Sigurnosne provjere” nekad prikazivalo u kontekstu ukupnog rada SOA-e, sada je ona izvađena u zaseban mali odjeljak – koji opet pokazuje rast opsega posla. Samih sigurnosnih provjera je u 2016. napravljeno 18,45 posto više nego godinu ranije, a broj sigurnosnih prosudbi vezanih uz štićene osobe ugrubo je ostao isti kao 2015. godine.

Radikalno je skraćen i prikaz sigurnosnog okružja RH, izbacivanjem podjele na (1) jugoistočno susjedstvo RH i (2) europsko okruženje – koju se sad promatra jedinstveno pod naslovom “Sigurnosno okruženje pod utjecajem pojasa nestabilnosti oko Europe”. U njemu je radikalno skraćen međunarodni dio, potpunim izbacivanjem podsaharske Afrike (u kojoj je svojedobno bilo otmica hrvatskih državljana) i Somalije (gdje RH djeluje na razne načine), ali i radikalnim kraćenjem iskaza stanja u Siriji, Libiji, te Ukrajini. Ovo je ujedno i jedini dio dokumenta gdje se jasno govori o odnosima Ruske Federacije i Ukrajine, za koje se navodi da “… u pojedinim elementima podsjećaju na odnose iz vremena Hladnog rata“, ujedno jasno spominjući da “Rusija nastoji ograničiti daljnje širenje i utjecaj NATO-a i EU-a prema istoku Europe, te ojačati svoj utjecaj prema Europi“. Tek nešto manje je kraćen spomen stanja u “susjedstvu” – gdje treba istaknuti spomen “globalnih rivalstava” ilustriranih pokušajem državnoga udara u Crnoj Gori 16. listopada 2016. godine (samo uz spomen sudskih postupaka protiv ruskih, srpskih i crnogorskih državljana).

Tema migracija i migranata

Provjere u postupcima o statusnim pitanjima stranaca

Ovu se tematiku spominje na više odvojenih mjesta u Izvješću SOA-e za 2017. godinu. Kao prvo, nje ima u razmatranju okoliša RH. Ondje su spomenute “masovne migracije” namjesto negdašnjeg govora o “migracijskome valu” – uz tek naznaku velikog smanjivanja prometa na “balkanskoj ruti”, te problema oko integriranja migranata – oboje bez ulaska u detalje. Nadalje, o takvim strancima koji prolaze kroz RH ili u njoj traže kakva statusna prava govori se i pri razmatranju posla oko broja izvedenih provjera vezanih uz statusna pitanja stranaca. Baš je ovdje zanimljivo da se 2015. tako sigurnosno provjerilo 65.356 ljudi, a 2016. njih 73.511. Ukupno je to u dvije godine 138.867 provjera stranaca, no ako uzmemo u obzir da se spominjao prolazak oko 650.000 izbjeglica i migranata kroz RH u tzv. “migrantskome valu” – riječ je tu o provjeri praktično pa tek svakog petog takvog “prolaznika”.

Načelno, tematika migranata sagledava se još i među potencijalnim uzrocima ekstremizma, prvenstveno u Europi, a tek rubno u Hrvatskoj – uz mogućnost rasta ovoga problema vezano s “usložnjavanjem izbjegličke i migrantske krize“, te rastom protuimigrantskih tendencija u Europi. Za razliku od toga, aktualni hrvatski dio ovakvih problema sa strancima sadržan je više u posebnom odjeljku “Uloga SOA-e u rješavanju zahtjeva za međunarodnom zaštitom”. Ovo je potpuno novi segment ovakvih godišnjih izvješća, koji nažalost tek blago naznačava problem. Naime, tu je spomenuta mogućnost pokretanja sudskih postupaka temeljem ishoda sigurnosnih provjera stranaca, te izdanih mišljenja o sigurnosnim zaprekama za strance koji traže međunarodnu zaštitu u RH – dok nije teško uočiti činjenicu da je za veliki broj takvih SOA-uradaka u RH zaista i pokrenuto sudovanje, gdje je hrvatsko pravosuđe posljednjih mjeseci na gotovo serijskoj bazi počelo dovoditi u pitanje izdana obavještajna mišljenja i provjere.

