Na poziv ministra obrane RH Ivana Anušića, jučer je u Hrvatskoj boravio ministar obrane Slovenije Borut Sajovic. Za razliku od sličnih radnih posjeta,ovaj jučerašnji imao je dva dijela – Sajovic i Anušić zajedno su posjetili Zadar pa Šibenik. U bazi u Zemuniku dvojica ministara obišli su Međunarodno središte za obuku specijalnih zračnih snaga (MSAP) u kojem djeluju i predstavnici 15. brigade Vojnog zrakoplovstva i protuzračne obrane Slovenske vojske.  Načelnik Glavnog stožera OS RH, general-pukovnik Tihomir Kundid, istaknuo je dobru suradnju dviju vojski, za koju je rekao da je važna za stabilnost u regiji, a potom je ministru Sajovicu  predstavljen MSAP, kao i izgradnja zračnih sposobnosti u potpori Jedinici za specijalne operacije AirTask (SOATU). Spomenuti centar omogućuje planiranje i provedbu obuke posada helikoptera koje će podržavati operacije specijalnih snaga.Ministar Sajovic zahvalio je načelniku Glavnog stožera Oružanih snaga RH i ravnatelju MSAP-a, brigadnom generalu Draganu Andrijeviću, na prezentaciji, prijemu i podršci zemlje domaćina u MSAP-u.

Potom su se slovenski i hrvatski ministri obrane zaputili u Šibenik, gdje se nalaazio i glavni razlog Sajovicevog dolaska u Hrvatsku. Naime, u tamošnjem brodogradilištu Iskra upravo je privedena kraju obnova i modernizacija višenamjenskog broda Triglav 11, te je ponovno predan Slovenskoj vojsci. Kako je portal Obris.org već pisao, nadgrađe broda je rekonstruirano kako bi se smjestila nova oružna stanica Aselsan SMASH 30 mm RCWS, prilagođeno je i spremište streljiva te su implementirana napredna sigurnosna rješenja. U sklopu sveobuhvatne rekonstrukcije modernizirani su ventilacijski sustav, protupožarni sustav i elektronički upravljački sustav. Također je provedeno opće održavanje pogonskih sustava i priprema za integraciju naprednih komunikacijskih i navigacijskih sustava. Nakon postavljanja nove naoružane stanice, uspješno je provedeno probno gađanje u akvatoriju otoka Žirja u suradnji s Hrvatskom ratnom mornaricom.

Roko Vuletić, predsjednik Upravnog odbora brodogradilišta Iskra Šibenik, zadovoljno je izjavio:

„Modernizacija broda Triglav naš je prvi veći posao za stranog vojnog klijenta. Iznimno smo ponosni na uspješno završen projekt i nadamo se daljnjoj suradnji.“

Zapovjednik 430. pomorskog divizijuna Slovenske vojske, kapetan Andrej Pečar, najavio je:

„Višenamjenski brod vraća se u sastav 430. pomorskog divizijuna nakon složene modernizacije koja je zahtijevala suradnju tri izvođača radova. Želio bih zahvaliti svojim kolegama i izvođačima radova koji su pronašli sinergiju i koordinirali posao kako bi se mogao prijevremeno završiti. Vjerujem da će posada sada moći kvalitetnije obavljati svoje zadatke. Modernizacija također osigurava interoperabilnost broda u okviru operacija u međunarodnom okruženju.“

Nakon sastanka dvojice ministara s upravom brodogradilišta, Anušić i Sajovic su se sastali i s posadom VNL Triglav. Ministri su također obišli brod te istaknuli dobru suradnju i partnerstvo između dviju zemalja. Nakon obilaska Triglava, ministar Sajovic je izjavio:

„Triglav ostaje simbol slovenskog ponosa. Nakon pet godina, uspješno je završena obnova našeg najvećeg broda, namijenjenog za patroliranje, traganje i spašavanje te pomoć u prirodnim katastrofama. Obnova je provedena prije roka i uz znatno niže troškove od prvobitno planiranih. Iskrena zahvala Hrvatskoj na izvrsnoj suradnji, kako u Zadru tako i u Šibeniku, šibenskom brodogradilištu i slovenskoj tvrtki Iskra na profesionalnoj i učinkovitoj provedbi. Posebna pohvala ide i posadi Triglava, koja je cijelo vrijeme bila uključena u obnovu i dala značajan doprinos njenom uspjehu. Brod se vraća u Sloveniju, gdje ćemo ga 30. siječnja službeno dočekati sa svim počastima i ponosno ga predstaviti slovenskoj javnosti.“

Zadovoljan je bio i ministar Ivan Anušić, i to prvenstveno radom Iskra brodogradilišta, hrvatske tvrtke u slovenskom vlasništvu, koja uz poslove za Hrvatsku ratnu mornaricu uspješno realizira projekte i za Slovensku vojsku:

„Iskra je provela remont ratnog broda Triglav za Slovensku vojsku i posebno smo ponosni što je slovenskom ratnom brodu vijek produžen upravo u Hrvatskoj“.

Anušić je podsjetio da je Iskra, tada pod drugim nazivom, imala značajnu ulogu u osnivanju Hrvatske ratne mornarice tijekom Domovinskog rata, te da i danas za Ministarstvo obrane i Oružane snage RH obavlja poslove održavanja brodova i plovila, kao i druge tehničke radove.

„Svaka zdrava tvrtka, a posebno brodogradilište, dodatni je poticaj razvoju hrvatskog gospodarstva. Hrvatska i Slovenija imaju odličnu bilateralnu obrambenu suradnju, a kroz Iskru i suradnju naših vojski na istom mjestu dobivaju pouzdanu i kvalitetnu uslugu održavanja ratnih brodova“.

Slovenska Iskra je 2019. preuzela NCP – Remontno brodogradilište Šibenik, i nakon restrukturiranja napravila dobar posao. Dovoljno dobar da krajem studenog ove godine da valjanu ponudu za peuzimanje riječkog brodogradilišta 3. maj. Iako je hrvatska Vlada proglasila brodogradnju strateškom industrijskom granom, neugodna je činjenica da domaća brodogradilišta većinom propadaju, dok ona u inozemnom vlasništvu nakon saniranja stanja uspješno posluju.

*Photo: MORS/Borut Podgoršek, MORH/J.Šeri

Komisija za preuzimanje Ministarstva obrane Republike Slovenije i 430. pomorskog divizijuna Slovenske vojske ovoga je tjedna u brodogradilištu “Iskra” u Šibeniku provela procjenu kvalitete radova druge faze modernizacije višenamjenskog broda Triglav 11. Zapovjednik 430. pomorskog divizijuna, kapetan Andrej Pečar, procjenjuje da će radovi na brodu biti završeni do sredine prosinca ove godine. Sljedeće je provedba planiranog testiranja pramčanog oružanog sustava Aselsan Smash 30 mm, koje će uključivati ​​i probno gađanje na moru.

