Da nije bilo pitanja dvoje HDZ-ovih zastupnika, Jasena Mesića i Sunčane Glavak, Vladi RH, vjerojatno u javnost ne bi izašli podaci o korištenju službenih automobila, poslovnih kreditnih kartica i troškovima reprezentacije u tijelima državne uprave, kao ni troškovi promidžbe i informiranja. Ništa se o tome ne bi znalo ne zato jer je to neka visoka državna tajna (a nije!), niti zato što se nešto ludo trošilo (uglavnom nije!), nego zato što Vladin PR ne zna prezentirati podatke koje njegovom poslodavcu – a to je Vlada RH – idu u korist. Ni sama Vlada tu nije previše pomogla, pa je odgovor na Mesićevo pitanje o korištenju službenih automobila i kreditnih kartica, postavljeno još 28. veljače prošle, 2014. godine, Vlada amenovala tek u četvrtak, 21. svibnja ove godine. Sunčana Glavak imala je više sreće – ona je pitanje o troškovima promidžbe i informiranja postavila 27. ožujka ove godine, i pisani odgovor dobila jučer, kada i njen stranački kolega Mesić. Vlada je u oba slučaja prekršila Poslovnik Hrvatskog sabora, jer prema odredbi članka 142. stavka 1. Vlada treba odgovoriti na zastupničko pitanje u roku od 30 dana od dana kada joj je pitanje dostavljeno. No vratimo se na meritum.

Jasen Mesić Vladi je postavio vrlo jasna pitanja: (1) Koji čelnici tijela državne uprave su iskoristili pravo da posebnom pisanom odlukom odobre korištenje službenog automobila pod određenim uvjetima državnim dužnosnicima III. skupine iz točke II. Odluke o uvjetima korištenja službenih osobnih automobila, mobilnih telefona, redovnih zrakoplovnih linija, poslovnih kreditnih kartica, sredstava reprezentacije, te načinu odobravanja službenih putovanja, te kome je temeljem tih odluka i s kojim obrazloženjem odobreno korištenje službenih osobnih automobila 24 sata dnevno?, (2) Koji su državni dužnosnici, i službenici, dobili pisano odobrenje od čelnika tijela državne uprave za korištenje poslovnih kreditnih kartica, koji su iznosi potrošeni po pojedinim poslovnim kreditnim karticama u 2012. i 2013. godini te u koju svrhu?, te (3) Koliki je pojedinačni iznos sredstava reprezentacije državnih dužnosnika I. i II. skupine (molimo poimenični popis) u 2012. i 2013. godini po tijelima državne uprave, uz naznaku radi li se o troškovima reprezentacije unutar objekata tijela državne uprave ili izvan objekata tijela državne uprave?

Pogledaju li se Vladini odgovori, proizlazi da je Ministarstvo obrane, sukladno početnim odrednicama ove Vlade o štednji, bilo najposlušnije te je najmanje i potrošilo. U 2012. godini Ministarstvo obrane ispeglalo je službenu kreditnu karticu u iznosu od 6.274,83 kuna, što je premoćno najmanji iznos na službenoj kartici nekog ministarstva ili državne uprave. Odmah do MO je DUZS, s potrošenih 14.964,19 kn, dok su najrastrošniji, osim same Vlade (219.380,09 kn), bili Ministarstvo vanjskih i europskih poslova (248.801,65 kn) i Ministarstvo kulture (142.206, 80 kn).

U 2013. godini MORH je opet na čelu najštedljivih, ali s ipak nešto višom potrošnjom nego godinu dana ranije – naime, 2013. MORH je na službenoj kartici potrošio 16.896,47, a slijede ga DUZS (17.004,65 kn) i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta (17.024,90 kn). Najrastrošniji su ponovno Vlada RH (288.930,19 kn) i MVEP (360.398,11 kn), dok se između njih i Ministarstva kulture (166.704,44 kn) uguralo Ministarstvo gospodarstva s potrošenih 173.498,62 kn.

