Nije posebna tajna da posljednjih mjeseci nije bilo nikakvih bitnijih diplomatskih pomaka u rješavanju rata u Ukrajini. Usprkos ljetnom posredovanju američkog predsjednika Donalda Trumpa, pregovori su donijeli tek razmjene zarobljenika i tijela poginulih. Nakon eskalacije prijetnji dodatnim američkim sankcijama za sve koji pomažu Vladimiru Putinu i njegovoj agresiji u Ukrajini, dogodio se tek sastanak američkog i ruskog predsjednika na Aljasci 15. kolovoza. Putin je ondje izveo svoju standardnu opsjenu, pa su priče o sankcijama ubrzo utihnule dok je Ruska Federacija neometano nastavila svoju ljetnu ofenzivu, nastojeći postići barem nešto značajnije na ukrajinskim ratištima prije jesenskih kiša i sezone blata. U međuvremenu se nastavila pomoć koju EU i NATO pružaju Ukrajini, dok je sam Trump, pogođen činjenicom da Rusija nastavlja rat unatoč obećanjima, postupno pristao Ukrajini prodavati ozbiljnije oružje za europski novac. Kako se stanje nastavilo zaoštravati, osobito zbog velikih ruskih napada na već načetu ukrajinsku energetsku infrastrukturu pred početak sezone grijanja, ponovno su oživjeli pozivi za pojačanim pritiskom na Rusiju da obustavi rat ili barem obnovi pregovore.

Priče o sankcijama utihnule

Iako se s američke strane više ni ne spominje primirje kao preduvjet za ozbiljne mirovne pregovore, a govor o novim sankcijama je utihnuo, tema se ipak zaoštrila spominjanjem krstarećih raketa Tomahawk kao mogućeg pojačanja ukrajinskom arsenalu za duboke udare po Rusiji. Ubrzo se pokazalo koliko već sama mogućnost takvog oružnog transfera boli službenu Moskvu, a cijela priča eskalirala je početkom ovoga tjedna. Dok su mediji o tome svakodnevno nagađali, a tema se našla i na NATO i EU dnevnom redu, situacija je počela kipjeti prema kraju tjedna, za kada je bio najavljen novi posjet ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog Washingtonu i Donaldu Trumpu u Bijeloj kući.

Samo dan prije posjeta od kojeg se očekivala odluka o raketama Tomahawk za Ukrajinu, u četvrtak 16. listopada, na ruski je zahtjev zazvonio telefon u Bijeloj kući. Trump je tada razgovarao s Vladimirom Putinom gotovo dva i pol sata. Iako su obje strane razgovor službeno opisale kao ‘dobar i produktivan‘, uskoro su u javnost procurili i neki dodatni detalji. Kao prvo, taštog Donalda Trumpa posebno su razveselile ruske pohvale za sklapanje ‘mira na Bliskom istoku‘, iako se ondje radi tek o dogovoru o prvoj fazi mirovnog procesa čija je sudbina vrlo neizvjesna. Baš kao i na Aljasci, sve ozbiljne teme završile su pod velom mogućeg procvata rusko-američkih trgovinskih odnosa, čim Trump i Putin ‘dogovore mir u Ukrajini‘. Iz Moskve se pritom prenosila zabrinutost zbog mogućeg slanja raketa Tomahawk, što se predstavljalo kao glavna prijetnja budućem miru.

Trump je pritom ponovno pristao i na osobni bilateralni sastanak s Putinom, ovaj put ne na Aljasci, već u Mađarskoj. U idućim danima trebali bi se uključiti visoki dužnosnici SAD-a i Rusije kako bi pripremili taj susret, dok je mađarski premijer Viktor Orban odmah objavio kako je spreman biti domaćin u Budimpešti. Iako točan datum sastanka još nije poznat, očekuje se da bi se mogao održati u iduća dva tjedna. Time je Orban dodatno ojačao svoju međunarodnu poziciju, postavši svojevrsni ‘mirotvorac‘ i posrednik, dok je Europska unija time dobila još jedan diplomatski udarac – jer nije pozvana za stol u Budimpešti. Ostaje i pitanje koje će zemlje EU dopustiti prelet ruskog predsjedničkog zrakoplova Iljušin Il-96 preko svog zračnog prostora. Ujedno je time oslabljen legitimitet Međunarodnog kaznenog suda, koji je još u ožujku 2023. izdao uhidbeni nalog za Putina.