Kako napominje Slovenska vojska u današnjem priopćenju, ponovno naoružavanje broda također zahtijeva prilagodbe skladišnih objekata kako bi se osigurali optimalni uvjeti za skladištenje streljiva na brodu. Projekt izgradnje veza također je u završnoj fazi, kako bi se brod nakon završetka radova mogao vratiti na svoj novi vez u Vojarni slovenskih pomoraca.

U sklopu kapitalnog održavanja slovenskog višenamjenskog broda Triglav, modernizirani su ili zamijenjeni složeni ventilacijski sustavi broda, sustav zaštite od požara, elektronički sustav upravljanja pogonom i drugi sustavi. Ključna je uspostava modernog sustava zapovijedanja i upravljanja koji će omogućiti suradnju, interoperabilnost i razmjenu podataka s drugim savezničkim brodovima na moru i zapovjednim centrom na kopnu. Ruska pramčana oružana stanica zamijenjena je modernom oružanom stanicom sa standardnim NATO streljivom kalibra 30 mm. Završetkom radova, čija je ukupna vrijednost oko 17 milijuna eura, osigurat će se uvjeti za početak ponovnog korištenja broda.

Kako je portal Obris.org već ranije pisao, slovenski višenamjenski brod Triglav 11 u brodogradilištu “Iskra” u Šibeniku nalazi se od ožujka ove godine, nakon što je u Turskoj prošao prvu fazu modernizacije. Prema planu, a sudeći i prema do sada  provedenim radovima završetak kapitalnog održavanja očekuje se do kraja ove godine.

*Photo: Slovenska vojska

Posljednjih 15 dana u remontnom brodogradilištu “Viktor Lenac” na remontu je bio razarač američke Mornarice USS Arleigh Burke (DDG-51). Riječ je o prvom brodu u istoimenoj klasi, nazvanoj po admiralu Arleighu Burkeu, pa već samim time ima legendarni status. Ovaj je razarač u riječko brodogradilište stigao, kako već rekosmo, prije punih 15 dana na tzv. “Mid Deployment Voyage Repair”, odnosno na planirano održavanje pomoćnih brodskih sustava.

Sam USS Arleigh Burke (DDG-51) građen je u brodogradilištu Bath Iron Works u saveznoj državi Maine, SAD – kobilica je bila položena 06. prosinca 1988., porinut je 16. rujna 1989., a u službu je primljen 04. srpnja 1991. godine. Ipak, još tijekom ostatka ’91. i cijelu ’92. USS Arleigh Burke bio je podvrgavan dodatnim testiranjima na moru kao prvi brod nove klase od koje se imalo velika očekivanja. Naime, ovi novi razarači trebali su uključiti saznanja iz Falklandskog rata, nositi ponešto vrhunske mornaričke tehnologije (sustav Aegis), te zamijeniti niz starijih klasa razarača i krstarica. Uz skupe i veće krstarice klase Ticonderoga, od razarača Arleigh Burke očekivalo se dosta sposobnosti za bitno manju cijenu – u sklopu koncepta “hi-low mix”. Time se od klase Arleigh Burke očekivalo sposobnosti protuzračnog i proturaketnog ratovanja sustavom Aegis, mogućnost izvođenja taktičkih udara po kopnenim ciljevima raketama Tomahawk, protupodmorničke sposobnosti sonarom, protupodmorničkim raketama i specijaliziranim helikopterom, te protubrodske sposobnosti.

USS ARLEIGH BURKE
(DDG-51) na suhom doku 3. siječnja 1991.

DDG-51 je brod punog deplasmana oko 9000 tona, dužine 154 metra, širine 18 metara, i gaza 9,4 metra. Njegove 2 osovine pokreću 4 plinske turbine General Electric LM2500-30 koje mu osiguravaju brzinu od preko 30 čvorova i operativni radijus do 4400 nautičkih milja. Posadu sačinjava 33 časnika, 38 dočasnika i 210 mornara. Uz napredni 3D AESA radar te niz dodatnih radara, brod jeopremljen i raznim elektrooptičkim senzorima, nekoliko sonara i opsežnom opremom za obraanu i elektroničko ratovanje. Posebno treba napomenuti da USS Arrleigh Burke DDG-51 spada u samo 7 brodova iz prve serije ovih plovila (Flight I) koji su do 2014. dobili veliki remont s unapređenjem elektronike na razinu Aegis Baseline 9 za korištenje raketa SM-6. Što se naoružanja tiče, uz jedan top od 127 mm i jedan sustav Phalanx CIWS, glavnina naoružanja je raketna – 2 protubrodska lansera raketa MK 141 Harpoon, jedan sustav za blisku obranu SeaRAM CIWS, te 2 bloka zdenaca za vertikalno lansiranje raketa (jedan od 29 zdenaca i drugi  od 61 – ukupno 90). Uz to, brod je opremljen i s dva trocijevna torpedna sustava Mark 32, a nosi i jedan helikopter Sikorsky SH-60/MH-60 Seahawk. Operativna služba broda USS Arleigh Burke (DDG-51) počela je 1993. na Mediteranu i Jadranu, gdje se vratio ’95. (održavanje zone zabrane leta iznad BiH), da bi potom tijekom idućih više od 30 godina djelovao u Perzijskom zaljevu (u više navrata protiv Iraka), u nizu američkih skupina nuklearnih razarača, pred obalama Afrike, u djelovanjima protiv ISIS-a pred obalama Sirije, na Arktiku, Baltiku i Atlantiku,  a trenutno je stacioniran u sklopu Šeste flote u bazi Rota u Španjolskoj gdje je prošao i više modernizacija. Ipak treba posebno napomenuti radove izvedene u kolovozu 2010. u Norfolku, savezna država Virginija, gdje je za DDG-51 proveden program “DDG Modernization” kojim je ovom sada 34-godine starom brodu vijek produžen na 40 godina, da bi mu onda 2019. opet u Norfolku, Virginija, bila dana i sposobnost obrane od balističkih raketa. Tu je sposobnost iskušavao i sredinom travnja 2024. rušeći iranske balističke rakete na putu prema Izraelu pred čijom je obalom USS Arleigh Burke tada bio usidren.

Uplovljavanje USS Forrest Sherman u riječki akvatorij 27. svibnja 2025.

Remontnom brodogradilištu “Viktor Lenac” ovo je čak 89. projekt za Mornaricu SAD-a i drugi razarač u remontnoj “karijeri”. Krajem svibnja i početkom lipnja u “Lencu” je na jednako brzinskom remontu bio i razarač USS Forrest Sherman (DDG-98), te se upisao kao prvi razarač koji je ikada bio na remontu u Martinšćici. Dolazak američkih razarača u “Viktor Lenac” je iznimno dobar znak jer time ovo brodogradilište dolazi u poziciju da konkurira na natječajima za višegodišnje održavanje pet razarača koji su kontinuirano stacionirani u američkoj Šestoj floti. Osim što osiguravaju poslovnu budućnost na duže staze, ovakvi su poslovi iznimno dobri za renome brodogradilišta.