Ministarstvo obrane je najštedljivije i kada se govori o tome tko smije koristiti službenu kreditnu karticu – za razliku od ostalih ministarstava, u MORH-u su se karticom služili isključivo ministar, dakle Ante Kotromanović, i njegova zamjenica, Višnja Tafra. U pojedinim drugim ministarstvima karticu su mogli peglati još i pomoćnici ministara, te glasnogovornici, šefovi kabineta i tajnici ministarstava.

Što se pak tiče troškova reprezentacije, oni podrazumijevaju i uključuju troškove za radne, poslovne ili diplomatske susrete sa stranim i domaćim izaslanstvima ili osobama s kojima se ostvaruju poslovni i službeni kontakti, a kojima su domaćini u ime tijela državne uprave bili dužnosnici u tijelima državne uprave te protokolarne darove. Tu Ministarstvo obrane nije na čelu „štediša“, ali je definitivno na listi potrošača do 10 tisuća kn. Tu je najmanje potrošilo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta – 945,00 kuna izvan objekta Ministarstva, slijedi ga Ministarstvo branitelja (4.204,00 kn) i Ministarstvo rada i mirovinskog sustava (5.482,18 kn izvan objekta Ministarstva), te potom MORH s 5.563,36 kuna troškova reprezentacije, i to potrošenih unutar objekta Ministarstva tijekom 2012. godine. Tijekom 2013. Ministarstvo obrane na reprezentaciju je potrošilo nešto više – 6.559,26 kn (i opet sve unutar objekta Ministarstva), dok je Ministarstvo znanosti ponovno potrošilo najmanje – 3.250,10 kuna (izvan objekta Ministarstva). Dva ministarstva koja su se u 2012. našla između MZOS-a i MORH-a potrošila su bitno više, pa se 2013. MORH popeo na 2. mjesto na ljestvici štedljivih.

Velika je šteta da Mesić svoja pitanja nije ponovio i tijekom ove godine, jer bi bilo zanimljivo vidjeti kretanja potrošnje na karticama i za reprezentaciju i za 2014. godinu.

Sunčanu Glavak zanimali su nešto recentniji podaci, pa je njeno pitanje glasilo: Koliko su Vlada, ministarstva i druga tijela državne uprave potrošila proračunskog novca u svrhu promidžbe i informiranja ( reklame, reklamni oglasi, spotovi i drugi načini oglašavanja) za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 27. ožujka 2015. Tu Ministarstvo obrane spada u gornji dio tablice, kojoj je na čelu najrastrošnije Ministarstvo financija, s iznosom od 443.440,74 kn potrošenim za promidžbu i informiranje. Slijede Ministarstvo gospodarstva (436.755,20 kn) i  Ministarstvo poduzetništva i obrta (420.989,95 kn). U prva 3 mjeseca ove godine Ministarstvo obrane je potrošilo 336.750,00 kn, od čega se 30.100,00 kn odnosi na javne natječaje, 127.900,00 kn na oglašavanje u elektronskim medijima, 70.750,00 kn na oglašavanje na oglasnim površinama u javnom prijevozu, za potrebe prijema kandidata u kadetske službe i 108.000,00 kn na oglase javne nabave objavljene u Narodnim novinama.

Suprotno očekivanjima, najmanje je potrošilo Ministarstvu turizma – svega 2.375,00 kuna za tiskanje brošure “Katalog investicijskih projekata”, u svrhu promocije na stranim tržištima.

