Kako se već u nekoliko navrata do sada načelno najavljivalo, danas teče zadnji rok za dostavu konačne i najbolje ponude (“Best and Final Offer – BAFO) na hrvatskom natječaju za nabavu višenamjenskog borbenog aviona. Ministarstvo obrane RH o tome je kratko priopćilo, što prenosimo u cijelosti:

“S današnjim danom, 11. studenog 2020. godine završio je proces validacije i započeo proces evaluacije pristiglih ponuda za nabavu višenamjenskog borbenog aviona. U procesu nabave višenamjenskog borbenog aviona, ponuditelji su imali mogućnost dostavljanja najbolje i konačne ponude (BAFO) ne kasnije od 11. studenog 2020. što im je i omogućeno 10. i 11. studenog 2020. godine. Najbolju i konačnu ponudu (BAFO) 10. studenog 2020. dostavile su SAD za novi avion F-16 Block 70 i korišteni izraelski avion F-16 Block 30 te Francuska Republika za korišteni avion Rafale, dok će Kraljevina Švedska najbolju i konačnu ponudu (BAFO) za novi avion JAS-39 C/D Gripen predati 11. studenog 2020. godine.

Proces donošenja odluke na državnoj razini započet će početkom 2021. godine, a uključuje mišljenje Odbora za obranu Hrvatskog sabora i Vijeća za obranu te Odluku Vlade Republike Hrvatske o najpovoljnijoj ponudi za višenamjenski borbeni avion.

Podaci su klasificirani kako s naše strane, tako i sa strane ponuditelja. Dok traje proces evaluacije i odabira najbolje ponude, ne možemo s detaljnim podacima izlaziti u javnost. O svemu ćete biti pravovremeno obaviješteni”.

U ovom priopćenju ima nekoliko nejasnih stvari, o kojima smo za pojašnjenje priupitali MORH. Dakle, iz priopćenja je nejasno:

(1) koje je tijelo jučer i danas zaprimalo “konačne i najbolje ponude” – nadležno Vladino Međuresorno povjerenstvo za nabavu VBA (koje formalno vodi postupak) ili Ministarstvo obrane RH koje u posljednje vrijeme opet jedino komunicira o tijeku procesa nabave,

(2) kako to da Kraljevina Švedska JOŠ nije predala BAFO u trenutko obavještavanja javnosti o toj fazi postupka, nego si je MORH u priopćenju dozvolio prejudicira kako će oni to učiniti danas (MORH je poslao priopćenje o predaji BAFO dva sata prije najavljene švedske predaje ponude), te

(3) jesu li SAD predale dvije ponude – za novi F-16 Blok 70 i rabljeni F-16 Blok 30 izraelskog korisnika – te kako se to uklapa u zahtjeve iz RfP-a, koji su izričito (kako je tvrdio i sam ministar obrane) od SAD-a tražili ponudu za novi avion, te od Izraela za rabljeni?

Dobijemo li od MORH-a ikakav odgovor na ova pitanja – objavit ćemo ga naknadno.

Banožić o validaciji i evaluaciji

Ministar obrane Mario Banožić je na prošlotjednoj obljetnici “Tigrova” 5. studenog najavio završetak prve faze – procesa validacije:

30. obljetnica ustrojavanja 1. gardijske brigade Tigrovi (Photo: MORH/J. Kopi)

“Natječaji oko aviona imaju svoj postupak. znači, mi očekujemo da ćemo 12. 11. završiti postupak validacije i krećemo u novih 30 dana evaluacije gdje ćemo dati prijedlog odluke Vladi. Mnogi su komentirali – ‘nema ih u idućem proračunu’ – razlog je taj što vi ni ne možete, sad u ovom trenutku ni ne znate koji iznos imate  i ono što je bitno naglasiti da ta sredstva neće biti unutar stavke Ministarstva obrane jer nije niti logično. Imali smo u konačnici već nekakve situacije u prijašnjim godinama kad se nabavljalo… kad su se vršile ovako velike nabavke gdje su takve stvari smještene unutar resora financija”.

Dan kasnije, 7. studenog, na podcastu Večernji TV ministar Banožić je pokušao malo pojasniti dosadašnji natječajni postupak:

“Imate sada Međuresorno povjerenstvo koje vam radi na procesu validacije. Znači, nakon što su 12.09. zaprimljene ponude… znači, treba naglasiti da smo mi u tom trenu, kako je bio formiran natječaj, imali formiran natječaj da stvarno otvorimo sve opcije. Znači, da se ne dogodi kao što se dogodilo na prvom natječaju – kako ste vi rekli, da je propao – nego ste imali opciju da nabavljate nove aviona i onda ste rekli: ‘OK, novi avioni’, i pozovete državu… Zato su ovi avioni između vlada koji će biti potpisani… Onda smo rekli: ‘OK, za nove avione… U stanju su to ponuditi Amerika F-16, Švedska Gripen’. Onda smo rekli – ‘U ovoj kategoriji postoje polovni avioni, odnosno rabljeni avioni, koji u sebi su europskoga proizvođača, ali ispunjavaju određene namjene, odnosno zadaće’.  Pa smo rekli – ‘Ovdje je Italija Eurofighter, i Francuska Rafale. I postoje avioni koji su u naravi F-16 avioni’… znači to je taj pokušaj, koji je bio iz prvoga natječaja, ali onda je opcija u drugim zemljama koje koriste F-16… Znači da se… I tu su bili Izrael, tu je bila još Grčka i Norveška. I šta se sad dogodilo? Dogodilo se 12. 09. – znači, u kategoriji novih aviona, znači, promatramo kategorije, pojavio se franc…ovaj Amerika s F-16 ponudom i švedski Gripen, a u ovoj priči o polovnim avionima Italija je rekla da ne može odgovoriti takvim zahtjevima, nego daje Francuska ponudu za Rafale,  a kod ove kategorije – ajmo tako nazvat – F-16 aviona, znači javlja se Izrael”.

Nakon toga je uslijedila nova faza:

“Imate Međuresornu skupinu koju je Vlada imenovala, koja se sastoji iz ljudi koji su različitih profila – jedan dio će pokrivati financijski aspekt, jedan dio će pokrivati aspekt koji će se odnositi na vanjsku politiku, i treći će biti onaj koji je možda najvažnija – to je da vi ovdje avione nabavljate s određenom namjenom, to znači što kaže struka … Jel’ i čemu kupiti nešto što je povoljno, ako ono neće ispunjavati zahtjeve, odnosno čemu i kupiti nešto najskuplje ako ono neće biti u potpunosti iskorišteno?! Znači, sa tih aspekata se radi tzv. validacija ponuda. Validacija ponuda znači da upravo kroz ova tri elementa ljudi se susreću da li idu u matične zemlje ili dolaze ovdje, da li se susreće s veleposlanicima ili se ide kod njih, da li se ovdje razgovara direktno s prozvođačima, odnosno ponuđačima… U tom slučaju se znači radi validacija ponuda. Ja vas pitam – ‘OK, zašto je, ne znam sad, borbeni komplet raketne opreme ovaj, da li može biti šta povoljnije, da li može biti šta … Aha… Da li može biti isporuka tada’. Znači, vi razrađujete  pojedine elemente prodaje. Jer nije to samo ‘Evo ti ključeve od aviona i vozi!’. Oni imaju i nekakve pakete. Koliko je simulator, koliko košta obuka pilota, odnosno obuka tehničara, i na osnovu svih tih parametara završi proces validacije koji će biti 12. 11. kao krajnji rok”.

Ako se sudi prema današnjem priopćenju MORH-a, taj krajnji rok istječe zapravo danas. No po završetku validacije, kazao je prije par dana Banožić, ulazi se u novu fazu:

“Započinje proces od 30 dana za koji smo rekli – evaluacija. Znači, što su oni validirali kroz ponude, stvara se tzv. ‘Best and Final Offer’, znači ‘Konačna i najbolja ponuda’ koje mogu dati… znači koja je nastala u tim kao recimo razgovorima… U tih 30 dana će Povjerenstvo međusobno odvagati tko je šta rekao, tko je predložio, i dati prijedlog odluke Vladi, gdje će onda dalje provoditi tijela…”.

