Sveučilište obrane i sigurnosti, institucija u nastajanju koja namjerava ove jeseni primiti prve studente, dobilo je novog privremenog rektora. Nakon što je u srpnju 2021. za privremenu rektoricu imenovana Ivana Čuković Bagić, profesorica zagrebačkog Stomatološkog fakulteta, Vlada je u četvrtak, 23. ožujka, na zatvorenom dijelu svoje 203. sjednice imenovala drugog po redu privremenog rektora. „Razriješena je dosadašnja privremena rektorica Sveučilišta obrane i sigurnosti ‘Dr. Franjo Tuđman’ dr.sc. Ivana Čuković-Bagić, a novim privremenim rektorom imenovan je dr.sc. Ivica Lučić”, piše u šturom priopćenju sa zatvorene sjednice Vlade. O Lučićevom imenovanju pričalo se već duže vrijeme, da bi ga konačno i Vlada potvrdila službeno.

Prema službenoj biografiji koja se može vidjeti na web-stranici Fakulteta hrvatskih studija, Lučić je diplomirao pravo u Mostaru, a magistrirao i doktorirao na Odsjeku za povijest zagrebačkog Filozofskog fakulteta. Zaposlen je na Hrvatskom institutu za povijest u Zagrebu kao znanstveni savjetnik, te predaje povijest dvadesetog stoljeća na Hrvatskim studijima u Zagrebu i na Filozofskom fakultetu u Mostaru. Autor je tri knjige: „Uzroci rata, Bosna i Hercegovina od 1980. do 1992.”, „Vukovarska bolnica – svjetionik u povijesnim olujama hrvatskoga istoka”, te „Od vila ilirskih do Bijeloga puta – stranputicama bosanske i hercegovačke povijesti”.

Ivica Lučić na promociji engleskog izdanja knjige doktora Franje Tuđmana ‘Misao hrvatske slobode’ (Foto: HVU/ D. Volarić)

Aktivno je sudjelovao u obrani Republike Hrvatske te Bosne i Hercegovine, a tijekom rata je stekao čin stožernoga brigadira odnosno brigadnog generala Hrvatske vojske (HV), da bi neposredno po završetku rata dobio i čin general-bojnika Hrvatskoga vijeća obrane (HVO). Odlikovan je s pet državnih odličja Republike Hrvatske, dodijeljene su mu dvije spomenice, pet medalja i dvije plakete za zasluge u Domovinskom ratu. Tijekom rata utemeljio je i bio na čelu Sigurnosno-informativne službe (SIS) HVO-a, te je bio i pomoćnik ravnatelja HIS-a (Hrvatske izvještajne službe).

Od početka ’90-ih pa do danas vezan je uz HDZ – najprije kao zastupnik HDZ BiH u Skupštini BiH (od studenog 1990.), pa do vanjskog člana Odbora za Hrvate izvan Hrvatske u Hrvatskom saboru od 2008. do 2011. Odlukom Vlade od 2. ožujka 2017. Lučić je imenovan članom Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima.

Od sredine srpnja 2021. Ivica (Ivo) Lučić imenovan je posebnim savjetnikom ministra obrane Marija Banožića. Prema objašnjenju iz Ministarstva obrane RH, Lučić je zadužen za poslove koji se odnose na izrade analiza, davanje savjeta i mišljenja na pojedina pitanja, a posebno u području obrazovanja i razvoja iz djelokruga obrambenog sektora. Posebnom savjetniku Lučiću mandate traje najkasnije do kraja mandata ministra obrane Banožića, a za svoj posebni savjetnički posao navodno nije primao nikakvu naknadu. Prema šturim izjavama koje je dao za portal Index.hr u rujnu 2021., dakle 2 mjeseca nakon imenovanja, Lučić je rekao da je kao savjetnik zadužen i za savjetovanje ministra Banožića oko uspostave novog sveučilišta za sigurnost i obranu, kojem je sada postao i privremeni rector.

Početak ovoga tjedna Lučić je proveo u obilasku Hrvatskog vojnog učilišta, te je najavio pojedinačne razgovore sa zaposlenicima kako bi čuo njihove ideje i razmišljanja o budućem Sveučilištu koje bi za točno 6 mjeseci trebalo otvoriti svoja vrata za studente vojnih studija.

Dok je Lučić, prema vlasitom priznanju, postao Banožićev posebni savjetnik diskrecijskom odlukom ministra i bez ikakvog javnog natječaja, jedan drugi posebni savjetnik odnedavno je to postao zahvaljujući baš natječaju. Naime, krajem prošle godine general Željko Živanović, već debelo zagazivši u ’60-te godine života, otišao je u mirovinu, a za mjesto posebnog savjetnika ministra obrane – što je Živanović bio zadnje dvije godine svoje vojne karijere – 3. veljače ove godine objavljen je „Oglas za imenovanje osobe za obavljanje poslova podrške ministru obrane na određeno vrijeme, najdulje do kraja mandata ministra obrane, na radno mjesto posebni savjetnik u Kabinetu ministra”. U oglasu nije bilo nikakvih uvjeta osim završenog diplomskog sveučilišnog studija ili specijalističkog diplomskog stručnog studija. Ukupno 10 naivaca plus stanoviti Ž.Ž. javilo se na oglas i bilo pozvano na razgovor za posao, da bi sredinom ožujka bio izabran nitko drugi nego umirovljeni general Željko Živanović, koji je do prije samo 3 mjeseca radio upravo isti taj posao posebnog savjetnika ministra obrane. Naravno, riječ je o čistoj slučajnosti i  izboru najboljeg kandidata.

Od prvog dana veljače tim savjetnika Predsjednika Republike pojačan je novim članom – savjetnikom za obranu – umirovljenim general-bojnikom Ivicom Olujićem, donedavnim direktorom Glavnog stožera OS RH. Štoviše, predsjednik RH i vrhovni zapovjednik OS RH Zoran Milanović odlučio je ponovo razdvojiti obranu i nacionalnu sigurnost i za svaki od tih resora imati zasebnog savjetnika, pa je od jučer Dragan Lozančić savjetnik za nacionalnu sigurnost, dok je Ivica Olujić savjetnik za obranu. O ovoj promjeni strukture je Ured predsjednika 31. siječnja objavio i kratko priopćenje:

„Predsjednik Republike Zoran Milanović imenovao je Ivicu Olujića za savjetnika predsjednika Republike Hrvatske za obranu. Odluka o imenovanju Ivice Olujića savjetnikom predsjednika Republike za obranu stupa na snagu 1. veljače 2023. godine. Dragan Lozančić, koji je do sada obnašao dužnost savjetnika predsjednika Republike Hrvatske za obranu i nacionalnu sigurnost, ostaje i dalje savjetnik predsjednika Republike Hrvatske za nacionalnu sigurnost.

Ivica Olujić umirovljeni je general-bojnik koji je do umirovljenja, u prosincu 2022. godine, obnašao dužnost direktora Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske. Prije te dužnosti, koju je obnašao od svibnja 2020. godine, bio je vojni izaslanik Republike Hrvatske u SAD-u, od 2016. do 2020. godine, a bio je i hrvatski vojni predstavnik pri NATO zapovjedništvu za transformaciju. Ivica Olujić sudjelovao je dva puta u mirovnoj misiji ISAF. Završio je najvišu vojnu izobrazbu u Hrvatskoj i inozemstvu”.

No prethodno je general Olujić postao faktorom u jednom od niza sukoba između predsjednika Milanovića i ministra obrane Marija Banožića. Naime,  na press-konferenciji koju je Zoran Milanović održao 30. prosinca 2022. godine, upravo je generala Olujića uzeo kao primjer uništavanja obrambenog resora i visokih vojnih časnika koji provodi ministar Banožić. Zbog zakonske odredbe o dobnoj granici, svi koji napune 60 godina života moraju otići u mirovinu – osim ako im se posebnom odlukom ministra ne produži službi do najviše dvije godine. Zbog te odredbe, sa zadnjim danom prošle godine oko 300 pripadnika OS RH – mahom pukovnika i brigadira – trebalo se umiroviti. Među njima i general-bojnik Ivica Olujić, koji je u rujnu 2022. napunio 60 godina. Na svoju inicijativu, rekao je predsjednik  Milanović na press-konferenciji, načelnik GS OS RH admiral Robert Hranj napravio je još početkom rujna prošle godine popis ljudi koji bi zbog potrebe službe trebali ostati u sustavu: „Nakon rundi dokumentiranih konzultacija i sastanaka poslali su ministru listu sa 151 čovjekom”, napomenuo je Milanović, dodavši da je tek 29. prosinca stigao odgovor iz Kabineta ministra. Najprije je ujutro došlo Banožićevo rješenje o zadržavanju admiral Hranja još narednih 6 mjeseci, a navečer je došla odluka i o ostalima, rekao je Milanović:

„Plenkovićev vazal od 151 čovjeka kojeg je predložio Glavni stožer – 150 zadržava u službi. Mi naravno ne znamo jesu li HDZ-ovske veze radile, pa je povrh tih 150 odabrano još nekoliko sretnih dobitnika koji su također ostali u službi, a što struka nije predložila jer nisu potrebni. Isto tako, dio časnika iz Ministarstva koji su pod ingerencijom ministra su predloženi za produžetak – to su ljudi koji se ne bave konkretno vojnim poslom, ali kako je Ministarstvo jedna mješovita ustanova ima stotine vojnika, vojnih osoba, koji rade u Ministarstvu”.

