Vanjskoposlovna služba Europske unije (EEAS) proteklih je dana barem jedan problem skinula s vrata. Nakon preispitivanja dodjele ugovora za zaštitarski posao u Gazi/Zapadnoj obali, potvrdila je da je britanski Page Protective Services (PPS) dobio taj posao u razdoblju od naredne 4 godine. Unatoč brojnim pritužbama na rad PPS-ovih zaštitara, o čemu smo pisali na portalu Obris.org, oni će voditi brigu o sigurnosti diplomatskog osoblja EU, stacioniranog u Jeruzalemu.

Zaštita 16 diplomata EU i još 50-ak službenika na Zapadnoj obali smatra se poslom niskog rizika, dok su njihovi povremeni izleti u Gazu razmjerno opasni, i to jednako zbog napada radikalnih islamističkih grupa kao i zbog izraelskih napada na ciljeve u pojasu Gaze. No ni ti povremeni rizici svejedno ne opravdavaju dvostruko poskupljenje vrijednosti čitavog tog posla. Naime, kako piše EUobserver, u originalnom natječaju objavljenom u srpnju 2012. godine, 4-godišnji ugovor za štićenje EU-dužnosnika u Gazi/Zapadnoj obali bio je procijenjen na između 6 i 8 milijuna eura vrijednosti. Međutim, u dnevnom elektroničkom oglasniku javnih nabava Europske unije od 27. travnja ove godine piše da će PPS-u za taj posao biti plaćeno 13.360.800 eura plus PDV.

Osim te neugodne činjenice porasta cijene, nije jasno niti zašto je EEAS uopće potvrdio ugovor s PPS-om – u vrijeme dok OLAF, ili tzv. Europski USKOK, još uvijek vodi istragu protiv PPS-ovog poslovanja u Gazi/Zapadnoj obali u razdoblju od 2005. do 2010. godine. Tijekom ispunjavanja tog prvog ugovora s EEAS-om, PPS se sumnjičilo za utaju novaca koji im je Bruxelles dostavljao kako bi PPS svojim zaštitarima plaćao socijalne doprinose. Sukladno članku 106. Unijinih pravila o javnim natječajima, PPS zbog toga ne samo da ne bi smio dobivati javne natječaje, nego se na njih uopće ne bi smio niti javljati. Pa ipak, bruxelleske vanjskoposlovnjake ta odredba očito nije previše dirnula čim su, unatoč tekućim istragama, PPS-u potvrdili ugovor za zaštitarske poslove u Gazi/Zapadnoj obali.

Iz EEAS-a su priopćili tek da – trenutno nisu u mogućnosti komentirati ugovor s PPS-om. Novi je skandal, čini se, ponovno na vidiku.

Vanjskoposlovna služba EU (EEAS) stvarno ne zna bez skandala provesti natječaj za osiguravanje svojih misija u najtrusnijim dijelovima svijeta. Već par tjedana vuku se repovi s poništavanjem natječaja za privatnu zaštitarsku tvrtku koja je trebala u Kabulu osiguravati EU-diplomate, o kojem smo pisali još prošle godine. Ugovor vrijedan 50 milijuna eura za naredne 4 godine zaštitarskog posla – ujedno do sada najvrijedniji u portfelju diplomatske sigurnosti EU – dobila je britanska tvrtka PPS (Page Protecting Services Ltd. iz sastava Page Grupacije). Nakon napisa o neprofesionalnosti PPS-ovog menadžmenta i upitno zakonitog poslovanja tvrtke, visoka povjerenica EU za vanjsku politiku i sigurnost, Catherine Ashton, poručila je 16. travnja preko jednog od svojih glasnogovornika kako se rezultati natječaja povlače, odnosno da PPS neće osiguravati EU-dužnosnike u glavnom gradu Afganistana zbog „neusklađenosti sa svim potrebnim uvjetima natječaja“. No, novi natječaj neće biti raspisan, već će EEAS temeljem pregovaračkog postupka angažirati neku od preostalih tvrtki koje su također sudjelovale na spornom natječaju. Uz PPS, ostali ponuđači zaštitarskih usluga bili su ondje GardaWorld iz Kanade, francuski GEOS i zajednička britansko-emiratska tvrtka Sabre International.