Kao što su najavljivali supredsjedatelji Međuresornog povjerenstva, Zvonimir Frka Petešić i Robert Hranj, zamišljeni datum završetka procesa evaluacije je 12. 12., odnosno Dan HRZ-a (ako stignu do tada obaviti sve zamišljeno).

Ili su tema novi borbeni avioni, ili MiG-ovi. Čini se kao da osim ovih gotovo i nema drugih tema o Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu. Ovoga tjedna ispreplitale su se obje teme, a o njima je na dočeku 12. HRVCON-a iz Afganistana govorio i predsjednik RH Zoran Milanović.

Reportaža u “Hrvatskom vojniku” 2009. godine

Protekle je dane ispunila kontroverzna izjava ministra obrane Marija Banožića za RTL (emitirana u nedjelju, 13. rujna) o MiG-ovima kao avionima 2. generacije koji „nemaju mogućnost noćnih letova“, dodatno podgrijana naknadnim pojašnjenjem Ministarstva obrane da „borbeni avioni MIG-21 nisu opremljeni za provedbu zadaća noću. (…) S obzirom na zahtjeve, primarno je konstruiran za presretanje velikih ciljeva koji slabo manevriraju (bombarderi) u dnevnim uvjetima i zbog toga nije opremljen za zračnu borbu na srednjim i velikim daljinama, kao ni za borbena djelovanja noću“. Ne bi li ministra obrane i njegovu Službu za odnose s javnošću nekako izvukao iz škripca u koji su se svojim neznanjem sami uvalili, na istoj toj televiziji je u utorak, 15. rujna, gostovao zapovjednik HRZ-a brigadni general Michael Križanec. Tom je prilikom izjavio da MiG-ovi mogu letjeti noću, ali: „Republika Hrvatska nije prošla kroz ekstenzivan proces modernizacije MiG-ova 21 i iz tog razloga nema te sposobnosti“. Pri tome, „odluka o neulaganju“, napominje se u komentaru RTL-a, „donesena je zbog odluke o nabavi novih borbenih aviona“, čime se odgovornost direktno adresirala na sam donedavni vrh piramide odlučivanja u obrani Republike Hrvatske.

Priča o ponovnom početku obuke za noćno letenje bila je itekako aktualna uoči i neposredno nakon remonta MiG-ova u Ukrajini, no vremenom je zamrla. Kako je odluka o remontu donesena u vrijeme Vlade Zorana Milanovića, logično je današnjeg predsjednika države pitati je li taj remont bio dobar ili loš posao. Milanović je prije dva dana bez imalo razmišljanja rekao:

„To je tada bio apsolutno potreban posao – da ga nismo napravili sada ne bi imali ništa. Dakle, sad ipak imamo određeni broj aviona koji lete. Lete i noću, po svemu sudeći. I to je bilo nužno. E sad… To ima svoj vijek trajanja – ne možete za 15 milijuna dolara kupiti letnu sposobnost sljedećih 20 godina, nego na par godina“.

A što se tiče stanja u kojem se danas MiG-ovi nalaze, predsjednik Milanović kaže:

„Ja znam u kakvom su stanju ti avioni. Oni su u skoro najboljem stanju u odnosu na to u kakvom stanju mogu biti, uzimajući u obzir sve okolnosti, prije svega njihovu starost. To da su praktički već za otpis i to da su tim remontom u Ukrajini oni spašeni za još par godina, da je to državu koštalo 10 ili 15 milijuna dolara. Dakle, to je novac koji za hrvatsku državu, za jednu tako važnu funkciju, nije značajan. Međutim, treba donijeti novu odluku, ići u nabavku novih zrakoplova, odnosno novijih ili novih, ili ne ići. Donesena je odluka da se ide u nabavku novih zrakoplova. I nisam tu da zagorčavam život Vladi i da prozivam za svaku glupost jer, naime, to su složeni sustavi, oni se kvare i može se dogoditi da ne mogu poletjeti. Prema tome, u tom smislu ja takve stvari neću komentirati kao predsjednik – jel negdje ispao šaraf, jel negdje puko fergazer… Meni je to nebitno“.

Ono što mu je bitno – to je Milanović ponovio i na Plesu, pritom se osvrnuvši na nedostatak novca kao na jedan od najčešćih mitova kada se spominje kupovina borbenih aviona.

„Neki kažu – bankrotirana smo država. Nismo bankrotirana država, nego smo država koja si MOŽE priuštiti 12 aviona – a to je 100 posto – za sljedećih 30 godina. Pitanje je samo kako, u kojim detaljima. Ja sam govorio o tome, a možda sam… Ha, ma nisam išao predaleko jer nemam odgovornost. Dakle to ljudi iz Vlade, po meni, trebaju shvatiti kao podršku. Kad kažem da je američka ponuda – naravno, ona dolazi od vrlo provjerene strane – nešto što po meni ima prioritet iz niza razloga. Jer kad se uzima američka oprema besplatno onda to nije nekorektno i nije ne fer. Dakle, oni su nas… Pa sad su nam dva helikoptera poklonili, Black Hawk, i dva kupujemo. Dakle, to su sve faktori kod odlučivanja. Vlada mora bit što je moguće neutralnija, na kraju odluka je politička. A u političkom smislu – kao što ću biti kritičan prema nekim američkim potezima, tako ću reć’ da mi se ovo čini najboljim, unaprijed, ako je cijena nekakva normalna cijena. A znamo o čemu govorim – za nove avione, za nove zrakoplove! Postoji mogućnost i neka druga, to ćemo vidjeti. I tu nema tajne.

Dakle, nećemo se sad praviti kao nekakvi mudraci koji tumače u Talmudu nekakva … ono, mistici Kabale u 16. stoljeću… To su avioni, poznati su, napravljeno je 5.000 F-16, 300 i nešto Rafalea do sada, 300 Gripena – dakle, tu već vidimo omjere uhodanosti posla. Sve su to stvari o kojima se vodi računa kada se nabavlja nešto za sljedećih 30 godina. Za državu, dakle za državu! Ne kupujemo kuhinjski regal. I zato ova priča ‘Hrvatska je bankrotirala’ – NE! Hrvatska nije bankrotirala, Hrvatska je trenutno u određenim poteškoćama kao i druge države, ali država je zasnovana ne samo na ljubavi nego i na planiranju. Dakle na redu, na donošenju nekakvih projekcija, očekivanja, očekivanju da će Hrvatska bit’ relativno uspješna država. Inače sve ovo što radimo je uzalud. A nije uzalud!“.

I premijer Plenković i ministar obrane Banožić Milanoviću su jako zamjerili isticanje jedne ponude – i to prvenstveno američke – kao najbolje. S druge strane, predsjednik je već ranije Vladi poručivao neka ne fingira lažne natječaje, i neka konačno donese po njemu jedinu moguću odluku. Od tih teza Milanović nije odustao:

„Ovo što ja govorim je političko pitanje. Dakle pravit se glup i ne akceptirat da su nam Amerikanci poklonili kontingente opreme – i to vrijedne opreme – to može samo nemoralan čovjek. Ovo nije klasični natječaj – mi nismo dakle uopće odredili kojim sredstvima raspolažemo, ovo je određena vrsta prikupljanja ponuda, jel tako?! I sa moje strane… Ja ću nastaviti tako – ovo su naprosto stvari o kojima se treba javno govoriti, a ne sada da nam netko pusti bijeli dim i kaže: ‘Kupujemo, ne znam, avione iz… Evo, nova tvornica je otvorena u Senegalu, ne?’ Zna se što se prodaje – dakle, to nije automobil, to je jako složen sustav i konkurencija je u stvari vrlo uska. I naravno, na kraju je odluka i politička. Je, sto posto. Ali ja to mogu reći zato što ja tu odluku ne donosim i zato što nemam nikakve financijske nadležnosti. Šutjeti i pravit’ se mudar, mislim, ono… U Hrvatskoj je inače mudrost druga riječ za paničan strah od akcije“.

Europskim novcem do Rafalea?