Među 151 osobom za koje je admiral Hranj tražio produženje službe bila su 2 generala – jedan je general Ivan Zelić, načelnik Personalne službe u Glavnom stožeru, a drugi – direktor Stožera general Olujić:

„Čovjek u punoj snazi, vrhunski školovan, nikad se nikome zamjerio nije, blizak suradnik Roberta Hranja (…) Dakle čovjek za mene vrhunske reputacije, čiji ostanak još godinu dana traži struka. On je prekrižen bez ikakvog obrazloženja. Nema ga. Gubi se…”.

Istoga dana, na Milanovićevu press-konferenciju Banožić je odgovorio svojim pojavljivanjem pred medijima te se, među ostalim, dotaknuo i slanja Olujića u penziju. Dok je kadrovska politika, kojom u Glavnom stožeru upravlja general Ivan Zelić, vrlo bitna s obzirom na zakone koji će se tek donositi, prema Banožićevom objašnjenju ispalo je da general Olujić neće dobiti produženje zbog ministrovog nezadovoljstva upravljanjem materijalnim resursima. Ili kako je to Banožić pokušao objasniti:

„Ali isto tako rekao sam… i u konačnici što je sam Milanović prozivao puno puta za materijalno-tehničko stanje opremljenosti, stanje objekata, itd, sve ono što proizlazi u biti iz domene rada i upravljanja i uprava, ali isto tako i direktora Stožera, da u tom području želimo isto tako napraviti određene pomake … Mislim da je period od ovih 2 godine koje sam tu da smo mogli puno toga unaprijediti, međutim nisu se događala promjene u određenim procesima, barem ne na način brzine kojom bih ja to želio da se to događa. Što se tiče Ministarstva obrane nastojali smo ubrzati ozbiljno procese i po pitanju planiranja, provođenja planova, provođenja financijskih okvira, i u konačnici vidite sam iznos sredstava koja smo iskoristili, odnosno postotak iskorištenosti najvećeg proračuna u posljednjih 20-ak i nešto godina … da su sredstva jako dobro iskorištena, planirana i iskorištena. Na takav način Ministarstvo obrane ubrzava procese. Ja želim da se upravo to dogodi i u budućem razdoblju i od strane Glavnoga stožera”.

Banožić je još na sve to dodao kako je siguran da će s načelnikom GS-a naći zajednički jezik i vrlo brzo naći novog direktora Stožera „koji će uistinu ubrzati procese, ali isto tako voditi brigu o onim pitanjima koje je sam Predsjednik postavljao…”.

Koliko brzo ti procesi napreduju, najbolje se vidi na web-stranici Glavnog stožera, gdje se više od mjesec dana od Banožićeve press-konferencije kao direktor Stožera i dalje vodi sada već Milanovićev savjetnik Ivica Olujić. Naravno, sada – početkom veljače – to je mjesto prazno, kao i još niz visokih zapovjednih mjesta u samom vrhu Oružanih snaga.

I tako je admiral Hranj, koji je bio zadovoljan svojim najbližim suradnikom, ostao bez njega zbog nezadovoljstva ministra obrane. „Razumljivo je da su radili dugi niz godina i da je kao takav admiral sigurno želio da generalu bude još produženo, ali evo – idemo u ono što sam rekao: raditi na način da još ubrzamo neke stvari, procese, prije svega govorim na modernizaciji i opremanju…”, zaključio je Mario Banožić.

Prijem na Pantovčaku za netom umirovljene časnike OS RH (Photo: UPRH/Ana Marija Katić)

Za završetak vojničke službe general Ivica Olujić dobio je, osim Banožićeve kritike svog rada, časnički bodež te prijem za sve umirovljene časnike OS RH 27. siječnja na Pantovčaku. „Iza vas je uspješna karijera. Vi ste zadnja generacija ili skoro zadnja generacija ljudi koja je dala svoj obol u Domovinskom ratu. Dolaze nove generacije, novi ljudi i nova vremena. Pred vama su lijepe godine koje ćete provesti u privatnosti sa svojim obiteljima, ali i radeći. Vrijeme za prestanak aktivnosti još nije tu”, poručio je predsjednik Zoran Milanović friškim umirovljenicima među kojima su – uz generala Ivicu Olujića – bili još i bivši zapovjednik HVU general Mate Pađen, te brigadni general Senad Fejzić, donedavni načelnik Operativne uprave u GS. Samo tjedan dana kasnije, umirovljeni general Ivica Olujić našao se na novom poslu u Uredu predsjednika RH.

Photo: MORH/T.Brandt

Portal Obris.org godinama je kritizirao spajanje resora obrane i nacionalne sigurnosti u lik i osobu samo jednog predsjedničkog savjetnika. No u aktualnim okolnostima žestokog višegodišnjeg sukoba između ministra obrane i Predsjednika RH, kao i sveopće blokade odnose između Krešimirovog trga i Pantovčaka, upitno je može li novi Milanovićev savjetnik za obranu išta raditi u iole normalnim okolnostima. U normalno vrijeme, savjetnički tim Dragan Lozančić (nacionalna sigurnost) – Ivica Olujić (obrana) – Neven Pelicarić (vanjski poslovi), uz potporu pročelnika Vojnog ureda kontraadmirala Predraga Stipanovića, bio bi skup vrhunskih profesionalaca, no u ovako nenormalnim vremenima, uz Predsjednika „s karakterom” nasuprot ministru obrane kao Mario Banožić, jedino se možemo pitati – što im to treba?!

Spekulacije o povratku Damira Krstičevića danas su postale i službena vijest – Vlada je upravo danas, prije početka godišnjeg odmora, održala svoju ukupno treću, a ujedno prvu telefonsku sjednicu na kojoj je donijela nekoliko kadrovskih odluka. Među ostalim, imenovana su dva posebna savjetnika premijera Plenkovića, te je o tome kratkim priopćenjem obavijestila javnost:

“Predsjednik Vlade imenovao je Damira Krstičevića posebnim savjetnikom predsjednika Vlade za poslove obrane, te dr. sc. Matu Granića posebnim savjetnikom predsjednika Vlade za vanjsku politiku”.

Mario Banožić i Damir Krstičević jučer na “Crvenoj zemlji” (Photo: MORH/J.Kopi)

Posebni savjetnici do sada su bili volonteri koji su obavljali posao savjetovanja premijera prema potrebi. U prošlom mandatu premijer Andrej Plenković nije imao posebnog savjetnika za obranu, već samo posebnog savjetnika za nacionalnu sigurnost u liku kontroverznog Roberta Kopala. Hoće li Kopal ponovno biti imenovan za savjetnika još se ne zna, ali je zanimljivo da premijer smatra da mu je potreban i savjetnik za obranu. To se neslužbeno tumači izborom slabe političke osobe Marija Banožića za ministra obrane, s čime navodno nije bio zadovoljan ni dio HDZ-a. Predsjednik RH Zoran Milanović nedavno je izjavio za N1 da ne vidi razlog zbog kojeg bi premijer trebao imati savjetnika za obranu, te da se nada da time ministar obrane neće biti doveden u inferiornu poziciju.

Iz politike, ili ipak ne

Damir Krstičević podnio je ostavku na mjesto ministra obrane u svibnju ove godine, nakon što su u padu školskog aviona Zlin 242L poginula oba člana posade. Iako se nagađalo da bi Krstičević mogao voditi HDZ-ovu listu u 10. izbornoj jedinici, bivši ministar obrane tu je mogućnost otklonio uoči sjednice Predsjedništva i Nacionalnog vijeća HDZ-a 15. lipnja, najavljujući odlazak iz politike:

“Odlučio sam da je dosta. Sabor me ne zanima, dao sam koliko sam mogao, prije svega u ratu. U timu sam Andreja Plenkovića i dat ću doprinos koliko mogu da HDZ pobijedi na ovim izborima. Cilj je da ljudi u Hrvatskoj žive bolje, da imamo više investicija i da budemo društvo istih prilika. Sudjelovao sam u kreiranju programa za obranu i sigurnost. Što se tiče aktivne politike, ja sam svoje dao. Ima mlađih ljudi. Najbitnije je da se stranka fokusira na program. Hrvatskoj treba jaka, kompaktna vlada i mislim da će građani izabrati ono što smatraju najboljim, a ja sam uvijek tu da dam glas HDZ-u”.

