U prisustvu premijera Andreja Plenkovića i glavnog direktora njemačke kompanije Rheinmetall Armina Pappergera danas je u Zagrebu predstavljena nova zajednička tvrtka „Rheinmetall Unmanned Vehicles“ (RUV), koja je prije bila poznata kao „DOK-ING Sigurnost i obrana“. „Rheinmetall Unmanned Vehicles“ trebala bi postati jedno od ključnih europskih centara za razvoj i proizvodnju besposadnih kopnenih sustava nove generacije, a u široj slici koju je iznio premijer Plenković tvrtka RUV otvara priliku dugoročnog strateškog industrijskog partnerstva Rheinmetalla i Republike Hrvatske, odnosno doprinosi jačanju ukupnog mozaika odnosa između Hrvatske i Njemačke. Društvo RUV, naglasio je Plenković, snažna je potvrda da Hrvatska nije samo korisnik naprednih tehnologija, nego i zemlja koja sudjeluje u njihovom stvaranju i razvoju: „Želimo graditi Hrvatsku koja razvija i izvozi najnaprednije tehnologije i aktivno pridonosi europskoj sigurnosti“.

„Posebno je važno što će ključne razvojne aktivnosti ostati u Hrvatskoj, gdje će biti uspostavljen kompetencijski centar za razvoj autonomnih i besposadnih kopnenih sustava. Time hrvatski inženjeri, stručnjaci i istraživači postaju aktivni sudionici u razvoju najsuvremenijih tehnologija koje će oblikovati budućnost obrane i sigurnosti,“

rekao je hrvatski premijer.

Glavni izvršni direktor kompanije Rheinmetall AG Armin Papperger većinski ulazak Rheinmetalla u DOK-ING vidi kao dodatno jačanje obrambenog eko sustava u svim zemljama gdje ta kompanija posluje – a to je na 180 lokacija od kojih je većina u Europi. Nova tvrtka Rheinmetalla i DOK-ING-a, koja po Pappergeru zapošljava vrhunske eksperte, biti će centar izvrsnosti za obrambena autonomna vozila, a u budućnosti se može očekivati najmanje udvostručenje prihoda koje je do sada imao DOK-ING, ali i nova zapošljavanja u narednim godinama.

„Cilj nam je izgraditi široko industrijsko partnerstvo s Hrvatskom koje će uključivati ​​lokalne dobavljače, brodogradnju, istraživačke institucije i akademsku zajednicu. Hrvatska ima stručnost, industrijsku tradiciju i talentirane ljude potrebne da postane središte proizvodnje i razvoja naprednih obrambenih tehnologija. Zajedno možemo izgraditi kapacitete koji će služiti Hrvatskoj, Europi i našim saveznicima, a istovremeno stvarati nove izvozne mogućnosti za hrvatsku industriju,“

istaknuo je Papperger. Na to se nadovezao i Vjekoslav Majetić, osnivač tvrtke DOK-ING:

„Prije više od trideset godina, DOK-ING je osnovan na uvjerenju da hrvatsko znanje i stručnost mogu stvoriti tehnologije sposobne promijeniti svijet. Danas ne zatvaramo jedno poglavlje – otvaramo novo. Čvrsto vjerujem da će tehnologije razvijene u Hrvatskoj doprinijeti europskoj sigurnosti i pokazati da hrvatska industrija može stajati uz bok vodećih svjetskih tvrtki kao ravnopravan partner. Posebno sam ponosan što će hrvatski inženjeri imati priliku razviti, ovdje u Zagrebu, sustave koji će oblikovati budućnost europske obrambene industrije.“

Istraživačke, razvojne i inženjerske mogućnosti ostat će u Hrvatskoj, dok će zajedničko ulaganje hrvatskim stručnjacima omogućiti pristup globalnim tržištima, naprednim tehnologijama, serijskoj proizvodnji i međunarodnim razvojnim programima. Cilj je razviti novu generaciju bespilotnih i autonomnih kopnenih platformi za vojne i sigurnosne primjene, uključujući sustave borbene potpore, inženjerske operacije borbenog djelovanja, razminiranje i druge misije visokog rizika, nadograđujući se na DOK-ING-ovu Komodo platformu i Rheinmetallovu stručnost u integraciji složenih obrambenih sustava, objavio je Rheinmetall u priopćenju. No Rheinmetallova strategija u Hrvatskoj proteže se daleko izvan razvoja bespilotnih kopnenih sustava. Tvrtka je već prisutna u pomorskom sektoru i posljednjih je mjeseci dodatno proširila suradnju s hrvatskom industrijom, brodograđevnim sektorom i akademskom zajednicom. To stvara temelje za dugoročnu lokalizaciju proizvodnje, razvoj novih tehnologija i jaču integraciju hrvatskih tvrtki u europske obrambene programe.

Premijer Andrej Plenković i Armin Papperger, glavni izvršni direktor Rheinmetall AG-a, također su održali bilateralni sastanak kako bi razgovarali o daljnjem razvoju Rheinmetallovih aktivnosti u Hrvatskoj, budućim ulaganjima, integraciji hrvatskih tvrtki u međunarodne lance opskrbe i mogućnostima proširenja proizvodnih i istraživačkih kapaciteta.

Uspješno je dovršeno  stjecanje većinskog udjela u hrvatskom DOK-ING-u, objavio je u srijedu. 1. srpnja njemački obrambeni koncern Rheinmetall sa sjedištem u Düsseldorfu, Na profilima DOK – ING-a na društvenim mrežama uz novi logo objavljeno je pak: „ponosni smo što možemo objaviti da naša tvrtka sada posluje kao Rheinmetall Unmanned Vehicles Ltd“.

Dobro poznati DOK-ING-ov moto

Ova promjena imena slijedi nakon uspješnog završetka svih radnji vezanih uz strateško partnerstvo s Rheinmetallom, koja je stekla 51% većinski udio u DOK-ING-u. “Naš osnivač, Vjekoslav Majetić, zadržava 49% vlasničkog udjela. Naš razvoj, inženjerska izvrsnost i ključne kompetencije ostaju čvrsto ukorijenjene u Hrvatskoj“, objavio je DOK – ING. Više od tri desetljeća, DOK-ING je pouzdan partner u isporuci naprednih bespilotnih sustava koji ljude drže podalje od okruženja visokog rizika. “Kombinirajući Rheinmetallovo stručno znanje o taktičkim vozilima s našim dubokim poznavanjem bespilotnih sustava, otvaramo novo poglavlje u inovacijama i razvoju. Ovaj korak jača ulogu Hrvatske u europskom obrambenom i tehnološkom krajoliku, a mi nastavljamo raditi ono što najbolje radimo, sada s još većim resursima i potencijalom za rast“, naglašeno je bez navođenja o kolikim je iznosima riječ.

Robotski sustav KOMODO predstavljen je 30. lipnja 2021.

Rheinmetall je, u skladu sa svojom širom strategijom, proširio portfelj u sektoru besposadnih vozila, u kojem se “DOK-ING Sigurnost i obrana” smatra inovacijskim hubom. Ubuduće će tvrtka “DOK-ING Sigurnost i obrana” poslovati pod imenom “Rheinmetall Unmanned Vehicles”, navodi se u priopćenju Rheinmetalla. “Povezivanjem Rheinmetallove stručnosti u području taktičkih vozila s DOK-ING-ovim sposobnostima u području besposadnih vozila stvara se snažna tehnološka osnova sa značajnim potencijalom za budući razvoj”, naveli su iz ove njemačke kompanije. DOK-ING-ovu modularnu hibridnu platformu Komodo, namijenjenu teškim uvjetima rada i  nosivosti veće od 8,5 tona, Rheinmetall želi nadopuniti različitim funkcionalnim modulima i kompletima opreme, uključujući sustave za izravnu i neizravnu paljbu, operacije razminiranja i polaganja mina, izviđačke senzore te logističke sustave.