Sljedeće jutro – u srijedu, 16. rujna – predsjednik Vlade imao je drugih problema, pa mu ove Milanovićeve izjave nisu bile ni na kraj pameti. S obzirom da je jučer počela nova sjednica Sabora, prvo je na dnevnome redu bio Aktualni sat na kojem saborski zastupnici postavljaju pitanja članovima Vlade. Osmo pitanje po redu postavio je Mostov zastupnik Zvonimir Troskot, koji je premijera Plenkovića pitao:

„Hrvatska vojska je najveći ponos suverene i suvremene Republike Hrvatske. I u Klubu Mosta smatramo da hrvatsko nebo moraju štititi najmoderniji vojni avioni. Gospodine predsjedniče Vlade, s jedne strane smo na stol dobili ponudu SAD-a, koja je naš dugogodišnji saveznik i prijatelj, a s druge strane ponudu Francuske. Diskutabilna je vremenska bliskost između ponude Francuske što se tiče aviona i briselske financijske pomoći Hrvatskoj. Da li ste možda dali uvjetovani prihvat kupovine francuskih aviona kako bismo dobili financijsku pomoć od EU?“

To je teza o kojoj se već neko vrijeme spekulira u određenim krugovima, pri čemu se zanemaruje vrlo striktna namjena financijskog EU paketa u izosu od 22 milijarde eura – a to sigurno nije kupovina borbenih aviona. No bez obzira na to, premijer je vrlo bahato odgovorio tom prilikom iznimno pristojnom zastupniku Mosta:

„Moram priznat da sam fasciniran sa debitantima danas. Dakle, da Vas sad citiram: ‘Vi u Klubu Mosta smatrate da smo mi dobili 22,5 milijarde eura na Europskom vijeću uvjetovano jer sam ja što? Pristao predsjedniku Macronu da ćemo mi kupiti Rafale?’ Jeste Vi to sada rekli? Jel Vas dobro razumijem? Dakle, ja sam ODUVIJEK smatrao da je Most jedna kavanska demokracija, jedno ogovaranje koje se zbiva po kafićima, cestama, trgovima, ne znam gdje, ali ovoliku neozbiljnost, ovakav čemer i jad od teze, to stvarno nisam očekivao. Vi ste meni zadnji put kad smo bili ovdje – pričali smo o Europskom vijeću – vi ste imali ekspoze o euru. Doći će euro na dnevni red… Danas ste pokazali da taj beskraj laži, špekulacija, nevjerojatnih teza, izmišljanja, takvu kreativnost koju vi posjedujete u Mostu (ja ne znam jeste li Vi član ili ne), to nigdje nema. To zaista nigdje nema! A i Vi ste došli iz ove aktivističke skupine.

Dakle, to je prvo – to je jedna NEBULOZA! Nikakve veze nema natječaj za višenamjenski borbeni avion s pregovorima koje ja u ime hrvatske Vlade vodim na Europskom vijeću… O čemu? O višegodišnjem financijskom okviru koji se, kao što znate, počeo raspravljati nakon komunikacije Komisije u svibnju 2018. godine. 2018.! Nakon toga, kriza COVID-a, ne samo VFO za nas nikad povoljniji veći nego i ovaj prethodni, nego i za drugi instrument ‘EU iduće generacije’. Ovo što vi govorite ‘potencijalno’… Slušajte malo što govori ministrica Tramišak. U našem mandatu 101 posto ugovoren od višegodišnjeg financijskog okvira 2014.-2020., više od 40 posto isplaćeno ukupno +/- dobit za naš proračun – ministre Marić, 28 milijardi kuna više iz europskih fondova u hrvatski proračun nego naše uplate“. 

Potom je nastavio u istome stilu:

„Dakle, ja Vas molim, radi higijene u javnosti, nemojte izlaziti s ovakvim tezama. One su krive, netočne, Vas kao novog zastupnika de-kre-di-bi-li-ziraju u startu. A što se tiče aviona – 4 su ponude, koliko je meni poznato. Četiri, ne dvije. Nemamo s jedne strane američku, a s druge strane francusku. Imamo tu i švedsku ponudu, i izraelsku ponudu. Mogle su i još neke države dati ponudu pa nisu. Dakle, te jeftine, lažne trikove, aluzije na nekakve dogovore, nekakve ‘dealove’ o nekakvim mračnim kuloarima, o tome da mi iz proračuna dobivamo 22 milijarde eura da bi … ili 165 milijardi kuna da bismo mi onda zbog nevjerojatne vremenske bliskosti kupili Rafale… Pa to ne može nitko drugi izmislit nego kreativci u Mostu. Nitko, nitko, to je jedinstveno nešto. Evo, ja Vam čestitam na ovoj kreativnosti, siguran sam da ćete za nju dobivati i dalje potporu jednako kreativnih kao i Vi“.

Kako za ovako oštru reakciju baš i nije bilo razloga, zastupnik Troskot je zaključio kako je dirnuo Plenkovića u bolnu točku. No za uspješno opovrgavanje spekulacija i naklapanja jedan od nužnih preduvjeta je i transparentnost, kojoj Vlade RH po pitanju aviona zadnjih godina baš i nisu sklone. Dapače, ispada kako se transprentnost ne trenira samo oko aviona već i na mnogo drugih tema, poput pokazivanja računa i HDZ-ovog stranačkog puta na konferenciju europskih pučana u Finsku (podsjetio je zastupnik Troskot) – što je za Vladu RH također ispao skoro nepremostivo težak korak.

Danas, 09.9. u 9 sati, započelo je zaprimanje ponuda za borbene avione, koje je Hrvatska, odnosno Vladino Međuresorno povjerenstvo za nabavu višenamjenskih borbenih aviona, zatražilo putem RfP-a 15. siječnja ove godine. Zahtjev za ponudu VBA upućen je na adrese 7 država – SAD, Švedske, Francuske, Italije, Norveške, Grčke i Izraela.

Prva ponuda pristigla u Ministarstvo obrane, gdje se jutros sastalo Međuresorno povjerenstvo obnovljeno u zadnji čas, bila je ona iz Švedske, a švedska veleposlanica u RH, Diana Helen Madunic, po predaji ponude kratko je izjavila:

Švedska veleposlanica nakon predaje ponude (Photo: screenshot N!)

„Jako sam sretna i zadovoljna da je Švedska danas predala ‘government-to-government’ ponudu Hrvatskoj za nabavu borbenih aviona. Sustavi Gripen jako su dugo važan dio švedskih Oružanih snaga i, naravno, iz tog su razloga važan dio švedskog obrambenog sustava. Kako danas, tako i u budućnosti. Iz iskustva možemo potvrditi da je sustav Gripen odlična platforma za suradnju i partnerstvo sa svim zemljama koje koriste Gripen, posebno u ovoj regiji Češkom i Mađarskom. Danas smo ovdje jer se nadamo da će i Hrvatska u budućnosti postati dio ovog Gripen partnerstva“.

U pratnji švedske veleposlanice bili su predstavnici Švedske agencije za opremanje obrambenog sustava (FMV), koja je nešto kasnije priopćenjem i potvrdila da je u ponudi švedska Vlada ponudila 12 novih Gripena C/D, kao i logističku podršku te obuku za pilote i tehničare HRZ-a. Uz ponudu, Saab je priložio i poseban paket strateške suradnje koji će dodatno ojačati hrvatsku obrambenu industriju.

„Švedska i Saab nude cjelovito te dugoročno rješenje za hrvatsku domovinsku sigurnost koje će osigurati zaštitu svih građana i granica Republike Hrvatske u nadolazećim desetljećima. Ako Hrvatska odabere Gripen, Saab je spreman prenijeti svo raspoloživo znanje i tehnologiju te uspostaviti regionalni zrakoplovni centar u Hrvatskoj. Time bi se razvila dugoročna suradnja s lokalnom obrambenom industrijom, ali i akademskom zajednicom, što bi u konačnici rezultiralo otvaranjem i do 500 novih visokotehnoloških radnih mjesta”,

stoji u izjavi Jonasa Hjelma, starijeg potpredsjednika i voditelja poslovnog područja aeronautike u Saabu.

Nakon Šveda, na Krešimirov trga došao je veleposlanik SAD-a u Republici Hrvatskoj Robert Kohorst. On nije ništa komentirao, tek se naknadno oglasio na svom Twitteru.

