Četvrti hrvatski AVPD tim napokon je započeo sa zadaćom zaštite broda iz UN-ovog Svjetskog programa za hranu (World Food Programme – WFP). Kako je jučer, 7. srpnja, objavljeno iz zapovjedništva operacije EU NAVFOR Somalia – ATALANTA, 12 članova hrvatskog AVPD tima ukrcalo se na brod MV Juist koji u okviru WFP dostavlja hranu Somaliji i susjednim državama. „Ovo nije prvi put da Hrvatska sudjeluje u operaciji ATALANTA s tako vrijednim timom za zaštitu“, zaključak je priopćenja zapovjedništva operacije ATALANTA.

Kako smo već pisali, očekivalo se da će hrvatski AVPD tim preuzeti zadaću u ovoj EU operaciji još u travnju ove godine, no zbog problema uzrokovanih pandemijom bolesti COVID-19, među kojima su i problemi transporta iz Europe u Afriku, početak zadaća je prolongiran „do daljnjega“. Situacija se popravila krajem lipnja, kada je zahvaljujući pomoći španjolskih Oružanih snaga hrvatski AVPD tim konačno krenuo prema bazi u Džibutiju. Tamo je nekoliko dana čekao ukrcaj na brod.

Da nije bilo ovog zastoja, hrvatski AVPD tim preuzeo bi dužnost na brodu MV Juist od tima Vojske Srbije, što nije prvi puta da se ove dvije vojske izmjenjuju na konkretnoj zadaći. I prvi hrvatski AVPD tim 2014. godine preuzeo je dužnost od srpskog tima na ciparskom brodu MSM Douro, a isto se ponovilo i 2016. godine, na istome brodu. Treći hrvatski AVPD tim 2018. godine preuzeo je dužnost od tima iz Crne Gore, koji je u operaciji EU NAVFOR Somalia – ATALANTA bio angažiran na zaštiti teretnog broda „Petra II“. Brod MV Juist, kojeg trenutno štiti 4. hrvatski AVPD tim, plovi pod zastavom otočja Antigua Barbuda, i prema servisu Marine Traffic 29. lipnja isplovio je iz luke u Džibutiju prema Crvenom moru. Uz osnovne karakteristike broda stoji i naznaka o „ukrcanim naoružanim čuvarima“.

Gvinejski zaljev – centar piratstva u Africi 2020. godine (Izvor: IMB)

EU operacija ATALANTA uspješno se bori protiv piratstva i otmica na Rogu Afrike – pojave koja je zbog nazočnosti vojnih brodova i naoružanih vojnika na civilnim brodovima u toj regiji ponešto oslabila, za razliku od stanja na drugoj strani afričkoga kontinenta. Tako je početkom ove godine zabilježeno povećanje piratstva na zapadnoj obali Afrike, u Gvinejskom zaljevu. Prošle godine je u tom području zabilježen 121 piratski napad, dok je godinu dana ranije – 2018. – bilo „samo“ 78 piratskih napada i otmica u Gvinejskom zaljevu. Prema Međunarodnom pomorskom uredu (International Maritime Bureau – IMB), od siječnja do rujna prošle godine čak 82 posto ukupnih otmica na moru dogodilo se u Gvinejskom zaljevu. Ova povećanja dovode se u izravnu vezu s višegodišnjim pojačanim nadzorom voda ispred Somalije i Roga Afrike. To naravno ne znači da je somalski piratski krak uništen, nego tek da „čuvari“ tog dijela Afrike imaju ponešto manje posla. To svakako želimo i hrvatskom AVPD timu – mirno more i što manje posla!

Kako su se kretali piratski incidenti tijekom godina? (Izvor: IMB – svijetlijom bojom označene su otmice)

Republika Hrvatska kao nova članica Europske Unije, a sutra i Schengenskog sporazuma, treba posvetiti posebnu pozornost nadzoru državne granice na moru. Nacionalni interes Hrvatske je, prvenstveno, zaštita sigurnosti i integriteta hrvatske obale, što bi trebao biti i interes EU s obzirom da se radi o njenoj vanjskoj granici.