PPS pruža svoje zaštitarske usluge u Kabulu još od 2008. godine. No to ni izdaleka nije jedini takav posao koji to poduzeće ima. U razdoblju između 2005. i 2010. godine istu vrstu usluga pružali su i na području Gaze/Zapadne obale. Nedavno je PPS najavio povratak u taj dio svijeta, pobjedom na novom natječaju EEAS-a za posao u Gazi/Zapadnoj obali, tijekom naredne 4 godine. No, realizacija i tog ugovora odgođena je zbog „tehničkih pogrešaka“.

U rujnu ove godine EU-diplomat Vygaudas Ušackas Kabul će zamijeniti Moskvom

PPS-ovi problemi počeli su u ožujku 2010. godine, nakon što su se u francuskom dnevniku Libération pojavili napisi, navodno temeljeni na izjavama bivših PPS-ovih zaštitara, da ta tvrtka u Kabulu nije imala prava oklopna terenska vozila, niti da su njeni zaštitari bili opremljeni odgovarajućim pancirnim prslucima i strojnicama. Osim toga, PPS je u Bruxelles slao račune za 18 zaštitara, iako su neki od njih bili privremeno otpuštani iz službe kako bi mogli koristiti godišnji odmor – za što je EEAS bespotrebno platio nešto više 600 tisuća eura. Unatoč obećanju da će taj novac biti vraćen, to se nikada nije dogodilo.

Prije osnivanja EEAS-a, u prosincu 2010. godine, sigurnošću EU diplomata u inozemstvu bavila se sama Europska komisija. Ona je za PPS-ove probleme u Kabulu znala i prije pisanja Libérationa – PPS-ov predsjednik Stuart Page dobio je 2009. godine pismo od Alberta Hassona, tadašnjeg Komisijinog dužnosnika zaduženog za sigurnost inozemnih poslanstava, u kojem je pisalo da je dio PPS-ovih zaštitara u Kabulu opremljen pancirnim prslucima tipa IIIA umjesto tipom IV, kako je precizirano u potpisanom ugovoru. Pancirke tipa IIIA, pisao je Hasson, ne zaustavljaju metke iz jurišne puške AK-47, koja je vrlo česta u Afganistanu. Osim toga, primijećeno je da pojedini zaštitari imaju pancirne prsluke koji im ne odgovaraju, dok ih neki uopće nemaju. Hasson je potom, 31. ožujka iste godine, pisao i Charlesu Blackmoreu, tadašnjem PPS-ovom izvršnom direktoru, ponovno podsjećajući da PPS ne poštuje ugovorne obveze, dodajući da tvrtka nije opremila svoje zaštitare automatskim puškama Imperial Defense MG4A6 (klon Colt M4 Commando), iako je i to bila obveza iz ugovora. Nepuna 4 mjeseca kasnije, Hasson opet upozorava PPS-ov menadžment da su njihovi zaštitari opremljeni neispravnim puškama, pancirkama niske razine zaštite, i nedostatnim komunikacijskim uređajima u džipovima, što sve predstavlja sigurnosni rizik. Slične primjedbe Bruxelles je dobivao i od šefa EU-delegacije u Jeruzalemu, Christiana Bergera. On je još u jesen 2009. u službenom izvještaju za Komisiju iznio svoju zabrinutost za „PPS-ove stvarne performanse. Npr. zaštitari-vozači ne poznaju ceste po Zapadnoj obali i Gazi. U nekoliko sam navrata primijetio da ne rade prethodne obilaske destinacija i ne posjeduju potrebne jezične vještine potrebne za traženje puta. Dok to generalno nije rizik na Zapadnoj obali, vjerujem da je to velika opasnost u Gazi“. I o ovom je problemu Hasson pisao Stuartu Pageu, moleći ga da svojem osoblju u Jeruzalemu naredi propisno proučavanje i poznavanje auto-karata.

