Na adresu Generalštaba Slovenske vojske nedavno je pristigla anonimna dojava o tome da vojnici u oklopnim vozilima Valuk (slovenska verzija vozila Steyr Pandur I 6×6) dobivaju čudan osjećaj omamljenosti. Na isti neugodan osjećaj ljudstva upozorio je i Sindikat vojnika Slovenije, pa je 19 oklopnjaka iz predostrožnosti za sada povučeno s aktivne službe radi provođenja detaljnog pregleda. Svih tih 19 vozila prošloga je četvrtka, 05. ožujka, odvezeno na tehnički pregled u Celje, gdje će prvo pokušat pronaći mogući kvar, a onda obaviti i redovni servis ovih vojnih vozila.

Kako piše slovenski Dnevnik, u Generalštabu pretpostavljaju da je anonimna prijava došla iz 20. pješačkog puka iz Celja, gdje se vrši preduputna obuka vojnika za sudjelovanje u misiji KFOR na Kosovu, i gdje se spomenutih 19 oklopnih vozila aktivno upotrebljava upravo za spomenutu obuku. Štoviše, od ukupno 85 vozila tipa Valuk iz sastava Slovenske vojske, njih 6 je i trenutno na terenu, u sastavu slovenskog kontingenta pri KFOR-u.

U Generalštabu SV za sada tek nagađaju o uzroku neobičnog osjećaja kod vojnika. Kao glavni uzrok spominje se moguća greška na cijevima sustava za grijanje. U Sindikatu vojnika Slovenije sumnjaju na neredovito servisiranje naprava za prozračivanje, zbog čega bi onda dolazilo do povišene koncentracije škodljivih plinova i u unutrašnjosti oklopnjaka. Sindikat ide i dalje, pa postavlja pitanje što bi se dogodilo kad bi vojnik-vozač Valuka zbog utjecaja plinova zaspao u vožnji, budući da se ta vozila često može sresti i na slovenskim cestama, u normalnome prometu. Dok iz slovenskog kontingenta u KFOR-u za sada nije stigla niti jedna pritužba na Valuk, izgleda da ni trenutni problemi s vozilima neće utjecati na planirani skori odlazak slovenskih vojnika na Kosovo. Prema izjavama nadležnih, ukoliko se na kojem vozilu pronađe greška zbog koje bi se vojnici osjećali omamljeno, pregledat će se i sva preostala takva vozila.

Dnevnik napominje da ovo nije jedini problem Slovenske vojske s opremom. Naime, nakon više godina planiranja i najava, Ministarstvo obrane Slovenije na čelu s tadašnjim ministrom Romanom Jakićem potpisalo je krajem rujna 2013. godine ugovor o nabavi 6 tisuća vojnih kaciga. Nakon međunarodnog natječaja na koji se javilo ukupno 9 ponuđača (8 domaćih iz Slovenije i jedan strani), posao je dobilo ljubljansko poduzeće “Bene Commerce d.o.o.” ugovorivši prodaju tri tranše po 2000 kaciga, za 326.960 eura svaku. O tom poslu ukupne vrijednosti 980.880 eura uskoro se krenulo čuti brojne prigovore – među ostalim, javnost je nabavu novih kaciga smatrala potpuno suvišnom, dok je MORS, naravno, tvrdio da je nužna, budući je postojećim kacigama (od 2002. godine pribavljanim kacigama tipa ČV 610) istekao životni vijek određen certifikatom proizvođača, pa time i službena garancija sigurnosti njihove uporabe.

No, pred kraj prošle 2014. godine u medijima su se pojavile vijesti kako će Slovenska vojska zbog neupotrebljivosti spomenutih kaciga biti prisiljena aktivirati jamstva za njih svih 6 tisuća. Pokazalo se da su se kacige u upotrebi jednostavno počele raspadati, sigurnosne kopče se otvaraju kad ne treba, a unutrašnji dio kaciga se pri vožnji avionom jednostavno napuhne. Prema jamstvu proizvođača, kaciga bi morala izdržati pritisak do 12 tisuća metara, no vojnici su zbog nepodnošljivog pritiska i napuhavanja unutarnjeg dijela počeli te kacige skidati s glava već na 2 tisuće metara. Nakon što je Ministarstvo obrane reklamiralo kacige, proizvođač im je obećao zamijeniti ih o svom trošku, na što se još uvijek čeka.

Za razliku od prošlogodišnje, aktualna se ljetna sezona pokazuje temeljito različitom u resoru obrane RH. Kao prvo, manje je tragična, za razliku od prošle godine – kada je prvo 10. srpnja po tko zna koji put došlo do eksplozije na prostoru bivšeg vojnog skladišta Pađane (pri čemu je tragično stradao pirotehničar Odžak), da bi onda 14. kolovoza na Gašincima smrtno stradao i dragovoljni ročnik Marko Zalović. U međuvremenu, trajala je iznimno aktivna protupožarna sezona – gdje se gasilo širom Hrvatske, povremeno po tom poslu letjelo i iznad BiH, dok je skoro došlo i do pružanja protupožarne pomoći susjednoj Sloveniji. Već tada smo zapazili izuzetnu bliskost te kvalitetnu suradnju hrvatskog i slovenskog ministra obrane.

Do sada je ovogodišnje ljeto prvenstveno prošlo u sjeni Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Iako srećom nije bilo ni mrtvih, ali ni ozlijeđenih pri padu zrakoplova MiG-21 kod Velike Gorice 5. kolovoza, u nizu se navrata tu krenulo brzopotezno raspravljati o opstanku (ali ne i o smislu HRZ-a), dok je gašenje požara pomalo palo u drugi plan. Jednako je tako “u zaleđu” završila i međunarodna obrambena suradnja – koju gotovo da su u medijskome prostoru Lijepe naše zasjenile rasprave o tome da li ministar Ante Kotromanović smije, ili ipak ne smije izvanrednu press konferenciju na Zemuniku 6. kolovoza voditi u “japankama” (o čemu je MORH za tportal čak otposlao i službeno priopćenje 7. kolovoza). S druge strane, u isto to doba pada i jedan drugi događaj – o kojem službeno u Hrvatskoj nismo čuli ništa, a bilo bi zanimljivo da jesmo.

Naime, kako donose službene internetske stranice Ministarstva obrane Republike Slovenije:

Neformalna obrambeno-politička trilaterala

“Na poziv ministra obrane Republike Hrvatske večeras, 11. kolovoza, u Dalmaciji na neformalnom trilateralnom susretu okupili su se ministri obrane Republike Hrvatske Ante Kotromanović, ministar obrane Slovačke Republike Martin Glváč i ministar obrane Republike Slovenije Roman Jakič. Ministri su prije svega razgovarali o pripremama za nadolazeći NATO summit u Walesu, te o jačanju obrambene suradnje u široj regiji“.

Zlu ne trebalo, ovaj je susret završio ovjekovječen i fotografski – jednako kao što je ostao zabilježen i susret koji su Kotromanović, te načelnik GS OS RH Drago Lovrić odradili u četvrtak, 14. kolovoza 2014. godine, kada su u kompleksu MORH-a ugostili izaslanstvo Zastupničkog doma američkog Kongresa i Harolda Rogersa (predsjedavajućeg Kongresnog odbora za raspodjelu saveznih financijskih sredstava – House Appropriations Committee).

Pri svemu tome ispada da je Ante Kotromanović ujedno i jedan od rijetkih ministara Vlade RH koji je deklarirani period kolektivnog godišnjeg odmora Vlade RH (od 31. srpnja do danas, 18. kolovoza, ili uže gledano, od ponedjeljka 4. do nedjelje 17. kolovoza ove godine) proveo radno u punome smislu riječi. Čisto za primjer suprotne prakse, spomenimo da je u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova (MVEP) od početka kolovoza diplomatski kalendar posve prazan, jednako kao što je od početka kolovoza prestalo i osvježavanje službenih stranica Ministarstva svježim materijalima – dok resornoj ministrici nema ni traga ni glasa.

