prodaja – Obrana i sigurnost

Crna Gora se rješava zastarjelog oružja i opreme

Aleksandar Španić — Fri, 07 Feb 2025 16:40:11 +0000

Ministarstvo obrane Crne Gore raspisalo je natječaj za izbor procjenitelja stare vojne imovine koj je planirana za prodaju – riječ je, između ostalog. o zrakoplovima, helikopterima, kao i oklopnim vozilima, višecijevnim lanserima raketa, itd. Vrijednost natječaja koji je podijeljen u nekoliko dijelova je 50.000 eura sa PDV-om, navode u tom ministarstvu. Tako se Crna Gora želi riješiti starog i zastarjelog oružja, većinom iz arsenala bivše JNA, koje je uskladišteno na više vojnih lokacija u Crnoj Gori.

Ministarstvo traži uslugu procjene vrijednosti deset lakih helikoptera tipa “Soko Aerospatiale SA-341/342 Gazela” s pripadajućim naoružanjem, opremom i kontingentom rezervnih dijelova. Nakon dvije nesreće i par manjih incidenata, helikopteri tog tipa su prije nekoliko godina povučeni iz operativne upotrebe. Te se letjelice sada nalaze uskladištene u hangarima na vojnom aerodromu u Golubovcima. Prema crnogorskom Dugoročnom planu razvoja obrane za razdoblje od 2019. do 2028. bilo je planirano da u operativnoj upotrebi VCG, nakon remonta i modernizacije, ostanu samo četiri helikoptera tipa SA-342 u njegovoj naoružanoj protuoklopnoj varijanti “Hn-45M Gama”, ali se i od toga odustalo. Naoružane s po četiri protuoklopne vođene rakete 9M14M Maljutka i dvije samonavođene rakete zrak-zrak 9M32M Strijela-2M, “Game” su bile jedine letjelice u Crnoj Gori sposobne za zadatke pružanja vatrene podrške pješačkim postrojbama te vođenja protuoklopne borbe iz zraka na daljinama do tri kilometra. Zbog svojih odličnih manevarskih osobina i hitrosti, “Gazela” je bio omiljen helikopter među vojnim pilotima na prostoru bivše Jugoslavije. Proizvodili su se u mostarskoj tvornici “Soko” po licenci francuske firme “Aerospatiale” za bivšu JNA. Napravljeno je oko 160 komada tog helikoptera.

VCG se namjerava u dogledno vrijeme naoružati i opremiti za izvođenje jednostavnijih zadataka borbene podrške pješaštvu sa dva od tri postojeća srednja višenamjenska helikoptera tipa “Bell-412 EP/EPI. Ali oni nisu ni izbliza tako pogodni za protuoklopnu borbu kao što je to bio slučaj sa naoružanijim “Gazelama”.

Crna Gora je također u procesu zamjena istočne opreme zapadnom tehnikom

Za procjenu vrijednosti 10 preostalih “Gazela” i ukupno 783 stavke rezervnih dijelova za te helikoptere, Ministarstvo obrane je predvidjelo iznos od 15.000 eura bez PDV-a, te 3.000 eura bez PDV-a za procjenu 152 stavke rezervnih dijelova za srednje transportne helikoptere tipa “Mil Mi-8” koji su iz operativne upotrebe VCG povučeni i prodani prije 15-ak godina u Kazahstan.

Traži se i procjena vrijednosti dva školsko-borbena zrakoplova tipa “Supergaleb G-4” koji su povučeni iz operativne upotrebe prije desetak godina i kontingenta rezervnih dijelova za njih s ukupno 3.628 stavki za 4.000 eura bez PDV-a.

Ministarstvo je namijenilo 6.000 eura bez PDV-a za procjenu 12 komada samohodnih višecjevnih lansera raketa tipa M63/94 Plamen-S, s kontingentom streljiva za njih (800 fugasnih nevođenih raketnih zrna kalibra 128 mm). Ovi višecijevni lanseri raketa, dometa skoro 13 kilometara su, uz 12 sovjetskih haubica D-30 kalibra 122 mm, trenutno jedino značajnije topničko naoružanje VCG, a bilo je planirano da u operativnoj upotrebi ostanu najmanje do 2028.

Isti iznos od 6.000 eura bez PDV-a namijenjen je i za procjenu vrijednosti 10 lakih oklopih borbenih vozila-točkaša tipa BOV-1 u varijanti naoružanoj protuoklopnim raketama maljutka, dva trenažera za obuku vojnika za ta vozila, kao i šest vozila BOV-1 u varijanti M-86 koju je koristila vojna policija, te po dva tenka-nosača mosta tipa MT-55A i jednog tenka za izvlačenje tipa JVBT-55A.

Iznos od nešto preko 2.600 eura bez PDV-a rezerviran je za plaćanje usluga procjene vrijednosti raznih dijelova mornaričkog naoružanja: palubnih brodskih topova AK-230 kalibra 30 mm, trocjevnih i jednocjevnih protuavionskih topova kalibra 20 mm, te protuavionskih topova “bofors” kalibra 40 mm.

Kako je “Viktor Lenac” postao talijanski

Igor Tabak — Mon, 24 Sep 2018 22:45:27 +0000

Kako smo pisali prije nekoliko mjeseci, planovi prodaje Uljanik Grupe Danku Končaru bili su problematični za brodogradilište “Viktor Lenac”, u kojem je Uljanik donedavno imao ozbiljnog udjela. No, stvari su u Kostreni krenule temeljito drugačije nego u Rijeci i Puli, tako da se za “Lenca” našao novi vlasnik koji je investirao, koji se bavi brodogradnjom, i koji ne predstavlja problem za nastavak suradnje ovog hrvatskog poduzeća i Ratne mornarice SAD.

Naime, u danima kad smo izrazili sumnje u planove o ulasku Končara i u “Viktora Lenca” tu se pojavio novi igrač – napuljski Palumbo Group. Ova je grupacija krenula u pribavljanje vlasničkih udjela na Zagrebačkoj burzi, preko “Interkapital vrijednosni papiri d.o.o.” kao ovlaštenog brokera, te uz podršku odvjetničkog društva “Šavorić i partneri”. Talijani su u kupovinu dionica “Viktora Lenca” krenuli 27. travnja, samo nekoliko dana nakon što smo na portalu Obris.org problematizirali pitanje vlasništva nad ovim remontnim brodogradilištem. Onda su 9. svibnja stekli još 839.490 dionica (4,99 posto glasačkih prava u društvu), čime su dosegli ukupni udio od 1.600.938 dionica (9,52 posto dionica) te prešli prag od pet posto glasačkih prava. Samo dva dana kasnije, 11. svibnja ove godine, Palumbo Group je kupio još 759.064 dionica (4,52 posto glasačkih prava), čime su dosegli ukupni udio od 2.360.002 dionica (14,04 posto dionica), te su prešli i 10 posto udjela u brodogradilištu “Viktor Lenac” – o čemu su i obavijestili javnost. Kako izgleda, ove su dionice kupljene od dosadašnjih najvećih vlasnika – Tankerske plovidbe iz Zadra, koja je još u ožujku imala 36,55 posto dionica, te pulskog Uljanika koji je dugo držao 34,67 posto “Lenca”. Pa ipak, početkom svibnja ove godine poredak vlasnika još uvijek je bio isti – Tankerska plovidba kao prva (27,04 posto dionica), Uljanik kao drugi s 25,16 posto, i sada na trećem mjestu skrbnički račun Interkapitala za Palumbo (14,13 posto dionica). No, to je bio samo početak velike kupovine.