„Sada možemo uspostaviti naš centar kompetencija u Hrvatskoj u području besposadnih i autonomnih vozila za vojne namjene. S ovom novom organizacijom cilj nam je ostvariti snažnu tržišnu poziciju u sektoru besposadnih borbenih i oklopnih vozila za borbenu potporu”, istaknuo je dr. Björn Bernhard, izvršni direktor Rheinmetallove divizije Vehicle Systems Europe.Rheinmetall vidi potencijal rasta tržišta besposadnih i autonomnih vozila, a akvizicijom jača prisutnost u Hrvatskoj, članici EU i NATO-a.  U priopćenju se ističe da DOK-ING i Rheinmetall planiraju razvijati raspon rješenja za borbene zadaće i borbenu potporu, poput projekta besposadnog naoružanog sustava za potporu pod nazivom Wingman.Taj besposadni sustav namijenjen je djelovanju uz glavne borbene tenkove i borbena vozila pješaštva u zadaćama izviđanja i vatrene potpore, a planira se njegova integracija s postojećim Rheinmetallovim platformama, uključujući glavni borbeni tenk Panther KF51, oklopno vozilo za izvlačenje Büffel/Buffalo te oklopno inženjerijsko vozilo Kodiak.

Za početak treba naglasiti kako nema sumnje da je Ukrajina posljednjih mjeseci vidljivo popunila prazninu u svom arsenalu vođenih zračnih oružja te tako, uz donedavno prominentne sustave tzv. „dubokih udara“ u Rusiju te brojna taktička sredstva (prvenstveno razne bespilotne letjelice kratkog dometa), sada raspolaže i ozbiljnim fondom oružja za udare tzv. „srednjeg dometa“. Pritom pojam „srednjeg dometa“ nije onaj iz vokabulara međunarodne raketne tehnologije – gdje se kod kontrole naoružanja na polju balističkih raketa „srednjim dometom“ tradicionalno definirao raketni doseg od oko 300 do 1.000 kilometara – da bi danas ta tehnologija bila uklopljena u raketni domet „balističkih raketa namijenjenih korištenju na razini pojedinog bojišta“ (Theatre Ballistic Missiles) s dometom od 50 do 3.000 kilometara, koji odgovaraju skupu nekadašnjih definicija raketa kratkog i srednjeg dometa.

Taktički ili kratki domet u Ukrajini

Za razliku od toga, na bojištima širom Ukrajine dometi se definiraju „kratkima“ ili taktičkima prvenstveno kada obuhvaćaju praktični domet teškog pješačkog te klasičnog cijevnog topništva – dakle, otprilike 40 km od oružja. U ovaj pojas treba računati i određeno zaleđe za položaje branitelja, pa onda liniju bojišta (koliko je tako nešto moguće povlačiti u doba intenzivnih infiltracija i prožimanja položaja u zonama borbi) i potom prostor u taktičko zaleđe protivnika. Dok obje strane već neko vrijeme do bojišnice često mogu redovito doći tek besposadnim sredstvima (bilo za opskrbu ili evakuaciju ranjenih), a tek ponekad i motornim vozilima ili pješice – upravo se prijelaz prema toj posljednje spomenutoj zoni u zaleđu neprijatelja učestalo definira kao tzv. „zona smrti“. Riječ je o području intenzivnog djelovanja brojnih besposadnih sustava za izviđanje i izvođenje zračnih udara (bilo bacanjem bombi, zapaljivih sredstava, postavljanjem mina ili izvođenjem kamikaza-udara).

Besposadne letjelice koje se za to koriste, bilo teretne ili kamikaza-dronovi, najčešće su vođene radijskim signalima ili optičkim vlaknima. One kojima se upravlja putem radijskih signala načelno su osjetljive na ometanje, signal im slabi s povećanjem udaljenosti, a na upravljivost utječu i prirodne prepreke raznih vrsta – na što se odgovara postavljanjem radijskih repetitora ili instaliranjem satelitskih sustava komunikacije (što je pogodno samo za veće i teže letjelice). S druge strane, letjelice vođene optičkim vlaknom uglavnom nisu osjetljive na sredstva elektroničkog ratovanja, no osim baterije i bojne glave moraju nositi još i namotaj optičkog vlakna kojim se upravljaju – a takvi namotaji mogu biti duljine od desetak pa do maksimalno oko 60 km, što lako može biti ozbiljan dodatni teret, a time opet i svojevrsno ograničenje dometa te raspoloživog ubojnog sredstva.

Dugi/strateški i srednji dometi u Ukrajini

Ukrajinski napad dronovima na rusku kemijsku tvornicu Nevinomiskij Azot u Stavropoljskom kraju

Nasuprot tome, kada se u kontekstu rata Ruske Federacije i Ukrajine govori o strateškom ili „dugom dometu“ – u pravilu je riječ o udarima daleko u rusko zaleđe. Dakle, iz pogranične zone, pa preko međunarodnih granica Ukrajine, i onda u unutrašnjost ruskih oblasti. Pritom se tako uporabljivi zračni sustavi lansiraju s nekoliko desetaka kilometara unutar Ukrajine, obično iz unutrašnjosti države ili iz pograničnih regija Černihiv, Sumi ili Harkiv, a ciljevi su obično udaljeni od nekoliko stotina kilometara pa sve do oko 2.100 km (kao višestruki napadi izvedeni na rusku rafineriju Antipinsky u sibirskom gradu Tjumenu, ponovljeni i 6. lipnja ove godine). Uz pojedine komplekse energetske infrastrukture u europskom dijelu Rusije, na Uralu i neposredno iza njega – na ukrajinskoj meti su često i velika vojna skladišta, kompleksi ruske vojne industrije te pojedine ključne transportne točke. Dakle, tu se koriste posebno građena oružja (nekad i prerađeni mali avioni, danas uglavnom dronovi i rakete dugog dometa), a ciljevi napada u pravilu imaju vojnu ili gospodarsku svrhu strateški bitne razine.

Ono što ostaje između ove dvije opisane kategorije predstavlja tzv. „srednje domete“ na bojištima rata u Ukrajini, ugrubo udaljene od 40 do 300 km od mjesta lansiranja pojedinih oružja. Napomenimo da je u toj zoni od početka rata Ukrajina imala ponešto raspoloživih borbenih sredstava, prvenstveno u kategoriji raketnog topništva (posebno većih kalibara, kao stari BM-30 Smerč) i balističkih raketa kratkog dometa (sustav OTR-21 Točka, s NATO oznakom SS-21 Scarab), no ta oružja nisu bila precizna te su se koristila za gađanje bilo prostorno većih ciljeva ili se nastojalo točkastu metu pogoditi saturacijom s više oružja (kao kod napada na luku u Berdjansku 24. ožujka 2022., kada se nizom raketa Točka gađalo skupinu ruskih vojnih brodova, amfibijskih transportera).

Načelnik GS OS Ukrajine general Sirski i zapovjednik Snaga bespilotnih sustava Brovdy

Kasnije se dio ovih dometa moglo pokriti i bitno preciznije gađanjem iz američkih modernih višecijevnih lansera (bilo M270 MLRS ili M142 HIMARS) – gdje se od kraja lipnja 2022. prvo bilježilo brojne napade po ruskim terenskim skladištima ubojnih sredstava u neposrednom zaleđu fronte, izvan preciznog dometa topništva (uz tzv. „HIMARS Time“, svake večeri iza 21 sat, što je uskoro dovelo do strukturnog preslagivanja i odmicanja čitave ruske terenske logistike u Ukrajini). To se nadogradilo tijekom svibnja 2023. dolaskom u Ukrajinu modernih krstarećih raketa koje se lansiraju iz borbenih zrakoplova, bilo iz Velike Britanije (Storm Shadow) ili Francuske (SCALP ER) – s dometom maksimalno do 550 km, uz činjenicu da se tek od 2024. njima smjelo gađati i ciljeve u Rusiji (od svibnja te godine za rakete iz Francuske te od srpnja za one iz Velike Britanije). Zatim, od listopada 2023., takav je arsenal proširen i američkim balističkim raketama ATACMS, za lansiranje iz već spomenutih višecijevnih lansera M270 MLRS ili M142 HIMARS – kasnije s dometom maksimalno i do 300 km (uz dozvolu za gađanje i ciljeva u Rusiji od studenoga 2024.). Uz to, Ukrajina je postupno dobila pristup i do nekoliko tipova tzv. „jedrećih“ ili „planirajućih bombi“, prvenstveno američkih dogradnih kompleta JDAM-ER (dostupnih Ukrajini od siječnja 2023., prvo u verziji za bombe od 250 kg, pa onda od veljače 2025. i za bombe od 500 kg) i francuskih AASM Hammer (od siječnja 2024.) – sve to iskoristivo u dometima otprilike do 70 km od točke zračnog ispuštanja (ovisno i o visini lansiranja). Iako se već i tim naoružanjem itekako ponekad gađalo ciljeve u dubokom zaleđu fronte, na okupiranim prostorima Ukrajine do ruske granice – spomenimo napade raketama Storm Shadow na industriju u Lugansku sredinom svibnja 2023. ili po strateški bitnom mostu kod Čongara (na spojnici Krima i okupiranog dijela Hersonske oblasti) u lipnju 2023., odnosno gađanja raketama ATACMS željezničkog čvorišta Džankoj na Krimu (veljača 2024.) ili ciljeva u Sevastopolju (lipanj 2024.) – sva su takva oružja (1) bila i ostala malobrojna, i time iskoristiva tek za povremene napade strateške važnosti. Osim toga, sva su ona bila i (2) vrlo skupa – što ih je činilo neracionalnima za gađanje brojnih jeftinijih ruskih meta – te su (3) ipak bila i bez neposrednog vođenja, pa time strukturno nepogodna za gađanje ruskih pokretnih ciljeva.