Zelenskom ‘odlično stoji odijelo‘

Novi okvir time je postavljen i za razgovore Volodimira Zelenskog u Washingtonu, zakazane za petak 17. listopada. Rakete Tomahawk više očito nisu bile na dnevnom redu. Trump je bio oduševljen mogućnošću da si pripiše još jedno ‘okončanje rata‘, dok su Ukrajinci mogli tek pristojno šutjeti i glumiti zadovoljstvo. Zelenski se jučer, prema planu, pojavio u Bijeloj kući i odmah se komentiralo kako ‘u odijelu izgleda odlično‘. Neki su primijetili neobičan sastav ukrajinske delegacije, bez ministara obrane i vanjskih poslova, ali s ključnim ljudima iz Predsjedničkog ureda. Drugima je u oči upala kravata američkog ministra obrane Petea Hegsetha, u bojama ruske trobojnice. Nakon niza novinarskih pitanja i Trumpovih ispada prema domaćim političkim protivnicima, uslijedio je zatvoreni dio sastanka – navodno napet i ne pretjerano produktivan. Cijeli susret, uključujući javni i zatvoreni dio, trajao je kraće od Trumpova telefonskog razgovora s Putinom dan ranije.

Zelenski je, međutim, dobro naučio lekciju: zahvaljivao je Sjedinjenim Državama na pomoći i hvalio Trumpa, uz tek diskretne napomene da Putinu ne vjeruje, ali da je spreman na sve oblike pregovora. U zatvorenom dijelu, Ukrajinci su navodno predstavili američkoj strani analizu slabih točaka ruske vojne ekonomije i predložili mjere za njihovo dodatno pritiskanje, uz ponudu skladištenja američkog plina za europsko tržište. Nakon toga, Zelenski se uključio i u zajednički poziv s europskim i NATO saveznicima iz ‘Koalicije voljnih‘ (Ursula von der Leyen, Antonio Costa, Alexander Stubb, Giorgia Meloni, Jonas Gahr Støre, Keir Starmer, Donald Tusk i Mark Rutte). Ovoga puta, međutim, nisu svi bili dostupni da pruže izravnu potporu ili pomognu ‘obnovi‘ Trumpova zapadnog usmjerenja nakon ruskog telefonskog tretmana. Zanimljiviji su ipak bili odgovori ukrajinskog predsjednika na novinarska pitanja nakon sastanka. Zelenski je jasno poručio da Ukrajina i dalje inzistira na primirju kao preduvjetu bilo kakvog ozbiljnog mirovnog procesa.

Trumpovo viđenje stvari

Pitanje razmjene teritorija, naglasio je Zelenski, neće doći na dnevni red prije uspostave primirja i ozbiljnih pregovora, bez obzira na ruske zahtjeve. Ukrajina, pritom, traži i čvrste sigurnosne garancije SAD-a, jedine velike zapadne sile koja još održava aktivni dijalog s Moskvom. Dok Trump cijelu stvar vidi kao problem ‘zle krvi‘ između dvojice vođa koji se ‘ne vole‘, Zelenski je novinarima mirno odgovorio kako je teško imati dobre odnose s nekim tko želi pobiti sve Ukrajince. Ukrajina pritom inzistira na dodatnom protuzračnom naoružanju, jer ruski zračni napadi gotovo svake noći pogađaju energetske, prometne i industrijske objekte diljem zemlje. Kao protuuslugu, otvorena je i mogućnost prijenosa ukrajinske tehnologije bespilotnih letjelica, iako ostaje za vidjeti koliko je to zaista zanimljivo SAD-u. Na pitanje o dodatnim zapadnim oružjima za duboke udare po Rusiji, Zelenski nije želio komentirati, u dogovoru s Washingtonom koji ‘ne želi eskalaciju‘. Tema Tomahawka ostala je otvorena, ali odgođena za neke buduće razgovore, baš kao i pitanje novih sankcija prema Rusiji i njezinim partnerima. Zelenski se opisao ne kao optimist, nego kao ‘realist‘. Ipak, pažljivo je izbjegao govoriti o mogućim nesuglasicama među SAD-om, Ukrajinom i saveznicima, svjestan koliko je jedinstvo Zapada ključno za nastavak pomoći i održavanje zajedničke politike.

