Prvi zrakoplov Eurofighter EF-2000 (Tranche 4) njemačkog Ratnog zrakoplovstva (Luftwaffe), nabavljen u sklopu projekta Quadriga, obavio je svoj prvi let u Airbusovom centru za vojne zrakoplove u Manchingu u Njemačkoj. Berlin je u studenome 2020. naručio ukupno 38 zrakoplova Eurofighter izvedbe Tranche 4. Flota se sastoji od 30 jednosjeda i osam dvosjeda za obuku, a namijenjena je zamjeni zrakoplova Eurofighter izvedbe Tranche 1 koji se povlače iz službe u Luftwaffeu, izvijestio je u petak, 17. srpnja portal Defence post. Iz Airbusa su poručili da se isporuka prvog zrakoplova Luftwaffeu i dalje očekuje kasnije ove godine, dok bi isporuka cjelokupne flote od 38 zrakoplova trebala biti dovršena do 2030. godine.

Novi zrakoplov za Njemačku nakon otkazivanja FCAS projekta

Ova važna etapa, uz njemačku narudžbu dodatnih 20 zrakoplova Eurofighter izvedbe Tranche 5, učvršćuje dugoročne planove Luftwaffea za modernizaciju lovačke flote u trenutku kada je otkazivanje francusko-njemačkog projekta budućeg zračnog borbenog sustava (FCAS) unijelo neizvjesnost u europske ambicije vezane uz borbene zrakoplove nove generacije. Zbroj ovih narudžbi znači da će Njemačka ukupno nabaviti 58 novoproizvedenih zrakoplova Eurofighter. Ova nabava samo je još jedan dio modernizacije i restrukturiranje njemačkih oružanih snaga. Uostalom, njemački kancelar Mertz ne krije ambicija da njemačka ima najsnažniju konvencionalnu vojnu siu u Europi

Eurofighteri serije Tranche 4

Quadriga Eurofighteri  Tranche 4 donose ključno unapređenje u vidu integracije sustava ECRS (European Common Radar System) Mark 1, radarskog sustava AESA. Ta sposobnost značajno poboljšava otkrivanje ciljeva, mogućnost istovremenog praćenja više ciljeva te otpornost na djelovanje elektroničkog ratovanja u usporedbi sa starijim modelima. Prema navodima portala Defence Blog, očekuje se da će ti lovci s vremenom nositi krstareće rakete dugog dometa Taurus KEPD 350, koji se već koriste na njemačkim lovcima-bombarderima Panavia Tornado IDS.

Inače, Eurofighter Typhoon zajednički su razvile i koriste ga Njemačka, Ujedinjena Kraljevina, Italija i Španjolska i operativnoj uporabi je okosnicu ratnih zrakoplovstava više država. Ovaj najnoviji primjerak posebno je važan za kompaniju Airbus, koja je na društvenim mrežama kratko objavila: “Ovo nije samo prekretnica za program – dizanje ovog novo izgrađenog standarda u nebo ogroman je korak naprijed za europsku obranu i suverenitet. S ESCAN mogućnostima, ovaj mlažnjak izgrađen je kako bi nebo bilo spremno za budućnost.”

*Photo: Bundeswehr/Airbus

“Ramstein Flag” je multinacionalna vježba koju po prvi puta predvodi NATO-ovo Savezničko zračno zapovjedništvo (AIRCOM), a ove se godine proteže od Finske do Španjolske. U vježbi sudjeluje 18 zemalja NATO-a i više od 200 zrakoplova koji djeluju iz 20-ak zračnih baza diljem Europe. Osim borbenih aviona, u vježbi sudjeluje cijeli niz različitih letjelica, uključujući savezničke zrakoplove za potporu, zrakoplove NATO-ovog sustava zračnog upozorenja i upravljanja E-3A Sentry i daljinski upravljane letjelice RQ-4D Phoenix. Tijekom vježbe, istovremeno će letjeti više od 120 zrakoplova, izvršavajući više od 150 letova dnevno s do 20 operativnih lokacija. Cilj je uvježbati sposobnosti brzog odgovora savezničkih zračnih snaga kao dio kolektivne obrane NATO-a u scenarijima iz članka 5. Finska, Švedska, Norveška i Danska zajednički će biti domaćini sjevernog dijela vježbe u razdoblju od 08. do 19. lipnja.

Vježba “Ramstein Flag 2026 – Sjever” okuplja savezničke F-35 zrakoplove na nekoliko operativnih lokacija, uključujući zrakoplove F-35B američkog marinskog korpusa u Rovaniemiju u Finskoj; zrakoplove F-35A američkih Zračnih snaga u Pirkkali u Finskoj; te talijanske, norveške i danske zrakoplove F-35 u Ørlandu u Norveškoj. NATO-ova vježba “Ramstein Flag 2026 – Sjever” pod geslom “Treniramo kako se boriti” započela je 8. lipnja, okupljajući savezničke zračne snage na dva tjedna multinacionalne obuke, objavio je  NATO prošlog tjedna. Njihovo sudjelovanje pokazuje kako NATO može raspršiti napredne i moderne zračne snagu te integrirati sposobnosti pete generacije sa savezničkim resursima i održavati operacije na sjevernom krilu Saveza. Finska sudjeluje u vježbi “Ramstein Flag 26” s 12 borbenih zrakoplova F/A-18 Hornet i s oko 500 pripadnika osoblja iz svih postrojbi Finskog ratnog zrakoplovstva. Prihvat savezničkih snaga i pružanje potpore zemlje domaćina središnji su elementi vježbe, budući da je više od 50 zrakoplova i oko 1300 zrakoplovaca iz savezničkih zemalja stiglo u Finsku već krajem svibnja i početkom lipnja.

F-35 iz sastava norveških Zračnih snaga

Za avione F-35 ova vježba testira kritične zadatke zračne komponente, uključujući Integriranu zračnu i raketnu obranu (IAMD), razmjenu obavještajnih podataka,  mjere protiv pristupa/uskraćivanja područja (C-A2AD) i borbenu upotrebu (ACE). Djelujući uz nacionalna i NATO-ova sredstva za zapovijedanje i upravljanje (C2), nadzor i podršku, saveznički zrakoplovi pete generacije jačaju zajedničke taktike, tehnike i postupke te poboljšavaju sposobnost Saveza da odvrati prijetnje, brani teritorij NATO-a i zaštiti zračni prostor NATO-a, tvrdi NATO u priopćenju. U Pirkkali se i više od 200 američkih zrakoplovaca iz 48. borbenog krila obučava uz finske Zračne snage, 2. marinska eskadrile za kontrolu zračnog prometa i 272. eskadrilu za podršku marinskog krila iz 28. marinske skupine za kontrolu zračnog prometa , 2. marinskog zrakoplovnog krila.

Američke Zračne snage u bazi Pirkkala u Finskoj

Zrakoplovi F-35 jačaju NATO-ov IAMD i protuzračni obrambeni štit kombinirajući napredno očitavanje, sigurnu razmjenu podataka i preživljavanje pete generacije u jednoj platformi, pohvalio se NATO. Djelujući kao dio šire savezničke mreže, F-35 mogu otkriti, klasificirati i dijeliti informacije o prijetnjama među savezničkim snagama, poboljšavajući situacijsku svjesnost za zapovjednike, posade i zemaljske jedinice protuzračne obrane.

Već na samom početku vježbe, Marinski korpus SAD-a, kao i poljske i španjolske zračne snage, po prvi puta su djelovale s finske autoceste Tervo, što je dio NATO-ovg koncepta “Agile Combat Employment”. Finske i njemačke zračne snage provele su bojna gađanja zrak-zemlja na ciljevima koji se nalaze u području poligona Rovajärvi između 1. i 5. lipnja 2026., a među zrakoplovima koji sudjeluju su finski F/A-18 Hornet i njemački borbeni zrakoplovi Tornado. Finsko Ministarstvo obrane posebno je naglasilo da se neće koristiti prava municija, jer će se simulirati lansiranje raketa i ispaljivanje bombi.

