U poslijepodnevnim satima srijede, 30. srpnja, u Zagrebu je održana zračna proba svečanog mimohoda povodom 30. obljetnice VRO Oluja. Kao i dan ranije na generalnoj probi pješačkih, motoriziranih i mehaniziranih postroja, zračnu probu odradili su tek “predstavnici”, dok se puni  sastavi očekuju u četvrtak, kada se na zagrebačkom nebu očekuje oko 40 raznih letjelica, s prolaskom za sada još neotkrivenog broja borbenih aviona Rafale kao kulminacijom letačkog programa.

Budući da ovoga puta cestovni promet nije bio zaustavljen, vozači koji su prolazili Ulicom grada Vukovara mogli su svjedočiti pomalo nadrealnom prizoru preleta MUP-ovih i HRZ-ovih letjelica. Prelet otvaraju MUP-ovi helikopteri AgustaWestland 139 (kojeg MUP koristi za nadzor granice), Eurocopter EC135 (namijenjen nadzoru prometa i prijevozu paacijenata), te Bell 212 i 412. Ovaj posljednji – Bell 412 je zapravo Subaru Bell 412 EPX, kojeg je MUP RH dobio u prosincu prošle godine, i kojem će ovo biti premijera na nekoj većoj javnoj manifestaciji.

MUP-ovi helikopteri otvaraju letački dio vojnog mimohoda

Potom slijede letjelice Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Najprije izviđački helikopteri OH-58D Kiowa Warrior, kupljeni još prije 10 godina ali stigli godinu dana prekasno da bi sudjelovali na vojnom mimohodu 2015. godine. Potom stižu helikopteri Bell 206B JetRanger III kao gotovo pa doajeni HRZ-a, a nakon njih prinove – helikopteri UH-60M Black Hawk  kojih je trenutno 4 u sastavu HRZ-a, da bi ih bilo dokupljeno još 8 za punu eskadrilu od 12. Helikopterski dio završava s Mi-171 Sh, kojima uskoro ističu resursi pa se ubrzano traži njihov nasljednik.

“Stara konjica” Mi-171Sh

Nakon helikopterskog dijela slijedi školski, predstavljen avionom ZLIN Z 242 L, a potom na red dolazi Eskadrila protupožarnih aviona – prvo Air Tractor AT-802, a potom i CL-415. Na probi je kanadere predstavljao avion evidencijske oznake 888, koji je prije samo nekoliko dana pomogao u gašenju požara u Bosni i Hercegovini. Akro-skupina “Krila Oluje”  opravdano su dobila zasebnu poziciju u letačkom programu – iako i oni lete na školskim avionima Pilatus PC-9M, “Krila Oluje” ove godine slave 20. obljetnicu postojanja tijekom kojih su se pozicionirali među najuspješnije europske vojne akro-grupe.

ZLIN Z 242 L HRZ-a

Letački program zatvaraju, naravno, borbeni avioni Dassault Rafal iz sastava Eskadrile lovačkih aviona. U srijedu su iznad Vukovarske preletjela 3 Rafalea, no u četvrtak će ih biti do 10. Istovremeno s preletom, publika na tlu čut će pozdrave predvodnika skupine.

CL-415 – samo bez požara u četvrtak

Dassault Rafale – zvijezda većine događaja u OS RH

Letački program svečanog mimohoda trajat će oko 8 minuta, a nakon njega “mimoplov” HRM-a. Zračna luka Franjo Tuđman je već izdala obavijest o zatvaranju za sav promet osim državnih i HEMS letova te sudionika vojnog mimohoda u razdoblju od 17:00 do 18:15 sati po lokalnom vremenu (15:00 – 16:15 UTC) 31. srpnja. Očekuje se kašnjenje po 7 dolaznih i odlaznih letova. Također, svi entuzijasti koji namjeravaju na trasu mimhoda dići vlastite dronove neka se okane te avanture, a jedini dronovi koji će biti u zraku su oni Ministarstva obrane.

Pripadnici 392. eskadrile aviona, na avionu Pilatus PC 9M, i pripadnici 393. eskadrile helikoptera, na helikopteru Kiowa OH-58, protekla dva tjedna (od 7. do 18. travnja ove godine), pružali su potporu JTAC timovima prednjih zračnih motritelja Oružanih snaga Republike Hrvatske, Francuske i Sjedinjenih Američkih Država. Zračne aktivnosti izvršene su u planiranim zonama u užem Zadarskom području, priopćilo je Ministarstvo obrane RH.

Cilj vježbi je bilo unapređenje zajedničkog djelovanja u taktičkim uvjetima, s posebnim naglaskom na preciznu koordinaciju, komunikaciju i povećanje interoperabilnosti između savezničkih zračnih i kopnenih snaga. Ova suradnja, smatra MORH, potvrđuje važnost kontinuirane međunarodne suradnje i razmjene iskustava u jačanju sposobnosti zajedničkog djelovanja unutar NATO saveza.

*Photo: HRZ/I.Krizman

Tijekom rujna u Međunarodnom središtu za obuku specijalnih zračnih snaga (Multinational Special Aviation Programme Training Centre – MSAP TC) održana je Združena letačka obuka izvlačenja osoblja (Joint Personnel Recovery Flight Training – JPRFT). Tim povodom su se od 4. do 23. rujna u Zemuniku okupile letačke posade i pripadnici specijalnih snaga, kao i helikopteri, iz sve četiri članica MSAP-a – Hrvatske, Bugarske, Mađarske i Slovenije, koje su u bazi u Zemuniku, na širem području Zadra, kao i na drugim vojnim poligonima OS RH proveli letačku obuku. Kako je objavilo Ministarstvo obrane RH, bila je to prva letačka obuka u okviru MSAP-a u ovom sastavu. U obuci su korišteni helikopteri Mi-171Sh iz sastava HRZ-a, dva helikoptera AS 532 oružanih snaga Bugarske i Slovenije, kao i H145 mađarskih Zračnih snaga. U pojedinim segmentima obuke sudjelovali su i hrvatski helikopteri OH-58D Kiowa  Warrior te školski avion Pilatus PC-9.