Na kraju je potvrdio da je u Washingtonu bio obaviješten o razgovoru Trumpa i Putina te da njihov planirani sastanak u Budimpešti agresorima daje nekoliko tjedana diplomatskog predaha, dovoljno da nastave rat pod prividom ‘mirovnih inicijativa‘. Iako Zelenski nije odgovorio je li i sam pozvan u Budimpeštu, jasno je da Putin ondje želi svjetla reflektora samo za sebe i svoje saveznike. Svaki mogući susret sa Zelenskim ostaje tek hipotetska tema kojom barata isključivo Donald Trump, ulogom ‘predsjednika-posrednika‘ koji se samopromovira. Do tada ostaju samo njegove objave na društvenim mrežama, one u kojima savjetuje zaraćenim stranama da ‘obje proglase pobjedu, a povijest će odlučiti‘. U Kijevu, međutim, prevladava strah da bi bez čvrstih sigurnosnih garancija to bilo tek privremeno zatišje, dok se Putin ne vrati s novim valom agresije i obnovljenim zalihama nakon olakšavanja međunarodnih sankcija..

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 18. listopada 2025. pod nazivom “Trumpu je ovo sukob ‘zle krvi‘ dvojice predsjednika, a odgovor Zelenskog ući će u povijest” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/trump-putin-sastanak-budimpesta-ukrajina-diplomacija-15633825

Nakon sastanka Donalda Trumpa i Vladimira Putina u vojnoj bazi na Aljasci, u petak 15. kolovoza, i Ukrajina i njeni europski saveznici teško su mogli biti zadovoljni rezultatima. Ne samo da je Trump pružio Putinu priliku da zaboravi međunarodne tjeralice i domaće ekonomske te ratne probleme, pa je predsjedniku Ruske Federacije priuštio oduševljeni doček na crvenom tepihu uz prelet vojnih aviona – nego je ujedno iznevjerio i dobar dio prethodnih dogovora s brojnim saveznicima Sjedinjenih Američkih Država. Naime, samo dva dana ranije, u srijedu 13. kolovoza na nizu koordinacijskih sastanaka, zajednički je bilo formulirano 5 osnovnih točaka za predstojeći sastanak s ratobornim ruskim despotom.

Kao prvo, usuglašeno je da o Ukrajini treba razgovarati s Ukrajinom – što je odmah palo u vodu, budući je Ukrajina i njeno prekrajanje itekako bilo tema ovog bilateralnog američko-ruskog sastanka. Kao drugo, bilo je usuglašeno i da Rusija ne bi trebala imati faktični veto na članstvo Ukrajine u NATO savezu – koje je, doduše, za Trumpa gotovo jednako neprihvatljivo kao i za Putina. Kao treće, usuglašeno je bilo i da treba pojačati sankcije prema Rusiji ako ona ne pristane na prekid vatre kao preduvjet daljnjih pregovora – što je također potpuno nestalo s dnevnoga reda, budući da ne odgovara Putinu čije su snage u ofenzivi širom bojišnice u Ukrajini, dok se izgleda i samom Trumpu uspjelo objasniti da je nesigurno primirje (praćeno razmjenom zarobljenika i oslobađanjem otete djece) bitno lošije od mirovnog sporazuma, kad god da se on jednom sklopi. Za razliku od toga, barem se naizgled činilo da je ostala na snazi četvrta usuglašena ideja da bi Ukrajini ipak trebalo pružiti neku vrstu sigurnosnih jamstava u kojima bi sudjelovale i Sjedinjene Države. Kao peto, također je ostala na snazi i ideja da bi trebalo raditi na budućem trilateralnom sastanku Putina, Zelenskog i Trumpa.

No ishod čitavog summita SAD-Rusija bio je tako temeljito u skladu sa željama i potrebama ruskog diktatora da su saveznici SAD-a smatrali nužnim o budućnosti Ukrajine ponovno pokušati razgovarati s Donaldom Trumpom prije nego on odvede Volodimira Zelenskog na budući sastanak s Putinom i ondje ruskom agresoru pomogne postići sve njegove teritorijalne, političke i ratne želje. Zato nije čudilo da se u samo dva dana dogovorio hitan sastanak Volodimira Zelenskog u Washingtonu, gdje bi ukrajinskog predsjednika na sastanak u Bijeloj kući pratila i čitava probrana elita europske politike (pa makar čelnici morali i hitno prekidati svoje ljetne odmore). Pri tome, dodatne konzultacije održane su i putem još jednog virtualnog sastanka tzv. „Koalicije voljnih“ 17. kolovoza (na kojem je opet sudjelovao i hrvatski premijer Plenković usprkos – čini se – izostanku koordiniranja s predsjednikom Milanovićem).