USS Arleigh Burke (DDG-51) danas je nakon uspješno obavljenog remonta napustio brodogradilište “Viktor Lenac” (Photo: Vedran Grozdanić)

Ovih se dana iz Hrvatske gorske službe spašavanja čuju vapaji zbog nedostatka helikopterskog prijevoza za spašene i unesrećene.

HGSS i HRZ do sada su uvijek odlično surađivali (Photo: HGSS)

Prvi je to pitanje potegnuo pročelnik HGSS-a Marko Andrić, rekavši za N1 kako je HGSS Makarska prošli tjedan spašavala maloljetnog stranog državljanina koji se zbog dezorijentiranosti više nije znao sigurno spustiti, te je završio iscrpljen i dehidriran pod direktnim suncem. Iako je u ovom slučaju zatražena helikopterska podrška, ona je izostala jer, kako je HGSS-u rečeno na zadnjem sastanku u MORH-u, „resursa više nema i suradnja stoga više nije moguća“. Unatoč odličnoj suradnji s Hrvatskim ratnim zrakoplovstvom, Andrić je istaknuo kako je situacija u Hrvatskoj trenutno alarmantna te da trenutačno „nemamo organizirano helikoptersko spašavanje na vanurbanom području“. Naime, ni  MUP-ovi helikopteri trenutno ne lete za potrebe traganja i spašavanja.

„Još uvijek je nejasno koji je konkretni plan s dva pristigla Subaru Bell helikoptera, koji su u ingerenciji MUP-a i Civilne zaštite. Ozbiljne strategije u Hrvatskoj nema, unatoč nastojanjima s naše strane. Suradnja je više puta najavljena, ali nedostaju provedba i jasno definirani modaliteti, te za sada nemamo operativnu podršku s terena“,

rekao je Andrić, dodavši da je zbog ovog gorućeg problema HGSS zatražio i sastanak s premijerom Plenkovićem.

O ovom  je problemu za Dubrovački list progovorio i Josip Tomašić, pročelnik HGSS-ove Stanice Orebić:

HGSS Orebić najviše traži helikopter za spašavanja na Sv. Iliji (Photo: HGSS)

„HGSS više od 30 godina provodi helikopterska spašavanja u Hrvatskoj. Svaki dan spašavamo i obučavamo se, nula do 24 sata, 365 dana na području čitave države. No, nedostaje nam sustavna dostupnost helikoptera za potrebe Hrvatske gorske službe spašavanja. Dosad smo imali izvrsnu suradnju s MORH-om, no oni nemaju više resurse. Bez sustava helikopterskog spašavanja, ugrožena je sigurnost unesrećenih, ali i spašavatelja“.

Izjave vodećih ljudi HGSS-a samo potvrđuju glasine koje se već neko vrijeme čuju iz HRZ-a – o tome da su resursi helikoptera Mi-171 Sh potrošeni prije očekivanog. Zbog toga HRZ i njegov zapovjednik, general Michael Križanec, ubrzano traže rješenje – kako i čime što prije zamijeniti preostale ruske helikoptere. Ukupno 10 helikoptera Mi-171 Sh zadnji put je na remontu bilo u vrijeme ministra obrane Damira Krstičevića. Iako je sam remont bio vrlo kontroverzan, 2019. po povratku iz ruskog grada Čita, gdje su obavljani radovi, od zapovjednika HRZ-a čulo se da su na ovaj način „ešice“ dobile još 8 godina međuremontnog resursa, odnosno 2.000 sati naleta raspoloživih na svakom helikopteru. Budući je godišnji sat naleta tada bio između 150 i 200 sati po helikopteru, u tom trenutku nisu se očekivali nikakvi problemi do isteka ovog razdoblja. Međutim, tijekom ovih 6 godina puno se stvari promijenilo.

Još početkom prošle godine, general Križanec je pred saborskim Odborom za obranu upozorio da 2026. i 2027. dolazi vrijeme za remont 10 helikoptera Mi-171, ali je veliko pitanje hoće li tog remonta uopće biti.

„Ja ne mogu reći, predložiti da se remontiraju, jer ne znam gdje. Pitanje dobavnih lanaca za pričuvne dijelove i usluge iz Rusije – narušeno! Nemogućnost plaćanja toga – narušeno! I cijena! Za neke segmente, elemente ili dijelove tih helikoptera cijene su porasle i do 300% u ovom trenu, ako su uopće dobavivi. Znači, ’26.-’27. Je ona godina kada bi se trebali odlučiti da li ćemo još produžit nešto… Pratimo i gledamo kako se ponašaju naši saveznici – u istom su problemu kao i mi, i oni trebaju neku tranziciju preživjeti. Iako se naručili zapadne helikoptere – i oni moraju čekati, čekat ćemo i mi. Znači, zasad ih se ne odričemo, koristit ćemo ih maksimalno dugo da bi ova tranzicija na zapadne helikoptere bila što bezbolnija i da ne izgubimo sposobnosti vojne, i drugo – potpore civilnom institucijama“,

rekao je general Križanec saborskim zastupnicima u veljači 2024. godine.

Upoznati s ubrzanim trošenjem resursa helikoptera Mi-171, o njihovoj zamjeni nekim drugim helikopterima pitali smo početkom svibnja ove godine i ministra obrane Ivana Anušića. On nam je na velikogoričkoj zrakoplovnoj manifestaciji AIRVG odgovorio:

„Helikopteri su… u ovom trenutku potpisani ugovori sa Sjedinjenim Američkim Državama i uskoro očekujemo isporuku 8 Black Hawkova. Četiri su Black Hawka trenutno u Oružanim snagama i imat ćemo također kompletnu eskadrilu Black Hawkova kao i popunjenost i helikoptera kao takvih u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu“.

No do dolaska novih Black Hawkova treba  još pričekati, a „ešicama“ ubrzano curi vrijeme. Čak toliko da je sredinom 2025. – prema aktualnim svjedočenjima iz HGSS-a – došlo do redukcije dijela relativno bitne i jako za širu javnost vidljive potpore civilnim institucijama.

Nakon što je zadnje 3 godine MORH u protupožarnoj sezoni u najboljem slučaju raspolagao s 5 protupožarnih aviona CL-415, od sredine prošloga tjedna operativno je svih 6 kanadera. Barem tako tvrdi Zrakoplovni tehnički centar u svom priopćenju od četvrtka, 26. lipnja.