Španjolski Eurofighter pri polijetanju iz baze Albacete

Zračna baza Albacete u Španjolskoj ključni je dio vježbe “Ramstein Flag 26 – Jug” u kojoj primarno sudjeluju španjolski borbeni zrakoplovi Eurofighter uz talijanske lovce Tornado i grčki F-16 u zračnom prostoru iznad španjolskog teritorija i međunarodnih voda. Baza je također domaćin 14. krila Španjolskih zračnih i svemirskih snaga i španjolskih Eurofightera te je središte multinacionalnog Programa taktičkog vodstva (TLP), napredne jedinice za obuku zrakoplovnih posada i osoblja usmjerene na NATO. Njegova uloga u vježbi naglašava širu važnost Albacetea kao jednog od ključnih europskih središta za obuku lovaca, podržavajući složene tečajeve koji jačaju taktičko vodstvo, planiranje misija, multinacionalnu interoperabilnost i napredne zračne operacije među savezničkim zračnim snagama, što je ključni element vježbe “Ramstein Flag 2026”. Tijekom vježbe, španjolski F/A-18 iz 12. krila Španjolskih zračnih i svemirskih snaga također vježbaju zajedno s američkim F-35 iz 48. borbenog krila sa sjedištem u RAF Lakenheathu, uvježbavajući različite scenarije borbene obuke koji uvježbavaju integraciju i koheziju različitih zrakoplovnih platformi.

*Photo: NATO/X, Finske Zračne snage

Jubilarnu 35. obljetnicu Oružane snage RH obilježavaju u subotu, 30. svibnja, upravo na Dan državnosti. Kao i inače, program u subotu ima dva dijela – prvo u centru grada, gdje će na Trgu bana Josipa Jelačića građani moći uživati u nastupu Simfonijskog orkestra OS RH i Počasno-zaštitne bojne. Program će biti izveden u dva termina – u 10:30 i u 11:30. Drugi dio obilježavanja Dana Oružanih snaga bit će, kao i uvijek, na prostoru Rekreacijsko-sportskog centra Jarun. Tamo već od 9 sati građani mogu razgledati opremu, tehniku i naoružanje OS RH, a sve do 19 sati odvijat će se raznovrstan program s edukativnim, interaktivnim i zabavnim sadržajima. Kulminacija počinje u 17:30 sati, kada počinju pokazne vježbe na vodi, kopnu i u zraku. Od 18 do 19 sati trajat će letački program – ove godine, osim  većine letjelica iz sastava Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, program će obogatiti i nastupi Zračnih snaga partnerskih zemalja – Slovenije, Austrije, Italije, Mađarske, SAD-a i Francuske.

Za razliku od prošlogodišnjeg mimohoda povodom 30. obljetnice VRO „Oluja“, kada organizatori nisu uspjeli sačuvati iznenađenja koja pripremaju za publiku, ove godine za Dan OS RH zadržali su određenu dozu tajnovitosti. Najbolje se to vidjelo na probi održanoj u petak, 29. svibnja koja se uvelike razlikovala od proba proteklih godina. Umjesto generalne probe koja se do sada uvijek odvijala u stvarnom vremenu kada i glavni događaj, ove godine je na probi oko 17 sati oprema tek počela stizati na Jarun. Vježbe na kopnu i u vodi razne sastavnice OS RH – uključujući i Obalnu stražu! – odradile su tijekom dana, pa se ni to nije moglo vidjeti na generalnoj probi na kojoj je bilo primjetno manje ljudi nego na dosadašnjim probama tijekom posljednjih godina.

Austrijski PC-7 Turbo Trainer

Zato je letački dio bio ponešto konkretniji, iako nije bilo nastupa svih izvođača. Letačku probu otvorio je austrijski Pilatus PC-7 Turbo Trainer u specijalnoj shemi posvećenoj 30 godina službe (1983.-2013.) u Austrijskim zračnim snagama. Ovaj je avion doajen austrijskih nastupa na raznim air-showovima, pa ne čudi da je i na Jarunu pokazao svoju okretnost i brzinu. Potom je uslijedio nastup školskog aviona ZLIN 242L iz sastava HRZ-a. Zagrebačka publika ga je dobro upoznala na velikogoričkom AIRVG-u, pa neće razočarati i na Jarunu. Nakon njega od zagrebačke Arene preko Jarunskog jezera ukazala su se dva protupožarna aviona – impozantni CL-415 i njegov malo manji kolega Air Tractor AT-802. Jedan od svojih rijetkih nastupa na Jarunu CL-415 obilježio je ispuštanjem vode, stvarajući nasred jezera oblak vodenih kapljica u duginim bojama.

Nakon HRZ-a, nad Jarun je stigao gost iz Slovenije – Pilatus PC-9M Hudournik slovenskih Zračnih snaga. On također nije nepoznat zagrebačkoj publici – svoje vještine pokazao je na prošlogodišnjem AIRVG-u, a ne tako davno Slovenija je svoju flotu Hudournika modernizirala u Zrakoplovno-tehničkom centru u Velikoj Gorici. Dok je slovenski PC-9 završavao svoj program, iznad Arene ukazao se helikopterski postroj međunarodnog karaktera. Predvodio ga je helikopter HRZ-a UH-60M Black Hawk, a slijedili su ga slovenski Eurocopter AS532 Cougar, američki Sikorsky HH-60W Jolly Green II, te mađarski Airbus H145. Hrvatska publika je slovenski helikopter Cougar mogla vidjeti samo na statičkom dijelu prošlogodišnjeg air-showa AIRVG, dok je spomenuti američki helikopter prava poslastica koju se do sada nije vidjelo na hrvatskom nebu. Sikorsky HH-60W Jolly Green II je novi borbeno-spasilački helikopter Zračnih snaga SAD-a, a primjerak koji je letio u petak iznad Zagreba vjerojatno pripada 56. Spasilačkoj eskadrili (56 RQS) stacioniranoj u Zrakoplovnoj bazi Aviano u Italiji.

Nakon helikoptera opet Pilatus. Dva Pilatusa PC-9M iz sastava akro-skupine „Krila Oluje“ izvela su kratki program ne štedeći na dimu i tako zagarantirala odličnu izvedbu svih 6 aviona u subotu, 30. svibnja.

Uvod u najglasniji dio letačkog programa – HRZ-ov borbeni avion Rafale i 2 talijanska Eurofighter Typhoona samo su preletjeli iznad Jaruna, da bi potom dva HRZ-ova Rafalea spektakularnim showom okončala program, kako na probi tako vjerojatno i na subotnjem glavnom događanju.

Organizatori najavljuju da to neće biti sve – ni po broju letjelica, ni po programu koji će biti izveden u subotu poslijepodne.

Što se tiče taktičko-tehničkog zbora, budući da je u petak tek dio opreme stigao na Jarun – ne može se jasno zaključiti hoće li tu biti nekih iznenađenja. Ako ih bude, vjerojatno će se odnositi na dronove i poneku novu vrstu streljiva. Od uobičajenih stvari, moći će se vidjeti BOV Patria, BVP Bradley, Panzerhaubice 2000, SVLR Vulkan, PZO sustav Mistral, i druga tehnika Oružanih snaga RH.

U svakom slučaju, u subotu na Jarunu je središnje obilježavanje 35. obljetnice Oružanih snaga RH, kao i uvijek – bit će zanimljivo, i nema razloga da sunčani blagdanski dan ne provedete s hrvatskim vojnicima.