Danas je mađarsko Ministarstvo obrane objavilo vrlo atraktivan video zapis s te obuke, uz opis: „U rujnu je u Hrvatskoj održan multinacionalni tečaj za spašavanje osoblja, na kojem su sudjelovale kopnene snage i zrakoplovstvo. Osim Hrvatske, na ovom su događaju bile zastupljene Mađarska, Bugarska i Slovenija. Tečaj  je bio usmjeren na izvlačenje osobe odvojene od vlastitog tima ili izolirane. Nakon teorijske obuke uslijedila je praktična obuka koju je vojno osoblje moralo pažljivo isplanirati. Cilj je i ovoga puta bila standardizacija borbenih postupaka između nacija i razvoj suradnje. U obuci su sudjelovali pripadnici 86. Helikopterske baze Szolnik i 2. Brigade za posebne namjene Bertalan Árpád“.
———————
———————

Pred sam kraj obuke, u četvrtak 22. rujna 2022., u vojarnama “Pukovnik Mirko Vukušić” (Zemunik) i “Josip Jović” (Udbina) održan je Dan uvaženih gostiju na kojem su osvanuli izvanredna i opunomoćena veleposlanica Bugarske u RH Genka Vasileva Georgieva, otpravnik poslova pri Veleposlanstvu SAD u RH Mark Fleming, vojni izaslanik obrane Bugarske brigadir Yoan Veselinov Pavlov, te zapovjednici i predstavnici zapovjedništava zrakoplovstva i specijalnih snaga Bugarske, Hrvatske, Mađarske i Slovenije. Američki otpravnik poslova Mark Fleming taj je događaj zabilježio i na svom profilu na društvenoj mreži Twitter, objavivši nekoliko fotografija uz poruku: “Napredna obučna vježba poput ove je upravo ono na što mislimo kad kažemo ‘Zajedno smo jači’”.

Jučer, 21. listopada, u 93. krilu HRZ-a u Zemuniku okončana je prezentacija brazilskog lakog jurišnog aviona A-29 Super Tucano. Prezentacija je održana na inicijativu brazilskog proizvođača tog aviona, kompanije Embraer, koji je prije Hrvatske istu takvu prezentaciju održao u Crnoj Gori. Tamo je 9. listopada predstavnike tvrtke Embraer Defence&Security – direktora za poslovni razvoj Eduarda Nunesa te direktora za upravljanje prodajom Simona Johnsa primio i odlazeći ministar obrane Predrag Bošković, dok su dva pilota Zrakoplovstva Crne Gore isprobala performanse Super Tucana. Bošković je tom prilikom izjavio da bi se „nabavom ovih letjelica značajno podigle sposobnosti Vojske Crne Gore“.

Prezentacija A-29 Super Tucana (Photo: MORH/T.Brandt)

Sredinom prošloga tjedna, predstavnici Embraera stigli su iz Crne Gore u Hrvatsku, točnije u Zadar, da bi u ponedjeljak, 19. listopada 2020. godine, započeli s prezentacijom aviona A-29 Super Tucano. Prezentaciji ovih brazilskih jurišnika prisustvovali su zapovjednici i piloti 93. krila te Središta za obuku HRZ-a, dok su priliku za letenje dobili pukovnik Damir Barišić, načelnik stožera i zamjenik zapovjednika 93. krila, te zapovjednici letačkih vodova u 392. Eskadrili aviona, satnik Ivica Majetić i satnik Darko Belančić, inače vođa akro grupe „Krila Oluje“. Po završetku demonstracijskih letova, pukovnik Barišić je istaknuo kako je ova prezentacija bila izvrsna prigoda za detaljno upoznavanje sa sposobnostima ovog aviona.

„Dobiti priliku letjeti ovim avionom zaista je vrijedno i korisno iskustvo. Iako je svojom konstrukcijom, pa i letnim performansama vrlo sličan našem Pilatusu PC-9M, A-29 Super Tucano je znatno kompleksniji i sposobniji, te u borbenim uvjetima višestruko dokazani laki jurišni avion. Uz cijeli spektar operativnih zadaća u borbenim eskadrilama širom svijeta, A-29 se koristi za provedbu napredne letačke i borbene obuke, te ujedno pripremu pilota aviona za prelazak na lovačke avione poput F-5, F-16, Mirage i Gripen. Avioni Super Tucano nalaze se u sastavu 15 ratnih zrakoplovstava gdje su desetinu od ukupnih 460.000 sati naleta ostvarili u borbenim zadaćama“.

Demonstracijski let iznad Zadra (Photo: MORH/T.Brandt)

Upravo tijekom ove balkanske turneje, Embraer je isporučio 6 aviona A-29B Super Tucano Ratnom zrakoplovstvu Filipina, kupljenih još u studenom 2017. godine temeljem javnog natječaja. U sklopu europske turneje, predstavnici Embraera nakon Crne Gore i Hrvatske odlaze u Sloveniju, gdje ih također čeka prezentacija s demonstracijskim letovima. Zanimljivo je da je prezentaciji Super Tucana u Hrvatskoj ujedno prisustvovalo i izaslanstvo Ratnog zrakoplovstva Republike Litve, koje je predvodio pukovnik Antanas Matutis, zapovjednik Zrakoplovne baze litavskog RZ. Baš on je 20. listopada i osobno poletio u ovom brazilskim jurišniku.

Planira li HRZ zamijeniti PC-9M?

PC-12 NG u Zemuniku (Photo: OSRH/S.Brigljević)

Iako je Super Tucano najbliži HRZ-ovom Pilatusu PC-9M, vrlo su male šanse da naš glavni obučni avion u skorije vrijeme bude zamijenjen nekim drugim modelom. U sastavu HRZ-a nalazi se 20 školskih aviona Pilatus, što je navodno puno previše s obzirom na broj novih pilota koji godišnje ulaze u HRZ. Glasine da bi se dio njih zamijenio s Pilatusom PC-12 NG pojavile su se 2014. godine. U studenom te 2014. u bazi u Zemuniku održana je prezentacija aviona PC-12 NG, a istodobno su se proširile spekulacije kako bi 2 do 3 PC-9M bili zamijenjeni 1-2 PC-12 NG. Tadašnji zapovjednik HRZ-a, general Dražen Šćuri, te je glasine oštro demantirao. No tih je dana, točnije 12. studenog, Agencija Alan oglasila prodaju 3 vrste letjelica, među kojima je bilo i 6 školskih PC-9 – od toga 3 starija (iz 1986., 1988. i 1991. godine), te 3 novija aviona (iz 1997. godine).