A kako to izostajanje s radnih dužnosti izgleda u praksi – najbolje je ilustrirao primjer izvanrednog sastanka EU ministara vanjskih poslova, kojeg je visoka povjerenica Catherine Ashton sazvala za prošli petak, 15. kolovoza. Dok se prošloga tjedna još nagađalo da bi ministrica Vesna Pusić ondje mogla biti prisutna – praksa je demantirala optimiste. Naime, Hrvatska je na tome skupu bila tek simbolično – od ukupnih 28 članica EU, njih 24 su na tom sastanku u Bruxellesu predstavljali ministri. Još su dvije države (Slovačka i Slovenija) bile predstavljene državnim tajnicima za Europu, a tek su dvije države – Cipar i Hrvatska – bila predstavljene na najnižoj razini, tek od svojih stalnih predstavnika pri EU (diplomat Mato Škrabalo). Na ovu ljetnu priču nadovezalo se očitovanje MVEP-a medijima: “Hrvatsku je zastupao stalni predstavnik jer i on može predstavljati državu“, uz navode da ti dužnosnici i inače ponekad zamijene ministre, kad su ovi spriječeni ili kad moraju ranije otići sa sastanka. Dok je nedvojbena činjenica da smo poslali onoga koga smo mogli i htjeli – pri tome, ujedno nije pojašnjeno ni kojim su to poslovima ministrica i njen zamjenik bili spriječeni (da podsjetimo ponovo – diplomatski kalendar na internetskim stranicama ministarstva je PRAZAN!), kao što nije podrobnije razložena ni okolnost da se zbog ranijeg odlaska sa sastanka može zamijeniti tek onoga koji je na spomenuti sastanak ipak u nekome trenutku i došao.

Sve ovo jasno pokazuje još jednom da praksa rada i odnosa s hrvatskom javnošću nije ista u svim resorima državne vlasti Republike Hrvatske. Jednako kao što nisu isti potezi štednje, pristup proračunskim sredstvima, a niti transparentnost njihovog trošenja i rada općenito. I sve to za iste plaće, na usporedivim radnim mjestima, te u istoj Vladi!

Da se intenzivna suradnja sa Slovenskom vojskom nastavlja,  pokazuje posjet generala Mate Pađena svom kolegi, zamjeniku načelnika Generalštaba Slovenske vojske, brigadiru dr. Andreju Ostermanu. U srijedu, 30. srpnja, general Pađen se najprije u Vojarni Jerneja Molana u Cerklju ob Krki sreo s pripadnicima slovenske 15. pukovnije vojnog zrakoplovstva, koji su mu predstavili nove sposobnosti tamošnjeg aerodroma. Riječ je o aerodromu koji je već neko vrijeme u postupku obnove i rekonstrukcije, koja je počela izgradnjom novih hangara, obnovom uzletno-sletne piste i ugradnjom modernih navigacijskih sustava. Kako je rekao ministar obrane Slovenije Roman Jakič u nedavnom intervjuu za Obris.org, do obnove ne bi došlo da nema NATO-a:

„Nama je NATO investirao u NATO aerodrom, vojni aerodrom Cerklje ob Krki, oko 60 milijuna eura, on ga je u suštini sagradio. Mi smo dali…jedan dio je naš, ali znate, s tim… Svi izvođači (radova, op.a.) koji su u Cerklju su slovenski izvođači – znači, NATO je investirao u slovensko gospodarstvo. Još se uvijek radi, a jedino tamo rade još ovi naši građevinari, jer svuda su već na neki način propali.“

Jednom kada se u potpunosti obnovi, aerodrom u Cerklju ob Krki služit će prije svega potrebama Slovenske vojske, kao i NATO-savezu.

Nakon Cerklja ob Krki, general Pađen se u Vojarni Boštjana Kekeca u Bohinjskoj Beli upoznao s radom 132. planinskog puka u Multinacionalnom središtu izvrsnosti za planinsko ratovanje. Hrvatska mu je pristupila u ožujku ove godine, a Vlada RH je to potvrdila prije nešto više od 2 tjedna.

Nakon Bohinjske Bele, zamjenik načelnika GS OS RH general Pađen nastavio je svoj obilazak Slovenske vojske susretom s pripadnicima Centra vještina pri Centru vojnih škola u Vojarni Janka Premrla Vojka u Vipavi. Tamo mu je predstavljena misija i zadaća Centra, kao i provođenje temeljne obuke za vojnike Slovenske vojske. Napomenimo i da je ovo jedna od prvih inozemnih promocija generala Pađena kao novog direktora Glavnog stožera OS RH – što je novokreirana dužnost koju od 1. lipnja ove godine obavlja ovaj donedavni zamjenik načelnika GS OS RH zadužen za operacije.

NATO-centar izvrsnosti za brdsko ratovanje, kojeg uspostavlja susjedna nam Slovenija, a Hrvatska je jedna od zemalja članica, djelovat će kao institucija za promicanje povezivanja različitih oružanih snaga međusobno, ali i s akademskom zajednicom te s obrambenom industrijom. On će raditi i na jačanju te zajedničkom razvoju politika, doktrina i koncepata – pri čemu, osim zemalja članica NATO-saveza, u tom Centru izvrsnosti mjesta ima i za države pridružene kroz Partnerstvo za mir.

To su veleposlanici akreditirani u Sloveniji mogli čuti u četvrtak, 19. lipnja, na predstavljanju postupka ustanovljavanja NATO-ovog Centra izvrsnosti za brdsko ratovanje, koje je organiziralo slovensko Ministarstvo obrane na čelu s tehničkim ministrom Romanom Jakićem. Slovenija je Centar formalno počela ustanovljavati na osnivačkoj konferenciji u svibnju ove godine, druga konferencija bit će u listopadu, dok se u prosincu ove godine očekuje potpisivanje memoranduma država-sudionica. Bude li sve teklo po ovom rasporedu, brigadir Miha Škerbinc, zapovjednik 1. brigade Slovenske vojske i vođa ekipe koja uspostavlja Centar, očekuje da će postupak akreditacije završiti u svibnju sljedeće godine. Trenutno širom svijeta postoji 18 NATO-centara izvrsnosti, a još 3 su u postupku akreditacije.

Iako je još za vrijeme SFRJ Slovenija bila prostor na kojem se prakticiralo obuku za brdsko ratovanje – ni u međuvremenu ta orijentacija nije nestala. Tako je Slovenija još 1996. osnovala Brdsku školu Slovenske vojske, da bi 8 godina kasnije, 2004. godine, NATO-vo Zapovjedništvo za transformaciju (Allied Command Transformation) Sloveniju je prepoznalo kao partnera koji može aktivno sudjelovati u razvoju vojnog planinarenja kao nišne sposobnosti. Slovenska je vojska, zajedno s partnerskim zemljama, 2011. godine osnovala Multinacionalni centar izvrsnosti za brdsko ratovanje, što je bio i svojevrsni međukorak do formiranja NATO-centra izvrsnosti za ovu specijalnost. U tom Multinacionalnom centru aktivno je sudjelovalo 20 država članica Saveta, 9 država članica Partnerstva za mir, te 3 druge države. Njihovih gotovo 1600 pripadnika oružanih snaga obučavalo se u brdskom ratovanju,  na 56 različitih obuka. Odluku o osnivanju NATO-vog Centra izvrsnosti u Sloveniji ove je godine poduprla Vlada Republike Slovenije, prepoznajući Centar kao doprinos povećanju interoperabilnosti zemalja-članica NATO-a i partnerskih država na području brdskog ratovanja. Ujedno, ovakva se specijalizirana orijentacija dobro uklapa i u aktualne procese transformacije unutar Saveza, budući da njome Slovenija svojim saveznicima pruža mogućnost suradnje, a pomaže i pri stjecanju te održavanje jedne zahtjevne vojne sposobnosti na kombiniran i partnerski način.

