Na samom kraju studenog 2021. Ministarstvo obrane objavilo je interni oglas za dužnost vojnog predstavnika RH u NATO-savezu, što je jedno od najprestižnijih mjesta u vojnoj diplomaciji. Dotadašnjem predstavniku, kontraadmiralu Predragu Stipanoviću, mandat je bio pri kraju, a iako je interni oglas bio raspisan već prilično kasno – predviđao je da Stipanovićev nasljednik stupi na dužnost već u siječnju ove godine. To je mjesto rezervirano za najviše časnike, pa nije čudilo da se po kuloarima pričalo da će u Bruxelles otići jedan od visokorangiranih časnika iz Glavnog stožera, dok bi kontraadmiral Stipanović zauzeo ili to mjesto u GS, ili bi pak bio novi zapovjednik Hrvatskog vojnog učilišta. No do danas se ništa nije dogodilo, i to zahvaljujući općoj blokadi u obrambenom resoru nastaloj zbog sukoba između ministra obrane i vrhovnog zapovjednika OS RH, blokadi koja se sada prelila i na Vladu RH.

Naime, upravo je to pitanje imenovanja novog hrvatskog vojnog predstavnika pri NATO savezu jučer otvorio predsjednik Zoran Milanović, kojeg po novome kompletna hrvatska Vlada potpuno i apsolutno bojkotira. Odgovarajući na pitanje kako neke stvari – poput sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost – ipak zahtijevaju da za isti stol sjednu Predsjednik Republike i oni dijelovi Vlade koji su u sastavu spomenutog Vijeća, Milanović je rekao:

Predsjednik Milanović na prisezi 34. naraštaja ročnika (Photo: UPRH/A.M.Katić)

„Sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost se moraju sazivati jednom godišnje, kad moramo donositi Smjernice. Plenković ih je sazvao, zbog… htio je sazvati, na prepad, zato što je Rusija napala Ukrajinu. To, samo po sebi, nije razlog za sazivanje sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost, jer to Hrvatsku direktno ne ugrožava. Ukrajina nije članica NATO-a. Sutra može biti bilo šta. Dakle, i to sam javno objasnio. To nije nikakva osobna… mislim, ono… osobni kapric ili przničenje. Tako ćemo funkcionirati.

Ali, recimo, interesantno da već četiri mjeseca… u toj teškoj, i za Hrvatskoj… za Hrvatsku beskrajno opasnoj situaciji, u kojoj je u Hrvatsku došlo valjda stotine tisuća ukrajinskih izbjeglica… kao u Poljsku, recimo… da Hrvatska nema ambasadora u NATO-u. Pardon, krivo sam rekao. Vojnog predstavnika. Dakle, to je rang generala. To je bio kontraadmiral Predrag Stipanović, koji je nakon četiri godine se morao vratit u Zagreb. Ova ništarije od ministra, polupismena, ga nije htjela nigdje rasporedit – htio ga je „spičit“ u penziju. Dakle, jednog od najperspektivnijih hrvatskih časnika… a onda sam, u dogovoru sa načelnikom Glavnog stožera, u stvari, otvorio u svom uredu mjesto pročelnika Vojnog kabineta, da čovjek ne bude opet, na huljski način… dakle, udbaški, potjeran u penziju. On je otišao – četiri mjeseca Hrvatsku tamo nitko ne predstavlja, zato što je osoba koja je bila kandidat, koja se jedina javila na natječaj, koja za taj natječaj u Ministarstvu… koji mene ne obvezuje, ali ja sam pratio proceduru, jer na kraju ja to moram potpisati. Ja predstavljam vojsku, ne HDZ. Naprosto, ministar to sad ne želi potpisati. Evo, to se zove ‘uništavanje države’“.

Stipanović je na mjesto u Bruxelles došao s položaja zapovjednika Hrvatske ratne mornarice, i zaista ne dolikuje da baš on bude jezičac na vagi u svađi između Banožića i Milanovića. Tim više što se, kako neslužbeno saznajemo, i ministar obrane složio oko Stipanovićevog nasljednika u Bruxellesu, a onda se – u raskoraku između „naših i vaših“ – predomislio. Milanović tvrdi da je o Banožićevom postupku obavijestio i njegovog nadređenog, premijera Andreja Plenkovića:

„Četiri mjeseca nemamo vojnog predstavnika u NATO-u, a rat je u Ukrajini. Mi pričamo o sastanku Vijeća za nacionalnu sigurnost, koje nema o čemu ovdje razgovarati, ali naš predstavnik… naš predstavnik u NATO-u, pa valjda ima o nečemu razgovarat, na toj razini. Dakle, ti pokazuješ da ti je to potpuno nebitno. Zato jer Bane… ja sam Plenkovića na to upozorio, prije mjesec dana. Dakle, nije da ne zna… Jer mi se bio javio, u jednom trenutku, kad je bio u teškoj frci, kad su mu pohapsili ove ljude… Odmah zvoni telefon… „Di si prijatelju? Kako je, šta ima? Odlično je. Kako mama, kako bata, kako tata, kako svi?“ I, ovoga… i tako… i ja ga upozorim… Reko, „Gledaj, kod ovog… ovog… stručnjaka za strane jezike, ti stoji na potpisu već neko vrijeme ime čovjeka koji je prošao svu proceduru. Ja sam je spreman potpisati. Napravite nešto. A, jel stvarno?“. Reko: „Je“. Prije mjesec dana. Kažem vam – ti ljudi sustavno… to bezdušno uništava Hrvatsku. To su termiti“.

Ministar obrane, koji već više od mjesec dana – od blamaže zvane „eksploziv u dronu“ – izbjegava medije i pojavljivanje u javnosti koje nije strogo kontrolirano, na ove Milanovićeve optužbe nije odgovorio. No zato je upravo danas, samo dan nakon Milanovićeve prozivke, na MORH-ovim stranicama osvanulo „Poništenje internog oglasa i objava novog internog oglasa“. Radi se upravo o poništenju internog oglasa za popunu dužnosti Vojnog predstavnika RH pri NATO i EU, i to zbog „novonastalih okolnosti“.  Ujedno je objavljen novi oglas za isto to mjesto, s rokom za podnošenje prijava 8 dana od objave ovog oglasa. Tako se ovo novo razbuktavanje svađe na relaciji Krešimirov trg – Pantovčak prelomilo na dvije osobe – na vicedamiralu Stipanoviću i na osobi za čiji je odlazak u Bruxelles nedostajao samo potpis ministra Banožića.

Sastanku s novim vodstvom HGZ-a u veljači 2022. prisustvovala i dva nova ministrova savjetnika – Željko Živanović i Perica Turalija (Photo: MORH/F. Klen)

Time je popis visokih, pa i najviših časnika koji su postali žrtvama što Milanovićevog, što Banožićevog inata, postao relativno velik. Počelo je s brigadirom Burčulom, kojeg je Banožić poslao u penziju, što je po postojećoj nepravomoćnoj odluci Upravnog suda ispalo neosnovano. Onda Milanović nije htio potvrditi Vladinu odluku o produljenju mandata zapovjedniku Obalne straže, pa je komodor Milan Blažević ostao neraspoređen. Unatoč očekivanjima, mandat nije potvrđen ni generalu Mati Pađenu, zapovjedniku Hrvatskog vojnog učilišta i to, kako je zagonetno rekao ministar obrane, zbog istrage koja se vodi protiv njega. Tako da trenutno HVU vodi zamjenik zapovjednika, general Blaž Beretin, jer predsjednik Milanović – pogađate – neće potpisati imenovanje novog zapovjednika. Banožić je potom od umirovljenja spasio dvojicu generala – Željka Živanovića i Pericu Turaliju – obojicu imenovavši svojim savjetnicima. Time je broj Banožićevih savjetnika jako narastao – premašivši ministra Damira Krstičevića, koji je imao čak 4 vrlo dobro plaćena savjetnika. Banožić zasad ima jednog savjetnika više: Ivicu Ušljebrku preuzeo je od Krstičevića, Ivu Lučića imenovao je naknadno i navodno bez naknade, posebnu savjetnicu Ivanu Franić primio je putem natječaja, a Živanovića i Turaliju uzeo je iz sustava netom prije stečenih uvjeta za umirovljenje. Milanović je, pak, od umirovljenja spasio Predraga Stipanovića imenujući ga za pročelnika svog Vojnog kabineta. No ovakvo žongliranje visokim časnicima neće moći potrajati još dugo – uskoro će doći vrijeme kada će inat i međusobno nadglasavanje dvojice čelnika obrambenog sustava zaista početi pečatiti karijere najprominentnijih zapovjednika hrvatskih Oružanih snaga.

U Bruxellesu obilježen početak predsjedanja RH Vijećem EU (Photo: Croatian Military Representation to NATO and EU)

Prošlotjednim sastankom članova Europske komisije i ministara u Vladi RH i formalno je započelo hrvatsko predsjedanje Vijećem Europske unije. Radni dio ovog prvog sastanka održan je u Zagrebu u petak, 10. siječnja, a dva dana ranije u Bruxellesu je napravljen svojevrsni uvod, barem kada su obrambene teme u pitanju. Naime, u srijedu, 8. siječnja, na redovnom sastanku Vojnog odbora EU, vojni predstavnik RH pri NATO i EU, kontraadmiral Predrag Stipanović, održao je briefing o nacionalnim obrambenim prioritetima tijekom predsjedanja Vijećem EU, kao i o planiranim aktivnostima tijekom tog šestomjesečnog razdoblja. Od obrambenih prioriteta kontraadmiral Stipanović istaknuo je one načelne – jačanje europske obrambene suradnje, jačanje EU-NATO suradnje (uključujući transatlantske odnose), jačanje područja vojne industrije i razvoja, te jačanje napora Zajedničke sigurnosne i obrambene politike (CSDP) u jugoistočnoj Europi.

Nešto kasnije istoga dana u Bruxellesu je održana i posebna svečanost povodom početka predsjedanja Republike Hrvatske Vijećem Europske Unije za predstavnike vojne strukture Europske unije (EUMC, EUMS), vojne predstavnike zemalja članica EU i partnera, te druge visoke uzvanike iz NATO i EU organizacija. Domaćini su bili kontraadmiral Stipanović i načelnik GS OS RH general zbora Mirko Šundov, koji su visoke europske vojne dužnosnike informirali o prioritetima hrvatskog predsjedanja u području obrane. Predsjedavajući Vojnog odbora EU, general zbora Claudio Graziano, ovom je prilikom Republici Hrvatskoj zaželio puno uspjeha u realizaciji zacrtanih prioriteta, kao i pri nastavku razvoja obrambenih sposobnosti EU.

Aktivnosti u Zagrebu

Ministar obrane RH Damir Krstičević i povjerenik EK za upravljanje krizama Janez Lenarčič (Photo: MORH/J. Kopi)

Dva dana kasnije, u petak 10. siječnja, osim zajedničkog kolegija Europske komisije i Vlade RH održan je i niz bilateralnih susreta. Tako se i ministar obrane RH Damir Krstičević susreo s dva europska povjerenika – s povjerenikom za upravljanje krizama Janezom Lenarčićem, te s potpredsjednikom EK i visokim predstavnikom za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Josepom Borrellom. Uz neizostavno predstavljanje prioriteta i aktivnosti, ministar Krstičević je predstavio i ulogu MORH-a u provedbi 3. i 4. stupa hrvatskog predsjedanja („Europa koja štiti“ i „Utjecajna Europa“), kao i sustav domovinske sigurnosti, što je posebno bitno u provedbi ciljeva 3. stupa „Europa koja štiti“, odnosno za jačanje vojne i civilne suradnje. Republika Hrvatska svojim sposobnostima redovito pomaže drugim državama u slučajevima prirodnih katastrofa, te sudjeluje u aktivnostima EU usmjerenima na jačanje mehanizama za civilnu zaštitu, uključujući doprinos razvoju i provedbi Europskog mehanizma civilne zaštite RescEU, pohvalio se Krstičević, na čemu mu je europski povjerenik Lenarčić svesrdno zahvalio, posebno ističući 2 protupožarna aviona CL-415 koja je Hrvatska stavila na raspolaganje za RescEU.