Demonstracijski let T-6 Textron II (Photo: MORH/T.Brandt)

Sljedeća prezentacija koja je ponovno potaknula glasine o zamjeni barem dijela hrvatskih PC-9M održana je u srpnju 2017. godine, kada je tvrtka Textron Aviation u 93. bazi u Zemuniku predstavila svoja dva aviona – višenamjenski/transportni King Air 350 i obučno-trenažni T-6 Texan II. Dijelu te prezentacije prisustvovao je i tadašnji zapovjednik HRZ-a, general Mato Mikić, dok su piloti HRZ-a imali priliku sudjelovati u demonstracijskim letovima. Tada je predstavnicima Textrona jasno rečeno da ovakvi tipovi letjelica HRZ-u nisu u prvome planu. Zato ne treba čuditi ako su i predstavnici Embraera vjerojatno čuli nešto slično.

Da se ne razmišlja o zamjeni Pilatusa PC-9M nekim drugim avionom, potvrdio je i pukovnik Damir Barišić u razgovoru za portal Obris.org iz svibnja 2017. godine. On je tada, među ostalim, rekao:

Prezentacija DA, zamjena NE (Photo: MORH/T.Brandt)

„Kada je u pitanju ispravnost i sigurnost letenja, jedan od pozitivnih razloga zašto se Eskadrile aviona rijetko spominje u javnosti je i činjenica da u proteklih 20 godina – od dolaska Pilatusa do danas – tijekom gotovo 60.000 sati naleta nismo imali niti jednu nesreću ili gubitak aviona. Uz kvalitetu i profesionalan pristup letačkog kadra, za to je, naravno, zaslužan naš prvi i drugi stupanj održavanja, za koji imam samo riječi pohvale. Za sada nemamo posebnih problema s avionima, s obzirom da su po pitanju ostvarenog naleta tek na prvoj trećini svog očekivanog vijeka. Eventualno se može razmišljati o nekakvoj modernizaciji tijekom preostalog životnog vijeka kako bi dodatno proširili mogućnost obuke vlastitih pilota, i ujedno proširili ponudu za školovanje stranih pilota“.

O djelomičnoj modernizaciji PC-9M razmišlja se i danas, no njihova zamjena najvjerojatnije ipak nije na stolu.

Usprkos svojoj veličini, slovenski zračni prostor je vrlo dobro osiguran. Nadziru ga brojne oči, a država uvijek ima spremne postrojbe koje paze da netko ne bi neopaženo prošao zračnim prostorom. Kompleksan sustav nadzora i zapovijedanja, baziran u Španjolskoj, može aktivirati vojne avione u Italiji, Sloveniji ili u Mađarskoj, a i slovenski Pilatusi presreću zrakoplove koji se nađu nad Slovenijom.

Avioni pod oznakama NATO saveza redovito uvježbavaju presretanja – od sjevernih krajeva Europe pa do obala Sredozemlja, i Slovenija tu nije nikakva iznimka. Tako svakog ponedjeljka na nebu iznad Slovenije vježbaju “mete” i presretači – Pilatus PC-9M “Hudournik” i Eurofighter Typhoon. “Oni koji presreću najčešće ni ne znaju što se događa. Mi koji letimo kao mete smo prilično dobro informirani unaprijed o tome što trebamo i što će se događati. Talijani najvjerojatnije baš i ne. Za njih je to pravo polijetanje nakon uzbune (scramble), ponašanje i djelovanje kao da se sve događa za pravo“, kaže Gregor Virant, zapovjednik slovenske 152. letačke eskadrile.

Letačke posade Slovenske vojske već su u petak obavile većinu priprema, tko će letjeli i kuda će se ići, te kakva su ograničenja. U vojnim uvjetima letenje je popriličnim dijelom dogovoreno unaprijed, među ostalim i zato da bi se što je moguće manje smetalo civilnom prometu koji teče na nebu iznad države.

Brza reakcija, zlatni sat

Tehničari vojne zrakoplove pripravljaju već više sati prije misije, a zadnji pregled je naravno tik pred polijetanje, u ranim jutarnjim satima. U tome su dobro uvježbani, budući da Slovenska vojska svaki dan ima jednog Pilatusa u pripremi za potrebe nadzora zračnoga prostora, koji svoje zadatke u pripravnosti čeka na svom dijelu zračne luke. Tu on mora biti spreman za dizanje u zrak unutar 15 minuta od primanja zapovijedi, a slična se razina pripravnosti očekuje i od ostalih letjelica (presretača) u pripravnosti širom Europe.

Za to vrijeme su se piloti okupili u zasebnom prostoru, razgovor se većinom tiče aviona, a svi čekaju na službeno predstavljanje misije. Okupile su se i druge posade, prati se meteorološka prognoza koja najavljuje hladnu frontu koja će u ponedjeljak navečer preći Sloveniju. No, važno je bilo tek da će vrijeme u trenucima izvođenja zadaće biti zadovoljavajuće. Nije bilo točnijih informacija o smjeru i vremenu pristizanja Talijana – moguća su bila njihova dva zrakoplovna uporišta. Dok se većina razišla u urede i dnevne prostore, dvije posade su započele s detaljnijim pripremama, oblačenjem, te spremanjem za let.

Ogromna mreža ljudi

Ono što na prvi pogled iznenađuje je rasprostranjenost nadzorno-zapovjedne mreže, koja pazi i uzbunjuje vojne resurse kada se za to ukaže potreba. Kada je Slovenija 2004. postala članica NATO saveza i slovenski zračni prostor je postao dio zajedničkog zračnog prostora. To znači da se radi o povezanom sustavu zračnog nadzora i obrane. Onaj element čitavog tog sustava koji je javnosti najviše poznat je takozvani air-policing. No u čitavom spektru, od nadzora pa do zračne obrane, članice NATO saveza dijele zajedničke sposobnosti i informacije. Tako talijanski borbeni zrakoplovi Eurofighter Typhoon nad Slovenijom ne lete pod “talijanskom” zastavom, već pod NATO oznakama.