Novo doba sviće početkom 2026.

Ruske upute – kako prepoznati ukrajinske dronove?

Sve ove tri karakteristike ukrajinskog naoružanja srednjeg dometa počele su se mijenjati tijekom 2025. godine, da bi se „novo normalno“ počelo odražavati i u javnosti početkom 2026. godine. Naime, Ukrajina je tijekom 2025. učila lekcije ruskog Centra „Rubikon“ (specijalne postrojbe osnovane u kolovozu 2024.) o važnosti koncentriranih napada u pozadinu bojišta, kojima se prekida neprijateljska logistika i time otvara put vlastitim ofenzivnim akcijama. Za potrebe takvih djelovanja prvo je bilo pojačano i ukrajinsko korištenje kamikaza-dronova upravljanih dugim optičkim vlaknima, da bi se onda krenulo koristiti i više novih vrsta ukrajinskih bespilotnih letjelica – bilo onih s fiksnim krilima ili dotadašnjih FPV-dronova nadograđenih prstenovima ili krilima za pojačani uzgon (time i produljen domet). Ujedno se, uz korištenje izravnog vođenja ukrajinskih pilota dronova, počelo čuti i za automatizirano vođenje letjelica u terminalnoj fazi, čime se samo izvođenje napada učinilo otpornijim na raznolike neprijateljske mjere elektroničkog ratovanja.

Sva takva sredstva prvo su bila masovnije korištena na jugu Ukrajine, gdje od Rusa okupirani prostor ima dubinu do 130 km od bojišnice uz obale Azovskog mora, a logistika agresora uvelike je bila kanalizirana na tek nekoliko glavnih prometnih pruga i cestovnih pravaca. Zato i ne čudi da su ukrajinski udari prvo bili koncentrirani na napade po ruskim vojnim vlakovima s opskrbom za postrojbe, da bi se onda postupno počelo gađati i pojedinačne kamione ili vojna vozila na izloženim cestovnim pravcima u pozadini ruske okupacije tih dijelova Ukrajine. No treba napomenuti da se tim prometnim koridorima ne snabdijevaju samo ruska okupirana područja Donjecke, Zaporiške i Hersonske oblasti zauzeta od veljače 2022., već učestalo i vojno-civilni sustav na Krimu – poluotoku koji je Rusija okupirala u veljači 2014., a potom anektirala 18. ožujka 2014. Naime, Krim se uvelike opskrbljivao putem cestovnog i željezničkog pravca preko Krimskog mosta (da bi tamošnja eksplozija i onda požar izazvan ukrajinskim napadom 8. listopada 2022. uvelike smanjili propusnost njegova željezničkog segmenta) – ali i putem željezničkih trajekata u tjesnacu Kerč, koje je Ukrajina višekratno napadala, a onda ove godine u proljeće i zadnje onesposobila. Svim ovim napadima i glavnina vojne opskrbe Krima također se našla prebačena na sjevernije pružne trase, preko okupiranih dijelova Ukrajine. Zato i ne čudi da se početak vala preciznih ukrajinskih napada od polovice 2025. naovamo prvo koncentrirao baš na željeznicu – pa se samo od početka ožujka do kraja svibnja ove godine bilježilo 35 uspješnih ukrajinskih napada na vlakove i lokomotive (5 u graničnim ruskim regijama Brijansk i Kursk, 11 u okupiranoj oblasti Lugansk, 6 u okupiranoj Donjeckoj regiji, 5 u zauzetom dijelu Zaporižja i 8 na okupiranom Krimu). Sve to je do ponedjeljka, 8. lipnja, opet tako eskaliralo da se čulo i o općoj redukciji željezničkog prometa na okupiranom Krimu.

Od početka lipnja na snazi je zabrana putničkog prometa na autocestama R-150 (Belgorod – Starobilsk – Luhansk -Donetsk – Mariupol) i R-280 (Rostov-on-Don -Mariupol – Melitopol – Simferopol)

Iduće su se na ukrajinskoj meti našli i cestovni pravci koji idu sličnim rutama – posebno autoceste R-150 (od Belgoroda u Rusiji, preko okupiranih gradova Starobilska, Luganska i Donjecka do okupiranog Mariupolja na obali Azovskog mora) te nedavno sagrađena R-280 (od Rostova na Donu, preko okupiranih Mariupolja, Melitopolja i Čongara do Simferopolja na Krimu). Ovdje treba napomenuti da su sve učestaliji ukrajinski zračni napadi na promet po spomenutim rutama na jugu Ukrajine već 21. svibnja doveli do ruske zabrane cjelokupnog civilnog prometa cestom R-280 kroz okupirane dijelove Hersonske oblasti prema Krimu, a samo dan kasnije nastupila su i napadima uzrokovana ograničenja prodaje benzina i dizela za stanovnike Krima. No, napadi su itekako bili nastavljeni, tako da se u utorak, 9. lipnja, čulo kako je, radi tamošnjih gubitaka, 7. lipnja proglašena i potpuna zabrana ruskog vojnog prometa rutama R-280 „Novorossija“ (od Mariupolja do Krima) i A-291 „Tavrida“ (od Krimskog mosta do Sevastopolja), na kojima je tijekom prethodna dva tjedna ionako bilježen pad prometa od oko 71 posto (s ranijih oko 11.000 vozila na dan, od toga oko 3.800 kamiona, na oko 6.500 vozila na dan, od toga oko 1.100 kamiona, početkom lipnja) – koje sada vojna vozila moraju izbjegavati na račun priručnih ruta te zaobilaznih cesta.

Uz to, posljednjih dana napadi ukrajinskih dronova zaustavili su i cestovni promet preko već spomenutog mosta kod mjesta Čongar (prvo u noći na 7. lipnja oštećen korištenjem dronova tipa Behemot i FP, a onda ponovljeno u ranim satima 9. lipnja, što je navodno dovelo do njegova trajnijeg zatvaranja) – čime su i svi cestovni tereti između Krima i okupiranih dijelova Hersonske oblasti bili preusmjereni dalje na zapad, prema Armjansku i Perekopu (time ujedno i bliže ukrajinskim prostorima). Sve to učinilo je nužnim i novo operativno prestrojavanje ruske logistike, koju se sada (gdje je to moguće) prebacuje više od 100 km iza bojišnice – ne samo na južnom bojištu nego sve više i na istoku te sjeveroistoku (gdje je ukrajinski doseg 31. svibnja dobro ilustrirala scena leta kamikaza-dronova 3. korpusa Kopnene vojske Ukrajine iznad okupiranog grada Luganska, sada barem 110 km iza bojišnice).

Koje se tu bespilotne letjelice koriste?

Milijarder Eric Schmidt u posjetu Ukrajini u rujnu 2022.