Najveći problem u odnosima između EU  i PPS-a predstavljaju netočni, nepotpuni ili čak nestali radni nalozi za poslove u Kabulu, u vrijednosti od par milijuna eura. Radi se tu o nalozima koji potvrđuju da je neka zaštitarska tvrtka zaista obavila posao koji je fakturirala, a da bi postali važeći – mora ih supotpisati i EU-dužnosnik na terenu. U ožujku 2010. Albert Hasson ustanovio je da ima više ispostavljenih faktura od broja zaposlenih PPS-ovih zaštitara u Kabulu, te da je to uredna pojava još od samog početka trajanja ugovora. Točnije, radilo se o višku radnih naloga za 8 ljudi, od kojih je svaki vrijedio 16.800 eura mjesečno, a budući je u tom trenutku PPS već punih 18 mjeseci pružao zaštitarske usluge diplomatima EU u Kabulu – konačna cifra isplaćena PPS-u za tu 8-oricu fantoma iznosila je velikih 2.419.200 eura. Unutarnji EU-revizori također su uočili nepravilnosti, upozorivši i na nedostatak standarda i sistematskog izvješćivanja od strane PPS-a. Odgovor iz tvrtke bio je da su Bruxellesu dostupna izvješća i radni nalozi za razdoblje od rujna 2009. do lipnja 2010. godine, da drugih zapisa nema, te da li „Bruxellesu zaista trebaju biti dostupne sve te kopije ili je to samo još jedna u nizu bespredmetnih i skupih vježbi?!“ Sve do kraja trajanja ugovora s PPS-om, koji je istekao prošle godine, EU nije dobila PPS-ovo opravdanje za svih 100 posto izdanih radnih naloga.

Dok se Ashton bavila palestinskim granatama, PPS je vježbao kreativno računovodstvo

Dok je istodobno PPS pokušavao od EEAS-a naplatiti što je više moguće, u Kabulu je na sve moguće načine pokušavao izbjeći plaćanje poreza. Strana veleposlanstva vrlo često svojim zaštitarima dodijele privremeni diplomatski status, budući da diplomati ne plaćaju poreze u zemlji domaćinu. Za tu se uslugu od zaštitarskih tvrtki i njihovih zaposlenika očekuje da ne zloupotrebljavaju takav status. PPS je od šefa EU-delegacije u Kabulu, Vygaudasa Ušackasa, tražio da potpiše sumnjive fakture kojima bi PPS izbjegao plaćanje 32 tisuće eura afganistanskim poreznim vlastima. Sličnu naviku upražnjavali su i u Gazi/Zapadnoj obali. Tamo su „zaboravili“ platiti doprinose za socijalno osiguranje svojih zaštitara, iako im je EEAS, odnosno Europska komisija, uredno dostavljala novac. PPS je objasnio Bruxellesu da se dio lokalnog osoblja – redom Palestinci – „protivi podmirivanju zakonskih obveza jer ne priznaju izraelsku nadležnost nad Istočnim Jeruzalemom“, pa zato doprinosi ni nisu plaćeni. Prema članku 106. Unijinih pravila o javnim natječajima, tvrtka koje počini „ozbiljan profesionalni prekršaj“, ili ako njeno poslovanje nije „u skladu s obvezama vezanim iz plaćanje doprinosa za socijalno osiguranje ili plaćanje poreza“, ili je pak „predmet upravne kazne“ – trebala bi biti isključena iz budućih poslova i javljanja na natječaje, a slijedi joj i plaćanje penala u određenom postotku prema vrijednosti ugovora.

Poslovanje PPS u Kabulu nedavno je bila tema i Odbora za nadzor proračuna Europskog parlamenta. Ustanovljeno je da je zbog tamošnjih sigurnosnih propusta PPS vratio 316.985,80 eura, ali tek na jedvite jade i nakon dugotrajnih pregovora među odvjetnicim obiju strana. Odvjetnički tim EEAS-a zaprijetio je PPS-u da će, u slučaju izbjegavanja plaćanja penala, biti preispitane sve njegove aktivnosti, uključujući i one na Haitiju, Saudijskoj Arabiji i Šri Lanki, sve od 2005. do danas. PPS-ovim aktivnostima u Kabulu i na Zapadnoj obali/Gazi bavio se i OLAF – tijelo EU za borbu protiv prijevara. Njihova je istraga o slučaju Kabul zatvorena 24. siječnja 2013. godine, no i dalje je u tijeku ona povodom ugovora o zaštitarskom poslu na Zapadnoj obali/Gazi. No, bez obzira na to, dok EEAS ne sklopi ugovor s novom zaštitarskom tvrtkom za osiguranje svoje delegacije u Kabulu, PPS i dalje nastavlja s čuvanjem tamošnjeg diplomatskog osoblja. I tako već godinu dana od sklapanja novog, drugog po redu ugovora za Kabul – uz cijenu od 16.800 eura mjesečno po zaštitaru. Neki euro-parlamentarci već upozoravaju na ovakvu nedopustivu praksu, kao i na činjenicu da novi i skraćeni „pregovarački postupak“ kakvom se pribjeglo, zapravo znači manje transparentnosti u poslu vrijednom 50 milijuna eura.