Trend svjetske globalizacije mijenja sigurnosne koncepte u širem smislu. S jedne strane, smanjuje se djelotvornost nadzornih sustava pojedinih država, a s druge, tehnološki razvitak nudi na slobodnom tržištu rastuće kapacitete na svim poljima stvaralaštva i proizvodnje. Konvergencija tih dvaju trendova znatno povećava potencijalne konfiguracije prijetnji koje nisu samo vojne ili civilne, i koje nije jednostavno definirati. Suvremeno društvo sve je ranjivije i sve izloženije opasnim djelovanjima međunarodnog organiziranog kriminaliteta, te nepredvidljivim asimetričnim prijetnjama.

U takvim okolnostima globalnih otvaranja, koncept „pomorske zaštite“ nema više samo vojno obilježe, već obuhvaća šire područje čimbenika zaštite. Taj koncept uključuje zaštitu državnih i komercijalnih djelovanja na moru, a prostire se na morska područja s državnim suverenitetom, ali i na pučinu na kojoj obalna država nema jurisdikciju. Naime, organizirani kriminalitet sve više se internacionalizira, postaje opasniji i nasilniji, ostvarujući negativne učinke i izvan domicilne države, te ga treba sprječavati u začetku čim se otkrije bilo gdje, pa i na prostranstvima otvorenog, međunarodnog mora.

Kooperativni i zlonamjerni učesnici na moru

Republika Hrvatska mora osigurati uvjete sigurne navigacije domaćim i stranim brodovima, posebice u područjima gdje je najugroženija sigurnost plovidbe (međuotočna područja, tjesnaci i sl.), te omogućiti i zahtijevati od svih sudionika na moru poštivanje relevantnih hrvatskih zakona.

Uz kooperativne učesnike, državne institucije za nadzor i zaštitu hrvatskog mora i obale trebale bi posebnu pozornost usmjeravati prema nenajavljenim i nedobronamjernim plovilima s opasnim uljezima zlih namjera. U tu skupinu spadaju krijumčari, teroristi i pirati. Umreženi sustav kontinuiranog nadzora treba što ranije i što dalje od obale otkriti takve uljeze, te onemogućiti njihova kriminalna djelovanja i/ili asimetrične napade na plovne i obalne objekte.

Organizirano krijumčarenje droge, oružja, ljudi i drugih roba uzduž te poprijeko Jadranskog mora je u zamahu, što je inače intenzivirano i na morima diljem svijeta zbog pogodnosti koje pružaju nenadzirana ili slabo nadzirana morska prostranstva. (1) Krijumčare zanima samo novčana zarada, pa tijekom njihovih akcija nastoje izbjeći susrete i sukobe s redarstvenim snagama na moru, te brzim bijegom preživjeti i sačuvati nedopuštene terete. (2) Teroristi poticani ideološkim i političkim ciljevima mnogo su opasniji. Njihove akcije realiziraju se ubijanjima i rušenjima, pri čemu ih ne zanima bogaćenje otimanjem različitih dobara. Oni napadaju bez naznaka i upozorenja u prostoru i vremenu, nezamjetljivo i podmuklo.

Obje ove kategorije uljeza nastoje neprimijećene prići što bliže do svojih ciljeva na moru ili obali. To pokušavaju ostvariti u nisko zamjetljivim plovilima ili letjelicama, u uvjetima loše vidljivosti ili noću, primjenom rafiniranih taktika realizacije planiranih zadaća. Radarska površina takvih brodica je oko 5 m² (Radar Cross Section – RCS), a njihove brzine kreću se od 40 do 55 čvorova.

Slojeviti sustav nadzora i zaštite hrvatskog mora

Suprotstavljajući se takvim plovilima, osnovni problem je bio, a i sada je – uspostava i organizacija sustava za rano otkrivanje takvih uljeza što dalje od obale. Višeslojnim sustavom nadzora i zaštite moguća je rana detekcija uljeza na vanjskim granicama hrvatskog ZERP-a (površina 23.870 km²). Potom treba adekvatnim brodovima ili letjelicama identificirati uljeze i njihove namjere, te ih pravovremenim aktivnostima odvratiti ili spriječiti u realizaciji planova.