„Sjedinjene Države su ponosne što pružaju opcije po pitanju borbenih zrakoplova dok Hrvatska nastoji obaviti stratešku nabavu višenamjenskih borbenih aviona. Hrvatska je važan i cijenjen NATO saveznik, te naš partner u jačanju sigurnosti širom regije i globalno“,

napisao je veleposlanik Kohorst, ilustrirajući tu objavu i fotografijama s prošlogodišnjeg gostovanja Nacionalne garde Minnesote pri HRZ-u.

Osim Kohorsta i Madunic, na ulazu u MORH viđeni su i predstavnici veleposlanstava Francuske i Izraela.

To je potom u svom iznimno kratkom priopćenju potvrdila i Vlada RH, koja je u jednom rečenici priopćila:

„U Ministarstvu obrane RH u Zagrebu u srijedu, 9. rujna 2020. godine, Međuresorno povjerenstvo zaprimilo je ponude za nabavu višenamjenskog borbenog aviona od Kraljevine Švedske, Sjedinjenih Američkih Država, Francuske Republike i Države Izrael“.

Nešto malo prije 13 sati pred okupljene novinare na Krešimirovom trgu izašli su supredsjedatelji Međuresornog povjerenstva Zvonimir Frka Petešić i admiral Robert Hranj.

Francuska delegacija nakon predaje ponuda (Photo: screenshot HTV)

„Bila je najavljena mogućnost da 7 država sudjeluje, međutim Norveška je odustala s obzirom na činjenicu da nije mogla ispuniti postavljene kriterije, a što se tiče grčke ponude i talijanske – oni nisu mogli odgovoriti u zadanim rokovima koji su, kao što znate, već produženi za 4 mjeseca s obzirom na korona krizu. Unatoč tome, nisu mogli udovoljiti jasno postavljenim rokovima koji su dio procedure i koji se ne mogu mijenjati jer inače bi se narušio cijeli proces koji mora biti vrlo jasan i transparentan, i sa istim uvjetima za sve ponuđače“,

objasnio je Zvonimir Frka Petešić manji broj ponuda od očekivanog. Što se daljnjih rokova tiče…

„Cijeli ovaj proces validacije i evaluacije bi trebao trajati oko 3 mjeseca, i do kraja godine će Višeresorno povjerenstvo dati prijedlog prema svim kriterijima koji će se, dakle, uzeti u obzir, ono što ćemo smatrati da je najpovoljnije, najbolje, optimalno za Hrvatsku, a onda nakon toga… Možda admiral Hranj može reći nešto o drugoj fazi procedure, gdje će biti uključena i druga tijela…“,

prebacio je Frka Petešić riječ drugom supredsjedatelju, admiralu Robertu Hranju.

„Ulazimo u drugu fazu, završnu fazu odabira aviona. Ono što je pred nama je u stvari težak i naporan rad Povjerenstva i stručnjaka iz Ministarstva obrane i ostalih ministarstava, gdje ćemo prvo u sljedeća dva mjeseca kako kažemo – izvršiti validaciju tih pristiglih ponuda. To će podrazumijevati intenzivnu interakciju sa svim ponuditeljima koji su odgovorili na naš zahtjev za ponudama, i kada se završi proces validacije, kada se potvrdi da su svi elementi ponude ono što mi očekujemo od njih, onda ćemo ih zatražiti za još jednu, završnu i najbolju ponudu – Best and Final Offer (BAFO). Nakon što primimo te najbolje ponude, idemo u proces procjene svake ponude po utvrđenoj metodologiji. Taj proces trajat će otprilike mjesec dana. Mi smo zacrtali točan datum koji je obvezujući samo za nas – 12. prosinca. Nakon toga izrađuje se studija izvedivosti i po dogovorenoj proceduri prezentirat ćemo naš prijedlog saborskom Odboru za obranu i Vijeću za obranu. I završni prijedlog uz stavove ova dva tijela ide na Vladu. Kad će to točno biti – u ovoj fazi je teško reći“,

pojasnio je daljnji tijek postupka admiral Robert Hranj u prvom takvom nastupu dvojice predsjedatelja Međuresornog povjerenstva od njegova osnivanja lani.

Iako je u ovoj fazi postupka nemoguće iznijeti bilo kakve detalje ponuda, Hranj je ipak nabrojao modele aviona koji su jutros ponuđeni:

„To nije tajna, jer otprilike tako smo i mi definirali naše zahtjeve prema ponuditeljima, potencijalnim ponuditeljima. Ono što smo danas saznali, potvrdili bolje reći… Kraljevina Švedska nudi novi avion Gripen C/D model, SAD nude novi F-16 Blok 70, Francuska nudi polovni model aviona Rafale – ne znam točno koji je tip, i Izrael nudi polovni model F-16 Blok 30“.

U svim ovim ponudama tražio se tzv. totalni pristup, rekao je dalje admiral Hranj: „Totalni paket, koji podrazumijeva i simulator, inicijalni paket naoružanja, obuku pilota, tehničkog osoblja, infrastrukturu – dio infrastrukture, održavanje, alate i pribor, i slično.“ Koliko je novaca Hrvatska spremna izdvojiti, također nije trenutno poznato, jer kako je rekao Zvonimir Frka Petešić: „To su odluke koje će se donositi u kasnijoj fazi. Treba najprije vidjeti što sve točno sadrža ponude, i ne samo u smislu iznosa nego i u smislu zapravo rokova uplaćivanja, dakle to je jedno malo složenije pitanje koje će se razmotriti kada se detaljno analizira i taj financijski aspekt ponuda“.

Na pitanje novinara jesu li to oni isti avioni koje je nudio Izrael i u prethodnom pokušaju nabave, Hranj je odgovorio:

„To su fizički modeli… tzv. ‘tail numbers’ … ipak je prošlo dvije godine, ali to je u osnovi Barak F-16 Blok 30. Naravno, kad se uključuje avion treće zemlje, znači jedna zemlja ga je proizvela, a druga zemlja je vlasnik i prodaje ga, onda to kad je u slučaju američkog aviona, američki proizvođač, onda neminovno uključuje i američku stranu. Znači, to bi mogli reći da će biti trojni aranžman ako se odlučimo za to. Znači, to obavezno podrazumijeva dogovor s Izraelom i obavezno podrazumijeva dogovor sa SAD-om. Lockheed Martin… ali mi razgovaramo s američkom Vladom. Znači, što god bilo, bit će preko američke Vlade“.

Kao i u prvom pokušaju, i ovoga puta Izrael mora nužno surađivati sa SAD-om, odnosno proizvođačem Lockheed Martinom, potvrdio je Frka Petešić: „U ovoj fazi izraelska ponuda bi bila takva da bi se… Dakle, američka strana bi bila uključena u samom početku cijele te procedure i na taj način bismo osigurali da imamo tripartitni dogovor između triju Vlada“. Na pitanje da je zeleno svjetlo unaprijed osigurano, Frka Petešić je odgovorio: „Upravo to.“

Mogu li ovi danas ponuđeni avioni stići u Hrvatsku do 2023.-2024. godine, kada HRZ-ovim MiG-ovima navodno ističu resursi, supredsjedatelji Međuresornog povjerenstva nisu željeli spekulirati bez detaljnog uvida u ponude: „Naravno da je to nama jedan od ciljeva. Hoće li to biti 2023. ili ’24. to možemo odgovoriti samo nakon detaljne analize pristiglih ponuda”, rekao je admiral Hranj, koji je već prije nekoliko mjeseci rekao da se u MORH-u i GS OS RH razrađuje i alternativni scenarij privremenog NATO air-policinga nad Hrvatskom. No sve u svemu, zaključio je Frka Petešić, „Mislim da možemo biti zadovoljni. Ovo su vrlo kvalitetne ponude, sve su vrlo ozbiljne države, da imamo zapravo dvije ponude koje se odnose na nove avione i dvije ponude koje se odnose na rabljene avione, i to je na tragu onoga što smo zacrtali kao ciljeve. Ciljevi su da to zapravo budu avioni 4. generacije, da to budu avioni koji su zapravo kompatibilni s NATO standardima i da su to zapravo zapadne tehnologije, i to je ono što smo dobili i zbog toga smo zadovoljni“.