Izgleda da je privatno poduzeće G4S čest izbor za velike državne poslove oko sigurnosti, a s malo kontrole

Britanski Home Office, zadužen za unutarnje poslove, od G4S u početku je tražio da osigura 2000 čuvara, što je trebalo koštati oko 284 milijuna GBP (438,7 milijuna USD). Onda je čitav ugovor promijenjen, tako da su privatnici bili obvezni obučiti 3300 studenata i 2500 volontera, te dati 10 400 čuvara – sada za oko 553 milijuna GBP (854,2 milijuna USD). Za te se čuvare smatralo da će ujedno biti i čitavo osiguranje Olimpijade 2012, da bi do danas broj osoba zaposlenih u osiguranju ove priredbe bio procjenjivan na više od 23 750 ljudi – i to bez uposlene policije (njih oko 12 tisuća), vojske (sada oko 17 tisuća) i sigurnosnih službi. Zato i ne čudi da se govori kako je Home Office teško pogriješio u ocjeni stanja i potreba oko sigurnosti Olimpijade. Sve se to događa usred još jedne burne rasprave – o planovima za privatizaciju pojedinih dijelova UK-policije i outsourcinga određenih policijskih poslova. Pritom mnogi vide G4S kao glavnog pretendenta za preuzimanje dijelova policije, između ostalog i zato što već vode 6 zatvora u Velikoj Britaniji. Osim toga, upavo je to poduzeće u veljači ove godine potpisalo 200 milijuna funti vrijedan desetgodišnji ugovor o dizajniranju, izgradnji i vođenju policijske stanice u Lincolnshire-u, zbog čega će gotovo polovica od tamo postojećih 900 civilnih službenika iz policijske prijeći u privatnu službu.

Ovaj posljednji, olimpijski problem, izašao je na vidjelo posljednjih dana, kada G4S – usprkos tvrdnjama da je sve u redu i po planu – nije uspio osigurati prve veće kvote zaštitara. Budući da vlasti nisu povjerovale da je G4S na putu ispunjenja svojih ugovornih obveza, u zadnji su čas pozvane britanske Oružane snage da spase situaciju – slanjem dodatnih oko 3500 ljudi, koji bi trebali zakrpati rupe u sustavu osiguranja.

Da ne bude zabune, u sustavu osiguranja Olimpijade u Londonu britanska vojska sudjeluje od početka, i to s oko 13 500 ljudi (njih oko 7500 već radi na osiguranju objekata, dok je daljnjih oko 6000 specijalista za spašavanje, protuzračnu obranu i drugo). S ovim posljednjim povećanjem, broj vojnika zaposlenih na osiguranju infrastrukture popeo se na oko 11 tisuća, dok ukupna vojna prisutnost na Olimpijadi prelazi 17 tisuća ljudi. To je praktično oko 10 posto ukupnih oružanih snaga UK i gotovo duplo više ljudi nego što ta zemlja trenutno ima na bojištu u Afganistanu (oko 9500 vojnika).

Početkom svibnja HMS Ocean prošao je Thames Barrier na prilasku sidrištu Greenwich, nedaleko olimpijskih borilišta.

Vojska na ovim Olimpijskim igrama ima veliku ulogu. Njihov je doprinos najbolje vidljiv na rijeci Temzi, gdje je već nekoliko mjeseci nedaleko olimpijskih borilišta usidren HMS Ocean (L12), desantni nosač helikoptera zadužen za blisku obranu prostora Igara – no tu spadaju i nedaleko stacionirano desantno plovilo HMS Bulwark, četiri zrakoplova Typhoon na dežurstvu u bazi RAF-a Northolt u Middlesexu, te helikopteri Puma u Ilfordu. U samom centru Londona postavljeno je oko 18 kilometara ograda pod električnim naponom, raspoređeni su timovi snajperista i navodno 55 timova stražara s vojnim psima, dok su se na šest točaka na visokim zgradama nedaleko sportskih borilišta počele stacionirati posade za lansere protuzračnih raketa.