Koliko su takve ugroze s morske strane prema hrvatskoj obali vjerojatne, te u kakvom stanju spremnosti i kojom razinom aktivnosti bi trebale djelovati relevantne državne institucije koje su umrežene u petlju nadzora i zaštite hrvatskog mora?   Postavlja se također pitanje, s obzirom na trenutna događanja i nerede u mnogim državama na Mediteranu, treba li pripremiti državne institucije, te resurse nadzora i zaštite na proaktivno iščekivanje opasnih situacija, bilo da se radi o emigrantima, krijumčarima ili teroristima?

Kategorički negirati ili uveličavati moguće prijetnje i ugroze na hrvatskom moru i obali bilo bi neodgovorno. Očito, treba studiozno prići  analizi bliske i dalje budućnosti pomorske sigurnosti, koja bi rezultirala optimalnim prioritetnim slijedom ustroja i opremanja pojedinih dijelova umreženog sustava nadzora i zaštite.

Na temelju dosadašnjih saznanja i iskustava s nepoželjnim i opasnim situacijama na hrvatskom moru, relevantne institucije i sustavi moraju kontinuirano biti pripremljeni, odnosno organizirani i održavani za brzu reakciju protiv pomorskih uljeza, posebice na prostranstvima ZERP-a.

Obalne radarske mreže čine prvi sloj u petlji nadzora i zaštite sigurnosti na hrvatskom moru, koje bi trebale otkriti nenajavljena plovila ili niskoleteće letjelice neuobičajenih aktivnosti. Stalnim motrenjem morskih prostranstava, od obale do vanjske granice ZERP-a, stvara se slika pomorske situacije u realnom vremenu, koja je temelj za bilo kakva djelovanja na određenim mikropodručjima.

HRM-ova mreža „more“ s četiri moćna radara Enhanced Peregrine na Mljetu, Lastovu, Visu i Dugom Otoku, uz deklarirane značajke koje jamče otkrivanje i praćenje malih plovila radarske površine RCS = 5 m²  do 100 km udaljenosti (uz radarski obzor 100 km), te niskoletećih zrakoplova površine RCS = 2 m² (primjerice MiG-21) na visinama manjim od tri tisuće metara i daljinama do 160 km, upravo su optimalan alat za proizvodnju pouzdane slike pomorske situacije u realnom vremenu.

No nažalost, nakon instaliranja tih radara, djelotvornost mreže „more“ opterećena je nizom funkcionalnih problema i neispravnosti. Već deset godina ti radari su na čekanju boljih dana, koji bi mogli nadoći za 1-2 godine. Naime, priprema se modifikacija i nadogradnja radara Peregrine u SAD-u, u tvornici ITT-a, čiji su stručnjaci razvili i konstruirali radare FALCON II, “Peregrinovu” stariju „braću“, prije trideset godina. Zbog toga, morska prostranstva ZERP-a nisu adekvatno nadzirana već nizom godina, iako je na hrvatskoj obali i otocima instalirano još radara različitih namjena, moći i starosti.

Ako su “Peregrini” nefunkcionalni, a što rade ostali radari: 9 HRM-ovih starih  navigacijskih radara GEM-Elettronica male moći, nabavljenih 1994. za vrijeme embarga na uvoz vojne opreme; 10 danskih radara male moći Terma, u VTS (Vessel Traffic Service) mreži za nadzor i upravljanje pomorskim prometom; 2 moćna radara FPS-117 u mreži „nebo“ za motrenje zračnog prostora?

S obzirom na namjenu i moć tih radara, jedino radari FPS-117 mogu detektirati mala plovila i letjelice na području ZERP-a. Stari radari GEM-Elettronica namijenjeni su brodskoj navigaciji, a VTS radari Terma, koji su razvijani u skladu s IALA preporukama (“IALA Recomandation V-128 On Technical Performance Requirements for VTS Equipment”), razmjerno su male moći koja je dostatna tek za nadzor i upravljanje pomorskim prometom na teritorijalnom moru. Ni jedan od tih radara ne može otkriti malo plovilo (5 m²) na području dalekog  ZERP-a.

Očito da se za različite namjene projektiraju mreže s posebnim kategorijama radara, čije su značajke bitno različite, počevši od konstrukcija antena do karakteristika odašiljača i prijamnika. Moćniji radari za daleko motrenje malih objekata znatno su skuplji od onih manje moći. Primjerice, moć radara Enhanced Peregrine je oko 130 puta veća od moći radara GEM  ili Terma, a skuplji je oko 70 puta od tih manjih radara.