Velika kupovina

Palumbo group je dionice “Lenca” kupio i 14. svibnja, pa opet 15. svibnja, dok su 11. lipnja udjele u “Lencu” kupili i Palumbo Group, ali i njihovo vezano društvo P&L Shiprepair Holding Limited – koje je 11. lipnja preuzelo glavninu udjela zadarske Tankerske plovidbe. Time je čitava grupacija Palumbo sredinom lipnja ove godine osvanula kao vlasnik ukupno 6.812.861 dionica brodogradilišta “Viktor Lenac”, koje predstavljaju 40,52 posto temeljnog kapitala poduzeća. Konkretno, Palumbo Group je držao 3.067.289 dionica (18,24 posto), a P&L Shiprepair Holding Limited, sa sjedištem na Malti, 3.745.572 dionice (22,28 posto dionica) brodogradilišta “Viktor Lenac”. Tijekom iduća dva mjesca nastavilo se kupovanje, tako da je Palumbo do sredine kolovoza imao 42,61 posto dionica “Lenca”, dok su među dioničarima još bili i mirovinski fondovi (oko 28 posto), država (1,84 posto), i samo poduzeće “Viktor Lenac” (4,91 posto dionica).

Na to su iz Palumba 17. kolovoza objavili i ponudu za preuzimanje preostalog vlasništva u “Viktoru Lencu”. Za ovu operaciju navodno su pripremili dodatnih 92.686.000 HRK, te su ponudili 9,26 HRK po dionici za udjele preostalih dioničara “Lenca” (nešto niže od burzovne kotacije od 9,60, koliko je “Lenac” dostigao neposredno prije obustave burzovnog trgovanja sredinom lipnja). Ovu je cijenu podržala i uprava “Lenca” u svojoj izjavi od 23. kolovoza ove godine: “Smatramo kako je ponuđena naknada od 9,26 kuna po dionici društva primjerena te, u ovome trenutku, održava fer tržišnu vrijednost dionice” – ocjenjujući ujedno da su namjere razvoja brodogradilišta, iznesene u Palumbovoj ponudi, sukladne Lenčevoj poslovnoj strategiji. U tom svjetlu ponešto je prazno zvučalo usporedno ograđivanje iz uprave kostrenskog škvera da njihova pozitivna ocjena ponude Palumba nije ujedno i poziv ili uputa dioničarima da prodaju svoje dionice talijanskom ponuditelju. Kako bilo da bilo, 17. kolovoza počeo je teći rok od 28 dana za prihvaćanje ponude iz Palumba i u takvim uvjetima nije bilo čudno da se talijanski poziv na preuzimanje preostalog vlasništva pokazao uspješnim.

Antonio Palumbo i njegovi pogoni na Malti

Prema prvim podacima, koje je 20. rujna objavio Novi list, izgleda da je do petka 14. rujna Palumbo postao i apsolutni vlasnik brodogradilišta “Viktor Lenac”, budući su neslužbeno krenule kružiti informacije da su navodno stekli više od 80 posto ukupnih dionica. Iako još nisu objavljene i pune službene informacije, da tu nema mnogo sumnji vidjelo se već u srijedu 19. rujna, kada su predstavnici poduzeća, predvođeni Antoniom Palumbom, glavnim šefom obiteljske kompanije, bili na redovitoj godišnjoj skupštini dioničara u “Lencu”. Tu su oni izveli i svoj prvi konkretni vlasnički potez – odbili su prijedlog o isplati dividende te glasovali da svih oko 37 milijuna kuna lanjske rekordne zarade ostane u “Lencu” kao zadržana dobit. Antonio Palumbo je taj svoj potez dodatno objasnio i u izjavi za Novi list: “Mislim da se iz ovog našeg današnjeg nastupa na Skupštini već dovoljno mogu naslutiti naše namjere, u ‘Lencu’ smo zato da bismo ga poslovno dalje razvijali i učinili još boljim nego što je sada“. S druge strane, izgleda da prihod dobiven prodajom zamašnog udjela u “Viktoru Lencu” nije ujedno pomogao i pulskoj Uljanik Grupi, koja je posljednjih dana u fokusu medijske pažnje povodom poslovnih teškoća i potencijalnog stečaja.

Tko je tu tko?

Kad se spominje brodogradilište “Viktor Lenac”, tu nema mnogo dilema. Riječ je o škveru osnovanom 1896. godine, koji je jedan od najvećih specijalista u djelatnosti remonta, preinaka i offshorea na Sredozemlju. Oni ujedno sa svojih 466 zaposlenih predstavljaju i najveće remontno brodogradilište s ove strane Jadrana. Lani su ostvarili ukupni poslovni prihod od 514,5 milijuna kuna (oko 69,36 milijuna EUR, po tečaju od 7,418041 HRK za euro), uz operativnu dobit nakon amortizacije od 53,9 milijuna kuna. Predstavljajući poslovne rezultate za 2017. godinu, iz “Lenca” su poručili da je te godine ostvarena neto dobit u visini 36,5 milijuna kuna, uz neto profitnu maržu od 7,1 posto. Ovi su dobri podaci zasigurno olakšali odlučivanje talijanske Palumbo Grupe oko ulaska u veliki remontni škver nedaleko Rijeke.

Raspored glavnih brodograđevnih resursa brodograđevnog poduzeća Palumbo

Kako se navodi na internetskim stranicama Palumba, u 50 godina postojanja oni su se od male obiteljske tvrtke razvili u značajnog igrača u brodarskoj industriji, usmjerenog na gradnju i popravak luksuznih jahti. Tvrtku je u Napulju utemeljio 1967. Salvatore Palumbo (otac aktualnog šefa Antonia Palumba), kao malu stolarsku i metalsku radionicu koja je bila dobavljač lokalne brodograđevne industrije na jugu Italije. Tijekom 1980-tih glavna djelatnost poduzeća postao je popravak i održavanje trupova brodova. U zadnje vrijeme oni na području Mediterana imaju niz brodogradilišta (u Italiji, Francuskoj, Španjolskoj, te na Malti), i u toj djelatnosti zapošljavaju oko 1.300 radnika. Poduzeće se jako širilo kupovinama brodogradilišta (Palumbo Messina 2006. godine, Palumbo Malta in 2010. godine, Palumbo Marseille ITM 2014. i Palumbo Tenerife 2016. godine), koja uglavnom nastavljaju donekle odvojeno poslovanje – čineći teškim precizniji neovisni uvid u poslovanje čitave njihove brodograđevne djelatnosti. Uz to, Palumbo je u više navrata zagovarao poslovanje svojih brodogradilišta s Ratnom mornaricom SAD – posebice na Malti, što je posljednjih godina ispalo nemoguće zbog čvrstog stava tamošnjih vlasti da ne žele sklopiti prethodno potreban SOFA ugovor (Status of Forces Agreement) sa Sjedinjenim Američkim Državama.

Kompleks Palumbo brodogradilišta na Malti, nekad konkurencijaa a sad suradnici

Prema podacima iz obavijesti sa Zagrebačke burze, dioničari “Palumbo Group” su Antonio Palumbo, koji drži 57,5 posto dionica te tvrtke, te njegova supruga Anna Antonietta D’ausilio, koja drži 42,5 posto dionica, dok su dioničari društva “P&L Shiprepair Holding Limited” njihovi sinovi Giuseppe i Raffaele Palumbo, koji imaju po 50 posto udjela u tvrtki koja je registrirana na Malti. Prema podacima iz 2014. godine, Palumbo Grupa je na brodogradnji godišnje zaradila oko 64 miliuna EUR (47 na remontu i održavanjima, 16,5 na novogradnjama), što se otprilike predviđalo i za 2015. godinu, dok se od 2016. očekivao rast potican integriranjem u sustav brodogradilišta kupljenog na Tenerifima. Pogledavši zadnje javne podatke iz Kostrene, akvizicija brodogradilišta “Viktor Lenac” zapravo bi vidno ojačala Palumbo grupu – donijevši u njihovo okrilje oko 25 posto dodatnih zaposlenika, te poduzeće koje na godišnjoj razini može gotovo udvostručiti promet grupe na polju remontne brodogradnje. S druge strane, za očekivati je da će ova promjena vlasništva biti pogodna za nastavak učestalih remonta brodova Ratne mornarice Sjedinjenih Američkih Država u Kostreni nedaleko Rijeke.