Usprkos pojedinim službenim najavama, koje su povratak glavnine pripadnika Slovenske vojske iz Afganistana fiksirale za kraj lipnja, većina 20. kontingenta Vojske Republike Slovenije iz misije ISAF vratila se proteklih dana – između 3. i 5. svibnja ove godine. Svečanost dočeka pripadnika posljednjeg slovenskog kontingenta u misiji ISAF održana je jučer, u Vojarni generala Maistra u Mariboru. Uz još uvijek aktivno političko vodstvo – premijerku Alenku Bratušek te ministra obrane Romana Jakiča, prisutne su pozdravili i načelnik Glavnog stožera Slovenske vojske brigadni general Dobran Božič, te brigadir Milan Obreza, zapovjednik Združenog operativnog centra. To, barem za sada, predstavlja kraj desetgodišnjeg djelovanja Slovenske vojske u Afganistanu – misije započete u proljeće 2004. godine. Dok je brojnošću najveći slovenski kontingent podno Hindukuša brojio 93 pripadnika, od ovogodišnjeg je siječnja tamo boravilo ukupno oko 35 osoba, od toga dva civila te ostatak djelatnih vojnih osoba.

Glavnina slovenskog kontingenta bila je smještena na prostoru Regionalnog zapovjedništva Zapad i oslonjena na partnere iz Italije – koncentrirana u bazi “Arena”, smještenoj u sklopu zračne luke Herat (oko 15 kilometara južno od grada Herata). Ondje je bio centar slovenske nacionalne logističke ćelije, a obavljan je i dio radnih zadataka – Slovenci su tu mentorirali afganistansku bojnu inženjerije, korpusno zapovjedništvo, te afganistanske policijske snage. Uz to je Republika Slovenija imala i predstavnike u zapovjedništvu misije ISAF, NATO HQ u Kabulu – gdje će četvorica pripadnika Slovenske vojske ostati na dužnosti još neko vrijeme (vjerojatno do kraja lipnja, kako je bilo i planirano), ne bi li ih onda ljetos zamijenila tek dva pripadnika – za koje se planira ostanak u Afganistanu do kraja tekuće godine.

U misiji ISAF Slovenska vojska sudjeluje od 25. veljače 2004. godine, kada je u Afganistan stigla prethodnica prvog kontingenta Slovenske vojske. Od ožujka te iste godine pa tijekom narednih deset godina, njihove su se zadaće razvijale – od zadataka izviđanja (otpočeto 2004.), preko osiguravanja prostora (2005.), mentoriranja lokalnih postrojbi (2010.), i savjetovanja (od 2012.), te specijalnih djelovanja u koja se krenulo tijekom 2013. godine. Ukupno, kroz Afganistan je do povratka prije nekoliko dana prošlo ukupno 1296 pripadnica i pripadnika Slovenske vojske, te još i 13 civilnih stručnjaka (od čega neki i u više navrata). Ti su ljudi radili na područjima obrane, veterinarske medicine, humanitarnih djelovanja, financija i carine, obrazovanja, ljudskih prava i pravosuđa. Uz to, tijekom prvih godina slovenskog djelovanja, bio je zapažen i rad ukupno 17 slovenskih vatrogasaca, koji su u sklopu četiri rotacije djelovali na prostoru zračne luke u Kabulu. Zaključno, napomenimo i da su tijekom svojih deset godina u misiji ISAF slovenske snage u Afganistanu imale i ponešto incidenata – u nizu  ranjavanja zapažene su bile situacije iz srpnja 2005. (nalijetanje vozila HMMWV na minu), iz svibnja 2011. (napad na PRT, jedan ozlijeđeni civil), iz studenog 2013. (napad na skupinu) i krajem siječnja ove godine (ranjavanje vojnika, koji je ipak bio prisutan pri jučerašnjoj proslavi povratka čitavog kontingenta iz misije ISAF).

U svom obraćanju okupljenima, premijerka Bratušek istaknula je i napredak koji je obilježio slovensko djelovanje u misiji ISAF – od početnih aktivnosti zaštite prostora te donacija borbene opreme i naoružanja, do postupnoga širenja suradnje s vojnim, civilnim i lokalnim vlastima u Afganistanu (mentoriranje na raznim područjima, civilni projekti u lokalnim zajednicama, uz sve više savjetovanja s afganistanskim vlastima). Sve je to pozitivno utjecalo i na Slovensku vojsku – nametnuvši njenim snagama niz i sve kompleksnijih logističkih izazova. Na te aspekte slovenskoga djelovanja u Afganistanu posebice se osvrnuo i brigadir Milan Obreza, istakavši uz logističke i niz operativnih izazova koje je donijelo slovensko mirovno djelovanje u Afganistanu.

Na pitanje koje se nameće, “Što dalje, nakon kraja 2014. godine, po pitanju Slovenije i Afganistana?” – još nije moguće dati jednoznačan odgovor. Za razliku od Hrvatske, gdje se već u nizu navrata moglo čuti i ponešto detalja o nastavku djelovanja u Afganistanu, Republika Slovenija je tu bitno suzdržanija. Kako se moglo čuti 17. travnja ove godine, po povratku ministra obrane Romana Jakiča s nenajavljene jednodnevne posjete Afganistanu i ondje aktivnim slovenskim postrojbama – Slovenija tu gleda biti dio međunarodnih napora. Konkretnije – prvo se očekuje potpisivanje Sigurnosnog sporazuma Afganistana i SAD, kojem bi slijedio i poziv afganistanskih vlasti svekolikim međunarodnim partnerima da ostanu aktivni u toj državi i nakon završetka misije ISAF. Tek bi takav poziv predstavljao pravnu osnovu Vladi Republike Slovenije da na njegovu temelju odluči i o nekakvom daljnjem slovenskom sudjelovanju u aktivnostima podno Hindukuša nakon 2014. godine.

Nedavni posjet slovenskog ministra obrane Romana Jakiča Ministarstvu obrane RH bio je dobar povod za razgovor o aktualnim pitanjima, kako o slovenskoj obrani tako i o obrambenim odnosima Slovenije i Hrvatske. Jakič je na čelu MORS-a tek godinu dana, i tijekom tog razdoblja uspostavio je vrlo dobar odnos sa svojim hrvatskim kolegom Antom Kotromanovićem. No kao i Kotromanović, tako se i Jakič suočava sa sve manje novca za obranu, i sve većim potrebama, naročito kada su u pitanju modernizacija i opremanje.

U utorak i srijedu bili ste prvi puta u službenom posjetu Hrvatskoj, te je potpisan plan bilateralne suradnje za ovu godinu. Koji su to projekti između Hrvatske i Slovenije na području obrane koji će se vidjeti možda već do ljeta, ili u svakom slučaju do kraja godine?