Sigurnosne garancije

Ponedjeljak 18. kolovoza započeo je pristizanjem u Washington Volodimira Zelenskog, praćenog predsjednicom Europske komisije Ursulom von der Leyen, glavnim tajnikom NATO saveza Markom Rutteom, predsjednicima Francuske i Finske, Emmanuelom Macronom i Alexanderom Stubbom, premijerima Velike Britanije i Italije, Keirom Starmerom i Giorgiom Meloni, te njemačkim kancelarom Friedrichom Merzom. Oni su prije susreta s američkim domaćinom održali još jedan pripremni sastanak u tamošnjem ukrajinskom veleposlanstvu, na koji Macron nije stigao radi kasnog dolaska u SAD. Nakon toga, počelo je i njihovo okupljanje u Bijeloj kući, gdje su svi pristigli iza 13 sati po lokalnom vremenu. Ideja je bila obaviti razgovore pa da se onda Trump čuje i s Putinom, da bi u hodu ispalo da su njih dvojica „indirektno“ komunicirali već i ranije tijekom dana.

Napomenimo da je to ujedno bio i prvi dolazak Volodimira Zelenskog u Bijelu kuću od onog tragičnog skupa 28. veljače ove godine – kada se ukrajinski predsjednik našao pod koordiniranim vrijeđanjima odabranih novinara (po pitanju izostanka odijela), američkog potpredsjednika JD Vancea (po pitanju zahvaljivanja za dotadašnju pomoć) i samog Donalda Trumpa (koji mu je objašnjavao da nema što pričati, nego samo pristati na ponuđene ideje). Za razliku od tog skupa, koji je završio bitno prije plana – ovog je ponedjeljka Zelenski očito naučio lekciju. Za početak, pojavio se u odijelu te čak posramio istog onog novinara koji ga je prije pola godine zbog toga prozivao, da bi zatim razgovor započeo obligatnim zahvalama domaćinu – dok se kooperativnost Donalda Trumpa izgleda osigurala kako laskanjem tako i planiranjem glavnine skupa u zatvorenom krugu odanih europskih saveznika nakon medijskog spektakla koji je oko 13:20 po lokalnom vremenu krenuo u Ovalnome uredu Bijele Kuće. S američke strane sjedili su Donald Trump, JD Vance, Marco Rubio i Steve Witkoff (a stajali su još ministri Hegseth i Bessent, posrednik Kellogg i Susan Wiles) – da bi im nasuprot sjeli Volodimir Zelenski, Andrij Jermak, Rustem Umerov i Serhij Kislica (a stajali su još i Pavlo Palisa i Oksana Markarova).

Nakon kratkog uvoda, Volodimir Zelenski je Donaldu Trumpu uručio pismo svoje supruge Olene za Melaniju Trump (radi njenog pisma Putinu, povodom pitanja otete ukrajinske djece) – da bi se gotovo odmah krenulo na dvadesetak minuta novinarskih pitanja. Dok je Zelenski izbjegao pitanje spremnosti na prekrajanje karata i granica, Trump je odbio definirati stranu koja je pokrenula „Joe Bidenov rat“, a nije ulazio ni u pitanje nastavka slanja pomoći za Ukrajinu ili ruske motive („prethodna pitanja“) za nastavak borbi. No, naznačio je spremnost SAD-a da radi s obje strane i pruži određene sigurnosne garancije saveznicima i Ukrajini. Ipak, Trumpa je iznenadila činjenica da Ukrajina zbog ustavnih razloga tijekom rata ne može ići na izbore – što mu se onda učinilo i općenito zanimljivim rješenjem za dugotrajni ostanak na vlasti. Naravno, na meti Donalda Trumpa su se našli i mediji te politički protivnici, uz spomen bivših izbora, stanja sigurnosti u Washingtonu i izborne prakse u samim SAD.

Ipak, nije bilo ni govora o novim sankcijama za Rusiju, iako se Trump opet pohvalio zaustavljanjem nekakvih 6 ratova (valjda između Izraela i Irana, DR Kongo i Ruande, Kambodže i Tajlanda, Indije i Pakistana, Srbije i Kosova te Egipta i Etiopije – zaboravljajući tu navesti i onaj između Armenije i Azerbajdžana) – čime još jednom igra na dobivanje Nobelove nagrade za mir, o čemu se navodno Trump i direktno raspitivao tijekom nedavnih razgovora o carinama s norveškim ministrom financija Stoltenbergom. Dobitnici te nagrade, koju su do sada dobila 4 predsjednika SAD, trebali bi biti objavljeni 10. listopada ove godine – pa će barem do tada zasigurno trajati i „mirovna ofenziva“ Donalda Trumpa, koji se za sada hvali rješavanjem barem po jednog rata mjesečno, iako mu za sada izmiče mir u Ukrajini („za kojeg je mislio da će biti najjednostavniji“). Uglavnom, u situaciji kada on tako lako zaustavlja ratove – po ruskom principu se Trumpu primirja najednom više ne čine nužnima, iako je primirje u Ukrajini bilo možda i osnovni element dogovora sa saveznicima pred susret s Putinom. Uz to, ponovivši lažne brojeve o preko 300 milijardi USD američke pomoći za Ukrajinu – Trump se pohvalio da će se oružje ubuduće prodavati Ukrajini.