Nakon slanja Zahtjeva za ponude, u srijedu 15. siječnja, viceadmiral Robert Hranj, direktor Glavnog stožera OS RH i supredsjedatelj Međuresornog povjerenstva Vlade RH za za nabavu višenamjenskoga borbenog aviona gostovao je u emisiji Tema dana na prvom programu Hrvatske televizije. U samo desetak minuta, urednica i voditeljica Zrinka Grancarić prošla je niz tema vezanih uz nanovo pokrenut postupak javne nabave borbenih zrakoplova za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, pruživši javnosti ukupno drugu priliku čuti nešto detaljnije iz nutrine inače radikalno medijski zatvorenog Međuresornog povjerenstva Vlade RH. Za početak, nametnuo se spomen slanja zahtjeva baš na sedam međunarodnih adresa (dvije za nove i pet za rabljene avione), što je Hranj objasnio riječima:

“Pa, ovako… Mi smo prije jedno pet mjeseci poslali pisma kojima smo tražili interes drugih država da nam ponude avione. U tim smo pismima naveli koji su kriteriji koje tražimo od tih država kad nam dostavljaju ponude. Prije svega, radi se o avionima 4. generacije, avionima koji moraju biti u službi još 25 i više godina, 12 aviona, avioni koji su proizvedeni u državama EU-a ili NATO-a. I, kad smo analizirali zaprimljene odgovore… Znači, poslali smo pismo u 26 država i još jednu agenciju. Kad smo analizirali odgovore došli smo do ovog rezultata. To je rezultat petomjesečnog rada“.

Sve može, svi igraju

Konkretno, radi se tu o “kad govorimo o novim avionima… Znači, radi se o američkom F16, od… znači, direktno iz SAD-a… Radi se o novom Gripenu, Švedska. A kod korištenih aviona govorimo o avionima F16 Grčke, Izraela i Norveške, odnosno Eurofighter – Italija, i Rafal – Francuska“. Dok se kod novih F-16 prilično jasno radi o modelu block 70/72, zanimljiva je referenca na “nove Gripene” – što bi na prvi pogled značilo model E/F, iako se do sada redovito spominjalo tek modele C/D. Slična je nedoumica uvedena i u krug zanimljivih rabljenih aviona, u koje su svrstani američki F-16 (jednomotorni), ali iz nekog razloga i Eurofighter te Rafale (dvomotorni te radikalno skupi) – čime je i ozbiljnost sastava ove kategorije već u startu dovedena u pitanje. Dodatne dileme je pobudilo uključivanje u razmatranje i Izraela, kojem je taman bila obilježena godišnjica propasti ponude za F-16 Barak, što je Hranj komentirao začudnom suzdržanošću:

“U svakom slučaju, puno više ćemo znat’ nakon što dobijemo odgovor i od Izraela. Izrael je, kao i ovih ostalih šest država, zadovoljio uvjete u našem pismu kojim smo tražili interes. Tako da… u želji da budemo objektivni, transparentni, poslali smo i Izraelcima ponudu… Zahtjev za ponudom. A njihov odgovor će nam dati malo više detalja o tome jesu li uspjeli otkloniti one prepreke iz prošlog pokušaja“.

U okolnostima takve priče o svojevrsnom letećem cirkusu jasno je kako nema baš nikakvih jamstava da će novi postupak završiti bolje od prethodnoga, što je priznao i sam viceadmiral Hranj: “Pa, mislim… Nitko ne može garantirati da će biti uspješno. Nema 100 postotnog jamstva da će to biti dobro. Međutim, ovaj put ipak imamo povjerenstvo koje je sastavljeno od predstavnika iz više ministarstava, više agencija. Bogatiji smo za jedno ogromno iskustvo prvog procesa i vjerujem da, ako ništa drugo… da ćemo svi u povjerenstvu dat’ sve od sebe da ovaj proces uspije“. Naravno, ako ne uspije, zasigurno opet neće biti nitko kriv, a neće biti ni ikakvih troškova, bez obzira na slanje materijala poštom ili radne sate Međuresornog povjerenstva, odnosno bilo koga tko bi pristigle ponude trebao evaluirati (budući da je Međuresorno povjerenstvo trenutno u krnjem sastavu i upitno sposobno ući u tehničke pojedinosti ponuda ili međunarodne pregovore o kupoprodaji).

Što se metodologije provedbe posla tiče, izgleda da sve može – i široki natječaj, ali ujedno i izravni pregovori, o kojima je Hranj izjavio: “Pa, mi već jesmo direktno razgovarali sa mnogim zemljama. Razgovarali smo sa SAD-om, razgovarali smo sa Francuskom, Italijom, Švedskom. I dalje ćemo direktno razgovarati sa svim zainteresiranim državama, kako u objašnjavanju i pojašnjavanju njihovih odgovora na naša pitanja, tako i možda sutra u nekom ozbiljnijem neposrednom razgovoru. To prije svega ovisi o odluci na koji način ćemo u konačnici i nabavljati avion“.

O cijenama drugom prilikom

S obzirom na ovakvu širinu zahvata, ne čudi ni izbjegavanje viceadmirala Hranja da se upusti u vezanu raspravu o cijenama pojedinih opcija koje su tražene – gdje se već na prvi pogled jasno vidljive razlike (koje u pitanje dovode i smisao pojedinih upita) prikrilo općenitom frazom: “Pa, teško je u ovoj situaciji govoriti o cijeni. Cijena ovisi o mnogim faktorima. Ovisi o stanju aviona, ovisi o načinu dogovora tog posla. Mi se u ovoj fazi ne opterećujemo tim pitanjem. To će svakako biti jedan od ključnih elemenata u selekciji, završnoj selekciji najbolje opcije. Ali, u ovom momentu ne razmatramo to“. Na dodatno pitanje voditeljice o barem načelnim novčanim granicama za prebiranje ponuda, Hranj je ustrajao u izbjegavanju makar i bazičnih odgovora:

“Pa, to će biti, prije svega, odluka koju će morat donijet’ Vlada… A ta će odluka ovisiti, između ostaloga, i o načinu financiranja koje ćemo uspjet dogovorit sa državom koja će nam ponuditi najbolji avion. Hoće li to biti jednokratno plaćanje, što je vrlo malo vjerojatno, hoće li to biti u višegodišnjim otplatama, ili takva neka opcija… Znači, o tome će ovisiti i način našeg planiranja potrebnih sredstava“.

Ovom je prilikom dodatno potvrđeno i skraćivanje roka za podnošenje međunarodnih ponuda Republici Hrvatskoj. Naime, dok se još krajem studenog spominjalo 5 mjeseci, sad je jasno da će taj period biti primjetno kraći: “Pa, ne bi govorio o mandatima Vlade. Prije svega, ono što smo mi sebi zacrtali, to je… odgovor kad očekujemo – datum kad očekujemo odgovor. Znači, 7. svibnja očekujemo prvi odgovor država. Nakon toga dali smo sebi i njima dva mjeseca za procjenu njihovih ponuda. Ako nešto treba popravljati, ako nešto nam nije jasno -to ćemo validirat u dva mjeseca. I onda u konačnici, nakon toga, još jedan mjesec za konačnu analizu i procjenu ponuda – u želji da do kolovoza odaberemo najbolju opciju za Hrvatsku, i da to ponudimo hrvatskoj Vladi“. Prema tome, analiza ponuda i vezane preporuke bi na stolu premijera Plenkovića trebale stići dobrano nakon okončanja perioda hrvatskog predsjedavanja EU, i taman u vrijeme za koje se nagađa o raspisivanju parlamentarnih izbora – čime bi se lako potvrdile i bojazni o donošenju odluke za trajanja tzv. “tehničke vlade”, predizborno smanjenih ovlasti.

