Tijekom ranog popodneva, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske izvijestilo je javnost o manjem incidentu koji se dogodio danas ujutro na Udbini.

U iščekivanju više detalja, prenosimo:

“Tijekom redovite obuke, provedbe gađanja iz pješačkog naoružanja – danas, 4. ožujka 2014. godine, oko 11 sati, u vojarni „Josip Jović“ u Udbini došlo je do  samoranjavanja pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske.

Prilikom vježbe gađanja, na strelištu, pripadnik BSD-a ozlijedio je stopalo, nakon čega mu je pružena prva pomoć na mjestu događaja. Izvan je životne opasnosti, te je prevezen i zbrinut u Općoj bolnici u Gospiću, u kojoj  će liječnici utvrditi težinu ozljeda.

Vojna policija provodi istražne radnje i očevid na terenu, vezano uz okolnosti ovog događaja“.

Ubrzo nakon prve vijesti, službeno je objavljeno i da je riječ o ozljedi kostiju dva nožna prsta, koja je za prvu silu sanirana uz postavljanje longete. Spomenuti će pripadnik BSD-a tijekom popodneva biti prebačen u KBC Split, gdje će nastaviti daljnje liječenje.

Kako javljaju slovenski mediji, jedan od pripadnika 20. kontingenta Slovenske vojske danas je ranjen u Afganistanu. Navodno je tijekom izviđačke misije napadnuta skupina pripadnika slovenskih snaga za posebna djelovanja, te je Slovenac zadobio prostrijelnu ranu noge. Ozlijeđeni je vojnik brzo prebačen u bolnicu zračnim putem i nije u životnoj opasnosti.

U sklopu 20. kontingenta Slovenske vojske, u Afganistanu je trenutno 33 pripadnika Oružanih snaga i još dvoje civilnih stručnjaka (ukupno 35 ljudi). Oni su tamo od kraja rujna 2013. godine, u sklopu namjenski organiziranih snaga sastavljenih iz raznih postrojbi Slovenske vojske, uz prisustvo još i dva civilna stručnjaka. Iako je većina Slovenaca stacionirana u bazi Arena u Heratu, još nije jasno gdje je točno došlo do ranjavanja, kao ni u koju je bolnicu ranjenik evakuiran. Dok će ovaj ranjeni vojnik vjerojatno vrlo skoro krenuti put domovine, za većinu nacionalnog kontingenta Republike Sloveniju u Afganistanu konačno povlačenje iz tih krajeva navodno je zakazano za kraj lipnja 2014. godine. Od tada, pa sve do kraja 2014. u Afganistanu bi trebala ostati samo dva pripadnika Slovenske vojske, i to na stožernim dužnostima.

Iako tijekom popodneva nije bilo detaljnog službenog priopćenja iz Ministarstva obrane Republike Slovenije, ovu je informaciju načelno potvrdio Simon Korez, predstavnik za medije Slovenske vojske, a onda i predstavnici Generalštaba Slovenske vojske. Dok se tijekom popodneva pojavila informacija o održavanju izvanredne tiskovne konferencije (zakazana za danas u 18.15 – po povratku premijerke Alenka Bratušek, ministra obrane Romana Jakiča i generala Dobrana Božiča, načelnika Generalštaba Slovenske vojske, iz posjete Italiji i ondje aktivnom slovenskome brodu “Triglav”), te je najave opovrgnuo Aleš Sila iz Službe za strateško komuniciranje Ministarstva obrane Slovenije, nazvavši ih “dezinformacijama”.

Pa ipak, oko 19 sati počeli su pristizati i donekle puniji službeni izvještaji o događanju u Afganistanu. Prema njima, incident se dogodio danas, u 13.27 po srednjeeuropskome vremenu, tijekom redovitih aktivnosti. Dok detalji događaja još uvijek nisu poznati, kao što ni Ministarstvo obrane Slovenije još nije izašlo s podrobnijim podacima o ozlijeđenom vojniku, slovenski mediji neslužbeno doznaju da se tu radi o 37 godina starom muškarcu iz Gorenjske, čija je obitelj u Sloveniji već obaviještena o incidentu. Odmah po ranjavanju on je helikopterom bio prebačen u vojnu bolnicu, gdje je zbrinut i medicinski obrađen. Od tamo je ubrzo prebačen natrag put baze u kojoj je i stacioniran. Spomenimo još da je ovo tek jedno u nizu ranjavanja koja su pripadnici OS Republike Slovenije pretrpjeli u Afganistanu tijekom dosadašnjih desetak godina tamošnjeg djelovanja.