Otvaranje sastanka

Nakon toga krenuli su susreti s ostatkom gostiju iz Europe uz zajedničko slikanje oko 14:10 po lokalnom vremenu – da bi oko 14:50 počeo i zakazani javni dio njihovih razgovora u dvorani East Room (do otprilike 15:20 po lokalnome vremenu). Dok je Trump otvorio sastanak i predstavio sudionike, njegov je naglasak opet bio na „zaustavljanju ubijanja“ i budućim sastancima s Putinom, a ne na primirju i onda pravednom miru – opravdavajući time tezu britanskog BBC-a da Rusi doduše nisu bili prisutni na današnjim sastancima, ali su njihovi stavovi bili dobro predstavljeni na Aljasci indoktriniranim domaćinima (gdje je Trump ponavljao i da je ovo još zadnji rat koji mu je preostao za rješavanje).

Zelenski je zato opet pozvao na sigurnosna jamstva za Ukrajinu, uz SAD i druge partnere, te pitanje razmjene zarobljenika i povratka otete ukrajinske djece, dok bi teritorijalna pitanja bila ostavljena za daljnje razgovore među državnim vođama i posrednicima. Mark Rutte pozdravio je otvaranje dijaloga s Putinom radi zaustavljanja rata, hvaleći Trumpa i njegov pristanak na sudjelovanje u sigurnosnim jamstvima za Ukrajinu. Zatim je i Ursula von der Leyen uz pohvale Trumpu pozvala na mir i povratak otete djece, uz zahvale za namjeru uspostave sigurnosnih jamstava „u stilu“ NATO članka 5. Friedrich Merz također je pozdravio otvaranje pregovora, ali i pozvao na uspostavu primirja, bez kojeg ne vidi smisao daljnjih susreta i pregovora – na što je Trump ponovio da je uspostavljao mir širom svijeta i mimo primirja koje je prihvaćao do petka 15. kolovoza na Aljasci. Talijanska premijerka pohvalila je i Trumpa i Starlink, uz napomene da se do mira treba doći jedinstveno među saveznicima, pohvalivši se i idejom bitnih sigurnosnih jamstava prema talijanskom prijedlogu (u stilu NATO članka 5) – na što se nadovezao i Macron, pozivajući na trajni i čvrsti mir, gdje pregovori ne bi trebali biti trilateralni nego kvadrilateralni, uz sudjelovanje i Europe čija je sigurnost također u pitanju. Pozvao je i na jačanje ukrajinskih Oružanih snaga te nalaženje mjesta za djelovanje „Koalicije voljnih“ – što je sve potvrdio i Keir Starmer.

Dva problema

U svemu tome ostala su zapravo otvorena dva velika problema. Prvi je pitanje prekrajanja granica temeljem vojnih uspjeha oružane agresije – gdje Ruska Federacija sada drži 99 posto regije Lugansk, 76 posto regije Donjeck, po 73 posto regija Zaporižje i Herson, 4 posto regije Harkiv, 1 posto regije Sumi i manje od toga regije Dnjepropetrovsk. Pri tome, kako izgleda, ruski je prijedlog da Ukrajina prepusti i svoje dijelove regija Lugansk i Donjeck u zamjenu za male okupirane dijelove regija Harkiv, Sumi i Dnjepropetrovsk, te zamrzavanje fronte u Hersonu i Zaporižju (dobivši otprilike 400 kvadratnih kilometara Ukrajine u zamjenu za gotovo 7.000 kvadratnih kilometara Ukrajine koju kontrolira – i gdje se nalazi niz obrambenih građevina, baš kako je to bilo i u Sudetima, predanima Njemačkoj krajem rujna 1938. godine).