Dok mnogi stanovnici nisu zadovoljni općom blokadom u kojoj se posljednjih tjedana nalaze dijelovi Londona, upravo je ova posljednja spomenuta mjera osiguranja naišla na najžešće protivljenje Londončana. Nakon što se krajem travnja ove godine po prvi put počelo spominjati protuzračne projektile tipa Starstreak HVM (High Velocity Missile) i Rapier u centru Londona, do početka srpnja postalo je  jasno da vojska misli ozbiljno. Odabrano je 5 lokacija za HVM i još 5 za sustav Rapier, na što su reagirali stanari jedne od tako određenih zgrada HVM sustava – koji su tu mjeru krenuli pobijati i sudskim putem.

Višestruki lanser projektila Starstreak HVM, protiv kakvog su se na svome krovu bunili stanari u Londonu

Nakon sudskoga saslušanja ovog ponedjeljka, 9. srpnja, stanarima sedamnaestkatnog kompleksa Fred Wigg Tower odbijena je žalba – sud, naime, nije našao opravdanom tvrdnju da će njihova zgrada biti pojačano ugrožena terorizmom radi protuzračnih projektila na njenome krovu. Doduše, za pretpostaviti je da stanarima spomenute zgrade ionako više smetaju vojne posade koje će ondje boraviti tjednima, po 24 sata dnevno u smjenama i s raznom opskrbom na položajima, nego nekakvi mogući teroristi, kojima stambene zgrade ionako nisu primarna meta.

Treba spomenuti kako je spomenuto dodatno angažiranje britanske vojske naišlo i na veliko negodovanje u vojnim redovima. Naime, dok najednom iskrsavaju novi poslovi za oružane snage, u tijeku je i novi krug njihova smanjivanja. Za razliku od rezanja iz 2010. godine (kada je proveden Strategic Defence and Security Review – SDSR), ovoga će puta prvenstveno biti pogođena britanska kopnena vojska, koju se navodno odlučilo smanjiti za oko 20 tisuća ljudi (ukida se 17 većih postrojbi, reda pukovnije, bojne i nižih). Uzrok ovih rezova, jednako kao i onih iz 2010. godine, prvenstveno je iznos od 59 milijardi USD – novac potrošen za ratove u Afganistanu i Iraku, koji tada nije bio odgovarajuće prikazan i pokriven u obrambenome proračunu.

Dok im se, s jedne strane, režu radna mjesta, s druge su se pak strane mnogi vojnici našli raspoređeni oko objekata za Olimpijadu – često raspoređeni na poslove fizičke zaštite ili pregleda osobnih stvari beskrajnih mnoštava gostiju, posjetitelja i zaposlenika, a navodno i bez odgovarajućih sanitarnih uvjeta na radnim mjestima. Sve to, u trenutku kad uopće nije jasno kako će za kašnjenje biti kažnjena privatna tvrtka G4S, koja i u svojim inozemnim poslovima ima problema (o čemu smo pisali i na portalu obris.org).

Catherine Ashton, visoka povjerenica EU za vanjsku politiku i sigurnost, i ranije je optuživana za protežiranje Britanaca u EEAS

Nakon par mjeseci dugog skandala, Europska vanjskoposlovna služba (EEAS) ipak je popustila i otkazala 10 milijuna eura vrijedan ugovor s britanskom zaštitarskom tvrtkom G4S o osiguranju svojih Delegacija u Bengaziju i Tripoliju. Kako smo već pisali, G4S u trenutku potpisivanja ugovora s predstavnicima EEAS-a nije imala dozvolu za rad u Libiji, a  nova libijska vlast – Nacionalno prijelazno vijeće – poručila je briselskoj administraciji da je „Libija sad nova, samostalna država“, te da nemaju namjeru izdati radnu dozvolu uz pritisak već potpisanog ugovora. U takvom ozračju neugodne diplomatske svađe EEAS je i otkazala ugovor, jer su predstavnici Nacionalnog prijelaznog vijeća zaista odbili izdati dozvoli za rad tvrtki G4S. U izjavi koju je NPV objavilo u subotu, 26. svibnja, piše da „ova tvrtka (G4S), njene jedinice i uz nju vezane ili s njom udružene tvrtke ni na koji način neće dobiti dozvolu za djelovanje na libijskom teritoriju, a njihovom se osoblju neće izdati viza za dolazak na rad u Libiju“. Osim izmjene teških riječi, skandal je dodatno dobio na težini zbog sumnji da su upravo britanski službenici zaposleni u Europskoj vanjskoposlovnoj službi (kojoj je na čelu opet Britanka Catherine Ashton) omogućili povlašteni postupak britanskom G4S. EUobserver.com neslužbeno saznaje da cijeli slučaj istražuje europski antikorupcijski ured OLAF.