Kao prvo, tu se posebno od kraja 2025. godine spominju letjelice nazvane „Stršljen“/„Hornet“, koje u suradnji s Ukrajincima proizvodi američko poduzeće Swift Beat LLC, u vlasništvu bivšeg direktora Eric(a) Schmidta iz Googlea. Ova suradnja, javno započeta u srpnju 2025., počela je već prije nekoliko mjeseci davati obilne plodove – masovnom pojavom letjelica koje bez problema napadaju ruske ciljeve 50–90 km iza ruskih linija. Riječ je o dronovima od oko 15 kg mase, raspona krila od oko 2,2 metra, koji krstare brzinom od 100 do 120 km/h uz maksimalni domet do 200 kilometara. One u nosu imaju dvije kamere, pokretane su strujom (lete vrlo tiho), a nose bojni teret do 5 kg – no posebno je važno njihovo prilično autonomno uočavanje ciljeva, kao i vizualna navigacija koja ih čini neovisnima o klasičnim satelitskim sustavima (što je još jedna dodatna točka otpornosti na mjere elektroničkog ratovanja) – dok se za vođenje do zone ciljeva koristi bilo radijska veza bilo ugrađeni Starlink terminal. Napomenimo da je od početka veljače ove godine na snagu stupila općenita velika prednost za Ukrajinu, kada je Elon Musk poslušao apele iz Kijeva te zatvorio sustav Starlink za ruske agresore na prostoru Ukrajine, čime su branitelji došli u iznimnu situaciju da sami koriste ovaj iznimno kvalitetan sustav komunikacije s postrojbama i oružjima u svojoj pozadini, na bojišnici te iza bojišnice na okupiranim dijelovima Ukrajine. Sve to zajedno omogućilo je letjelicama „Stršljen“ da budu vrlo efikasni lovci na ruske pokretne ciljeve na okupiranim dijelovima Ukrajine, uz činjenicu da je riječ o relativno jeftinim oružjima kojih se pojavilo dovoljno da prvo budu uočena kao poseban problem za Ruse, a potom ih je postupno u zraku bilo toliko mnogo da pojedine letjelice prije vlastitog napada mogu u bazu slati snimke neposredno prethodnih napada drugih takvih dronova, uz učestalu praksu i istodobnih udara na nizove ruskih vozila u vojnim konvojima.

Osim toga, kao drugo, moglo se tu čuti i za već spominjane ukrajinske bespilotne letjelice sustava FP-2, koje je tamošnje poduzeće Fire Point javnosti predstavilo u rujnu 2025. godine. Ovdje se radilo o prilagodbi njihove letjelice FP-1 (namijenjene za udare dugog dometa) – kojoj je domet smanjen s oko 1.400 na otprilike 200 km, dok je istodobno povećana nosivost (bojna glava od 105 kg, a neki spominju i avionske bombe od 120 kg, s oko 44 kg eksploziva). Ove letjelice, raspona krila od 6 m, uglavnom krstare brzinom od 140 do 180 km/h, a do sada su više puta bile poboljšavane i nadograđivane – posljednji put krajem svibnja, kada se dizajner Denis Štilerman hvalio promjenom konstrukcije krila, što je navodno omogućilo povećanje mase bojne glave do 200 kg i dosega do 370 km.

Ukrajinski dron Behemot – donekle sličan ruskom Shahedu (Photo: UNIAN)

Kao treće, posljednjih se dana tu govori i o novim ukrajinskim letjelicama tipa „Nilski konj“/„Behemot“, koje zajednički proizvode ukrajinska poduzeća GLEFA i Culver Aerospace. Ovi dronovi srednjeg dometa (navodno do 300 km) javnosti su predstavljeni 21. svibnja ove godine, a spomenuti napadi na cestovni most kod Čongara bili su im jedno od prvih operativnih djelovanja. Prema objavljenim podacima, riječ je o letjelicama grubo inspiriranima ruskim Shaheedima, raspona krila od 2,28 m, dugima oko 2,2 metra, koje u prednjem dijelu tijela navodno nose tandemsku bojnu glavu – s fragmentacijskim dijelom od 40 kg i termobaričkim dijelom od 35 kg. Kako se navodi, njih, osim jačine udara, karakterizira i iznimno niska standardna visina leta te mogućnosti automatiziranog, poluautomatiziranog ili izravnog FPV-vođenja (navodno uz korištenje komunikacije sustavom Starlink). Sve to im daje popriličnu preciznost, koja bi uskoro trebala biti i poboljšana operativnom suradnjom njihovih ukrajinskih proizvođača s njemačkom tvrtkom za bespilotne sustave Helsing (koja je u Europi na glasu po svojim AI rješenjima).

Dakle, sva ova nova sredstva predstavljaju proizvod ukrajinskog učenja ratnih lekcija, kojih se dohvatila tamošnja vojna industrija, inače u velikom zamahu zahvaljujući domaćoj inventivnosti, ali i europskoj podršci. No, treba još jednom istaknuti kako se nove modele bespilotnih letjelica tu razvija u samo nekoliko mjeseci, da bi se onda, po masovnoj proizvodnji i učestalom borbenom korištenju, praktično u hodu prionulo i njihovu daljnjem unapređivanju. Upravo sve te okolnosti čine ukrajinske Oružane snage i njihovu vojnu industriju tako bitnim uzorom u kojeg bi se i Europa trebala ugledati.

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 10. lipnja 2026. pod nazivom “Ruse uništavaju ‘nilski konji‘ i ‘stršljenovi‘, logistika je u kaosu, pogledajte samo brojke” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/ukrajinski-dronovi-srednjeg-dometa-blokiraju-krim-i-rezu-rusku-logistiku-15716782

Jučer je u vojarni „Banjica 2“ u Beogradu, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić okupio vrh Ministarstva obrane i Vojske Srbije kako bi razgovarao o aktualnoj sigurnosnoj situaciji i budućim planovima za unaprijeđenje operativnih i funkcionalnih sposobnosti Vojske Srbije. Tako je, među ostalim, najavio:

“Danas sam predložio, kao vrhovni zapovjednik Vojske Srbije, izradu i usvajanje Strategije robotizacije, formiranje postrojbe ranga bojne opremljene robotiziranim platformama, izvršavanje organizacijskih priprema za formiranje divizijuna i bojni dalekometnih napadnih dronova i lutajućeg streljiva, uvježbavanje specijalnih izvidničkih postrojbi za određivanje koordinata ciljeva za upravljanje topničkom i vatrom zrakoplovstva, daljnje opremanje i osposobljavanje za upotrebu dronova i u ostalim postrojbama,”

Također je rekao da je časnicima, od kojih su mnogi “legendarni zapovjednici još iz vremena NATO agresije“, kao i mladima koji su od njih dosta naučili, poručio da u ovom “revolucionarnom razdoblju velikih promjena u našoj vojsci – razdoblju digitalizacije i robotizacije naše vojske i upotrebe najmoćnijih i najmodernijih raketa – sudjeluju s ogromnim entuzijazmom, još većom posvećenošću i velikom energijom.” 

Vučić je  stanje sigurnosti ocijenio kao nešto složenije nego početkom godine, prvenstveno zbog – kako kaže – “djelovanja i daljnjih aktivnosti vojnog saveza Prištine, Tirane i Zagreba“.

“Naša opredijeljenost da čuvamo mir i stabilnost nije se promijenila, a to možemo sačuvati samo ukoliko smo dovoljno jaki, ukoliko smo dovoljno snažni. U skladu s tim, želim vas obavijestiti da ćemo u narednim danima potpisati velike i vrlo važne ugovore za daljnju nabavu sredstava naoružanja i vojne opreme. Očekuju nas veliki i važni posjeti, dodatni ugovori s drugim zemljama, a napravili smo i velike narudžbe za našu vojsku”,

rekao je predsjednik Srbije upravo na dan kada je hrvatski ministar obrane Ivan Anušić u Zagrebu ugostio svog albanskog kolegu Ermala Nufija.

U Zagrebu sastanak ministara obrane Hrvatske i Albanije (Photo: MORH/F.Klen)

U izjavi za medije nakon sastanka, Anušić se osvrnuo i na Vučićeve dosadašnje izjave: 

“Ne zabrinjava me ono što radi Vučić. To je njegova država, on je predsjednik u toj državi, on ima legitimitet tamo raditi što misli da treba činiti i ne vidim nikakav problem u smislu da bismo mi trebali biti zabrinuti.”