Ekstremizam kao problem

Kada SOA opisuje ekstremizam u svjetlu motivacije za nasilje ili protudržavne aktivnosti, i za 2016. godinu se tu vidljivo spušta lopta. Govori se o djelovanjima sa slabom potporom javnosti i malim pokretačkim potencijalom. Pri tome se spominje posebna uloga društvenih mreža, utjecaj nezaposlenosti i krize, kao i moguće širenje ekstremnih djelovanja prema migrantima i strancima. Ponovno su posebno istaknute i pojedine navijačke skupine nezadovoljne stanjem u hrvatskome sportu – kao da je tu riječ o nekoj elementarnoj nepogodi, a ne o izvoru brojnih sudskih postupaka, naznaka kriminala i korupcije širih razmjera koji teško da mogu ostaviti ravnodušnima i najmirnije građane. Spomen ekstremizma je za kraj garniran i spomenom velikosrpske i četničke ideologije, posebice na društvenim mrežama.

Naravno, kako je već uobičajeno u Hrvatskoj posljednjih godina, tu sustavno nema spomena pojavama koje su barem donekle suprotstavljene ovoj već ustaljenoj retorici SOA-e o ekstremizmu. Na primjer, tako Ministarstvo vanjskih poslova SAD u svom Izvješću o stanju ljudskih prava u RH za 2016. godinu spominje skup održan 26. siječnja 2016. godine, kojim je 5.000 do 7.000 ljudi krenulo rušiti Vijeće za elektroničke medije radi legalno izrečenih sankcija za govor mržnje na televizijskoj stanici Z1. Prema navodima iz Policijske uprave zagrebačke (PUZ): “Zbog iznimno velikog broja prosvjednika osobe nisu identificirane niti je zasad utvrđena osnova sumnje u možebitno počinjenje kaznenog djela ili prekršaja” – znači, upravo suprotno navodima iz SOA-e, ikakvo državno postupanje izostalo je upravo zbog brojnosti sudionika ovoga skupa. No, nije tajna da se posljednjih godina politički desni ekstremizam u Hrvatskoj općenito tolerira te umanjuje.

Terorizam kao prijetnja

Tema terorizma kroz 2016. godinu razrađena je na dvije stranice teksta, a po prvi put je tu rečeno: “RH nije među prioritetnim metama islamističkih terorističkih skupina. Ipak, kao i za bilo koju drugu europsku državu, ne može se isključiti mogućnost terorističkog napada na hrvatskom tlu“. Time je iskorištena fraza poznata iz obrambenih dokumenata, a izbjegnut je i govor o povećanju opasnosti kakav se moglo vidjeti u izvješćima SOA-e tijekom proteklih godina. Registrirani su brojni napadi širom Europe, kao i uloga interneta i društvenih mreža u indoktrinaciji skupina i pojedinaca za buduće napade.

Naslovnica teksta, internetski magazin Rumiyah (BiH izdanje) od 7. lipnja 2017. godine

Salafisti su u RH procijenjeni kao malobrojni (nekoliko desetaka osoba koje ne pozivaju na nasilje), ali je istaknuto jačanje takve opasnosti u jugoistočnome susjedstvu Hrvatske. Pri tome je naglašeno: “U državama jugoistočnog susjedstva trenutačno ima više od 10.000 sljedbenika salafizma okupljenih u više desetaka tzv. paradžemata i nekoliko enklava“, uvažavajući i razlike između “političkog salafizma” i “takfirskog salafizma”. Ove su teze u radikalnoj suprotnosti od izjava koje su se u hrvatskim medijima mogle čuti početkom ovoga mjeseca – gdje je Hina prenijela izjave “neimenovanog izvora s Pantovčaka”, koje su ustvrdile da je “… u BiH u ovom trenutku prisutno pet tisuća salafista, što zajedno s onima koji ih podržavaju čini oko 10 tisuća ljudi s vrlo radikalnom retorikom i namjerama“. Dakle, od nedavnog spomena samo BiH, izvješće SOA-e ovu brojku širi na čitavo jugoistočno susjedstvo RH, koje čini barem 6, ako ne i više država – što baš i nije isto.