Krstičević i Borrell – od EU do Bliskog istoka (Photo: MORH/J.Kopi)

S visokim predstavnikom Borrellom Krstičević je razgovarao i o aktualnim sigurnosnim izazovima na Bliskom istoku i budućoj zajedničkoj suradnji, posebno u okviru priprema za predstojeći neformalni sastanak ministara obrane koji će se održati u Zagrebu, 4. i 5. ožujka 2020. godine. Osim toga, hrvatski ministar obrane najavio je da će se u sklopu hrvatskog predsjedanja održati konferencija u Splitu, na temu EU-NATO suradnje, u zajedničkoj organizaciji hrvatskog i njemačkog ministarstva obrane.

Sljedeća obrambena aktivnost u sklopu hrvatskog predsjedanja najavljena je već za sljedeći tjedan, točnije za 22. i 23. siječnja, kada će se u Zagrebu održati neformalni sastanak ravnatelja za obrambenu politiku EU. Ravnatelji će razgovarati o aktivnostima Unije u okviru Zajedničke sigurnosne i obrambene politike, s naglaskom na aktualne obrambene inicijative EU, poput Stalne strukturirane suradnje (Permanent Structured Cooperation – PESCO), Europskog obrambenog fonda (European Defence Fund – EDF), Koordiniranog godišnjeg pregleda obrane (Coordinated Annual Review on Defence – CARD), vojne pokretljivosti, te EU-NATO suradnje. Sastanak će ujedno biti priprema za Neformalni sastanak ministara obrane EU koji će se održati u Zagrebu, u ožujku 2020. godine.

*Ovaj materijal nastao je uz financijsku podršku Europske unije u okviru projekta „Towards an open, fair and sustainable Europe in the world – EU Presidency Project 2019 – 2021“. Za sadržaj je isključivo odgovorna redakcija portala Obris.org i ne može se smatrati službenim stavom Europske unije.

Nakon dvogodišnje pauze u ispaljivanju RBS-ova, u tijeku su pripreme za novo lansiranje ove rakete. Naime, Ministarstvo obrane je danas, 17. travnja, objavilo u elektroničkom oglasniku Narodnih novina da nabavlja „rashodovani metalni brod ili jednakovrijedni plutajući objekt“, s procijenjenom vrijednosti od 240.000,00 kuna bez PDV-a. Kroz ograničeni postupak javne nabave traži se „nabava rashodovanog metalnog broda ili jednakovrijednog plutajućeg objekta koji će služit kao meta za potrebu provedbe obuke Flotile HRM“, pri čemu „brod/objekt mora biti sposoban i siguran za tegalj što se dokazuje potvrdom-odobrenjem HRB-a ili drugog klasifikacijskog društva“. Krajnji rok isporuke je 30. kolovoza 2018. godine.

Od tehničkih značajki traži se: (1) metalna konstrukcija trupa i nadgrađa broda/objekta (čelik, aluminij), (2) duljina broda/objekta „preko svega“ – ne manja od 35 metara, (3) visina boka broda/objekta od vodne linije do glavne neprekinute palube – ne manja od 3 metra, te (4) s broda/plutajućeg objekta moraju biti skinuti glavni motori i ostala krupna oprema. Također, traži se potvrda HRB-a ili drugog klasifikacijskog društva da brod/objekt može sigurno biti na „mrtvom vezu“ do kraja 2018. Ukoliko će krajnji korisnik – HRM – tegliti brod/plutajući objekt od njegove lokacije (u teritorijalnom moru RH) do lokacije baziranja (ili provedbe gađanja) – smanjit će se cijena nabave.

Rok za zaprimanje zahtjeva za sudjelovanje u ovoj nabavi ponovno je vrlo kratak – MORH ga je postavio na ukupno 13 dana, odnosno do 30. travnja ove godine, do 11 sati.

Na brzinu sklepana prva meta

Da je izbor mete vrlo ozbiljna stvar, pokazalo se već u pripremama za lansiranje samonavođenog projektila RBS-15B koje je izvedeno 14. svibnja 2015. Iako su rakete bile spremne i ranije, tada se pokazalo da su izbor i priprema mete uzrokovali lansiranje RBS-a nešto kasnije od prvotnih planova. Tada se, naime, ustanovilo da je za korištenje pravog broda kao mete potrebno raspisati javni natječaj kako bi se nabavio neki otpisani brod (kao u ovom slučaju), pa se tada pribjeglo namjenskom izrađivanju mete od otpisanih pontona i kontejnera. S obzirom na nestabilnost te konstrukcije, meta je do mjesta gađanja otegljena vrlo sporo i iznimno pažljivo, pri čemu se posebna pažnja polagala i na stanje mora, koje je moralo biti 1 ili 2. Meta je uspješno pogođena već prvim pogotkom, pa nije bilo potrebe za ponovnim gađanjem.

Nabavljena meta za drugo gađanje RBS-om (Photo: Paluba.info)

Za drugo gađanje RBS-om, provedeno u sklopu vježbe „Združena snaga 15“ započete 28. rujna 2015. na vojnom poligonu u Slunju, nabavljena je „prava“ meta – otpisani ribarsko-turistički brod. Prethodno je, polovicom srpnja te godine, MORH oglasio kupovinu 2 stara, rashodovana metalna broda, ukupne vrijednosti od 512.000,00 kuna bez PDV-a. Tada se kroz natječaj tražilo da se na brod-metu ugradi i oprema za snimanje, što se danas objavljenim javnim natječajem ne traži.

Iako je tijekom protekle 2 godine – 2016. i 2017. – MORH na raznim taktičko-tehničkim zborovima pokazivao raketu RBS-15B, do njenog korištenja, odnosno ispaljivanja, nije došlo. Kako je u prošlogodišnjem intervjuu za portal Obris.org rekao tadašnji zapovjednik HRM-a, kontraadmiral Predrag Stipanović, ispaljivanje RBS-ova je skup sport, a stanka u ispaljivanju iskorištena je da se do kraja 2017. završi remont određenog broja tih raketa i produžavanje njihovog životnog vijeka.

„Ono što je za nas najbitnije, 2015. i 2016. godine smo provjerili sve platforme koje nose taj sustav, provjerili smo ispravnost brodske opreme, a onda i same rakete. (…) Provjerili smo sve, lansirali smo i s MOL-a i s „Dmitra Zvonimira“, lansirali smo i s raketne topovnjače Helsinki klase. Sada se pripremamo za iduću godinu, za veliku združenu vježbu ‘Velebit 2018’, u sklopu koje se planira i ispaljivanje rakete“,

rekao je sada već bivši zapovjednik HRM za portal Obris.org.

Provedbu ove vježbe najavio je i novi zapovjednik HRM, komodor Ivo Raffanelli, na svom prvom radnom sastanku sa zapovjednicima i prvim dočasnicima postrojbi, te čelnicima ustrojstvenih cjelina Zapovjedništva HRM-a, održanom 1. veljače ove godine u Splitu. Od glavnih ovogodišnjih obučnih aktivnosti zapovjednik Raffanelli istaknuo je tada vježbe „BARAKUDA 18“ Flotile HRM, „PRSTAC 18“ Obalne straže RH, „ZRCALO 18“ Bojne OSMiO, te združenu vojnu vježbu „VELEBIT 18“, kojoj je cilj integracija postojećih sposobnosti i provjera spremnosti postrojbi OS RH za izvršenje dodijeljenih misija i zadaća.

„Na razini HRM-a to podrazumijeva uvježbavanje zapovjedništva i postrojbi u planiranju i vođenju operacija na moru, te bojevo gađanje ciljeva na moru i u zraku. Provedbom vježbe provjeriti će se i unaprijediti ključne sposobnosti HRM-a,“

istaknuo je tom prigodom Raffanelli.

Danas prije podne u velikoj dvorani Doma OS RH u Splitu održana je svečana primopredaja dužnosti zapovjednika Hrvatske ratne mornarice OS RH. Dužnost zapovjednika HRM-a preuzeo je komodor Ivo Raffanelli, dosadašnji zapovjednik Obalne straže RH, a razriješen je kontraadmiral Predrag Stipanović, koji od 1. siječnja 2018., preuzima dužnost vojnog predstavnika RH u NATO i EU u Bruxellesu.

Gotovo 3 godine koliko je kontraadmiral Stipanović proveo na čelu HRM-a obilježilo je mnoštvo aktivnosti, novih misija i operacija, porinuće prototipa novog OOB za Obalnu stražu RH, ispaljivanje protubrodskih projektila RBS-15B, te izlazak hrvatskih ratnih brodova na Mediteran. Neke od ovih aktivnosti nastavit će i novi zapovijednik, komodor Ivo Raffanelli. Ministar obrane Damir Krstičević već je najavio da očekuje uspješan završetak projekata koji su pokrenuti u posljednje vrijeme: povratak hrvatske vojske u vojarnu u Pločama koja će sa mornaričkim desantnim pješaštvom biti ključan izvor novih sposobnosti naše mornarice, te istaknuo projekt izgradnje prototipa Obalnog ophodnog broda i ustrojavanje studija vojnog pomorstva u Splitu. „Završetak započetih projekata, jačanje i izgradnja novih sposobnosti, zadaća je koju postavljamo pred vas i vaše suradnike“, poručio je ministar novom zapovjedniku HRM-a.

„Pred vama je vrlo odgovorna zadaća zapovijedanja tehnički i operativno vrlo zahtjevnom granom Oružanih snaga Republike Hrvatske čiji se pripadnici nalaze po čitavom svijetu od našeg Jadrana pa sve do Somalije i Afganistana. Od vas tražim da i dalje unapređujete sustav koji će u svakom trenutku biti sposoban zaštititi teritorijalni integritet i suverenitet, kao i nacionalne interese Republike Hrvatske u području odgovornosti HRM-a te da i dalje nastavite pružati potporu civilnim institucijama“, rekao je zapovjedniku Raffanelliju izaslanik predsjednice i načelnik GS OS RH general zbora Mirko Šundov. „Hrvatska ratna mornarica mora biti grana na koju će se naši saveznici, a u prvom redu naši građani uvijek moći osloniti“, zaključio je general Šundov.

Pohvalivši svog prethodnika, komodor Raffanelli je obećao: „Stojim pred vama s iznimnim osjećajem obveze i odgovornosti. Uložit ću dva svoja znanja, sposobnosti i napore“. Od posebnih prioriteta novi zapovjednik HRM najavio je ustrojavanje satnije i u konačnici pričuvne bojne mornaričko-desantnog pješaštva, implementaciju ciljeva sposobnosti i deklariranje snaga HRM -a za sudjelovanje u NATO i EU vođenim operacijama. U izjavi za medije nakon svečanosti primopredaje dužnosti, Raffanelli je najavio i novi projekt kojeg si stavlja u zadatak: „Nadam se da će uskoro biti završena gradnja obalnoga ophodnog broda, a nakon toga će se krenuti u gradnju serije od četiri takva broda. Međutim, nama trebaju kvalitetniji brodovi puno većih sposobnosti i puno veće autonomije kako bi mogli odgovoriti zadaćama poglavito u gospodarskom pojasu, a to su izvanobalni ophodni brodovi“. Najavio je izradu taktičke studije koja će pokazati kako taj brod treba izgledati, a na temelju taktičke studije izradit će se studija izvodljivosti.