U travnju ove godine započeo je projekt „PINS: Public interest – not saleable“, namijenjen praćenju koruptivnih rizika u obrambeno-sigurnosnome sektoru Republike Hrvatske. Ova je djelatnost financirana iz europskog fonda IPA 2010 – konkretno iz njegove komponente 1 (Pomoć u tranziciji i jačanje institucija), u dijelu za civilno društvo (Civil  Society Facility). Nositelj projekta je Centar za mirovne studije (CMS) iz Zagreba, s partnerima: Transparency International Madžarske, Velike Britanije i Hrvatske, udruge Eko Zadar, Zelena Istra i Cenzura Split, te Zavod za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Projekt je podijeljen na dva dijela: u prvom će se baviti jačanjem kapaciteta civilnog društva za razotkrivanje korupcije u obrambeno-sigurnosnom sektoru, prvenstveno u Ministarstvu obrane, Ministarstvu unutarnjih poslova i Sigurnosno-obavještajnoj agenciji. Poseban naglasak biti će na monitoringu javne nabave u obrambeno-sigurnosnom sektoru, te na problemima tajnosti podataka i pristupu informacijama unutar tih sustava.

Drugi dio projekta bavit će se pitanjima vojnih konverzija, odnosno prenamjenama vojnih u državne nekretnine, njihovim gospodarenjem i detektiranjem koruptivnih rizika na tom području. Taj će se problem ispitivati kroz 4 studije slučaja, na temelju kojih sudionici projekta namjeravaju dati ocjenu tog procesa u Hrvatskoj i preporuke kako takve prenamjene što više držati u sferi javnog interesa, odnosno kako da građani aktivnije sudjeluju i zastupaju javni interes u procesima konverzije.

Ideja cijelog projekta, u svim njegovim dijelovima je da, osim jačanja kapaciteta nevladinih organizacija, pomogne i medijima, običnim građanima, parlamentarnim tijelima i akademskoj zajednici u izvještavanju, praćenju i detektiranju mogućih koruptivnih procesa, kao i u jačanju sudjelovanja u formiranju i donošenju odluka od javnog interesa na promatranim područjima. Kroz projekt bi se trebale uočiti i „rupe“ te nelogičnosti u pojedinim strateškim dokumentima, zakonima i sličnim aktima, pa će u konačnici jedan od ciljeva biti i inicijativa za njihovu izmjenu. Zato je posebno značajno to što se projekt odvija gotovo istovremeno dok je na nacionalnoj razini u postupku kreiranje i donošenje brojnih dugoročnih dokumenata – od Strategije razvoja turizma do kontroverznog Zakona o strateškim investicijama.

Projekt će se odvijati na području Zagreba, te Istarske, Zadarske i Splitsko-dalmatinske županije. Konkretan obol projektu dat će već u srijedu, 15. svibnja, kandidati na predstojećim lokalnim izborima na području Pule i Istarske županije. Naime, na svojevrsnom predizbornom sučeljavanju u organizaciji Zelene Istre i CMS-a kandidati će iznijeti svoje viđenje o budućnosti pulskog Muzila. Tribina „Budućnost Muzila: grad ili resort“ održat će se 15. svibnja u 18 sati u Galeriji Cvajner u Puli, a pozvani su Valter Flego, Peđa Grbin, Damir Kajin, Mauricio Licul, Boris Miletić i Bruno Nefat.

Proračun projekta, koji će ukupno trajati 18 mjeseci, iznosi 220.667,69 eura, od čega 79,87 posto financira Europska unija.

Agencija za zaštitu osobnih podataka (AZOP) naložila je MORH-u (11. prosinca 2012. godine, op.ur.) da u roku od 8 dana dostavi ugovor s Kazalištem Ulysses o pružanju usluge prijevoza vojnim plovilima, što je ovaj promptno izvršio.

HRM-ova motorna barkasa Krasnica standardno je sredstvo prijevoza veselih glumaca na Brijune

Birokracija Ministarstva obrane sklona je na nezakonit način prikrivati tragove vlastitog rada, pogotovo kada taj rad ulazi u prostore s onu stranu zdravog razuma. H-Alter je prošloga ljeta javnosti otkrio postojanje «Odluke» bivšeg ministra Božinovića (koja je i dalje na snazi) o omogućavanju korištenje vojnih prometala i drugih usluga građanskim pravnim i fizičkim osobama. Raspon ponude proteže se od MIG-ova, preko raketnih topovnjača do vojnoga orkestra koji vam po pristupačnim cijenama može svirati na vjenčanjima ili sprovodima, a jedina pravna osoba za koju trenutačno znamo da se koristila tim pogodnostima je Kazališe Ulysses Rade Šerbedžije.