Zrakoplov F-16 kroz otvoreni tunel uletio u hrvatsku „kuću“

Gore navedene tvrdnje o propusnosti ZERP-a dokazane su u lipnju 2011. kada je talijanski borbeni zrakoplov F-16 doletio iz nepoznatog smjera, nenajavljen, do hrvatske obale, te je prvi put bio detektiran i identificiran tek na visini 500 m iznad Dugog Otoka, radarima FPS-117 na Učki i Pelješcu.

Zašto zrakoplov F-16 nije detektiran ni jednim od 25 obalnih radara ranije, iznad otvorenog mora već pri napuštanju talijanskog zračnog prostora ili na nekoj drugoj dalekoj lokaciji iznad Jadranskog mora? Zašto su zakazali moćni i vrlo kvalitetni radari FPS-117, namijenjeni motrenju zračnog prostora i otkrivanju zrakoplova u čistoj atmosferi na visinama do 30 km i daljinama do 370 km?

Autor ovog članka tada je analizirao mogućnosti prilaza malih zrakoplova od talijanske do hrvatske obale, skrivenih od „pogleda“ radara FPS-117 na Učki i Pelješcu. Izračunom daljina radarskih obzora ustanovljeno je ne samo da se kružnice radarskih obzora s tih položaja ne dodiruju, već da su udaljene najmanje oko 100 km na površini mora, a na visini 100 m oko 35 km uz hrvatsku obalu. Tako otkriven „tunel“ širi se prema talijanskoj obali, pa je na vanjskoj granici ZERP-a već širok oko 250 km na morskoj površini i 120 km na visini 100 m.

Je li radar Enhanced Peregrine na viškome brdu Hum tek skupi ukras na stupu?

Stoga se plovila i letjelice u tom „tunelu“ ne mogu otkriti radarima FPS-117 na Učki i Pelješcu. To nije rezultat nemoći ili loše kvalitete radara FPS-117, već je posljedica zakona fizike koji određuju načine prostiranja elektromagnetskih valova u prostoru, u takozvanoj standardnoj atmosferi. Domet otkrivanja zrakoplova na malim visinama ograničen je zakrivljenošću Zemlje, odnosno radarskim obzorom, bez obzira koliko su radari moćni na tim položajima. Dakle, velika površina srednjeg dijela ZERP-a od nekoliko tisuća km² nije adekvatno nadzirana, što omogućava malim plovilima i letjelicama nesmetana djelovanja na tim područjima.

Uz ta saznanja, zrakoplov F-16 mogao je sigurno poletjeti i doletjeti od Pescare do Žirja neotkriven, na visini nešto većoj od 100 m, te odatle uzletjeti prema Dugom Otoku. Naime, Talijani su mogli jednostavno provjeriti već sa svoje obale, uz pomoć suvremenih detektora radarskih signala, da nijedan radar Peregrine ne funkcionira – a ostalih radara male moći na našoj obali nisu se „bojali“.

Moćnim radarom na Visu poništavaju se radarski tuneli i sjene

Od lipnja 2011. do sada, evidentno već skoro 3 godine (a vjerojatno i sljedeću 1-2 godine), srednji dio ZERP-a nije bio i neće biti nadziran. Da li ostaviti to golemo područje još dvije godine nenadzirano? Hoće li NATO i EU prihvaćati i ubuduće ta otvorena, široka i visoka vrata ZERP-a, posebice sada kada je u tijeku realizacija EUROSUR (European border surveillance system) programa kojega je usvojila Europska komisija 2008.? Tim projektom istražuju se prvenstveno mogućnosti učinkovitijeg motrenja i nadzora južne morske granice Europske unije na Mediteranu, od Gibraltara do Cipra.

Postavljanjem samo jednog radara velike moći, nalik Peregrinu, na vrh Visa, trenutno bi se pokrilo to nenadzirano područje ZERP-a, odnosno – nestali bi radarski tuneli i sjene preko Srednjeg Jadrana. Dakle, posudba, najam ili kupnja jednog radara vrijednosti oko 3-4 milijuna eura zatvorila bi znatno čvršće vrata hrvatskog ZERP-a.

Gost autor: dipl. ing. Vili Kezić, stručnjak za radarske sustave te elektroničko ratovanje, u mirovini.