Australija kupuje sustav Carl-Gustaf M4

Igor Tabak — Wed, 05 Sep 2018 19:09:31 +0000

Saab je primio narudžbu za isporuku svog novog višenamjenskog oružanog sustava Carl-Gustaf M4 australskoj vojsci. Riječ je o ukupno šestom kupcu ovog mobilnog sustava od njegovog predstavljanja krajem 2014. godine. Isporuka kupljenog oružja očekuje se tijekom 2020. godine.

Carl-Gustaf M4 1

Kako smo već pisali, riječ je o novoj verziji ovog, u osnovi protuoklopnog sustava, koja uvodi veliki broj važnih poboljšanja, uz zadržavanje učinkovitosti i jačanje prilagodljivosti ovog dokazanog oružja. Poboljšanja uključuju lakši dizajn (težina je manja od 7 kilograma), brojač ispaljenih hitaca, te unapređenje sigurnosnih i tzv. “pametnih” značajki, poput kompatibilnosti s budućim inteligentnim sistemima za ciljanje i programabilnim streljivom. Uz to, novo je oružje ostalo u potpunosti kompatibilno sa svim prijašnjim tipovima streljiva za ranije verzije sustava Carl-Gustaf.

“Uvođenjem M4 verzije, australska vojska imat će oružje najnovije tehnologije s unaprijeđenom ergonomijom, koje omogućava povećanu taktičku fleksibilnost za suočavanje s većinom situacija na bojištu“, izjavio je Görgen Johansson, direktor poslovnog odjela Saab Dynamics. Inače, australska vojska već ima veliko operativno iskustvo u korištenju Carl-Gustaf sustava, a prelazak na inačicu M4 predstavlja korak u praćenju kontinuirane modernizacije ovog za njih važnog oružnog sustava.

Lepeza streljiva za CG M4, vojni sajam ASDA 2017 u Splitu

Saab-ov vodeći svjetski sustav oružja Carl-Gustaf ima dugu i istaknutu povijest korištenja. Sve od 1948. godine višenamjenski sustav Carl-Gustaf nalazi se u opremi pješaštva širom svijeta. Nakon početne varijante M1, ovaj je bestrzajni bacač projektila 1964. dobio i unaprijeđenu varijantu M2. Potom je 1991. godine predstavljena olakšana verzija M3, da bi nakon uspješnih testiranja u Bofors ispitnome centru u mjestu Karlskoga u rujnu 2014. godine, najnovija verzija (Carl-Gustaf M4) bila lansirana na tržište sredinom listopada iste te godine u okviru vojne izložbe Association of the US Army (AUSA) u Washingtonu.

Slovenija prodala tenk – uspjeh ili ne?

Lidija Knežević — Thu, 26 Apr 2018 13:15:36 +0000

U utorak, 24. travnja, u Ministarstvu obrane Slovenije otvorene su ponude za kupovinu tenkova M-55S. Otvaranje ponude i nije bilo naročito spektakularno, jer je za kupovinu ukupno 27 tenkova stigla tek jedna jedina ponuda, i to za paket – jedan tenk i streljivo – s početnom cijenom od 820.000 eura.

Nakon pokušaja prodaje iz ljeta 2016. godine, na ponavljanje javnog poziva za prodaju tenkova M-55S (ovoga puta njih 27 komada) MORS se odlučio početkom veljače ove godine, a javni natječaj bio je objavljen 29. ožujka 2018. godine, među ostalim i na web-stranici slovenskog Ministarstva obrane. Kao predmet prodaje navode se „tenkovi M-55S s pripadajućim rezervnim dijelovima i alatom, streljivom, dimnim granatama, i zamjenskim ERA pločama“. Iako je bilo moguće kupiti i samo jednu mašinu, prodaja je bila podijeljena u 3 grupe: (1) 13 tenkova M-55S i rezervni dijelovi, specijalni alati, ERA ploče (Explosive Reactive Armour) – početna cijena za ovu grupu bila je 2.650.000 eura, (2) 13 tenkova M-55S – početna cijena 2.600.000 eura, te (3) jedan tenk M-55S sa streljivom (105 mm: 1.496 komada I-HEAT-T, i još 1.475 komada HESH-T) te dimnim granatama (CL-3030, 1.908 komada) – početna cijena 820.000 eura. Pritom je izričito navedeno da je prodaja grupe (1) i (3) planirana tijekom 2018. godine, a prodaja grupe (2) – tijekom 2019. godine. Streljivo, dimne granate, rezervni dijelovi, alati i ERA ploče prodavale su se isključivo u cjelovitom paketu s tenkovima.

Prodaja je provođena po načelu „viđeno-kupljeno“, a ozbiljnost namjere ponuditelji su trebali potkrijepiti uplatom osiguranja u iznosu od 200.000,00 eura. U natječaju je još stajalo da kupac cijeli iznos treba platiti u jednoj rati, i to najkasnije do 30 dana po ispostavi računa. Rok za predaju ponuda bio je ponedjeljak, 23. travnja, do 12.00 sati, da bi već narednog dana ponude (tj. jedina pristigla ponuda) bile javno otvorene.

Tenkovi oglašeni na prodaju datiraju iz doba JNA, a Slovenija ih je remontirala i modernizirala u suradnji s Izraelom još davne 2001. godine. Tada je remont prošlo ukupno 30 tenkova, što je Sloveniju koštalo ne baš malih 52 milijuna eura. Iako je bilo planirano da će biti u upotrebi u Slovenskoj vojsci do 2015. godine, ovi remontirani tenkovi povučeni su iz aktivne uporabe i „konzervirani“ već 2006. godine. Prema podacima s web-stranice Slovenske vojske, tenk M-55S proteklo desetljeće proveo je u formalnome sastavu pričuvnih jedinica.

Iako se na prvi pogled prodaja jednog od 27 oglašenih tenkova čini kao neuspjeh, pogleda li se hrvatsko iskustvo javne prodaje – slovenski primjer daleko je uspješniji. Imajući u vidu razinu egzotičnosti slovenske pregradnje tenka tenk M-55S, vjerojatno je da se taj jedan primjerak prvenstveno prodalo kao uzorak za provjeru, čiji bi rezultat mogla biti i neka ozbiljnija ponuda za preostatak njihove raspoložive kvote. Uz to, tijekom proteklih 10-ak godina, slovensko Ministarstvo obrane uspješno je prodalo zrakoplove Pilatus, radare AN-TPS/70, protuoklopna sredstva i rakete, različita vozila, dijelove odora, otpisano pješačko naoružanje, te različite strojeve i alate. Za ovu godinu je, osim tenkova, predviđena i prodaja ostataka sustava protuzračne obrane Roland II (čije su zastarjele rakete u rujnu 2016. uništene u hrvatskom poduzeću ISL Spreewerk, d.o.o. u Gospiću), a nastavit će se i s prodajom neformacijske opreme, streljiva, eksploziva te druge opreme koju će se trajno otpisati tijekom 2018. godine.

Za razliku od slovenskog Ministarstva obrane, MORH je preko Agencije Alan prodavao zrakoplove – 6 Pilatusa (3 PC-9 i 3 PC-9M), 7 helikoptera Mi-24V, te 2 transportna AN-32B. Natječaj nije bio naročito uspješan – nije bilo previše zaintersiranih za kupovinu ove zrakoplovne tehnike, a u javnosti se spominjala prodaja tek 3 školska Pilatusa, no za to nije bilo službene potvrde. Nakon toga, natječaj više nije obnavljan. Što se tiče ostalog naoružanja, MORH je najveći dio pješačkog naoružanja prodao sumnjivim kanalima prema Jordanu i Saudijskoj Arabiji, nešto malo je poklonio partnerima te prijateljskim državama (SAD-u, Maliju), a dio veće opreme uglavnom poklanja raznim braniteljskim i drugim zainteresiranim udrugama.