Na naše traženje (prepiska započeta 18. srpnja 2012. godine, op.ur.) dobili smo od MORH-a ugovor s Radom Šerbedžijom, ali pojedini njegovi dijelovi bili su zacrnjeni. Proizlazilo je da je poznati glumac jedini civil koji uživa MORH-ovo povjerenje da bude iniciran u najstrože tajne hrvatske obrane, one koje u ime naše zajedničke sigurnosti moraju biti podalje od očiju prosječnog poreznog obveznika. Još apsurdniji bio je podatak da su neki dijelovi ugovora sa Šerbedžijom bili zacrnjeni, premda se ti isti dijelovi nalaze u Božinovićevoj «Odluci» i dostupni su javnosti – prije svega nazivi pojedinih vojnih prometala i drugih sredstava za masovno ubijanje koji se navode u cjeniku njihova korištenja!?

«Bez obzira što predmetni dokument nije klasificiran stupnjem tajnosti, neki dijelovi Ugovora sadrže određene podatke za koje držimo da nisu dostupni trećim osobama na uvid iz sigurnosnih razloga», formulacija je MORH-ove Samostalne službe za odnose s javnošću i izdavaštvo, koju je AZOP «srušio» kao neosnovanu. Ignorantski odnos spram prava javnosti na informaciju tu posve dolazi do izražaja obratimo li pažnju na činjenicu da se MORH, u svojoj odbijenici, pozvao na vlastiti Pravilnik o tajnosti podataka, mada su njegovi birokrati postupili dijametralno suprotno odredbama toga pravilnika. On, naime, propisuje da se podaci čije bi neovlašteno otkrivanje naštetilo djelovanju i izvršavanju zadaća Ministarstva obrane i Oružanih snaga klasificiraju stupnjem tajnosti »Ograničeno« – a ugovor s Ulyssesom nije klasificiran nikakvim stupnjem tajnosti, već je netko u MORH-u tek «držao» da ga iz sigurnosnih razloga ne bi trebalo učiniti  dostupnim javnosti. Radi se, dakle, o čistoj proizvoljnosti, o školskom primjeru kršenja ljudskih prava arbitrarnom odlukom državnih činovnika bez ikakvog pravnog utemeljenja. Pitanje koje se nameće jest – hoće li itko nakon ovoga u MORH-u biti barem disciplinski kažnjen?

Kad se ljetos barkasa pokvarila, družini su u pomoć uskočili gliseri LEADER 599 Army, također iz sastava HRM-a

Objavljivanjem ugovora s Radom Šerbedžijom u njegovu integralnom obliku javnost je postala bogatija za dragocjene podatke, da Ulyssesu troškove mora obračunavati i račune podnositi Odjeljak HRM-ove pomorske baze “Sjever” u Puli, a da je za pružanje usluga zadužen ORB-Pula. Ako se izvanredno ukaže potreba za korištenje brzog plovila, isti će uvaženi naslov angažirati Počasno zaštitnu bojnu. ORB i pomorska baza “Sjever” također su dužni, otkrivamo, nakon svake pojedinačne vožnje sastaviti i ovjeriti zapisnik. I to su, uz spomenute nazive oruđa za ubijanje na otvorenom moru, sve “vojne tajne” koje je skrivao kulturno-umjetnički projekt Ulysses!