Krstičević na biokovskoj šetnici (Photo: Ministarstvo gospodarstva)

No djelima je Krstičević ipak pokazao da ostaje u aktivnoj politici – osim što je u predizbornoj kampanji aktivno pomagao HDZ-ovom nositelju liste za jug Dalmacije Viliju Berošu, Krstičević je viđen i među uzvanicima u državnom protokolu prilikom otvaranja Nebeske šetnice na Biokovu 1. srpnja. Osim toga, i nakon tzv. povlačenja Krstičević je ostao član Predsjedništva HDZ-a, te član Nacionalnog vijeća i Središnjeg odbora stranke. Ta tri tijela odlučuju i donose strateški okvir djelovanja stranke (a time praktički i Vlade), koja je na izborima početkom srpnja premoćno pobijedila, pa se već s obzirom na to teško može govoriti o raskidu s aktivnom politikom.

Aktivnom politikom Damir Krstičević će se itekako baviti i kao posebni savjetnik premijera za obranu. Za početak, vjerojatno će biti imenovan za člana Međuresornog povjerenstva za nabavu aviona, u kojem je do sada svoje člansko mjesto imao premijerov savjetnik Robert Kopal. Čak ako ga i premijer odluči zadržati na mjestu savjetnika za nacionalnu sigurnost (a nacionalna sigurnost sada je u resoru potpredsjednika Vlade Tome Medveda, a ne ministra obrane Marija Banožića), malo je teže povjerovati da bi u Međuresornom povjerenstvu sjedio Kopal kao savjetnik za nacionalnu sigurnost, ali ne i Krstičević kao savjetnik za obranu. Izgledno je da će prije rujna, kada se očekuje zaprimanje ponuda za nabavu višenamjenskog borbenog aviona, Vlada morati imenovati nove članove Međuresornog povjerenstva budući se dosadašnje temeljito rasulo.

Već poznata uloga

Inače, Krstičević je već jednom bio savjetnik premijera, točnije premijerke Jadranka Kosor tijekom 2011. godine. Tada je bio savjetnik premijerke za obrambenu politiku i vojna pitanja, što je predstavljalo njegov ulazak u ozbiljnije političke vode po prvi put nakon prisilnog umirovljanja iz vojne službe u rujnu 2000. godine. U siječnju 2011. je tim povodom Krstičević za Večernji list rekao:

“Doživljavam to kao potvrdu svojih i profesionalnih i osobnih vrijednosti, ali ujedno i kao veliku odgovornost u razvoju obrambenog sustava Republike Hrvatske. Poznato vam je da sam se, kao i veliki broj građana Hrvatske, odazvao pozivu za obranu domovine 1991., jer sam osjećao da je to moja moralna obveza i dužnost. Danas osjećam isto, osjećam moralnu obvezu odazvati se pozivu predsjednice Vlade i pomoći u stvaranju zrelijeg i boljeg društva u Republici Hrvatskoj. Vjerujem da znam, a nadam se da ću imati prilike dokazati da to i mogu”.

Nagađalo se da je premijerka Kosor tada imenovala Krstičevića kako bi smirila desnu struju HDZ-a nezadovoljnu zbog imenovanja onda još nestranačkog Davora Božinovića za ministra obrane, a postavilo se i pitanje može li savjetnik premijerke biti osoba koja sjedi u Nadzornom odboru informatičke tvrtke koja uvelike posluje s državom. Zanimljivo je kako se povijest djelomično ponavlja.

Na današnjoj 2. po redu sjednici, nova stara Vlada Andreja Plenkovića usvojila je izmjene i dopune Poslovnika Vlade RH, kojim se donekle mijenja postojeći sustav koordinacija kao stalnih radnih tijela Vlade. U prvom mandatu to je Plenkovićeva Vlada napravila već na prvoj sjednici, a u ovom mandatu izmjene su neznatne pa ih čak ni premijer nije imao potrebu javno obrazlagati osim da je „riječ o novim koordinacijama, sukladno dogovoru na užem Kabinetu“.

U protekle 4 godine, Vlada je imala ukupno 7 radnih tijela, i to: (1) Kadrovsku komisiju na čelu s premijerom Plenkovićem, (2) Koordinaciju za vanjsku i europsku politiku i ljudska prava na čelu s tadašnjim ministrom vanjskih poslova Davorom Ivom Stierom, (3) Koordinaciju za sustav domovinske sigurnosti i hrvatske branitelje na čelu s tadašnjim ministrom obrane Damirom Krstičevićem, (4) Koordinaciju za pravosuđe i upravu na čelu s tadašnjim ministrom uprave Ivanom Kovačićem, (5) Koordinaciju za gospodarstvo i društvene djelatnosti na čelu s tadašnjom ministricom gospodarstva Martinom Dalić, (6) Koordinaciju za upravljanje državnom imovinom na čelu s tadašnjim ministrom državne imovine Goranom Marićem, te (7) Administrativnu komisiju na čelu s tadašnjom ministricom socijalne skrbi Nadom Murganić.

Sukladno današnjim izmjenama, Vlada će u narednom 4.godišnjem razdoblju imati 6 takvih radnih tijela, i to: (1) Koordinaciju za unutarnju i vanjsku politiku, (2) Koordinaciju za sustav domovinske sigurnosti i hrvatske branitelje, (3) Koordinaciju za gospodarstvo, (4) Koordinaciju za društvene djelatnosti i ljudska prava, te (5) Kadrovsku i (6) Administrativnu komisiju. Tu je već na prvi pogled primjetno povećanje posla za Koordinaciju za unutarnju i vanjsku politiku, kojoj i u novom, izmijenjenom Poslovniku stoji da se bavi pitanjima iz područja unutarnjih poslova, sustava pravosuđa, političkog i izbornog sustava, uprave, lokalne i područne (regionalne) samouprave, sustava, ustrojstva i djelokruga tijela državne uprave, sustava državnih službenika i namještenika te područja razvoja digitalnog društva. Također se bavi pitanjima od značenja za međunarodni položaj Republike Hrvatske, kao i hrvatskim EU-poslovima. Ovakvim formiranjem Koordinacije za unutarnju i vanjsku politiku je Koordinacija za domovinsku sigurnost i branitelje izgubila jedan od resora za koje je do sada bila zadužena – resor unutarnjih poslova. Od sada pa nadalje ova će koordinacija razmatrati pitanja iz područja obrane, hrvatskih branitelja, tijela sigurnosno-obavještajnog sustava, te sustava zaštite i spašavanja ljudi i imovine. Nova Koordinacija za gospodarstvo bavit će se nizom kompleksnih pitanja, ili kako stoji u izmijenjenom Vladinom Poslovniku – tu će spadati „pitanja iz područja fiskalnog sustava i politike, monetarnog sustava i politike, poljoprivrede, šumarstva, energetike, vodnoga gospodarstva, prostornoga uređenja i graditeljstva, svih oblika prometa i infrastrukture, elektroničkih komunikacija, zaštite okoliša, turizma, regionalnoga razvoja, poduzetništva i obrta, sustava javne nabave, politike tržišta rada i zapošljavanja, mirovinskog osiguranja i radnih odnosa, zaštite potrošača, javnog informiranja, medija i kreativnih industrija, unaprjeđenja konkurentnosti i investicijske klime te drugih područja gospodarstva i financija“. U njenoj ingerenciji su još i hrvatsko sudjelovanje u trgovinskim i drugim međunarodnim gospodarskim tijelima, potom pitanja koja se odnose na planiranje i provođenje regionalne razvojne politike, korištenje sredstava Europske unije, kao i zaštita i upravljanje imovinom RH.

Jednako tako nova Koordinacija za društvene djelatnosti i ljudska prava razmatrat će pitanja iz sustava odgoja i obrazovanja, znanosti, tehničke kulture i sporta, razvitak znanstvene, tehnologijske i inovacijske djelatnosti i sustava intelektualnog vlasništva, kao i kulture, kulturne baštine, kulturne djelatnosti i umjetničkog stvaralaštva, sustav zdravstvene zaštite te zdravstvenog osiguranja, socijalne skrbi, demografije, obitelji i mladih. Kao što joj i ime kaže, bavit će se i pitanjima zaštite i promicanja ljudskih prava u RH, te će se skrbiti „o stvaranju uvjeta za obnovu i održivi razvoj komunalne infrastrukture, obnovu obiteljskih kuća i stambeno zbrinjavanje vezano za povratak prognanika i izbjeglica“.