Važno je napomenuti kako Slovenija nikome nije predala suverenost svog zračnog prostora, strane letjelice i presretači tu ulaze po dozvoli, a iznad Slovenije njima upravljaju slovenski kontrolori. Tko tu odlučuje, i kada? Europa je u okviru NATO saveza podijeljena na sjeverni i južni dio, a Slovenija spada u južni dio, za koji se zapovjedništvo nalazi u španjolskom Torrejonu. “U slučaju vojne ugroze, vojnog zrakoplova, naš nadređeni vojni zapovjednik u Torrejonu odlučuje hoće li aktivirati presretače iz Italije ili Mađarske, ili oboje. Zadaća našeg 16. centra za nadzor i kontrolu zračnog prostora je da te poslove izvede, u uskoj koordinaciji sa civilnom kontrolom zračnog prometa Republike Slovenije“, kaže bojnik Samo Mali. Takve vježbe nisu jeftine, ali su ključne za provjeru sposobnosti. Većinu vježbi i usavršavanja obavi se pomoću simulatora, osim onih odabranih, poput ove ponedjeljkom iznad Sovenije, prema različitim scenarijima koji su prilagođeni da smetnje po civilno stanovništvo ostanu na minimumu.

Nina Ražen je vojni kontrolor leta, s obavljenim svim izobrazbama koje traži NATO, ne bi li bila ovlaštena “zapovijedati” zračnim snagama saveza: “Po dobivanju NATO licence i dodatnom obrazovanju u domovini, te licence obnavljamo svake godine. Dužni smo ih održavati i provjeravati u skladu s NATO standardima, i zato su redovite obuke bitne. Današnja vježba je još i važnija, budući da provjerava sve koji su u taj proces uključeni“. To vrijedi za kompletnu liniju vođenja i zapovijedanja, kontrolore, radariste, pilote, tehničare…

Kontrolorka Ražen kaže da se presretači ne koriste samo za presretanje prijetnji, nego služe i kao pomoć, dodatno oko u zraku. Piloti pomoću dogovorenih metoda postupanja i tehnologije mogu ustanoviti i ako nešto ne teče kako bi trebalo. Oni mogu u transponder, napravu koja pokazuje položaj i oznaku letjelice, upisati jedan od tri dogovorena “squawk-a” (dogovorena koda) koji označavaju opasnost: 7.500 – otmica, 7.600 – teškoće s komunikacijskom opremom, ili 7.700 – letjelica u opasnosti. I u tim bi slučajevima bili aktivirani presretači, ovisno o tipu zrakoplova moglo bi se odlučivati i o aktivaciji Talijana, ili o slovenskim Pilatusima. Ako se radi o komercijalnom putničkom zrakoplovu, ili o avionu koji je brži od približno 250 čvorova, tu Hudournik nema dovoljno snage – tu su talijanski Eurofighter Typhoon ili mađarski Gripeni ključni za uspješno presretanje. Drugi primjer je letjelica koja se jednostavno više ne javlja civilnim kontrolorima leta.

U većini slučajeva se tu ipak radi o presretanjima radi problema s komunikacijskm opremom, no presretač ipak mora poletjeti prema problematičnoj letjelici koja se ne oglašava – budući da se ne zna kakve bi to poteškoće mogle biti u pitanju. Je li posada bez svijesti, kao što je to bilo u slučaju leta Helios Airways 552? Je li zrakoplov otet? Lako se dogodi i da pilot ne može unijeti pravilne kodove u transponder, ili je komunikacijska oprema kompletno zatajila. U tom slučaju će presretač komunicirati s posadom vizualnim znakovima te im pomoći pri slijetanju. To je bitno na civilnim letnim koridorima da bi se izbjegle neugodne situacije, a i zajamčila sigurnost zrakoplova koji ne može komunicirati s osobljem na tlu.

Presretač može pomoću znakova, od kojih su neki međunarodno usuglašeni, ali i gestama ruku, prenijeti određene poruke kontrolora leta. Ako ustanove da bi zrakoplov rado negdje sletio, presretači se pobrinu da svi na tlu znaju kada bi i gdje avion sletio – ako ne drugačije, a ono i direktnim traženjem da negdje konkretno sleti. Sve je to, naravno, u koordinaciji s civilnom kontrolom zračnog prometa. No simulacije su jedno, a praksa nešto sasvim drugoga: “Sami znate da ako nešto trebate izvršiti ili predstaviti – deset je puta lakše ako prethodno vježbate. Jednako kao i kod igara, ako stvar možete pauzirati, to je bitno drugačije od onoga kada je sve ‘u živo’ i teče aktivno“, objasnio je Virant.

Sporije letjelice presreću i Hudourniki. U bazi Cerklje ob Krki u 15-minutnoj pripravnosti je jedna takva letjelica, kao što to traži NATO savez. Ona se može brzo odazvati i presresti letjelice koje su u slovenskom zračnom prostoru ili u njega ulaze – a prije svega se baš tu pokazuje važnost skupnog nadzora zračnog prostora svih država saveznica.

“Slovenija je premalena”

Mnogi rado pričaju kako je Slovenija premalena da bi mogla hvatati letjelice u svom zračnom prostoru. To je (djelomično) točno, ali nije direktno vezano samo s tom državom. Putnički zrakoplov koji je upravo ušao u zračni prostor nad Prekomurjem i namjerava ga napustiti kod Portoroža, prelazi tom državom unutar 20 minuta. Ključan preduvjet za presretanje su prave informacije.

Kontrolori koji nadziru zračni prostor ne aktiviraju presretače za svaku grešku ili nejavljanje letjelica, jer bi tako oni bili u zraku skoro stalno. Civilni kontrolori koji nadziru tijek prometa nad državom skrbe da komunikacija teče redovito, a s letjelicama koje lete nisko uspostavljaju kontakt unutar pola sata. Ako bi hipotetska letjelica ulazila u nacionalni zračni prostor i ne bi se javila slovenskim kontrolorima leta, oni bi pokušali uspostaviti komunikaciju na druge načine, recimo, na drugoj frekvenciji. Ako ni to ne bi bilo uspješno, obavijestili bi o tome svoje vojne kolege. Oni u poseban sustav zapisuju da se ta neka letjelica ne javlja – a taj sustav omogućava susjednim državama da pripreme svoje presretače za slučaj da Slovenija ne uspije s vlastitim presretanjem. U svemu tome može proći i dovoljno vremena da letjelica napusti slovenski zračni prostor, pa je zato od ključne važnosti sustav koji takve informacije dijeli među saveznicama u Europi, mnoge od kojih su i same male države.