AZOP je utvrdio da «tražena informacija», to jest ugovor između MORH-a i Ulyssesa, «nije klasificirana stupnjem tajnosti sukladno zakonu i/ili općem aktu na temelju zakona kojim se propisuje tajnost podataka», te da «ista sadrži neke od informacija koje su u zatraženom dokumentu zacrnjene. Stoga je potpuno nejasno stajalište prvostupanjskog tijela o odbijanju zahtjeva iz sigurnosnog razloga», stoji u obrazloženju AZOP-ova rješenja kojim je naložio MORH-u da nam u roku od 8 dana dostavi ugovor s Kazalištem Ulysses.»

Gost autor: Toni Gabrić, novinar i glavni urednik H-ALTER (Hrvatska alternativa). Tekst je, uz dozvolu autora, prenesen sa stranice www.h-alter.org, gdje je objavljen 3. siječnja 2013. godine, pod naslovom “MORH protupravno skrivao dokumente”. Originalni je tekst ondje dostupan na adresi: http://www.h-alter.org/vijesti/ljudska-prava/morh-protupravno-skrivao-dokumente

Iako je subota, u prostoru Hrvatskog novinarskog društva u Zagrebu već drugi dan traje međunarodna  konferencija “Traditional Values in the New Media Environment: A regional Media Conference”. Radi se o dvodnevnome događanju, organiziranom u suradnji Hrvatskog novinarskog društva i Veleposlanstva Sjedinjenih Američkih Država u Zagrebu.

U petak 16. studenog, na prvi dan skupa, program je započeo u 9 ujutro, pozdravnim riječima organizatora iz HND i US-veleposlanstva. Oko 10 počeo je i pravi program – gosti iz SAD, Josh Benton, Joe Bergantino i Dan Gillmor su tijekom iduća dva sata dali pregled stanja medija u SAD.

Nakon toga, slijedio je prikaz stanja novinarstva u regiji. Prvo relativno povijesno, od 1980-tih do danas (Mirko Petrić iz Zadra), pa onda i po zemljama regije – stanje izneseno od gostiju, novinara te s medijima povezanih osoba iz Albanije (Lutfi Dervishi, analitičar medija, Transparency International Tirana), BiH (Semir Mujkić i Mahir Sahinović, novinari),  Hrvatske (Borna Keserović, novinar i urednik), Makedonije (Saška Cvetkovska, novinarka), Crne Gore (Mihajlo Jovović, urednik), Srbije (Bojana Barlovac, BIRN) i Slovenije (Mario Belovič, Delo). Uz to se do kraja dana moglo čuti ponešto i općenito o istraživačkom novinarstvu, i stanju stvari na Hrvatskoj televiziji – o uporabi novih medija kao sredstvu za poboljšavanja kvalitete sadržaja – iz vizure Ivane Dragičević.

I time je bio zaokružen prvi dan, možda pomalo orijentiran na sumiranje stanja – što pri stanju novinarstva u Hrvatskoj i regiji lagano ispadne ponešto depresivno, posebice ako se pri tome skupi i oveća grupa iskusnih novinara s nemalo staža – što je ovdje bio slučaj. No, s druge strane, ovakvim se prvim danom na određen način i ispuhao taj “negativni” balon – čime je drugi dan događanja krenuo neopterećeno i konstruktivno…

Gosti iz SAD: Josh Benton, Dan Gillmor i Joe Bergantino

Taj drugi dan događanja opet je započeo u 9 ujutro. Prvi je blok bio namijenjen davanju uvida u načine na koje mediji, posebice mediji zasnovani na modernim i računalnim tehnologijama, mogu zarađivati – bilo da bi tek pokrili svoje troškove i bili “neprofitni”, ili da ipak ponešto i zarade.

"Politico" - dobar primjer pay-wall pristupa

Josh Benton  predstavio je pet modela djelovanja, mimo prodavanja mjesta za reklamu, te pridržavanja dijela visoko vrijednog sadržaja za pristup uz posebnu naplatu (pay-wall pristup). Zatim je Dan Gillmor prenio svoja iskustva s posla koji, u okviru suradnje s Državnim sveučilištem Arizone, radi po pitanju pokretanja novih medijskih poduhvata (komercijalnih po prirodi, a ne po pristupu temama), da bi blok dovršio Marko Rakar. On je predstavio svoja gledanja na  funkcioniranje medija i medijske scene, da bi onda krenuo na još neke alternativne modele poslovanja u tim vodama – modele koje on nastoji preslikati i na web novine “Vjetrenjača”, kojima se započeo baviti.