Danas Vlada nije ujedno i imenovala čelne ljude ovih koordinacija, iako se može pretpostaviti da će na njihovom čelu biti potpredsjednici Vlade Tomo  Medved i Boris Milošević, te ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman. Ostaje pitanje tko će biti na čelu Koordinacije za gospodarstvo – da li potpredsjednik Vlade i ministar financija Zdravko Marić, ili pak ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić.

Osim ovih radnih tijela, sam premijer zadržao je diskrecijsko pravo imenovanja vlastitih posebnih savjetnika, pa se tako u kuloarima već danima spekulira da će premijer Plenković imenovati tri savjetnika – (1) Zvonka Kusića za društvene djelatnosti, (2) Damira Krstičevića za nacionalnu sigurnost i (3) Matu Granića za vanjskopolitička pitanja. Time bi Krstičević naslijedio dosadašnjeg kontroverznog Plenkovićevog savjetnika Roberta Kopala. Predsjednik Milanović je u razgovoru za N1 televiziju već rekao da premijeru po samoj njegovoj funkciji – uz živog i zdravog ministra obrane – nije potreban još i savjetnik za obranu te nacionalnu sigurnost. No, hoće li se i kada ta imenovanja dogoditi vjerojatno neće biti vidljivo iz javnih izvora, kao što nije bilo vidljivo ni do sada.

Brojna nagađanja o kadrovskom ekipiranju Ureda novog predsjednika Zorana Milanovića danas su prekinuta priopćenjem s Pantovčaka, koje prenosimo u cijelosti:

„Na temelju odredbe članka 106. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) te članka 4. stavka 1. podstavka 1. Odluke o Uredu predsjednika Republike Hrvatske (‘Narodne novine’, broj 18/20) Predsjednik Republike Hrvatske donio je odluke o sljedećim imenovanjima:

– Orsat Miljenić, predstojnik Ureda predsjednika Republike Hrvatske i savjetnik Predsjednika Republike za vanjsku i europsku politiku,

– Dragan Lozančić, savjetnik Predsjednika Republike za obranu i nacionalnu sigurnost,

– Melita Mulić, savjetnica Predsjednika Republike za ljudska prava i civilno društvo,

– Jadranka Žarković, savjetnica Predsjednika Republike za odgoj i obrazovanje,

– Mirjam Katulić, glavna tajnica Ureda predsjednika Republike Hrvatske,

– Nikola Jelić, glasnogovornik Ureda predsjednika Republike Hrvatske,

– Dragana Podner, šefica protokola Predsjednika Republike Hrvatske,

– Bartol Šimunić, pomoćnik glasnogovornika Ureda predsjednika Republike Hrvatske,

– Marijan Mareković, posebni savjetnik Predsjednika Republike za veterane Domovinskog rata,

– Velibor Mačkić, posebni savjetnik Predsjednika Republike za ekonomiju,

– Julije Domac, posebni savjetnik Predsjednika Republike za energiju i klimu.

Odluke o imenovanjima stupaju na snagu danom donošenja“.

Lozančić i Mareković – očekivano

Kao što smo već pisali, imenovanje Orsata Miljenića i Nikole Jelića sasvim je u skladu i s dosadašnjim najavama i očekivanjima. Pomalo je neuobičajeno da predstojnik Ureda bude ujedno i savjetnik za vanjsku politiku, pa nema sumnje da će Miljenić imati zaista jako puno posla na Pantovčaku, ali i van njega. Do sada se nekoliko imena spominjalo među kandidatima za Milanovićevog savjetnika za vanjsku politiku, no ne i spajanje dvije funkcije – savjetnika sa šefom kabineta. Iako nema sumnje da Milanović ima veliko povjerenje u Miljenića, brzo bi se mogla pokazati sva mana ovakvog „2 u 1“ pristupa.

Nažalost, kao i do sada, ostali su spojeni i resori obrane te nacionalne sigurnosti, no ako već moraju i ostati takvi – onda kadrovsko rješenje za savjetnika (s njegovim iskustvom u MORH-u, SOA-i, DUZS-u i MUP-u) je najbolje moguće. To će, sukladno svim dosadašnjim najavama, predstavljati i zastupati Dragan Lozančić, dojučerašnji savjetnik ministra unutarnjih poslova, a nažalost puno poznatiji kao glavni akter  jednog od velikih skandala iz mandata predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Ona ga je 2016. smijenila s mjesta ravnatelja SOA-e uz nikad jasno objašnjene razloge, osim onog famoznog „izgubila sam povjerenje u njega“. Tadašnji kratkotrajni premijer Tihomir Orešković neko se vrijeme odupirao toj smjeni, ali je na kraju i on popustio uz objašnjenje da je Lozančić „Milanovićev privatni obavještajac“. Tek nedavno, tijekom televizijskih sučeljavanja u predizbornoj kampanji, Grabar Kitarović je na Novoj TV nevoljko rekla koju više o razlozima Lozančićeve smjene: „Dakle, nije ispoštivao dogovor koji smo imali, da se odradi jedan posao koji je bio iznimno bitan za RH već je to zavlačio mjesecima“. Odbijajući reći išta konkretnije, Grabar Kitarović je samo još natuknula da se time Lozančić uključio u političke procese koji su vodili prema izborima 2015. godine. Po završetku kampanje, Ranko Ostojić je kao predsjednik saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost zatražio od DORH-a odgovor postoje li protiv Lozančića ikakve kaznene prijave, te jesu li pokrenuti izvidi: „Dobili smo odgovor od DORH-a da oni nisu pokrenuli postupak, da nisu smatrali da je ta izjava dovoljna za izvide. Međutim, ja kao predsjednik Odbora poslao sam dopunsko pitanje da mi odgovore kako se može dogoditi da netko tako nekoga optuži, da iznese takve informacije o čelniku SOA-e koje je rezultirala i njegovom smjenom, a da DORH ne poduzme ništa“. Odgovor se čeka.

Imenovanje umirovljenog generala Marijana Marekovića za veterane Domovinskog rata također je pomalo neočekivano. Njegovo se ime počelo pojavljivati tijekom zadnjih 10 dana, a od danas i nova formulacija resora ovog savjetnika – „veterani Domovinskog rata“ umjesto dosadašnjih „branitelja“, čime se očito pokušavaju izbjeći negativne konotacije koje se nažalost vežu uz ovu skupinu. U studenom prošle godine je i Udruga Hrvatskih stradalnika Domovinskog rata Sv. Rok iz Osijeka zatražila da se u Zakonu o braniteljima termin „branitelj“ zamijeni s „ratnim veteranom“, smatrajući da je završetkom Domovinskog rata riječ „branitelj“ izgubila funkciju, te da su „veterani rata“ prikladniji naziv. Odluka za Marekovića prevagnula je u Milanovićevom stožeru, navodno, zbog generalovog držanja po strani kada je u pitanju politizacija braniteljske skupine, ali i čuvanja od političkih spletkarenja svake vrste. Mareković je do sada bio predsjednik Uprave Pletera, te je u tom svojstvu početkom tjedna i potpisao redovni godišnji ugovor s Ministarstvom obrane RH o nabavi usluga prehrane i namirnica, usluga pranja i glačanja, usluga čišćenja prostora, te usluga smještaja. Po uslugama prehrane Pleter sasvim sigurno nije na dobrom glasu među pripadnicima OS RH, a kakav će biti rejting Marijana Marekovića među braniteljskom populacijom – vidjet će se vrlo brzo.

Žarković i Mulić – opterećujuće i razočaravajuće

U savjetničkom timu predsjednika Milanovića samo su dvije žene – Jadranka Žarković i Melita Mulić. Otkako se prije nekoliko dana Žarković počela spominjati kao kandidatkinja za savjetnicu, kritike nisu prestajale – bivša ravnateljica Agencije za odgoj i obrazovanje koja je ukinula nagradu „Oskar znanja“ za najdarovitije učenike, ali je zato poslala nastavnike i učitelje na usavršavanje kod udruga „U ime obitelji“ i Hrvatski generalski zbor, te na konferenciju „Obitelj i škola: ključ odgoja za vrijednosti“. Na konferenciji su se mogli čuti brojni homofobni i drugi neprihvatljivi stavovi, zbog čega se udruga „Zagreb Pride“ proteklih dana oštro protivila imenovanju Žarković za Milanovićevu savjetnicu.