Tko je novi zapovjednik HRM?

Sedmi po redu zapovjednik HRM, komodor Ivo Raffanelli, rođen je 1. ožujka 1965. godine u Makarskoj. Završio je Mornaričku vojnu akademiju 1987. godine u Splitu, te stekao zvanje diplomiranog inženjera pomorskog prometa. Ratnu školu Fuhrungsakademie der Bundeswehr LGAI-04 (LehrgangGeneralstabs/Admiralstabsdienst mit internationaler beteiligung) završio je 2005. godine u Hamburgu.

U obranu suvereniteta Republike Hrvatske dragovoljno se uključio 1991. godine, kao pripadnik Zbora narodne garde. U Oružanim snagama RH, tijekom i nakon Domovinskog rata, obnašao je niz dužnosti: od zapovjednika satnije ZNG-a i dozapovjednika bojne 156. brigade HV-a, zapovjednika desantnog broda minopolagača DBM-81 „Cetina“, o.d. zapovjednika Divizijuna desantnih brodova Flote HRM-a, zapovjednika spasilačkog broda SB-73 „Faust Vrančić“, zapovjednika Divizijuna za potporu Flote HRM-a, časnika za pomorstvo u Odjelu rodova i struka u Zapovjedništvu HRM-a, voditelja operativnog odsjeka Flote HRM-a, načelnika Stožera Flotile HRM-a, zapovjednika Flotile HRM-a te zapovjednika Obalne straže RH.

U čin poručnika korvete promaknut je 1992. godine, u čin poručnika bojnog broda 1993. godine, u čin kapetana korvete 1998. godine, u čin kapetana fregate 2005. godine, u čin kapetana bojnog broda 2009. godine, u čin komodora 2017. godine. Za svoj rad višestruko je nagrađivan i pohvaljivan od strane vrhovnog zapovjednika OS RH, ministra obrane RH, načelnika Glavnog stožera OS RH i zapovjednika HRM-a. Odlikovan je Spomenicom Domovinskog rata, Spomenicom domovinske zahvalnosti, Redom hrvatskog trolista te Redom bana Jelačića.

Novi zapovijednik Flotile HRM

Krajem prošloga tjedna, točnije u četvrtak, 14. prosinca, održana je još jedna, iako ponešto manje svečanost – primopredaja dužnosti zapovjednika Flotile HRM-a između kapetana bojnog broda Damira Dojkića i kapetana bojnog broda Darka Malečića. Dosadašnji zapovjednik Flotile kbb Dojkić s prvim danom 1028. godine preuzima dužnost načelnika Stožera-zamjenika zapovjednika HRM-a, dok na njegovo mjesto dolazi kbb Malečić. „Pred nama su brojni izazovi koji zahtijevaju još veću odgovornost i predanost radu. To ćemo postići vojničkim, profesionalnim i časnim obnašanjem svojih dužnosti i u tome nema kompromisa. Siguran sam da ćemo zajedno uspjeti!“, poručio je pripadnicima Flotile novi zapovjednik kbb Darko Malečić.

Kapetan bojnog broda Darko Malečić rođen je 29. listopada 1964. u Koprivnici. Mornaričku vojnu akademiju završio je 1987. g. u Splitu te stekao zvanje diplomiranog inženjera pomorskog prometa. U OSRH pristupa 2. listopada 1991. kao dragovoljac Domovinskog rata. Aktivno je sudjelovao u operacijama oslobađanja dubrovačkog područja te u operaciji „Maslenica“. U aktivnoj vojnoj službi je od 1. travnja 1992. godine, počev sa dužnošću zamjenika zapovjednika Desantnog broda minopolagača DBM-81 „Cetina“. Obnašao je niz zapovjednih i stožernih dužnosti: zapovjednika DBM-81 „Cetina“, časnika za površinske operacije u Stožeru Flote HRM-a, voditelja operativnog tima u Operativnom središtu HRM-a, zapovjednika 161. Raketnog divizijuna, voditelja operativnog odsjeka Flotile HRM-a, načelnika operativnog odjela ZHRM, načelnika Stožera FHRM. Na dužnost zapovjednika Flotile HRM-a stupa sa dužnosti načelnika OpSr HRM. Početkom 2013. upućen je u mirovnu misiju ISAF u Afganistan. Za svoj doprinos tijekom službe u OS RH višestruko je nagrađivan i pohvaljivan. Odlikovan je Redom hrvatskog pletera, Spomenicom domovinskog rata, Spomenicom domovinske zahvalnosti te odličjem za sudjelovanje u Operaciji potpore mira ISAF gdje je i primio odlikovanje Kopnene vojske SAD-a.

*Photo: MORH/T. Brandt i HRM/M. Siriščević

Kako je službeno bilo objavljeno u ponedjeljak 11. prosinca, tri dana ranije, u petak, 8. prosinca 2017. godine, u Splitu je održana svečana primopredaja dužnosti zapovjednika Obalne straže RH. Nakon malo manje od tri godine obnašanja, dosadašnji zapovjednik, komodor Ivo Raffanelli, tu je dužnost predao kapetanu bojnog broda Milanu Blaževiću, baš kako je početkom svibnja ove godine i bilo priopćeno iz Ministarstva obrane RH. Ceremoniji su bili prisutni kontraadmiral Predrag Stipanović, zapovjednik Hrvatske ratne mornarice (HRM), Ivica Ušljebrka (posebni savjetnika ministra obrane RH), članovi Stručnog tijela Središnje koordinacije za nadzor i zaštitu prava i interesa RH na moru, zapovjednici postrojbi HRM-a, te načelnici odjela Zapovjedništva HRM. Kontraadmiral Stipanović zahvalio se komodoru Raffanelliju na doprinosu izgradnji i razvoju Obalne straže RH, istaknuvši pritom i neka postignuća ove postrojbe u proteklom razdoblju:

“Obalna straža danas je jedan od najvažnijih čimbenika pomorske sigurnosti RH na moru. Možemo biti uistinu ponosni, kako na učinjeno, tako i na planove koje smo zacrtali u cilju daljnjeg razvoja ove postrojbe. Naravno, ništa od tog ne bi bilo moguće da nije vas, pripadnica i pripadnika Obalne straže, da nije vašeg zalaganja, vašeg angažmana na moru, vašeg sudjelovanja u operaciji TRITON, vašeg nadzora površinske situacije na moru i kad je bonaca i kad je nevera, i kada je teško jugo… Vi ste uvijek na moru, spremni za sve izazove koje nosi 21. stoljeće. Na tome vam od srca čestitam i zahvaljujem!“

Podsjetimo kako je u planu da komodor Ivo Raffanelli uskoro preuzme čelno mjesto Hrvatske ratne mornarice, dok njenog aktualnog zapovjednika, kontraadmirala Predraga Stipanovića, čeka preuzimanje dužnosti vojnog predstavnika RH pri NATO i EU u Bruxellesu.

Novi zapovjednik Obalne straže

Kapetan bojnog broda Milan Blažević rođen je 8. ožujka 1967. godine u Metkoviću. Osnovnu i srednju završio je u Pločama. Na Mornaričkoj vojnoj akademiji u Splitu (nautički smjer, topničko-raketna specijalnost) diplomirao je 1989. godine. Zapovjedno stožernu školu (1998.) te Vojno-diplomatsku školu (2007.) završio je u Zagrebu. Mornaričku ratnu školu završio je 2011. godine u Newportu (SAD). Završivši Poslijediplomski studij menadžmenta na Ekonomskom fakultetu u Splitu, 2009. godine stječe zvanje magistra društvenih znanosti.

Prekidajući vojnu službu aktivno se priključuje u obranu domovine. Kao dragovoljac Domovinskog rata, od sredine rujna 1991. pripadnik je Zbora narodne zaštite. Po ustrojavanju HRM-a obnaša dužnosti: oružnog časnika na raketnoj topovnjači “Kralj Petar Krešimir IV” (RTOP 11); 1994. zamjenika zapovjednika na raketnoj topovnjači “Šibenik” (RTOP 21), te od 1997. do 2006. zapovjednika raketne topovnjače “Kralj Dmitar Zvonimir” (RTOP 12).

U razdoblju od 2006. do 2008. načelnik je Katedre topničko-raketnog oružja na Hrvatskom vojnom učilištu. Od 2008. do 2013. obnaša dužnosti zapovjednika Divizijuna površinskog djelovanja te načelnika stožera Flotile HRM-a, nakon čega biva postavljen na dužnost zamjenika zapovjednika Obalne straže. U veljači 2015.  godine postavljen je na dužnost načelnika Stožera –  zamjenika zapovjednika HRM. Upravo s te dužnosti on sada i postaje zapovjednikom Obalne straže RH.

Kako napominje Ministarstvo obrane, Blažević je za svoj rad bio višestruko pohvaljivan i nagrađivan. Odlikovan je Spomenicom Domovinskog rata, Spomenicom domovinske zahvalnosti, te Redom Hrvatskog trolista.

U prvom dijelu intervjua za portal Obris.org kontraadmiral Predrag Stipanović, zapovjednik HRM-a, govorio je o već tekućoj obuci posade za novi OOB, o početku sudjelovanja HRM i OS RH u Operaciji Sophia (što je jučer potvrdila i Vlada RH), najavio je stavljanje dva DBM-a na raspolaganje NATO-saveznicima, te još niz planova čije je ostvarenje u tijeku ili bi se tek trebali realizirati. U današnjem drugom dijelu intervjua kontraadmiral Stipanović najavljuje veliku vojnu vježbu koja se planira za 2018. godinu, konačno umirovljenje radarskog sustava Enhanced Peregrine, ponovno ustrojavanje mornaričko-desantnog pješaštva, i brojne druge novosti u Hrvatskoj ratnoj mornarici.

Vratimo se sad opet na opremanje i modernizaciju. Hoće li ove godine ponovno biti ispaljivanja RBS-ova? Koja je dinamika ispaljivanja?

Ispaljivanje RBS-a u planu je tek 2018. godine

Ispaljivanje RBS-ova nije u planu za ovu godinu. Mi ćemo ove godine završiti s remontom određenog broja tih raketa, i produžit ćemo njihov životni vijek. Ono što je za nas najbitnije, 2015. i 2016. godine smo provjerili sve platforme koje nose taj sustav, provjerili smo ispravnost brodske opreme, a onda i same rakete. Kod ispaljivanja ovih raketa, s obzirom na njihovu cijenu, zaista treba biti racionalan. Provjerili smo sve, lansirali smo i s MOL-a i s „Dmitra Zvonimira“, lansirali smo i s raketne topovnjače Helsinki klase. Sad se pripremamo za iduću godinu, za veliku združenu vježbu “Velebit 2018”, u sklopu koje se planira i ispaljivanje rakete. Ljudi su obučeni, najbitnije je da se održavanje provodi sukladno dinamici i načinu kako je to definirano. Inače, mi smo za proizvođača ovih raketa, švedski Saab, jedna od najboljih reklama koje u svijetu trenutno postoje.

Ne podiže li ovo usporavanje vjerojatnost da za koju godinu, istekom resursa, ostale RBS-ove bacimo u smeće?

Ne.

S druge strane, što je sa zapovjednim sustavom, 9LV, koji isto nije baš najnoviji?