Prijašnji incidenti Slovenaca u Afganistanu

U studenom prošle godine nepoznati su napadači otvorili paljbu na šest pripadnika istog ovog 20. slovenskog kontingenta u Afganistanu, koji su radili na uvježbavanju skupine od desetak pripadnika lokalnih snaga. Tijekom “taktičke stanke” na njih je otvorena paljba iz pješačkog oružja, a dok među NATO-snagama nije bilo štete, nije jasno ni jesu li pri tome loše prošli i pobunjenici. Tada se spominjalo da je tu bila riječ o prvom sudjelovanju slovenskih snaga u direktnoj razmjeni vatre, u povijesti slovenskog sudjelovanja u vojnim misijama u inozemstvu.

Prije toga, u svibnju 2011. godine, tijekom samoubilačkog napada na sjedište Provincijskog tima za obnovu (PRT) u Heratu, na zapadu Afganistana, krhotinama stakla lakše je ranjena slovenska civilna stručnjakinja Melita Šinkovec. Još prije toga, u srpnju 2005. godine, vozilo HMMWV, iz sastava slovenskog kontingenta, naišlo je na minu tijekom obavljanja izviđačkih zadataka, u okolici Kabula. Od četiri člana posade vozila, tom su prilikom trojica prošli bez ozljeda, dok je četvrtome od eksplozije nastradao sluh.

Ministarstvo obrane RH izdalo je priopćenje povodom ozljede hrvatske pripadnice 21. kontingenta u misiji ISAF, na sjeveru Afganistana, koje prenosimo u cijelosti:

“Pripadnica 21. hrvatskog kontingenta u misiji ISAF u Afganistanu, vojnikinja L. O.  danas, 1. svibnja 2013. u jutarnjim satima tijekom planiranih aktivnosti na strelištu kampa “Marmal” u Mazar-e Sharifu na sjeveru Afganistana, na zupčaniku kupole vozila Hummer ozlijedila je šaku lijeve ruke.

Radi se o težim ozljedama više prstiju lijeve ruke. Prvu pomoć na mjestu događaja vojnikinji je pružila liječnica HRVCON-a, nakon čega je prevezena na operaciju u bolnicu kampa “Marmal”, koja je prije nekoliko sati uspješno završila. Ozlijeđena vojnikinja trenutno je stabilno i nalazi se u bolnici kampa “Marmal”, a narednih dana očekuje se njen povratak u Hrvatsku gdje će se nastaviti liječenje.

Zapovjednik 21. HRVCON-a ISAF brigadir Krešo Tuškan oformio je povjerenstvo za utvrđivanje okolnosti nastanka ovog događaja“.

Kao prvo, zaključimo da se pod kolokvijalnim nazivom “Hummer” krije High Mobility Multipurpose Wheeled Vehicle (HMMWV) – tip lakog vozila kojih navodno Hrvatska ima preko 85 komada, pretežito dobivenih donacijama Sjedinjenih Američkih Država i uglavnom stacioniranih u Afganistanu, u sklopu misije ISAF. Koliko se može zaključiti, ovakve ozljede ruku, iako prisutne, inače nisu glavna prijetnja osoblju zaduženom za kupolu ovakvoga vozila – gdje se mnogo više čulo o izloženosti kupolnoga strijelca neprijateljskoj vatri te ozljedama povodom ispadanja iz vozila u situaciji pogodaka ili prevrtanja.

Kao drugo, već sama činjenica da je MORH priopćenjem popratio ozljedu vojnikinje – a što nipošto nije redoviti slučaj, posebice povodom ozljeda do kojih nije došlo u borbenim situacijama – jasno ukazuje na ozbiljnost slučaja. No, pogledajmo ponešto detaljnije o čemu bi se tu moglo raditi.