“Zrakoplovno-tehnički centar d.d. je 25. lipnja 2025. isporučio Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu  protupožarni zrakoplov Canadair CL-415, čime je ispunio svoju obvezu te je u predviđenom roku i prema najvišim standardima obavio radove i isporučio sve zrakoplove za ovogodišnju protupožarnu sezonu. Uspješan završetak radova još je jedna potvrda stručnosti i predanosti zaposlenika ZTC-a. Hrvatsko ratno zrakoplovstvo sada raspolaže sa svih 12 protupožarnih zrakoplova, odnosno prvi put nakon niza godina na raspolaganju ima svih 6 Canadaira i svih 6 Air Tractora, što je i više od zahtjeva iz Programa aktivnosti u provedbi posebnih mjera zaštite od požara od interesa za Republiku Hrvatsku u 2025.,”

ističe ZTC u priopćenju.

„ZTC je 855. protupožarnoj eskadrili HRZ-a isporučio zrakoplove spremne za operativnu uporabu, uz ispunjenje svih tehničkih i sigurnosnih uvjeta. Potvrda je to naših sposobnosti kao i dokaz da možemo predano i precizno raditi i pod najvećim pritiscima. U izazovnim okolnostima, pod povećalom javnosti i izloženi nizu neutemeljenih kritika s najviše razine uspjeli smo ostati profesionalni. Uvjereni smo kako su ostvareni rezultati jasan pokazatelj kvalitete rada naših inženjera, mehaničara, zrakoplovnih tehničara i svih ostalih zaposlenika koji su uložili trud i znanje kako bi se proveli svi radovi na zrakoplovima“,

citira se u priopćenju poruka predsjednika Uprave ZTC-a Ivice Vidovića, te se dodaje da je

“Zrakoplovno-tehnički centar je i ove godine formirao interventni tim sastavljen od inženjera, mehaničara, zrakoplovnih tehničara te zaposlenika drugih struka neophodnih za održavanje zrakoplova. Interventni tim je tijekom glavnog napora protupožarne sezone Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu na raspolaganju 24 sata na dan, kako za intervencije na terenu, tako u prostorima ZTC-a, čime se osigurava brza i učinkovita tehnička podrška.”

Flight Radar – podaci od 25. lipnja za CL-415 oznake 811

Prema podacima sa servisa Flight Radar, ZTC je 25. lipnja isporučio CL-415 evidencijske oznake 811, koji je u kasnim poslijepodnevnim satima preletio iz Zagreba u Zemunik. Radi se o protupožarnom avionu koji je godinama tužno stajao u prostorima ZTC-a i uglavnom služio za vađenje dijelova i njihovu ugradnju u druge kanadere sposobnije za obavljanje protupožarnih zadaća. Kao jedan od glavnih razloga za dugotrajni boravak 811-ce u ZTC-u uglavnom se navodio manjak rezervnih dijelova i problemi koje tvrtka Viking Air proizvodi sa svojim servisnim biltenima. No, ni protupožarni avioni CL-415 iz sastava HRZ-a ne postaju mlađi, a na naplatu dolaze i sve žešće protupožarne sezone.

Pripadnici 430. pomorskog divizijuna Slovenske vojske nastavljaju s aktivnostima modernizacije višenamjenskog broda VNL-11 “Triglav”. Brod se nalazi u brodogradilištu Iskra u Šibeniku, gdje su u tijeku radovi vezani uz prenaoružavanje broda i nadogradnju brodskih sustava. Tijekom prošloga tjedna posada broda uspješno je završila svoju prvu probnu plovidbu u šibenskom akvatoriju. Provjeren je rad brodskih sustava na moru, na čemu su radovi provedeni u brodogradilištu Cartubi u Italiji i brodogradilištu Desan u Turskoj. Na brodu se trenutno izvode radovi na prilagodbi pramčane nadgradnje za ugradnju nove pomorske oružane stanice Aselsan Smash 30 mm.

Paralelno s modernizacijom broda, u Vojarni slovenskih pomoraca u tijeku su građevinski radovi na izgradnji vojnog veza. Uz vanjskog izvođača radova, u izgradnji sudjeluju i pripadnici 14. inženjerijske bojne Slovenske vojske, koji su postavili pontonski most koji će omogućiti pristup s kopna do novog veza.

Slovenski višenamajenski brod “Triglav 11” nalazi se u šibenskom remontnom brodogradilištu “Iskra” od početka ožujka ove godine, kamo je stigao iz Turske gdje je provedena prva faza ovog do sada najopsežnijeg remonta i modernizacije broda. Predstavnici Uprave za logistiku Ministarstva obrane RS proveli su kraj veljače u Tuzli u Turskoj, kako bi na višenamjenskom brodu Triglav obavili kvalitetnu inspekciju adekvatnosti obavljenih radova na brodskim sustavima. Na taj je način prva faza zahtjevnog investicijskog održavanja broda završena dva mjeseca prije planiranog datuma isporuke. Tursko brodogradilište Desan, koje je odabrano na međunarodnom natječaju, zamijenilo je ventilaciju (HVAC), protupožarni sustav, sustav goriva i brodski električni sustav, te integraciju u kontrolni sustav koji omogućuje upravljanje s jedne točke. Također su izvedeni konstrukcijski radovi koji uključuju obnovu pojedinih prostora na brodu i modernizaciju jarbolne konstrukcije, što će omogućiti ugradnju novih sustava u drugoj fazi investicijskog održavanja.

Tegljenje “Triglava” iz Turske u Šibenik

U skladu s ugovorom, izvođač radova za prvu seriju osigurao je tegljenje broda iz Turske do brodogradilišta Iskra u Šibeniku, gdje su se nastavili radovi na drugoj i trećoj fazi modernizacije broda, koja uključuje zamjenu određenih ruskih sustava za novije zapadne proizvodnje. Slovenska tvrtka PannaPlus nadogradit će navigacijske i komunikacijske sustave broda, a u trećoj fazi brodogradilište Iskra zamijenit će top na brodu. Prvo će rekonstruirati pramčanu nadgradnju, što će omogućiti ugradnju novog topa, te provesti pripremne radove za ugradnju navigacijskih i komunikacijskih uređaja. Završetak radova bit će proveden u Kopru integracijom topa i ostalih sustava. Završetak kapitalnog održavanja planiran je do kraja 2025. godine.

*Photo: Slovenska vojska

Baš kako je najavio na samom početku prosinca, danas je ministar obrane Ivan Anušić posjetio Zrakoplovno-tehnički centar i održao radni sastanak posvećen problemima u ovom velikogoričkom poduzeću. Radnom sastanku prisustvovao je i načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH admiral Robert Hranj sa suradnicima, dok su ispred Zrakoplovno-tehničkog centra bili prisutni direktor ZTC-a Ivica Vidović sa suradnicima, te predsjednik Samostalnog sindikata djelatnika u zrakoplovstvu Marijan Luketić kojeg je Anušić primio već 1. prosinca ove godine.