Kao što sam rekao, u Dugoročnom planu razvoja OS jedna od planiranih stavki je i predviđena modernizacija sustava za upravljanje vatrom. Brodovi Helsinki klase imaju već originalno sustav 9LV. On je u relativno dobrom stanju, u odnosu na „Krešimira“ i „Zvonimira“ jer s obzirom na embargo i neke druge stvari, mi nismo mogli napraviti potpunu inačicu toga sustava. Pomorski centar za elektroniku je isto tu jako bitna sastavnica u sposobnosti održavanja naše elektronike i sustava. Sigurno da i oni imaju mogućnost da se razvijaju i dalje, pogotovo što su u partnerstvu s francuskom kompanijom Thales i nekim drugim zapadnim kompanijama, mislim da dosta dobro rade svoj posao. Tako da je modernizacija sustava za upravljanje vatrom predviđena na brodovima 11 i 12, a onda ćemo vidjeti i za 41 i 42.

Moram primijetiti, vi praktički ne spominjete “Šibenik”. Tim više što na njemu, ako se ne varam, 9LV je još analogni…

“Šibenik” je već pomalo na kraju svojih resursa. On je 1976. godište. Sentimentalno sam vezan za taj brod, jer sam na tom brodu šest godina bio zapovjednik. Mi ćemo taj brod koristiti za obuku mladih časnika, ako bude trebalo i za potrebe Obalne straže – s obzirom na njegove manevarske sposobnosti i brzinu, dvije plinske turbine i dva diesel motora, ali mislim da u taj brod, sad već kao četrdesetjednogodišnjaka, ne treba planirati nikakvo veće ulaganje. Mislim da je u ovom slučaju bolje ići na opremanje i dizanje sposobnosti topovnjača 11 i 12, i onda poslije toga i 41 i 42 jer, danas-sutra, kada budu dolazili novi protubrodski raketni sustavi i višenamjenski izvanobalni ophodni brod – mi ćemo premostiti i eventualno otpis “Šibenika”.

Moramo tu pitati još jednu stvar. Spominjemo niz brodova, spominjemo 9LV. Oni se, ako se ne varam, mogu međusobno uvezivati. Nekad davno, šire uvezivanje se rješavalo sustavom STINA Jadran. Razmišlja li HRM razmišlja o nekakvom takvom linku? O nekakvom ozbiljnom kriptiranom linku, koji bi to sve mogao obuhvatiti?

Ne samo da razmišljamo, mi već radimo na tome. Sustav STINA Jadran je ZIS sustav nekadašnje mornarice i on nikad nije bio na uporabi u HRM-u. U HRM-u se koristio ZIS sustav JADRAN koji se razvio tijekom Domovinskog rata. Danas mi imamo sustav SEVID, kojim su uvezani svi senzori koji se nalaze u Hrvatskoj ratnoj mornarici. Isto tako, integrirane su AIS stanice koje se nalaze kod Ministarstva mora, prometa i infrastrukture. Sada smo u razgovorima i s Ministarstvom unutarnjih poslova da se i njihovi senzori – znači, radari koje su nabavili kroz EU fondove i opto-elektronika – integriraju u taj sustav. U konačnici sustav SEVID bi koristio zaštićeni link. U HRM se predviđa uvođenje NATO mornaričkog zapovjedno-informacijskog sustava.

Opet malo vučem prema natrag, u prošlost… Pretpostavljam da nekakvo zapovjedno mjesto, kakvo je bilo na Visu, s obzirom u kojem je stanju – to možemo zaboraviti. Razmišlja li se o nekakvoj drugoj ozbiljnoj, tvrdoj, fortificiranoj lokaciji, na koju bi se takav centar moglo, da tako kažem, sigurno spremiti?

Ne samo Vis, već i ostale naše postaje obalnog motrenja mogu se koristiti kao izdvojena zapovjedna mjesta. Koncept koji se koristio u nekim prošlim vremenima je napušten. HRM je prije dvadesetak godina napustio koncept stacionarnih zapovjednih mjesta i prešlo se na mrežni koncept tako da se zapovjedno mjesto može uspostaviti na različitim vojnim lokacijama odnosno brodovima, za što je razvijena komunikacijska infrastruktura.

Da, ali objekt “Vela Glava” je ruiniran do nezamislivoga…

Morate biti svjesni činjenice da je u proteklih dvadesetak godina jedan veliki broj vojnih lokacija proglašen neperspektivnim, napušten i predan lokalnoj samoupravi. U kakvom su oni sad trenutno stanju nemam informaciju, ali sve vojne lokacije koje su proglašene perspektivnim, prije svega za HRM, održavaju se sukladno mogućnostima i njihovoj namjeni. Objekt „Vela glava“ koliko je meni poznato nije bio predviđen za zapovjedno mjesto.

Mene strašno tu zanima sudbina kompleksa kod Žrnovnice – Korešnice, koja stoji prazna i zaboravljena. Em je relativno novija, em nije previše devastirana…

Korešnica je, i u vremena kada se gradila, bila građena s nekom drugom perspektivom, drugačijom nego što je to danas. Tako da, sukladno i mogućnostima, ali i novim izazovima i prijetnjama sa kojima se suočavamo, pa i ulaskom u NATO – situacija se ipak na neki način promijenila, i taj koncept građenja takvih zapovjednih mjesta je napušten.

Što je s modernizacijom radara Enhanced Peregrine? Da li je ona još aktualna ili će se ići na nabavu nekog novog radarskog sustava?

Jedan od radara Enhanced Peregrine, stacioniran na Visu

Mi ćemo sustav Enhanced Peregrine, koji imamo sada na raspolaganju, nastaviti koristiti u stanju u kakvom on jest. Neće se ići na njegovu modernizaciju. Držim, naime, da bi to bilo gubljenje vremena. Predložio sam načelniku GS i ministru obrane da idemo sa nabavom novog sustava za nadzor mora. Upravo radimo na izradi taktičke studije, koju očekujem da ćemo uskoro završiti kako bi se studija izvodljivosti mogla napraviti do kraja godine. Rade je naši ljudi – iz HRM-a, GS i Ministarstva obrane. Po meni, definitivno, treba se ići u nabavu novog radarskog sustava. Jedan od naših vrlo važnih strateških ciljeva je nadzor površinske situacije na moru. To nam je i cilj sposobnosti koji smo prihvatili u sklopu paketa ciljeva sposobnosti koje Oružane snage i Ministarstvo obrane RH implementiraju. Nakon „papirnatog“ dijela posla, kojeg ćemo završiti ove godine, ja očekujem da bi se možda 2018. godine krenulo s međunarodnim natječajem, te da bi negdje do kraja 2019. ili 2020. dobili novi sustav. Ali, definitivno, Enhanced Peregrine mi održavamo s vlastitim sposobnostima, ovdje unutar HRM-a, i uz potporu Pomorskog centra za elektroniku. Ipak je on vojni radar, snaga mu je takva kakva je, frekventno je agilan, otporan je na ometanja, i uz određena ograničenja ipak upotpunjuje našu pomorsku situacijsku sliku SEVID-a, kao jedan od raspoloživih senzora.

Kad se spomenu Peregrini, to je recimo bila mreža “More”. Ona je gledala i prema ZERP-u. S druge strane, čuju se glasovi da nam to nedvojbeno treba, ali i da bi se na to fino nadovezala neka manja, finija mreža za nadzor unutarnjih voda…nekakva mreža “Obala”, recimo. Je li bilo razmišljanja na tu temu?

Na određeni način mi to već imamo. Ministarstvo mora, pomorstva i infrastrukture je duž obale postavilo deset radara koji služe za nadzor pomorskog prometa i prilaza većim lukama. Ministarstvo unutarnjih poslova je također postavilo četiri radara i mrežu optoelektroničkih sustava u sklopu nadzora Schengenske granice na moru. Isto tako, postavljen je i sustav AIS. Kad se tome doda mreža naših radarskih sustava onda se može reći da je nadzor površinske situacije na moru prilično dobro pokriven.

Ne gledaju li oni isto tako većinom prema ZERP-u?

Ne. Ministarstvo mora, pomorstva i infrastrukture, kao što sam rekao, razvilo je mrežu radarskih sustava s težištem na sigurnost plovidbe i prilazima luka. Na pozicijama na kojima se nalaze radari pokrivaju se u dobrom dijelu i unutarnje vode.

Nije li nedavna nesreća u Koločepskom kanalu otvorila niz pitanja oko toga?

Teško je sad nešto reći u nedostatku informacija, što i kako se točno dogodilo, ali koliko god se ulagalo i u senzore, elektroniku, u sustav nadzora, nikada neće biti idealno.

Sudjelovali ste u razgovorima oko raspolaganja vojnim objektima u Pločama. U kojem razdoblju će se ti objekti oživjeti i s kojom svrhom?

Obilazak objekata u Pločama (Photo:MORH)

Kada govorimo o objektima koji se nalaze na području Ploča i predaji lokalnoj samoupravi – od 14 lokacija mi zadržavamo samo 3 lokacije: to je vojarna “Neretva”, to je strateško skladište UbS-a, gdje su smještene morske mine, i onaj mali otočić ispred skladišta UbS-a “Tatinja”, koji je na neki način prirodna zaštita cijele te lokacije. Mi smo u proteklih 10-15 godina samo na području Ploča lokalnoj samoupravi predali 440 tisuća kvadratnih metara površine, što zemlje, što vojnih objekata. Sada je ostala ta vojarna – ona ima nekih 60-70 tisuća metara kvadratnih, i mi tu želimo razviti mornaričko-desantno pješaštvo. S obzirom na sve okolnosti, i iskustva koja smo imali iz Domovinskog rata, južni dio RH vrlo je uzak manevarski prostor. Zato je naša namjera, prije svega, imati jednu takvu postrojbu čija će zadaća biti provođenje mjera sustava obrane i odvraćanja potencijalnih ugroza u priobalju i na otocima. U ovom trenutku idemo sa satnijom, koja će na sebe vezati i pričuvu, i to razvrstanu pričuvu tipa A, kroz uvježbavanja i izvršavanja raznih zadaća, prije svega onih zadaća koje su vezane za mornaričko-desantno pješaštvo, ali i potporu civilnom stanovništvu.

O kojim rokovima se tu govori?

Ova postrojba bi trebala brojati nešto više od 150 ljudi kao djelatnog sastava. Mi bi do kraja godine završili projektnu dokumentaciju, da bi iduće godine krenuli s prvom fazom odnosno uređenjem smještajnog objekta i skladišnih kapaciteta za tu satniju. Paralelno s građevinskim uređenjem objekata do kraja 2018. ustrojili bi inicijalne elemente satnije MDP-a, zapovjedništvo i 1. vod. Dostizanje pune operativne sposobnosti ove postrojbe planiramo do kraja 2019. godine. Procjena je da bi trebalo uložiti u cijelu tu infrastrukturu nekih 12 milijuna kuna kako bi se osigurali uvjeti za život i rad djelatnika satnije. Na ovaj način stvorili bi se uvjeti i za moguće pružanje potpore u smještaju djelatnicima i drugih tijela državne uprave.

Definitivno jug obale ima malu stratešku dubinu, dakle tu govorimo o mogućem ubacivanju ljudstva s mora na obalu. Pri tome, ako do ičega dođe, njima treba podrška – ta podrška je opet s mora, a težište je na Obalnoj straži. Ne traži li to automatski flotu? Flotu s pravom, ozbiljnom vatrenom moći?

Naravno da traži. Zato i govorimo o raketnim topovnjačama, zato govorimo o izvanobalnom ophodnom višenamjenskom brodu, i na taj način o oživljavanju tradicionalne flote. Mi se nikad nismo odrekli tradicionalne flote. Kad sam rekao da je sada možda težište na Obalnoj straži – to je zato što je ona sad u fokusu svih tih događanja, na migracije i zaštite nacionalnih interesa u području ZERP-a. Pa ipak, sukladno mogućnostima,  ništa manje ne održavamo, ni sposobnosti koje se odnose na tradicionalnu mornaricu. Ovo što smo napravili s protubrodskim raketama – to je dio te priče. I svi drugi napori, koji idu za razvojem protuminskih sposobnosti ronitelja, ali i protuminskih sposobnosti s brodovima, i to je dio te priče o tradicionalnoj mornarici. Znači, ne zanemaruju se sposobnosti tradicionalne mornarice u odnosu na obalnu stražu. Tradicionalna mornarica se i dalje razvija, kako kroz modernizaciju radarskog sustava, tako i kroz modernizaciju i rekonstrukciju topovnjača, za izvršavanje pomorskih presretanja, s onim sposobnostima koje one imaju.