Slovenija rasprodaje starije oklopništvo

Igor Tabak — Wed, 24 Aug 2016 18:03:13 +0000

Kako je danas objavljeno na stranicama Ministarstva obrane Republike Slovenije, susjedna nam država kreće u masivnu rasprodaju ozbiljnog dijela svojih oklopnih vozila. Naime, javnim se natječajem raspisanim jučer, 23. kolovoza 2016. godine, krenulo prodavati tenkove M-55S i gusjenična oklopna vozila BVP M-80A – konkretno, 30 tenkova zajedno s pripadajućim rezervnim dijelovima, streljivom i trenažerima, kao i još 39 oklopnih transportera, također s pripadajućim paketima rezervnih dijelova. Ova je oprema prema svojoj vrsti razdijeljena u dva zaokružena paketa, koji isključuju prodaju “na komad”.

Svi tehnički podaci o vozilima, njihovoj istrošenosti, streljivu i konkretnim detaljima pridruženih paketa rezervnih dijelova i opreme dostupni su na upit. Po dogovoru je moguć i razgled na prodaju ponuđenih vozila, prema prijavi koja mora biti obavljena barem 15 dana prije željenog datuma posjete.

Uz ponudu na slovenskom ili engleskom jeziku mora biti uplaćeno i jamstvo – 500.000 eura za tenkove, ili 300.000 eura za transportere – koje će biti ili uračunato pri plaćanju robe, ili vraćeno najkasnije 30 dana po pismenoj obavijesti o odabiru nekog drugog ponuđača. Same ponude se u Ljubljani primaju zaključno do podneva u srijedu 23. studenog ove godine, nakon čega će uslijediti i njihovo javno otvaranje (24. studenog u 10 sati ujutro) te obrada.

M-55S na izraelskom poligonu Rishon LeZion, tijekom 1996. i 1997. godine

Kao ključni element pri odlučivanju se navodi postignuta cijena za oglašenu vojnu opremu, a slovensko Ministarstvo obrane si je ostavilo i (1)mogućnost obavljanja dodatnih pregovora sa najboljim ponuđačima u okviru ove javne prodaje, kao i (2) mogućnost ponavljanja natječaja samo s najboljim ponuđačima iz ovog javnog natječaja. Ponude moraju važiti barem 120 dana od dana predaje, a mogu biti poslane poštom ili uručene osobno (na adresi: Ministarstvo obrane, Vojkova cesta 55, 1000 Ljubljana).

Kako bilo da bio, u roku od 30 dana po primanju obavijesti o izboru kupca mora biti potpisan i kupoprodajni ugovor. Od potencijalnih kupaca se očekuje da imaju sva potrebna ovlaštenja za takvu kupovinu (uz dobivanje dozvola stranih proizvođača pojedinih podsustava tenkova M-55S), te da plati i troškove prijenosa vlasništva, čitave vezane logistike te odvoza kupljene vojne tehnike. Na čitav posao se ne obračunava porez na dodanu vrijednost, a plaćanje koje mora biti obavljeno unutar 30 dana od ispostave računa čini bitni sastavni dio ukupnoga posla.

Transporter M-80A u fundusu Vojnog muzeja Slovenske vojske

Prema navodima Ministarstva obrane Republike Slovenije, “Po uspješnoj prodaji će financijska sredstva biti iskorištena za kupovinu novog naoružanja, i to prvenstveno za razvoj borbene skupine razine bojne, na način određen Srednjoročnim obrambenim programom Republike Slovenije za razdoblje 2016-2020, te drugim razvojnim dokumentima“. Za kraj treba primijetiti da Slovenija time prodaje svoju kompletnu kvotu tenkova M-55S, zaprimljenu u službu u siječnju 2002. godine, dok na prodaju stavljenih 39 oklopnjaka M-80A predstavlja glavninu od oko 50 takvih vozila koja su odlaskom JNA iz Slovenije ostala u toj državi, te služila Slovenskoj vojsci do 2008. godine. Odlaskom ove starije vojne tehnike u službi Slovenske vojske ostaje do 46 tenkova M-84 (od oko 57 primjeraka tih vozila naslijeđenih iz ruku JNA), dok se po pitanju oklopnih transportera priča tu svodi na oko 85 vozila LKOV 6*6 Valuk (licencni Steyr Pandur I) i oko 30 SKOV 8*8 Svarun (AMV Patria).

Dok ovakav prilično radikalan logistički potez Republike Slovenije nije čudan, u vrijeme kada nije tajna koliko je loše financijsko stanje u tamošnjem sektoru obrane, treba napomenuti da Republika Hrvatska do daljnjega namjerava koristit gusjenične oklopne transportere M-80A. Budući se taj tip vojne tehnike u Lijepoj našoj planira sustavno održavati (a možda i modernizirati), ne bi bilo loše razmisliti i o ulaganju ponude za kupovinu kvote dodatnih vozila ovoga tipa te pripadajućih rezervnih dijelova iz susjedne Slovenije – naravno, ako je takav posao moguće uskladiti sa hrvatskim stavovima po pitanju sukcesije imovine bivše JNA.

Kad se ugasi ratno zrakoplovstvo…

Igor Tabak — Sun, 07 Feb 2016 23:56:33 +0000

Ako ste željeli vlastiti borbeni zrakoplov sovjetskog podrijetla, imate sreće! Naime, Republika Albanija za oko dva tjedna planira održati aukciju 40 negdašnjih vojnih letjelica, zastarjelih borbenih zrakoplova i helikoptera sovjetskog te kineskog podrijetla.

Nakon što je postupak prodaje ovih letjelica bio pokrenut u ožujku prošle godine, procedura je nakon gotovo godinu dana konačno došla i do neke provedbene faze. Prema tamošnjem Ministarstvu obrane,”vrijednost ovih objekata je isključivo povijesna, i njih bi se moglo koristiti tek za civilne svrhe“. Ta prodaja, zakazana za kraj veljače, trebala bi donijeti nekoliko stotina tisuća dolara državnoj blagajni Albanije, dok se kao zainteresirane kupce prvenstveno spominje muzeje i skupljače iz Grčke, Njemačke, Francuske (Muzej zrakoplovstva pri pariškoj zračnoj luci Le Bourget), i Sjedinjenih Američkih Država.

Dok neki izvori spominju prodaju zrakoplova Jak-18, MiG-15, MiG-17, MiG-18 i MiG-21, kao i četiri helikoptera, drugi navode prodaju ukupno šest borbenih letjelica F-7A (izvozne verzije kineskog zrakoplova J-7, nastalog temeljem sovjetskog MiG-21), zatim još 10 komada MiG-19 sovjetskog ili kineskog podrijetla, šest obučnih aviona Jak-18, te četiri transportna helikoptera Mi-4. Riječ je o dijelu negdašnjeg šireg skupa vojnih letjelica koje tijekom desetljeća nikad nisu bile borbeno aktivne, ali su odnijele živote ukupno 35 albanskih vojnih pilota.