Stranci nad RH kratkotrajno, ako bude sreće

Naravno, kako god se Hrvatska premišljala, samo je nedvojbeno da vrijeme neumitno curi – tako da je sve bliža 2023. godina kada bi počeli isticati resursi postojećih hrvatskih MiG-21 borbenih zrakoplova. Hranj je tog tjesnaca svjestan, ali ga on ne zabrinjava ili plaši:

“Da, avioni koje sad imamo, MiG-21, počinju izlaziti iz operativne uporabe… temeljem propisa, 2023., 2024. – kako koji konkretan avion. U međuvremenu, mi se nadamo da ćemo donijet odluku koji avion kupiti, od koje države, od kog partnera, i koji model. Konkretno, hoćemo li tada zadržat naše zrakoplovstvo? Ja se nadam da ćemo imati sposobnosti , odnosno, da ćemo riješiti pitanje aviona do tada. Treba vidjeti. U svakom slučaju postoje i drugi načini kako riješiti pitanje nadzora našeg neba. Mi kao članica NATO-a imamo određene opcije na raspolaganju“.

Po pitanju raspoloživih opcija za slučaj prestanka nacionalnih sposobnosti Republike Hrvatske za vlastiti nadzor zračnoga prostora, iznesen je bio čitav niz opcija, uz minimalno objašnjavanje svake pojedine. No, pravi je biser tu je osvanuo na kraju, sa spomenom razmatranja opcija barem kratkotrajne predaje čuvanja hrvatskoga neba (možda baš po mađarskome modelu ustrojenom ljetos, što je ministar Krstičević vehementno opovrgavao još krajem rujna prošle godine):

“Pa, to su opcije – kada vam države NATO-a, u dogovoru s vama, pružaju pomoć. Znači, ima nekoliko država u NATO-u koje su primijenile taj model. To su, recimo, u našem susjedstvu Slovenija, Albanija, vjerojatno sutra Crna Gora, gore na sjeveru baltičke zemlje, Island, i slično. Svi ti modeli su malo različiti. Možda bi zahtijevalo puno vremena, da sad kroz svaki model prođemo. Ali, postoje modeli, i ja se samo nadam da to neće biti dugotrajno rješenje, jer… da ćemo u međuvremenu riješiti pitanje aviona za Hrvatsku“.

Mi se nadamo da neće biti ni kratkotrajno rješenje, a kamoli dugotrajno – budući da rješavanje “pitanja aviona za Hrvatsku” nije ništa lakše od “pitanja brodova za Hrvatsku”, odnosno i šireg “pitanja opstanka HRZ-a u Hrvatskoj” ili “pitanja opstanka HRM-a u Hrvatskoj” – odnosno, pitanja postupnog općeg svođenja OS RH na tek kopnene snage manje vatrene moći i niže tehničke razine pripadajuće opreme.

Veselije za kraj…

Za kraj je viceadmiral Hranj pokušao biti ponešto više optimističan. Hrvatske sposobnosti za prihvat novih aviona ocijenio je “ne tako lošima”, objasnivši “Pa, iskreno rečeno, ovi inicijalni razgovori sa našim potencijalnim partnerima su pokazali da i nismo toliko loši, koliko smo mi možda i mislili. Posebno po pitanju infrastrukture. Naša infrastruktura na Plesu je prilično dobra. Naravno da će sve to trebati malo nadograditi” – s koncentracijm na Pleso – “jer ćemo tu vjerojatno imati ove borbene avione – pošto će trebat radit air-policing iznad cijele Hrvatske“.

Pa ipak, pitanje pilota je i nadalje izazov, a prema Hranju: “Trebamo, prije svega, dobiti više mladih ljudi koji se odlučuju za pilotski poziv. I onda počet’ intenzivno obuku. Mi smo već sad u kontaktima s nekim našim partnerima, gdje planiramo obuku za naše pilote. I čim budemo imali naznaku o kojem modelu aviona se radi, mi ćemo krenut’ u realizaciju obuke naših pilota i tehničara“. Time su po prvi puta dane i konkretnije naznake o programu inozemne obuke pilota, čije je zasnivanje Međuresornom povjerenstvu Vlade RH bilo zadano još pri njegovu osnivanju, paralelno s poslom provedbe javne nabave borbenih aviona za HRZ.

Kako se jutros oko 10 sati čulo od Vlade Republike Hrvatske, danas će po drugi put ikada biti na odabrane međunarodne adrese otposlani Zahtjevi za ponudama (RfP) za kupovinu borbenih aviona. Dok većina navedenih elemenata izgleda baš kako su to mediji spominjali proteklih dana, Vlada RH navodi:

“Supredsjedatelji Međuresornog povjerenstva za nabavu višenamjenskog borbenog aviona (VBA) potpisali su pismo kojim se Zahtjev za ponudu VBA upućuje prema sedam država sukladno provedenom predselekcijskom postupku i zaključcima donesenim na sjednicama 9. i 16. prosinca 2019. godine.

Zahtjev za ponudu novog višenamjenskog borbenog aviona bit će danas dostavljen Sjedinjenim Američkim Državama (F-16) i Švedskoj (JAS Gripen), a za rabljene avione Francuskoj (Rafale), Italiji (Eurofighter), te Norveškoj, Grčkoj i Izraelu (F-16).

Sukladno Zahtjevu za ponudu inicijalni odgovori se očekuju u svibnju, a cjelokupni proces nakon pojašnjenja te ocjene ponuda trebao bi završiti početkom kolovoza 2020. godine kad će Međuresorno povjerenstvo Vladi predložiti donošenje odgovarajućih odluka“.

Prema informacijama Dnevnika Nove TV, šalju se zahtjevi za ponudom borbenih aviona prema sedam država s kojima se želi pregovarati. Ponude će se tražiti od SAD-a i Švedske za nove zrakoplove, te od Izraela, Grčke, Norveške, Italije i Francuske za rabljene. Od SAD-a će se navodno tražiti F-16 block 70/72, od Švedske novi Gripen (koji već), od Izraela, Grčke i Norveške tražit će se ponude za rabljene američke F-16, od Italije za Eurofighter, a od Francuske će se tražiti ponude za Rafale (?!?). Čulo se tako da su o tome odluku u ponedjeljak, 13. siječnja, potpisali supredsjedatelji Međuresornog povjerenstva, predstojnik kabineta premijera Zvonimir Frka Petešić i viceadmiral Robert Hranj, da bi onda tijekom današnjeg dana RfP trebao biti i službeno poslan. Nova TV navodi kako bi rok za odgovor trebao biti do 7. svibnja, do kada Vlada Andreja Plenkovića očekuje da im se na stol dostave kompletne ponude. Nakon toga će se one analizirati u naredna tri mjeseca.

Nakon toga će se usred ljeta morati donijeti i odluka o tome hoće li Hrvatska krenuti s nabavkom novih ili rabljenih zrakoplova. Odluči li se Vlada za 12 rabljenih zrakoplova, hrvatske porezne obveznike bi oni mogli stajati nekoliko stotina milijuna dolara, a ukoliko padne odluka na nove cijena bi lako mogla dostići i milijardu dolara, što je cijena koju je nedavno platila Bugarska narudžbom novih američkih F-16. Nedavno se čulo da bi se upravo za takvu okvirnu cijenu moglo raspravljati i o američkim F-35, letjelicama iz kvote koja je trebala završiti u Turskoj ali je sučeljavanjem te države sa SAD-om najednom ostala slobodna prije nekoliko mjeseci. Naravno, u sve to treba uključiti i paralelno donošenje odluka o slanju pilota na inozemne obuke za nove avione, što je obveza koju je Međuresorno povjerenstvo preuzelo svojim osnivanjem početkom srpnja 2019. godine, ali o kojoj se već dugo nije službeno čulo ni riječi.