S druge strane, ostalo je jednako nejasno i kakva bi to mogla biti sigurnosna jamstva „u stilu NATO članka 5“ – koja bi garantirale SAD i koje druge velike države. Naime, Ukrajina itekako ima iskustva s papirnatim jamstvima koja potpišu predstavnici Ruske Federacije (baš kao u slučaju Budimpeštanskog memoranduma iz prosinca 1994. godine) – što je baš bio i razlog ukrajinskog izričitog inzistiranja na NATO članstvu, umjesto nekakvih političkih eksperimenata bez jasne strukture ili nedvojbene snage – na koje Ruska Federacija izgleda ipak nije ni spremna pristati. Poseban je tu problem i činjenica da se od Donalda Trumpa uz naznake nekakvog američkog sudjelovanja ipak čulo i o naglasku na europske snage i resurse – dok je službena Moskva baš tijekom ovih razgovora u Washingtonom izašla sa stavom da kategorično odbacuje „bilo kakve scenarije koji predviđaju pojavu vojnog kontingenta u Ukrajini, uz sudjelovanje zemalja NATO-a“. U ruskim se medijima već navečer čulo da je Zelenski navodno rezolutno odbio prekrajanje granice i zamrzavanje sukoba na postojećim linijama, kao i to da je navodno zatražio da Rusija plati Ukrajini odštetu od najmanje 300 milijardi USD.

Nije jasno koliko je tih neslaganja (i da li uopće) zapravo bilo riješeno u idućih gotovo dva sata razgovora – tijekom kojih je oko 40 minuta otpalo i na ranije najavljeni, još jedan telefonski razgovor Trumpa s Putinom. Nakon toga, razgovori su oko 17:30 po lokalnom vremenu bili nastavljeni u Ovalnom uredu, ali u formatu „političkih vođa“ – gdje vjerojatno sabrani Europljani nisu željeli stvar završiti situacijom da se Trump čuje s Putinom – budući da se učestalo vidi da kod američkog predsjednika na kraju ipak prevladaju stavovi onoga s kojim zadnje razgovara. Jednako tako nije jasna ni točnost medijskih navoda da se ondje razgovaralo o mogućnosti da Ukrajina europskim novcima kupi oko 100 milijardi USD američkog oružja – što bi trebalo biti svojevrsnim „mamcem“ za američka sigurnosna jamstva, jednako kao i potencijalna zajednička američko-ukrajinska proizvodnja dronova, navodno vrijedna oko 50 milijardi USD. Ako to sve ipak prođe dobro, sastanak Zelenskog s Putinom i Trumpom mogao bi se dogoditi tijekom iduća dva tjedna, dok će tijekom utorka 19. kolovoza čitava ova tematika biti skupno pretresana i na virtualnom sastanku EU država, kojeg je već unaprijed sazvao Antonio Costa, predsjednik Europskoga vijeća.

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 19. kolovoza 2025. pod nazivom “Znakovito što se u medijima po Rusiji čulo nakon sastanka u Bijeloj kući. I što se dogodilo nakon Trumpova telefonskog razgovora s Putinom!” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/znakovito-sto-se-u-medijima-po-rusiji-culo-navecer-nakon-sastanka-u-bijeloj-kuci-i-sto-se-dogodilo-nakon-trumpova-telefonskog-razgovora-s-putinom-15614114

Nakon mnogo očekivanja, u samo par sati 15. kolovoza započeo je i završio sastanak Donalda Trumpa i Vladimira Putina na Aljasci, njihov prvi osobni susret od kraja lipnja 2019. u Japanu. Naravno, u međuvremenu su ova dvojica održala veliki niz telefonskih sastanaka – kako prije ponovnog dolaska Trumpa na vlast u SAD krajem veljače ove godine, tako i kasnije u svojstvu dvojice predsjednika – tako da si oni baš i nisu stranci. Ipak, kako za sada izgleda, na prostoru američke baze Elmendorf-Richardson, koju na sjeveru grada Anchorage dijele američko Ratno zrakoplovstvo i Kopnene snage – skoro je sve krenulo mimo programa. Kao prvo, početak čitavog programa zakazanog za 11 sati po lokalnom vremenu malo je kasnio dok se usklađivalo položaje aviona i razmatalo crvene tepihe. Nakon toga, Trump je na prigodnom mjestu dočekao Putina, ali mu je pljeskao u dolasku – što su mnogi kritizirali, spominjući odmah da je Rus veseo u svom dolasku na tlo SAD-a, dok bi u mnogim drugim državama imao problema radi aktivne tjeralice Međunarodnog kaznenog suda od 17. ožujka 2023. godine.