No ako Jadranka Žarković i ima neke reference za ovu dužnost, druga njena kolegica nema. Radi se o Meliti Mulić, diplomiranoj turističkoj komunikologinji, bivšoj saborskoj zastupnici SDP-a, te po novom savjetnici Predsjednika RH za ljudska prava i civilno društvo. Tijekom svog saborskog mandata, Mulić je bila članica Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, i to joj je valjda jedina referenca za ovaj resor, budući da radom i suradnjom sa civilnim društvom, kao i zalaganjem za ljudska prava – nije ostavila traga. Svojedobno je Mulić žarila i palila, pa je tako 2012. otkriveno da je nakupila čak 19 funkcija i članstava u odborima, savjetima, gradskim i državnim povjerenstvima i izaslanstvima. No sve je to bez ikakvog utjecaja na javni život Hrvatske.

Nažalost, jedine dvije savjetnice u Uredu predsjednika nose sa sobom i jedno drugo breme – navodno imenovanje ne po profesionalnim već po privatnim referencama. Mediji su ovih dana spominjali Jadranku Žarković kao prijateljicu predsjednikove supruge, Sanje Musić Milanović, a Melitu Mulić kao suprugu Igora Dragovana, bliskog suradnika Zorana Milanovića i člana najužeg Milanovićevog izbornog stožera. Njihovim imenovanjem Milanović je poslao katastrofalnu poruku – žene se uspinju u političkoj hijerarhiji zahvaljujući svojim privatnim vezama i vezicama, a ne profesionalnim radom te ulogom u javnom životu zemlje. Tako su ova imenovanja dvostruko žalosna, a Milanović je već u trećem danu mandata izgubio kredit koji je dobio odličnim govorom na inauguraciji.

Današnjom primopredajom Izvješća o konačnim rezultatima izbora za predsjednika RH između predsjednika Državnog izbornog povjerenstva (DIP) Đure Sesse i izabranog predsjednika Zorana Milanovića i formalno je okončan ovaj izborni proces. No o namjerama novog predsjednika Milanovića još uvijek se zna vrlo malo, pa je u tom smislu prilično dragocjen intervju koji je Zoran Milanović dao Dnevniku Nove TV u četvrtak, 16. siječnja. U razgovoru koji je vodio Mislav Bago, Milanović je najavio vrlo skromnu inauguraciju koja će se po prvi puta održati u Uredu predsjednika na Pantovčaku, i to bez velike pompe, što uključuje da „neće biti lente, bit će bez garde i straže“. Također, Milanović je najavio i manji broj profesionalnih savjetnika od dosadašnjih, iako je ta tema i do sada predstavljala ozbiljan izvor problema:

„Ne zato što sam ja štedljiv, ili zato što je to uopće pitanje štednje, naprosto tako to u ovom trenutku ispada. Hoće li se mijenjati – ne znam, ali siguran sam da ću… Oni savjetnici koje budem imenovao će govoriti o nekim mojim prioritetima. Postoje oni koji su nužni – to je obrana, nacionalna sigurnost, vanjska politika i praktički…. I praktički ništa više. Ali sigurno neću imati savjetnika za društvene djelatnosti. Jer to je pretenciozno, dakle to je, kako da kažem, krivo. Dakle, ja nisam Vlada. Šta znači savjetnik za… Dakle, ja sam… ja ću se baviti listama čekanja? Nemam pravo tu… ako ne mogu ponuditi rješenje, bit mentor Vladi. Nemam to pravo. Ali iz društvenih djelatnosti ću imati neke prioritete – obrazovanje, kurikularna reforma, kultura… to je već puno“.

O izboru čelnih ljudi

Iako o imenima nije želio razgovarati, nije tajna da Milanović na jednom od profesionalnih savjetničkih mjesta vidi Dragana Lozančića, bivšeg šefa SOA-e i bivšeg ravnatelja DUZS-a – osobu koja je 2016. godine bila u središtu prijepora, između Kolinde Grabar Kitarović i Vlade RH – a koju je Milanović i tijekom predizborne kampanje hvalio kao iznimnog stručnjaka i profesionalca. Štoviše, u razgovoru za Novu TV Milanović je potvrdio kako je njegova ponuda Lozančiću na stolu, te da sve ovisi o njemu – hoće li je prihvatiti ili ne, s obzirom na poslove koje Lozančić radi ne samo kao savjetnik ministra Davora Božinovića, nego i kao instruktor u nekim međunarodnim institucijama. Ono što je sigurno, a to je rezolutno potvrdio i Milanović, Lozančić se neće vraćati u SOA-u. Aktualnom ravnatelju Danielu Markiću mandat ističe početkom svibnja, i tada bi trebalo ili reizabrati ga na novi mandat, ili mu pronaći nasljednika. Milanović se tu, kako je rekao, neće miješati:

„Što se tiče SOA-e, tu ću inicijativu prepustiti predsjedniku Vlade da predloži, jer tako je bilo kad sam ja bio premijer i smatram da je to normalno, jer Vlada vodi unutarnju i vanjsku politiku. Vlada je glavna, i normalno je da, eto, taj segment predloži premijer. A inače u radu SOA-e i tako se ništa značajno ne može dogoditi i ne smije dogoditi bez suradnje premijera i predsjednika. Ono rutinsko, tehničko, svakodnevno – da“.

U obilasku vojarne u Petrinji 2015. s bivšim načelnikom GS generalom Lovrićem

S prvim danom ožujka mandat ističe i aktualnom načelniku GS OS RH, generalu zbora Mirku Šundovu, koji nema pravo na reizbor. Imenovanje novog načelnika bit će jedna od prvih obaveza novog predsjednika države i vrhovnog zapovjednika OS RH:

„U tome ću izravno sudjelovati. Srećom, znam dosta tih ljudi i imam neke svoje ideje i stavove. (…) Sve mora biti kompromis. Ali to sigurno ne može biti netko tko ne ispunjava jedan cijeli niz egzaktnih uvjeta… (…) Mada to zakonom nije striktno određeno, ali ja imam svoja  vrlo stroga pravila i probat ću ih predstaviti, a ne nametnuti. (…) Ima ih 10, 12, 13… Dakle, sve su to stvari koje… Mislim da ne možeš bit protiv ni jednog… ni protiv jednog“.

Prema postojećim zakonima, Milanović bi tijekom svog mandata trebao dva puta izravno sudjelovati u izboru načelnika GS OS RH – naime, predsjednički mandat traje 5 godina, a mandat načelnika Glavnog stožera OS RH 4 godine.

O kupovini borbenih aviona

Kako je najavio, Milanović se neće puno petljati ni u aktualni izbor borbenog aviona – odluka je na Vladi, rekao je izabrani predsjednik, pojasnivši na pitanje voditelja Bage i svoj u kampanji izrečeni stav o izravnim pregovorima sa SAD-om kao jedinim normalnim načinom nabave aviona.

„Pa zato što ne kupujemo aute, za sada, ko neki dan, pa onda moraš raspisati javni natječaj, odnosno poziv pa specificiraš te aute… Zna se da se kupuje Audi, ali moraš raspisati javni natječaj preko Ureda za opće poslove Vlade i Sabora, pa onda preko Ureda za nabavu, i na kraju se kupi preskupo umjesto da se kupi direktno duplo jeftinije, recimo godinu dana staro vozilo, ne? Međutim, ovdje se ne kupuju auti, ovdje se kupuju ubojiti strojevi, dakle važni u sustavu nacionalne sigurnosti, kad je već donesena takva odluka, a ja nisam protiv nje. I to ne možemo… Dakle, tu treba uzeti u obzir cijeli niz faktora, a glavni – osim kvalitete proizvoda – je pouzdanost. Dakle, dugoročna pouzdanost partnera, dostupnost ne samo obuke nego i rezervnih dijelova, zanavljanja sustava… pa to je najsigurnije s Amerikancima“,

rekao je Milanović, dodavši kako na neki način razumije i premijera Plenkovića i tijek aktualnog procesa nabave:

„On to vjerojatno radi iz opreza, jer su se jednom grdno prevarili ili su prevareni, to je njihova odgovornost, i sad vjerojatno nemaju neću reći hrabrosti nego im je nezgodno i žele … Dakle, žele ići kompliciranijim načinom, nepotrebno kompliciranim, koji za Hrvatsku na kraju ne mora značiti bolje rješenje, može biti lošije rješenje. Naravno, tu treba voditi računa, dakle da se sve strogo kontrolira da ne bi bilo dogovaranja i korupcije, a to je moguće. Ali krajnji učinak mora biti najbolji za Hrvatsku“.