Povod aktualiziranju pitanja ZTC-a je pismo kojeg su krajem studenog ove godine Samostalni sindikat djelatnika u zrakoplovstvu, Radničko vijeće ZTC-a i Udruga branitelja ZTC-a uputili premijeru, ministru obrane i ravnatelju Centra za restrukturiranje upozoravajući da će loše upravljanje tvrtkom dovesti do problema s održavanjem protupožarnih aviona za sljedeću sezonu, ali i za uspostavljanje Hitne helikopterske medicinske službe koja bi trebala početi s radom prije početka nove turističke sezone.

Banožićevo nasljeđe u ZTC-u – direktor Ivica Vidović

Standardno niske plaće dovele su ZTC do kroničnog manjka kvalificiranih radnika, ali je zato od svog izdvajanja iz sustava MORH-a ZTC postao stovarište umirovljenih visokih vojnih dužnosnika koji, kako se navodi u pismu, “nemaju ni znanja ni potrebnog iskustva za vođenje trgovačkog društva”. U tu plejadu “slavnih” treba ubrojiti i aktualnog direktora Ivicu Vidovića, koji je danas Anušiću predstavljao djelovanje i poslovanje ZTC-a, uz vjeru u “dobru perspektivu razvoja ZTC-a”, spomenuvši pritom i “razvijanje sposobnosti održavanja aviona i  helikoptera zapadne proizvodnje”. Sindikat Vidovića proziva zbog samovolje, između ostalog i po pitanju određivanja plaća, što mu je prilično jednostavno budući da od moguća 3 člana Uprave ZTC-a postoji samo jedan – upravo sam Vidović. Anušićev prethodnik Mario Banožić u uhljebljivanju je napravio i korak više, zaposlivši svoju bivšu “posebnu savjetnicu” na potpuno bespotrebno mjesto glasnogovornice ZTC-a.

Na današnjem sastanku obje strane su se složile kako postoje određeni problem, a ministar Anušić  najavio je i početak njihovog rješavanja:

“Očekujem da će u nadolazećem razdoblju uprava ZTC-a prije svega učiniti sve što je u njihovoj mogućnosti kako bi se poboljšala materijalna prava radnicima ove tvrtke. Svjesni smo da je ZTC tvrtka od iznimne važnosti za našu Hrvatsku vojsku, zato su jedni od mojih prvih sastanaka po preuzimanju dužnosti ministra bili s upravom i sindikatom ZTC-a. U tom kontekstu, MORH je već poduzeo predradnje koje će prije svega omogućiti povećanje financijskih sredstava za rad ZTC-a i to kroz povećanje cijene radnog sata”.

Druga mjera koju je najavio Anušić je također u pripremi, odnosno “u dogovoru s predsjednikom Vlade RH Andrejem Plenkovićem odlučili smo pokrenuti postupak uvrštavanja ZTC-a na Popis pravnih osoba od posebnog interesa za RH”. Radi se o istom onom popisu s kojeg je ista ta Vlada na čelu s istim tim Andrejem Plenkovićem skinula ZTC u očekivanju kupovine aviona od Izraela. U siječnju 2018. Vlada je, naime, odlučila da Brodarski institut, Đuro Đaković Holding i Zrakoplovno-tehnički centar “više ne predstavljaju društva od strateškog i posebnog interesa za Republiku Hrvatsku”, a tadašnji ministar obrane Damir Krstičević tu je odluku smatrao potpuno normalnom i ni po čemu štetnom za ZTC, bez obzira što se radi o jedinoj hrvatskoj tvrtki koja održava vojne letjelice. Štoviše, skidanje ZTC-a s ovog  popisa pravdalo se poboljšanjem izgleda za pronalaženje strateškog partnera ili investitora u razvoj tvrtke, iako je tijekom proteklih 5 godina svjesno i namjerno propušteno nekoliko prilika da se tu uključe pojedini ulagači, uključujući i renomirane međunarodne kompanije s područja obrambene industrije. Bit će zanimljivo pratiti s kojim objašnjenjem će Vlada ponovno staviti ZTC na popis društva od posebnog interesa za RH, što je značaj koji ZTC zaista i ima, ali je isto tako država itekako odgovorna za jadan položaj u kojem se tvrtka nalazi od njenog izdvajanja iz sustava MORH-a u doba Branka Vukelića kao ministra obrane.

*Photo: MORH/F.Klen

Od utorka, 25. srpnja, u remontnom brodogradilištu „Viktor Lenac“ nalazi se vrlo zanimljiv gost – USS Normandy (CG 60). Ovo je prvi put da USS Normandy dolazi u „Lenac“ i zadržat će se vrlo kratko – tek tjedan dana, odnosno do srijede, 2. kolovoza. Tijekom tog vremena predviđeno je obavljanje raznih mehaničko-izolaterskih radova. Kako je objavila Ratna mornarica SAD, radi se o uredno planiranom posjetu Rijeci i popravku broda usred plovidbe (Mid-deployment voyage repair – MDVR). „Bila nam je čast izabrati Rijeku kao luku dostupnu za održavanje USS Normandy usred plovidbe. Boravak u Rijeci omogućuje nam da izvršimo potrebne popravke tijekom našeg plovidbenog rasporeda, te da nastavimo demonstrirati interoperabilnost snašim hrvatskim partnerima“, rekao je zapovjednik broda, kapetan Errol A. Robinson.

Raketna krstarica USS Normandy (CG 60) je 14. plovilo klase Ticonderoga koja ukupno sadrži 27 plovila. S obzirom na opremljenost radarskim sustavom Aegis (radar AN/SPY-1) i vertikalnim lanserima raketa, ovaj se brod osim za protubrodske i protupodmorničke zadaće često koristio i za izvođenje raketnih napada. Ipak, osnovna mu je namjena sudjelovanje u  obrani borbenih skupina oko nosača aviona ili amfibijskih brodova. Sama USS Normandy bila je naručena krajem studenog 1984., a njena gradnja započela je u brodogradilištu Bath Iron Works (BIW) u saveznoj državi Maine početkom travnja 1987. godine. Brod je bio porinut 19. ožujka 1988. i primljen u  operativnu službu Ratne Mornarice SAD-a 9. prosinca 1989. godine. Iz svoje matične luke u Norfolku, savezna država Virginia, USS Normandy je sudjelovala u Zaljevskom ratu (operacije Pustinjski štit i Pustinjska oluja), gdje je ispaljivala rakete Tomahawk te sudjelovala u zaštiti savezničkih brodovlja i zrakoplova. Time je bila prvi američki ratni brod od 1945. kojem je prva plovidba ujedno predstavljala sudjelovanje u ratu.