Po mnogima jedna od najjačih vojski NATO saveza, Poljska, dodatno je osnažila svoje zračne snage kada su, 22. svibnja prva tri zrakoplova tipa F-35 Lightning II, kupljena za Poljsko ratno zrakoplovstvo, sletjela su u njihovu novu matičnu bazu kod mjesta Łask u središnjoj Poljskoj. Riječ je bila o dovršetku leta koji je započeo u pogonima poduzeća Lockheed Martin u Fort Worthu (savezna država Texas), da bi se preko Atlantika stalo na Azorima, u zrakoplovnoj bazi Lajes. No, treba napomenuti da to nisu ujedno i prvi poljski F-35, budući je početkom prosinca 2024. godine prvih 8 takvih poljskih zrakoplova bilo isporučeno za obuku pilota u američkoj bazi „Ebbing Air National Guard Base“, savezna država Arkansas.

Poljska je u sječnju 2020. kupila 32 zrakoplova F-35A zajedno s logističkim i obučnim paketom za oko 6,5 milijardi USD. Logistički paket uključuje zalihu rezervnih i potrošnih dijelova, IT sustav za upravljanje operacijama i opremu za zemaljsku podršku za zrakoplove. Sporazum će osigurati punu logističku podršku za zrakoplove i ostalu opremu do 2030. Paket obuke uključuje sveobuhvatnu obuku pilota i osoblja za održavanje, kao i sustav zemaljske obuke, uključujući Integrirani centar za obuku i osam simulatora leta.

Na prigodnoj svečanosti u poljskoj zračnoj bazi prisustvovali su, među ostalima, državni tajnik i načelnik ureda predsjednika Republike Poljske Paweł Szefernaker, zamjenici ministara Paweł Bejda i Cezary Tomczyk, kao i visoki zapovjedni dužnosnici Poljske vojske i predstavnici Ureda za nacionalnu sigurnost, objavljeno je na stranicama poljske Vlade.

Pooljski F-16 dočekao nove F-35A

„Ovo je značajan događaj koji će duboko promijeniti operativne sposobnosti cijele Poljske vojske. Godinama su stručnjaci, vojnici i cijela administracija radili kako bi ovaj dan bio moguć. (…) Ovo je proces koji je trajao mnogo godina. Također bih želio zahvaliti svima koji su tome doprinijeli: mojim prethodnicima, svima koji su donijeli odluku i onima s kojima imam čast danas raditi“,

rekao je Władysław Kosiniak-Kamysz, čelnik Ministarstva nacionalne obrane i potpredsjednik vlade Republike Poljske tijekom svog govora, napominjući još da proces implementacije zrakoplova F-35 u poljske zračne snage uključuje i obuku pilota, zemaljskog osoblja, pripremu infrastrukture te kupnju oružja.

„Proširujemo našu infrastrukturu za upravljanje i zaštitu poljskog neba. Obuka je u tijeku i u Sjedinjenim Državama i u Poljskoj. Želio bih zahvaliti zapovjedniku baze, pukovniku Dudi, na pripremi baze, zemaljske posade i pilota. Svi su važni u osiguravanju sigurnosti Poljske. Svatko na poziciji – počevši od najvažnijeg, pilota koji danas slijeće, polijeće i štiti poljsko nebo. Ali ne može funkcionirati bez zemaljske posade, posada za održavanje, kontrolora leta, cijelog navigacijskog sustava, sustava pripreme i svih onih koji obavljaju bilo koju funkciju u bazi ili u poljskom ratnom zrakoplovstvu“,

naglasio je ministar Kosiniak-Kamysz.

Jedan od poljskih F-35 pri polijetanju iz SAD

Inače, Poljska je dio svojih borbenih aviona MIG-29 (koje je „naslijedila nakon Hladnog rata“) 2023. donirala Ukrajini, a svoje zadnje Su-22 je umirovila sredinom rujna 2025. godine. Danas okosnicu Poljskog ratnog zrakoplovstva čine američki F-16, koji su i dočekali nove F-35 na doletu u državu. Općenito, nakon ruske invazije na Ukrajinu Poljska se ubrzano naoružava, a suočena je s brojnim hibridnim i drugim prijetnjama ruske strane. Već smo više puta naglasili da je na prostoru Baltika sve napetija situacija s ruskom „flotom u sjeni“, upadima dronova, te provokacijama i presretanjima ruskih borbenih i izviđačkih zrakoplova.

Prema prošlotjednoj objavi na portalu Europske unije za nabave – Tenders Electronic Daily (TED), talijansko Ministarstvo obrane potpisalo je ugovor s kompanijom Airbus za nabavu 6 zrakoplova A330 MRTT (Multi-Role Tanker Transport). Ugovor, potpisan 16. travnja 2026., vrijedan je 1,39 milijarde eura, i označava završnu fazu u kontroverznom talijanskom izboru za zamjenu postojeće flote od 4 KC-767.

Unatoč potpisivanju ugovora, neki tehnički i industrijski aspekti ostaju otvoreni. Još nije razjašnjeno hoće li odabrana konfiguracija biti standardna verzija A330 MRTT ili novija evolucija MRTT+, temeljena na A330neo i koja nudi veću učinkovitost goriva. Paralelno s tim, razina uključenosti talijanske industrije u program još uvijek se mora definirati, što nije nevažno u ugovoru koji garantira višegodišnju logističku podršku.

Mukotrpan proces zamjene KC-767

Talijansko Ministarstvo obrane je još 2022. planiralo kupiti dva nova tankera KC-46, a postojeća 4 tankera KC-767A nadograditi na isti standard. Namjensko povjerenstvo je ustvrdilo da ovaj plan nije provediv, zbog čega je pala odluka o nabavi 6 novih tankera KC-46 Pegasus američke kompanije Boeing. Međutim, u lipnju 2024. Odluka je stornirana zbog, kako su priopćile talijanske Zračne snage, „promijenjenih i nepredviđenih potreba“. Službeno nije bilo daljnjih objašnjenja, dok se neslužbeno spominjao rast cijene ovog projekta, kašnjenja u isporuci, kao i određene tehničke manjkavosti koje prate ovaj tip zrakoplova, među ostalim i pitanje kompatibilnosti s talijanskim borbenim avionima Eurofighter. U ljeto 2024. Ponovno je pokrenut postupak nabave zamjene za tankere KC-767A, s vrijednosti programa više od 1,41 milijardu eura umjesto dotadašnjih 1,2 milijarde eura. Natječaj je završio u travnju 2025. Bez ponuđača, što je rezultiralo pokretanjem novog natječaja ograničenog na europski gospodarski prostor. Na to se javio samo jedan ponuđač – tvrtka Airbus koja je, evo, u konačnici i dobila posao.

Odabirom A330 MRTT, Italija se priključila drugim europskim korisnicima ovog zrakoplova dvostruke namjene (dopunjavanje gorivom u zraku i transport), dok bi odabirom KC-46 bila jedini europski korisnik. Ovaj odabir, procjenjuju stručnjaci, označava i pomicanje težišta talijanske  protuzračne obrane, koja se unutar NATO-a sve više okreće Europi nauštrb SAD-a. Osim toga, dok bi s Boeingom logističko i potporno težište ostalo više „usredotočeno na SAD“, s Airbusom je ojačan europski eko-sustav održavanja, obuke i lanaca opskrbe.

Izaslanstvo Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, predvođeno zapovjednikom HRZ-a, brigadnim generalom Krešimirom Ražovom, posjetilo je u četvrtak, 19. ožujka, slovensku vojarnu Jerneja Molana u Cerklju ob Krki, gdje ih je primio  zapovjednik 15. brigade ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane Slovenske vojske, pukovnik Janez Gaube. Hrvatskoj je delegaciji predstavljena organizacija postrojbe, njezin ustroj i ključne zadaće.