Umjesto G4S, osiguranje EU-delegacija u Bengaziju i Tripoliju od 01. lipnja preuzet će drugoplasirana tvrtka na natječaju, mađarska zaštitarska tvrtka Argus, koja je već ranije radila za EEAS u Libiji, i ima relevantnu dozvolu za rad, izdanu od strane novih libijskih vlasti.

Loš glas iz Iraka privatni su zaštitari donijeli i u Afganistan

Daleko je zanimljivije to da je prije točno tjedan dana, dakle 10. svibnja, EEAS objavila natječaj za poslove privatnih zaštitara za svoju misiju u Afganistanu. Natječajem se traži velika tvrtka s barem 400 zaposlenih, prioritetno s iskustvom u Afganistanu, i s godišnjim prometom od najmanje 20 milijuna eura. Četverogodišnji ugovor s EEAS-om, vrijedan 50 milijuna eura, obuhvaća barem 100 zaštitara, točnije – mobilnih patrolnih timova, s prigodnom opremom i oklopljenim vozilima, od kojih se traži da zaštite osoblje, njihove obitelji, posjetitelje iz sjedišta EEAS-a i drugih institucija EU, te prostorije i imovinu Delegacije EU u Afganistanu. Od kandidata se traži da prilože službene dokumente izdane od mjerodavnih afganistanskih vlasti, s certifikatom za obavljanje zaštitarskih poslova u Afganistanu. Dokumentacija također mora biti usuglašena s Predsjedničkim proglasom 62, koji se odnosi na privatne zaštitarske tvrtke u Afganistanu, a donio ga je aktualni predsjednik Hamid Karzai 2010. godine. Nakon niza skandala, Karzai je donio Proglas 62, kojim se izbacuju sve privatne zaštitarske tvrtke. Naknadno je ublažio Proglas, dozvolivši privatnicima ostanak u slučaju kada osiguravaju strana veleposlanstva.

Uvjetima koje je postavila EEAS odgovara 5 tvrtki – mađarski Argus, kanadski Gardaworld, francuski GEOS i britanske G4S i Page Group. Ova posljednja tvrtka poznata je po tome da zapošljava nepalske Gurke, koji iznimno dobro podnose veću nadmorsku visinu i temperaturne razlike koje vladaju u Afganistanu, a već sada osigurava misiju EU u Kabulu, koja, zajedno s osobljem i njihovim obiteljima trenutno broji 75 ljudi.

EEAS je u travnju bila metom kritika zbog sličnog natječaja za zaštitu svojih Delegacija u Libiji, točnije – u Tripoliju i Bengaziju. Osim osiguranja samih misija, ugovor vrijedan oko 10 milijuna eura uključivao je i dozvolu za uvoz jurišnih pušaka te pištolja kalibra 9mm. Nakon provedenog natječaja, briselska je Vanjskoposlovna služba potpisala ugovor s britanskom tvrtkom G4S, koja nema dozvolu za rad na libijskom teritoriju, izdanu od strane nove libijske vlasti (Nacionalnog prijelaznog vijeća) iako se to u natječaju izričito tražilo. Druga dva kandidata s natječaja u Libiji – kanadski Gardaworld i mađarski Argus, kao i njihovi lokalni partneri – imali su sve potrebne dozvole, kao i već postojeće iskustvo rada u toj zemlji. Gardaworld radi za britanski Foreign office u Tripoliju, kao i za kompanije Repsol, Total i Siemens, dok Argus trenutno osigurava misije EU u Libiji. Međutim, EEAS je zbog G4S ušla u verbalni sukob, tvrdeći da im ne treba dozvola, dok su libijski predstavnici Vijeća tvrdili da im je ona neophodna. Naknadno je EEAS ipak zatražila od vlasti u Tripoliju izdavanje dozvole za G4S, ali im je poručeno da se „zahtjev razmatra, ali nije donesena konačna odluka“. Vremena za to sve je manje, budući da ugovor EEAS-a kaže da G4S treba započeti s poslovima osiguranja 01. lipnja ove godine.