Tri-na-tri

Nakon postrojavanja svečane garde i preleta borbenih aviona, dva predsjednika su istim automobilom krenuli na predviđene razgovore. No, već je tu došlo i do prvih bitnijih promjena planova – umjesto razgovora „jedan-na-jedan“ uz prevoditelje (dakle, mimo službenog vođenja bilježaka), razgovori su presloženi u format „tri-na-tri“. Uz Putina su tako sudjelovali Sergej Lavrov kao ministar vanjskih poslova i Jurij Ušakov kao predsjednički savjetnik za vanjsku politiku, dok su Trumpa pratili Marco Rubio, ministar vanjskih poslova SAD i Steve Witkoff, predsjednikov prijatelj, trgovac nekretninama i zadnjih mjeseci najednom veliki vanjskopolitički posrednik. Umjesto da taj sastanak bude tek uvod u radni ručak dva tima po pet ljudi – ovaj se prvi krug razgovora odužio na oko dva i pol sata, pa je radni ručak završio otkazan u hodu, baš kao i pregovori u širem krugu koje ga je trebalo pratiti – tako da čitav skup nije potrajao 7 do 8 sati kako se prvotno najavljivalo iz Moskve, ali ni realnijih 3 do 4 sata kako se kasnije nagađalo. Uglavnom, na programu je ostala samo još najavljena završna konferencija za medije, koja je započela oko 15 sati po lokalnom vremenu.

Ni tu skoro ništa nije bilo po najavama – oba su predsjednika dala izjave, a umjesto domaćina započeo je govoriti Putin, u pokroviteljskom tonu i gotovo tri puta duže od Donalda Trumpa. Od ukupno oko 12 minuta trajanja press-konferencije, Putin je u svojih gotovo 9 minuta održao pripremljen govor poprilične kompleksnosti, na što je odgovor Donalda Trumpa u otprilike 3 minute izgledao više spontano. Posebno se to vidjelo na spominjanju povijesti – gdje se Putin pozvao na rusku povijest same Aljaske, a onda spomenuo i zajedničke napore u Drugom svjetskom ratu (protiv nacista, kako Rusi danas često karakteriziraju Ukrajince), za Trumpa se povijest uvelike svela na ponavljanje priča o ruskom utjecaju na predsjedničke izbore 2016. godine kao domaćoj političkoj podvali (što po njemu dobro znaju i on sam i Putin).

“Trump razumije interese Rusije”

No, dok se Putin trudio „konflikt u Ukrajini“ i „situaciju oko Ukrajine“ uklopiti u šire teme suradnje SAD i Rusije (ekonomske, tehnološke, prometne), nije propustio spomenuti ni da se tu radi o „dva bratska naroda“ koji imaju „zajedničke korijene“ i čije je neslaganje „tragično“ – ali se ne može riješiti bez uzimanja u obzir raznih „prethodnih pitanja“, što je za Rusiju već duže tek kodno ime za sve zahtjeve koje se iznosi prema Ukrajini, njenom teritoriju, jeziku i kulturi. Posebnu je poruku Putin poslao i Europi – koja bi po njemu trebala biti „konstruktivna“, a ne „podmetati nogu“ ili nekim zakulisnim radnjama te provokacijama „pokušati torpedirati“ zapravo potpuno nejasan „napredak“ u razgovorima SAD i Rusije. Zaključno, Putin je nahvalio Trumpa kao osobu koja „razumije da Rusija im svoje nacionalne interese i da ovi razgovori mogu biti polazište ne samo za rješavanje ukrajinskog pitanja, već nam mogu donijeti povratak poslovnih i pragmatičnih odnosa“ između Ruske Federacije i Sjedinjenih Država. Sve je to začinio i citiranjem samog Donalda Trumpa – potvrđujući njegovu često izrečenu tezu da rata u Ukrajini uopće ne bi ni bilo da je 2022. baš Donald Trump bio predsjednikom SAD (makar to mnogi doživljavaju istinom i radi Trumpovog jasno izraženog podilaženja Putinu te ruskim interesima).

Na sve izneseno američki je predsjednik odgovorio vrlo kratko, spominjući razne teme razgovora, brojna slaganja ali i neka nadalje otvorena pitanja, bez ikakvog ulaska u detalje ili ne daj Bože ikakvog objašnjavanja. Obraćajući se Putinu s „Vladimire“, Trump je naglasio kako uskoro treba razgovarati s NATO članicama i Volodimirom Zelenskim (na kojem je teret odgovora na što god da se na Aljasci usuglasilo) – i da će se razgovori očigledno nastaviti. Na upadicu Vladimira Putina „Sljedeći put u Moskvi“, Trump je na kraju i za to ostavio otvorena vrata. Dakle, ovaj skup ne da je išta riješio – već je najednom ispao tek uvodom u daljnje sastanke i moguća dodatna diplomatska navlačenja. Ono što je nakon toga kompletno otpalo bila su ikakva pitanja novinara – tako da sve zapravo i nije više bila konferencija za medije nego samo davanje dvije političke izjave. To se također tumačilo određenim uspjehom za Putina, koji kontakte s medijima prakticira samo u kazališno kontroliranom stilu, dok Trump inače redovito uživa u pitanjima na koja obično odgovara živopisno i tek donekle vezano za temu. Uskoro se čulo i da Putin, baš kao i Donald Trump, žurno odlazi s Aljaske, praktično sve u manje od pet sati po njihovu dolasku na sastanak.