Predstavnici slovenskih i hrvatskih oružanih snaga usredotočili su se na postojeću suradnju između zrakoplovnih jedinica, s naglaskom na razmjenu dobrih praksi, povezanost i mogućnosti za daljnje jačanje suradnje. Posebna je pozornost posvećena planiranju i provedbi zajedničkih obuka i vježbi koje doprinose većoj spremnosti i koordiniranom djelovanju unutar NATO saveza.

Na kraju posjeta, hrvatsko izaslanstvo obišlo je objekte zračne luke Cerklje ob Krki, uključujući zračnu infrastrukturu, sustave za podršku letenju i logističke kapacitete, priopćila je Slovenska vojska.

*Photo: SV/Borut Cirnski

Jedna od najvrućih tema u nabavi obrambene opreme tijekom siječnja, a i veljače, je kontinuirano natezanje između Kanade i Sjedinjenih Američkih Država, odnosno kanadskog oklijevanja oko kupnje borbenog zrakoplova F-35 A Lightning II američkog proizvođača Lockheed Martina.

Ono što je započelo kao jednostavna vojna akvizicija nakon pobjede Donalda Trumpa na predsjedničkim izborima doživjelo je prekretnicu u bilateralnim odnosima, preoblikujući kanadske obrambene prioritete, testirajući granice suradnje s NORAD-om i uključujući međunarodne konkurente poput švedskog Saab Gripena, navode mediji koji prate sve napetije odnose Kanade i SAD-a. U sve se uključila geopolitika, vojne sposobnosti i industrijska strategija, posebice u kontekstu carinske, ekonomske politike Donalda Trumpa i njegove MAGA političke agende . Promatrači ocjenjuju kako se to također može promatrati kao simboličan trenutak u kojem velika zapadna demokracija preispituje svoju ovisnost o američkoj obrambenoj opremi. Ovo je priča o tome kako se nabava borbenog zrakoplova pretvorila u geopolitičku prekretnicu i zašto Washington s mješavinom nestrpljenja i zabrinutosti prati sljedeći potez Ottawe.

S F-18 na F-35

Već smo i ranije na stranicama ovog portala pisali kako je F-35 kao skup, moderan i visoko sofisticirani ratni stroj zapravo u raljama politike američkog predsjendika. Naime, Kanada ponovno procjenjuje kupovinu  F-35A Lightning II, nevidljivog borbenog zrakoplova pete generacije koji je postao okosnica američkih i savezničkih zračnih snaga diljem svijeta. Ottawa je izvorno odlučila kupiti 88 zrakoplova kako bi zamijenila svoje zastarjele avione CF-18 Hornet, a od početka 2026. obvezala se financirati 16 zrakoplova koji su već u proizvodnji. Međutim, kombinacija rastućih troškova, odgođenih isporuka, domaćeg političkog pritiska i zategnutih odnosa sa SAD-om pod administracijom predsjednika Donalda Trumpa potaknula je vladu premijera Marka Carneyja da preispita ugovor i istraži alternative.

U međuvremenu, Washington je odgovorio neuobičajeno javnim upozorenjima da bi ponovno razmatranje Kanade moglo utjecati na Sjevernoameričko zapovjedništvo za zračnu obranu (NORAD) – zajednički sustav protuzračne obrane koji podupire kontinentalnu sigurnosnu suradnju. Za saveznike koji su desetljećima letjeli rame uz rame, podtekst tog upozorenja je intenzivniji nego inače: budućnost kanadske flote borbenih zrakoplova sada se presijeca s diplomacijom, savezničkim obvezama i nacionalnim ponosom.

Kanadska težnja za modernizacijom ratnog zrakoplovstva novim zrakoplovima započela je prije nekoliko desetljeća, potaknuta potrebom za modernizacijom zračnih snaga koje su se oslanjale na zastarjeli CF-18 Hornet, uveden 1980-ih. Iako pouzdani, oni više nisu odgovarali naprednim mogućnostima suvremenih prijetnji u osporavanom zračnom prostoru, posebno iznad arktičkih prilaza, gdje velike udaljenosti i ekstremni vremenski uvjeti postavljaju dodatne zahtjeve pred presretače. Nakon evaluacije svih ponuda, F-35A Lightning II pokazao se kao preferirani izbor. Njegove značajke prikrivenosti, napredna fuzija senzora i interoperabilnost sa susjednim američkim snagama učinili su ga privlačnim kanadskim obrambenim planerima.

Do 2022. godine, Ottawa je najavila planove za kupnju 88 zrakoplova F-35A od američkog dobavljača obrambene opreme Lockheed Martin. Prema The Independentu, ovaj je posao u početku procijenjen na 19 milijardi kanadskih dolara . No, odnos između kapaciteta i troškova bio je kompliciran od samog početka: glavni kanadski revizor kasnije je utvrdio da bi ukupni rashodi, uključujući nadogradnju infrastrukture, održavanje životnog ciklusa i ostale prateće troškove, mogli doseći 27,7 milijardi kanadskih dolara, s rokovima isporuke koji se produžuju, a avioni kasne. Jednostavno rečeno, Kanada je odabrala avion posvetivši se transformacijskom programu koji se sada čini daleko skupljim, kompliciranijim i osporavanijim nego što se u početku predviđalo, što je potaknulo reviziju cijelog programa.

U cijelu igru ubacuju se i Šveđani

Saab je već pozicionirao Kanadu na svoju kartu korisnika Gripena

Izvori otvoreno ocjenjuju kako kanadska odluka o F-35 sada nema nikakve veze sa “stealth” lovcima. Zamjena kanadskih borbenih aviona više nije samo priča o nabavi – to je pitanje političkog povjerenja. F-35 obećava neusporedivu prikrivenost, fuziju senzora i besprijekornu integraciju NORAD-a/NATO-a, čvrsto usklađujući kanadske zračne snage s američkim mrežama zapovijedanja i kontrole. No, retorika iz Trumpovog najbližeg kruga oživjela je strahove da bi ovisnost o ekosustavu održavanja i softvera kojim upravljaju SAD mogla dovesti do strateške ranjivosti ako se bilateralni odnosi SAD-a i Kanade pogoršaju. Švedski Gripen nudi niže troškove, veću nacionalnu kontrolu i jače industrijsko sudjelovanje, ali manju prednost koalicije visoke klase. Odluka Ottawe sada ovisi o kompromisu: integracija i sposobnosti nasuprot autonomiji i političkoj izolaciji. Kritičari F-35 ističu i kako je F-35  strogo kontroliran od strane SAD-a. Ažuriranja softvera, datoteke s podacima misije, linije održavanja, sve ide preko SAD-a. A da ne govorimo o famoznom „Kill Swich“ mehanizmu prema kojem bi Amerikanci mogli daljinski isključiti „nepoželjne zrakoplove“. Kanada tako ne bi imala potpunu kontrolu nad nadogradnjama ili određenim operativnim parametrima. Kritičari tvrde da bi taj odnos stvorio dugoročnu stratešku ovisnost. Stoga Švedska agresivno nudi Saab JAS 39 Gripen Kanadi, naglašavajući niže operativne troškove, veću nacionalnu kontrolu i industrijsko sudjelovanje.

Saab je Kanadi predstavio ponudu za 72 Gripen E borbena zrakoplova plus šest GlobalEye zrakoplova za rano upozoravanje, pozicionirajući paket kao potpunu alternativu plan za F-35. Saab je mudro pozicionirao Gripen kao dovoljno dobar za skromnije potrebe Kanade, sve bez američkih uvjeta. Gripen , međutim, nije lovac pete generacije. F-35 nudi jasne prednosti, uključujući prikrivenost, dominaciju senzora i prednost u koalicijskom ratu. Ali treba li Kanadi sve to, pitaju se stručnjaci. Gripen je sposoban zrakoplov, učinkovit u scenarijima raspršenog stacioniranja, sa suverenim pristupom softveru i platformom prilagođenom teritorijalnoj obrani. Izbor doista odražava kanadski prioritet: integracija ili neovisnost.