Kupole na vozilima HMMWV

Dok to u početku i nije bio slučaj, velik je broj vozila HMMWV danas opremljen krovnom oružnom kupolom – češće posadnom (s jednim strijelcem) ili daljinski upravljanom iz unutrašnjosti vozila. Bilo kako bilo, način montiranja ove kupole izgleda identičan – pričvršćivanjem na krovnu rupu promjera oko 76 cm (30 palaca). Oko te je rupe, a pričvršćen na vozilo – prsten. I na nosaču same kupole je prsten – a ta dva prstena spaja načelno zatvoreni klizni ležaj. Uz to, unutarnji je prsten kupole na svaka tri cm bušen rupama, za koje se vežu trake za vezanje kupolnog strijelca (koje se postupno počelo koristiti i kao “ljuljačku” za sjedenje).

Ovaj bazični sustav okretanja kupole, zajedno s mehanizmom njenog blokiranja, prvotno je opsluživan ručno (prenošenjem težine tijela kupolnoga strijelca – što je postao problem s postupnom ugradnjom sve težih i masivnijih kupola). Ne bi li se doskočilo problemu, na unutrašnjoj je strani kupolnoga spoja dodan masivan zupčanik, te sustav okretanja kupole – prvo ručni, a onda i elektromotorni. Ako je suditi prema ilustracijama, njime se upravlja upravo lijevom rukom – koju je teško ozlijedila upravo i pripadnica 21. HRVCON-a u Afganistanu.

“Battery Powered Motorized Traversing Unit” sustav električnog okretanja kupole

Zanimljivo je tu istaknuti da su prvi električni sustavi okretanja HMMWV kupole bili pokretani baterijom, dogradivi dodatno i smatrani zasebnim sitnim izumom – u sklopu kompleta Objective Gunner Protection Kit (OGPK), koji je 2007. godine bio uvršten u “US Army’s top 10 Greatest Inventions”.

Ukupno gledano, na ovo relativno standardizirano ugradbeno mjesto vozila HMMWV, tijekom posljednjih godina ugrađivana je iznimno raznolika paleta kupola – koje su radikalno varirale svojim dizajnom, razinom oklopne zaštite te tipovima ugrađenih oružnih sustava.

Problemi u operiranju kupolama na vozilu HMMWV

Iz javno dostupnih izvora lako se nađe opise iskustava s ovim kupolama – a oni svi upućuju na jedan te isti osnovni problem. Naime:

“The turret is two rings that roll on ball bearings.  This is usually pretty easy to manipulate depending on the gun system you have and how much brass, links and sand you get around the top of the turret.  Usually that stuff will get into the ring and grind.  I tell my gunners to keep the top of the HMMWV clean“. (Kupolu čine dva prstena koja se okreću spojena kugličnim ležajem. Time je prilično jednostavno manipulirati, ovisno koji je oružni sustav montiran, i koliko vam mjedi, redeničkih segmenata i pijeska završi na gornjem dijelu kupole. Obično te stvari dospiju među prstenove i koče. Zato kažem mojim strijelcima da održavaju te plohe HMMWV vozila čistima)

Radi se o problemu kojeg spominje i još jedan izvor, navodeći tu doduše i pokušaje njegova, ne baš uspješnog rješavanja:

“The turret is abitch to turn if brass casings or machine gun ammo links get stuck in it. So, new turrets also have a something like a skirting of broom hair around the botton of the shields, to keep out most of the links and junk. It still gets in there though…” (Kupolu je vraški teško okretati ako se u njoj zaglave mjedene čahure, ili segmenti strojničkih redenika. Zato, nove kupole također imaju i nešto poput četkaste košuljice pri dnu štita, ne bi li se vani zadržalo te segmente i smeće. Ali, ipak to prođe unutra…)

Dok je iz oskudnog službenog priopćenja zapravo teško reći o kojim se tu točno okolnostima ranjavanja radilo, te na kojoj strani počiva i odgovornost za nemili događaj, ostaje pitanje kako će MORH odraditi rehabilitaciju ozlijeđene vojnikine, te njen mogući nastavak vojne karijere.