Drugi se blok dana bavio neprofitnim medijskim djelovanjem. Prvo su stanje u SAD predstavili Dan Gillmor (općeniti prikaz) i Joe Bergantino (na temelju vlastitog projekta “New England Center for Investigative Reporting”). Nakon pažljivog slušanja mnoga su iskustva tu ispala neočekivano slična hrvatskima (doduše uz nemjerljivo bolju suradnju te pomoć od strane fondacija i pojedinih sveučilišta). Stanje u Hrvatskoj je prikazala Janja Sesar, prvenstveno na temelju vlastitih iskustva s portala kulturpunkt.hr, te uvidom u rad online-časopisa H-Alter. Posebice je bilo riječi o njihovom osloncu na javna i državna sredstva – što baš i ne radi, ali bi se možda moglo popraviti nadolazećim promjenama medijskoga zakonodavstva – te pokušaju prikupljanja sredstava putem donacija, bilo čitatelja ili gospodarskih subjekata (koje se za to ne potiče poreznim olakšicama). Pa ipak, uzevši u obzir da se financiranje novinarstva kao “dobrotvorne” aktivnosti i u SAD još 2008. smatralo egzotikom – barem se vidi da je tu i Hrvatska na dobrome putu.

Bilo bi zanimljivo promotriti usporedne hrvatske podatke

Posljednji je blok bio posvećen socijalnim medijima i građanskom novinarstvu, njihovom utjecaju u SAD i Hrvatskoj, uz mnogo pitanja i zanimljivih odgovora. Pri tome, naglasak je stavljen na činjenicu da, iako građani mogu prenijeti vijest, ili kao očevici biti izvor – pa i izvor koji sam posluži kao novinar – to nije normalna osnova za proizvodnju sadržaja koje onda netko drugi prodaje i od njih dobro zarađuje. Dakle, da uloga novinara ni iz bliza nije tek da prenesu događaje kojima su neposredni svjedoci, već da novinarstvo ipak obuhvaća svašta drugoga. Po pitanju socijalnih medija, težište je stavljeno na tweeter, njegove moguće primjene u novinarstvu, ali i izazove koje takve platforme obuhvaćaju.

Čitavo je događanje dovršeno u subotu, 17. studenog, oko 16 sati. Ukupno gledano, jedan iznenađujuće koristan skup, s mnogo novih i neuobičajenih ideja – od kojih mnoge u Hrvatskoj i regiji baš i nisu poznate, a mogle bi raditi u praksi. Zanimljivo i korisno, ne samo za istraživačko novinarstvo, o kojem je tu počesto bilo riječi, već i za nove medije u koje spada i portal obris.org.

Iako tek rijetki novinari u Hrvatskoj rade išta od “statističkog novinarstva”, o kojem bi tu također trebala biti riječ, radi se o vrlo bitnom segmentu novinarske profesije. Razumijevanje statističkih podataka, financijskih ili proračunskih izvješća i planova otvara jedan obzor – koji novinarstvu koje ga koristi uvelike jača i efikasnost i društvenu relevantnost. Na kraju, kada se takve statističke podatke prikupi (možda i primjenom prava na pristup informacijama) i onda obradi – sav taj proizvod treba i preraditi u formu razumljivu široj zainteresiranoj publici. Tim izvješćivanjem, a uz pomoć računala, bavit će se zaključni tematski dio seminara Legal Leaks.

Predstavnici portala Obris – Obrana i sigurnost sudjelovat će na ovom događanju, i kao specijalizirani novinari, i kao članovi Zbora istraživačkih novinara Hrvatskog novinarskog društva (HND).