SOA tu spominje i odlazak oko 1.000 osoba iz regije na ratišta u Siriji i Iraku, od čega se spominje pogibija njih oko 20 posto u redovima ISIS, ali i povratak njih oko 35 posto. Od toga je iz Hrvatske ondje službeno registrirano samo 7 osoba s hrvatskim državljanstvom (od toga njih 6 s dvojnim državljanstvima i drugih država), od čega je na prostorima ISIS-a aktualno prisutno njih 6, jer se jedna osoba vratila put zapadne Europe.

Gospodarstvo i energetska sigurnost

Zapljena 105,3 kg marihuane na graničnom prijelazu Stara Gradiška, 20. studenog 2016. godine

SOA je ponosna na činjenicu da nastoji pratiti stanje u hrvatskom gospodarstvu, posebice u “temama koje mogu imati utjecaja na nacionalnu sigurnost i gospodarske interese RH“. Iako nema ni naznake iskazu obrade sustava Agrokor prije no što je on početkom 2017. ugrozio čitav taj gospodarski sustav, ili barem radu na njegovim financijskim aktivnostima koje su RH izložile na milost i nemilost niza ruskih državnih banaka (o čijim se političkim interesima i djelovanjima itekako čuje u inozemstvu) – SOA za 2016. godinu navodi ponešto o korupciji (uz EU podatke o učincima tog zla na čitavu EU), o pranju novaca, i o organiziranom kriminalu koji se tu često veže. Umjesto spomena učinaka “balkanske rute” na Hrvatsku, dani su primjeri ocjena EUROPOL-a o potrošnji na opojne drogu u Europskoj uniji – dok se za djelovanje u RH navodi tek: “SOA sudjeluje u međunarodnim naporima za suzbijanje kriminala povezanog s opojnim drogama. Tako je, uz MUP, sudjelovala u policijskim akcijama presijecanja međunarodnih lanaca proizvodnje i distribucije velikih količina narkotika, prilikom kojih je zaplijenjeno nekoliko stotina kilograma narkotika i uhićen veći broj osoba“.

Uspravnica Baltik-Jadran-Crno more i plinske interkonekcije

Relativno zanimljiva tema energetske sigurnosti RH dobila je u Izvješću dvije stranice, jednako kao i u javnosti bitno prisutnija tema terorizma. Nakon objašnjavanja teme, fokus se stavlja na pitanje opskrbe plinom, ilustrirajući tu EU-probleme i EU-rješenja – i dajući time samo naznake vezane uz Hrvatsku, za koju se kratko konstatira “RH uvozi oko polovice svojih plinskih potreba“. Konstatacija da će se ta ovisnost nastaviti predstavlja uvod u razmatranje dobavnih pravaca, doduše s malo optimizma u osvrtu na moguće priključivanje na Jadransko-jonski plinovod ili dugo spominjanu izgradnju LNG terminala na Krku. Napomenuti su i problemi opskrbe jugoistočne Europe prouzročeni ratom u Ukrajini, a iz nekog političkog razloga je ovdje izložen i energetski aspekt “Inicijative tri mora” – projekta koji u praksi ne postoji niti načelno, usprkos političkim nastojanjima i učestalim propagandnim aktivnostima zadnjih mjeseci.