Nebrojeno puta do sada moglo se čuti da su pirati pred obalom Somalije i na Rogu Afrike izgubili bitku pred bitno moćnijim i organiziranijim brodovima i vojnicima Europske unije, NATO-saveza, Kine, i tko zna koga sve ne. O tome je nedavno na press-konferenciji govorio i Boris Blažeković, predsjednik saborskog Izaslanstva u Parlamentarnoj skupštini NATO-a, najavljujući godišnje zasjedanje tog tijela koje će se na jesen održati u Dubrovniku. Jedna od tema velikog međunarodnog skupa, iako ne i glavna, bit će misije i operacije koje NATO trenutno provodi, a među njima i operacija „Ocean shield“ protiv pirata u Adenskom zaljevu i na Rogu Afrike.

„Rog Afrike je jedna od uspješnijih misija – istina bog, tamo je tona vojske razno razne, i tamo je barem 18 raznih država sa svojim vojskama, sa svojim vojnim brodovima su prisutne tamo. Misija na Rogu Afrike je jako uspješna – pirati moraju tražiti novi posao jer tamo to naprosto prestaje. Mislim da su ukupno u ovoj godini tamo bila 3 napada, i od ta 3 niti jedan uspješan. Prošle godine je već palo za 80 posto zbog te silne količine raznoraznih vojski – unutra je i europska misija, i NATO, i Amerika, i Japan, i Rusija, i Kina, i jako puno toga jer, naravno, svaka zemlja štiti svoje brodove. Odlična je suradnja svih vojski, svih brodova, odlična suradnja na terenu, to je, recimo, jedna misija gdje je Japan 1. put izašao iz svojih teritorijalnih okvira“,

rekao je Blažeković, koji se prilikom prošlogodišnjeg posjeta mornaričkoj bazi u Džibutiju osobno uvjerio u napredak suzbijanja piraterije.

Hrvatska u operaciji Europske unije pod imenom “EU NAVFOR Somalia ATALANTA” sudjeluje od 2009. godine, s maksimalno 5 pripadnika Oružanih snaga. U posljednje 4 godine većina hrvatskih vojnika u toj je operaciji sudjelovala služeći na nekom od brodova zemalja-članica EU (belgijskom, njemačkom, talijanskom, francuskom, nizozemskom, španjolskom), te nešto rjeđe u Operativnom zapovjedništvu same operacije u Northwoodu ili u bazi u Džibutiju. Od početka hrvatskog sudjelovanja u ATALANTI do kraja 2012. godine u toj je operaciji sudjelovalo ukupno 17 hrvatskih vojnika, od toga 1 vojnikinja.

Hrvatsko povećanje kontingenta kod Somalije

Pred sam kraj prošle godine, Sabor je prihvatio Vladin prijedlog, s kojim se prethodno suglasio i Predsjednik RH, i odobrio povećanje broja hrvatskih vojnika u operaciji ATALANTA s 5 na 20. Četverostruko povećanje broja ljudi MORH je tada obrazložio „doprinosom RH pred pristupanje EU, kako bismo pokazali našu odlučnost da participiramo u sigurnosnoj i obrambenoj politici koju provodi Europska unija“, kao i time da se neće povećati i proračunski troškovi namijenjeni za sudjelovanje OS RH u međunarodnim misijama i operacijama, budući se smanjuju troškovi koje je RH do sada imala sudjelovanjem u misiji ISAF u Afganistanu. Saborski zastupnici također su u raspravi provedenoj 6. prosinca pohvalili hrvatska nastojanja u približavanju sigurnosnoj i obrambenoj politici EU. Tako je ispred Kluba HDZ-a Andrej Plenković posebno istaknuo:

„To je za Hrvatsku dobar, znakovit pokazatelj preuzimanja međunarodne odgovornosti, ali i prilika da se hrvatski časnici (s obzirom da je angažman do sada ovih 5-ero časnika bio vrlo ciljan – od zapovjedništva pa do sudjelovanja na ratnim brodovima pojedinih zemalja) na vrlo kvalitetan način, iz prve ruke, upoznaju kako funkcioniraju moderne mornarice i zato mi se čini da je ova odluka o povećanju broja pripadnika hrvatskih OS vrlo dobar put da još jedan širi krug ljudi stekne iskustva koja će nam sigurno biti korisna  u budućim misijama“.