U prošlosti je bilo primjera zrakoplova s kojima je kontakt bio izgubljen na jugu Njemačke, da bi onda u zajedničkom centru NATO saveza u Španjolskoj aktivirali razne formacije presretača, koji su problematičnu letjelicu čekali na pojedinim granicama. Upravo je taj zajednički sustav, putem kojeg Slovenija s nekim državama dijeli i radarske slike, omogućava uspješnost u čuvanju nacionalnog zračnog prostora. On omogućava da se već i prije dolaska zrakoplova, civilnog ili vojnog, zna o kakvoj je letjelici riječ i što se tu može očekivati. U suprotnom bi takve letjelice bitno češće prelijetale države Saveza i prije nego bi bilo moguće učinkovito reagirati. Ima primjera kad se saznalo da treba presresti zrakoplov u zračnom prostoru iznad države, a on je i prije odaziva već završio iznad Hrvatske – gdje su ga na granici dočekali hrvatski presretači.

Vježba u ponedjeljak je završila kako je to bilo i očekivano. Pilatusi su bili presretnuti, zrakoplovi Eurofighter Typhoon su se pobrinuli da sigurno slete na Cerklje ob Krki. Borbeni avioni su slovenske letjelice pratili sve do njihova slijetanja, pazeći da stvarno i ostanu na pisti – prije nego su punom snagom motora pozdravili domaćine i krenuli na let kući u Italiju.

Photo: Miro Majcen

*Ovaj tekst je autor Daniel Fazlić objavio 8. srpnja 2020. godine na portalu 24ur (https://www.24ur.com/) slovenske medijske kuće POP TV. Članak pod izvornim naslovom „Varuhi slovenskega neba“ prenosimo s dozvolom uredništva, a originalno je dostupan na internetskoj adresi: https://www.24ur.com/novice/slovenija/varuhi-slovenskega-neba.html

Povodom današnjeg službenog okončanja epidemije koronavirusa u Sloveniji, u rano poslijepodne, između 13 i 14:30 sati, nad ovom se nama susjednom državom odvijao pravi mali letački spektakl. Po uzoru na praksu koju se tijekom posljednjih tjedana moglo vidjeti manjim dijelom u Europi, te većinom u SAD-u, Sloveniju su prelijetali avioni slovenskih i američkih zračnih snaga u znak zahvale zdravstvenim radnicima na njihovoj borbi protiv epidemije koronavirusa. Uz 3 slovenska Pilatusa PC-9M iz sastava 15. pukovnije vojnog zrakoplovstva Slovenske vojske, u preletu je sudjelovalo i 6 aviona F-16 31. borbenog krila Ratnog zrakoplovstva SAD-a, inače baziranih u talijanskom Avianu. Oni su u slovenski zračni prostor ušli na području Jesenica, gdje su i započeli s preletom. Slovenski Pilatusi vinuli su se u zrak iz Cerklja ob Krki, i preko Ljubljane su otišli prema Triglavu, gdje su se susreli s američkim avionima F-16. Slovenski piloti ovaj su prelet proknjižili kao redovnu obuku letenja u formaciji pa nije bilo dodatnih troškova, dok su trošak leta F-16 platile Sjedinjene Američke Države.

Plan preleta

PC-9M priprema se za polijetanje iz baze u Cerklju ob Krki

Ministarstvo obrane i Vlada Republike Slovenije ovaj su letni spektakl najavili krajem prošloga tjedna, kao simboličnu zahvalu slovenskim zdravstvenim radnicima, pripadnicima Civilne zaštite, kao i svima onima koji su se uključili u sustav zaštite i spašavanja te unatoč epidemiji osigurali djelovanje svih osnovnih društvenih sustava u državi.

Kako smo već spomenuli, prelet je započeo iznad Jesenica, a objavljeni plan leta uključivao je Golnik (gdje se nalazi Klinička bolnica za plućne bolesti), Kranj, Ljubljanu, Celje, Maribor, Ptuj, Šmarje pri Jelšah, Brežice, Novo mesto, Metliku, Postojnu i Izolu – sve mjesta u kojima se nalaze bolnice za tretiranje pacijenata oboljelih od bolesti COVID-19. No u praksi je današnji plan leta ipak završio s ponešto izmijena. Naime, američki borbeni avioni iz sastava 31. borbenog krila (31. Fighter Wing) US Air Force-a svoj su današnji angažman započeli u Avianu, prigodnim paradnim prikazom (tzv. „Elephant Walk“), te nastavili s preletom nad pojedinim talijanskim bolnicama, također u znak zahvale medicinskom osoblju i svima koji su pomogli u borbi protiv pandemije COVID-19. Zbog toga je formacija 6 američkih F-16 u slovenski zračni prostor ušla sa smanjenom količinom goriva, pa je jedan od aviona (dvosjed) nakon preleta nad Ljubljanom napustio formaciju i umjesto da leti na rezervi – vratio se za Aviano. Zbog kratkoće s gorivom na kraju je bio skraćen kompletan prelet nad Slovenijom, pa je ovoga puta Izola ostala prikraćena za ovaj vrhunski doživljaj. Cijeli prelet bio je organiziran u dva postroja, s međusobnim razmakom od oko 1 milje (1.850 m), i na visini od oko 1200 metara.

Elephant Walk u Avianu

Početak preleta

Ulazak F-16 u zračni prostor Slovenije

Oko bolnica iznad kojih je bio izveden američko-slovenski prelet okupili su se građani, te pripadnici Civilne zaštite i Slovenske vojske – svi su oni zapljeskali za bolničko osoblje, a policija im je u čast upalila rotirke.

U dijelovima Slovenije u kojima po planu nije bilo preleta (Koruška, Prekomurje i Prlekija), u zrak su se digle letjelice tamošnjih aero-klubova, koji su time i sami dali doprinos obilježavanju službenog završetka epidemije.

Petnaest godina su „Krila Oluje“ čekala na dim, i konačno ga dobila – danas je iznad Velike Gorice i Lekenika napokon izvedena proba prvog PC-9M na kojem su proteklih tjedana ugrađivane instalacije i kutija za proizvodnju dima. Ugradnju i modifikaciju dimne instalacije američkog proizvođača „Smoking Airplanes“ proveo je velikogorički ZTC, a današnje prve pokusne letove (ukupno 3) na Pilatusu br. 059 izveli se vođa „Krila Oluje“, satnik Darko Belančić, i savjetnik akro-grupe, pukovnik Damir Barišić, ujedno i voditelj Operativno-letačkog odsjeka u Zapovjedništvu 93. krila HRZ-a iz Zemunika.