Anušić je ponovno odbacio tezu da deklaracija o suradnji između Hrvatske, Albanije i Kosova znači vojni savez te tri države, naglasivši da se Hrvatska zalaže za stabilnost jugoistoka Europe.

“Naša doktrina je na odvraćanju, a ne na nekakvom agresivnom djelovanju ili bilo kakvom napadu ili početku nekakvog sukoba”,

naglasio je Anušić.

Istodobno, Vučić je u Beogradu najavljivao da će “Vojska Srbije imati takve mogućnosti da joj ništa neće moći promaknuti, da će sve vidjeti – od strateškog zrakoplovstva u okruženju do onih koji pune gorivo tuđim avionima na velikim udaljenostima od naše zemlje.“

“Vojska Srbije će imati izrazito snažnu višeslojnu protuzračnu obranu koja se sastoji i od elektronskih ometača i napadnih sredstava, opreme, oružja i oruđa koja služe za zaštitu pojedinačnih postrojbi, kao i onih koja služe za zaštitu naših gradova, infrastrukturnih objekata i svega drugog,” 

najavio je Vučić, dodavši da očekuje da će porast proizvodnje dronova u Srbiji u ovoj godini biti značajan:

“Osim povećane proizvodnje dronova, koju očekujem u ovoj godini, mi ćemo se značajno posvetiti robotizaciji i digitalizaciji naše vojske i uspjet u tome. Mislim da ćemo biti jedna od vojski s, po tom pitanju, najizraženijom interoperabilnošću i najvećim sposobnostima ne samo u našoj regiji, već i šire od toga.”

 

Photo: MORS

Skandal je krenuo u petak, 27. ožujka, kada je Armin Papperger (generalni direktor njemačkog koncerna Rheinmetall) u razgovoru za „The Atlantic“ uspio uvredljivo komentirati aktualno stanje ukrajinske industrije besposadnih sustava. Po njemu, „to je kao igranje LEGO-kockama“, od kojeg on ne očekuje da omete „pravu obrambenu industriju“. Prema Pappergeru, „koja je to inovacija u Ukrajini?“ – naime, „oni nemaju neki tehnološki prodor. Oni rade te inovacije sa svojim malim dronovima, i onda kažu ‘Wow!’. I to je sjajno. Kako bilo. Ali to nije tehnologija jednog Lockheed Martina, General Dynamicsa, ili Rheinmetalla“. Konačno, na pitanje o masovnoj proizvodnji ukrajinskih dronova Papperger je pitao: „Tko je najveći proizvođač dronova u Ukrajini?“ – da bi nakon navođenja nekoliko imena zaključio „To su ukrajinske kućanice, koje „imaju 3-D printere u kuhinji, i onda proizvode dijelove za dronove. (…) To nije inovacija“.

Ove posljednje tvrdnje o „kućanicama, koje dijelove proizvode u kuhinji“ odmah su krenule izazivati razne reakcije, kako na društvenim mrežama, tako i širom međunarodnih obrambenih te vanjskopolitičkih krugova. Osnovni ton prvo je bio obilježen iznenađenjem, pa sve intenzivnijim porugama, a onda i ozbiljnim komentarima temeljem shvaćanja kako generalni direktor ogromne obrambene tvrtke iz Savezne Republike Njemačke uopće ne razumije dubinu promjena što ih je za globalni sektor obrane zadnjih godina donijelo ratovanje u Ukrajini.Na Pappergerovu izjavu reagirao je čak i predsjednik Volodimir Zelenski: “Ako svaka ukrajinska kućanica stvarno može proizvesti dronove, onda svaka ukrajinska kućanica također može biti i generalni direktor Rheimetalla. Čestitam našoj obrambenoj industriji na tom dostignuću.”

Do nedjelje 29. ožujka stvar je dostigla takve razmjere da se među konkretne učinke ovih izjava brojalo i pad burzovne vrijednosti kompanije Rheinmetall – što je onda pokrenulo i svojevrsno PR-spašavanje „vojnika Pappergera“:

„Gajimo iznimno poštovanje za ogromne napore ukrajinskog naroda u obrani od ruskog napada – sada već preko četiri godine. Svaka pojedina žena i muškarac u Ukrajini tome daje nemjerljivi doprinos. Posebno ide Ukrajini na čast da se bori vrlo efikasno, makar i s ograničenim resursima. Inovativna snaga i borbeni duh ukrajinskog naroda su nam inspiracija. Zahvalni smo što možemo podupirati Ukrajinu resursima koji su nam na raspolaganju“.

Mnogo fraza, ali bez isprike. I daljnje reakcije nisu izostale. No, dok su mnogi ostajali tek na kratkim komentarima ili oštrim opaskama na račun njemačkog industrijalca – teško je zaobići odgovor u obliku otvorenog pisma koje je Arminu Pappergeru otposlao Oleksandr Jakovenko, osnivač ukrajinskog obrambenog poduzeća „TAF Industries“. Jakovenko je u ponedjeljak 30. ožujka svoje misli prvo objavio na društvenoj mreži Facebook, da bi to kasnije prenijela i „Ukrajinska pravda“ u prigodnoj kolumni:

„Poštovani gospodine Armin Papperger, generalni direktore Rheinmetalla,

Kada ste ukrajinske proizvođače dronova nazvali ‘ukrajinskim domaćicama s 3-D printerima u kuhinjama’, pokazali ste koliko duboko europski obrambeni establišment još uvijek ne razumije prirodu modernog ratovanja. Ovdje se ne radi o emocijama. Ovdje se radi o stvarnosti bojišta. Evo brojki koje vaša industrija odbija priznati:

Samo u 2025. godini ukrajinski dronovi izveli su 819.737 potvrđenih napada. Oni su bili izvor 90 posto svih borbenih gubitaka ruske vojske – više od svih ostalih vrsta oružja zajedno. Jedna tvrtka, TAF Industries, proizvodi do 100.000 FPV dronova mjesečno. Tijekom bilo kojeg razdoblja od 90 dana, samo proizvodi moje tvrtke imaju više potvrđenih pogodaka nego cijela vaša flota opreme tijekom cijele povijesti njene borbene uporabe u svim sukobima. I što je najvažnije – izgradio sam ovu tvrtku i postigao ove rezultate za dvije godine, a ne za pedeset. Razmislite o tome.

Naši dronovi u 3 mjeseca postižu veći kinetički učinak nego vaše vodeće platforme u pola stoljeća. Zašto? Zato što se bojište promijenilo, a vaš poslovni model nije.

Rusko elektroničko ratovanje učinilo je zapadno streljivo s GPS-om (Excalibur, GMLRS itd.) gotovo neučinkovitim. Skupi i složeni sustavi dizajnirani za ratove s nadmoći u zraku i konvencionalne sukobe ‘peer-on-peer’ postali su lake mete za dronove koji koštaju 500-2.000 USD i napadaju odozgo. Omjer isplativosti je okrenut naglavačke: jedna Rheinmetall granata od 120 mm ili jedna protuoklopna raketa koštaju više od desetak naših dronova – a ipak naši dronovi i dalje pobjeđuju.

Ovo nije ‘igra Lego-kockicama’. Ovo je industrijski darvinizam u stvarnom vremenu. Iteriramo tjedno. Gubimo tvornice zbog raketnih napada i obnavljamo ih u roku od nekoliko tjedana. Dijelove printamo u podrumima i isporučujemo 100.000 udarnih sustava mjesečno, dok vašim inženjerima i dalje treba 3-5 godina te stotine milijuna eura za certificiranje čak i manjih nadogradnji. Rat u Ukrajini nije privremena anomalija. To je prvi pravi rat dronova i industrije. I već je dokazao da zastarjele europske platforme – bez obzira koliko skupe ili ‘ozbiljne’ bile – postaju sve više nebitne ako ne integriraju upravo one tehnologije kojima se vi rugate.

Dakle, kada kažete ‘ovo nije inovacija’, ja čujem nešto drugo: ‘Ne želimo priznati da se budućnost piše u ukrajinskim radionicama, a ne po uredima u Düsseldorfu’. Hashtag #MadeByHousewives je u trendu s razlogom. Jer ove ‘domaćice’ uništavaju više neprijateljske opreme svaki mjesec nego cijele europske vojske tijekom punih kampanja. I to čine dok vaša industrija nastavlja prodavati rješenja iz 20. stoljeća po cijenama 21. stoljeća.