Odluku o povećanju broja hrvatskih vojnika u operaciji ATALANTA Hrvatski je sabor donio jednoglasno, sa 115 glasova ZA.

Gotovo 8 mjeseci kasnije, ministar obrane Kotromanović u intervjuu za HTV otkrio je pravi razlog jačanja hrvatskog kontingenta na obalama Somalije:

„Naša je želja da budemo aktivniji, sada kad smo postali članica EU, u misijama EU. Nama je želja da pošaljemo i dole jedan kontingent ljudi, do 15-ak naših pripadnika, koji bi bili stacionirani na brodu UN-a ili na jednom brodu, ratnom brodu, koji bi služio za zaštitu brodova koji idu tim putem, zato što je to naš interes, naši se dole nalaze pomorci, naši brodovi…“

Na taj bi se način nesumnjivo promijenio karakter hrvatskog sudjelovanja u ATALANTI, pa bi od dosadašnjeg uglavnom turističkog lako mogao postati i borbeni, i to baš u vrijeme kada se smanjuje broj piratskih napada na međunarodne brodove.

Slovenija radi suprotno od nas

Roman Jakič: Slovenija nema novaca za nesvrsishodne misije

Dok se u Hrvatskoj tako donosila odluka o jačanju sudjelovanja u operaciji EU NAVFOR Somalia ATALANTA, susjedna Slovenija odlučila je – zavrnuti pipicu. Baš poput Hrvatske, i Dežela je 2009. godine započela sudjelovanje u toj EU-operaciji, ali s najviše 3 vojnika Slovenske vojske. Tijekom četiri godine ukupno se 8 slovenskih vojnika borilo protiv pirata. Četiri godine kasnije, u lipnju 2013., Vlada Slovenije odlučila je okončati tu misiju, i to s krajem 7. rotacije SVNKON-a (odnosno s njihovim povratkom kući tijekom lipnja). Tu su ponajprije zanimljiva objašnjenja koja je nova Vlada Alenke Bratušek dala slovenskoj javnosti. Naime, u priopćenju s Vladine sjednice održane 10. lipnja stoji da su se, prema analizi 4-godišnjeg sudjelovanja Slovenske vojske u operaciji EU NAVFOR ATALANTA, promijenili slovenski prioriteti sudjelovanja u međunarodnim misijama i operacijama, među ostalim i zbog poboljšanja sigurnosnih uvjeta na području operacije ATALANTA, kao i s obzirom na slovensko sudjelovanje u EU misiji u Maliju. Kao posljednji razlog, slovenska je Vlada navela i smanjenje financijskih sredstava i nova rezanja svog obrambenog proračuna – argumentaciju koja ni Hrvatskoj nije potpuno strana, iako se gotovo nikad ne navodi kao ozbiljan razlog.

Na zajedničkoj hitnoj sjednici Odbora za obranu i Odbora za vanjsku politiku Državnoga zbora Slovenije, održanoj 6. lipnja, mogla su se čuti i još neka objašnjenja povlačenja Slovenije iz ATALANTE. Ministar obrane Roman Jakič rekao je kako je sudjelovanje Slovenije u operaciji ATALANTA na neki način bila prekretnica, jer je to bio prvi doprinos slovenskih oružanih snaga jednoj pomorskoj operaciji. Potkapacitiranost kadrova i pomorske komponente oružanih snaga Slovenije bile su veliki minus, no svih 8 vojnika uspješno je kroz ATALANTU nadogradilo i vlastito znanje, naročito kada su u pitanju operativne procedure EU, te planiranje i izvršenje pomorskih operacija, napomenuo je Jakič.

Na njemačku fregatu FGS Niedesrsachsen (F 208) 2011. ukrcao se prvi slovenski vojnik

Bivša ministrica obrane, a trenutna zastupnica u Državnom zboru, Ljubica Jelušič, pojasnila je da je 2009. godine, kada je Slovenija počela slati vojnike u ATALANTU, namjera bila da se prikupe ne samo iskustva za zadaće kod kuće, nego i za sudjelovanje Slovenske vojske u drugim savezničkim operacijama na moru. No upravo ovo potonje, rekla je Jelušič, nije bilo iskorišteno u zadovoljavajućoj mjeri, moguće i zato što je većina vojnika bila u zapovjedništvu u Northwoodu, u Velikoj Britaniji, dok su tek dva vojnika stjecala iskustvu na terenu, u bazi u Džibutiju i na njemačkoj fregati (koja je svoje sudjelovanje u operaciji završila prije planiranog kraja).