Spomenuli ste mogućnost međuresornog korištenja tih objekata u Pločama. Nedavno je potpisan ovaj Sporazum o zasnivanju studija za vojno pomorstvo, koji je isto zamišljen kao objedinjavanje obrazovanja pomorskih časnika za sve institucije. Čime će tu HRM doprinijeti, i što će HRM s tim studijem dobiti?

Obilazak TT zbora na SRC Jarun povodom ovogodišnejg Dana OS RH

HRM će dobiti najviše od svih – dobit će osposobljene stručne ljude, koji će moći preuzeti odgovorne dužnosti, zapovijedanje brodovima, zapovijedanje divizijunima i, na kraju krajeva, i mornaricom. Studij će trajati 5 godina. Nositelj ustrojavanja je Hrvatsko vojno učilište, ali zapovjedništvo HRM-a je vrlo aktivno sudjelovalo u cijeloj pripremi za uspostavljanje tog studija – od izrade nastavnih planova i programa do izrade kompetencija koje ti ljudi moraju imati u konačnici, kada završe studij. Tako da će HRM, odnosno, ti mladi ljudi kada budu dolazili u Mornaricu, biti na najvišoj razini osposobljenosti za izvršavanje svojih namjenskih zadaća. Naravno, studij nije namjenjen samo za potrebe HRM-a, već će se na njemu školovati mladi ljudi za potrebe Ministarstva unutarnjih poslova i Ministarstvom mora, prometa i infrastrukture. Vjerojatno će i neki drugi prepoznati mogućnost da se uključe u takav studij, u dogledno vrijeme. Već ima upita i od strane zemalja u regiji, njihovih Mornarica, da bi se i oni uključili – s obzirom na to o kakvim sposobnostima se radi, i što mi u stvari u konačnici očekujemo od tog časnika kad završi ovu izobrazbu.

Svi objekti i infrastruktura, koja se nalazi u Lori, bit će na raspolaganju studentima – počevši od smještajnih kapaciteta, kabineta, amfiteatara, učionica i sportskih sadržaja. Mi smo isto tako uključeni i kroz ljetne kampove, u kojima se planira ukrcaj na naše bodove, obuka u jedrenju i veslanju, odnosno poznavanju tradicionalnih pomoračkih vještina. To je jedna zaokružena priča, gdje HRM sa svojim djelatnicima, kako kroz predavanja, tako i praktičnu obuku, vrlo aktivno u svemu tome sudjeluje.

Ministarstvo mora je obećalo dati na raspolaganje polaznicima brod “Kraljica mora“. No što je sa školskim brodom “Jadran”? Kakav je tu stav i vaš, kao HRM, pogotovo s obzirom na nedavno odustajanje tog broda od kružne ture po Jadranu, upravo zbog protesta hrvatske strane?

Sam “Jadran” izlazi iz mojih ingerencija, odnosno iz ingerencija Hrvatske ratne mornarice. Vi znate da je to pitanje sukcesije i tima koji je radio na cijelom tom projektu. Poznato vam je da se poduzimaju određene aktivnosti kako bi taj brod se u konačnici i vratio Republici Hrvatskoj, jer je vezan za našu tradiciju, matična luka mu je bila ovdje u Splitu. Poznate su nam okolnosti kako je došlo da je taj brod zadržan u Crnoj Gori. Takav brod nam definitivno treba u sklopu provedbe ovog vojnog studija pomorstva i brodogradnje, jer na takvom brodu se stječu zaista one temeljne mornarske sposobnosti. Naime, bez poznavanja temeljnih mornarskih vještina, nema pravog mornara.

Njegovo mjesto u Lori se znalo. Je li slobodno da ponovno prihvati „Jadran“?

Složit ćete sa mnom – posve je nevažno gdje je nekad bilo mjesto veza „Jadrana“. A za svaki brod kojim bi povećali flotu HRM-a zasigurno će se naći odgovarajuće mjesto!

Punih 11 godina nakon porinuća lovca mina LM-51 Korčula, u subotu, 03. lipnja, u splitskom Brodosplitu svečano je obilježeno porinuće prototipa novog obalnog ophodnog broda za potrebe HRM i Obalne straže. Tijekom sljedeća 3 mjeseca, brod bi trebao biti opremljen i pripremljen za ispitivanja u luci i u plovidbi, a budu li rezultati pozitivni – slijedi predaja broda na uporabu HRM-u, te gradnja daljnja 4 takva OOB. S nešto sreće bi Hrvatska ratna mornarica time mogla ući u jednu novu fazu, no čini se da tu nije i kraj ambicioznim planovima. U intervjuu za portal Obris.org – koji ćemo objaviti u dva dijela, danas i sutra – zapovjednik HRM kontraadmiral Predrag Stipanović najavljuje stavljanje dva DBM-a na raspolaganje NATO-saveznicima, obuku posada za novi OOB, kao i još neke novosti vezane za HRM i OS RH. Inače, kontradmiral Stipanović na čelu je HRM-a još do kraja ove godine, nakon čega odlazi u Bruxelles za vojnog predstavnika RH u NATO i EU (a na čelu HRM-a naslijedit će ga aktualni zapovjednik Obalne straže, kbb Ivo Raffanelli).

Nedavno je završila međunarodna izložba vojne opreme i naoružanja ASDA u Splitu. Jeste li vidjeli atraktivnost u ponudi domaće vojne industrije što se tiče vojnoga pomorstva? Po Vama – u kojim tvrtkama su možda najveći potencijali?

Držim da je ovo najuspješnije izdanje izložbe ASDA do sada. Neke stvari se i ne vide, osim kroz razgovor, kako s predstavnicima stranih izlagača (Lockheed Martin, Saaba, i dr.) tako i s našim izlagačima – npr.  brodograđevna industrija ovdje u Splitu, pa InSig2, PCE, te mnoge druge naše firme koje su već stekle svjetsku reputaciju. Imali ste prigodu vidjeti i prezentaciju naših sposobnosti (pokaznu vježbu, op.a.), gdje su i specijalne snage i timovi za presretanje koristili isključivo našu opremu, naše proizvode – od obuće do odjeće, naoružanja i svega onoga što to pokriva. Ovdje je za nas svakako bitna i prezentacija našeg obalnog ophodnog broda, od strane splitskog brodogradilišta. S obzirom i na potrebe u svijetu, mislim da će to biti jedan dobar i kvalitetan izvozni proizvod hrvatske industrije.

Radno porinuće prototipa OOB-a 03. lipnja 2017. (Photo: Brodosplit)

Kad smo već kod OOB-a, koji je tu sada „timing“?

Sve aktivnosti vezane za izgradnju broda prati projektni tim. Mi smo započeli sa pripremom posade. Od trećeg mjeseca oni se nalaze u procesu obuke, s obzirom da je preko 90 posto opreme već ovdje. Posada, naime, gradnju prati od samog početka, da bi im sutra, kada budu plovili na tim brodovima, bilo puno lakše tu tehnologiju i brodske sustave prihvatiti. Što se rokova tiče, s prototipnim ispitivanjima bi se trebalo vrlo brzo započeti, obzirom na činjenicu da je brod nedavno porinut u more, tako da bi se do kraja godine brod definitivno mogao staviti u operativnu uporabu.

Da li je to još uvijek onaj isti brod kojeg je MORH naručio? Puno se pričalo o izmjenama u odnosu na početni projekt, kojeg je radio Brodarski institut – što se sve tu promijenilo?

Istina je da je u projektu došlo do izmjena. Projekt je napravljen negdje 2006., 2007. godine. S razvojem tehnologije uvidjeli smo neke stvari, dok su nam, u cilju poboljšanja manevarskih sposobnosti broda, neke izmjene i predložene. Te tehničke izmjene su relativno male – na primjer, stabilizatori u našim početnim zahtjevima nisu bili predviđeni. Prijedlog da se ugrade dalo je brodogradilište. Jedan od naših zahtjeva je i da brod može izvršavati zadaće do stanja mora četiri. Stabilizatori su u takvim situacijama od osobite važnosti, u smislu da, kad je najteže na moru, mi možemo pružiti odgovarajuću zaštitu i pomoć.

Što je s tom hipotekom koja je podignuta na brod?

Naša je obveza pripremiti ljude da bi brod u što kraćem vremenskom razdoblju stavili u punu operativnu uporabu. Projektni tim MORH-a je taj koji dogovara i pregovara s izvođačima radova. Naravno, ukoliko ima nekih tehničkih specifičnosti, iste se usuglašavaju sa HRM-om.

Da li takav partnerski odnos vodi i do kakvih popusta u testiranjima koja predstoje?

Ne. Taktičko-tehnički zahtjevi koji su definirani moraju se ispoštovati.

U tijeku je revizija postojećeg DPR-a. Što će to značiti za HRM?

Osobitih promjena ne bi trebalo biti. Možda će se, s obzirom na proračunska sredstva i definirane prioritete, neke stvari možda odgoditi za godinu ili dvije. Svakako, mi ćemo ustrajati u svim našim projektima opremanja i modernizacije, kao što su: gradnja pet obalnih ophodnih brodova, nabava polovnih lovaca mina, nabava novog sustava za nadzor površinske situacije na moru, i druge neke sitne, ali bitne stavke. Na primjer, nabava opreme za protuminske ronitelje, i sl.

Što bi, recimo, eventualno moglo otpasti? Nešto od bitnih projekata?

HRM ne odustaje od nabave novih lovaca mina (na slici: LM-51 Korčula)

Ne vidim da bi išta trebalo otpasti. Vezano uz nabavu polovnih lovaca mina, primjerice, razgovaramo s partnerima postoji li mogućnost dobiti takvu opremu. Naime, u ovom prostoru ona je izuzetno bitna, pogotovo za protuminsku borbu. Svakako, od strane RM Njemačke imamo obećanja da ćemo biti prvi koji će znati kada će oni ponuditi prodaju svojih polovnih lovaca mina. Ti brodovi su u dobrom stanju, održavani su, imaju određene plovne resurse, itd. Treba reći i to da se ovdje razmišlja o kupnji određenog paketa opreme u sklopu kojeg je i platforma, ali s moderniziranom opremom. To se pogotovo odnosi na podvodna vozila za pregled podmorja. Nadalje, sadašnjim Dugoročnim planom razvoja predviđeno je donošenje odluke o nabavi novog protubrodskog raketnog sustava, negdje 2020. ili 2021. godine. Mi već radimo na studiji koja bi nam na neki način trebala biti putokazom koji je to sustav koji bi za nas bio najbolji. Isto tako, u našim prioritetima je i višenamjenski izvanobalni ophodni brod. Međutim, razumijevajući ekonomsku situaciju u kojoj se zemlja nalazi, valjat će se prilagoditi.