Otkazivanje narudžbe- politički problem?

Trump aktivno radi na kanadskom odustajanju od F-35

Otkazivanje ili smanjenje kupnje F-35 dodatno bi zakompliciralo ionako teške odnose s službenim Washingtonom, uključujući i interoperabilnost NORAD-a, i vratilo Kanadu u poziciju neizvjesnosti oko nabave. SAD bi doveo u pitanje dugoročni obrambeni stav Kanade, a financijske uštede odustajanja od kupnje F-35 vjerojatno bi uzrokovale jaz u sposobnostima. Ostanak uz postojeći sporazum ojačao bi kanadsku predanost obrambenim arhitekturama predvođenim SAD-om, NATO-ovoj interoperabilnosti i visokokvalitetnom odvraćanju. No kupnja F-35 također bi podrazumijevala strukturnu ovisnost i političku izloženost promjenama u SAD-u, zaključuju analitičari.

Turska bi trebala dobiti svoje prve Eurofighter Typhoone iz Katara do kraja veljače, kao dio 12 rabljenih zrakoplova kupljenih u toj zemlji. Ti zrakoplovi će doći iz postojeće katarske flote Typhoona, nakon završetka pregovora i početka obuke pilota. To označava značajnu prekretnicu u dugogodišnjim naporima Ankare da nabavi europski borbeni zrakoplov.

Delegacije zračnih snaga Turske, UK i Katara na razgovorima u Dohi

Očekivana isporuka slijedi nakon trilateralnih razgovora na visokoj razini održanih u Dohi između visokih obrambenih dužnosnika Turske, Katara i Ujedinjenog Kraljevstva. Sastanak, čiji je domaćin bio zapovjednik katarskih Zračnih snaga, a kojem su prisustvovali zapovjednik turskih Zračnih snaga general Ziya Cemal Kadıoğlu i predstavnici Kraljevskog ratnog zrakoplovstva (RAF), usredotočio se na finaliziranje detalja procesa nabave Eurofightera, prema priopćenju turskog Ministarstva nacionalne obrane. Neslužbena izvješća spominju da su turski piloti već započeli s obukom na katarskom borbenom avionu.

Turska planira nabaviti 12 rabljenih Eurofightera Typhoon iz Katara kao dio strategije nabave iz više izvora. Očekuje se da će zrakoplovi pružiti kratkoročno povećanje sposobnosti dok Ankara čeka isporuku novih nadzvučnih lovaca iz Ujedinjenog Kraljevstva kasnije tijekom desetljeća, o čemu smo i pisali na portalu Obris.org.

Eurofighter Typhoon iz sastava katarskih Zračnih snaga

Ovaj hibridni model nabave koji je primijenila Turska vjerojatno će rezultirati mješovitom flotom s Eurofighterima u različitim konfiguracijama. Iako bi takav kompromis omogućio rješavanje neposrednih operativnih potreba, dugoročno bi mješovita flota mogla biti izazovna za upravljanje, osim ako se ne planiraju neke nadogradnje kako bi se svi zrakoplovi doveli u istu konfiguraciju.  Katarski Typhooni su avioni Tranche 3A opremljeni ECRS Mk0 AESA radarom, varijantom ECRS-a rane generacije. Slično tome, omanski Typhooni za koje je Turska također zainteresirana, su avioni Tranche 3A, ali zadržavaju mehanički skenirani CAPTOR-M radar. Osim toga, katarski Typhooni su u konfiguraciji P3E(b) – Phase 3 Enhancement bravo – koja je prva omogućila rad ECRS radara , dok se vjeruje da su omanski Typhooni u starijoj P2E konfiguraciji, a novoizgrađeni Typhooni mogli bi doći u novoj P4E konfiguraciji. Prema Reutersu , sporazum između Ujedinjenog Kraljevstva i Turske uključuje značajan paket oružja koji isporučuje MBDA. Paket navodno uključuje Meteor i Brimstone.

Kao što smo ranije pisali na portalu Obris.org,, Turska je u listopadu 2025. potpisala ugovor s Ujedinjenim Kraljevstvom, vrijedan 8 milijardi funti, za nabavu 20 novoizgrađenih Typhoona. Ugovor također obuhvaća obuku, rezervne dijelove, usluge integracije i oružje koje isporučuje MBDA. Turska, prema TurDefu , planira u konačnici nabaviti ukupno 44 Eurofightera Typhoona, uključujući 20 potpuno novih. Preostalih 24 bit će rabljeni zrakoplovi, nabavljeni iz Katara i Omana .

U veljači 2024. turski KAAN izveo je svoj prvi probni let

Portal The Aviationist smatra da se tursko nastojanje za kupovinom Eurofighter Typhoona mora promatrati u kontekstu njenog isključenja iz programa F-35 Joint Strike Fighter nakon američkih mjera uslijed turske nabave ruskog sustava protuzračne obrane S-400. Ankara je dosljedno opisivala svoje uklanjanje iz programa kao nepravedno i tražila je alternativne putove za održavanje vjerodostojne sposobnosti zračne borbe. Također, ističe se i da je Turska 2024. godine finalizirala zaseban ugovor sa SAD-om za 40 novih F-16 Block 70, dok je početni plan za nabavu 79 aparata za nadogradnju  trenutne flote F-16 napušten i zamijenjen lokalnim nadogradnjama. Predsjednik Recep Tayyip Erdoğan nastavio je spominjati mogućnost povratka Turske u program F-35 , a američki predsjednik Donald Trump nedavno je izjavio da Washington “vrlo ozbiljno” razmatra ukidanje zabrane. Nije jasno jesu li u tijeku pregovori o rješavanju tog problema. Osim toga, Turska razvija vlastiti lovac pete generacije, KAAN , koji bi trebao zamijeniti dijelove flote F-16 počevši od 2030-ih. Međutim, KAAN je još godinama daleko od operativne upotrebe, a za sada leti samo prototip. Lokalne nadogradnje i KAAN-a i F-16 omogućile bi Turskoj smanjenje ovisnosti o inozemstvu za nabavu obrambene opreme. Međutim, Turskoj je potrebna zamjena za njenu zastarjelu flotu F-4 Phantom II, koju je izvorno trebao zamijeniti F-35. U tom kontekstu, nabava Typhoona, a posebno brza isporuka katarskih i omanskoh rabljenih zrakoplova, osigurala bi kontinuitet bez nedostataka u sposobnostima.

Retoričkim prepucavanjem hrvatskog predsjednika i premijera pitanje opremljenosti hrvatskih višenamjenskih lovaca Rafale ponovno je ušlo u medijsku špicu. Štoviše, tema je spuštena na razinu hrvatsko-srpskih rasprava od kojih u posljednje vrijeme gore blogovi i društvene mreže. Pitanje je – čiji je Rafale bolji, hrvatski ili srpski, i tko je s tom nabavom bolje financijski prošao?

Upotpunjena eskadrila hrvatskih borbenih aviona Rafale (Photo: Antonio Prlenda)

Samo po sebi, rasprave i nemaju previše smisla kad prvi od tri srbijanska dvosjedna Rafalea i devet jednosjednih po ugovoru stiže tek 2028. godine, a preostali do 2030. godine. A slično kao i u hrvatskom slučaju, nitko ne zna što u ugovoru zapravo piše za opremu i naoružanje naručenih aparata.

Kupnjom 10 modernih jednosjednih višenamjenskih borbenih aviona Rafale EC i dva dvosjeda Rafale DC Hrvatska je zadržala svoju sposobnost zaštite i nadzora svog zračnog prostora lovačkim zrakoplovstvom (air policing), kojeg ponovno provodi od Nove godine, ojačala sustav nacionalne sigurnosti te postala spremnija ispunjavati obaveze u okviru kolektivne obrane NATO saveza, čijeg je punopravni član. Pa zašto bi onda Hrvatska uopće marila kako se i čime naoružava Srbija?