Bio je to lijep dan zato što je to prvi službeni posjet mene kao ministra kod ministra Kotromanovića. Zadnji takav posjet, na razini ministra, bio je 2012. u Ljubljani kod mog  prethodnika. Mi smo ustanovili da bilateralno vrlo dobro surađujemo, da je realizacija dogovora koje smo imali prošle godine (znači za 2013.) bila realizirana od 72-73 posto – to je vrlo veliki postotak u usporedbi s ostalim državama s kojima surađujemo. Potpisali smo sporazum za ovu godinu za 32 projekta – ta 32 projekta idu kroz cijelu paletu konkretnih dogovora, najviše na području radiološko-biološko-kemijske obrane, logistike, inspekcije na području obrane, obavještajnih djelatnosti… Ne bih išao u detalje, ali znači sva područja, uključujući i edukaciju. U tom pogledu smo vrlo zadovoljni jer je došlo i do poziva da jedan Slovenac, od 3 vanjska,  ide na novi preddiplomski studij na Vojno učilište u suradnji sa civilnim programom, da ga tamo naprave za jednog dobrog dočasnika na tom kvalitetnom edukacijskom treningu.

Hoće li se suradnja između Hrvatske i Slovenije širiti i na području zaštite i spašavanja – to je u posljednjih godinu dana, pogotovo kada su u pitanju prirodne nepogode, bilo dosta aktualno?

Da, stvarno aktualno i vrlo efikasno, bar što se tiče komunikacije. Iako nemamo legalnog okvira u kojem bi to definirali, napisana pravila oko suradnje na tom području, moram reći da je do sada sve bilo super napravljeno. Ja se sjećam prošle godine vrlo brze reakcije ministra Kotromanovića i Vlade RH kad je trebalo poslati kanadere. Gorjelo je na Krasu, hvala Bogu – nije trebalo. Hrvatsko Ministarstvo obrane ima  kanadere, u Sloveniji su pod Ministarstvom obrane i vatrogasci, i civilna zaštita, a mi jedino možemo gasiti s helikopterima. Zato što nemamo druge mogućnosti mi moramo uvijek pitati ili Talijane ili Hrvate. Mislim da Hrvatska ima sporazum s BiH što se tiče ulaska kanadera u zračni prostor susjedne države, mislim da je dubina njihovog ulaska 30 kilometara, a mi smo pričali s ministrom Kotromanovićem da bi napravili 50 kilometara. Čak smo sad i u EU i u NATO-u zajedno… Onda sada kad je bila ova prirodna katastrofa s tim ledom i ledolomom – vi ste imali u Gorskom kotaru, mi smo imali pola Slovenije bez struje skoro više od tjedan dana. Među prvima nam je u pomoć priskočila Hrvatska s generatorima električne energije, a mi smo pomogli s protupoplavnim vrećama za poplavu koja je bila u Karlovcu. Ideja je da bi napravili nešto više u tom zakonskom smislu, ali već i sada, bez tih zakonskih regulativa, dosta dobro surađujemo kad je u pitanju reakcija na prirodnu katastrofu.

Ima li nekih prepreka da se taj zakonski okvir dogovori u neko dogledno vrijeme, recimo do početka protupožarne sezone?

Ne. To ćemo probati ubrzati, ali treba napraviti baš zbog dozvole ulaska u zračni prostor susjedne države  Da bi napravili taj proces najotvorenijim, da se može – kad je požar – odreagirati odmah.

Hrvatskoj je, s druge strane, jako zanimljiv slovenski Centar za brdsko ratovanje. Prošlog mjeseca je potpisano pismo namjere. Da li je time sada Hrvatska postala punopravna članica i što on zapravo može ponuditi Hrvatskoj?

Vrlo nam je drago da je Hrvatska pristupila s pismom namjere i da je već potvrdila da će od 12.  do 15. svibnja doći na osnivačku skupštinu, gdje će postati punopravna članica.

Znači, sljedećeg mjeseca?

Da. Mi smo zakazali taj sastanak da dođu sve države koje su odreagirale na pozivno pismo unutar NATO-a. I Hrvatska je od samog početka bila tu prisutna. Što je prednost? Prednost je u tome što će Hrvatska, zajedno sa Slovenijom i ostalim državama koje će surađivati kao punopravne članice, kreirati standarde i politiku oko brdskog ratovanja, što znači razvijanje svih obrambenih politika na tom području. To uvijek taj centar izvrsnosti daje, na neki način, za cijeli NATO – naglaske kako ići. Npr. mi idemo, ako pitate, čak u smjeru industrije – ELAN je već razvio prototip složive skije koja može biti u ruksaku, itd. Tako da gledamo unaprijed, i vrlo smo sretni da će Hrvatska biti s nama u tome. Tako da je to jedan od pluseva. Bit ćemo kreator politika i standarda na tom području – znači standardizacija što se tiče brdskog ratovanja će biti rađena, ili kreirana, ili sugerirana od strane takvog centra.

Jedna malo manje vesela tema – Godišnje izvješće o spremnosti Slovenske vojske. Nedavno ste ga predstavljali predsjedniku Pahoru, isto vas čeka i pred Odborom za obranu Državnog zbora. Bilo je tu dosta alarmantnih upozorenja da je zbog proračunskih rezova Slovenska vojska došla na najnižu razinu operativnih mogućnosti. Da li imate mehanizama da zaustavite te proračunske rezove barem do kraja ove godine ili će tu stvari i dalje ići nizbrdo?

Mehanizam je politika, politika kreira proračun, proračun je u okvirima koje parlament na prijedlog Vlade potvrdi ili ne potvrdi. Ja bih bio zadovoljan da proračun koji smo već usvojili za 2014. i 2015. ostane takav kakav je, jer u tom proračunu stvarno smo smanjili u usporedbi s 2013. godinom, ali barem za 2015. za malo – 2, 3, 4 milijuna više proračuna. Što se tiče izvještaja – imate pravo, mi smo Predsjedniku, kao što svake godine prezentiramo, pokazali kakvo je u 2013. bilo stanje. Stanje je takvo da više ne režemo, kao što bi rekli, salo, nego počeli smo rezati meso i mišiće tog sustava, i da smo u suštini došli do nekog nivoa gdje bi morali ili na tom nivou se održati ili razmišljati o alternativama kako sa sumom, s tim proračunom, napraviti maksimalno. Problem toga kako napraviti maksimalno je unutarnja reorganizacija koja bi bila moguća sa smanjivanjem broja zaposlenih u civilnom i vojnom osoblju. Problem je ići u takvu reorganizaciju ako novac neće ostati u Ministarstvu. A u Ministarstvu je problem u tome kakva je podjela te financijske strukture. Na žalost, u ovom trenutku 80 posto trošimo na osoblje, znači na osobna primanja, samo 17 posto imamo – to i nije toliko slabo – 17 posto za održavanje, a najveći problem je što imamo samo 3 posto za modernizaciju. Jedino što radimo, u suštini, je da ne kupujemo ništa novo, vozni park nam je star… Tih 3 posto, što radimo sad, i to je moja politika, ulažemo u osobnu zaštitu vojnika, posebno onih koji idu u misije. Znači, vojnici koji su vani su maksimalno opremljeni. Ne režemo direktno u profesionalnu Slovensku vojsku, nego režemo oko njih, znači na ljudima koji imaju ugovore sa Slovenskom vojskom, tako da smo smanjili broj ljudi koji imaju ugovor, koji su civili, u prošloj godini na račun toga da bi prišparali nešto.

Koliko ti proračunski rezovi utječu ili u hodu smanjuju tempo preustroja SV koji je započet još prije nekog vremena?

Taj preustroj bi se trebao završiti 2018. godine. 2013. bila je prihvaćena ta nova reorganizacija SV, gdje smo se odlučili da imamo 2 jednakopravne brigade (1. i 72.). Normalno, proračunski rezovi utječu puno, sve je prilagođeno… Ako imaš samo 3 posto modernizacije ne možeš investirati u neku novu mehanizaciju, u neku novu infrastrukturu koju bi želio, koja bi mogla slijediti stručna razmišljanja kakva bi trebala biti SV unutar NATO-a, važne su i naše obveze koje imamo prema našim partnerima u NATO-u i u EU. Baš zbog te realne situacije, trebat ćemo razmišljati o redefiniciji nekih strateških dokumenata u Sloveniji, koji će morati odražavati i aktualnu financijsku situaciju.