“Groblje slonova” na rubu albanske zrakoplovne baze Kuçovë

Većina ovih letjelica navodno potiče iz perioda nakon 1950-tih, i nema naznaka da je ijedna od njih u letnome stanju. Nekad komunistička Albanija je tijekom Hladnoga rata svojevrsno plutala između Sovjetskoga Saveza i Narodne Republike Kine, dobivajući tijekom 1960-tih i 1970-tih oružje s obje te strane. Za razliku od prošlih vremena, kada je brojilo i do 140 borbenih zrakoplova raznih tipova, današnje Ratno zrakoplovstvo Albanije (Forca Ajrore Shqiptare – FASH) obuhvaća samo helikoptere, budući je ta država svoje posljednje borbene zrakoplove “umirovila” 2005. godine – nakon zadnjeg leta zabilježenog u studenom 2004. godine, s prostora vojne zrakoplovne baze Kuçovë (unutar negdašnje zatvorene vojne zone oko albanskog Staljingrada – Qyteti Stalin).

Odlagalište negdašnje zračne sile Republike Albanije

Sasvim je vjerojatno da ni jedna od letjelica ponuđenih na ovu aukcijsku prodaju nije letjela barem desetak godina, a mnoge od njih se posljednjih godina moglo vidjeti na prostoru spomenutog vojnog aerodroma Kuçovë, jedne od tek dvije preostale rubno operativne zrakoplovne baze u državi (uz kompleks Lapraka u Tirani, čiji je pretežiti dio pretvoren u javni park). Naime, osim što je Albanija u kompleksu Kuçovë odlagala ostatke svog bivšeg ratnog zrakoplovstva, što se moglo vidjeti i na slikama u okviru servisa Google Maps, dio negdašnjih vojnih prostora ovog kompleksa iskorišten je i za prihvat talijanske misije koja podučava albanske kolege kako tu lokaciju održati u statusu NATO Host Nation Support Air Base.

Aukcija, od koje vlasti očekuju zaradu od barem 445.000 eura (oko 485.000 USD), bit će održana u Tirani, 22. veljače 2016. godine. Glasnogovornica tamošnjeg Ministarstva obrane Edlira Prendi izjavila je tim povodom za međunarodne medije: “Vlasti su odredile zajedničku cijenu za sve zrakoplove i helikoptere ponuđene na prodaju, ali će ih prodavati i komadno. Iznos za svako pojedinu letjelicu biti će određivan u skladu s specifikacijama i stanjem svake od njih“. Navodno da početne cijene pojedinih letjelica prosječno iznose između 1,1 i 1,9 milijuna leka, odnosno između 8.572 i 14.800 USD.

Ove je albanske poteze zanimljivo promatrati kako u svjetlu nedavnog bugarskog povlačenja borbenih zrakoplova MiG-21 iz aktivne službe, tako i u osvrtu na situaciju u Hrvatskoj – gdje država već neko vrijeme na sitno pokušava prodavati dio letjelica, dok još uvijek traju nesmiljena razmimoilaženja oko budućnosti Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i mogućeg pribavljanja nekakvih naprednijih letjelica.

Dva PC-9 prodana za 1,3 milijuna eura

Lidija Knežević — Thu, 12 Nov 2015 14:18:32 +0000

Slovensko Ministarstvo obrane prodalo je u listopadu dva vojna zrakoplova tipa pilatus PC-9, s pripadajućom opremom i rezervnim dijelovima. Kupac je po principu „viđeno-kupljeno“ švicarsko poduzeće „Ruag Aviation“ iz Luzerna, koje je na javnom natječaju MORS-a za letjelice i dijelove ponudilo 1,3 milijuna eura.

Direktorat za logistiku Ministarstva obrane Slovenije objavio je 30. srpnja ove godine „Javno prikupljanje ponuda za prodaju dva zrakoplova Pilatus PC-9“, registarskih oznaka L9-51 „Škofja Loka“ i L9-53 „Piran“, oba proizvedena u rujnu 1990. Zrakoplovi su izgleda imali mnogo kraćih letova, a zajedno su skupili nešto više od 4.000 sati rada motora – jedan je skupio 2.198 sati, a drugi – 1.885 sati.

Zrakoplovi su se mogli razgledati u Vojarni Jerneja Molana na vojnom aerodromu Cerklje ob Krki. Ministarstvo obrane prodavalo je letjelice isključivo zajedno, u paketu s rezervnim dijelovima, i očekivalo je postići cijenu od okruglo milijun eura. Time je konačna postignuta cijena od 1,3 milijuna eura bila više nego zadovoljavajuća.

Švicarski „Ruag Aviation“ jedan je od ukupno dva ponuđača, a ime drugog ostalo je van vidokruga javnosti. Što će novi vlasnik napraviti sa slovenskim Pilatusima još nije poznato, zna se da se bavi nabavom, održavanjem, davanjem podrške i integracijom sustava u civilnom i vojnom zrakoplovstvu, te da razvijaju i proizvode vlastitu letjelicu Dornier 228.

Zanimljivo je i da je Hrvatska početkom godine pokušala prodati neperspektivne letjelice – 6 školskih PC-9 i PC-9M, 2 transportna AN-32 i 7 helikoptera Mi-24V. Od toga su prodana 3 Pilatusa PC-9 ponuđaču iz Češke, i to za, kako je tada pisao Jutarnji list, ukupno 810 tisuća eura.

Intervju: Ivica Nekić, direktor Agencije Alan

Igor Tabak — Tue, 21 Apr 2015 00:19:31 +0000

Hrvatska obrambena industrija posljednjih godina kao da doživljava novo rođenje. Tijekom zadnje tri godine primjetan je porast hrvatskog izvoza naoružanja i vojne opreme, kao i povećanje broja zemalja u koje se izvozi. Tako se 2012. godine hrvatski izvoz kretao oko 880 milijuna kuna, godinu dana kasnije – 2013. godine – dostigao je 1.110.000.000,00 kn, a prošla, 2014. godina, završila je s još uvijek neslužbenih 1.500.000.000,00 kn. Svi ti poslovi realiziraju se preko državnog poduzeća „Agencija Alan“, nekada poznatijeg kao „RH Alan“. Gdje je „Alan“ danas, te kako funkcionira na tako izrazito kompetitivnom području kao što je trgovina vojnom robom, porazgovarali smo s njegovim direktorom, mr. sc. Ivicom Nekićem.

Koji je trenutno točni opis posla Agencije Alan?

Kao i u našoj registraciji – mi se bavimo poslovima izvoza i uvoza naoružanja i vojne opreme u 3 može se reći najvažnija segmenta: jedan je marketing i (2) izvoz proizvoda iz Hrvatske na inozemna tržišta, treći je uvoz naoružanja i vojne opreme u RH i to po 2 osnova: po jednom (1) gdje radimo komisione poslove za potrebe Ministarstva obrane, a po ugovorima koje MORH sklopi sa stranim isporučiteljima – gdje mi radimo sve logističke, operativne i druge poslove i za to primamo određenu malu naknadu. Pored toga, (2) mi se javljamo na natječaje po Zakonu o javnoj nabavi prema različitim tijelima koji te natječaje raspisuju, a najčešće je to Ministarstvo obrane, i tamo gdje smo najjeftiniji mi potpišemo ugovor i vršimo isporuke. Ne samo najjeftiniji, nego gdje je najpovoljnija ponuda.

Da li Agencija Alan još uvijek ima nekakve javne ovlasti?

Agencija Alan još uvijek izdaje tzv. prethodne suglasnosti za proizvodnju. Prethodna suglasnost za proizvodnju je administrativna mjera ili posao koja se izdaje proizvođačima naoružanja i vojne opreme prije nego što počnu proizvodnju. Njena je suština u tome da zaštiti i pomogne proizvođačima na način da isti ne uđu u posao i ne naprave troškove, a da u kasnijoj fazi dođu u situaciju da im država ne izda dozvolu za izvoz. Znači, taj administrativni put bi bio sljedeći: kada proizvođač ili izvoznik stupi u kontakt sa stranim kupcem i postigne ili predugovor ili potpiše ugovor – i prije nego što krene u proizvodnju dužan je tražiti prethodnu suglasnost. Tu prethodnu suglasnost izdaje Agencija Alan nakon konzultacija sa 4 ministarstva: Ministarstvom vanjskih poslova, gospodarstva, MUP-om i MORH-om, i ta prethodna suglasnost je na neki način zaštita proizvođačima i izvoznicima. Onda kad se ona izda, potrebne su znatne i temeljite promjene u svjetskim okvirima – političke, vojne, strateške ili bilo kakve druge, a da se izvozna dozvola ustegne (koja se izdaje u toku kasnijeg postupka, kad je već možda proizvodnja počela). Na taj način se proizvođači štite od mogućih troškova koji kod velikih ugovora za male proizvođače mogu značiti i stečaj, mogu značiti i uništenje proizvodnje. To je jedina, ajmo reć’, javna administrativna ovlast koju smo mi zadržali.