Vojna ravnoteža

Tvrdnja da OS RH i Vojska Srbije „nisu u istoj kategoriji“ tu se ne pokazuje osobito bitnom. Jer Hrvatska ne može birati svoje susjede. Srbija će uvijek biti tu, a kronični je izvoznik nestabilnosti u čitavoj regiji. Barem dok joj je na čelu konfliktni predsjednik Vučić. Ubrzano moderniziranje i naoružavanje Srbije Vučić na svojim učestalim većim ili manjim vojnim paradama prečesto prati negativnom retorikom prema Hrvatskoj.

Pred samu Novu godinu Vučić je najavio daljnje naoružavanje pravdajući to „okruženjem u kojem se Srbija nalazi“ te da se „ne smije isključiti mogućnost napada na teritorij Srbije i srpski narod“, ponovno aludirajući na sporazum o obrambenoj suradnji Hrvatske, Albanije i Kosova. Pri tome, zanemaruje da slične sporazume sa zemljama oko Hrvatske ima i Srbija. Nešto kasnije, usred susjedne Bosne i Hercegovine, izjavio je da “svi u regiji vode hajku protiv Srbije“, ističući da Beograd “dobro razumije vojni savez Zagreba, Prištine i Tirane“, ali i, kako je naveo, “neistine u Sarajevu i Podgorici“. Pri tome se pohvalio kako je Srbija druga zemlja u svijetu po brzini razvoja svoje vojne vatrene moći. Najavio je tada u Trebinju i da će Srbija „za manje od dvije godine udvostručiti svoje kapacitete“.

Trajan mir se stvara suradnjom. Ali još od napada Putina na Ukrajinu, svima realnima jasno je da je došlo takvo doba da možeš računati da nešto imaš samo ukoliko si spreman to i oružano braniti. Možemo biti miroljubivi koliko hoćemo, ali u slučaju kakva napada – ne možemo se braniti cvijećem. Za zemlju koja ima obalu kakvu ima Hrvatska to vrijedi još i više. Budi jak i sposoban braniti se, pa će ti i putovi suradnje biti još više otvoreni!

Rafale CRO – Dassaultov izložak na izložbi ASDA 2025 (Photo: OBRIS)

Članstvo u NATO-u tu olakšava, ali ne rješava stvar. U situaciji kad američki predsjednik Trump ozbiljno potkopava same temelje NATO saveza, a po zgradama srpskih gradova već odavno se brižljivo održavaju veliki grafiti sa sloganom „Kad se vojska na Kosovo vrati“, nitko pametan ne bi smio biti bezbrižan i isključivati svaku mogućnost u regiji.

Naravno da se ovakvom utrkom u naoružanju dolazi u situaciju koja se u akademskoj teoriji naziva „sigurnosnom dilemom“ – gdje se strahom jednih od drugih gomila oružje, pa se u regiji stvara, zapravo, manje sigurnosti. Rješenje bi se moglo pronaći u osuvremenjivanju regionalnog sustava kontrole vojne ravnoteže i mjerama za izgradnju povjerenja. Međutim, postojeći Sporazum o subregionalnoj kontroli naoružanja opasno zastarijeva, jer ne prati razvoj i naoružavanje sve raširenijih besposadnih sustava. Ali za njegovo osuvremenjivanje potrebna je volja svih uključenih aktera.

Iako su besposadni naoružani sustavi sve važniji, vrh koplja svake oružane sile, svojim utjecajem u zraku, moru, tlu i elektromagnetskom spektru, i dalje predstavljaju mlazni lovački avioni. Bez obzira što sami po sebi ne garantiraju sigurnost i nedodirljivost neke zemlje, zaostajanje u razvoju višenamjenskog lovačkog zrakoplovstva može imati teške posljedice na spremnost oružanih snaga. Pri tome, pogrešno je postavljati pitanje koliko se za te novce može podići škola i bolnica. Ne, potrebne su i škole i bolnice i učinkovita vojska koja će pružati obranu građanima. Umijeće je napraviti dobru i priuštivu kombinaciju s kojom se sredstva neće odlijevati na korupciju. Jer tko ne hrani svoju vojsku, hranit će tuđu. A onda ni bolnice niti škole neće više biti tvoje.

U mandatu Zorana Milanovića kao premijera remontirani su MiG-ovi u Ukrajini (Photo: Jadranko Ećimović)

Hrvatska je svoje lovačko zrakoplovstvo sačuvala kakvim takvim (tada jedinim mogućim) remontnom starih lovaca MiG-21 u Ukrajini. Poslije se izgubilo vrijeme neuspjelom nabavom izraelskih rabljenih lovaca F-16 Barak. Odabrani su rabljeni francuski Rafalei, jer se u tom trenutku ocijenilo da su najpriuštivija brza opcija (dugoročnu financijsku vrijednost ukupnog posla tek ćemo vidjeti). Slično poslu nabave američkih izviđačko-jurišnih helikoptera OH-58D Kiowa Warrior (što je deal Milanovićeve vlade), iz francuskih su aktivnih eskadrila nabavljeni odlični višenamjenski avioni Rafale u tada aktualnom standardu F3-R.

Hrvatska je relativno jeftino kupila rabljene Rafale – 12 aviona skupa sa simulatorom, osnovnim paketom naoružanja i pratećim paketom za održavanjem koštalo je nešto više od milijardu eura. Međutim, niska cijena negativno se odrazila na opremu i mogućnosti ovih aviona. Prema onome što se može vidjeti izvana, na samom avionu, za postizanje svih mogućnosti koje nudi podvarijanta F3-R, Hrvatska će morati nabaviti još neke sustave koje sada taj avion nema. Može se vidjeti da mu još nedostaje infra-crveni senzor za toplinsko detektiranje ciljeve OSF te se bez toga mora oslanjati samo na svoj radar. Time lakše otkriva i svoju prisutnost protivničkim zrakoplovima. Također, na repu mu se ne vidi da ima senzor DDM za detektiranje protivničke rakete. To će za Hrvatsku zahtijevati dodatna ulaganja.

Standard F4

Aparati koje ima Hrvatska mogu se opremiti i dalje od razine F3-R. Mogu do najnovije podvarijante F4.1. Odnedavno svi Rafalei s proizvodnih traka silaze u tom naprednijem standardu. Takve je naručila i Srbija, uoči samog dolaska prvih Rafalea u Hrvatsku. Prije svega se tu radi o softverskim poboljšanjima, nešto većim bočnim ekranima u kokpitu, boljih sposobnosti za „umreženo“ elektroničko ratovanje, mogućnostima za još naprednije naoružanje poput raketa zrak-zrak MICA-NG i većih vođenih bombi AASM 1000 te uvođenju francuske kacige s nišanskim prikaznikom Scorpion preko jednog oka pilota. Takvim ciljnikom na kacigi pilot može usmjeravati svoje naoružanje pokretom glave prema željenom cilju. Novi Rafalei F4 sada se proizvode s poboljšanim radarom RBE-2, koji ima napredniju antenu s aktivnim elektroničkim skeniranjem (AESA), za razliku od standarda F3-R, koji ima takve radare s antenom AESA, ali još uvijek i sa starijom antenom s pasivnim skeniranjem (PESA).

Još uvijek se ne zna kako će biti opremljeni modernizirani hrvatski Rafalei (Photo: OBRIS)

Službeno se ne objavljuje kakva će sve poboljšanja dobiti hrvatski Rafalei. Ministarstvo obrane Republike Hrvatske (MORH) priopćilo je tek da će se ovom nadogradnjom dodatno povećati borbene sposobnosti hrvatskih aviona Rafale F3-R, unaprijediti vatrena moć, poboljšati senzore za prikupljanje i obradu podataka te povećati razinu samozaštite i preživljavanja aviona Rafale u uvjetima suvremenog zračnog ratovanja. Sve kako bi HRZ-ovi Rafalei bili operativno relevantni u narednih 30 i više godina.