„Ovo je definitvno jedan od najznačajnijih, možemo reći povijesnih dana u povijesti ‘Krila Oluje’, zasigurno jedan od najiščekivanijih događaja proteklih 15 godina. Praktički od samih začetaka grupe 2004. godine smo priželjkivali taj trenutak da grupa ima dimnu instalaciju poput svih ostalih svjetskih akro-grupa. Definitivno na zadovoljstvo ne samo nas, članova grupe, odnosno svih onih koji su prošli kroz grupu, već i publike koja će moći uživati u našim nastupima sa puno atraktivnijim vizualnim dojmom. Hvala svima koji su tome doprinijeli, počevši od ministra g. Krstičevića nadalje! Izuzetno nam je zadovoljstvo ove godine pokazati po prvi puta u povijesti program ‘Krila Oluje’ sa dimom, dimnim tragom iza sebe“,

rekao je nakon leta pukovnik Damir Barišić.

Pukovnik Barišić i satnik Belančić u PC-9M br. 059 (Photo: MORH/T.Brandt)

Satnik Belančić dodao je kako su današnji letovi rezultat dugogodišnjeg truda, rada i istraživanja sada realiziranih uz potporu Zapovjedništva HRZ-a, Glavnog stožera OS RH i Ministarstva obrane.

„S novim sustavom bilo je letjeti jako dobro, fantastično, moram reći da je bio jako poseban doživljaj obzirom da je ovo nešto što čekamo 15 godina. Sustav se ponašao izrazito dobro, nikakvih poteškoća, čak i iznad očekivanja, sve je funkcioniralo besprijekorno. Jako smo zadovoljni“,

rekao je nakon leta satnik Belančić.

Iako je današnji dim bio bijeli, te tek na trenutak i u plavom tonu, plan je da se ubuduće iz „Krila Oluje“ dimi u bojama hrvatske trobojnice. Današnji pokusni letovi trebali su, između ostalog, pokazati i da li na trupu aviona ostaju tragovi boje, budući da su mlaznice u ovom slučaju smještene na prednjem, a ne na stražnjem dijelu aviona. O tome ostaju li na avionu tragovi boje ovisilo bi i korištenje pigmenata, no čini se da je to prošlo bez opasnosti da dio flote Pilatusa bude barem djelomično nehotice šaren.

Nakon što je ugradnja dimne kutije na prvi Pilatus prošla više nego dobro, slijedi ugradnja na još 8 letjelica ovog tipa iz sastava Eskadrile aviona 93. krila HRZ-a. Šira javnost moći će uživati u dimu „Krila Oluje“ 30. svibnja na prvom hrvatskom međunarodnom vojnom air-showu CROIMAS 2020, no moguće je da će pretpremijera biti i nešto ranije.

„CROIMAS je nešto što cijela ekipa očekuje i sa oduševljenjem se nadam se će to biti izrazito veliki doživljaj i događaj za sve nas. Sama dimna instalacija će biti kao jedan šećer na kraju, šlag na kraju, i stvarno mi je jako drago da se na 15. obljetnicu akrobatske grupe ‘Krila Oluje’ i na prvi međunarodni vojni miting mi pojavljujemo sa dimnom instalacijom koju čekamo zadnjih 15 godina“,

najavio je „iznenađenje“ CROIMAS-a satnik Belančić.

Pukovnik Barišić je već ranije u intervjuu za portal Obris.org objasnio razloge izostanka dimne atrakcije u inače sjajnom programu naše višestruko nagrađivane akro-grupe:

„Osnovni razlog zbog kojih nakon svih ovih godina ‘Krila Oluje’ još uvijek nemaju dim je iznimno visoka cijena službene tvorničke dimne instalacije. S  druge strane postoje vrlo jefitine altrenativne instalacije na tržištu, ali u njihovom slučaju je upitna konačna cijena jer je potrebno izraditi potencijalno vrlo skupe ugradbene projekte i certifikate (upravo oni čine najveći dio cijene tvorničke verzije instalacije), kao i što je potpuno jasno da se njihovom ugradnjom potencijalno poništava tvornička jamstva za sve dijelove unutar pogonske grupe na čiji rad dimna instalacija može utjecati. Dakle sve se svodi na izbor između odluke o nabavi provjerenog i sigurnog, ali skupog tvorničkog sustava ili odluke o značajno jeftinijoj, ali riskantnijoj opcije alternativnih instalacija na tržištu“.

„Mi s dimom nećemo imati tehnički kvalitetniji nastup od onog kojeg trenutno imamo i koji je odavno prepoznat u stručnim krugovima kao najviša svjetska klasa“, napomenuo je pukovnik Barišić još 2017. godine, ali bi „mogli imati uvelike atraktivniji nastup iz perspektive publike. S obzirom da ‘Krila Oluje’, kao i sve druge akro-grupe, postoje za i zbog publike – onda je svakako interes da i naša grupa jednog dana zadimi“. Napokon je došao i taj dan!

———————–

———————–

Pripadnici Hrvatskog ratnog zrakoplovstva proveli su u utorak, 25. veljače 2020. godine, vježbovnu aktivnost presretanja ciljeva u zraku. Vježba u kojoj su proigravani različiti scenariji reagiranja na ciljeve u zračnom prostoru, presretanje sporog cilja na malim i velikim visinama, te presretanje brzih ciljeva na velikim visinama, provedena je iznad Slavonije, i to uz potporu NAEW komponente (NATO Airborne Early Warning).

U ulozi lovaca sudjelovali su avioni MiG-21 iz sastava 191. eskadrile lovačkih aviona 91. Krila HRZ, ulogu sporih ciljeva imali su avioni Pilatus PC-9M iz sastava 392. eskadrile aviona 93. Krila, a ulogu brzih ciljeva također avioni MiG-21 iz sastava 191. ELA. NAEW komponenta u ovom uvježbavanju bio je avion E3A AWACS (Airborne Early Warning And Control System) koji je u koordinaciji sa Središtem za nadzor zračnog prostora navodio avione MiG-21 na ciljeve u zraku.

Koordinaciju i usklađivanje procedura i interoperabilnosti tijekom vježbe unutar NATO integriranog sustava protuzračne i proturaketne obrane – NATINAMDS (NATO Integrated Air and Missile Defence System) provodilo je Središte za nadzor zračnog prostora HRZ-a.