Direktni pregovori po Milanoviću nisu nužno i najjeftiniji, ali su – smatra on – lišeni raznih posrednika:

„Ovdje se radi o američkoj Vladi. Nema tu nikakvih nakupaca konja i trgovine, to je američka Vlada. To ne mora biti najjefitnije… Dakle, ja nisam lobist američke vlade, iskreno govoreći fućka mi se. Ja bih najradije da mi proizvodimo to, al ne proizvodimo. Al mogli bismo proizvoditi brodove, recimo“.

Tako je otkriveno da je Mornarica, odnosno dugoročna zaštita mora – za novog predsjednika tema važnija od zaštite neba, što je Milanović vrlo brzo i objasnio:

„Ja to govorim već 5 i više godina. Mi smo… Ja sam kao premijer izašao iz mandata s narudžbom za 1, odnosno još 4, dakle 5 patrolnih brodova za Obalnu stražu, danas Mornaricu. To je ono što nam treba kao minimum, ali to nije dovoljno. Dakle, ja smatram da je prioritet Mornarica, jer ona čini razliku. Dakle, naših 12 ili ne znam koliko zrakoplova su u globalnom smislu ništa. Dakle, to je čisto nekakav bedž, ono, ponosa, da imaš, i da imaš tu sposobnost. To je skupo, ali mi smo država, ne zato što smo članica NATO-a – nije uopće bitno što smo u NATO-u, ali Mornarica i more – to je najdragocjeniji resurs koji imamo osim ljudi“.

O povlačenju iz Afganistana

Kao što je govorio i u kampanji, tako i tijekom predsjedničkog mandata Zoran Milanović namjerava tražiti i zagovarati povlačenje OS RH iz misije u Afganistanu. Usput je pozdravio i nedavno povlačenje hrvatskih vojnika iz NATO misije u Iraku.

„Dobro je da smo povučeni. Iz Afganistana…. Tamo nema rješenja. Dakle, pitanje je kada će se SAD povući. A mi tamo da budemo zadnji? Dakle, u konzultacijama s drugima, i tu je – mislim da je premijer, ako je govorio pogrešno govorio – dakle mi tamo nismo ušli…. Kaže, ‘ušli smo zajedno, izaći ćemo zajedno’. Dakle, prvo, to nije prava borbena aktivnost da bi se sad tu moralo govoriti o nekakvom… ratničkoj časti, to je ipak misija koja za naše ljude nije borbena i ja ne bih ni prihvatio borbenu misiju. Međutim, mi tamo nismo ušli zajedno. Mi smo tamo ušli više od godinu dana nakon Amerikanaca i niza drugih… Ali smo ušli tek 2003., dakle godinu dana nakon što su već talibani poraženi… Dakle, mi smo tamo ušli na inicijativu Vlade Ivice Račana, osobno sam u tome sudjelovao zajedno s još 3-4 ljudi, i to ne znači da nas to bilo čime obvezuje. Možemo izać onda kada mi odlučimo. Nema konzultacija. Jer ako se nastavite konzultirati reći će vam da ostanete do kraja“.

Misiju u Afganistanu novi predsjednik smatra totalno bezglavom i lišenom ikakve ideje o razlozima hrvatskog prisustva podno Hindukuša:

„Ne može to biti na razini da jedan broj vojnika tamo zaradi na misijama malo veću plaću – meni je drago zbog toga, nije mi drago kad se vrate ranjeni. Ili kad poginu – to mi je koma. I onda se pitam zašto? Zbog čega? Ne?!“.

Na to pitanje se nadovezao i voditelj Bago, upitavši koji je hrvatski interes imati vojnike i u Indiji te Pakistanu, na što je Milanović odgovorio:

„Dobro, to je puno manji broj ljudi. Da, to treba konstantno provjeravati i vidjeti omjer, dakle, a ne da idemo slijepo kao, ne znam, nekakvo… sa zvoncem oko vrata, tamo gdje idu naši partneri, jer neki od naših partnera gledaju prvenstveno svoje interese, da se razumijemo. I svaka im čast na tome, ali to nije moj posao. Ja sam hrvatski predsjednik“.

O simboličnim proslavama

Svečani mimohod za 20. obljetnicu Oluje, kolovoz 2015.

U vrijeme dok je bio premijer, Hrvatska je svečanim mimohodom obilježila 20. obljetnicu VRO „Oluja“. Na pitanje hoće li nešto slično predložiti i za 25. obljetnicu, Milanović je odlučno rekao:

„Ne, ne. Predlagali smo to na 20. godišnjicu hrvatske pobjede u ratu. To se ne radi stalno. To su iznimne prigode i… Ne treba nam militarizacija države. Pa ni ovdje…“.

No u Knin će, kako je najavio, otići, iako to mjesto nije bilo samo ishodište velikosrpske ideologije:

„Ponovit ću opet – i to se sve više vidi – ta ideologija, odnosno ta praktična disciplina velikosrpska, beogradska, čaršijska, je prosijana i rasijana iz Beograda, ne iz Knina. Knin je malo kolodvorsko sjecište u Dalmatinskoj Zagori, bez novca, bez ljudi, bez ideja, bez znanja, bez snage i težine, a mi slavimo to u Kninu kao da je to Berlin, kao da smo…. Dakle, to nije … kako da kažem …. Na kraju krajeva, … (…) Ajde ovako da vas pitam… Jel predsjednik Tuđman odlazio u Knin ’96., ’97., ’98. i ’99.? Ne! Znate tko je prvi otišao u Knin? Račan i Goran Granić 2000. To ne znači da neću ići, međutim to sve skupa… Dakle, o stvarima treba razmišljati. To nisu zatvorene teme, kao recimo i Dan državnosti. Koji je smisao ove odluke da se Dan državnosti, običnom skrpanom većinom, dakle onako, preko plota na fintu, ponovno nakon skoro 20 godina vrati na dan kada je HDZ dobio izbore ’90.?“.

U polusatnom intervjuu na Novoj TV izabrani predsjednik je podsjetio da je njegova uloga vrhovnog zapovjednika nominalna, i postaje stvarna tek u slučaju rata (kojeg Hrvatska nije proglasila ni u vrijeme stvarnoga rata s početka ’90-ih), te da nema puno ovlasti na području obrane. Budući da sustavom upravlja Vlada, Milanović je najavio da joj namjerava biti partner. U tvrdoj ili mekoj kohabitaciji, vidjet će se vrlo uskoro, već pri formiranju ureda na Pantovčaku, te prilikom predstojećeg izbora načelnika GS OS RH.

Danas se nastavila razvijati priča o izjavi Kolinde Grabar Kitarović kako je korupcija u obavještajnim službama (SOA i VSOA) veliki problem s kojim se ona, kao predsjednica RH, bori već godinama. No danas se time nisu bavili predsjednički kandidati, zabavljeni samim krajem predizborne kampanje, već mjerodavne institucije.

Tako je saborski Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, na čelu s Rankom Ostojićem (SDP) zatražio očitovanje od SOA-e i VSOA-e, kao i od Državnog odvjetništva RH (DORH) očitovanje o postojanju kaznenog djela korupcije u redovima obavještajnog sustava. “Kao predsjednik Odbora zatražio sam od Državnog odvjetništva (DORH) da mi odgovori je li prijavljeno kazneno djelo, na koga se odnosi, koji su to podaci, te postupaju li prema tome. Hoće li DORH odgovoriti, to ćemo vidjeti”, rekao je jutros Ostojić na brzinski sazvanoj press-konferenciji, dodavši:

“Odbor ima funkciju nadzora nad radom sigurnosno-obavještajnih agencija i da dobijemo informacije o tome koji se postupci eventualno vode i o kojoj se situaciji radi. Kada kažete za jedan od najvažnijih dijelova sigurnosnog sustava da je korumpiran, onda u tom trenutku trebamo biti zabrinuti”.

Odbor će provesti nadzor, najavio je Ostojić, kako bi se utvrdila osnovanost tvrdnji koje su već gotovo 48 sati jedna od glavnih tema u zemlji:

“Čelnica koja sustav optužuje da je korumpiran unosi nesigurnost među građane, a trebala bi sama biti faktor stabilnosti. Očekujem da vrlo precizni odgovori budu predmet sjednice odbora, da izvršimo nadzor i utvrdimo je li to istina ili nije”.

Dok DORH nije želio otkriti ima li kakvih službenih postupanja nakon izjave Kolinde Grabar Kitarović, odgovarajući medijima da “odgovore na pitanja hoće li ili neće nadležno državno odvjetništvo nešto poduzeti, te je li ili nije nadležno državno odvjetništvo poduzelo zakonom propisane radnje, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske će dostaviti Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Hrvatskog sabora“, ravnatelj Sigurnosne obavještajne agencije ( SOA) Danijel Markić potvrdio je za Novu TV da je već danas poslao traženo očitovanje put Sabora. Što u njemu piše, nije poznato, kao što nije poznato da li je isto učinila i VSOA.