Stranci – fizički i virtualno

Pri definiranju oba ova vida stranih obavještajnih djelovanja u Hrvatskoj SOA koristi jedinstveni pristup. Naime, ne navode se izrijekom nikakva imena stranih država, već se maksimalno staje spominjući “države koje NATO i EU smatraju političkim i sigurnosnim izazovom“. Baš one nastoje usporiti ulazak jugoistočne Europe u okvire ovih međunarodnih organizacija, pa i koristeći “… sve oblike djelovanja, uključujući i pokušaje izravnog uplitanja u političke procese u državama susjedstva i pokušaje destabilizacije“. Ovakva djelovanja detektiralo se i unutar same Hrvatske. Ciljem stranih djelovanja su definirani: (1) procesi donošenja odluka u RH, (2) procesi unutar NATO i EU, (3) hrvatski stavovi oko NATO i EU, (4) hrvatska politika prema jugoistočnom susjedstvu, (5) energetska sigurnost, te (6) hrvatska gospodarska pitanja. Spominju se tu “hibridna djelovanja” protiv RH, te plasiranje “lažnih vijesti” u javni prostor – navodeći poprilično bez pojedinosti i nekakvu “medijski eksponiranu operaciju“, kojom se navodno nastojalo spriječiti istraživanje i procesuiranje ratnih zločina iz doba Domovinskog rata, počinjenih na nekad okupiranim prostorima RH.

Slično je definirano i polje kibernetičke sigurnosti, gdje je ustanovljeno kako je i Hrvatska na meti tzv. “državno sponzoriranih kibernetičkih napada”. Konkretno, istaknuto je da “SOA aktivno sudjeluje u otkrivanju i suzbijanju državno sponzoriranih kibernetičkih napada, te je tijekom 2016. godine detektirano najmanje 7 pokušaja kibernetičkih napada te vrste na zaštićene informacijske i komunikacijske sustave državnih tijela Republike Hrvatske“. Uz ovu zanimljivu novinu navedeni su još i primjeri mogućih ozbiljnih posljedica kibernetičkih napada u inozemstvu (ukrajinski elektrodistribucijski sustav, britanski energetski i zdravstveni sustav, i drugo) – da bi se baš na stranim primjerima onda zaključilo kako se tu pokazao “… nedostatak sigurnosnih politika koje bi svojom primjenom, odnosno proaktivnim mjerama i edukacijom povećale otpornost sustava, što je posebno važno u zaštiti kritičnih informacijskih i komunikacijskih infrastruktura“. Laički to izgleda kao strani primjer i za domaće pouke.

Za efikasno ovladavanje svim tim izazovima iz inozemstva treba se osloniti na suradnju sa saveznicima i partnerima, pa zato i ne čudi dio izvješća o međunarodnim suradnjama SOA-e. Ovdje se računa na zemlje iz okvira NATO i EU, gdje su posebno istaknute inicijative Protuterorističke skupine (Counter Terrorist Group – CTG), ali i ugošćavanje dvodnevnog skupa NATO Civilnog obavještajnog odbora (NATO Civil Intelligence Comittee – CIC) 30. svibnja 2017. u Opatiji. Zanimljiv je spomen rada časnika za vezu i pojedinih djelatnika SOA-e u tijelima NATO te EU, kao i objava postojanja ispostava SOA-e u pojedinim stranim državama – što je praksa koju i neke strane države upražnjavaju u Hrvatskoj. Kako bilo da bilo, rast komunikacija s partnerima ilustriran je porastom količine informacija dobivenih iz međunarodne suradnje – dok je 2012. godina uzeta kao mjerilo s indeksom 100, 2015. je tu bila riječ o indeksu 340, a u 2016. godini o indeksu 475. Iako nije jasno o koliko se tu zapravo informacija radi, SOA se pohvalila porastom suradnje od gotovo 5 puta. Činjenica je da takav rast komunikacije s inozemnim partnerima zacijelo traži i jačanje kapaciteta za prevođenje i integraciju dobivenih informacija u domaće obavještajne proizvode – što nije lako, a još manje je jeftino.