Kad se spomene Agencija Alan, kao poduzeće, koliko je ono veliko?

18 zaposlenih.

A što se prometa tiče?

Situacija se mijenja, ali recimo u zadnjih nekoliko godina smo se stabilizirali na 250 do 300 milijuna kuna izvoza godišnje. 2014. smo imali 285 milijuna kn, u 2013. smo imali 306 milijuna kn prodaje… To ovisi i o tečaju dolara – može čak biti isti iznos u stranoj valuti, ali ovisi o kretanju tečaja u trenutku prodaje. Uglavnom, može se reći da je trenutno naš izvoz oko 300 milijuna kuna.

Ima li dobiti?

Dobit je oko 80 milijuna kuna. 2013. smo imali skoro 88 milijuna kn, 2014. nešto malo manje od 80 milijuna kuna.

To ostaje poduzeću ili ide u proračun…?

Ovisi od godine do godine, i od iznosa do iznosa. U posljednje vrijeme jedan dio ide u proračun, jedan dio ostaje tvrtki. Prije je više ostajalo tvrtki… Kako vlasnik odluči.

Dio specijaliziranih kataloga Agencije Alan d.o.o.

Ako dobro shvatih, Agencija Alan je i ta jedna fokusna točka kroz koju zapravo, na ovaj ili onaj način, prolazi većina naše te industrije koja ima veze s obranom?

Dobar dio toga je orijentiran na nas i to je tako. Mi smo možda jedino mjesto gdje se na jednom mjestu mogu naći informacije i podaci o svim mogućnostima, kapacitetima i tehnologijama koje se u Hrvatskoj mogu naći. To se može naći u našem katalogu, to se može naći u ovoj zgradi… Inače, sve je to segmentirano u više desetaka tvrtki i bilo tko tko se s time ne bavi bi sigurno imao puno više muke da dođe do svake pojedine informacije da to Agencija Alan na svaki način na koji to radi ne drži na okupu.

Do prije koje godine je milijardu kuna prometa ove vojne industrije bila teško zamisliva cifra…

Pa sigurno. Prije 7-8 godina je to bilo tek jedna vrsta nerealnog plana, a možda i prije 4-5- godina je to bila daleka budućnost.

Kako tu stoje stvari zadnjih godina?

To je svake godine rast, dvocifreni rast, dvocifreni postotni rast svake godine.Više od 10% rasta bilo je svake godine.

Agencija Alan na vojnome sajmu ASDA 2011.

Je li tu riječ o širokoj paleti proizvoda?

Nije široka, to je 6-7 proizvoda. Ja bih bio puno sretniji da je široka, i time bi taj rezultat više garantirao da će se trend nastaviti i u budućnosti. Ovako mi ne znamo što će biti u budućnosti. Moguće da će se nastavit, moguće da će stagnirati, a moguće da će i opadati, jer mi imamo ograničen broj proizvoda koje možemo ponuditi na svjetskom tržištu.

Ta paleta proizvoda – pretpostavljam da je dobar dio njen nastao uz suradnju i sa velikim strukturnim korisnicima u državi. Da li je Agencija Alan imala ulogu u poticanju takvog razvoja i proizvodnje?

Svi ti proizvodi nastali su u suradnji s hrvatskom državom, ni jedan od njih se nije stvorio sam po sebi. Za sve te proizvode je hrvatska država dala prve ugovore – ili o razvoju, ili o prijenosu tehnologije u RH iz inozemstva, ili za nabavu proizvoda. Temeljem tih ugovora su se ti proizvodi i razvili i počeli proizvoditi u RH. To je, kao povijesno gledano, jedna dobra stvar, svakako i obrazac kako treba raditi i u budućnosti. A u svemu tome sigurno da je Agencija Alan imala svoje mjesto, svoju ulogu, naročito u kasnijim fazama promocije, marketinga i prodaje tih roba u inozemstvo.

Namjenske internetske stranice Agencije Alan

Kad kažete marketing i prodaja u inozemstvo…To znači da kao agencija, kao poduzeće, sudjelujete na međunarodnim sajmovima?

Da. Znači, naš je plan svake godine sličan – mi nastupamo na najvećim svjetskim sajmovima u Londonu, Parizu i Abu Dabiju. Pored toga, ovisi od godine do godine, tu i tamo još na nekom regionalnom sajmu. Sve ovisi o financijskim mogućnostima i o operativnim mogućnostima, jer takvi nastupi zahtijevaju dosta velike troškove i dosta ljudskog rada.

To je onda nekakav zaokružen paket proizvoda koje se prezentira?

Tako je. Mi prije svega prezentiramo sve naše mogućnosti koje se mogu naći na webu, i u našem katalogu i to na međunarodnim sajmovima nudimo svim zainteresiranima. A u okviru toga, naravno, prilagođavamo se i dajemo akcent najviše na ono što u tom trenutku ima najviše šanse da se proda.

Po vašem mišljenju, koji su to prepoznatljivi trendovi?

HS Produkt, jurišna puška VHS-2

Naši trendovi su naši proizvodi, znači najbolji hrvatski proizvod je uvijek pištolj i od njega treba krenuti. Pored njega se sada proizvela izvrsna puška koja je među prvih nekoliko u svijetu – iako će neki misliti da je to subjektivno, nerealno i pretenciozno, ja osobno smatram da je to najbolja puška na svijetu jer je zbilja inovacija i korak naprijed. To je najkraća puška s najdužom cijevi na svijetu, koja je prva riješila problem izbacivanja čahura kod bullpup sistema, i koja ima ciljnik s kojim prosječno obučen vojnik može postići rezultate kao da je specijalac. A to je možda najveći strateški dobitak te puške, jer nije lako obučiti cijelu vojsku da imaju rezultate specijalaca. Onaj tko to uspije onda taj može imati veliku moć, i u napadu, a kamoli u obrani. Oni koji su u povijesti uspjeli obučiti trupe da budu profesionalne i osposobljene, i da budu na rangu specijalaca, oni su vladali svijetom – od Rimskog carstva, Skipiona Afrikanca, pa do današnjih dana. Mi nemamo takvih ni potreba ni namjera, ali u obrani možemo dati velike rezultate i možemo pobijediti velike agresore ako bi, hipotetički gledano, naš prosječno obučen vojnik s vrhunskom puškom postigao rezultate specijalca. A to s ovom puškom sigurno može.

Dakle, to nisu samo ovakve male stvari. Tu se zastupa i brodograđevnu industriju…

Da, i brodovi, kaciga, RBG-6, bacač granata, snajperi raznih kalibara, oprema, čizme, i tako.

To su međunarodni sajmovi. Sada će biti sajam i u Hrvatskoj. Kako stoji Agencija Alan s obzirom na ovo što se sprema u Splitu?

To je nama vrlo važno jer, iako se održava kod nas, to je isto međunarodni sajam – znači, bit će i strani izlagači i strani posjetitelji, bit će delegacije iz mnogih zemalja s kojima Hrvatska ima dobre prijateljske i poslovne odnose. To je nama isto vrlo važno mjesto gdje trebamo pokazat naše mogućnosti u proizvodnji.