Kriza također utječe i na socijalni položaj slovenskog vojnika. Bila je o tome tematska rasprava na Odboru za obranu DZ-a. Koji je omjer – da li je kriza više utjecala na to da je povećan interes za posao u vojsci, ili je više utjecala da zbog teškog stanja u obrani je sve veći odljev vojnika iz obrambenog sustava?

Odljev je, prema statistici koju gledamo, u prosjeku isti kakav je bio do ovih posljednjih godina. Tu je komparacija s Hrvatskom vojskom npr. različita. Slovenska vojska je dio javnog sustava, sustava javnih službenika. Znači, mi smo u istim kategorijama kao i svi drugi u zdravstvu, školstvu, znači javnoj upravi. I SV u suštini dijeli sudbinu svih zaposlenih u javnoj upravi, što znači da su plaće zamrznute, naprotiv – socijalnim dijalogom smo došli do sniženja troškova. Teška je situacija još zbog jednog fakta – u prošlosti se nije gledalo gdje vojnici SV imaju prebivalište i gdje je njihova služba. I budući su se neki vozili od Murske Sobote u službu u Kranj, imali su osobni dohodak, osnovu koja je normalno izračunata kao i svi osobni dohodci u javnoj upravi – ali su dobivali dodatak na prijevoz, koji je nekada bio čak viši od samog osobnog dohotka. Zbog reorganizacije i zbog želje, da bi se snizili troškovi, i da vojska ne bi bila izložena vožnji od npr. Murske Sobote do Kranja, mi smo s reorganizacijom počeli premještati vojnike, da budu bliže i obitelji i službi. Ali im je pala ta kilometraža, za koju svatko od nas misli da je to dio njegove plaće, ali nije, i ostala im je osnovna plaća. Problem je bio još jedan. Imali smo i posebne tečajeve za ljudi koji su išli van, znači na 6 mjeseci u kontingent ili u Afganistan, Kosovo, Libanon ili bilo gdje, gdje je do 3 puta viša plaća. Znate kako je, ljudi su počeli na tu plaću uzimati kredite, a kad su došli natrag u Sloveniju – vratili su se na osnovu. I onda su se financijski preračunali, i to je stvarno problem u SV.

Da li se u ijednom trenutku razmišljalo da Hrvatsko ratno zrakoplovstvo sudjeluje u nadzoru slovenskog neba zajedno s Talijanima i Mađarima? Razmišlja li se u Sloveniji o pridruživanju ovoj Srednjoeuropskoj inicijativi zajedničke nabave zrakoplova, ako do nje dođe?

Ovaj prvi dio pitanja treba postaviti hrvatskom Ministarstvu,ministru i Hrvatskoj vojsci, jer je to suverena odluka same države – hoće li sudjelovati unutar NATO-a. Što se tiče ove inicijative zajedničke nabave zrakoplova, Slovenija to za sada nema u planu. A kada pričamo o različitim zajedničkim narudžbama – mislim da bi bilo dobro da bi išli u neke zajedničke nabave. Svi naši i avioni i brodovi, ako hoćete, i mehanizacija – će se istrošiti. A o zajedničkom ulaganju u zrakoplovstvo, na primjer, bar u ovom trenutku ne razmišljamo o tome, … Ali, u perspektivi, budući da pričamo o regionalnoj suradnji, o inicijativama “pooling&sharing”, “smart defence” i tako dalje. ..U ovom trenutku, na primjer, mi nismo ni pokrenuli nikakve akcije. Znamo za tu želju Republike Hrvatske, poštujemo je i razumijemo ju,  ali nismo u mogućnosti, financijski, da bi išli u takav projekt u ovom trenutku. Ali u perspektivi – ja mislim da to je budućnost, udruživanja… Baš smo o tome pričali s ministrom Kotromanovićem – on je rekao: “Zašto nismo prije deset godina zajedno kupili Role 2? Vi ste je sami kupili, 10 milijuna eura ste za nju platili…” Ja sam tri stvari pokrenuo – naš Falcon sam digao u zrak. Naš brod – pola flote – nam je bio na Lampedusi. I Role 2 smo sad postavili… Bolnica Jesenice, njen odjel hitne pomoći će biti u rekonstrukciji – za cijelu godinu ćemo im besplatno postaviti Role 2. Zato da će i naši trenirati… mi imamo sve vanjske, sve doktore, i većina ih je iz te bolnice. Baš smo se dogovorili s Antom Kotromanovićem da ekipa dođe pogledati, da vide kako to funkcionira, i da vidimo da li bi mogli uključiti i hrvatske doktore – da dođu na neku edukaciju kako raditi u takvim uvjetima unutar Role 2. Jer to je u biti mali klinički centar. To je kompletna traumatologija, u tim mobilnim jedinicama…

Moram vas na kraju pitati ono što vas svi pitaju – koliko vas aktualna istraga ometa u funkcioniranju i obavljanju dužnosti ministra obrane? Rekli ste da nećete dati ostavku sve dok i ako dođe do podizanja optužnice – ostajete li pri tome?

Budući se istraga odnosi na nešto što je bilo prije mog mandata, znači kad sam bio u službi direktora jednog javnog poduzeća, u suštini ne utječe na sam rad Ministarstva, i to vam mogu potvrditi da sam vrlo suveren i da se nisam dao smesti što se tiče rada, i isto tako sam angažiran, ambiciozan i radim. Ali sam postavio jedno pravilo koje u Sloveniji još nije postavio nitko – ja sam rekao da ću, kad bude podignuta pravomoćna optužnica, u tom trenutku odustati kao ministar obrane, jer se ne vidim da bih na sud kao optuženi išao u funkciji ministra. Kod nas su i neki kao predsjednici Vlade išli kao optuženi, na kraju i osuđeni u prvom stupnju, tako da ću ja držati svoju riječ. I zato me slovenski novinari na neki način ne pitaju više to pitanje, jer sam postavio neku crvenu crtu koja do sada nije bila postavljena i koju su razumjeli kao korektnu. Iako, čak i kad si optužen još nisi kriv, ali sam ja rekao da ako bude optužnica… Znate, u Sloveniji je uvijek tako, barem se u zadnje vrijeme vidi, da su sve te sumnje na neki način mehanizam političke diskreditacije i diskvalifikacije, i upotrebljavaju se kao oružje u političkoj maniri, što je ne odobravam, ali došlo smo do takvog stupnja gdje je to sad folklor. Ja sam rekao – ako će sud imati osjećaj da su stvarno bile neke nepravilnosti koje treba razjasniti i sud mora odlučiti da li je bilo nešto pravilno protuzakonito ili ne – tad ću odstupiti. Držat ću riječ.

To su bila moja pitanja, ne znam želite li vi još nešto dodati?

Ja bih samo želio da se zna da na području obrane i zaštite imamo stvarno dobru suradnju između država. Mi se maksimalno držimo svojih dogovora, osjeća se ta pozitivna klima, to kažu svi, i statistički se vidi da stvarno dobro surađujemo. Moj prethodnik nije toliko gledao na ovaj dio Europe, više je bio zainteresiran gledati kao što su gledali prije – samo prema zapadu. Meni je interes da razvijamo dobrosusjedske odnose, i da je bitno da i Slovenija i Hrvatska mogu biti faktor u sigurnosti i stabilizaciji te regije. I tako smo počeli, i mislim da je super.

Vi ste zapravo neobična kombinacija – Kotromanović ratnik, vi pacifist.