Danas poslije podne na jučerašnje optužbe odvjetnice generala Darka Grdića, kojeg je Kolinda Grabar Kitarović prozvala kao primjer za svoje izrečene riječi o korupciji u obavještajnom sustavu, oglasio se i sam Ured predsjednice RH. Naime, u Grdićevom priopćenju kojeg je jučer u javnost plasirala njegova odvjetnica Višnja Drenški Lasan izričito se navodi da Predsjednica u svom Uredu “zapošljava ljude koji su iz VSOA-e pravomoćno otpušteni zbog nezakonitosti u postupanju i radu, i u tome ne vidi problem“. U ovom opisu neki su prepoznali aktualnog predsjedničinog savjetnika za obranu Zrinka Petenera, koji je “od 2001. do 2014. radio na raznim dužnostima u sigurnosno-obavještajnom sustavu Ministarstva obrane RH“, kako je navedeno u njegovoj službenoj biografiji. Iz Ureda predsjednice su na upit Tportala objasnili detalje Petenerovog odlaska iz VSOA-e 2014. godine:

“Potpuno je netočna tvrdnja da je Zrinko Petener iz VSOA-e otpušten zbog ‘nezakonitosti u postupanju i radu’. Gospodin Petener u VSOA-i je radio približno 13 godina. Ni tijekom toga razdoblja, niti nakon toga protiv njega nikada nije vođen stegovni, kazneni ili bilo kakav drugi postupak zbog bilo kakvih nepravilnosti ili nezakonitosti u radu u VSOA-i, MORH-u ili Uredu predsjednice.”

Razlozi za odlazak iz vojno-obavještajne službe, tvrde iz Ureda predsjednice, potpuno su drugačijeg karaktera od onog kojeg implicira odvjetnica Darka Grdića, bivšeg šefa VSOA-e:

“Gospodin Petener prestao je raditi u VSOA-i 2014. godine zbog promjena odredbi Zakona o službi u OSRH koje nisu više predviđale mogućnost rada državnog službenika na ustrojbenom mjestu djelatne vojne osobe. S obzirom na to da je gospodin Petener bio raspoređen na takvo radno mjesto, a uzevši u obzir izmijenjene zakonske okolnosti, on je kao državni službenik stavljen na raspolaganje Vladi Republike Hrvatske. Gospodin Petener smatrao je kako su na taj način povrijeđena njegova prava iz radnog odnosa, stoga je podnio žalbu Odboru za državnu službu, koji je istu uvažio 2017. godine te poništio rješenja VSOA-e”.

U odgovoru za Tportal dodaje se još i da je Petener “tijekom rada i u VSOA-i i u MORH-u i u Uredu predsjednice prošao brojne sigurnosne provjere, temeljem kojih je dobio sve potrebne certifikate za pristup klasificiranim podacima najvišeg stupnja, a certifikate posjeduje i danas“, što ne bi mogao dobiti da je iz VSOA-e otpušten zbog nezakonitosti u radu.

Dva i pol mjeseca nakon što je Vlado Galić podnio ostavku na dužnost savjetnika Predsjednice RH za obranu i nacionalnu sigurnost, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović danas je imenovala njegovog nasljednika. Novi savjetnik za obranu i nacionalnu sigurnost je dosadašnji tajnik Kabineta za obranu i nacionalnu sigurnost u Uredu predsjednice RH – dr. sc. Zrinko Petener. U kratkom priopćenju iz Ureda predsjednice stoji i da je, osim Petenera, imenovan i novi savjetnik za unutarnju politiku. Priopćenje prenosimo u cijelosti:

„Na temelju odredbe članka 106. Ustava Republike Hrvatske te članka 4. Odluke o Uredu predsjednice Republike Hrvatske, predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović donijela je Odluku o imenovanju dr. sc. Vladimira Lončarevića savjetnikom Predsjednice Republike Hrvatske za analitiku i unutarnju politiku i Odluku o imenovanju dr. sc. Zrinka Petenera savjetnikom Predsjednice Republike Hrvatske za obranu i nacionalnu sigurnost“.

Lončarević i Petener već su uvršteni u popis dužnosnika u Uredu predsjednice. Tako je na web-stranici Ureda objavljena i službena biografija novog Predsjedničinog savjetnika za obranu i nacionalnu sigurnost, u kojoj piše:

„Zrinko Petener diplomirao je 2000. na Visokoj policijskoj školi u Zagrebu. Doktorirao je 2015. na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, obranivši doktorski rad na temu „Asimetrični rat i transformacija oružanih snaga – studija slučaja SAD-a“. Završio je više izobrazbi iz sigurnosno-obavještajnog područja, sigurnosnih studija i obrambene politike u Hrvatskoj i inozemstvu.

 Od 2001. do 2014. radio je na raznim dužnostima u sigurnosno-obavještajnome sustavu Ministarstva obrane Republike Hrvatske, a od 2014. do 2016. bio je raspoređen u Upravu za obrambenu politiku MORH-a, gdje se prvenstveno bavio multilateralnim pitanjima i poslovima koji proizlaze iz članstva Republike Hrvatske u Ujedinjenim narodima, Europskoj uniji i Organizaciji Sjevernoatlantskog ugovora. Govori engleski i njemački jezik“.

U lipnju 2017. Predsjednica RH posjetila je MUP RH u pratnji Zrinka Petenera (Photo: MUP RH)

Imenovanjem Petenera nastavlja se sklonost Predsjednice prema savjetnicima iz obavještajnih krugova. Naime, čak 3 od 4 dosadašnjih savjetnika došla su iz redova obavještajne zajednice – prvi savjetnik Josip Buljević bio je dugogodišnji zaposlenik, pa i ravnatelj, Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA), Vlado Galić godinama je radio u SIS-u (Sigurnosno-informativnoj službi MORH-a), dok je netom imenovani Petener čak 13 godina radio u „sigurnosno-obavještajnom sustavu MORH-a“, kako piše u službenoj biografiji, dok se u neslužbenoj spominje rad u VSOA-i. Jedini je izuzetak bila Maja Čavlović, koja je kao niža časnica radila u Vojnoj policiji. Nisu sasvim jasni razlozi zašto Predsjednica toliko poseže u obavještajne krugove kada su u pitanju savjetnici za obranu i nacionalnu sigurnost – radi li se tu o jakom obavještajnom lobiju, ili pak Grabar Kitarović smatra da takav milje ima veći dubinski uvid u stanje Oružanih snaga i sigurnosti sektor općenito.

Inače, Petener je bio na glasu kao kandidat za ovu savjetničku dužnost i nakon imenovanja Maje Čavlović na čelo Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, no Kolinda Grabar Kitarović bila je, iz nekih nepoznatih razloga, sklonija imenovanju Vlade Galića koji se pokazao, kao što smo i u vrijeme imenovanja najavljivali, kao veliki promašaj. Čini se da je današnje imenovanje Petenera zapravo svojevrsno kompromisno rješenje – umjesto da u izbornoj godini, u trenutku kada je vrlo izvjesno trajanje aktualnog predsjedničkog mandata, traži novu osobu za funkciju savjetnika za obranu i nacionalnu sigurnost, Grabar Kitarović je posegnula u već postojeći bazen ljudi u svom Uredu.

Nakon gotovo dva mjeseca javnih usuglašavanja termina, danas, 17. prosinca 2018. godine, konačno je na Pantovčaku održana druga ovogodišnja sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost. Ovaj skup, predviđen odredbama Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu RH, započeo je u 9 sati ujutro i dovršio nakon oko dva sata rada, o kojem ni jedan od sudionika nije davao izjave novinarima. Ured predsjednice je ovaj sastanak popratio priopćenjem koje prenosimo u cijelosti:

“Sukladno ranijoj najavi, održana je druga ovogodišnja sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost, koju su zajedno sazvali predsjednica Republike Hrvatske i vrhovna zapovjednica Oružanih snaga Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović i predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković.

Iz navedenoga se vidi kako je skup odradio ono nužno – usvojio Smjernice rada obavještajnog sustava za 2019., te Godišnji plan rada za Koordinaciju domovinske sigurnosti. Ujedno, spomenuta je i tema migracija, o kojoj se moglo čuti još 25. listopada – kada je predsjednica RH krenula u javno pozivanje Vlade oko potrebe održavanja ovoga skupa. Uz to, na repertoar je došla i tema informacijske sigurnosti, na čijoj promociji tijekom ove godine aktivno radi ministar obrane i potpredsjednik Vlade Damir Krstičević. I to sve su teme koje nisu bile sporne.