Uglavnom, kada se sve sažme – treba zaključiti da ovaj summit Rusija-SAD nije prošao kao slični skupovi bilo kojeg drugog predsjednika SAD, ali je u svom ograničenom formatu za Donalda Trumpa možda ipak bio bolji od onog održanog 16. srpnja u Finskoj (gdje se Trumpa opisivalo kao potpuno i apsolutno podređenog Putinu). Ipak, dok tu još treba vidjeti makar naznake konkretnih razgovora, već sada je jasno da NATO partneri, EU-države i Ukrajina teško mogu biti zadovoljni tijekom skupa. Ne samo da nema ni traga konkretnom primirju u Ukrajini, niti ikakvim dodatnim sankcijama bilo za Rusiju ili njene partnere na svjetskim tržištima – već je Putinu pružena i prilika da pod svjetlima međunarodnih medija izigrava svjetskog državnika bez ikakvih problema, uz mogućnost da uskoro i sam Trump osvane u Moskvi (mimo nastavljenog rata koji Rusija aktualno vodi protiv saveznika i NATO i EU, a možda i samih SAD). Uz to, nakon što je Donald Trump početkom srpnja imao određen preokret u odnosu prema Ukrajini, te je po velikim zračnim napadima obećao ponovno slanje „defanzivne vojne pomoći“ – Putin je opet uspio kupiti vrijeme za svoj rat u Ukrajini.

Sjetimo se da je umjesto uvođenja dodatnih sankcija prema Rusiji i kupcima njihovih energenata, 14. srpnja Rusima samo bio postavljen rok od 50 dana da pristanu na primirje. Taj se rok onda 28. srpnja naglo skratilo na samo još 10 do 12 dana – što je nakon burnih medijskih iščekivanja ipak u tišini skoro pa prošlo kada je u popodnevnim satima petka 8. kolovoza umjesto sankcija ili ikakvih drugih mjera Trump na društvenim mrežama najavio svoj osobni sastanak s Putinom za 15. kolovoza (da bi se tek 9. kolovoza objavilo Aljasku kao lokaciju sastanka, a onda 12. kolovoza preciznije i sam grad Anchorage, odnosno tamošnju vojnu bazu).

Putinovo ‘kupljeno vrijeme‘

Budući se u srpnju moglo čuti da tadašnji tekući pregovori otklanjaju ikakve dodatne američke sankcije za Rusiju barem do kolovoza, ne čudi ni stav Donalda Trumpa da tijekom ovog mjeseca za to nije bilo smisla barem do ovog osobnog sastanka, a onda neće biti drugačije ni idućih tjedana – do nekakvog skorog sastanka Zelenskog i Putina, ili Trumpa i Putina, ili koga već do kraja kolovoza i početkom rujna. Naravno, sva ta odgađanja ikakvog zaoštravanja kaznenih mjera s američke strane zapravo su samo dodatni mali vanjskopolitički uspjesi za Vadimira Putina, koji iz dana u dan žestoko napada po Ukrajini – a ovime dobiva i dodatne tjedne vremena za neometani nastavak svog tamošnjeg ratovanja i razaranja civilne infrastrukture širom države. Za razliku od svega toga, Ukrajina je i dalje ostala mimo pregovaračkoga stola (makar Trump od nje očekuje prihvaćanje nečega što još nije obznanjeno), baš kao i Europa – koja bi, po riječima Donalda Trumpa u kasnijem intervjuu za Fox News, također „morala biti malo uključena“ u provedbu nečeg što se bez nje možda dogovorilo između SAD i Rusije, u popodnevnim satima petka 15. kolovoza na ledenoj Aljasci. Ukratko – ništa od primirja ili dodatnih sankcija za Rusiju, a rat u Ukrajini se nastavlja svakodnevnom žestinom do daljnjega.

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 16. kolovoza 2025. pod nazivom “Putin je uzeo ono po što je došao na Aljasku. Skrećem pozornost i na Trumpov ‘detalj o Europi‘ u TV intervjuu nakon sastanka” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/putin-je-uzeo-ono-po-sto-je-dosao-na-aljasku-skrecem-pozornost-i-na-trumpov-detalj-o-europi-u-tv-intervjuu-nakon-sastanka-15613349