Poziv ostaje, gospodine Papperger. Prestanite se smijati kuhinjskom stolu. Dođite i naučite kako se zapravo vodi rat sutrašnjice. Jer kada netko idući put bude pitao: ‘Kome ​​trebaju tenkovi u doba dronova?’, odgovor bi mogao biti jednostavniji nego što mislite: Oni koji još uvijek vjeruju u 1979. izgubit će od onih koji grade 2026.

S poštovanjem (ali s činjenicama),

Oleksandr Jakovenko
Osnivač TAF Industries
Jedna od onih „ukrajinskih kućanica“.

Prema sve češćim napisima u svjetskim medijima počela je robotizacija ratovanja i klasični vojnici sve više će ustupati svoje mjesto robotima. Tako robot Phantom MK-1 izgleda kao vojnik s umjetnom inteligencijom. Obložen crnim čelikom s vizirom od zatamnjenog stakla, izaziva strah daleko iznad onoga što bi mogao izazvati vaš tipični humanoidni robot, objavio je Time na svojim internetskim stranicama. Nije riječ o nekom SF romanu ili o proslavljenoj franšizi „Terminator“, već o budućnosti koja je očito počela.

 Phantom MK-1 kao prvi „Terminator“

Robot Phantom MK-1 američke kompanije Foundation se navodno već testiraju u Ukrajini

„Mislimo da postoji moralni imperativ da se ovi roboti stave u rat umjesto vojnika“, kaže Mike LeBlanc, marinski veteran s 14-godišnjim stažem s više misija u Iraku i Afganistanu, koji je suosnivač Foundationa, tvrtke koja proizvodi Phantoma. Kaže da je cilj da robot koristi „bilo koju vrstu oružja koju čovjek može“. Phantom se testira u tvornicama i brodogradilištima od Atlante do Singapura. No, glavna tvrdnja je da će to biti prvi humanoidni robot na svijetu posebno razvijen za obrambene primjene. Ova tvrtka već ima ugovore vrijedne ukupno 24 milijuna dolara s američkom vojskom, mornaricom i zrakoplovstvom, uključujući ono što je poznato kao SBIR faza 3, što je učinkovito čini odobrenim vojnim dobavljačem. Također bi trebalo započeti s testovima “metode ulaska” s pripadnicima Marinskog korpusa, pri čemu se Phantomi obučavaju za postavljanje eksploziva na vrata kako bi pomogli vojnicima da sigurnije probiju lokacije.

 Testovi u Ukrajini

U veljači su dva Phantoma poslana u Ukrajinu – u početku za podršku izviđanju na prvoj crti. No, kompanija Foundation također priprema Phantome za potencijalno raspoređivanje u borbenim scenarijima za Pentagon, koji “nastavlja istraživati ​​razvoj militariziranih humanoidnih prototipova dizajniranih za djelovanje uz vojnike u složenim, visokorizičnim okruženjima”, kaže glasnogovornik. LeBlanc kaže da je tvrtka također u “vrlo bliskom kontaktu” s američkim Ministarstvom domovinske sigurnosti o mogućim zadaćama patroliranja Phantoma duž južne granice SAD-a. U samo nekoliko godina, brzo širenje umjetne inteligencije pretvorilo je ono što je nekoć bila distopijska znanstvena fantastika u stvarnost. LeBlanc tvrdi da su humanoidni vojnici prirodni nastavak postojećih autonomnih sustava poput dronova. U usporedbi s riskiranjem života mladih vojnika, sa svim političkim reakcijama i rizicima ratnih zločina i trauma uzrokovanih stresom, humanoidni roboti-vojnici nude otporniju alternativu, s većom suzdržanošću i preciznošću. Roboti ne pate od umora ili straha i mogu kontinuirano djelovati u ekstremnim uvjetima, a istovremeno su imuni na zračenje, kemikalije ili biološke agense. Štoviše, LeBlanc vjeruje da će divovske vojske humanoidnih robota na kraju poništiti taktičku prednost svake strane u bilo kojem sukobu, slično nuklearnim sredstvima odvraćanja – eksponencijalno smanjujući rizike od eskalacije.

Protuargument je, međutim, zastrašujući: humanoidni vojnici snižavaju političke i etičke barijere za pokretanje sukoba, zamagljuju odgovornost za bilo kakve zlouporabe i dodatno dehumaniziraju ratovanje. Trenutni protokoli Pentagona nalažu da se automatizirani sustavi mogu angažirati samo uz zeleno svjetlo koje će upaliti ljudi, a tvrtka inzistira da je to i njezina namjera za Phantom. Međutim, dronovi s umjetnom inteligencijom u Ukrajini već procjenjuju ciljeve i autonomno pucaju jer rusko ometanje radijskih veza čini daljinsko upravljanje neučinkovitim. Ako protivnik odluči dopustiti autonomno djelovanje vojnika s umjetnom inteligencijom, što će spriječiti SAD i njihove saveznike da uzvrate istom mjerom u magli rata?

„To je sklizak teren“, kaže Jennifer Kavanagh, direktorica vojne analize za think tank Defense Priorities sa sjedištem u Washingtonu: „Privlačnost automatizacije stvari i isključivanja ljudi iz procesa izuzetno je velika. Nedostatak transparentnosti između dviju strana bilo kojeg sukoba stvara dodatne zabrinutosti.“ SAD nisu same u istraživanju humanoidnih vojnika. Autoritarni režimi, uključujući Rusiju i Kinu, razvijaju tehnologiju dvojne namjene, suprotstavljajući se Zapadu u natjecanju za stvaranje sve snažnijih i učinkovitijih strojeva za ubijanje u ljudskom obliku. Utrka u naoružanju humanoidnih vojnika „već se događa“, kaže Sankaet Pathak, suosnivač i izvršni direktor Foundationa, prenosi Time.

I egzoskeleti se testiraju u borbenim uvjetima

Egzoskeleti na ukrajinskim vojnicima kod Pokrovska

U modernom ratovanju, osim robota, pomoć vojnicima mogli bi biti i egzoskeletoni. Naime, ukrajinska vojska objavila je da prvi put testiraju egzoskelete u borbi, koristeći ih u logističkim i borbenim položajima na Pokrovskom frontu, objavio je Bussines Insider.  Tako je 7. zračno-desantni jurišni korpus objavio video svoje 147. zasebne topničke brigade u kojem demonstrira novu tehnologiju. Egzoskeleti su dizajnirani da se kopčaju u struku i na nogama, pri čemu se aparat omotava iza leđa korisnika i pomiče prema prednjem dijelu koljena. Također ima dva aktuatora na kuku koji služe kao šarke. Svaki egzoskelet namijenjen je smanjenju opterećenja mišića nogu za 30%, pomažući vojnicima da se kreću brzinom do 20 km/h na udaljenosti od oko 16 kilometara. Isječci prikazuju dva vojnika kako koriste egzoskelete za nošenje i utovar topničkih granata u francusku samohodnu haubicu CAESAR. Svaki dan topnici podnose teška fizička opterećenja. “Dnevno nose 15 do 30 granata, svaka teška 50 kg“, rekao je pukovnik Vitalii Serdiuk, zamjenik zapovjednika korpusa. Čini se da je egzoskelet sklopiv, a prema informacijama sam uređaj teži oko 2,2 kilograma. Natpisi na videu kažu da su egzoskeleti opremljeni umjetnom inteligencijom koja se u stvarnom vremenu prilagođava opterećenju vojnikovih nogu i kralježnice, omogućujući im funkcioniranje u 10 različitih načina rada. Ovo je prvi put da je neka ukrajinska jedinica isprobala takvu tehnologiju u borbi, a egzoskeleti koje su primili su probni uzorci.

Primjer japanskog egzoskeleta

SAD je također dizajnirao vlastite egzoskelete, poput vojnog SABER-a, mekog, nosivog egzoodijela koje se pričvršćuje na leđa i oko svake noge kako bi se smanjilo naprezanje kralježnice. Drugi primjer je Lockheed Martinov ONYX, egzoskelet za donji dio tijela s aktuatorima za koljena koji se omotava oko nogu, ali nije postao standardna oprema američke vojske.