A što je sporno?

Ono što je sporno, i o čemu se aktivno spekuliralo posljednjih tjedana, ovdje nije ni spomenuto. Kao prvo, nema tu ni riječi o pretresanju problema vezanih uz nabavu borbenih zrakoplova F-16 Barak iz Izraela. Iako je posljednjih tjedan dana ova tema tresla javnost, te najednom dovela u pitanje i ministarsku poziciju Damira Krstičevića, svega ovoga nema među temama današnjeg visokog skupa o nacionalnoj sigurnosti.

Jednako tako u priopćenju iz Ureda predsjednice nema spomena ni sagledavanju “afere SMS”, čiji su pojedini aspekti na vidjelo eksplodirali 29. studenog – dramatičnim priopćenjem s Pantovčaka, prepunim formulacija o kojekakvim navodnim državnim i političkim udarima. Ipak, tijekom dana je na pitanja novinara premijer Andrej Plenković otkrio da se ovu politički vruću temu ipak dotaklo, u okviru pitanja informacijske sigurnosti: “U kontekstu informacijske sigurnosti možemo reći da je spomenuto i to pitanje, i to na način… Na dva načina. Prvo, da se ono mora raščistiti, rasvijetliti do kraja. I, drugo, da svi oni koji su na bilo koji način uključeni u odavanje informacija, a dio su bilo policijskoga bilo nekog drugoga sustava progona, moraju za to odgovarati“, da bi o mogućem spomenu Milijana Brkića u kontekstu ostavki kazao tek da se nisu spominjala konkretna imena, nego se govorilo “o modelima kako da se ovakva situacija riješi“. Riječ je ovdje o nastavku neugodne priče koja nikako da se smiri – iako je 10. prosinca bila redovito održana sjednica Vijeća za domovinsku sigurnost Predsjednice RH, a samo dan kasnije je premijer Plenković u Rijeci bez posebnih osvrta na tematiku “afere SMS” novinarima otkrio da se sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost planira za ponedjeljak 17. prosinca ove godine. No, samo dva dana nakon objave tog usuglašenog termina krenule su kadrovske promjene u Uredu predsjednice RH.

Tako je u četvrtak, 13. prosinca, objavljen odlazak Vlade Galića s Pantovčaka , predsjedničinog savjetnika objedinjenog resora obrane i nacionalne sigurnosti, i to “iz moralnih i etičkih razloga“. Njegovi su podaci brzo skinuti s internetskih stranica Ureda predsjednice, iako ta smjena do danas nije objavljena u Narodnim novinama. Time je završio mandat trećeg po redu obnašatelja dužnostu savjetnika za obranu i nacionalnu sigurnost – pozicije u Uredu koju je izgleda najteže popuniti, i s koje se najčešće odlazi. No, samo dan kasnije, 14. prosinca, u medijima se krenulo otvoreno spekulirati i o skorom odlasku Mate Radeljića, predsjedničinog savjetnika za unutarnju politiku. Riječ je o osobi koja je, zajedno sa sada već bivšim Galićem, bila tretirana kao ekspert za izbore. Oni su obojica sudjelovali i u prvoj predizbornoj kampanji Grabar-Kitarović 2014. godine. No, Radeljić je u tim došao još prije objave njezine kandidature 2014. godine, da bi Galić bio “pridodan” 15. prosinca 2017. godine. Dok se Galića i Radeljića čvrsto međusobno veže u političkim analizama, još je otvoreno pitanje njihovog zajedničkog djelovanja u kontekstu “afere SMS”, o kojoj navodno nije bilo ni govora na današnjem Vijeću za nacionalnu sigurnost.

Popis dužnosnika u Uredu PRH sve je kraći

Napomenimo i da su tog istog 14. prosinca mediji objavili i kako u Ured predsjednice početkom godine neće doći Vladimir Drobnjak (još uvijek stalni predstavnik RH pri UN u New Yorku) – čime se otvara mogućnost da za samo dva tjedna ostane upražnjeno i mjesto predsjedničinog savjetnika za vanjsku politiku, budući da njegov aktualni obnašatelj Dario Mihelin početkom iduće godine odlazi na dužnost veleposlanika RH u Kini. Ovo se nadovezuje na promjenu savjetnika za gospodarstvo između travnja i srpnja ove godine, te konačan odlazak “iz tima” Luke Đurića, bivšeg glasnogovornika koji je od rujna 2017. do 1. listopada ove godine obnašao dužnost “savjetnika za nove medije i društvene mreže”, da bi se navodno skrasio u privatnim konzultantskim vodama. Od 31. listopada, u Uredu predsjednice više nema ni Vita Turšića, dotadašnjeg predsjedničinog savjetnika i koordinatora Inicijative Jadran-Baltik-Crno more. Kao i Đurić prije njega, i Turšić je razriješen “na vlastiti zahtjev“, a po odlasku s Pantovčaka skrasio se u Hrvatskoj gospodarskoj komori.

Uzevši u obzir sve navedeno, bilo bi lako zamislivo da Kolinda Grabar Kitarović kao aktualna predsjednica Republike Hrvatske u izbornu 2019. godinu uđe bez savjetnika za sve one resore u kojima Predsjednik RH jedino i ima praktične ovlasti (obrana. nacionalna sigurnost, vanjski poslovi), te s grubo okrnjenim timom za predstojeće izbore (među ostalim i bez osobe s iskustvom rada na društvenim mrežama), što bi bio slučaj bez presedana.

Godinu dana nakon što je stupio na dužnost, gotovo na dan, Vlado Galić danas je podnio ostavku na mjesto savjetnika Predsjednice RH za obranu i nacionalnu sigurnost. Kako je potvrđeno iz Ureda predsjednice, Galić je podnio ostavku iz „moralnih i etičkih razloga“, a Predsjednica će je prihvatiti. Da je Galić na odlasku moglo se naslutiti još prošloga tjedna, kada je Kolinda Grabar Kitarović – odgovarajući na pitanje ima li zbog afere SMS Galić i dalje njeno povjerenje – odgovorila: „Ono što čitamo po medijima jesu nekakva curenja informacija i informacija koje nisu potvrdile relevantne državne institucije. Nastavit ću razgovarati s njima, a kad je riječ o ljudima u mojem kabinetu – saznat ćete na vrijeme“.

Boraveći danas u Velikoj Gorici na sjednici tamošnjeg Gradskog vijeća, predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović potvrdila je podnošenje ostavke svog savjetnika Vlade Galića: „Zatražio je razjerešenje zbog moralnih i etičkih razloga, i ja ću tu ostavku prihvatit ću do kraja tjedna. Istraga se vodi i ja se u tu istragu ne mogu i ne želim mješati. Ne bih rekla da je ova ostavka priznanje njegove krivnje. Sve će se znati kad se sprovede istraga do kraja, a meni je rekao da nema veze s onim za što ga se optužuje“, izjavila je Grabar Kitarović.

Gotovo tri mjeseca Galićevo se ime spominjalo u tzv. „aferi SMS“, nakon što je uhićen bivši MUP-ov informatičar i djelatnik OTC-a Franjo Varga zbog sumnje da je za optuženog Zdravka Mamića lažirao SMS komunikaciju između sada već bivšeg glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana i suca na osječkom sudu, prema kojoj je Cvitan prije objave prvostupanjske presude pritiskom na suca tražio da bez ikakvih dokaza osudi jednog okrivljenika u tom postupku. Galić je, navodno, spojio Vargu i s bivšim predsjednikom HDZ-a Tomislavom Karamarkom, te ga angažirao u predizbornoj kampanji za predsjednika RH 2014. godine. Informacije koje su curile po medijima tvrdile su da je Varga u nekoliko navrata spominjao Vladu Galića. Još prije godinu dana, kada je Galić sjeo na nesretno objedinjeno čelo savjetničkog super-resora obrane i nacionalne sigurnosti, procijenili smo da će se on na Pantovčaku manje baviti obranom, a više pripremom za izbore. Već neko vrijeme se predsjedničin savjetnik za obranu spominjao kao jedan od kreatora njenog u posljednje vrijeme oštrog pristupa Vladi RH kao dijelu predizborne kampanje.

Za ponedjeljak je konačno najavljena sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost na kojoj će, kako je predsjednica Grabar Kitarović već ranije rekla, biti mnogo tema. Neslužbeno se spominjalo da će jedna od tema biti i curenje informacija iz državnih institucije, između ostalog i informacija o istrazi „afere SMS“.