Ova aktivnost uz potporu NAEW sustava nastavak je redovitih vježbovnih aktivnosti koje HRZ provodi uz potporu NATO snaga sa svrhom zadržavanja sposobnosti nadzora i zaštite zračnog prostora u sustavu NATINAMDS.

NAEW komponenta je NATO integrirana, multinacionalna letačka postrojba koja pruža mogućnost brzog raspoređivanja zračnog sustava za rano otkrivanje, zapovijedanje, nadzor, kontrolu i komunikaciju za potrebe NATO operacija.

*Photo: HRZ/I.Rendulić

Proteklih je dana prvo troje mađarskih pilota stiglo na obuku u Središte za obuku (SzO) Hrvatskog ratnog zrakoplovstva „Rudolf Perešin“ u vojarni „Pukovnik Mirko Vukušić“ u Zemuniku. Oni su prvo u ponedjeljak, 3. rujna, započeli s teorijskim pripremama za letačku obuku na avionu Zlin 242L, da bi onda u četvrtak, 6. rujna 2018. započeli i sa svojom letačkom obukom – u Eskadrili aviona (EA) 93. zrakoplovne baze Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Prvo troje pilota Mađarskog ratnog zrakoplovstva na Zemuniku čine dva muškarca i jedna žena, dok će im se tijekom rujna i listopada pridružiti još pet mađarskih pilota-instruktora na obuci osvježenja. Ova se međunarodna obuka provodi na komercijalnoj osnovi, po prvi puta s pilotima Mađarskog ratnog zrakoplovstva, i po prvi put na avionu Zlin 242L.

Prvo troje mađarskih pilota je prije početka obuke pozdravio brigadir Goran Huljev, zapovjednik SzO-a, te ih je upoznao sa svime što ih očekuje. Prvo su se početkom tjedna pod budnim okom djelatnika SzO-a u sklopu tzv. tehničke učionice upoznali s tehničkim karakteristikama aviona Zlin 242L. Nakon toga su upravo danas započeli letačku obuku u Eskadrili aviona 93. ZB, koja će se na avionu Zlin 242L provoditi do sredine listopada ove godine u kompleksu vojarne „Pukovnik Mirko Vukušić“ na Zemuniku. Letačka obuka za mađarske kandidate pilota obuhvaća Program selekcijskog letenja i temeljne letačke obuke na avionu Zlin 242L, radi procjene i obučavanja polaznika po elementima osnovnog i akrobatskog letenja, navigacije i grupnog letenja. Obučni ciklus za ovu skupinu traje 6 tjedana, dok će mađarski instruktori po svom pristizanju u bazu Zemunik provesti kraću obuku osvježenja na avionu Zlin 242L.

Do sada su u 93. ZB letačku obuku završila ukupno 42 inozemna pilota – njih 38 iz Sultanata Oman, dva iz Češke, te po jedan pilot iz Makedonije te Bosne i Hercegovine. Pukovnik Željko Harapin, zapovjednik Eskadrile aviona, istaknuo je da provedba bilo koje obuke, na bilo kojem tipu aviona, i po bilo kojem profilu letačke obuke uvijek predstavlja izazov. „Nastavnici letenja Eskadrile aviona stekli su iskustvo u obučavanju stranih polaznika kroz letačku obuku pripadnika Sultanata Oman na avionu Pilatus PC-9M. Navedeno iskustvo dalo je dobar temelj za provedbu svih oblika međunarodne letačke obuke na oba tipa aviona, što će zasigurno olakšati rad i provedbu letačke obuke i sa polaznicima Ratnog zrakoplovstva Mađarske. Vjerujemo kako će obuka u potpunosti zadovoljiti zahtjeve mađarskog ratnog zrakoplovstva u pogledu kvalitete obuke kao i naše procjene polaznika koji se nakon ovog segmenta letačke obuke upućuju na daljnju obuku na drugi tip aviona“, zaključio je pukovnik Harapin.

Bojnik Zlatko Parać, voditelj obuke, objasnio je usklađenost Programa letačke obuke s traženim zahtjevima, uz to što je sam princip provedbe letačke obuke, standardi prolaznosti i pristup identičan kao i za polaznike Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. „Obuka je također prilagođena i pojedinim polaznicima, obzirom na njihova dosadašnja letačka iskustva, a provodit će je ukupno 6 pilota Eskadrile aviona“, naglasio je bojnik Parać. Već pogledom na troje prvih mađarskih pilota vide se i razlike u njihovom prethodnom iskustvu. Naime, dok jedan od dva muškarca ponosno ističe mađarske oznake letnog iskustva na zrakoplovima Zlin, njegov kolega nosi oznake mađarske 12. protuzračne pukovnije „Arrabona“ iz mjesta Győr – što ne čudi ako znamo da je Mađarska tijekom 2016. godine poticala prelazak perspektivnog ljudstva u redove letačkog osoblja. Za razliku od toga, mađarska poručnica izgleda dolazi iz redova Transportne eskadrile „Teve“, stacionirane u 59. zrakoplovnoj bazi „Szentgyörgyi Dezső“ u Kecskemétu.

Obuka pilota u Mađarskoj

Do ljeta 2015. godine Mađarska je početnu obuku pilota obavljala na vlastitih osam aviona Jak-52, što je obustavljeno nakon prizemljenja čitave flote tih letjelica po nesreći sredinom ljeta 2015. godine. Ta je godina bila posebno nesretna za Mađarsko ratno zrakoplovstvo, kojem je tijekom leta 26. lipnja 2015. došlo do spontanog zapaljenja motora jedne letjelice Jak-52. Dvojica pilota uspjela su sletjeti na aerodrom Szolnok bez gubitka ljudskih života, iako je jedan od njih bio teško opečen – za što ih je onda i odlikovao tadašnji mađarski ministar obrane Csaba Hende. Nakon toga su avioni Jak-52 ostali prizemljeni, a Mađarska je 2016. godine odlučila investirati u nove školske avione Zlin. Dva aviona Zlin 242L su sletjela u Mađarsku 24. ožujka 2017. godine, dok su još dva aviona Zlin 143LSi naručena od proizvođača. Budući je kod tih novih letjelica ustanovljen niz tehničkih problema (navodno vezanih uz preveliku težinu tražene i ugrađene opreme), pristigli avioni Zlin do danas nisu uključeni u dnevno funkcioniranje Mađarskog ratnog zrakoplovstva. Do rješavanja spomenutih problema i dovršetka pregradnje vlastitih zrakoplova Zlin 242L, Mađarska je očigledno odlučila početnu obuku svojih pilota obaviti u Hrvatskoj – prvo obučiti troje novih pilota, a onda osvježiti i obuku svojih postojećih pilota za češki Zlin 242L.