„Tako da, zapravo, pravih mornaričkih iskustava iz same operacije nismo donijeli kući“,

zaključila je Jelušičeva. I ostali zastupnici bili su skloniji ocjeni kako Slovenija nije dobro iskoristila svoje sudjelovanje u pomorskoj operaciji EU NAVFOR ATALANTA, naročito kada je u pitanju pomorsko operativno djelovanje, te su apelirali na ministra obrane da u neko skorije vrijeme iskoristi priliku, ako će mu biti ponuđena, i uputi kojeg slovenskog vojnika na neki od savezničkih brodova.

Različitost hrvatsko-slovenskih strategija u sudjelovanju u međunarodnim misijama i operacijama ogledat će se uskoro i na primjeru druge EU misije, one u Maliju. Dok je hrvatski ministar obrane Kotromanović nedavno najavio da će Hrvatska sudjelovati u toj misiji, a neslužbeno se spominje početak jeseni kao rok za upućivanje hrvatskih vojnika u EUTM Mali, slovenski je ministar Jakič najavio da razmišlja o povlačenju slovenskog vojnog doprinosa iz te misije. Razlog – nedostatak novaca i upitna svrha slovenskog sudjelovanja. Unatoč tome što će za koji dan Hrvatska proslaviti svojih prvih mjesec dana u Europskoj uniji, neizbježno je primijetiti da se još uvijek radije ponaša kao zemlja-kandidatkinja, nego kao zemlja-punopravna članica. I po tome je sličnija Srbiji, koja simpatije Bruxellesa kupuje odlukama o sudjelovanju u EU-misijama u Somaliji i Maliju, nego Sloveniji, koja nakon gotovo 10-godišnjeg iskustva u EU ima snage i razloge reći “NE”.

Gvinejski zaljev već je dugo na udaru pirata

U četvrtak, 10. siječnja, Europska komisija objavila je pokretanje nove EU-inicijative u borbi protiv pirata – CRIMGO, odnosno „Critical Maritime Routes in the Gulf of Guinea Programme“. Cilj CRIMGO-a je jačanje sigurnosti na pomorskim rutama kroz 7 afričkih država (Benin, Kamerun, Gabon, Nigeria, Sâo Tomé i Principe, Togo i Ekvatorijalna Gvineja). Vlade ovih 7 zemalja, povezanih Gvinejskim zaljevom, trebale bi, uz pomoć Europske unije, provesti obuku za svoje obalne straže i uspostaviti mrežu za razmjenu informacija u široj regiji, te na taj način poboljšati sigurnost za brojne brodove koji plove tom rutom.

Projekt, kojem je EU putem svog Instrumenta za stabilnost namijenila 4 i pol milijuna eura, počet će već ovoga mjeseca, a svoj doprinos daju Francuska (France Expertise International i Direction de la Coopération de Sécurité et de Défense), Portugal (Direção-Geral do Polítca do Mar), Španjolska (Fundación Internacional y paralberoamérica de Administración y Políticas Públicas), Velika Britanija (Foreign and Commonwealth Office), Finska (Satakunta University of Applied Sciences), Italija (International Maritime Safety Security Environment Academy), i Poljska (Szczecin Maritime University).

Osim zabrinutosti zbog sve češćih i sve okrutnijih napada pirata na prostoru Gvinejskog zaljeva, Europska unija tu ima vrlo konkretan interes. EU iz Zaljeva uvozi oko 13 posto nafte i 6 posto plina, ali piratstvo, oružani prepadi, te trgovine drogom, oružjem i ljudima sve više ugrožavaju sigurnost te opskrbe i dobave. Ugroženosti dodatno pridonosi i nedostatak koordinacije među obalnim stražama spomenutih zemalja Zapadne i Središnje Afrike, nepostojanje zajedničkih standarda za pomorsku obuku, kao i dosadašnje nepostojanje suradnje između regionalnih agencija i drugih nacionalnih državnih tijela.