Da, možda baš i zato. Ja pacifist, da, on general. Istina je, ja jako cijenim kolegu Kotromanovića, On stručno sve zna što se vojske tiče, stvarno je dobar u tome. Možda smo i zato dobra kombinacija – ja sam više političar i orijentiran na međunarodnu suradnju i odnose. Sad su nas počeli slušati. Velike zemlje NATO-a, pogotovo ministri kao Chuch Hagel, slušaju naše mišljenje kad je Zapadni Balkan u pitanju.

Radnom večerom koju je sinoć za slovensku delegaciju priredio ministar obrane RH Ante Kotromanović, njegov kolega iz susjedne Dežele Roman Jakič započeo je službeni posjet Hrvatskoj. Glavnina programa odvijat će se danas, a ključna aktivnost je potpisivanje bilateralnog sporazuma o suradnji na vojnom i obrambenom planu u 2014. godini. Radi se o ukupno 32 planirana zajednička projekta, s naglascima na vojnom obrazovanju i osposobljavanju, suradnji mornarica, te na zajedničkom sudjelovanju na vojnim vježbama. Osim MORH-a, Jakič će posjetiti još i saborski Odbor za obranu, gdje će ga primiti predsjednik Odbora Tomislav Ivić, potpredsjednicu Vlade i ministricu vanjskih poslova RH Vesnu Pusić, HVU „Petar Zrinski“, te će posjet okončati odlaskom na Pantovčak i razgovorom s predsjednikom RH Ivom Josipovićem.

Uzvratna posjeta

Iako su danas odnosi između hrvatskog i slovenskog ministra obrane vjerojatno na najvišoj razini ikada, Jakičev je posjet Hrvatskoj zapravo uzvratni, nakon gotovo dvije godine stanke. Ante Kotromanović u službenom posjetu Ministarstvu obrane Republike Slovenije bio je u lipnju 2012. godine, kada je na čelu MORS-a bio Aleš Hojs, a posjetio je i Odbor za obranu Državnoga zbora RS. U tom trenutku godišnje se provodila 41 zajednička vojna i obrambena aktivnost – među ostalim i u kontroli zračnog prostora, obavještajnoj djelatnosti, u topništvu, logistici, novačenju kadrova i brojnim drugim područjima. No kriza i smanjenje obrambenih proračuna obiju zemalja očito su utjecali i na rezanje broja zajedničkih aktivnosti. Unatoč tome, Slovenija je, uz Poljsku, Njemačku i Italiju, europski partner s kojim OS RH imaju najveći broj realiziranih aktivnosti obrambene suradnje.

Osim što su potpisali Plan bilateralne suradnje na obrambenom i vojnom planu u 2014. godini, dvojica ministara i pripadajuće delegacije porazgovarali su jutros o međusobnoj intenzivnoj i uspješnoj suradnji, ali i o tome kako aktualni obrambeni i sigurnosni izazovi, kao i trenutna financijska situacija, pozivaju na aktivno traženje novih mogućnosti, usmjerenih prije svega na uspostavljanje i jačanje zajedničkih sposobnosti. U predstojećem razdoblju posebna će se pažnja posvetiti mogućnostima suradnje na području vojnog obrazovanja i obuke u kontekstu zajedničke vojne vježbe čiji je cilj poboljšanje povezivanja i interoperabilnosti.

Konkretna suradnja

Pripadnici SV na vježbi ŠTIT 14

Tako je u prvoj polovici travnja na rtu Kamenjak održana međunarodna vojna vježba “ŠTIT 14”, s ciljem osiguravanja osposobljenosti i uvježbanosti topničkih i raketnih postrojbi protuzračne obrane. Na toj su vježbi po prvi puta sudjelovali i pripadnici Slovenske vojske, njih ukupno 80:

 “Uspostavili smo i zajedničku logističku bazu, što je u skladu s NATO-ovim konceptom Pametne obrane, a na ljeto ćemo to nadograditi još jednom zajedničkom vježbom – Immediate Response 2014“,

najavio je tada brigadir Milan Žurman, zapovjednik logističke brigade Slovenske vojske.

Osim toga, pripadnici SV redovito pohađaju tečajeve s područja međunarodnih operacija i misija, kao i tečajeve za vojne promatrače UN-a (UN Military Observer Course), a isto tako dolaze i na školovanje na HVU. Slovensko Ministarstvo obrane će u narednoj akademskoj godini uputiti jednog dočasnika na novi dodiplomski obrazovni program, a ministar obrane RH ponudio je i mogućnost školovanja na novim pomorskim programima.

Kao primjer dobre suradnje, ministar obrane Slovenije Roman Jakič istaknuo je sudjelovanje obje države kao organizatore i domaćine trogodišnjeg ciklusa međunarodne vojne vježbe “Immediate Response”, s ciljem osiguranja stabilnosti i sigurnosti u regiji jugoistočne Europe, kao i poboljšanja pružanja operativne sposobnosti i interoperabilnosti. Vježba će se po prvi puta održati u kombinaciji s vježbom zaštite od prirodnih i drugih nesreća “Shared Resilience”.

Potpisivanjem Pisma namjere, Hrvatska je prošlog mjeseca pristupila Multinacionalnom centru izvrsnosti za brdsko ratovanje u Bohinjskoj Beli, koji je u procesu transformacije u NATO Centar izvrsnosti. Ministar Jakič je Hrvatsku pozvao da sudjeluje i u projektu regionalne škole kontrolora za navođenje borbenih djelovanja iz zraka (JTAC), koju Slovenija u suradnji sa SAD-om uspostavlja u Cerklju ob Krki. Danas se razgovaralo i o mogućnostima daljnje suradnje na području NBK-obrane u okviru jačanja sposobnosti NATO-saveza, kao i o jačanju suradnje na području vojne industrije, u čemu bi trebala pomoći i uspostava tzv. letećih vojnih izaslanika (nakon što su oni stalni ukinuti prije samo nekoliko godina).

Razgovaralo se i o nastavku integriranih regionalnih sastanaka ministara obrane, koji je prošle godine po prvi puta organizirala Slovenija, a ove će godine domaćin biti Crna Gora. Kad je ta bivša republika SFRJ u pitanju, i Jakič i Kotromanović su se složili da je ona najozbiljniji kandidat za članstvo u NATO-u, te da je nastavak politike otvorenih vratiju najbolja garancija dugoročne stabilnosti u regiji.

Tako je, nakon što je saslušao Jakičevo izvješće, i sam Borut Pahor priznao da je spremnost Slovenske vojske u 2013. slabija u odnosu na prethodnu godinu, a glavni krivac tome je smanjenje financijskih sredstava. Usprkos tome, smatra Pahor, Slovenska je vojska ipak spremna za izvršenje većeg dijela planiranih mirnodopskih zadaća, kao i za sudjelovanje u međunarodnim operacijama, te u zadaćama zaštite i spašavanja.

„Slovenska je vojska jedan od onih segmenata države koji je u zadnjih 6 godina najviše pod udarom financijskih rezova, jer su se sredstva tijekom posljednjih 6 godina smanjila za 40 posto, što je dovelo do slabije osposobljenosti, zastoja u modernizaciji, minimalnih sredstava za održavanje, zastarjele opreme. Zato je i krajnji rezultat – smanjenje sposobnosti za obavljanje zadaća“,

rekao je Pahor ocijenivši kako je SV dostigla najnižu razinu operativnih mogućnosti, što bi trebalo uzeti izuzetno ozbiljno.