Tako ćemo, uz revoluciju koji su unijeli dronovi u moderno ratovanje, očito imati i egzoskelete te humanoidne robote. Uz sve veću nazočnost robota u civilnom sektoru (primjer nedavne prezentacije sposobnosti robota kod ZG vatrogasaca), logično je da će napredni roboti preuzeti sve veću ulogu u modernim ratovima.

Utorak 21. listopada ujedno je bio i prvi dan vojnog sajma SIDEC u Celju. Riječ je o sajamskoj priredbi organiziranoj po prvi puta, kojom se na prostoru Celjskog sajma i u susjedstvu Republike Hrvatske popunilo dosadašnju prazninu po pitanju vojne izložbe/sajma i tematske konferencije – možda baš po uzoru na hrvatsku ASDA-u, ali ipak ponešto drugačije. Iako se u popisu izlagača moglo vidjeti tek četiri poduzeća iz Hrvatske (Šestan-Busch, Čateks, Peli Case te IKOM-Kovnica) – posebno treba istaknuti novitet kojeg se moglo vidjeti na štandu slovenskog proizvođača oružnih kupola “Valhalla Turrets” – gdje je u suradnji s hrvatskim poduzećem DOK-ING osvanulo robotsko vozilo MV-8 Komodo (kojeg se predstavilo u RH krajem lipnja 2021. godine), ali ovoga puta naoružano slovenskom oružnom stanicom Mangart 25 AD.

Iako je DOK-ING godinama izbjegavao militarizaciju svojih specijaliziranih robotskih vozila (koja su i u Ruskoj Federaciji poslužila kao osnova za dobar dio linije specijaliziranih robota Uran) – ovoga puta se u Celju moglo vidjeti premijeru sustava za koje proizvođači glavnih komponenti tvrde da “ujedinjavaju dvije vizije”. Pri tome, slovenski oružni dio ove zajedničke vizije predstavlja kupola s topom Oerlikon KBA kalibra 25*137 mm kao osnovnim naoružanjem i uz to sa spregnutom strojnicom FN MAG kalibra 7.62*51 mm. Uz to, naravno, dolazi i pripadajući komplet moderne elektro-optike PASEO francuskog koncerna SAFRAN, sve stabilizirano u 4 osi te zaštićeno u standardu STANAG 4569 Level 1, s još i dva bacača od po 4 dimna punjenja kalibra 76 mm. Čitava ova modularna i multifunkcionalna kupola ima težinu od 1.200 kg, što ne bi trebao biti problem za vozilo DOK-ING Komodo, a omogućava i umrežavanje u neke protuzračne mreže šireg opsega ali kratkog dometa.

Dok susjedima treba zaželjeti uspjeha s njihovim novim obrambenim sajmom/konferencijom – nije teško zaključiti kako pojava ove priredbe uz izvršavanje ciljeva predviđenih novom “Strategijom razvoja obrambene industrije i tehnološke baze u Republici Sloveniji” (donesena 23. srpnja 2025. godine), ipak ima podosta veze i s krizom koju je proteklih godina proživljavao usporedivi hrvatski sajam ASDA. Dok je ta priredba uz promjene lokaliteta ostala u rukama američkog partnera TNT Productions, te je “uživala” prilično nestabilnu podršku hrvatskog Ministarstva obrane, ostatka Vlade RH i Predsjednika RH – od organiziranog nastupa kao države partnera u Hrvatskoj Slovenija je sada došla do vlastite usporedive priredbe. SIDEC u Celju organiziran je u suradnji domaćeg poduzeća Proevent iz Ljubljane specijaliziranog za organiziranje priredbi, slovenskog Ministarstva obrane i Slovenske vojske te tamošnjeg klastera vojne industrije (Grozd obrambne industrije Slovenije). Također, barem u svom prvom izdanju, ova je priredba odlučila održati i nekoliko specijaliziranih diskusija u konferencijskom formatu – što je, također, hrvatska ASDA u nekoliko navrata prakticirala, ali s vrlo ograničenim uspjehom te učinkom. Za nadati se da će i to susjedima poći za rukom barem jednako dobro, ako ne i bolje.

Uglavnom, budući da SIDEC u Celju traje još barem dva dana (petak,24. listopada otvoren je i za građanstvo) – bilo bi zanimljivo posjetiti njegove 4 hale i vanjske izložbene prostore, u kojima se najavljivalo nastup preko 150 izlagača iz više od 20 država, sve s popisom velikih inozemnih obrambenih poduzeća poprilično drugačijim nego na usporedivim hrvatskim priredbama.

Prilikom nedavnih velikih požara u Crnoj Gori, temeljem aktivacije EU Mehanizma civilne zaštite Hrvatska je u pomoć poslala protupožarni avion CL-415 koji je u dva navrata gasio u nama  susjednoj državi. No manje je poznato da je prije dolaska Canadaira u Crnu Goru stigao specijalizirani robotski stroj tvrtke DOK-ING. Riječ je o specijaliziranom robotskom sustavu za upravljanje krizama MVF-5, koji je u Crnoj Gori bio angažiran 11. i 12. kolovoza.  Kako je tada objavilo crnogorsko Ministarstvo unutarnjih poslova, sumirajući stanje požarišta oko Podgorice i na Kakaričkoj gori,

„aktivirali smo i robot-vozilo koje je aktivno bilo tokom jučerašnjeg dana i veoma je efikasno spašavalo i objekte i ta područja koja su bila zahvaćena požarom.”

Zagrebačka tvrtka DOK-ING  je na društvenim mrežama objavila:

“Drago nam je što je sustav pokazao iznimnu pouzdanost i što je Ministarstvo unutarnjih poslova Crne Gore prepoznalo važnost uloge koju su naši bespilotni sustavi imali u operacijama gašenja požara. Iskreno zahvaljujemo Republici Crnoj Gori na ukazanom povjerenju i izražavamo najdublje suosjećanje sa svima koji su pogođeni u ovim teškim trenucima.“

Robotski sustav MFV-5 je nedavno viđen i u Njemačkoj, u borbi protiv šumskih požara i prijetnji neeksplodiranih ubojnih sredstava. Početkom srpnja DOK-ING je na njemačkom terenu demonstrirao rad svoja dva robotska sustava – MV-4 i MFV-5, koji bi i ubuduće trebali njemačkim snagama pomoći u borbi protiv šumskih požaara, posebno na dijelovima još uvijek kontaminiranim neeksplodiranim ubojnim sredstvima.

MVF-5 u Njemačkoj (Photo: DOK-ING)

“Povjerenje Njemačke u našu tehnologiju inspirira nas da nastavimo rasti, inovirati i postavljati nove standarde u razvoju tehnologija za spašavanje života koje osiguravaju da se niti jedan čovjek ne mora suočiti s opasnošću tamo gdje posao može obaviti stroj,“

zaključio je DOK-ING u svom priopćenju.

Spin-off poduzeće InEMsens Fakulteta elektronike i računarstva (FER) kao jedino iz Hrvatske dobilo je financijsku podršku za šestomjesečni projekt u sklopu NATO-ovog akceleracijskog programa DIANA (Defence Innovation Accelerator for the North Atlantic), na temu ”Sensing and Surveillance”. Tema projekta su napredne senzorske tehnologije i njihova primjena u civilnom sektoru te sigurnosnim i obrambenim sustavima. Naime, DIANA putem NATO-ovog tzv. Challenge Programme za inovativna SME poduzeća i startupove potiče predlaganje tehnoloških rješenja za nacionalne planove i program obrane. Glavni kriteriji za ocjenu bili su inovativnost, jasnoća rješenja u kontekstu sustava dvojne namjene i tehnička izvodljivost

“Sudjelovanjem u programu DIANA FER postaje globalno prepoznatljiva istraživačka ustanova u razvoju tehnologija s primjenom u civilnom i sigurnosnom sektoru. Na ovogodišnji je poziv za sudjelovanje pristiglo više od 2600 prijava iz gotovo svih zemalja članica NATO saveza, a FER-ovo se spin-off poduzeće nalazi u 3 posto odabranih. Ovo je i važan korak za Hrvatsku u jačanju konkurentnosti u industrijama koje povezuju ove sektore, a što će ujedno doprinijeti sigurnosti i gospodarskom rastu zemlje”,

istaknuo je prof.dr.sc. Vedran Bilas, tehnički savjetnik projektnog tima, ujedno dekan FER-a.