Za Zrakoplovstvo su se čule relativno čvrste godine što se tiče isteka resursa. Mornarički resursi nisu puno noviji…

Trenutno najmlađi brod u floti je lovac mina „Korčula“, iza kojeg je raketna topovnjača „Dmitar Zvonimir“. Prosjek starosti brodova je negdje oko 30-tak godina. U ovom trenutku težište je na Obalnoj straži RH, kako bi mogli na pravi način provoditi svoju zadaću u području ZERP-a. Što se tiče ostalih brodova, ja mogu odgovorno reći da su ti brodovi više od 80 posto operativno ispravni, pogotovo kad govorimo o topovnjačama, DBM-ovima i ophodnim brodovima – svi plove i u operativnoj su uporabi. Razumije se, na pola životnog ciklusa i njima je potrebna modernizacija, što je također u planu. Naime, kroz Dugoročni plan razvoja potrebno je osigurati financijska sredstva s kojima bi se išlo u modernizaciju sustava upravljanja vatrom topovnjača „Kralj Petar Krešimir IV“ i „Kralj Dmitar Zvonimir“.

Dakle, tu se više ne govori o remotorizaciji? To je sad već nešto drugo?

Uvažavajući trenutnu ekonomsku situaciju mišljenja sam da bi to bilo preskupo. Remotorizacija samo jednog broda s motorima zapadne proizvodnje bila bi otprilike u protuvrijednosti novog OOB-a.

Što je s “Mohorovičićem”?

„Mohorovičić“ je također operativno ispravan, no održava se onoliko koliko nam to omogućavaju financijska sredstva. Do nabave novih plovnih sredstava, novih brodova, on će zasigurno biti u uporabi. Vidjeli ste i sami, dok je bio u operaciji “Triton” 2015., za tih tri mjeseca, nikakvih problema nismo imali niti s pogonom, niti s elektronikom, niti sa smještajem ljudi… Sve je funkcioniralo besprijekorno.

DBM-82 Krka uskoro na raspolaganju NATO-u

Mohorovičića u “Tritonu”, evo i Krka i Cetina su bile na vježbi u Španjolskoj. Rekli ste da se Mohorovičić pokazao kao dobar. Što je bilo s Krkom i Cetinom?

„Krka“ i „Cetina“ su se također pokazale izvrsnima, s tim da ti brodovi nisu sudjelovali u vježbi, već su prevozili snage. To nam je uistinu dalo znatan vjetar u leđa. Uz ostalo, doznavši da smo prebacivanje snaga izvršili na takav način, i naši su partneri kroz ciljeve sposobnosti postavili upit kada možemo ponuditi tu sposobnost… što bi značilo deklariranje tih dvaju DBM-ova. Sukladno našim planovima, između  2020. i 2022. godine oni će biti u bazenu snaga koje će saveznici, odnosno NATO,  moći koristiti za određene aktivnosti.

Planirate li uskoro opet izlazak nekog od brodova na Sredozemlje?

Naša topovnjača “Vukovar” sada je u remontu i priprema se za vježbu “Adrion”, u sklopu koje u šestom mjesecu ide na Kretu. Isto tako, započeli smo s pripremom posade i tehnike na brodu “Faust Vrančić” da, ukoliko se donese odluka, budemo u što kraćem vremenskom razdoblju spremni za sudjelovanje u jednoj sličnoj operaciji kao što je bio i “Andrija Mohorovičić”.

Dakle, s obzirom na ranije najave za sudjelovanje u operaciji “Sofia” – to nije otpalo?

Ne. U operaciju “Sophia” ćemo vjerojatno ići, za početak sa stožernim osobljem. Ukoliko bude zahtjeva za sudjelovanje s brodom, na nama je pripremiti snage.

Ispravite me ako griješim. Kod deklariranja, recimo, Krke i Cetine, takav dodatak u „pool“ sposobnosti zapravo bi bio najveći do sada? Ne samo što se pomorstva tiče…

BS-73 Faust Vrančić sljedeći je na redu za zadaće u Mediteranu

Teško je to reći. Ja kao pomorac i čovjek koji je na neki način sudjelovao u čitavoj toj priči integracije Hrvatske ratne mornarice u NATO, odavno sam imao želju da mi deklariramo brod jer držim da je to, uz ostalo, i pokazivanje zastave i, na kraju krajeva, pokazivanje naše tradicije i naših sposobnosti. 2015. godine smo se ovdje znali našaliti kako od stoljeća sedmog nismo imali tri ratna broda u Mediteranu, da bi u jednom trenutku tri broda bila zajedno na moru izvršavajući određene aktivnosti. Tako da mene kao zapovjednika, ali i sve moje suradnike, to zaista čini izuzetno ponosnim. Ponovit ću, moje je da pripremim ljude i snage, i da vodim računa o njihovom održavanju. Držim da mi to uistinu radimo na vrlo kvalitetan način. Rekao sam već, preko 80 posto opreme koju imamo u uporabi je sposobno za izvršavanje zadaća. Onih 20 posto odnosi se isključivo na održavanje brodova kada se nalaze na remontu. Naravno, tada ne možemo računati da su u punoj operativnoj fazi sposobnosti. Isto tako, kada izađu iz remonta brodovi prolaze određena uvježbavanja, ocjenjivanja, itd., i tek nakon toga su spremni za operativnu uporabu.

Zaista očekujem da će i DBM-ovi biti „pravi“ brodovi, u odnosu na njihove sposobnosti i namjenske zadaće koje mogu raditi. Treba svakako reći i to da dvije raketne topovnjače – “Vukovar” i “Dubrovnik” – pripremamo za sudjelovanje u operacijama presretanja na moru. Kako bi ti brodovi zaista mogli odgovoriti svim zahtjevima plovidbe na otvorenom moru Mediterana, predvidjeli smo i neke sitne rekonstrukcije na njima.

Pripremamo li za ovu godinu i treći AVPD tim za operaciju „Atalanta“?

Doček vrhovne zapovjednice Kolinde Grabar Kitarović i ministra obrane Damira Krstičevića u ratnoj luci Lora

Da, već smo započeli s pripremama, iako, s obzirom na plan angažiranja AVPD timova, mi ove godine ne bi trebali sudjelovati. Naime, naš se tim tek nedavno vratio. Međutim, s obzirom na situaciju u Somaliji, postoji vjerojatnost da bi UN mogao angažirati i dodatne brodove koji bi snabdijevali hranom zemlje u tom dijelu Afrike. Zapovjedništvo „Atalante“ je tražilo mišljenje o tome kakva je situacija sa zemljama koje su do sada davale AVPD timove, postoji li mogućnost da se, ukoliko bude zahtjeva, angažiraju već ove godine. Prema planu kojim je definirano angažiranje, mi bismo trebali iduće godine, u trećem ili četvrtom mjesecu, poslati treći AVPD tim.

Kakve su ocjene djelovanja prva dva AVPD tima? Došlo je do nekih razlika u obuci u odnosu između prvog i drugog tima. Da li će i sada doći do promjena i u obuci za treći tim, s obzirom na naučene lekcije?

Kada smo prvi puta išli u takvu aktivnost, sve pripreme i nastavne planove, programe za njihovu pripremu, obuku i provjeru, gradili smo na temelju iskustava prethodnih AVPD timova – nizozemskog, njemačkog, i timova baltičkih zemalja. Onda smo složili kurikulum koji je, mislim, zadovoljavao sve zahtjeve sudjelovanja u operaciji. Za vrijeme boravka tima u misiji uvidjelo se da treba promijeniti SOP (standardni operativni postupak, op.a.), te voditi računa o agencijama koje vam daju potporu. Te promjene su gotovo zanemarive, to je zaista ono sitno, filigransko oblikovanje. Jer sve što je bazično, od pripreme, psihološke i borbene, i preživljavanja u jednom takvom okruženju, gdje vi morate praktički biti svo vrijeme na brodu (jer ne osiguravate brod samo kada plovi, nego ste odgovorni za njega i u lukama), a imate i nekih ograničenja (npr. ne možete uvijek nositi oružje) – na sve to morate biti spremni. I, na kraju krajeva, uvijek dođe do nekih kašnjenja ili komplikacija na terenu, a vi morate isploviti i pravovremeno reagirati… Tako da sve te pripreme i naučene lekcije sada pokušavamo integrirati u nastavni plan i program. Dio obuke ćemo povećati za par sati, kako bi ljudi bili spremni za sudjelovanje u operaciji.

Prekosutra ćemo u nastavku ovog razgovora među ostalim podrobnije dotaknuti i temu budućnosti projektila RBS-15 u HRM, kao i pitanja senzorskih sustava nadzora mora, raznih aspekata vojne imovine bitne za HRM, obnove mornaričkog pješaštva te širih planova obrane pomorskog prostora Republike Hrvatske.

Ovaj je tjedan bio iznimno radni za Hrvatsku ratnu mornaricu i Obalnu stražu. HRM i Obalna straža su u utorak, 11. listopada, sudjelovale u prvoj pokaznoj vježbi zaštite morske granice pod okriljem Europske granične i obalne straže (European Border and Coast Guard – EBCG). Samo noć kasnije, s 12. na 13. listopada, Obalna je straža provela noćnu obučnu vježbu s bojevim gađanjem pod nazivom „PRSTAC 16“. Ova dva događaja gurnula su HRM u prvi plan po pitanju pozornosti hrvatske javnosti, što je bio povod HTV-u da u svoj Studio 4, emitiran u srijedu, 12. listopada, pozove kontraadmirala Predraga Stipanovića, zapovjednika HRM-a. Uz voditelje koji nisu pokazali čak ni elementarnu obaviještenost o tematici za koju su pozvali visokog vojnog gosta, zapovjednik Stipanović dobio je priliku pričati o svemu pomalo, spomenuvši i nekoliko stvari o kojima se u javnosti ili nagađalo, ili čak nije ni spekuliralo.

Razgovor je započeo na temeljima netom održane vježbe zaštite morske granice, odnosno zaštite vanjske granice EU od mogućih ugroza. U vježbi je sudjelovalo ukupno 140 ljudi, i to iz Operativnog centra MUP-a, Obalne straže RH i „Maritime Rescue Coordination Centrea“ (MRCC) Rijeka, te specijalne policije, kao i policijska plovila, brodovi Obalne straže, te zrakoplovi HRZ-a. Takve aktivnosti nadzora morskih granica EU, kakve se posljednjih dana uvježbavalo u RH, inače su se provodile pod okriljem FRONTEX-a, a uskoro i kroz snage agencije EBCG. U razgovoru za HTV kontraadmiral Stipanović pohvalio je HRM koja, zajedno s MUP-om, već niz godina radi na nadzoru pomorske granice:

„Naime, sva ta djelovanja definirana su i Zakonom o obrani, isto tako Zakonom o zaštiti granice na moru, a i nedavno izrađenim ‘Konceptom pružanja potpore Oružanih snaga RH Ministarstvu unutarnjih poslova’. Dosadašnja iskustva nam govore u prilog tome da zaista, zajedno sa Ministarstvom unutarnjih poslova, ali i sa svim ostalim subjektima koji djeluju na moru, možemo odgovorno štititi granicu koja se nalazi u području odgovornosti Hrvatske ratne mornarice.“

Osim što je tu po prvi put spomenuta izrada dokumenta kojim bi barem načelno trebalo pomoći uređivanju poprilično dvojbene, a politički u RH popularne suradnje vojske i policije na granici – samo to međuresorno koordiniranje ujedno ne znači i da HRM ima dovoljno sredstava te opreme za nadzor i zaštitu vanjskih granica EU, što je uvijeno priznao i sam zapovjednik HRM-a, pritom izvlačeći već dobro poznati argument:

Prototip OOB se gradi, ali ne EU novcem

„Međutim, u ovom trenutku – ono što je najvrjednije, to su ljudski resursi s kojima raspolažemo, i u Ministarstvu unutarnjih poslova, ali isto tako i u Ministarstvu obrane, prije svega u Hrvatskoj ratnoj mornarici i Obalnoj straži. U posljednjih nekoliko godina, u značajnoj mjeri ta oprema, sredstva, sustavi za nadzor su unaprijeđeni. Dio sredstava je nabavljen i kroz sredstva europskih fondova… Europskog fonda, a i Hrvatska ratna mornarica, prvenstveno za potrebe Obalne straže, započela je sa gradnjom Obalnog ophodnog broda. I mi zaista očekujemo na proljeće iduće godine da bi prototip mogao biti dat i… mogao se predati Hrvatskoj ratnoj mornarici na operativnu uporabu. I sa ovim snagama, sa kojima trenutno raspolažemo, možemo bez ikakvih problema nadzirati područje odgovornosti. Na kraju krajeva, najbolje smo to primijenili i prošle godine, kada smo sa brodom Andrija Mohorovičić sudjelovali u operaciji Triton – koji je bio pod vodstvom FRONTEX-a, gdje smo uspješno sudjelovali u spašavanju preko 2500 migranata. I, to je jedno iskustvo koje za sve nas – i Ministarstvo unutarnjih poslova, jer smo zajedno s njima provodili tu operaciju, i za Obalnu stražu – od izuzetne koristi za budući nadzor i sudjelovanje u sklopu ove agencije.“

Prešavši preko ponešto rastegnute satnice prijema prvog OOB u službu HRM, potpuno neupućeni voditelji HTV-a upitali su potom zapovjednika HRM-a o Obalnoj straži, ustvrdivši kako se „o njezinom formiranju govori već desetak godina“. Zanimalo ih je, naime, hoće li Obalna straža biti u okviru MUP-a ili MORH-a? Zapovjednik Stipanović objasnio im je da postojeći, već gotovo 10 godina aktivan model, smatra najboljim:

„Mislim da je način na koji je ustrojena Obalna straža od 2008. godine – Zakon je donesen 2007. – jedan od najboljih načina koji je… za malu zemlju, kao što je Hrvatska… sa ovako razvedenom obalom, jedan od najboljih modela. Naime, mi smo u pripremi i traženju najboljeg modela, koji bi nama odgovarao, proveli niz istraživanja, razgovora – od talijanskog modela, ne znam… francuskog, koji je možda najbolji u svijetu… i odlučili se za norveški model, s obzirom na veličinu zemlje, s obzirom na razvedenost obale, i mislim da… da ni na koji način ne uzimamo područje odgovornosti bilo kome. Naime, na ovakav način, sinergijom, djelovanjem svih tijela državne uprave, i Ministarstva pomorstva, i Ministarstva unutarnjih poslova, kao i ostalih agencija koje skrbe i vode računa o sigurnosti plovidbe na moru – da je ovo najbolje rješenje, da se nalazi unutar Hrvatske ratne mornarice, odnosno Ministarstva obrane. Naime, resursi sa kojima HRM raspolaže, od logističkih, infrastrukture, školskih, obučnih i tako dalje… Mislim da je to najprihvatljivije za nas u ovom trenutku.“

Prešavši time elegantno preko kaosa paralelnih organizacija koje se preklapaju i međusobno ratuju po pitanju održanja pomorske sigurnosti na hrvatskoj strani Jadrana, Stipanović je dočekao i sljedeće pitanje tek rubno za temu razgovora zainteresiranih voditelja – koliko i kakvih plovila bi Hrvatska morala imati za uspješnu i učinkovitu zaštitu svoje vanjske obale.

Uz pet o kojima se razgovaralo – HRM bi još i deset dodatnih OOB

„Mi u ovom trenutku raspolažemo sa 6 brodova koji se koriste za prvenstveno nadzor u području ZERP-a, Ministarstvo unutarnjih poslova također raspolaže s određenim snagama… koji su prvenstveno namijenjeni za djelovanje u području teritorijalnog mora i nadzora granice… teritorijalne granice. Da li je to dovoljno? Mislim da nije. I zato i jesmo u našim planovima razvoja i opremanja upravo krenuli sa opremanjem Obalnim ophodnim brodom. U ovom trenutku odlučeno je za nabavu 5 takvih brodova. U dogledno vrijeme nadam se da će se, sukladno i našim planovima i mogućnostima, prije svega financijskim, donijeti odluka za gradnju otprilike desetak takvih brodova… jer onda, u tom slučaju, bez ikakvih problema i vrlo kvalitetno možemo nadzirati područje odgovornosti. Pored toga, ulaže se i u sustave nadzora. Ministarstvo unutarnjih poslova je u značajnoj mjeri unaprijedilo taj sustav nadzora, sa radarskim senzorima i optoelektronikom. Ministarstvo obrane također poduzima određene korake. Ministarstvo pomorstva ima svoj sustav veza, odnosno nadzora mora. Tako da, u toj sinergiji držim odgovorno da vrlo kvalitetno nadziremo područje odgovornosti – s tim da, naravno, bez brodova u tom prostoru naša zadaća neće biti uspješna. S plovnim snagama i senzorima, radarskim sustavima, sa kojima ćemo u dogledno vrijeme raspolagati, mislim da ćemo vrlo uspješno odraditi tu zadaću,“

odgovorio je kontraadmiral Predrag Stipanović. Konstatiravši da raspoložive snage zapravo ipak nisu dovoljne za zadaće koje se pred Obalnu stražu postavlja, te spomenuvši po prvi put do sada još i dodatnih željenih deset brodova tipa OOB (na pet već planiranih), on ipak smatra da je „u ovom trenutku stanje u HRM-u vrlo dobro“, te je ponovio da su, za razliku od tehnike, ljudi njena najveća vrijednost:

Modernizacija radara “Enhanced Peregrine” zaglavila je u bespućima javnih nabava krajem 2015. godine

„Tehnika je uvijek na neki način mali problem. Ona je vezana i za financijske mogućnosti. Ali, držim da sa sredstvima sa kojima raspolažemo, i onim sredstvima odnosno opremom koja je planirana u narednom razdoblju, da ćemo mi vrlo uspješno i kvalitetno izvršavati svoju zadaću. Rekao sam već – 5 Obalnih ophodnih brodova, nabava i polovnih lovaca mina, modernizacija radarskog sustava – sve su to projekti koji su dosta skupi, zahtijevaju velika ulaganja, ali to su ulaganja u sigurnost. Mislim da Hrvatska ratna mornarica i u ovom trenutku vrlo uspješno štiti najvažniji resurs Republike Hrvatske, a to je Jadransko more, i da ćemo tako nastaviti i u buduće. Naravno da opremanje i modernizacija ovisit će i o financijskim mogućnostima, ali ono što je dato pripadnicima Hrvatske ratne mornarice na uporabu, oprema i naoružanje, mi to koristimo na najbolji mogući način.“

A koliko ljudi znače za HRM, potcrtao je Stipanović primjerom osposobljavanja raketa RBS-15B – čiju se zalihu posljednjih godina ipak odlučilo radije ispaliti nego tek direktno prebaciti iz skladišta u otpis i smeće:

„Na brodovima Hrvatske ratne mornarice nalazi se švedski protubrodski raketni sustav RBS-15B, jedan od vrlo kvalitetnih sustava. On je zarobljen 1991. godine u raketnoj bazi, ovdje u blizini Splita. Kakav je to sustav i kolike su njegove sposobnosti najbolje smo demonstrirali prošle godine, 2015. – kada smo izvršili lansiranje dvije takve rakete. Na neki način, nakon 21 godine, revitalizirali smo taj sustav. Opet se vraćam na čovjeka, na ljude, na profesionalce, jer mi smo uspjeli održavati taj sustav sve te godine, iako je trebao doživjeti određeni remont – koji je tražio vrlo velika financijska sredstva – ali, mi smo to zajedno sa ustrojbenim cjelinama Oružanih snaga RH, ali i civilnim institucijama koje rade na području Hrvatske… isto tako, u suradnji i sa jednom finskom kompanijom, Patrijom… uspjeli te rakete dovesti u punu operativnu sposobnost, i produljiti njihov životni vijek.“

Prema postojećim planovima i strategijama razvoja, HRM bi se u doglednoj budućnosti trebala opremiti novim raketnim sustavima, ali to se tek treba definirati u studijama o budućnosti HRM-a, u okviru promišljanja fantomskog „Izvanobalnog višenamjenskog obalnog ophodnog broda“:

Nove rakete za HRM na samom su rubu postojećih planova OS RH

„Definitivno u Dugoročnom planu razvoja i opremanja Oružanih snaga RH, u dijelu koji se odnosi na Hrvatsku ratnu mornaricu, predviđena je zamjena protubrodskog, odnosno modernizacija protubrodskog raketnog sustava. Planom je to predviđeno da bude između 2020. i 2024. godine. I ono će se razmišljati u sklopu izgradnje Izvanobalnog višenamjenskog obalnog ophodnog broda. Čiji će to biti proizvod, dopustite da naše studije, koje počinjemo raditi… odnosno započeli smo već rad na njima… će na neki način definirati, koji će to sustavi biti.“

U toj nekakvoj nadolazećoj svjetlijoj budućnosti, trebalo bi biti mjesta i za novi studij pod okriljem Hrvatskog vojnog učilišta, nada se Stipanović:

„Ja sam izuzetno sretan što još uvijek je velik interes mladih ljudi da se pridruže Oružanim snagama RH, prije svega, tako i Hrvatskoj ratnoj mornarici. Sva ta izobrazba i obuka koju oni prođu je izuzetno zahtjevna, izazovna, traži puno odricanja, ali – evo, moja iskustva govore da se radi o izuzetno kvalitetnim ljudima. Prije svega, o stručnim, obrazovanim, koji su spremni preuzeti sve ove obveze koje pred nas… izazove s kojima se mi suočavamo na početku 21. stoljeća… Nastojimo ih u što kraćem vremenskom razdoblju integrirati. Koristimo iskustva, znanje i vještine naših djelatnika i naših ljudi koji su sudionici Domovinskog rata – na taj način… na najbolji način povezati ono što je hrvatski mornar iskusio tijekom Domovinskog rata i 1990-tih godina, sa sada novim izazovima. Sustav školovanja je prilagođen, po meni, na najbolji mogući način, u ovom trenutku. Mi očekujemo vrlo brzo da će se i na području Splita, odnosno u suradnji sa Sveučilištem Split i Hrvatskim vojnim učilištem u Zagrebu, i ovdje razviti kolegij Vojno pomorstvo i brodostrojarstvo… kako bi ta znanja i te sposobnosti tih ljudi digli na još jednu višu razinu.“

A dok barem osnovno školovanje kadeta za mornaričke dužnosti ne zaživi, Hrvatskoj barem ostaje sudjelovanje postojećih resursa HRM u međunarodnim misijama. Tako je prošle godine HRM izašla i na Mediteran, s jedne strane zahvaljujući NATO-savezu, a s druge – europskom FRONTEX-u, podsjetio je Stipanović na neke multilateralne, ali i regionalne suradnje HRM-a:

BŠ-72 “Andrija Mohorovičić” u talijanskoj luci Catania

„Rekao sam već, prošle godine u sklopu operacije FRONTEX-a Triton, ispod obala Republike Italije, ali isto tako svoje sposobnosti i znanje, i vještine, kojima raspolažemo pokazali smo u prevoženju snaga Hrvatske kopnene vojske, koji su prošle godine sudjelovali u Španjolskoj, na NATO vježbi – jednoj od najvećih NATO vježbi, Trident Junction, gdje smo uspješno odradili zadaću prevoženja sa naša dva desantna broda. Isto tako, u sklopu Adrion, kao regionalne inicijative, svake godine sudjelujemo u sklopu LIVEX-a, na takvim aktivnostima. Sudjelujemo i svojim osobljem u operacijama – kako NATO-a, tako i Europske unije. Upravo ovih dana upućujemo i naš drugi AVPD tim, koji će sudjelovati u zaštiti broda koji se nalazi pod zaštitom Ujedinjenih naroda, znači, brod za snabdijevanje sa hranom Somalije – gdje očekujemo u narednih 4 mjeseca da ćemo sudjelovati u toj operaciji. Znači, s onim mogućnostima i sposobnostima s kojima raspolažemo trudimo se maksimalno dati potporu u kolektivnoj obrani, a isto tako i u operacijama potpore miru.“