Vlada nema previše vremena jer su i dosad probijeni svi mogući rokovi, a ugovor se navodno želi potpisati do kraja ove (izborne) godine. No to se čini kao praktički nemoguće – još tijekom predizbornih debata aktualna predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović izjavila je da je do izbora ostalo još nešto više od 6 mjeseci, dok se ovih dana iz HDZ-ovih krugova čula najava o raspuštanju Sabora kroz nekih 6 do 7 mjeseci. Prema Ustavu RH, izbori se moraju održati najkasnije 60 dana od isteka mandata ili raspuštanja Sabora. Istek mandata aktualnog 9. saziva Sabora računa se prema konstituirajućoj sjednici – koja je bila 14. listopada 2016. godine, što bi značilo da se parlamentarni izbori najkasnije moraju održati najkasnije do 14. prosinca ove godine. U sve ove rokove treba uračunati i one koji se odnose na tzv. tehničku Vladu, koja prema članku 5. Zakona o postupku primopredaje vlasti od dana raspisivanja izbora „(…) ne smije zaključivati ugovore značajnije vrijednosti, osim ako bi nezaključivanje ugovora prouzročilo znatnu materijalnu štetu, odnosno ako je zaključivanje ugovora nužno radi ispunjenja međunarodnih obveza Republike Hrvatske, a za poslove za koje se pretpostavlja da će biti okončani do stupanja na dužnost Vlade, nakon provedenih parlamentarnih izbora“. Uzme li se sve ovo u obzir, praktički je izuzetno teško moguće da će ugovor o kupovini borbenih aviona biti potpisan do kraja godine. Eventualno će se donijeti odluka o izboru aviona, ali će i taj potez biti vrlo dvojben, donese li se u vrijeme tehničke Vlade.

U petak, 10. siječnja, navršit će se godinu dana od službene propasti kupovine borbenih aviona od Države Izrael. Nažalost, u ovih godinu dana nije se daleko odmaknulo od te početne točke za, kako su neki tvrdili, drugo poluvrijeme u kupovini aviona. Formirano je novo međuresorno povjerenstvo, posao je umjesto u drugo poluvrijeme krenuo ispočetka slanjem RfI-a, ali do kraja prošle godine ništa osim najava slanja sljedećeg zahtjeva, onog za ponudu – RfP, nije se dogodilo.

No, ono što u ovoj cijeloj situaciji nije zanemarivo – temeljem rezultata predsjedničkih izbora, u narednih nešto više od mjesec dana doći će do promjene vrhovnog zapovjednika OS RH. Od 18. veljače to više neće biti dosadašnja predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović, nego bivši premijer Zoran Milanović. On se u predizbornoj kampanji izjasnio za opstanak ratnog zrakoplovstva, ali je rekao i da je pobornik izravnih pregovora i dogovora sa SAD-om kao hrvatskim najvažnijim strateškim partnerom. Hoće li to utjecati na aktualni tijek postupka, koji je ionako posrnuo u odnosu na dosadašnje najave vremenskog okvira, vidjet će se vrlo brzo. Ministar obrane Damir Krstičević je uoči sjednice Predsjedništva HDZ-a izjavio da se nada „dobroj suradnji s novim predsjednikom“, a na pitanje boji li se da bi Milanović mogao otežati nabavu novih borbenih aviona, rekao je: „Koliko sam vidio, gospodin Milanović želi da Hrvatska dobije višenamjenski borbeni avion“.

Jučer, 8. siječnja, o nabavi aviona nije želio govoriti ni član Povjerenstva, savjetnik premijera Andreja Plenkovića, Robert Kopal, koji je nakon užeg kabineta Vlade pred novinarima objašnjavao izostanak „crnog labuda“ u porazu Kolinde Grabar Kitarović, ali i pohvalio Dragana Lozančića s kojim je surađivao u SOA-i kao izuzetnog stručnjaka. Na novinarsko pitanje kada će se poslati službeni zahtjev prema državama koje su mogući ponuđači, Kopal je rekao tek: „Molio bih vas da se obratite supredsjedateljima Povjerenstva ili glasnogovorniku, gospodinu Miliću. Apsolutno, sjedim u povjerenstvu“.

Frka Petešić na N1 televiziji

Jedan od supredsjedatelja Međuresornog povjerenstva, Zvonimir Frka Petešić, u srijedu (8. siječnja) navečer gostovao je u emisiji „Pressing“ na N1 televiziji. Voditelja i urednika Iliju Jandrića već na početku emisije zanimalo je zašto još uvijek nema odluke Povjerenstva o slanju RfP-a:?

„Jednostavno nema je zbog toga što se nije htjelo kontaminirati predsjedničku kampanju s nečim što je bilo izvan… što nije bila tema, što jednostavno bi mogao biti remetilački faktor i ocijenilo se da, ovaj… nema potrebe budući da je sve spremno i da se sada s time može ići…“,

pokušao je objasniti Zvonimir Frka Petešić, supredsjedatelj Međuresornog povjerenstva.

Ali što se čeka sada kada su izbori gotovi, nastavio je Jandrić.

„Pa evo, mi radimo na tome, ali dopustite da je ovih dana bilo dosta drugih aktivnosti u pripremi početka predsjedanja, dolaska cijele Europske komisije, tako da radi se na nekoliko kolosijeka paralelno, i na tome se i dalje radi“,

nastavio je Frka Petešić izbjegavati konkretan odgovor.

Ni treći voditeljev pokušaj – kada bi mogli očekivati odluku, ili će se čekati da novi predsjednik preuzme dužnost – nije urodio plodom. „Vrlo skoro, vrlo skoro,“ odgovorio je Frka Petešić, dodavši:

„Vrlo skoro, jer ovdje je riječ samo zapravo o zahtjevu za ponudom, i to je jedan tehnički proces koji je lišen, zapravo, visoke politike“.

Milanovićev prijedlog o izravnim pregovorima s Washingtonom u odnosu na postojeći postupak  supredsjedatelj Povjerenstva je komentirao:

„Ovdje se išlo na vrlo transparentan proces, stručan, multidisciplinaran, i mislim da je Hrvatskoj najbolje imati što veći broj ponuda, kvalitetnih ponuda, kako bismo se mogli odrediti za ono što je Hrvatskoj priuštivo, što je tehnički najbolje u okviru naših financijskih mogućnosti i što donosi najbolje strateško partnerstvo“.

Koliko bi proces mogao trajati s novim ponudama, a bez izravnih pregovora, zanimalo je voditelja „Pressinga“, na što je Zvonimir Frka Petešić odgovorio:

„Nije točno da se neće ići na izravne pregovore. Dakle, ovdje najprije imate inicijalne ponude, ali ono što će biti na kraju cijelog tog procesa to će biti ugovor koji će biti ‘G2G’, odnosno ‘government-to-government’, vlada s vladom. Dakle, i u tom postupku će biti itekako prostora za pregovore“.

No izravni pregovori sa SAD-om nisu baš dobra opcija, uspio se odrediti supredsjedatelj Međuresornog povjerenstva:

„Pa nisam siguran da bi to bilo najsretnije jer bismo de facto suzili manevarski prostor i pregovarački prostor. Ako imate samo jedan izbor onda jednostavno vaš manevarski prostor je potpuno sužen i onda ste na milost i nemilosti vašeg jedinog sugovornika“.

Kako se čini, u ovoj politički turbulentnoj godini nabava borbenih aviona očito neće biti prioritet jer, evo, nije se našlo ni vremena za slanje RfP-a. Aktualna predsjednica Kolinda Grabar Kitarović najavljivala je donošenje odluke o borbenim avionima do kraja 2017., a ministar obrane do kraja 2018. Za 2019. najavljen je „tek“ nastavak postupka (nove) nabave, da bi se onda opet najavljivalo donošenje odluke do kraja 2020. godine. Sve je više razloga za sumnju u ove i slične optimistične najave, a vremena je sve manje i manje.

Nije posebna tajna da već mjesecima iz krugova bliskih Vladi RH i njenom „Međuresornom povjerenstvu za nabavu višenamjenskoga borbenog aviona“ stižu glasi kako je slanje Zahtjeva za ponudama (Request for Proposal – RfP) pred vratima. Dapače, barata se tu izrazom „za nekoliko dana“ – kojeg se po posljednji put moglo čuti 26. studenog ove godine na konferenciji za medije koju je Hrvatsko ratno zrakoplovstvo organizirano na Plesu povodom nemilih događaja u bazi kod Zadra. Tada se viceadmiral Robert Hranj, inače supredsjedatelj famoznog Međuresornog povjerenstva, po prvi put obratio medijima i odgovorio na nekoliko pitanja oko nove nabave borbenih aviona. Konkretno, o slanju spomenutih Zahtjeva za ponudama Hranj je objasnio:

„Mi se nadamo da ćemo ovaj prvi korak formalizirat za nekoliko dana, i nadam se da ćemo u tih nekoliko dana uputiti i taj formalni zahtjev, državama koje odaberemo. I, onda, u skladu sa uobičajenom praksom, države će dobit određeno vrijeme da pripreme svoju ponudu. Ponuda je također izuzetno zahtjevan proces, i treba nekoliko mjeseci da nam države odgovore“.