Da li Agencija Alan sudjeluje i u poticanju takvih stranih delegacija da dođu na taj naš nacionalni sajam?

Svakako. Svi poslovi koje mi obavimo kvalitetno i gdje isporučimo dobar proizvod daju informaciju i poticaj ljudima iz tih zemalja da dođu i da posjete sajam i da razgovaraju o novim poslovima.

Spominjali ste da tu ima nekih poslova koji su zadnje vrijeme posebno sklopljeni, u krajnjoj liniji i direktnim naporom ljudi iz ove agencije?

Da, recimo, mi smo jako ponosni na ovaj mali posao – mali po financijskim iznosima, ali je veliki po svom ostvarenju ulaska u novo tržište. Recimo, ugovor koji smo potpisali s Tunisom za izvoz pištolja koji se nadamo da će nam otvoriti vrata i za druge poslove u toj zemlji i u toj regiji.

To je ulazak na tržište koje nije bilo prazno?

Ne, nije bilo, bilo je puno kandidata, i svi su zainteresirani i svi su se takmičili… Nekoliko godina se radilo da bi se taj posao dobio, jer projekti u ovoj branši uvijek traju nekoliko godina. Svaka država mora planirati financijska sredstva, budžetirati unaprijed, mora se tehnički pripremiti, da pošalje ekipe da pregledaju proizvodnju, da pregledaju robu, da je testiraju… Testiranje može biti kod nas, može se kod njih slati uzorke na testiranje, a za sve to treba vremena. Poslije toga ide proces donošenja odluke gdje se važu mnogi kriteriji, a gdje su kvaliteta i cijena samo jedan od kriterija, postoje i drugi – logistički, kriteriji održavanja, strateški, politički i svi drugi.

Pretpostavljam da neke od tih stvari tvrtke mogu raditi i same?

Da, mogu raditi i rade dio i same, može raditi bilo koja tvrtka koja je registrirana za tu namjenu, možemo raditi i mi. To je jedno veliko polje koje traži puno rada, puno angažmana, i nitko sam ga ne može cijelog obraditi. Znači, za kvalitetne ljude, tvrtke, koji su spremni na uporan, kvalitetan, dugotrajan rad uvijek ima mjesta i uvijek su dobrodošli. To je dosta naporno, široko i zahtjevno, i daj Bože da ima više onih koji se time bave.

Nastup na sajmu naoružanja i vojne opreme IDEX 2015, Abu Dhabi, 22. do 26. veljače 2015. godine

Ali ako to obavi Alan – to je praktički ipak jedan oblik i nekakve javne potpore, budući da je ovo ipak tvrtka u državnom vlasništvu? Jel’ to ujedno i oblik potpore ovim proizvođačima?

Pa sigurno je… Svijetom ne vladaju oni koji imaju proizvode, svijetom vladaju oni koji imaju tržište. Znači, onaj gospodar igre je onaj tko kontrolira tržište. A proizvod je vrlo važan, ali kad netko ima tržište u svakom trenutku za svaki proizvod će naći barem nekoliko kvalitetnih isporučitelja. Vrlo je važan proizvođač – ne treba ga podcjenjivati, ali pristup tržištu je taj koji diktira svijet. Znači, Coca Cola je svjetski igrač zato što kontrolira tržište, ne zato što ima najbolji sok na svijetu, ima i drugih dobrih sokova. Moja teta izuzetno kvalitetno radi sok od bazge, ali nitko nije za nju čuo. Coca Cola je puno bolje pozicionirana… Važno je imati pristup tržištu, kontrolirati tržište, i vrlo je bitno – i tu recimo s određenim dijelom kupaca država je.. jako dobro da se pojavljuje državna tvrtka ili neka državna institucija jer se radi o stavljanju sigurnosti u nečije ruke. Tu se ne radi samo o trgovini oružjem, tu se radi i o poklanjanju povjerenja i polaganju jednog malog dijela suvereniteta u nečije ruke i u nečije povjerenje. To nije samo stvar što je kad jeftinije, jer nešto što je danas jeftinije može već sutra biti jako skupo.

Obalni ophodni brod (OOB) u viziji Brodarskog instituta iz Zagreba

Ovi neki veliki poslovi koji su u zadnje vrijeme raspisivani, javni natječaji u krajnjoj liniji – recimo ophodni brod i takve stvari – da li je dio postupka takvog tipa išao barem uz suradnju s Alanom?

Mi ne sudjelujemo u svim postupcima. Mi smo servis našeg Ministarstva, mi nismo stožerna točka. Mi smo servis, trgovačko društvo, pomoćno tijelo koje pomaže uvijek kad dobijemo nalog, kad se ukaže potreba – mi sudjelujemo. Ali ne sudjelujemo nužno u svim projektima. U projektu ophodnog broda mi nismo sudjelovali. Mi ne bi ni stigli u svim projektima sudjelovati, moralo bi nas biti puno više.

S obzirom na vaše iskustvo, s obzirom na trenutno stanje, očekujete li da Alan po takvim kapacitetima naraste u dogledno vrijeme?

Sve ovisi o odlukama vlasnika. Znači, tu je stvar u rukama vlasnika – moguće da će narast’, moguće da će dobit dio funkcija koje sad rade neke druge institucije, a moguće je i da neće. To će biti stvar onih koji odlučuju o tome kako će izgledati struktura Ministarstva obrane u budućnosti, a posebno tih logističkih funkcija Ministarstva. Ako će biti malo Ministarstvo, neke logističke, tehničke funkcije će se morati izdvajati i morat će se raditi u okviru jedne ili više agencija. E sad, da li će se to raditi u okviru Agencije Alan ili u okviru nekih drugih tvrtki i agencija – to će vlasnik odlučivati u budućnosti. Alan može samo prihvatiti odluke koje se donesu. I to je pitanje da li će biti 3, 4, 5 tvrtki koje će se time baviti ili će biti dvije – to je sad stvar organizacije, gdje je najvažnije da organizacija bude učinkovita. Nije čak toliko ni važno kako će biti organizirana – važno je da je učinkovita.

Mi-171Sh, ugovarani od studenog 2005. do rujna 2006. godine, s isporukom započetom krajem 2007. godine

Ako se gleda Alan kao specijaliziranu organizaciju – koje su tu onda nekakve, da kažem, „core“ specijalnosti vaše organizacije?

Sigurno je to marketing, sigurno je ugovaranje, sigurno je prodaja, sigurno je izvoz… Isto tako ugovaranje kompliciranih projekata kod uvoza naoružanja i vojne opreme, traže se specifična znanja raznih specijalnosti, i mi nismo imali nikakvih problema u projektima. Svi projekti koje smo mi radili su uspješno završeni. Samo da spomenem helikoptere Mi-171Sh iz Rusije – veliki projekt, kompliciran projekt, gdje je Hrvatska u kratkom roku dobila proizvod s kojim može obavljati sve poslove, tekuće, na siguran i pouzdan način, a tad smo ih dobili po cijeni koja je danas doista prihvatljiva, kad se gleda današnja situacija na tržištu.

Natječaj za prodaju zrakoplova još traje

Lidija Knežević — Wed, 11 Mar 2015 13:05:45 +0000

Prije nešto više od dva mjeseca, točnije 07. siječnja, državna Agencija Alan ponovno je objavila ukupno 3 natječaja – jedan za prodaju 7 rabljenih helikoptera Mi-24V, drugi za prodaju 2 transportna zrakoplova AN-32B, i treći za prodaju 6 školskih zrakoplova (po 3 PC-9 i PC-9M). Riječ je, dakle, o natječajima za prodaju letjelica koji su prvi puta objavljeni 11. studenog 2014. godine, i na kojima, na opće iznenađenje, nije bilo zainteresiranih kupaca. Na ponovljenom natječaju je, čini se, situacija drugačija, pa nam na pitanje o isteku rokova predsjednik Uprave Agencije Alan, Ivica Nekić, odgovara kako je natječaj još uvijek aktualan jer su „još u tijeku pregledi robe“.