Sredstva za rad

Nije posebno iznenađenje što SOA pokazuje sve više spremnosti za priznavanje vrijednosti podataka iz otvorenih izvora (Open Source Intelligence – OSINT), sve češće iz pribavljenih iz virtualnih izvora u tzv. cyber prostoru. No, njihovo efikasno korištenje traži obrazovanu radnu snagu, gdje se onda uklapa i tvrdnja o oko 75 posto zaposlenika s višim ili visokim obrazovanjem (od čega su navodno oko 40 posto žene) – većinom službene osobe, a u manjoj mjeri namještenici.

Njih se s jedne strane pribavlja programom privlačenja na završnim godinama fakulteta, pretežito elektrotehničkih, računalnih i drugih srodnih studija, gdje veliki problem predstavlja i stalna utakmica s otvorenim tržištem radnih mjesta – gdje su takve specijalnosti također vrlo tražene. Zanimljivo je kako tu SOA učestalo spominje tehnologiju i tehnološke sustave, a na račun makar površnog osvrta na metode traženja i privlačenja analitičara – čije oblikovanje i uspjeh često nemaju mnogo veze s navedenim pomoćnim vještinama i tehnološkim prečacima.

Kretanje proračuna SOA, u milijunima kuna

Novci kojima se sve to financira dolaze iz državnog proračuna, i sve su samo ne bogati. Napominje se kako su ta sredstva od 2011. do 2016. smanjena ukupno za oko 15 posto, odnosno od 364 na oko 315 milijuna kuna godišnje. Nažalost, cifre iznesene za pojedine godine ponešto se razlikuju od brojki vidljivih u proračunima dostupnima pri Ministarstvu financija (za 2015. je razlika 12,4 milijuna kuna, gdje aktualno izvješće SOA-e navodi toliko više nego izvodi o izvršenju proračuna za 2015. godinu). No struktura ovih troškova ostaje potpuna misterija, budući da se kaže:”Struktura proračuna SOA-e je, na temelju Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu, tajna, a što je praksa i ostalih država članica EU-a i NATO-a“. Time još više u oči upada nedostatak podataka o konkretnim mjerama nadzora nad djelovanjem Sigurnosno-obavještajne agencije u 2016. godini – sustava na čijim leđima stoji barem dio nadzora i nad efikasnošću trošenja proračunskih novaca u ovom segmentu RH.

Skoro u dan točno, devet godina i dva mjeseca nakon svog civilnog parnjaka u Hrvatskoj, od 29. kolovoza 2017. godine i Vojna sigurnosno-obavještajna agencija (VSOA) Republike Hrvatske ima svoju internetsku stranicu. No, do nje se došlo drugačije od civilne Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA), koja je te davne 2008. godine svoje postignuće medijima najavila ponešto unaprijed (uz prezentaciju budućih internetskih sadržaja) – pa onda nije čudilo ni široko prenošenje spomenute vijesti da će od 30. lipnja 2008. civilna obavještajna služba u RH biti prisutna i na internetu. Za razliku od toga, internetsko prisustvo VSOA došlo je tiho. I, da, istini za volju, nije tu riječ o vlastitoj internetskoj stranici (kao što je to https://www.soa.hr/), već se tu radi tek o odjeljku šire internetske stranice Ministarstva obrane RH. Pa ipak, stvar je ponešto povijesna.