USS Normandy s pratnjom stiže u Lenac (Photo: Vedran Grozdanić)

Sredinom od 1993. do 1995. godine USS Normandy je kao dio borbene skupine nosača USS America (CVA/CV-66) u više navrata sudjelovala u potpori akcijama UN protiv Savezne Republike Jugoslavije – gdje se posebno spominje ispaljivanje 13 raketa Tomahawk na položaje protuzračne obrane oko Banja Luke u rujnu 1995. godine. Pri tome se po prvi put koristilo rakete Tomahawk Block-3 koje su uz vođenje topografskim kartama (TERCOM) koristile i GPS. Krajem 1997. USS Normandy je ponovno bila raspoređena u Mediteran, odakle je potom prebačena u Arapsko more, pred obale Iraka. U siječnju 2010. godine sudjelovala je u humanitarnom spašavanju nakon tadašnjih velikih potresa na Haitiju, a 5 godina kasnije (sredinom 2015.) je zajedno s nosačem USS Theodore Roosevelt (CVN 71) presretala iranske pošiljke oružja Huti pobunjenicima, dok je u veljači 2020. u Arapskom moru presrela i brod s 358 iranskih raketa zemlja-zrak.

USS Normandy s pratnjom stiže u Lenac (Photo: Vedran Grozdanić)

Trenutno je USS Normandy dio Gerald R. Ford Carrier Strike Group i nalazi se na planiranom rasporedu u području operacija američkih pomorskih snaga u Europi. Nakon posjeta i vježbanja na sjeveru Europe, od sredine lipnja ova je skupina u Mediteranu, a od 20. lipnja i u Jadranu. Nakon posjete Kopru i Sloveniji krajem lipnja, uslijedile su popune zaliha na moru te vježbanje (PHOTOEX kao dio NATO aktivnosti „Neptune Strike 23-2“, 11. srpnja). Sve te razne djelatnosti dovele su ovaj brod 25. srpnja i na održavanje u Rijeku, koje zapravo dolazi ususret smiraju njegovog operativnog vijeka. Naime, očekuje se da bi USS Normandy mogla završiti svoj operativni put tijekom 2025. godine. Inače, USS Normandy (CG 60) je plovilo dužine 173 metra i gaza 10,2 metra, koje pokreću 4 plinske turbine General Electric LM2500 i koje joj daju maksimalnu brzinu od oko 32,5 čvorova. Njena posada je 30 časnika i oko 300 mornara, a uz opsežni paket razne radarske i komunikacijske tehnike naoružana je s 2 bloka sa po 61 ćelijom vertikalnih lansera Mk-41. Uz rakete RGM-84 Harpoon, opremljena je i s dvije instalacije Phalanx CIWS te 2 kompleta torpednih  cijevi Mk-32. Ujedno s nje djeluju i do dva helikoptera Sikorsky Sh-60B ili MH-60R Seahawk.

USNS Carson City na testnoj plovidbi, (Photo: Vedran Grozdanić)

Ovo je za remontno brodogradilište „Viktor Lenac“ 71. projekt s Ratnom mornaricom SAD-a, a zasigurno nije zadnji. Gotovo istodobno dok je USS Normandy uplovljavao u Kvarnerski zaljev, u tijeku je bila testna plovidba američkog logističkog broda USNS Carson City (T-EPF-7), koji je proteklih tjedana bio na remontu u riječkom remontnom brodogradilištu. „Carson City“ je čest gost „Viktora Lenca“, a ovoga je puta ovdje zbog svog redovnog remonta (Regular Overhaul – ROH) koji se provodi svakih 5 godina. Početkom srpnja brodogradilište „Viktor Lenac“ nakon uspješno obavljenih radova napustio je USNS Trenton (T-EPF 5), također učestali gost u Martinšćici.

USNS Trenton (T-EPF 5) u brodogradilištu “Viktor Lenac” (Photo: Christina Johnson, MSCEURAF)

Prije odlaska „Trentona“, brodogradilište„Lenac“ je posjetio kapetan Kenneth Pickard, zapovjednik Task Force 63 pri Vojnom pomorskom zapovjedništvu za Europu i Afriku (Military Sealift Command Europe and Africa – MSCEURAF), sa suradnicima. Među njima je bio i Bryan Eubanks, nadzorni inženjer luka iz Čvorišta za održavanje MSCEURAF-a, koji je iznimno  pohvalio brodogradilište „Viktor Lenac“: „Mi brodogradilište ‘Viktor Lenac’ smatramo jednorogom“. Naime, kako je pojasnio Eubanks, kada se radi o planiranom održavanju brodova, voditelji projekta obično su zabrinuti oko 3 specifilna područja: trošak održavanja/popravka, pridržavanje rasporeda i ispravnost izvršenja potrebnih radova. „Obično ste sretni kada pogodite dva od ova tri područja. Kod ‘Viktora Lenca’ normalno je postići tri od tri, a oni ne samo da pružaju održavanje u brodogradilištu, već pružaju podršku našim brodovima diljem Europe“, rekao je Eustace.

Potvrda ovih riječi su deseci uspješnih projekata remontnog brodogradilišta „Viktor Lenac“ i američke Ratne mornarice, među kojima je i najnoviji – rad na USS Normandy, kao i „Lenčev“ paralelni projekt u Trstu na brodu USNS Leroy Grumman (T-AO 195), s kojeg se zadnjih mjeseci nekoliko puta na moru opskrbljivalo i samu raketnu krstaricu USS Normandy (CG 60).

Puno se zanimljivih stvari događa u našem bližem i daljem susjedstvu – ovoga puta koncentrirat ćemo se na zrakoplovstvo.

Mađarska

Photo by Benedek Levente

Tako su u ponedjeljak, 17. srpnja, u Szolnoku (Mađarska) novinarima predstavljena prva dva helikoptera Airbus H225M. Radi se o novitetima koji će biti dio 86. helikopterske brigade „Jozsef Kiss“ sa sjedištem u Szolnoku, a kojih je Mađarska još 2018. naručila ukupno 16 komada zajedno s paketom oružja HForce – kao jedina država koja se odlučila za ovaj oružni paket na helikopterima Airbus H225M. HForce uključuju 12,7 mm teške strojnice (HMGP), topove 20 mm, i/ili 68 mm te 70 mm nevođene i vođene rakete, kao i projektile zrak-zemlja te zrak-zrak. Prije par godina Mađarska je za svoje helikoptere H145M nabavila kompletan paket naoružanja koji uključuje navođene rakete pa se pretpostavlja da će isti paket dobiti i za H225M. Mađarski tipski test započeo je 2021., budući da su srednji transportni helikopteri H225M posebno proizvedeni u skladu s iskazanim potrebama mađarskih oružanih snaga. Od ožujka prošle godine stručnjaci mađarskog Ministarstva obrane bili su u kontinuiranim stručnim konzultacijama sa stručnjacima odgovornima za projektiranje i proizvodnju ovog tipa helikoptera, da bi početkom ove godine započela završna testiranja i prvi probni letovi. Prva dva helikoptera službenih oznaka 70 i 71 predana su mađarskoj strani u srpnju ove godine u proizvodnom centru Airbus Helicopters u Marignaneu u Francuskoj. Kolika je vrijednost ugovora za nabavu 16 helikoptera H225M nije objavljeno, baš kao što niti jedna strana – ni mađarska ni francuska – nije objavila niti u kojem će roku biti izvršena isporuka. Neslužbeno se saznaje da bi svih 16 letjelica trebalo služiti u okviru Ratnog zrakoplovstva, no 10 letjelica trebalo biti prvenstveno biti raspoloživo za taktički transport, dok se njih 6 predviđa za potrebe specijalnih snaga. Također se spominje isporuka po dva helikoptera iz obje od ovih skupina u 2023. godini, još 6 letjelica u 2024. te zadnja 4 helikoptera u 2025. godini.