Portal Direktno.hr nedavno je, među ostalim, objavio i da se za transportne Antonove zanima državna ukrajinska tvrtka Ukrspecexport, koja je, da bi sudjelovala u natječaju, navodno uplatila traženih 15 tisuća eura jamčevine. Znamo li da je i samo matično poduzeće Antonov iz Ukrajine, sa sjedištem u Kijevu, dok je Ukrspecexport ipak tek državni kišobran koji ujedinjuje inozemni nastup čitavog ukrajinskog vojno-industrijskog kompleksa – postavlja se logično pitanje nije li Ukrspecexport zainteresiran za hrvatske AN-32B baš kako bi ih proslijedio Antonovu na remont i onda prodao dalje?

To i ne bi čudilo, imajući u vidu da je dobar dio ukupne domaće motivacije za prodaju uzrokovan baš potrebom provedbe ozbiljnijeg remonta ovih letjelica, ali i nedostatkom hrvatskih novaca kojima bi se taj posao platilo – što zasigurno ne bi bio problem kada bi kupac ujedno bio baš i proizvođač ovog tipa transportnih zrakoplova, za kojima potražnja u svijetu postoji. No, iz Agencije Alan i od njenog direktora Nekića o tome se ne može saznati gotovo pa ništa, osim par općih diplomatskih rečenica:

„Agencija Alan je u ponovljenom postupku dana 07. siječnja 2015. objavila javni natječaj za prodaju zrakoplovnih sredstava. Sve detalje o tome možete vidjeti na www.aalan.hr/dokumenti/natječaji. U tijeku je provođenje postupka propisanog u natječajnoj dokumentaciji. Nadam se da razumijete da za vrijeme trajanja postupka ne možemo davati informacije o istom.“

Pri tome, ovaj je postupak dodatno otegnut i kombinacijom čvrstih i fleksibilnih rokova. Konkretno, dva su roka ovdje fiksno zadana: (1) “pismo namjere zajedno sa svim zahtijevanim privitcima dostavlja se u roku do 21 dana od dana objave Obavijesti (07.01.2015.)“, te (2) “kompletna ponuda mora biti dostavljena u roku do 14 dana od dana izvršenja stručnog pregleda“. No treći je rok, postavljen između ova dva navedena, zadan vrlo fleksibilno i zapravo bez ograničenja: (3) „stručni pregled obavlja se po pozivu, a nakon dostave pisma namjere“, zbog čega i cijeli postupak sada traje već više od dva mjeseca. Ipak, kako ni stručni pregled ponuđenih letjelica ne može trajati vječno, Nekić „očekuje okončanje postupka tijekom travnja“, tko god tu konkretno zainteresirane strane zapravo bile.

U najboljem slučaju, dakle, kroz otprilike mjesec dana moglo bi se ipak saznati je li neka od hrvatskih letjelica ponuđenih na prodaju ipak uspjela naći novoga vlasnika, ili će možda cijeli natječaj krenuti ispočetka – sada već po treći put.

MORS zaradio 1,7 milijuna eura od prodaje oružja

Lidija Knežević — Mon, 23 Feb 2015 13:39:10 +0000

Za manje od 10 minuta Slovenska je vojska prošloga tjedna zaradila 1,7 milijuna eura. U četvrtak, 19. veljače, na javnoj dražbi Ministarstvo obrane Slovenije i Slovenska vojska prodali su 23.050 komada rashodovanog pješačkog oružja austrijskoj tvrtki Limex i za taj paket dobili 1.700.184,00 milijuna eura. Većinu oružja činili su pištolji (11 tisuća komada), razne puške (8 000 komada, od čega 5852 poluautomatske puške i 404 automatske puške SAR), strojnice (oko tisuću komada), te 273 mitraljeza.

Ruska strojnica M 41 PPŠ prodana je za 240 eura po komadu

Željko Kralj iz Direktorata za logistiku MORS-a okupljenim je novinarima pojasnio da se radi o starom i neperspektivnom oružju koje samo generira nove troškove – zauzima ogroman skladišni prostor i zahtijeva posebno osiguranje, te redoviti godišnji pregled, popis i ponovnu konzervaciju. Zato je prije nekoliko godina donesena odluka da se staro oružje, budući da nije isplativo, trajno onesposobi i odnese na komisijsko uništenje. No kako ni to nije besplatno, a staro je oružje trenutno jako u trendu, susjedi Slovenci odlučili su se za komercijalnije rješenje – određenu količinu oružja (180 komada) predali su Vojnom muzeju u Pivki, koji je dio prodao dalje, registriranim otkupljivačima i kolekcionarima. Drugih 130 komada MORS je pokusno prodao prošle godine, i zaradio 25 tisuća eura. Potom su u jesen 2014. održane dvije dražbe – na prvoj je prodano svih ponuđenih 25 komada, a na drugoj nešto više – 675 komada. Nakon toga su u MORS-u detaljno popisali svo preostalo staro oružje.

Iznenađeni velikim interesom, u MORS-u su odlučili 19. veljače ove godine organizirati veliku javnu dražbu, najobimniju do sada, pozvavši na nju 14 registriranih poduzeća u Europi i SAD-u (uz obvezu registracije koja je morala biti obavljena do 16. veljače). U konačnici je austrijski Limex kupio 4 od ukupno 8 paketa, odnosno 20 tisuća od ukupno 46.629 komada oružja koliko MORS namjerava prodati tijekom godine. Osim austrijskog poduzeća, ozbiljan kandidat bila je i jedna češka tvrtka, no Austrijanci su ocijenjeni kao ozbiljniji – kao poznati kupci oružja po Njemačkoj, Italiji, BiH, Srbiji i Ukrajini, s vlastitim iznimno dobro čuvanim kompleksom za skladištenje velikih količina oružja. „To je ozbiljno poduzeće, koje poštuje strogo europsko zakonodavstvo. Niti jedan komad njihovog oružja ne može doći na krizna žarišta, kako bi se upotrebljavalo za rat“, objasnio je Željko Kralj konačni odabir Ministarstva obrane Republike Slovenije. Nakon deaktivacije, Limex će slovensko oružje dalje prodati kolekcionarima i filmskoj industriji. Neki komadi prodanog oružja već imaju filmskoga „iskustva“, pa se tako među otpisanim primjercima našla i gomila legendarnih jugoslavenskih “Šaraca” M53, kao i originalnih puškomitraljeza MG 34 te MG 42, masovno viđenih i u filmu „Sutjeska“ (1973. godina, režija: Stipe Delić) – koji kada su ispravni na aukcijama povijesnog vojnog naoružanja u SAD dostižu i od 3500 USD po komadu.

Iz MORS-a su već najavili novu dražbu, na kojoj će ponuditi haubice M2A1 1055, 30 tenkova M-55S, 10 tenkova M84 i oklopna vozila BVP M-80. Ti su sustavi iz različitih razloga uklonjeni iz operativne uporabe u Slovenskoj vojsci, ali su ipak uskladišteni kao neka strateška rezerva. Nakon što su okončane dražbe za prodaju starih otpisanih vozila, a sada i ova za staro oružje, do 20. veljače je bio aktivan i natječaj za otkup dva mostopolagača (tovarna vozila KRAZ s škarastim mostnim blokom TMM-3M). Sav prikupljeni prihod susjedi Slovenci namjeravaju preusmjeriti na kupovinu opreme za usmjeravanje zračne potpore, opremu za uništavanje neeksplodiranih ubojnih sredstava, te za kupovinu terenskih i kombiniranih vojnih vozila.