————————-
Pristizanje dva Zlin 242L u Mađarsku, ožujak 2017. godine

————————-

Mađarski JAS 39 Gripen nad Budimpeštom, 20. kolovoza 2018. godine

Treba napomenuti kako je Mađarska, nakon ovakve osnovne obuke pilota, tako obučeno ljudstvo raspoređivala ili na helikoptere (domaća obuka), ili na nadzvučne borbene zrakoplove. Naprednu obuku potrebnu za prelazak na nadzvučne borbene avione JAS 39 Gripen mađarski piloti od travnja 2002. godine obavljaju u Kanadi, koristeći usluge NATO programa „NATO Flight Training in Canada“ (NFTC). Tu strani piloti prolaze obuku u kanadskim pokrajinama Saskatchewan i Alberta, pod vodstvom civilnog poduzeća CAE Inc. (održavanje letjelica, smještaj i prehrana), i Kraljevskog kanadskog ratnog zrakoplovstva. Pri tome, leti se na avionima CT-156 Harvard II i onda CT-155 Hawk. Po sadašnjim dogovorima, mađarsko sudjelovanje u ovom programu trebalo bi potrajati barem još godinu ili dvije, iako službena Budimpešta paralelno razmišlja i o uspostavi vlastite prijelazne pilotske obuke – bilo kupovinom odgovarajućih zrakoplova, ili iznajmljivanjem određenog broja letnih sati na zrakoplovima Aero L-159 ALCA Ratnog zrakoplovstva Češke.

Mađarski avioni Jak-52 i Zlin 242, ožujak 2017. godine

*Photo: SZO HRZ (Leida Parlov), HRZ (Marinko Karačić), društvene mreže

U tjednu obilježenom brojnim vježbama, kako u RH tako i u inozemstvu, nekako je ostalo po strani da se u našem neposrednom susjedstvu, u Republici Sloveniji, provodi vježba „Jadranski udar/Adriatic Strike 2018“. Riječ je o središnjoj vježbi Slovenske vojske, koja se provodi u suradnji sa savezničkim državama – ukupno oko 700 sudionika, od toga oko 350 pripadnika oružanih snaga Albanije, Austrije, Belgije, Češke, Crne Gore, Danske, Estonije, Francuske, Hrvatske, Italije, Kanade, Latvije, Litve, Madžarske, Makedonije, Njemačke, Nizozemske, Poljske, Rumunjske, Slovačke, Španjolske i SAD-a. Tri zemlje sudjeluju u statusu promatrača – Jordan, Švicarska i Turska. Jadranski udar 2018 organizira i vodi zapovjedništvo 15. pukovnije vojnog zrakoplovstva Slovenske vojske, a po drugi puta u vježbi sudjeluje i Razmjestivi zrakoplovni centar za zapovijedanje i nadzor (Deployable Air Command and Control Centre – DACCC) iz talijanskog mjesta Poggio Renatico nedaleko Bologne, koji je dio strukture Zapovjedništva zračnih snaga NATO-a za Europu.

Sedmodnevna vježba „Jadranski udar“ počela je u nedjelju, 3. lipnja, uvodnom svečanošću na aerodromu Cerklje ob Krki, gdje je ujedno održan i dan otvorenih vrata vojarne „Jerneja Molana“. Osim što su građani mogli razgledati letjelice i naoružanje iz sastava Slovenske vojske, mogli su se vidjeti i neki od zrakoplova koji sudjeluju u vježbi. Ukupno u vježbi sudjeluje više od 30 letjelica, i to od helikoptera: Bell 206 i Bell 412 (Slovenija), Cougar AS AL 532 (Slovenija i Albanija), SA 341 Gazela (Crna Gora), te Mi 8/17 iz Makedonije. Od ostalih letjelica tu su: Pilatus PC-9 (Slovenija i Hrvatska), Pilatus PC-7 (Austrija), Aero L-159 (Češka), Aero L-39 (Nizozemska), AMX (Italija), Lear Jet (Njemačka), SAAB JAS 39 Gripen (Madžarska), te F-16 iz SAD. Većina ovih zrakoplova će u vježbovne zadatke zračne potpore polijetati s aerodroma Cerklje ob Krki i Brnik (Ljubljana), dok će mađarski Gripen, talijanski AMX i hrvatski PC-9 vježbu podupirati sa svojih matičnih aerodroma.

Cilj vježbe „Jadranski udar/Adriatic Strike“ je uvježbavanje tehnika, taktika i procedura bliske potpore zračnih kontrolora, njihove interoperabilnosti i rada u višenacionalnom okružju. Aktivnost se održava na ukupno 6 različitih lokacija diljem Slovenije, kao i na glavnom poligonu Slovenske vojske u Postojni, gdje će letjelice i oklopna vozila osiguravati vatrenu potporu – dok će na širem području općine Celje, Trbovlje i Črnomelj, kao i na području Korošice i Primoža kod Kočevske Reke, zrakoplovi samo simulirati zračnu potporu.

Ovo je već 7. put da se održava vježba „Jadranski udar/Adriatic Strike“, čije ovogodišnje izdanje traje do subote, 9. lipnja 2018. godine. Oružane snage RH sudjeluju s 2 Pilatusa PC-9 iz sastava HRZ i jednim JTAC timom iz sastava HKoV-a. Danas je u vojarni na aerodromu Cerklje ob Krki održan Dan visokih gostiju – izabranih veleposlanika, Odbora za obranu Državnoga zbora, te predstavnika oružanih snaga i zapovjednika jedinica iz čijeg sastava dolaze zrakoplovi koju sudjeluju u vježbi. Njima su predstavnici Slovenske vojske prezentirali svrhu, organizaciju i koncept vježbe “Jadranski udar/Adriatic Strike”, te su im prikazani kratki filmovi, snimani kroz dosadašnji tijek vježbe, o događanjima na pojedinim radnim točkama. OS RH su na ovom Danu visokih gostiju predstavljali zapovjednik HRZ, brigadni general Mato Mikić, i načelnik Ureda zapovjednika HRZ brigadir Stanko Hrženjak.

*Photo: Slovenska vojska/Bruno Toič, Damjan Vodenik