Novoimenovani zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva brigadni general Krešimir Ražov, inače pilot helikoptera Kiowa Warrior, u prigodnom intervjuu za Hrvatski vojnik istaknuo je da avion Rafale kao platforma ima velik potencijal za nove sustave i sposobnosti.

„Želimo u avionima razvijati i nadograđivati sustave koji će nam u budućnosti omogućiti još bolje uvezivanje s drugim platformama. A sve to kako bi i nova ulaganja sada u jako sofisticirane sustave za kopnenu vojsku i ratnu mornaricu mogli još bolje integrirati, primjerice na području komunikacijsko-informacijske domene, podatkovnih linkova itd. Tako ćemo moći još učinkovitije podupirati operacije kopnene vojske i ratne mornarice. Modernizacija zrakoplova odvijat će se u Francuskoj i Hrvatskoj u segmentima, po određenoj dinamici koja treba biti ugovorena,“

rekao je Ražov za Hrvatski vojnik.

Ministar o radarima

Sam ministar obrane Ivan Anušić, tijekom 2025. godine se u Francuskoj sastao s tvrtkama s kojima se radi na usavršavanju i modernizaciji Rafalea, a to su Safran, Thales, MBDA i sam Dassault. Na zrakoplovnom sajmu Le Bourget kod Pariza, sredinom godine je izjavio:

„Modernizacija je nešto što smo dogovorili na našem prvom sastanku u Parizu i sadašnjem drugom sastanku gdje ćemo to potvrditi… Govorimo prvenstveno o novom radarskom sustavu koju nove generacije Rafalea imaju i koji se može naravno staviti i koristiti u našim Rafaleima,“

konstatirao je Anušić.

Time je hrvatski ministar neizravno potvrdio i izvješća iz francuskog parlamenta prema kojima su rabljeni Rafalei F3-R Hrvatskoj isporučeni s radarima pasivne antene PESA pa bi se sada modernizirali s aktivnom antenom AESA. Takvi radari omogućuju i punu sposobnost supermodernih dalekometnih raketa zrak-zrak Meteor, za koje se još uvijek službeno ne zna hoće li biti na raspolaganju Hrvatskoj. Nešto određeniji je bio brigadni general Davor Tretinjak iz Uprave za naoružavanje.

„Naši su Rafalei opremljeni raketama zrak-zrak MICA. Ali u međuvremenu su se pojavile nove rakete MICA-NG, dvostruko većeg dometa. I naravno da ćemo mi sada dizati naš Rafale i na taj dio,“

rekao je za hrvatsku TV Nova general Tretinjak.

Autor: Goran Sudar

Za očekivati je da će hrvatski Rafalei biti opremljeni TV/laserskim i IC senzorom OSF, punim sposobnostima sustava za elektroničko ratovanje SPECTRA s novim detektorom približavanja protivničke rakete DDM-NG. Nepoznato je još znači li to i opremanje podvjesnim nišanskim sustavom TALIOS i kacigama s prikaznikom Scorpion, što bi svakako trebalo.

Još uvijek se ne zna ni kada će modernizacija zapravo otpočeti. Jer 8. prosinca u Parizu Hrvatska je potpisala tek Pismo namjere o nadogradnji svojih 12 aviona Rafale sa standarda Rafale F3-R na dodatne sposobnosti standarda Rafale F4.

Kao članici Europske unije, za Hrvatsku je povoljno što bi mogla iskoristiti nešto od europskog projekta SAFE te bi joj trebalo biti lakše iznaći sredstva za dodatno opremanje. Ta su sredstva dostupnija ukoliko jedna članica EU isto traži zajedno s nekom drugom članicom. Možemo pretpostaviti ili se upitati – Da li hrvatska vlada u ovome trenutku možda čeka hoće li u okviru projekta SAFE, svoje modernizacije Rafalea F3-R raditi Grčka, ili možda i sama Francuska? Kako god, iz izjave ministra Anušića može se zaključiti da bi sve moglo biti gotovo do 2028. godine.

„Prve isporuke vojnih kamiona Tatra očekuju se već krajem ove 2025. godine, dok bi protudronski sustavi trebali stići vrlo brzo. Haubice i Leopardi također bi trebali doći prije 2028., a do te bi godine trebala biti završena isporuka i HIMARS-a te dodatnih helikoptera Black Hawk. Hrvatska vojska će do 2028. biti potpuno opremljena tim sustavima. A uz ove najzvučnije nabave, tu su i brojni drugi projekti, uključujući podizanje spremnosti Rafalea na razinu F4,“

ustvrdio je Anušić za Hrvatski radio.

Sudeći po tome, potpuno dizanje hrvatskih lovaca Rafale na standard F4.1 moglo bi se kompletirati upravo do isporuke prvog Rafalea za Srbiju.

Jednosjedni Rafale EC ispred hangara za dežurni borbeni dvojac (Photo: Jadranko Ećimović)

Nedvojbeno je da su novi aparati u startu bolji od rabljenih. Prema službenim francuskim podacima od prije par godina, ispravnost lovaca Rafale u francuskom ratnom zrakoplovstvu iznosi 55 posto, a u francuskom mornaričkom zrakoplovstvu oko 61 posto. Sada francuske zračne snage dobivaju nove avione, a 24 rabljena prodali su Grčkoj i Hrvatskoj pa je taj postotak sada možda nešto malo viši. Ali ako uzmemo da bi Hrvatska sa svojih 12 rabljenih aparata imala ispravnost od 60 posto, ispada da će nam od toga na raspolaganju biti sedam aviona. Budući da po NATO standardu u stalnom neprekidnom borbenom dežurstvu treba biti jedan par aviona, uz još jedan rezervni avion, za obuku i trenažu ostaju četiri aviona, što je minimum za neko kvalitetno razvijanje sposobnosti. Doduše, u tome hoće pomoći simulator letenja za potpune misije Rafalea, kojeg je Hrvatska kupila zajedno s avionima.

Zemlja koja kupi nove aparate taj stupanj ispravnosti trebala bi imati nešto veći, pa bi Srbija u počecima trebala imati ispravnim koji avion više. Iako i ta krivulja ispravnosti kod novih aviona nije uvijek postojana. To ovisi i za kakve će se aranžmane održavanja aviona odlučiti Srbija. Veliko je pitanje kako će biti opremljeni srbijanski Rafalei po naprednijem standardu F4. Izvozne varijante ovog lovca uvijek ovise od toga koliko od te sve opreme zemlja kupac za sebe može priuštiti, što zahtjeva dodatna financijska sredstva. Srbija za svoje nove treba dati barem 2,7 milijardi eura.

Kupac uz avione kupuje i kriptiranu opremu, poput kripto modula za održavanje veze, raspoznavanje svojih od tuđih zrakoplova (IFF) i slično. A za to je sigurno da će zemlja koja je u NATO-u lakše doći do takve opreme nego ona koja nije. Srbija je ipak nabavila francuski IFF za svoje modernizirane lovce MiG-29SM+… Dodatno naoružanje, posebna je stavka. A tu svi prvo pomisle na izvrsnu europsku dalekometnu raketu zrak-zrak Meteor.