Slovenija

Nama jednako susjedna Slovenija dobila je i druga dva od ukupno 4 kupljena protupožarna aviona Air TractorAT-802. Nakon što je sredinom travnja ove godine Slovenija pokrenula nabavu 4 protupožarna Air Tractora, prvi je sletio na Brnik već 9. svibnja, dok je drugi stigao 18. svibnja. Iako je letjelice kupilo Ministarstvo obrane Republike Slovenija, one će djelovati pod civilnim oznakama u okviru posebne jedinice za gašenje požara iz zraka u okviru Uprave za zaštitu i spašavanje. Kupovinu dva dvosjeda i dva jednosjeda Slovenci su platili 23.292.932,69 eura (uključujući PDV), a puna operativnost trebala bi biti dosegnuta sljedeće godine.

Kosovo

Možda najzanimljivija vijest stiže s Kosova. Kosovski premijer Albin Kurti objavio je na Facebooku u nedjelju, 16. srpnja, fotografije bespilotne letjelice Bayraktara TB2 uz tekst „Kosovo je sada još sigurnije“. Također, Kurti je istaknuo da je završena i obuka za operatere ovih dronova. Istodobno je Armend Mehaj, ministara obrane Kosova, na Twitteru objavio: „Naša vojska je upravo dobila veliko pojačanje nabavom dronova Bayraktar, najnovijeg dodatka našem modernom oružju. Zahvaljujući premijeru Albinu Kurtiju i  jakoj obavještajnoj podršci, uspješno smo završili ovaj ključni projekt. Zajedno jačamo obranu i osiguravamo mir“. Iako se iz priloženih fotografija ne može naslutiti radi li se o samo jednoj ili više turskih bespilotnih letjelica, turska Anadolu Agency objavila je da su Kosovske snage sigurnosti zaprimile svih 5 Bayraktara TB2 u prvoj polovici svibnja, usred održavanja najveće međunarodne vježbe Defender Europe 23. No već su počele i kontroverze oko kosovske upotrebe TB2, budući da primarnu nadležnost nad zračnim prostorom Kosova ima KFOR, a Kosovske sigurnosne snage, prema priopćenju KFOR-a s početka ovoga tjedna, imaju mandat tek za sudjelovanje u civilnim poslovima traganja i spašavanja, gašenja požara ili za uklanjanje eksplozivnih sredstava.

Makedonija

Makedonska ministrica Slavjanka Petrovska je u ponedjeljak, 17. srpnja, u emisiji SummerClick na TV21, govoreći o modernizaciji makedonskih Oružanih snaga i ulaganju u obranu, najavila predstojeću nabavu novih helikoptera. U pred-finalnoj fazi odabira modela je nabava 8 novih višenamjenskih helikoptera, najavila je Petrovska: „Tim sastavljen od pripadnika makedonske vojske i Ministarstva obrane – koji su stručnjaci u području zrakoplovstva – obavio je odličan posao. Nakon unaprijed određenih zahtjeva makedonske vojske, prema planovima koju ćemo vrstu kapaciteta razvijati, ostaju tri ponude, tijekom ovog ili sljedećeg tjedna očekujem još jedan završni brifing u Ministarstvu i Vojsci i tada će ova odluka biti prezentirana pred Vladom, pred predsjednikom države i u odgovarajućoj proceduri koju zahtijeva Zakon o obrambenim i sigurnosnim nabavama, kako bismo sklopili međuvladine sporazume sukladno odluci koju će preporučiti ovaj tim“. Makedonija se iskazala svojim donacijama zrakoplovne tehnike Ukrajini, a sama ministrica Petrovska nedavno je bila u Washingtonu, pa nikoga ne bi posebno iznenadilo da se Makedonija odluči za američke helikoptere UH-60M Black Hawk ili kakve Bell-letjelice.

Rumunjska

S-70 Black Hawk za Rumunjsku, proizveden u Europi (Lockheed Martin)

Upravo vezano za Black Hawkove, novosti stižu i iz Rumunjske. U rumunjskom gradu Bacau Lockheed Martin i Aerostar SA otvorit će regionalni centar za održavanje, popravak i remont helikoptera Black Hawk. Kako je krajem lipnja objavio Lockheed Martin, centar Aerostar Bacau trebao bi biti potpuno certificiran i operativan do kraja ove godine, kada se očekuje pristizanje 6 helikoptera S-70 Black Hawk u Rumunjsku. Štoviše, većina postupaka certificiranja već je završena, a djelatnici Aerostara završili su i potrebnu obuku na Sikorsky Lockheed Martin Training Academy, smještenoj u mjestu West Palm Beach, savezna država Florida. Lockheed Martin je također već okončao reviziju Aerostara i njegovih objekata, pa se sada očekuje još samo završna riječ rumunjske Vlade. Ray Piselli, potpredsjednik za međunarodne poslove u Lockheed Martinu, istaknuo je da će ovaj centar doprinijeti stvaranju i održavanju visokokvalificiranih radnih mjesta u Rumunjskoj, ali je i dodao: „Također će omogućiti povećanje stupnja obuke i smanjenje operativnih troškova za helikoptere Black Hawk koji se ovdje koriste. Mi želimo integrirati podršku i za druge proizvode Lockheed Martina, i predviđamo da ovaj centar ima snažan potencijal za budući rast“. I izvršni direktor Aerostara, Grigore Filip, ima velike planove za budući centar u Bacauu: „Kroz ovu novu sposobnost, Aerostar će nastaviti i proći kroz cijeli proces preuzimanja MRO aktivnosti potrebnih za nove zrakoplove u Rumunjskoj i u regiji. Želimo ojačati položaj Rumunjske na ovom tržištu i osloniti se na naše tehničke sposobnosti i znanje kako bismo potaknuli suradnju s drugim rumunjskim tvrtkama u ovom području“. Naime, Rumunjska je od poljskog PZL Mielec (najveće proizvodne jedinice tvrtke Lockheed Martin) prema okvirnom sporazumu iz druge polovice 2021. godine odlučila kupiti do 12 helikoptera S-70M Black Hawk za potrebe Ministarstva unutarnjih poslova, odnosno njihova Generalnog inspektorata za hitne situacije (Inspectoratul General pentru Situaţii de Urgenţă – IGSU). Posao je trebao biti vrijedan 269 milijuna eura (293,6 milijuna USD) bez pripadajućeg poreza na dodanu vrijednost, a prvih 6 letjelica raspodjeljeno je u 3 za podršku u pomorskim operacijama i 3 za kopnena djelovanja – dok se sljedeće godine očekuje potpisivanje ugovora za konkretnu kupovinu preostalih do 6 takvih letjelica.