CRIMGO je po svojim ciljevima vrlo sličan EU-misiji s istočne strane Afrike, praktično pokrenutoj u srpnju prošle godine, pod nazivom EUCAP NESTOR. Ta antipiratska misija obuhvaća 8 zemalja na Rogu Afrike i Zapadnom Indijskom oceanu, s ciljem jačanja državnih mehanizama upravljanja svojim teritorijalnim vodama, uključujući obuku obalnih straža, nabavu potrebne opreme i jačanje pravosuđa. U misiji EUCAP NESTOR sudjeluje 175 ljudi, kao dio zajedničkog pristupa Europske unije borbi protiv pirata i stabilnosti u regiji. Predviđeno trajanje ove misije je 2 godine, uz proračun od 22,8 milijuna eura.

Španjolski vojnici u oslobađanju somalskih talaca

Na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta održanoj 10. svibnja, zastupnici su se  pozabavili  somalskim piratima, i piratstvom općenito, kao velikim problemom s globalnim utjecajem – suvremeni pirati postali su prijetnja regionalnoj stabilnosti, međunarodnoj trgovini i svim oblicima pomorskog prometa. Samo prošle, 2011. godine, pirati u vodama oko Somalije oteli su 28 brodova i 470 pomoraca, i ubili njih 15. Trenutno je barem 7 brodova oteto zbog otkupnine, a oko 191 pomorac zadržan kao talac u Somaliji. U trenutku dok se u Bruxellesu vodila rasprava o piratima, oni su kod obala Omana oteli još jedan brod – grčki naftni tanker koji plovi pod libijskom zastavom i prevozi 135 tisuća metričkih tona nafte.

Zato su u četvrtak, 10. svibnja, sa 434 glasa „za“ i 100 „protiv“ europarlamentarci usvojili Rezoluciju kojom se poziva na hitno oslobađanje talaca i otetih brodova, te na hvatanje i procesuiranje pirata. Nadalje, traži se jačanje pomorskih i pravosudnih sposobnosti, kao i poboljšanje obuke regionalne obalne straže i pravosudnog kadra. Zemlje-članice Europske unije, zajedno s međunarodnim policijskim snagama, trebale bi poboljšati praćenje i zapljenu plaćenih otkupnina. Također bi trebale pojačati materijalnu podršku operaciji ATALANTA, kao i pojačati broj pomorskih plovila za tu misiju – trenutno flota ATALANTE počiva na samo 2 do 3 plovila, u odnosu na kraj 2011. kada ih je bilo 8, ili pak na 2009. kada ih je bilo čak 35. Operacija ATALANTA započela je u prosincu 2008., a zbog sve prisutnijeg i sve snažnijeg piratstva u vodama Somalije produžena je sve do kraja 2014. Rezolucija također spominje i jačanje humanitarne pomoći kako bi se poboljšala situacija na kopnu i obeshrabrilo stanovništvo da podržava pirate.

U raspravi koja je prethodila donošenju Rezolucije moglo se čuti kako se borba protiv pirata ne može voditi samo oružano, nego treba jačati i institucije država na i oko Roga Afrike. Zato europarlamentarci podržavaju osnivanje posebnih sudova za pirate u regiji, ali i pozivaju međunarodnu zajednicu na „sveobuhvatan pristup situaciji u Somaliji, povezujući sigurnost sa razvojem, vladavinom prava i poštivanjem ljudskih prava“. EU i NATO trebali bi se bolje koordinirati kako bi suzbili rastuću prijetnju piratstva i oružanih pljački na moru, naročito uz obalu Somalije i Roga Afrike, dok se od Europske komisije i Vijeća EU traži hitno uobličavanje pravilnika o pojačanoj upotrebi certificiranog naoružanog osoblja na trgovačkim brodovima. Međutim, europarlamentarci upozoravaju da privatni zaštitari „ne mogu nadomjestiti neophodno sveobuhvatno rješenje za uklanjanje višestrukih prijetnji od piratstva“.

Ovo je, inače, druga plenarna sjednica Europskog parlamenta kojoj su prisustvovali i hrvatski promatrači. Od njih 12, u Bruxellesu ih je ovoga tjedna bilo 7: Tanja Vrbat, Romana Jerković, Tonino Picula, Davor Božinović, Frano Matušić, Jozo Radoš i Ingrid Antičević Marinović.