U Hrvatskom saboru

Ovo tempiranje „za nekoliko dana“ promijenilo se 2. prosinca, kada je ministar Damir Krstičević prije Odbora za obranu pričao s novinarima u Hrvatskome saboru, a pitanja su neizbježno došla i na temu borbenih aviona. Tada se o tom postupku javne nabave moglo čuti:

„Pa, što se tiče tog procesa… Imali smo prvi proces. Blizu smo bili – nismo došli do kraja. Dečki iz Međuresornog povjerenstva već četiri mjeseca analiziraju sve moguće opcije, način rješavanja tog pitanja. Kao što znate, Međuresorno povjerenstvo to vodi, i koliko su me oni informirali – oni su na kraju tog procesa. I… neko vrijeme… petnaestak dana, očekuje se da službeno se zatraže ponude… i od država. I onda, nakon toga, države trebaju dati odgovarajuće ponude. I, vjerujem, 2020. godine, da ćemo doć’ do najbolje odluke, priuštive, vezano za višenamjenski borbeni avion“.

U nastavku su novinari ministra pitali misli li i dalje kako to trebaju biti Amerikanci, na što je Krstičević oprezno odgovorio: „Pa, prije svega, treba biti moderan zrakoplov, zapadne tehnologije, četvrte generacije“. A što se tiče vremena preostalog za takav posao – prije nadolazećih parlamentarnih izbora – Krstičević je novinarima rakao: „Ja sam optimista!“.

Na predizbornom skupu u Splitu

Samo tjedan dana kasnije, na pola od onih petnaestak dana spomenutih u ponedjeljak 2. prosinca – mediji su zabilježili i iduću izjavu ministra Damira Krstičevića po pitanju hrvatske nabave borbenih aviona. Kako je prenijela televizija N1, na predizbornom skupu Kolinde Grabar Kitarović u Splitu, u nedjelju 8. prosinca 2019. godine, Damir Krstičević je među ostalim najavio:

„I, ono što je najvažnije… U ovome tjednu idemo ponovno. Šaljemo zahtjev, a to je nabavka Višenamjenskog borbenog aviona“.

Iako nema ni traga rješavanju kadrovskih praznina koje su u Međuresornom povjerenstvu Vlade RH tijekom posljednjeg vremena nastale preslagivanjima u HRZ te Ministarstvu vanjskih i europskih poslova – ovakvo bi slanje Zahtjeva za ponude pokrenulo rok od 5 mjeseci – koliko se čulo da Republika Hrvatska planira ostaviti međunarodnim igračima za izradu i dostavu ponuda. Imajući u vidu ovu činjenicu, tek će pred ljeto 2020. godine biti jasnije i tko se sve od pozvanih na kraju uopće odlučio odazvati ovom hrvatskom pozivu – budući da svjetska praksa pokazuje kako naznake preferiranja ovih ili onih ponuđača u pravilu djeluju devastirajuće na konkurenciju, gdje pojedini proizvođači odlučuju ne trošiti vrijeme i resurse na kreiranje ponuda koje praktično pa nemaju šansi za uspjeh.

Oko 18 sati stiglo je iz Vlade RH dugo iščekivano priopćenje, koje prenosimo u cijelosti:

„U Vladi je danas održana četvrta sjednica Međuresornog povjerenstva za nabavu višenamjenskog borbenog aviona (VBA). Na sjednici su razmatrani odgovori na zahtjeve za iskaz interesa za ponudu višenamjenskog borbenog aviona koji je početkom kolovoza upućen na 26 potencijalnih ponuditelja.

Konstatirano je da je dosad zaprimljeno 5 iskaza interesa za nove i 8 iskaza interesa za rabljene avione.

U nastavku procesa Međuresorno povjerenstvo pristupit će utvrđivanju valjanosti navedenih iskaza interesa, u skladu s taktičko-tehničkim zahtjevima Hrvatskog ratnog zrakoplovstva“.

Dakle, 4. po redu sjednica famoznog „Međuresornog povjerenstva za nabavu višenamjenskog borbenog aviona (VBA)“ u javnosti je predstavljena samo pisanim priopćenjem (jednako kao i prva, druga te treća), bez da se itko iz Vlade ili ovoga tijela usudio stati pred novinare i hrvatsku javnost. Pri tome, priopćenje iz Vlade RH sadržajno je vrlo suho – ono ponavlja da je Zahtjev za informacijama (RfI) raspisan „početkom kolovoza“, bez navoda točnog datuma, te spominje 26 adresa na koje je poslan, bez ikakvog osvrta na točnije kriterije izbora tog kruga potencijalnih međunarodnih partnera. Ujedno, govori i o zaprimanju „iskaza interesa“ za nove i rabljene avione (5 za nove i 8 za rabljene) – bez da se javnost izvijesti makar o koliko različitih tipova borbenih aviona se radi ili o broju država koje su na Zahtjev za informacijama odgovorile. Jednako tako, u njemu se spominje i nastavak procesa, opisanog kao „utvrđivanje valjanosti navedenih iskaza interesa“, bez ikakvog osvrta na planirano trajanje ove faze ili barem spomen navodno već isplaniranih budućih koraka.

Ipak, nagađa se kako bi od današnjeg priopćenja Međuresornog povjerenstva do slanja Zahtjeva za ponudom (RfP) moglo proteći barem mjesec dana, gdje treba napomenuti kako sada iskazani interes ujedno i ne obvezuje da se ubuduće podnese konkretan odgovor na hrvatski Zahtjev za ponudom. Za kraj, napomenimo i da se više uopće ne spominje program iznalaženja opcija obuke pilota za višenamjenski borbeni avion – posao koji je ovom Međuresornom povjerenstvu povjeren paralelno s provedbom postupka same nabave borbenih aviona.

Iz Vlade je večeras stiglo šturo priopćenje o održanoj 3. sjednici Međuresornog povjerenstva za nabavu borbenih aviona, koje prenosimo u cijelosti:

„U Vladi je danas održana treća sjednica Međuresornog povjerenstva za nabavu višenamjenskog borbenog aviona (VBA). Na sjednici su razmatrane planirane aktivnosti te definirane zadaće Međuresornog povjerenstva za iduće razdoblje. Započet je rad na sastavljanju Zahtjeva za ponudom (Request for Proposal – RfP) koji će biti upućen zemljama koje budu iskazale interes, a čiji avioni budu odgovarali hrvatskim potrebama, u skladu s taktičko-tehničkim zahtjevima Hrvatskog ratnog zrakoplovstva“.

Prva sjednica Međuresornog povjerenstva održana je 24. srpnja ove godine, i tada je odlučeno da će polazište pri novom postupku nabave biti postojeća TT studija MORH-a, kojom se definira broj aviona i njegove karakteristike, kao i to da avion treba biti proizveden u državi-članici NATO saveza ili EU. Također je tom prilikom navedeno i da se „ne isključuju opcije koje do sada nisu razmatrane“, te da će se posebno vrednovati novi i stari avioni.

Prije Vladine ljetne pauze održana je i druga sjednica ovoga tijela (u petak, 2. kolovoza 2019.), na kojoj je prihvaćen „načelan plan aktivnosti“, te je najavljeno da „nakon što se utvrdi interes za dostavljanjem ponuda“ bi se trebalo uputiti „pisma kojim se formalno traže ponude aviona, u skladu s taktičko-tehničkim zahtjevima Hrvatskog ratnog zrakoplovstva“. Dok se tada nagađalo kako je tu zapravo riječ o najavi povratka ove velike javne nabave u fazu prikupljanja Zahtjeva za informacijama (Request for Information – RfI), ta nagađanja kao da potvrđuje današnja formulacija kako će budući RfP „biti upućen zemljama koje budu iskazale interes“ – što valjda tek predstoji za nedvojbeno utvrditi.