Prošle godine Vrhovni zapovjednik, ove godine – ministar obrane. Tako sada već drugu godinu izgleda sastav državnog vrha na proslavi Dana Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, koje ove 2022. obilježava već svoju 31 godinu postojanja. „U ovih trideset i jednu godinu, od rata do danas, čuvate hrvatsko nebo, iz dana u dan neumorno prevozite bolesne i povrijeđene, tragate i spašavate izgubljene i unesrećene na moru i na kopnu, gasite požare te spašavate ljude i njihovu imovinu na poplavljenim područjima“, rekao je načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga admiral Robert Hranj, prisjetivši se samih početaka HRZ-a: „U početku, koristili smo sve što nam je bilo dostupno: sportske, školske, poljoprivredne avione… sami ih naoružavali i koristili u borbenim operacijama“. Prema klasičnoj navadi od zadnjih nekoliko godina, povodom 31. obljetnice je već godinama postojeći kompleks za smještaj dežurnog borbenog dvojca dobio ime po brigadiru Antunu Radošu, a ministar obrane nabrojio je što će u neko skorije vrijeme dobiti HRZ, spomenuvši prije svega francuske borbene avione Rafale i netkom pristigle helikoptere Black Hawk. Pritom je najavio: „Povećat ćemo broj tih helikoptera jer je naša ambicija imati eskadrilu od 12 Black Hawkova“. Potom je Banožić u jednom dahu rekao:

„Bio je trenutak da se prisjetimo svih onih sposobnosti koje imaju, unatoč zastarjeloj tehnologiji za koju, evo, izražavam žaljenje ovaj puta što nije rješavana puno, puno godina prije, da nije bilo vlada koje su bile u stanju donijeti hrabru odluku, odluku da se ide u nabavku aviona modernije generacije, što je Vlada na čelu s Andrejem Plenkovićem učinila, i vidimo da je, s obzirom na događaj koji smo imali prošli tjedan, ta odluka bila više nego potrebna jer na ovakav način ne samo da čuvamo teško stečenu sposobnost za vrijeme Domovinskog rata nego je razvijamo dalje, na svim ostalim koracima, da i Ministarstvo obrane i Glavni stožer, i grana Ratnog zrakoplovstva, sjedne i da vidimo na koji način razvijati ostale sposobnosti, prije svega govorim o pilotima, tehničarima, i svega onoga što je definitivno osjetilo ovaj period… 20 godina neulaganja i naravno da u tim procesima se želimo što više razvijati i na takav način i u tom pravcu idemo i sa našim vojnim sveučilištem“.

Lukan i Milatović u MORH-ovom spotu podrške Vatrenima, 13. prosinca 2022. godine

Ovogodišnja obljetnica HRZ-a pala je samo nekoliko dana nakon što je Ratno zrakoplovstvo ostalo bez još jednog borbenog aviona MiG-21. Srećom, oba pilota su se uspješno katapultirala, a jedan od njih, zapovjednik 91. ELA pukovnik Zvonimir Milatović, je prisustvovao i samoj obljetnici HRZ-a. Drugi, teže ozlijeđeni bojnik Ivan Lukan još je uvijek u bolnici, a u subotu ga je posjetilo i Vladino izaslanstvo na čelu s premijerom Plenkovićem, te ministrima Medvedom i Berošem. „U subotu smo bili kod njega… Kaže: ‘Ja se vraćam u srijedu’. Znači, optimizam na najjače“, ispričao je zapovjednik HRZ-a, brigadni general Michael Križanec.

U četvrtak, 8. prosinca, većina ostataka MiG-a 21 koji je 2 dana ranije pao na šumovitom području Kragovina kod Voćina bila je natovarena na kamion i poslana u Zagreb. U izvlačenju ostataka srušenog zrakoplova sudjelovali su pripadnici Zapovjedništva za potporu sa sredstvima za prijevoz i utovar (dizalice, kamioni i labudice). Ovu je operaciju vodio brigadni general Ivan Turkalj, zapovjednik Zapovjednog operativnog središta GS OS RH, koji je u kratkom obraćanju novinarima rekao:

„Tijekom prošla dva dana pronašli smo sve dijelove zrakoplova, oni su danas prikupljeni i pri kraju smo utovara. Ostalo nam je nešto sitnih dijelova koje ćemo tijekom dana potovariti u ovaj kamion i krenuti na mjesto smještaja tih dijelova u Zagreb“.

Dan ranije su očevid na mjestu nesreće proveli županijski državni odvjetnik u suradnji s vojnom krim-policijom i MORH-ovim istražiteljem zrakoplovnih nesreća, a ukoliko bude potrebe – provest će se i dodatni očevidi na mjestu smještaja ostataka zrakoplova. „Očekujemo da će crna kutija dati određene podatke, odnosno da će jasno reći zbog čega je nastao tehnički kvar“, rekao je ministar Banožić nakon obilježavanja 31. obljetnice HRZ.

Kako je na press-konferenciji na dan samoga pada MiG-a dvosjeda, evidencijske oznake 164, istaknuo zapovjednik HRZ-a general Križanec, zrakoplov je pao unutar 20 sati nakon 200-satnog redovnog pregleda. Već se tada posumnjalo da je došlo do otkazivanja rada motora, a u ponedjeljak je general Križanec potvrdio da je motor palog aviona nekoliko godina nakon remonta u Ukrajini remontiran još jednom: „U zavodu koji za to ima odgovarajuće licence i sve ostale dokumente koji mu daju pravo da to remontira i bio je ugrađen od ovlaštenih tehničara Hrvatskog ratnog zrakoplovstva“. Križanec nije želio govoriti o detaljima tog remonta, a ništa više o tome nije dokučivo ni iz javnih izvora o javnim nabavama. Naime, nedvojbeno je da je tijekom posljednjih 7 godina Ministarstvo obrane u nekoliko navrata kroz javnu nabavu nabavljalo pričuvne dijelove i usluge remonta motora za MiG-21, kako jednosjed tako i dvosjed, te da su ti poslovi uglavnom bili dodjeljivani bilo zavodu u Ukrajini, bilo zavodu u Rumunjskoj. No koji je od ta dva zavoda remontirao konkretni motor palog MiG-a „164“ – ne može se nedvosmisleno zaključiti iz javnosti dostupnih izvora.

*Photo: MORH/M.Čobanović, F.Klen