Tu treba pridodati i suradnju sa susjedima, prije svega sa Slovenijom i Crnom Gorom, susjednim državama s malim, ali aktivnim mornaricama:

Adrion LIVEX 2015

„Mi prvenstveno sa njima sudjelujemo u sklopu regionalne suradnje Adrion, gdje ta suradnja je započela 2004. godine. Na godišnjoj razini imamo negdje od 5 do 6 aktivnosti, i radi se na raznim seminarima, stožernim procesima, i obavezno se provodi aktivnost na moru, kroz LIVEX. Prošle godine Hrvatska je, kao i sve ostale članice te organizacije… među nabrojanima je još i Albanija, i Grčka… potpisali smo ugovor o formiranju ‘On-call Maritime Force’, i evo, i moj nedavni sastanak sa zapovjednikom talijanske Ratne mornarice ide u tom smjeru da se unaprijedi suradnja između mornarica u ovom području.“

Sve u svemu, ovaj je intervju zanimljivo i prilično diskretno iznio osnovne probleme s kojima se Hrvatska ratna mornarica i njen zapovjednik susreću na dnevnoj bazi: (1) Nedostatak plovila, koja su i tako malobrojna te stara završila razdijeljena na Flotu i Obalnu stražu; (2) konkurencija velikog broja državnih agencija unutar teritorijalnog mora i oslonac samo na HRM kada treba ploviti iole duže ili dalje od obale; (3) opremanje koje za sada postoji tek na papiru, uz masivni oslonac na krpanje desetljeća starom tehnikom; (4) obrazovanje kadeta gotovo isključivo za potrebe HKoV, uz tek naznake budućeg namjenskog mornaričkog školovanja mladih časnika; te (5) ujedno obilje posla, zadaća i odgovornosti natovarenih na leđa strukturno nejake Hrvatske ratne mornarice. Sve to predstavlja tek dio problema koji zacijelo svakodnevno muče kontraadmirala Predraga Stipanovića, zapovjednika HRM-a.

Sutra će u splitskom brodogradilištu „Brodosplit“ napokon biti položena kobilica za prvi u seriji od 5 obalnih ophodnih brodova HRM-a. Takav razvoj događaja za portal Obris.org obznanio je zapovjednik HRM-a komodor Predrag Stipanović još početkom kolovoza, a jučer je tu informaciju potvrdio u razgovoru za Hrvatski radio:

„Ja se nadam da, naravno ukoliko nam financijske mogućnosti budu to omogućile, da će se nastaviti i dalje sa gradnjom jer brodovi kojima mi trenutno raspolažemo, znači to su 4 obalna ophodna broda. I „Andrija Mohorovičić“ i „Faust Vrančić“, već su na kraju svojih resursa tako da bi se trebalo izvršiti i zanavljanje te flote.“

Modernizacija cjelokupnog HRM-a najavljivana je već u nekoliko navrata, a od prošle godine čak su poduzeti i neki koraci u tom pravcu. No projekt izgradnje OOB-a, prije svega prototipa, iako je pokrenut, kasni već od samoga početka. Kada je u siječnju ove godine u Domu Hrvatske vojske u Splitu održana svečana primopredaja dužnosti zapovjednika Hrvatske ratne mornarice, tada novi zapovjednik komodor Stipanović najavio je polaganje kobilice do sredine ove godine. To se, eto, pomaknulo na sredinu rujna, pa je i upitno hoće li se uspjeti dostići i sljedeći rok – za razgovoru za Obris.org zapovjednik Stipanović je najavio: „Prvi brod bi trebao doći iduće godine negdje na proljeće, cijela serija od 5 brodova završila bi se 2018. godine“.

Darko Pappo, predsjednik Uprave Brodosplita, u intervjuu za Radio Split od 09. rujna ove godine naglasio je kako će polaganje kobilice za prvi od pet OOB-ova biti prvi fizički pokazatelj gradnje plovila:

„Do sada su… limovi su se izrezali, rade se ti neki dijelovi… I sad se još uvijek projektira, radi se dokumentacija, to će ići u paraleli dalje. Neki put je ta gradnja brodova oku nevidljiva, obzirom da se dobar dio posla odrađuje u dokumentaciji, projektiranju i ispitivanju, i tek kada sve to prođe onda se fizički brod može graditi. To su brodovi od 48 metara, koji su specijalne namjene, zahtjevni, posebno zato što su te vojne namjene i prvi brod je onaj prototipni koji mora zadovoljiti sve tražene specifikacije kako bi se onda ostala 4 radila kao serija. Ujedno moram reći, to je jedna izuzetna referenca za koju vjerujemo da će u budućnosti Brodosplit postaviti na tu jednu, ajmo reći, svjetsku tablicu isporučitelja i proizvođača brodova za obalnu stražu.“

Na tu se ljestvicu već upisao velolučka Montmontaža – Greben, izradom 6 patrolnih brodova za grčku Obalnu stražu, pa se u Brodosplitu nadaju da ni oni neće zaostajati za svojim malim otočkim kolegom, što bi im u nekim optimističnim okolnostima moglo otvoriti i neka svjetska tržišta:

„Druge vojske ili druge mornarice vole kupovati od onog brodogradilišta koje je gradilo za vlastitu mornaricu. To je prvenstveno. Ako nemate tu neku referencu, pogotovo u novije vrijeme, onda je teško prodati to nekom drugom.“

O tome je prošle godine prilikom potpisivanja ugovora za izgradnju 5 OOB-va za HRM govorio i vlasnik Brodosplita, Tomislav Debeljak:

„Diljem svijeta postoji potreba za tisuće ophodnih brodova i nama je u interesu dobivati poslove za njihovu gradnju. Uložit ćemo trud da pravimo vrhunske ophodne brodove, koji bi bili bolji od bilo kojeg drugog broda takve vrste u svijetu. Želimo izgraditi vlastiti brand za takve brodove“,

rekao je Debeljak, dobivši za to punu potporu ministra obrane Ante Kotromanovića:

„Ovi će brodovi vrlo brzo biti uvršteni u naš katalog, a u svim kontaktima koje će predstavnici MORH-a, GS OS i MVEP-a imati s dužnosnicima drugih država nudit ćemo ih kao svoj proizvod i vjerujem da ćemo, uz dobar marketing, moći plasirati ovakve brodove za izvoz.“

Naravno, sve ovo stoji pod uvjetom da daljnja kašnjenja, ili neki ozbiljniji problemi s prototipom, ne stanu na kraj ovom projektu još u provedbenoj fazi za domaće tržište.

Na svečanom mimohodu prije dva dana Hrvatska ratna mornarica predstavila se s nekoliko komponenti – sudjelovanjem 101 pripadnika HRM-a u pješačkom postroju, te s još 18 pripadnika i 11 motornih vozila, 2 gumene brodice i 4 ronilice u sklopu motorizirano-mehanizirano-oklopnog postroja. U ovom posljednjem, postroj HRM je predvodilo vozilo HMMWV, da bi onda uslijedila 2 mobilna obalna lansera MOL RBS-15B na kamionima Tatra 815, 2 teretna vozila MAN s protubrodskim minama AIM M70, SAG2 i MNS M90, 2 vozila LMV Iveco s vučenim gumenim brodicama Leader 599, 2 teretna vozila MAN s ronilicama PAP-104, te 2 teretna vozila MAN s ronilicama R2-M.

Ronilica iz sastava HRM-a (Photo by Goran Zorja)

Pješački postroj HRM-a (Photo by Goran Zorja)

Tijekom mimohoda u Zagrebu, kao i na njegovim probama par dana ranije, HRM je video-linkom poslala poseban pozdrav iz Bračkog kanala, u kojem su se nalazile 4 raketne topovnjače Flotile HRM-a i 2 ophodna broda Obalne straže, s još ukupno 150 pripadnika Hrvatske ratne mornarice.

Poseban štih cijeloj svečanosti dala je po običaju i Klapa HRM-a „Sveti Juraj“, otpjevavši hrvatsku himnu zajedno s glavnom glazbenom gošćom, 12-godišnjom Riječankom Mijom Negovetić.

Mia Negovetić i Klapa HRM-a (Photo by Goran Zorja)

Zapovjednik HRM-a, komodor Predrag Stipanović

Sve je to javnosti pružilo iznimno dobru sliku HRM-a, grane OS RH koja se zapravo već godinama bori s rubnom održivošću svojih sposobnosti i tehnike. No sve je to u skladu s financijskim mogućnostima, rekao je za portal Obris.org uoči početka svečanog mimohoda zapovjednik HRM-a, komodor Predrag Stipanović. Dapače, pogledavši HRM prije 20 godina, sada već daleke 1995. i danas, 2015. godine, on tu vidi i poneki pomak:

„Doživjeli smo jednu veliku transformaciju. Mornarica se razvija sukladno mogućnostima i financijskim sredstvima. Ulaganja u Mornaricu su zaista velika, međutim u zadnjih 10-ak godina zaista vidi se određeni napredak i što se tiče održavanja naše borbene tehnike… Danas izuzetno sam ponosan zato što više od 85% naše tehnike je operativno i ispravno, nabavili smo 2 raketne topovnjače Helsinki klase. Ove godine poduzeli smo sve kako bi produljili vijek uporabe našeg glavnog protubrodskog sustava – to su švedske rakete RBS-15B. Potpisani su ugovori za gradnju 5 obalnih ophodnih brodova. Očekujemo vrlo brzo, znači tijekom 9. mjeseca, da bi se položila i prva kobilica. Prvi brod bi trebao doći iduće godine negdje na proljeće, cijela serija od 5 brodova završila bi se 2018. godine. Modernizacija radarskog sustava također, i njegova integracija u jednu zajedničku sliku… Tako da držim da dosta stvari se poduzima i sukladno mogućnostima vidim svijetlu budućnost HRM-a.“

Nedavno je, po prvi puta od uspostave hrvatske države, van naših teritorijalnih voda isplovio jedan brod HRM-a. Radi se o „Andriji Mohorovičiću“, koji od 1. kolovoza sudjeluje u EU-operaciji „TRITON“ na Mediteranu. U toj je operaciji pod okriljem Europske unije hrvatsko plovilo već prvih dana svog angažmana imalo zabilježenih spašavanja ilegalnih imigranata na moru, a čitavo je to djelovanje, prema zapovjedniku HRM-a, dokaz da se bez obzira na starost tehnike, može postići više:

„I na taj način dokazujemo naše sposobnosti, na taj način dokazujemo da možda tehnika ne prati ono što bi mi htjeli imati, ali ljude imamo, imamo znanje, sposobnost i vještine, i to svakim danom – kako izvršavajući svoje nacionalne zadaće tako i našim sudjelovanjem u međunarodnim vojnim operacijama – dokazujemo svoje sposobnosti.“

———————-

———————-

Bude li išlo sve po planu, sljedeća bi godina trebala biti izuzetno dobra za HRM. Dakle, osim prvog OOB-a, trebali bi se vidjeti pomaci i u remontu RBS-ova, kao i radarskog sustava “Enhanced Peregrine”. Naravno, ostanu li i obrambeni proračun i politička volja minimalno na postojećoj razini.

Mobilni obalni lanseri (Photo by Goran Zorja)

 * Foto: Obris.org i Goran Zorja za Obris.org