Politički uvjeti za Srbiju

U samoj Srbiji promatrači gotovo da i ne obraćaju pažnju na pitanje mogućih političkih uvjeta prodaje Rafalea, kako francuski predsjednik Macron vidi Srbiju i regiju, i hoće li nešto politički tražiti od Srbije kao uvjet isporuke i opremanja Rafalea. Francuski ministar za Europu nedavno je u Zagrebu potvrdio da Francuska i ostali partneri u EU i NATO-u dijele strateški interes da se regija, a osobito Srbija, postupno oslobađa ovisnosti o Rusiji i jača svoje veze sa zapadnim državama. Po svoj prilici, ako Srbija jednog dana prizna Kosovo i odrekne se Rusije u korist EU i Zapada, EU bi joj valjda sve oprostila i omogućila nabavu svega što želi od Zapada, samo je pitanje novca.

Rafale iz sastava francuskih Zračnih snaga (Régiment de Chasse 2/30 Normandie-Niemen) na Plesu (Photo: OBRIS)

Pri prvom ugovaranju kupnje Rafalea, 9. travnja 2024. godine u Parizu, Macron je javno naglasio kako je važno da Srbija nastavi s konkretizacijom svojeg izabranog puta ka članstvu u EU, usklađujući stavove s EU. Na tom putu, spomenuo je važnost liberalizacije medija, te ispunjenja obaveze po pitanju odnosa s Kosovom. Posebno je istaknuo kako mu je važno „da sudionici napada u Banjskoj (na Kosovu) budu privedeni pravdi“, kao i privrženost jedinstvu Bosne i Hercegovine. Do sada ništa od toga nismo vidjeli. A pri potpisivanju ugovora, pet mjeseci kasnije u Beogradu, pred novinarima nije bilo ni riječi o tome. Ostaje za nagađati što je sve izgovoreno iza zatvorenih vrata. Francuska je odbila isporučiti Rusiji naručene desantne bodove klase „Mistral“ kad su nastupile europske sankcije Rusiji. No, teško je povjerovati da bi se tako nešto drastično moglo dogoditi i Srbiji s Rafaleima.

Međutim, kako god bili opremljeni hrvatski i srpski Rafalei, ključno je pitanje obuke i naleta pilota. Jer avion ne leti sam. Pilot i avion jedinstven su sustav. Nabava Rafalea može se pokazati i pravim fijaskom ukoliko se ne bude izdvajalo dovoljno sredstava za održavanje i operativno djelovanje Rafalea. Da bi se potpuno iskoristile mogućnosti lovaca Rafale, piloti će morati imati nalet od 180 sati godišnje, ili barem od 150 sati. I u Hrvatskoj i u Srbiji do sada su imali barem upola manje. Za početak, prvi hrvatski piloti Rafalea u Francuskoj su naletjeli izvrsnih 200 sati naleta. Na zagrebačkom Plesu leti se stalno. 191. eskadrila lovačkih aviona HRZ-a svojim Rafaleima često ima i po dva izlaza dnevno, ujutro i poslijepodne, a ponekad i imaju i treći noćni let. Dogodio se prošloga tjedna i medijski eksponirani problem sa stajnim trapom, ali je pilot situaciju riješio po proceduri, bez ikakvih problema. Sve u svemu, dok Srbija i dođe u poziciju da dobije prvi primjerak Rafalea i počne svoju obuku, hrvatski će piloti već dobrano ovladat tehnologijom i sve imat u malom prstu. Za postizanje pune operativne sposobnosti sa svime što ovaj avion nudi trebat će nekoliko godina, ali i da omjer pilota i aviona u eskadrili bude veći od 1:1, što nije jednostavno niti jeftino.

Taktička upotreba

Tu dolazimo do pitanja taktičke upotrebe aviona. Ona uveliko ovisi od realistične obuke i trenaže, ali i od korištenja svjetskih iskustava i shvaćanja zračne borbe. Prošlogodišnji sukob Indije i Pakistana je to pokazao u praksi, pri čemu su Pakistanci svojim kineskim lovcima J-10C i dalekometnom raketom PL-15 postigli barem jedno potvrđeno obaranje indijskoga lovca Rafale BS. To ne znači da je kineski J-10C bolji avion od Rafalea, kao ni da je PL-15 bolja raketa od Meteora. Jer Pakistanci nisu uspjeli spriječiti Rafale da lansiraju svoje rakete SCALP i HAMMER i pogode ciljeve u Pakistanu. Uspjeli su tek kazniti jednog od njih. No Pakistan je ipak demonstrirao od čega sve ovisi zračno ratovanje danas. Uspješno su objedinili pravovremenu informaciju s različitih radara i senzora na tlu, letećih radara u zraku i izviđačkih satelita, i protuelektroničko djelovanje, te stvorili „ubojni lanac“ (tzv. kill chain), tako da J-10C koji lansira raketu dobije radarsku sliku o protivničkim Rafaleima s drugog zrakoplova, lansira rakete na ciljeve, dalje vođenje raketa preuzme leteći radar, dok ova u terminalnoj fazi ne zahvati sam Rafalea, koji vjerojatno nije ni znao što ga je snašlo. To se danas zove suradnička ili kooperativna borba (collaborative combat). U takvoj borbi će biti uspješan samo onaj koji je dobro razumije i ima sva potrebna sredstva pravovremenog objedinjavanja rada više borbenih platformi u „umreženom ratovanju“ (net-centric warfare). I pripremati se za nju kroz realističnu obuku, iskorištavajući na najbolji način lanac podataka, poput NATO-ovog Link 16.

Autor Antonio Prlenda s hrvatskim Rafaleima (Photo: Davor Perkovac)

Sudeći po prikazanom na posljednjoj velikoj paradi u rujnu prošle godine, kada su uz naoružane dronove predstavljeni pokretni radari i različita sredstva za elektroničko izviđanje i potuelektroničku borbu, srpska vojna misao gleda u dobrom smjeru. A otvoreno je i pitanje hoće li se srbijanski Rafalei F4 moći unapređivati dalje od hrvatskih F4.1, upravo prema učinkovitijem umreženom ratovanju.

Vidjet ćemo koliko će utrka u naoružavanja i tada biti aktualna, a Hrvatska iskoristiti svoju prednost u iskustvu i članstvu u NATO savezu. Bez obzira na to, budući je 12 aviona minimum minimuma za modernu eskadrilu, treba pokušati iskoristiti zajmove projekta SAFE pa kupiti još četiri do šest potpuno novih Rafalea (možda standarda F4.3), od kojih bi polovica bili dvosjedi, koji se mogu iskoristiti kao pravo leteće zapovjedno mjesto u umreženom ratovanju. Samo ih treba čim prije naručiti. Narudžbe francuskom Dassaultu stalno se povećavaju. Čeka se na red. A Hrvatska je u ratu imala dvije lovačke eskadrile. Ne bez razloga.

Gost autor: Antonio PRLENDA, vojni komentator

Tijekom poslijepodneva u četvrtak, 15. siječnja, došlo je do manjeg incidenta zbog kojeg je jedan od borbenih aviona Rafale iz sastava HRZ-a morao prekinuti planirani let i neplanski se vratiti na Pleso.

Kako je 16. siječnja objavio Dnevnik Nove TV, problemi su počeli već pri polijetanju, a neslužbeno se saznaje da je pilot imao problem s uvlačenjem zadnjih kotača. “Ali o razlozima koji su ga prisilili da avion prizemlji nakon što je prije toga kružio na nebu – šute i u HRZ-u i u Ministarstvu obrane. Tek potvrđuju da je sigurno sletio i da je sve odrađeno prema proceduri,” zaključuje Nova TV. Incident nije ništa drugačiji od onih kojih smo se naslušali kod MiG-ova, no MORH na upite Nove TV – je li ovo prvi takav slučaj ili se događalo i prije, što je pokazao tehnički pregled, zašto je došlo do otkazivanja,, kako se održavaju – ne daje odgovor.

Treba podsjetiti da su jamstva na HRZ-ove Rafale istekla – prema ugovoru jamstvo je bilo ograničeno na godinu dana od isporuke svakog pojedinačnog aviona, dok logistička podrška proizvođača traje 3 godine.