Na tako uspostavljenom internetskom postojanju one druge obavještajne službe u Hrvatskoj, koju je još u srpnju 2006. godine definirao Zakon o sigurnosno-obavještajnom sustavu RH (NN 79/06 od 17. srpnja 2006.godine), jednako kao i civilnu službu SOA, baš i nema nešto posebno sadržaja. Naime, ukupno su tu tri odvojena odjeljka teksta: (1) O samoj agenciji VSOA, (2) O mogućnostima zapošljavanja u VSOA, te (3) kontakt stranica koja navodi načelnu adresu, telefon, fax i email. Nažalost, nema tu povijesnog dijela usporedivog s onim na stranicama civilne službe SOA, no tko smo mi da se bunimo što je izostao detaljniji spomen lika i djela Markice Rebića te njegovih nasljednika. A o svrsi i ustroju VSOA, da citiramo:

“Zadaće sigurnosno-obavještajnih agencija u Republici Hrvatskoj su sustavno prikupljanje, analiza, obrada i ocjena podataka koji su od značaja za nacionalnu sigurnost, s ciljem otkrivanja i sprječavanja radnji pojedinaca ili skupina koje su usmjerene protiv opstojnosti, neovisnosti, jedinstvenosti i suvereniteta Republike Hrvatske, nasilnom rušenju ustroja državne vlasti, ugrožavanju  Ustavom RH i zakonima utvrđenih ljudskih prava i temeljnih sloboda te osnova gospodarskog sustava Republike Hrvatske i koji su nužni za donošenje odluka značajnih za ostvarivanje nacionalnih interesa u području nacionalne sigurnosti. Sigurnosno-obavještajne agencije surađuju u obavljanju sigurnosnih poslova.

VSOA je ustrojstvena jedinica Ministarstva obrane za planiranje i provođenje potpore Ministarstvu obrane i Oružanim snagama za izvršenje zadaća obrane opstojnosti, suvereniteta, neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske. VSOA prikuplja, analizira, obrađuje i ocjenjuje podatke o vojskama i obrambenim sustavima drugih zemalja, o vanjskim pritiscima koji mogu imati utjecaj na obrambenu sigurnost te aktivnostima u inozemstvu koje su usmjerene na ugrožavanje obrambene sigurnosti zemlje. VSOA na području Republike Hrvatske prikuplja, analizira, obrađuje i ocjenjuje podatke o namjerama, mogućnostima i planovima djelovanja pojedinih osoba, grupa i organizacija u zemlji kojima je cilj ugrožavanje obrambene moći države te poduzima mjere otkrivanja, praćenja i suprotstavljanja ovakvim aktivnostima.

Ravnatelja VSOA-e imenuje se, odnosno razrješuje rješenjem koje supotpisuju Predsjednik Republike i predsjednik Vlade. Od 10. srpnja 2015. godine ravnatelj VSOA-e je brigadni general Ivica Kinder“.

Za osobe zainteresirane za posao u VSOA, tu je dostupan internetski formular upitnika, na isti način kao što je to već godinama viđeno i na stranicama civilne službe SOA. Jedina je konkretna razlika što vojna obavještajna služba uz ostale uvjete traži i da se zadovolji “uvjete određene propisima za prijam u državnu službu, odnosno Oružane snage Republike Hrvatske“. Pri tome, VSOA ne spominje unaprijed i davanje pisane suglasnosti za provođenje sigurnosne provjere kandidata, što i nije problem budući je to učestali uvjet za rad u OS RH. Nakon prijave i tu vrijedi pravilo “ne zovite vi nas, mi ćemo se javiti” – odnosno “Sve zaprimljene prijave bit će uzete u razmatranje, a kontaktirat će se samo oni kandidati čije kvalifikacije i znanja odgovaraju potrebama VSOA-e“.

Gledajući ovaj realno veliki, iako ponešto simboličan pomak u transparentnosti, teško se ne prisjetiti davnih dana – kada se svojedobnog već davno pokojnoga ravnatelja VSOA Gordana Čačića nagovaralo na potez sličan onome Tomislava Karamarka iz ljeta 2008. godine. No, za potez koji bi tada bio svojevrsni proboj u poslovnoj kulturi i otvorenosti u odnosima prema ostatku društva, danas se može tek zaključiti: “Konačno !!!”