S Pahorovom ocjenom složio se i ministar Jakič, kazavši kako svi pokazatelji upućuju na to da je smanjenje financija utjecalo na sve segmente rada i života Slovenske vojske u 2013., te da taj trend treba zaustaviti prije nego dosegne crvenu crtu nakon čega će biti teško osigurati sigurnost građana. Drastično smanjenje obrambenog proračuna, složio se Jakič, dovelo je do smanjenih ulaganja i modernizacije, kao i do negativnih trendova u održavanju opreme i kadrovskoj strukturi.

Na Jakiča se nadovezao i načelnik Generalštaba SV general Dobran Božič:

„Manje nije više, a sigurno nije ni bolje. Mi smo vjerojatno blizu one granice kada je naša sigurnost samo još u rukama saveznika. Savezništvo nudi sigurnost, i zbog NATO-a smo danas sigurni“,

No unatoč tome, SV je održala svoje sposobnosti na području međunarodnih operacija i misija, kao i na području sudjelovanja u zaštiti i spašavanju.

General Dobran Božič, načelnik Generalštaba SV

Kao vrhovni zapovjednik oružanih snaga, Pahor ima obvezu davanja smjernica za 2014. godinu. Tako je Jakiču i Božiču naredio da osiguraju sigurnost pripadnicima SV u operacijama i zadaćama kod kuće i u inozemstvu, da nastave s osposobljavanjem pojedinaca i postrojbi, te s izmjenama zakonske regulative obrambenog sustava, kako bi se završila transformacija SV.

Zanimljivo je, međutim, da je Jakič najvećim dijelom citirao ocjenu spremnosti slovenskog obrambenog sustava koju je prezentirao i prošle godine za godinu 2012. I tada je predsjedniku države rekao da su „najveći problem niska proračunska sredstva, koja utječu na pripravnost Slovenske vojske i nižu ocjenu od one koja je bila godinu dana ranije“. I predsjednik te vrhovni zapovjednik posegnuo je za uobičajenom frazom, a to je da niža ocjena ipak nije utjecala na pripravnost, osposobljenost i sigurnost pripadnika SV u međunarodnim misijama i operacijama, kao ni na sudjelovanje u zaštiti i spašavanju.

Godinu dana nakon dolaska na mjesto ministra obrane Slovenija, Roman Jakič sazvao je press-konferenciju i na njoj izložio što je radio u proteklom razdoblju, i kakvi su mu planovi do kraja ove godine. Od dosadašnjih prioriteta izdvojio je međunarodnu suradnju, prije svega podršku zemljama Zapadnog Balkana (prvenstveno Crnoj Gori) u provedbi obrambenih reformi i uključivanju u euroatlantske integracije, te prvi Sveobuhvatni regionalni ministarski sastanak (sastanak zemalja-članica Američko-jadranske povelje – A5, i Inicijative za suradnju u jugoistočnoj Europi – SEDM), koji se u listopadu 2013. održao na Brdu kod Kranja.

Siječanj ove godine bio je posebno intenzivan, pa je Sloveniju, povodom 10. obljetnice njenog članstva u Savezu, najprije posjetio glavni tajnik NATO-a Anders Fogh Rasmussen. Istoga mjeseca, slovenski i mađarski ministar obrane, Roman Jakič i Csaba Hende, potpisali su obnovljeni sporazum o vojnoj suradnji na području zrakoplovstva i protuzračne obrane, na temelju kojeg se Mađarskoj i Italiji omogućava integracija u NATO-operaciju nadzora zračnog prostora nad Slovenijom. Siječnju treba pripisati i sudjelovanje slovenskog broda Triglav u humanitarnoj operaciji talijanskih sigurnosnih i obrambenih snaga „Mare Nostrum“, što je Sloveniji donijelo pozitivnu sliku u široj međunarodnoj javnosti.

Cerklje ob Krki

Tijekom proteklih godinu dana krenulo se i u nabavu određene opreme koja pruža veću sigurnost pripadnicima Slovenske vojske i omogućava redoviti rad i obuku. Među ostalim, pokrenuta je nabava borbenih kaciga (kroz naredne tri godine), borbenih odora, te streljiva i naoružanja. U okviru projekta rekonstrukcije vojnog aerodroma u Cerklju ob Krki sklopljena su dva ugovora, oba iz sredstava NATO-saveza. Pritom je nabava kaciga za slovensku javnost bila posebno sporna zbog sumnji da kacige proizvođača United Shield International, koji je dobio posao na javnom natječaju, ne zadovoljavaju tražene uvjete za balističku zaštitu. Ministarstvo obrane RS na te je medijske napise reagiralo vrlo detaljnim priopćenjem, nabrajajući sve ponude koje su pristigle na natječaj, kao i postupak koji je doveo do odabira United Shield Internationala kao najboljeg ponuđača.

Među svoje dosege ministar Jakič je uvrstio i stavljanje zrakoplova Falcon u operativnu upotrebu, iako je zrakoplov još uvijek u programu prodaje državne imovine, ali je u međuvremenu upisan u sastav SV-a. No priča s Falconom ima i svoju tamnu stranu, budući se letjelica pokvarila gotovo svaki put kada se vinula u zrak, a i troškovi njenog održavanja penju se nebu pod oblake.

Druga faza transformacije Slovenske vojske završila je 15. svibnja prošle godine. Daljnji preustroj tijekom ove godine uključuje analizu djelovanja nove strukture, te otklanjanje eventualnih procesnih, organizacijskih, kadrovskih ili materijalnih slabosti. Broj zaposlenih u upravnom dijelu Ministarstva obrane Slovenije smanjen je za 27 zaposlenika, pa će se s predviđenim odlascima u mirovinu do kraja godine doseći planirani broj od 1158 zaposlenih. Što se civilno-vojne suradnje tiče, ona se prije svega manifestira uključivanjem Slovenske vojske u sustav zaštite i spašavanja, kao i na neke druge projekte poput predaje vojne mobilne bolnice na upotrebu Općoj bolnici Jesenice tijekom izgradnje centra za hitnu medicinsku pomoć. U sustavu zaštite i spašavanja ponovno je 1. listopada 2013. uspostavljeno djelovanje svih 13 regionalnih centara za obavješćivanje u svim smjenama (24/7), čime se, uvjeren je Jakič, osigurao učinkovit odgovor na hitne pozive upućene putem broja 112. Slovenija je prošle godine postala zemlja-nositeljica u programu IPA CZ 2, te je Vlada 14. ožujka prošle godine donijela Uredbu o zaštiti od požara u prirodnom okruženju, kojom je obnovljeno područje zaštite od požara, a uvedena su tu i neka nova rješenja.

Tijekom ove godine planira se obnoviti srednjoročni obrambeni program za razdoblje od 2013. do 2018. godine, kao i priprema prijedloga za izmjene i dopune Zakona o obrani i Zakona o službi u Slovenskoj vojsci. Do kraja godine napravit će se i analiza provedbe Rezolucije o nacionalnom programu zaštite od prirodnih i drugih nesreća za razdoblje od 2009. do 2015.  Pri kupovini opreme za obrambeni sustav, prije svega za Slovensku vojsku, te sustav zaštite od prirodnih i drugih nesreća, prednost će imati sredstva iskoristiva u dvostruke svrhe – i vojne i civilne.

I za kraj, recimo još samo ovo iz naše, hrvatske perspektive: tijekom ovih godinu dana Roman Jakič i njegov hrvatski kolega u nekoliko su navrata prezentirali više nego dobre osobne odnose i suradnju dva ministarstva. Ako je do sada hrvatski ministar obrane trebao usvojiti nešto od svog slovenskog kolege, onda je to model komuniciranja s javnošću i transparentnosti, posebno u sustavu javnih nabava. S druge pak strane, i Jakič je mogao ponešto usvojiti od Kotromanovića – prije svega, kako se kloniti mutnih poslova koji mogu dovesti do podizanja optužnice.