Tijekom trajanja programa, FER-ov će tim imati priliku unaprijediti razinu tehnološke spremnosti svog sustava za detekciju, testirati tehnička rješenja u NATO ispitnom centru te iskoristiti mentorstvo i umrežavanje s istraživačima, start-up poduzećima, krajnjim korisnicima, kao i potencijalnim investitorima. Najveći dio projektnih aktivnosti provodit će se u jednom od vodećih europskih tehnoloških akceleratora DualTech by Takeoff u Torinu.

“U okviru teme, FER-ov tim InEMsens predložio je rješenje za brzo otkrivanje i prepoznavanje ukopanih metalnih objekata koristeći napredne elektromagnetske senzore i umjetnu inteligenciju. Ovo se rješenje može koristiti za humanitarno razminiranje te pametno mapiranje podzemne infrastrukture, ali i robotskih sustava za brzo otkrivanje eksplozivnih naprava u vojnim misijama, te sustava za potporu odlučivanju”,

pojasnio je istraživač i vođa tima dr.sc. Davorin Ambruš.

Poduzeće InEMsens osnovali su istraživači “Laboratorija za inteligentne senzorske sustave (LISS)” s FER-a, s ciljem komercijalizacije rezultata istraživanja ostvarenih u okviru istraživačkog projekta “METASHAPE – Empowering handheld metal detectors with shape-based target discrimination for use in humanitarian demining”. Poduzeće je licenciralo tehnologiju od FER-a te trenutačno radi na njenoj nadogradnji, kao i razradi poslovnog modela. FER-ov tim predvođen je istraživačem dr. sc. Davorinom Ambrušem, a čine ga i dr. sc. Marko Šimić, dr. sc. Dorijan Špikić te dekan FER-a, prof. dr. sc. Vedran Bilas, u ulozi tehničkog savjetnika.

Vedran Bilas, dekan FER-a

Koliko je važna i tzv „Tehnološka bitka“ u novim obicima sukoba govori i vijesta da je Orqa, kompanija poznata po razvoju naprednih autonomnih rješenja za dronove, objavila je danas da je osigurala 5,8 milijuna eura u Seed rundi financiranja predvođenoj jednim od najvećih američkih venture capital fondova Lightspeed Venture Partners, uz sudjelovanje Radius Capitala (SAD), Decisive Pointa (SAD) i postojećeg investitora Day One Capitala (Mađarska). Ova investicija dolazi u ključnom trenutku za industriju dronova i zapadna tržišta. Kako se regulative i fokus preusmjeravaju prema pristupačnoj masovnoj proizvodnji, velike prilike otvaraju se na obrambenom i ‘enterprise tržištu’.  Orqa mjesečno proizvodi i prodaje tisuće dron komponenti, radio sustava, dronova, naočala za pilote i kontrolere, jedinstveno je pozicionirana da odgovori na ključne globalne izazove. Taj trend dodatno potvrđuje trenutni sukob u Ukrajini, gdje se mjesečno koristi na tisuće dronova, pokazujući potrebu za masovno proizvedenim, troškovno učinkovitim rješenjima. Nadalje, nedavni incidenti u Crvenom moru, gdje su niskobudžetni dronovi Hutija poremetili globalne opskrbne lance, ističu stratešku važnost pristupačnih dronova i protu-dronskih sustava.

“Nalazimo se na tehnološkoj prekretnici gdje sposobnost proizvodnje i implementacije velikih količina pristupačnih, visokoučinkovitih dronova može redefinirati bojišnicu i šire,” izjavio je Srđan Kovačević, izvršni direktor (CEO) Orqe.

“Ovo financiranje omogućit će nam ostvarivanje puno ambicioznijeg tehnološkog plana i pozicionirati Orqu kao vodećeg dobavljača tehnologija za bespilotne sustave na Zapadu. Ne gradimo samo ‘zapadni DJI’, već želimo razviti snažan i otporan ekosustav zapadnih dobavljača naprednih bespilotnih sustava za obrambene i Enterprise aplikacije.”

Osječka tvrtka Orqa- iz uspjeha u uspjeh

Investicija Lightspeeda u Orqu temelji se na njihovom iskustvu s tvrtkama poput Helsing (GER) i Anduril (USA), koje su redefinirale obrambeni sektor s naprednim autonomnim sustavima i rješenjima temeljenim na umjetnoj inteligenciji. Antoine Moyroud, partner u Lightspeed Venture Partnersu, komentirao je: ‘Orqa je jedinstveno pozicionirana za iskorištavanje rastuće potražnje za skalabilnim rješenjima dronova. Njihova vizija izgradnje zapadne alternative kineskom DJI-ju, uz njihovu predanost izgradnji globalnog lidera s europskim korijenima, čini ovo iznimno uzbudljivom investicijom.’

ORQA ima velike planove, pa za sljedeću godinu najavljuje pokretanje proizvodnje u SAD-u, kao i osnivanje ureda u Londonu.

Estonska dragovoljna udruga za spašavanje (Päästeliit) kupila je robotizirani sustav za razminiranje MV-4 hrvatskog poduzeća DOK-ING iz Zagreba da bi ga donirala u Ukrajinu. Cilj ove donacije bio je pomoć tamošnjoj Državnoj službi za hitne situacije ne bi li njihov posao razminiranja bio sigurniji i efikasniji. No DOK-ING nije stran ukrajinskim pirotehničarima, koji su do sada već u nekoliko navrata boravili u Zagrebu, trudeći se savladati rad s ovim uređajima – koji ne samo da su jedan od vrhunaca hrvatske obrambene industrije, nego su i u svom području među svjetski vodećim takvim sustavima.

Sam sustav MV-4 je za Ukrajinu odabran prema ocjeni primarnih potreba ukrajiske DSNS (Державна служба України з надзвичайних ситуацій). Kako je objasnila Piia Kallas, čelnica Estonske udruge za spašavanje: “Estonska udruga za spašavanje je u kontaktu s ukrajinskom Službom za spašavanje od početka rata, tako da znamo što im najviše treba s obzirom na situaciju. Dok je tijekom prvih mjeseci posebno trebala oprema za vatrogastvo, ove godine je posebno visoko na listi prioriteta razminiranje“. Nadalje, “prema trenutno dostupnim informacijama, ondje je raznim eksplozivnim napravama kontaminirano područje veličine nekoliko Estonija, tako da na terenu ima itekako mnogo posla“.

Sva sredstva potrebna za ovu kupovinu robotiziranog sustava za razminiranje početkom ove godine donirali su Kristjan Rahu, Priit Koit te Valdur Laid iz poduzeća UG Investment – osobe koje su se već istakle svojom velikom potporom za Ukrajinu kroz kanale Estonske udruge za spašavanje. Glavnim donatorima je pružena i prilika da odaberu ime za pribavljeni robotizirani stroj – a oni su se odlučili za “Jaroslava”. To je ime dano prema Jaroslavi Magučih, ukrajinskoj atletičarki koja je krajem kolovoza ove godine na Svjetskom atletskom prvenstvu u Budimpešti osvojila zlatnu medalju u disciplini skok u vis za žene.

DOK-ING MV-4 robotizirani sustav za razminiranje predstavlja svjetski najpoznatiji laki sustav za razminiranje te uklanjanje eksplozivnih naprava. Njegova niska konstrukcija i izdržljivost čine ga otpornim na sve vrste eksplozija protupješačkih mina i drugih vrsta zaostalog streljiva. Uređaj je na daljinsko upravljanje, čime se omogućava siguran rad osoblju koje njime upravlja.

“Sigurna zajednica, sigurna Estonija”

Estonska dragovoljna udruga za spašavanje predstavlja sklop raznih udruga koje u Estoniji djeluju na polju zaštite i spašavanja. Među njenih preko 120 organizacija članica ima organizacija koje se bave vatrogastvom, spašavanjem na moru, spašavanjem uz korištenje potražnih pasa, spašavanjem na vodi, potragama, spašavanjem s visina uz korištenje užadi, ali i niz drugih djelatnih na polju prevencije te srodnih aktivnosti.