Vladina odluka o novom skraćivanju beneficiranog radnog staža za određene kategorije dužnosti nije jedina koja je u posljednje vrijeme donesena s isključivo jednim ciljem – održanjem ovogodišnjeg proračuna. U tu je svrhu u posljednje vrijeme donesen cijeli niz mjera, koje se najjednostavnije osjete svakog mjeseca pri isplati plaće, a vidljive su kroz nedavno objavljen Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba. Pravilnik će na snagu stupiti 01. travnja, no već se tjednima zna koliko će se uštede postići njegovom primjenom.

O utjecaju rebalansa proračuna za 2014. na strateške projekte Ministarstva obrane, ali i na osoblje, prošloga je tjedna pred članovima saborskog Odbora za obranu govorila zamjenica ministra obrane Višnja Tafra. Ukoliko rebalans danas bude izglasan u Saboru (a nema razloga da ne bude, pita li se političku većinu), program u financijskom planu MORH-a pod nazivom „Upravljanje i potpora osoblju“ bit će tanji za 39.735.891,00 kunu. Prilikom rebalansa, „Troškovi osoblja i personalna potpora“ ostali su kraći za 38,6 milijuna kuna, od čega čak 10 milijuna kuna otpada na smanjenje sredstava planiranih za dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba. Ovo će se smanjenje provesti i kroz Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba, što je jedan od razloga za kašnjenje u njegovom donošenju, budući da se novim Zakonom o službi u OS RH propisalo donošenje pripadajućih podzakonskih unutar najkasnije 6 mjeseci od stupanja Zakona na snagu. U novom Pravilniku, baš kao i u Zakonu o službi u OS RH, po prvi se puta spominje „vojni dodatak“, umjesto dosadašnje naknade za prekovremeni rad, zbog čije je neisplate MORH često završavao na sudu, i uredno gubio sporove. Smanjenje dodataka će jednako pogoditi i vojno-sigurnosni sustav, pa ni tamo nemaju razloga biti zadovoljni ovim mjerama.

Milijunček sim, 10 milijuna tam…

Na smanjivanju sredstava za beneficirani staž uštedjelo se čak 40 milijuna kuna. Od toga, kako je pojasnila Tafra, 15 milijuna kuna je ušteđeno smanjivanjem beneficiranog staža od 18, 16 i 15 mjeseci na pojedinim radnim mjestima/dužnostima. Ostatak od 25 milijuna kuna smanjio bi se kod beneficiranog staža za osobe koje su već napunile 15 godina mirovinskog staža prema posebnom Zakonu o osiguranju djelatnih vojnih osoba:

„…na način da bi se prestalo uplaćivati beneficirani staž za sve osobe koje su po posebnom zakonu ispunile već uvjete potrebnog beneficiranog staža – koji će jednog dana biti uvjet za dobivanje mirovine po posebnom propisu“.

Smanjena su i sredstva za dopunsko osiguranje u iznosu od 1,3 milijuna kuna, te se ukidaju i sredstva za isplatu “dodatka za vjernost službi” u iznosu od 2 milijuna kuna. Dodatna 2 milijuna kuna odrezana su iz sredstava za isplatu jubilarnih nagrada, novih 2,5 milijuna kuna iz sredstava za isplatu naknada za bolesti, te 2 milijuna kuna iz sredstava za usluge prijevoza na posao i s posla. S obzirom na ove silne milijune, mala je utjeha da se povećana sredstva predviđena na ime doprinosa za zdravstveno osiguranje, od 13 na 15 posto, odnosno za ukupno 28.321.750,00 kuna.

———————————

———————————

Stručno usavršavanje ostalo je kraće za 0,6 milijuna kuna, a aktivnosti pribavljanja osoblja i izobrazbe za 1,2 milijuna kuna. Najvećim se dijelom to odnosi na sredstva za stručno usavršavanje, zdravstvene i veterinarske usluge, te sredstva planirana za troškove usluge telefona, pošte i prijevoza. Kako se već i ranije najavljivalo, zbog nedostatka novca smanjeno je i tzv. „pribavljanje osoblja“.

„Bili smo primorani i plan pribavljanja osoblja – koji mi popularno zovemo “pribavljanje osoba” -prolongirati, na način da planirani prijem vojnika, od broja 400 – koji se događa ovih dana – smo smanjili na broj od 200. Nadamo se da ćemo uspjeti zadržati prijem, koji smo zamislili… vojnika, do kraja godine… od 900. Ali, on bi se dogodilo – znači, u mjesecu studenom, da pokušamo smanjiti rashode kroz godinu, da bismo se mogli kretati u okviru dodijeljenih financijskih sredstava. I, nadamo se da ćemo u 11. mjesecu ipak ukupnu dinamiku pribavljanja osoblja uspjeti postići u ovoj godini – s tim da smo, kao što sam vam rekla, na ovo zbog nedostatka sredstava bili primorani“,

zaključila je Tafra ovaj neveseli izvještaj, podsjećajući i da su se ranijom odlukom Vlade smanjile i plaće dužnosnika za 6 posto. Koliko je to u konačnoj sumi za Ministarstvo obrane – nije spomenula.

Uzbuna u Sloveniji

Hrana za gladnu vojsku

O tome koliko će ovi posljednji rezovi utjecati na sve tanje vojničke plaće – besmisleno je pričati. No zanimljivo je spomenuti da su se sve većim siromaštvom svojih vojnika početkom godine pozabavili slovenski parlamentarni zastupnici, ili barem oni koji sjede u Odboru za obranu Državnoga zbora. Zabrinut za sve lošije financijsko stanje slovenskih vojnika, tamošnji je Odbor održao posebnu tematsku sjednicu. Ona, naravno, nije dala nikakvih konkretnih rezultata, ali je barem javno otvorila to neugodno pitanje. Baš kao i u Hrvatskoj, tako je i u Sloveniji egzistencija vojnika ugrožena smanjivanjem plaća i dodataka, te preustrojem oružanih snaga. Situacija je došla do krajnjih granica kada su vojnici za neke svoje kolege pokrenuli akciju prikupljanja hrane, i prikupili najmanje 3 tone, dok je Vojni ordinarijat posredstvom Caritasa prikupio i podijelio oko 5 tona hrane.

Početkom ovog mjeseca o socijalnom položaju i poteškoćama pripadnika Slovenske vojske progovorila je i pravobraniteljica za ljudska prava Vlasta Nussdorfer, obećavši predstavnicima Sindikata vojnika Slovenija i Sindikata Ministarstva za obranu da će napraviti temeljitu analizu i na ovakva kršenja ljudskih prava upozoriti i ministra obrane Romana Jakiča. U prosincu prošle godine prosječna bruto plaća u Slovenskoj vojsci iznosila je 1.479 eura, pri čemu je vojnik dobivao 1.100 eura bruto, a časnik 2.338 eura. Više od 43 posto vojnika i vojnikinja prima manje od 700 eura neto plaće mjesečno. Osim što su se vojničke plaće smanjivale, kao i ostalima u javnom sektoru, Slovenskoj vojsci su u znak štednje ukinuti i dodaci na plaću za povećani opseg poslova i opterećenje – koji su iznosili i do 30 posto osnovne plaće. Kao i u RH, smanjene su im i naknade za putne troškove, što također pridonosi nižim primanjima.

Iako je gotovo ista sudbina, popraćena zlokobnim zvukom škara ministra financija, pogodila i pripadnike OS RH, time se saborski zastupnici, članovi Odbora za obranu Hrvatskog sabora, nisu zamarali – već je čitavo izlaganje o rebalansu proračuna popraćeno tek sporadičnim izrazima zabrinutosti. A sazivanje posebne tematske sjednice na ovu temu – izgleda kao čisti “science fiction”.